SlideShare uma empresa Scribd logo
1 de 68
SERIJA
BUC KASIDI I SANDENS KID
Teks Gordon
VI EPIZODA
PUCNJI U PODNE
Copyright ©by Bones and DEN PRESS
World rights reserved
Lektor
Milorad Stevanović
Recenzija
Borivoje Lošić
Korektura
Fotoslog Dečje novine
PONY WEST - BUĆ KASIDII KID - VANREDNO IZDANJE - BROJ 6 -
Februar 1982. godine. Cena 20 dinara. Izdaje NIRO »Dečje novine«, 32300
Gornji Milanovac, Tihomira Matijevića 4, Glavni i odgovorni urednik Nevena
Knežević. Telefoni: uredništvo (032) 711-549 i prodaja 711-073. Teleks: 13731.
Fotoslog i automatski prelom Eurocat 200, NIRO Dečje novine.
Štampa ’’Glas” Beograd
BUĆ KASO I KID
Teks Gordon
PUCNJI U PODNE
1.
Puls novog grada kucao je sve
bržim ritmom. Velika arterija že-
lezničke pruge kompanije »Santa
Fe« bez prestanka je donosila u is­
toimeni grad svezu i bogatu krv sa­
stavljenu od neiscrpne bujice ljud­
skih tela i robe, robe svih vrsta i
količina. Sve se to slivalo u prilič­
no prave i tek nedavno prosečene
ulice Santa Fea, sa još neizlizanima
trotoarima od drvenih dasaka, oi­
vičenih nizovima drvenih zgrada
sa lažnim fasadama, koje su pri-
zemljušama davale izgled jednosp-
ratnih, pa i dvospratnih građevina,
koje bi dolikovale ovako velikoj
raskrnsici železničkih i drumskih
saobraćajnica, kakav je Santa Fe
bio devedesetih godina prošlog i
čitavim trajanjem ovog veka.
Roba se iz vagona smeštala u og­
romne magacine iza brojnih želez­
ničkih koloseka, a pristigli putnici
hitali su ka centru grada, u kome je
život ključao i danju i noću. Od ho­
tela svih kategorija i cena za svaki
džep, preko bezbrojnih »pansio­
na« sa sobama za izdavanje na sat
i noć, naravno sa plaćanjem una-
pred, postepeno se prelazilo do sa­
mog središta ovog uzavrelog kaza­
na gde je na desetine saluna, koc­
karnica, krčmi, vodviljskih pozo-
rišta, ili kombinacija svih ovih rad­
nji u samo jednom lokalu, privlači­
lo tek prispele došljake sa željom
da osete ukus zabranjenog voća,
kakvo nije raslo niti uspevalo u pa­
4 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
lankama, zabitim gradićima i dale­
kim rančevima i hacijendama iz
kojih su oni pošli na ovaj često
puta po njih i sudbonosan put.
U toj šarolikoj i uzavreloj gomili,
koja je kao prljava plima zapljuski­
vala fasade kuća i lokala, jedva se
primećivao jedan plavokosi mlađi
čovek, u kicoškom crnom odelu i
beloj satenskoj košulji sa uštirka-
nim čipkastim okovratnikom, koji
je polako išao iz pravca železničke
stanice. U njegovoj desnoj ruci kla­
tila se šarena putna torba, a levom
je stalno prelazio preko plavih br­
čića, koji su njegovo mlado lice či­
nili nešto starijim i ozbiljnijim. Po­
što se poprilično trudio da izbegne
sudare sa neotesanim prolaznici­
ma, naš kicoš skoro glasno odahnu
kada je stigao do ugla jedne spo­
redne ulice i odmah skrenuo u nju.
Već posle nekoliko koraka, vre­
va sa Glavne ulice postala je slaba
i plavokosi veselije podiže glavu.
Između retkih fenjera, koji su uza­
lud svojim žućkastim žmirkanjem
pokušavali da izbore pobedu nad
sve gušćim sumrakom, veselo os-
vetljeni izlozijedne obližnje zgrade
privukoše pogled pridošlice i ovaj,
kao radoznali noćni crni leptir po-
hita tamo. Uskoro se obreo u pro­
stranom holu hotela i restorana
»Emporijum«, koji je i za bogatije
građane Santa Fea važio za otme-
no mesto i sastajalište ljudi od ug­
leda i biznisa. Kicoš hitro prelete
pogledom oko sebe i, ne propus­
tivši da zabeleži sve što mu je mog­
lo biti od koristi sada i ubuduće,
promrmlja više za sebe:
- Čini mi se da će Buč biti zado­
voljan smeštajem ... Kockarnice
su u blizini, hrana je u restoranu
podnošljiva, žene pristupač­
n e ... Da, taj seljački tupavko će
najzad shvatiti da se i za pare može
dobiti neka protivvrednost...
- Šta rekoste, gospodine? - trže
ga glas portira, koji je sa odobrava­
njem odmerip elegantnog došlja­
ka.
Zanet svojim monologom, San-
dens Kid je neprimetno stigao do
portirske lože i sada se široko os-
mehnuo da bi prikrio svoju trenut­
nu zbunjenost. Ovo baš ne valja,
pomislio je. Suviše filozofiram i
glasno razgovram sa samim so­
bom. Trudeći se da održi naglasak
stanovnika velikih gradova na isto­
ku SAD, Sandens sa visine reče:
- Tražim sobu, momče! Otmena,
diskretna i na prvom spratu!
- Baš takve imamo, ser! - presa-
miti se portir. - Koliko ostajete u
»Emporijumu«?
- To još ne znam - odvrati Kid. -
Zavisi od poslovnih razgovora. Ne­
koliko dana, u svakom slučaju.
- To će vas stajati samo pet dola­
ra dnevno, sa doručkom - žurno
reče čovek i pređe rukom po ozno­
jenoj, rdmenoj lopti svoje ćelave
glave, na kojoj je nekoliko pažljivo
raspoređenih dlaka svedočilo o
davno prohujalim boljim i bujni­
jim danima. - Upišite se u knjigu
gostiju.
Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 5
Sandens dostojanstveno uze
pero, zamoči ga u srebrnu mastio­
nicu i brzo naškraba nešto u praz­
nim rubrikama. Ćelavko hitro okr
rete knjigu gostiju i pošto je neko^
liko trenutaka bezglasno sricao Ki-
dove škrabotine, reče:
-D aću vam sobu broj 104, gos­
podine ... ovaj.. kDžems! Vidim
da ste iz Njujorka, zar ne?
~ Tako je, momče! - potvrdi San­
dens i spusti na pult zlatnik od 20
dolara, takozvani »dvostruki
orao«, koji je već tada vredeo više
od svoje nominalne vrednosti.
Ćelavko vesto prihvati novac i
ovaj u magnovenju nestade neku-
da ispod pulta. Davši znak jednom
mladom Meksikancu, u nekakvoj
uniformi nepostojeće ugostitelj­
ske armije, da ponese Kidovu tor­
bu, portir povede svog gosta do
sobe na prvom spratu. Soba se na­
lazila na uglu zgrade i jedan od
prozora je gledao prema ulici, dok
je drugi pružao vidik prema uza­
nom sokačetu pored hotela. Kid
virnu kroz prozor i odmah mu se
dopade položaj sobe. Samo jedan
skok delio ga je od krova niske
zgrade na drugoj strani bočne uli­
ce, dok je kroz prozor sa prednje
strane mogao da se preko nastreš-
nice prebaci u neku od susednih
soba ili da se spusti na ulicu.
- Sviđa mi se - rekao je portiru
i tutnuo mu u ruku novac, ovoga
puta samo od srebra. Meksikanac
je zadovoljno otkrio bele zube jer i
on dobi pola dolara. Oni ga zatim
ostaviše samog.
Kid zaključa vrata za njima i po­
što je navukao zavese na prozori­
ma, upali lampu na stolu i onu na
zidu pored umivaonika. Zbacio je
kaput i skinuo čizme. Posle umiva­
nja, otvorio je putnu torbu, uzeo
čistu košulju i poveću pljosku
punu viskija. Otpivši nekoliko du­
žih gutljaja, Sandens se ispruži na
postelji i zatvori oči. Bio je umo­
ran, ne toliko od puta, koliko od
događaja koji su se odigrali za ovih
nekoliko nedelja od rastanka sa
vernim prijateljem Bučom Kasidi-
jem. Svađa i razlaz sa bandom iz
»Rupe u zidu«, bekstvo ispred po-
tere nekog revnosnog šerifa, koji
ga je prepoznao u Kolorado
Springsu, neprospavane noći po
nekakvim jazbinama u gradićima
duž pruge za Santa Fe, stalni suko­
bi sa raznim tipovima kojima su
smetali njegovo kicoško odelo i dr­
žanje, monotono su se nizali i ome­
tali ga da sebi pruži ono što je na­
jviše voleo: zabavu u nekom lokalu
sa lepim ženama, dobru partiju po­
kera i, razume se, još bolji gutljaj
viskija.
Ipak, nekako se dočepao Santa
Fea, gde je trebalo da se nađe sa
Bučom. Hotel »Emporijum« je bio
mesto njihovog sastanka i sada je
samo trebalo da sačeka prijatelja,
koji je ili već došao ili je to bilo
samo pitanje časova.
- Naravno, ako i Buč nije imao
ovako prijatno putovanje kao ja -
progtinđa Sandens i ponovo n<ate-
6 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
že pljosku. - Ipak, bolje je i to, nego
da se natežemo sa onim prokletim
Leforsom i njegovim poterama.
Nadam se da Buč nije naleteo na
njega ... Đođavola, opet počinjem
da razgovaram sam sa sobom! Da
nisam pogubio živce?
Kid sede na postelji i otpi novi
gutljaj viskija. Pljoska je već bila
poluprazna. On je zatvori i spusti u
torbu, odakle je izvadio svoj pojas
sa revolverima. Pregledao je oruž­
je i nekoliko trenutaka je zamišlje­
no posmatrao sjajne koltove, koje
je uvek održavao u odličnom sta­
nju. Ipak, revolveri su bili nezgod­
ni za nošenje sa elegantnim ode-
lom koje je Sandens imao na sebi.
Zato ih je vratio u torbu i odande
izvadio jednu crnu, kožnu kutiju.
Kada je podigao poklopac njegovo
dotle smrknuto lice malo omekša.
Na crvneom somotu, u odgovara­
jućim udubljenjima nalazila su se
dva minijaturna pištolja, poznatija
pod imenom svoga konstruktora
»deringeri«, koji su ispaljivali obič­
no samo jedan metak velikog ka­
libra. Njih su obično nosili elegant­
ni kockari, koji su se tako spasavali
i branili svoju »Čast« kada bi ih
suigrači otkrili da varaju na karta­
ma. Međutim, Sandensovi derin­
geri su bili posebnog tipa jer su
imali dvostruke kratke cevi i mogli
su da ispale po dva metka.
Odmetnik jedan deringer spusti
u džep svog šarenog svilenog pr­
sluka, a drugi se nađe u spoljnjem
džepu kaputa, gde je već bila srebr­
na tabakera sa tankim čerotima,
crnim meksikanskim cigarama od
jakog duvana.
Pošto se tako naoružao za šetnju
po bučnom gradu, Sandens Kid
dovrši pljosku i ostavi je na poste­
lji, pa pošto je kicoški namaknuo
crni šešir na svoju plavu kosu, za­
ključa sobu i spusti se u hotelski
hol. Portira nije bilo za pultom, ali
knjiga gostiju je otvorena stajala
na drvenoj ploči. On priđe pultu,
okrete knjigu i brzo prelete po lis­
tovima sa imenima gostiju. U toku
poslednjih dana u hotelje prispelo
dosta ljudi, ali nigde nije bilo ime­
na Parker, pod kojim je trebalo da
se upiše Buč Kasidi. Revolveraš se
obazre i pošto niko nije obraćao
pažnju na njega, uze pero iz masti­
onice na pultu i u rubrici pored
svog lažnog imena Džems dopisa
broj svoje sobe 104 i dodade pored
cifre jedan krstić, što bi bila poru­
ka za Buču Kasidija da uzme sobu
105 ili 103, kako bi bili u susedstvu.
Pošto je ovo obavio Kid vrati
knjigu na staro mesto i izađe napo­
lje. Malo zatim obreo se na Glavnoj
ulici Santa Fea i nastavio drvenim
trotoarom pored jarko osvetljenih
saluna i restorana. Neko vreme je
tako šetkao i radoznalo posmatrao
vrevu oko sebe, ali kada ga neote­
sani prolaznici počeše da guraju i
da se češu oko njega, on skrete u
prvi veći salun. Čim je otvorio vra­
ta i kročio u lokal, njega obavi pra­
vi oblak duvanskog dima, a žagor
gostiju pomešan sa promuklim
Pony West - Buć Kasidi i Kid 6 7
glasovima pevačica i tandrkanjem
velikog klvara, nadmaši uličnu
buku, koja je dotle vređala Kidove
V •
usi.
Velika prostorija bila je jasno
podeljena na kockarski deo sa sto­
lovima za poker i bacanje kocki, iz­
među kojih se isticao veliki točak
ruleta, koji je za razliku od uobiča­
jenih bio postavljen uspravno, po­
red zida, sa brojkama ispisanim cr­
venom i crnom bojom. Ispred toč­
ka ruleta pružao se dugačak sto,
načičkan igračima i pokriven ne­
kom vrstom mušeme, pokrivene
istim onim brojkama, ali raspore­
đenim u tri kolone. Drugi deo salu-
na bio je namenjen ljubiteljima
pića i zabave sa našminkanim da­
mama.
Zainteresovan ovom novotari­
jom, Sandens se probi između tes-
no zbijenih posetilaca koji su se
komešali na sve strane i priđe ru­
letu. Baš u tom trenutku jedan vi­
soki čovek u crnom odelu i sa og­
romnim, ufitiijenim brkovima,
snažnim zamahom ruke zavrte to­
čak, koji poče vrtoglavo da se ok­
reće, praćen čegrtavom bukom,
čeličnih šipki, zabodenih u ivicu
točka ispred svakog polja sa bro­
jem, koje su se češale o jedno elas­
tično čelično pero postavljeno sa
strane.
- Gotovo je sa stavljanjem uloga,
gospodo! — duboki bas brkatog
krupijea nadjača galamu u salunu
i igrači oko ruleta umukoše. Sve
oči bile su uprte u zahuktali točak
ruleta. Posle izvesnog vremena
njegova brzina se smanji, čegrtanje
šipki o čelično pero postade razgo-
vetnije i posle nekoliko trenutaka
točak se zaustavi. Čelično pero je
pokazivalo jednu crvenu brojku.
-Trideset i tri, crveno, nepar! -
objavi krupije, a njegov pomoćnik
poče hitro da sakuplja novac sa
brojeva, koji su ostali »u bubnju«.
Začu se razočarani uzdah većine
prisutnih i samo jedan veseli krik
malo popravi atmosferu oko rule­
ta. Bio je to dobitnik, koji je stavio
ulog na 33.
Međutim, Sandens vide da je
srećnik dobio svega desetak dola­
ra, jer je i njegov ulog iznosio samo
jedan dolar. Igrači, koji su očekiva­
li sreću na drugim brojevima smr­
knuto su gledali kako lopatica kru­
pijea skuplja gomilice njihovog
novca prema kraju stola, gde se
već načinilo poveće brdašce srebr­
nih dolara. Nekolicina, koji su igra­
li na boju i par-nepar prihvatiše
svoje udvostručene uloge, ali la­
vovski deo ostade »banci« ruleta,
odnosno brkatom krupijeu i nje­
govom pomoćniku, koji prikuplje­
ni novac odmah spustiše u jednu
fijoku na kraju stola prema točku
ruleta.
-Naivci — procedi kroz zube
Sandens. Kao iskusni kockar on
nikada nije učestvovao u igrama, u
kojima nije mogao da utiče na
»sreću«. Rulet je posebno izbega-
vao, jer je znao da banka uvek na
kraju dobija i samo luda sreća ne­
8 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
kog igrača mogla bi pokatkada da
»razbije« banku, ali to se događalo
isuviše retko, a vlasnici ruleta su
dobro pazili da takav srećnik ne
igra dugo. Njega bi ubrzo učtivo iz­
veli iz lokala diskretni ljudi zadu­
ženi za red, čiji snažan stisak šaka
na mišicama dobitnika ne samo da
je bio dovoljna opomena, već je os­
tavljao i duboke modrice, koje su
ostajale danima i podsećale igrača
da se kloni lpkala u kome mu se
boginja Talija osmehnula.
Odmetnik se uputi ka onom
drugom, bučnijem delu saluna.
Ovde mu je bilo dosadno. U prola­
zu je dao znak ćelavom kelneru u
prsluku i sa belom keceljom, koja
mu je dopirala skoro do cipela.
Ovaj baci kratak pogled na ele­
gantnog stranca i odmah se stvori
pred njim. Kid mu tutnu srebrni
dolar i samo reče:
- Hoću zaseban sto ... negde u
uglu!
Kelner hitro razmače nekoliko
gostiju i načini prolaz odmetniku.
Malo zatim ovajje već sedeo zajed­
nim malim stolom u nekoj vrsti
lože, prekoputa ogromnog šanka
od mahagonija sa izglačanim me-
singanim ukrasima, koji se povijao
pod navalom gostiju. Tri barmena,
zajapurenih i oznojenih lica, jedva
su stizali da opsluže ovoliku gomi­
lu. Zveckanje čaša i novca pred­
stavljao je sigurno prijatnu muziku
za vlasnika saluna, koga Kid posle
nekoliko minuta posmatranja
okoline nije mogao da uoči u opš-
tem metežu.
Neko vreme je rasejano pijuc­
kao viski iz boce koja se nečujno
stvorila pred njima, a onda se od­
jednom uspravi i ustade.
- Odmah se vraćam - dobacio je
kelneru i produžio do ruleta. Sadu
je znao kako će provesti ovo veče
i ubiti dosadu koja ga je sve više
obuzimala. - Čuvajte mi sto!
Pošto je izborio sebi zgodno
mesto pored stola za rulet, Kid je
dobrih dvadesetak minuta po-
smatrao igru i samo je s vremena
na vreme stavljao po neki dolar na
brojeve, ne hajući mnogo što je
skoro uvek gubio. Njegove sjajne
oči hitro su preletale sa velikog
točka ruleta na brojeve po stolu i
tačno registrovale sve što se doga­
đalo između krupijea i njegovog
pomoćnika. Brzo je shvatio njiho­
vu igru i bio je začuđen što neki
promućurniji igrač to već ranije
nije prozreo. Kod skoro svakog
drugog vučenja, točak ruleta se
obavezno zaustavljao na brojevi­
ma koji su na stolu bili pokriveni
najmanjim ulozima. Toje za banku
značilo isplatu manjeg dobitka i
povlačenje sa ostalih brojeva sko­
ro svih uloga bačenih na to u toj
igri. Ovako upravljanje »srećom«
na ruletu moglo je da znači samo
jedno. Krupije je imao na raspola­
ganju tajni mehanizam pomoću
koga je zaustavljao točak ruleta na
broju koji bi sam izabrao, a to su
uglavnom bili brojevi sa najma­
Pony West - Buč Kasiđi i Kid 6 9
njim ulozima. Računica jednostav­
na i unosna.
Da bi proverio svoju teoriju,
Sandens poče sada da stavlja dalar
ili dva samo na brojeve, koje su os­
tali igrači uglavnom zanemarivali.
Nije se prevario. Počeo je stalno da
dobija, ali da ne bi izazvao sumnju
kod krupijea i njegovog pomoćni­
ka igrao je neko vreme sa malim
sumama. Onda je odlučio za udar.
Stavio je na broj 27 dvadesetak do­
lara, ali tek pošto su ostali igrači
pokrili gomilicama dolara ostale
brojeve. Jedino je na broju 28 bilo
svega tri dolara. Drugi brojevi su
nosili daleko veće uloge, uključivši
i onaj s Kidovim novcem
Brkajlija baci iskusan pogled po
stolu i oči mu se za trenutak zadr-
žaše na 28, koji se jasno isticao svo­
jom prazninom među gomilicama
srebra. Onda je zavrteo točak i sa-
opštio:
- Nema više ulaganja! Igra je go­
tova! Čekajte na drugo vučenje!
Kao i obično svi su buljili u šare­
ni točak. Samo je pomoćnik krupi­
jea netremice motrio na sto i igra­
če. Ali u trenutku kada je točak po­
čeo da se zaustavlja, brkajlija je
morao da se okrene i sam prati to­
čak, kako bi mogao precizno da ga
zaustavi na izabranom broju. Kid
je bio siguran da će to biti 28. Ne­
koliko trenutaka pred zaustavlja­
nje točka i pomoćnik pogleda
tamo. Jednim munjevitim pokre­
tom šake, isto onako brzim kao
kada je potezao revolver, Kid po-
meri svoj ulog od dvadest dolara,
koji se nalazio bliže ivicifkvadrata
sa brojem 27, na kvadrat sa brojem
28. Niko od prisutnih to nije pri-
metio. U sledećem trenutku rulet
se zaustavi i pomoćnik vrati po­
gled na sto i zapanjeno zinu.
Dobitnik je, broj 28! - pobedo-
nosno uzviknu brkajlija i okrete se.
U prvi mah nije primetio šta se do­
godilo, a onda vide svog zapanje­
nog pomoćnika koji je buljio u sto.
Sada je i na njega bio red da raz-
japi usta. Na mestu gde je maločas
bilo samo nekoliko dolara, Videla
gomilica srebrnjaka koja je pokri­
vala broj 28.
Ovaj... - zamuca krupije. -
Ovaj... kao što rekoh dobio je
broj 28 ... crno ... p a r...! - jedva
je završio i oslonio se rukom o sto.
- Isplatite dobitke.
Pomoćnik drhtavom rukom pri­
kupi uloge sa drugih brojeva i
onda izbroja dolare Kidovog uloga
i isplati ih. Pred revolverašem
stvori se brdašce od preko dvesta
dolara.
- Izgleda da smo batlije, prijate­
lju - oduševljeno se oglasi jedan
debeljko odmah do Kida. Bio je to
igrač koji je stavio ona tri dolara
na .28 i tako navukao krupijea da
izabere taj broj.
- Izgleda - klimnu glavom San­
dens i strpa dobitak u džepove.
Sada trebalo spremiti za novu
igru, dok su krupije i pomoćnik
bili još pod šokom.
to Pony West ~ Buć Kasidi i Kid 6
2
Portir hotela »Emporijum«
sumnjičavo odmeri prašnjavog čo-
veka, koji se obema rukama oslo­
nio o ivicu njegovog pulta. Ličio je
na običnog kauboja i samo gaje ki-
coški šešir uzanog oboda i nalik na
polučilinder nekako izdvajao od
goniča stada koji su u ove praznič­
ne dane bili ispunili Santa Fe.
-Želite? - jedva prevali preko
usana portir.
- Sobu! - kratko odgovori prido-
šlica i spusti pored sebe kožnu tor­
bu, pokrivenu sličnom crvenkas­
tom prašinom kao i njegovo odelo.
Zatim se on obazre oko sebe i do-
dade: - Ako mi se bude svidela.
Portir se umalo ne zagrcnu na
ovako drsku primedbu, ali mu reči
zastadoše u grlu kada nepoznati
spusti na sto zlatnik. Onda je uzeo
knjigu gostiju i okrenuo je prema
sebi. Odmah mu u oči pade prezi­
me Džems Forbišer i brojka 104
pored njega. Osmehnuo se na po­
rtira i kažiprstom kao da igra kli­
kera, gurnuo prema čoveku zlat­
nik.
- Čini mi se da su vaše sobe do­
bre - rekao je, ne prestajući da se
osmehuje. —Naravno, ako su na pr­
vom spratu i sa pogledom na ulicu.
- Ali. . poče da muca portir. -
Naše sobe su prvoklasne ... samo
vi ih niste ni videli. Ne znam da li
su na spratu slobodne ...
Stranac hitro ispruži ruku i ka-
žipristom zaustavi dolar, koji je u
međuvremenu nastavio da se po­
lako kotrlja preko pulta. Portirevo
lice se žalosno iskrivi, da bi u sle-
dećem trenutku razvuklo u ljigav
osmeh.
- Ovaj, povešću vas gore - žurno
je dodao. - Čini mi se daje maločas
jedan gost napustio hotel
I ne pozvavši onog Meksikanca
da ponese strančevu torbu, on
zgrabi nekoliko ključeva sa table
iza sebe, izvuče se iz svoje lože, u
trku podiže prašnjavu torbu i po­
vede neobičnog gosta uz stepenice
na sprat. Nepoznati prethodno po­
kupi zlatnik sa pulta.
U dugačkom hodniku strane od­
mah primeti sobu broj 104 , ali za-
stade pred brojem 105. Portir, koji
je žurio dalje, bi prinuđen da stane.
- Uzeću prvu koju vidim - reče
stranac pokazujući na vrata ispred
sebe. Sačekao je da portir otključa
vrata i pošto je samo promolio gla­
vu unutra, progunđa:
- Uzimam je!-Prihvatio je torbu
od portira, bacio je na krevet i za­
ključavši vrata, pošao prema ste­
penicama. Ovaj je trčkarao za
njim.
U knjizi gostiju, on se upisao kao
Džordž Parker, iz Albukerka, gra­
dića nekih stotinak milja južno od
Santa Fea. Bacio je portiru obeća­
ni zlatnik, koji u oduševljenju za­
boravi da zatraži plaćanje unapred
za sobu, i izašao na ulicu.
- Moram da se negde okupam,
potšišam i kupim pristojno odelo -
progunđao je idući ka Glavnoj uli­
Pony West - Buć Kasidi i Kid 6 11
ci. - Ovako samo brukam ime
Buča Kasidija.
Krupije pogladi goleme brkove i
klimnu glavom pomoćniku. Oboje
su napregnuto motrili elegantnog
stranca koji je mirno gladio svoje
plave brkove i nešto razgovarao sa
omanjim debeljkom pored sebe.
Igrači, podstaknuti velikim dobit­
kom mladog stranca, žurno su
stavljali uloge na brojeve po stolu
i čekali šta će on da uradi. Ali, na
opšte razočarenje ovaj kao da nije
pokazivao nameru da učestvuje u
ovom vučenju.
Približavalo se vreme za pokre­
tanje točka ruleta i krupije se okre­
te. Sandens je pažljivo gledao bro­
jeve pokrivene ulozima. Odmah
mu pade u oči da su sada ulozi na
svim brojevima bili prilični i neka­
ko ravnomerno raspoređeni tako
da i krupijeu nije bilo lako da se
odluči na kome će da zaustavi to­
čak ruleta. Jedino je na nuli stajao
samo jedan usamljeni dolar. Kid se
naže prema debeljku pored sebe i
tiho mu reče:
-Igrajte na 1. ali, brzo. Evo, sta­
vite i moj ulog.
- Sigurni ste da ćemo dobiti? -
uzbuđeno prošaputa debeljko. -
Staviću sve što sam maločas do­
bio.
- Brže, prijatelju! - procedi kroz
zube Sandens i tutntf mu u ruku
pet srebrnjaka od po deset dolara.
Krupije uhvati desnom rukom
točak, a debeljko se hitro pomeri
bliže kraju stola i spusti na jedini­
cu svoja tri srebrnjaka od po deset
dolara kao i Kidovih pet. Baš tada
Krupije pogleda u pomoćnika, koji
je stalno pazio na Kida. Ovaj, vi-
devši da čovek u crnom odelu nije
uopšte stavio ulog u ovoj igri lako
klimnu glavom svom šefu. Brkati
još jednom prelete pogledom po
stolu, zapazi da na nuli stoji samo
jedan dolar i u magnovenju done­
se odluku. Naime, banka je za sva­
ki dolar na nuli, ukoliko ova bude
izvučena plaćala trideset i šest Svi
ostali brojevi ostajali su u »bub­
nju« i banka je kupila sve uloge za
sebe. Pošto je na nuli stajao samo
jedan dolar, krupije je odredio nju
za dobitnika u ovom vučenju.
Tako bi jednim potezom povratio
malopređasnji gubitak a niko ne bi
ništa posumnjao jer nula nije bila
izvučena čitave ove večeri.
Krupije pogleda prema plavoko­
som kicošu i skoro glasno jkodah-
nu jer je ovaj baš okretao leđa sto­
lu, kao da je nameravao da ode da­
lje. Točak se zavrte i čegrtanje pera
po šipkama nadjača žagor oko ru­
leta.
Sandens načini nekoliko koraka
prema sali, ali onda skrete desno,
prema vrhu stola. Stao je iza de­
beljka i okrenut leđima gledao po
lokalu. Međutim, on je napeto os­
luškivao zvuk mleta. Točak je po­
čeo da usporava Kid je znao da će
sada krupije obratiti pažnju na
svoj tajni mehanizam kako bi to­
čak precizno zaustavio na nuli, jer
12 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
bi svaka greška mogla skupo da
košta banku.
Revolveraš se okrete. Video je
da su krupije i njegov pomoćnik
bili zauzeti točkom koji se sve spo­
rije okretao i on potapša svog pri­
jatelja debeljka po ramenu. Čovek
se trže i mahinalno obrte na tu
stranu. Skoro istovremeno Kidova
leva ruka pojavi se između debelj­
ka i igrača koji je stajao pored nje­
ga i gomilica dolara sa broja jedan
pomeri se nekoliko santimetara i
zaustavi na nuli, koja se nalazila
odmah ispred jedinice.
- A, tu ste! - ozari se debeljko vi-
devši da je to Kid iza njega. - Sada
ćemo da vidimo koliko ste srećni!
Kid klimnu glavom, a brkati
krupije pobedonosno grmnu:
Gospodo, izvučena je nula! Čini
mi se da imamo samo jednog sret­
nog dobitnika! Šteta da niste stavi­
li veću sum ...!
Sa lica krupijea nestade i posled-
nje kapi krvi. Njegov pomoćnik li­
čio je na mermerni kip. Obojici su
ruke ostale ukočene u vazduhu i
samo su im oči bile prikovane za
vrh stola gde je na kvadratnom po­
lju sa nulom svetlucala gomilica
srebrnjaka od po deset dolara.
*-Do đavola! - jeknu debeljko. -
Izgubili smo za dlaku! Prokleta
nula ... Šta? - zagrcnuo se čovek i
njegovo lice takođe preblede kada
je video svoj i Kidov ulog na nuli.
- Eto, dobili smo - tiho mu reče
revolveraš i snažno stisnu za miši­
cu, tako je debeljko jeknuo od
bola. - Javite se za dobitak!
Još zgromljen, debeljko mahi­
nalno diže ruku prema krupijeu.
Međutim, brkati i njegov pomoć­
nik nisu uopšte reagovali. I svi os­
tali igrači buljili čas u nulu na stolu
a čas na točak ruleta, gde je čelično
pero takođe pokazivalo isti cifar-
ski znak. Onda neko kod stola
dreknu:
Ljudi! Pa, banka je razbijena! Čo­
vek je dobio hiljade dolara!
Njegov krik trže iz obamrlosti
krupijea, ali i privuče ostale goste
iz lokala i oni u gomili navališe na
ruletu. Nastala je strahovita buka.
Redari dojuriše sa svih strana i op-
koliše krupijea i njegovog pomoć­
nika. Na balkonu, koji je išao čita­
vom stranom lokala iznad šanka,
pojavi se jedan visoki čovek, otme-
no odeven sa bujnim bakenbarda-
ma. Iza njega su stajala dva tipa,
slična redarima dole u sali, ali
znatno krupnija i masivnija.
Dugajlija jednim pogledom obu­
hvati čitav metež oko stola sa rule­
tom i okrete se svojim pratiocima.
- Neko nam je počistio banku.
Vidite ko je to i ne ispuštajte ga iz
vida! Recite onim budalama dole
da ga isplate. Ako nemaju dovolj­
no, neka se donese iz kase u kance­
lariji.
Pratioci se sjuriše niz stepenice i
malo zatim već stajali pored krupi­
jea i jedan od njih ga prodrmusa*
- Ne zijaj više, Same! - prosiktao
je na uvo brkatom. - Osmehuj se i
spremaj pare!
Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 13
- Ali, mi nemamo toliko ... - za-
vapi ovaj. - Kako je moglo da
se ... - Krupije umuče jer ga čovek
pored njega svirepo munu u rebra.
- Ovaj, čestitamo dobitniku - sko­
ro zajeca krupije. - Pošto u banci
nemamo toliku sumu
od ... ovaj ...
-T o je trideset šest puta po
osamdesetdolara - odjeknu glas
Sandens Kida. - Svega dve hiljade
i osamstotina osamdeset dolara!
Ali, vi niste igrali - ču se po prvi
put glas krupijevog pomoćnika.
- Tačno! - složio se Sandens. -
Za mene i sebe je igrao ovaj moj
prijatelj ovde!
I on pljesnu debeljka po leđima,
tako da ovaj posrte prema stolu.
Nesretnik, odnosno sretnik samo
je otvarao i zatvarao usta kao riba
na pesku i uzalud pokušavao da
nešto kaže.
-R eci mu da po novac dođe
gore kod gazde - tiho naredi prati­
lac krupijeu.
- Da, kao što sam rekao, ovde ne
raspolažemo dovoljnom sumom
da vas isplatimo - poče brkati, tru­
deći se da usta razvuče u osmeh. -
Zato bih vas zamolio da pođete sa
mnom u kancelariju gospodina
Smitsona, vlasnika ovog i drugih
lokala u gradu. On će biti počast-
vovan da vam stegne ruku i ...
- Ja i moj prijatelj čekamo na no­
vac ovde gde smo ga i dobili - pre­
kida ga Sandens. - Neka svi vide da
se ovde pošteno igra i isplaćuje.
Pozdravite gospodina Smitsona i
prenesite mu da ću ja ovaj lokal
hvaliti širom Nju Meksika, pa i da­
lje!
Krupije i onaj pratilac pogledaše
prema balkonu i čovek sa baken-
bardama klimnu glavom i povuče
se pozadi.
-O nda sačekajte nekoliko tre­
nutaka - reče brkati, brišući graš­
ke znoja sa čela. - Idemo po novac!
I njih dvojica se probiše kroz go­
milu radoznalaca i požuriše uz ste­
penice na balkon.
Debeljko tek sada dođe k sebi i
povukavši Sandensa malo u stra­
nu poče uzbuđeno da šapuće.
-Ali, rekli ste mi da novac sta­
vim na jedinicu! Ja sam to i učinio,
a sada...
- Pogrešili ste, prijatelju - preki­
da ga Kid. - Srećom, ta vaša greška
dobro nam se isplatila!
- Ma, siguran sam da je novac
bio ... - htede da protestuje de­
beljko.
- Znači nećeš svoj dobitak, čove-
če? - namršti se revolveraš. - Onda
novac uzimam ja!
- Ne, ne, ne! - nisam to rekao. -
Žurno reče debeljko. - Pare su
naše i ... dozvolite, ja sam Seb Pi-
kok, trgovac viskijem iz San Fran-
ciska. Ovde sam sklopio dobar po­
sao, pa rekoh da malo svratim u sa-
lun i proslavim ... kad ono ...
Njegove reči prekidoše okuplje­
ni gosti koji su čestitali Kidu i nje­
govom prijatelju. Pomoćnik krupi-
jea i onaj drugi pratilac netremice
su ih posmatrali. Nekoliko čuvara
14 Pony W est- Buč Kasidi i Kid 6
reda neprimetno su se našli u nji­
hovoj blizini;
Najzad se na blakonu pojavi br­
kati krupije i pobedonosno podiže
u vis platneno džakče, u kakvo se
obično po bankama pakuje metal­
ni novac. Oduševljeni urlik odjek­
nu salunom, tako da stakla na pro­
zorima lokala zazvečaše, a prola-
zinci sa ulice, privučeni bukom i
vikom, počeše da upadaju unutra.
Minut kasnije, krupije spusti
džakče ispred debeljka i Kida i gr-
mnu:
- Prebrojte novac, gospodo! Sto
četrdeset i četiri zlatnika od po
dvadeset dolara! Gospodin Smit-
son ovakve dobitke isplaćuje samo
u zlatu!
Kid razveza džakče i zavuče
ruku u njega. Izvukao je pregršt
zlatnih dolara, koji bljesnuše kao
komadići sunca pod velikim lam­
pama saluna.
- Nema potrebe da prebrojava­
mo! - zadovoljno saopšti Kid. -
Gospodin Smitson je zaista džent­
lmen. Asada piće za sve igrače kod
stola, a ovo je za vas gospodo.
Kid hitnu nekoliko zlatnika pre­
ma krupijeu i pomoćniku, koji po-
žuriše da ih pokupe sa stola. Revol­
verás uhvati debelog trgovca viski­
jem i povede kroz salun, prema
svom stolu. Tamo je već čekao
onaj ćelavi kelner i duboko se kla­
njao. Na stolu nije bilo više flaše sa
viskijem. Umesto nje stajala je sre­
brna posuda s ledom a u njoj se še­
purila boca francuskog šampanj­
ca.
- To časti gospodin Smitson -
svečano im saopšti kelner i prima-
če stolice dvojici srećnih dobitni­
ka. - Želite li još nešto?
Kid samo odmahnu rukom i
baci ćelavku zlatnik. Sačekao je da
se boca šampanjca za obavezan
prasak otvori i da im se napune
čaše, pa je onda uzeo svoju i kuc­
nuo se sa Sebom Pikokom.
- Drago mi je da smo se upoznali
g. Pikok - reče Kid i isprazni čašu
u jednom gutljaju. - Ipak, ja sam
veći pristalica vaše robe ... mislim
na viski!
Trgovac gucnu malo šampanjca
i žalosno zavrte glavom.
- Ja uopšte ne pijem - rekao je.
- Zabranjeno mi je. Znate, moje
srce ... Ovo činim samo zbog sve­
čanog trenutka.
- Voleo bih da probam vaše uz­
orke - osmehnu se Sandens. - Na­
ravno ako su kod vas.
- Uzorke nemam, ali zato u mo­
joj hotelskoj sobi imam najbolji
škotski viski, koji se prodaje na
američkom tržištu. To je samo za
najbolje kupce. Ja sam u hotelu
»Independens«. Soba 218.
- Onda idemo tamo - obradova
se revolveraš. - To jest, vi ćete prvi.
Ovde će uskoro postati isuviše vru­
će za nas. Taj Smitson je mnogo
ljubazan da bi bio istinit. Pružite
ruku ispod stola. Ja ću vam polako
prebaciti zlatnike iz kese i vi i ras­
poredite po džepovima. Vidim da
su vam duboki.
Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 15
Već po malo naviknut na neoče­
kivane obrte sa svojim novim po­
znanikom, Seb Pikok, spremno
poče da prima pregršte zlatnika i
da ih neprimetno prebacuje u svo­
je džepove. Transakcija je bila ub­
rzo završena i Kid spretno zgužva
salvet u kojije bila zavijena posuda
sa ledom, pa je ugura u sada praz­
no džakče i ovo stavi na sto pored
sebe. Na prvi pogled imao se uti­
sak da se u džakčetu još uvek nala­
zi novac.
Seb i Kid se ponovo kucnuše i
prinese čaše ustima. Trgovac se
blaženo osmehivao. Nije bio ni pri-
metio da mu je Kid opet napunio
čašu šampanjcem.
- Gospodo, dozvolite —začu se
tada jedan duboki glas pored nji­
hovog stola. - Ja sam Al Smitson
vlasnik lokala. Mogu li da sednem?
3
Kid podiže glavu i pažljivo od-
meri Smitsona. Nešto što je video
u očima vlasnika saluna smesta ga
je navelo da donese jednu odluku.
Okrenuo se Sebu Pikoku i rekao:
- Neću vas više zadržavati Sebe.
Idite i odmorite se. Ja ću pripaziti
na naš novac. Kasnije ćemo se vi-
deti. - Okrenuo se Smitsonu i sa
osmehom dodao: - Samo izvolite,
gospodine. Izvinićete mog prijate­
lja. Ima slabo srce, a ovaj dobitak
ga je uzbudio i biće bolje da malo
prilegne.
Trgovac za trenutak trepnu oči­
ma, ali odmah zatim klimnu gla­
vom Kidu i Smitsonu i nestade iz
lokala. Vlasnik saluna je samo pro­
virio da li je kesa sa zlatnicima još
uvek na stolu i sedajući prekoputa
revolveraša reče:
- U mojoj kockarnici ponekad
su poželjni ovakvi dobitnici. To je
dobra reklama i gubitak se brzo
nadoknađuje.
- To vam verujem - osmehnu se
Sandens. - Naročito na ruletu.
Smitson se malo namršti i pogla­
di svoje bujne bakenbarde. Mrač­
nim glasom on reče:
- Ne treba preterivati u pronic­
ljivosti, mladiću. To je ponekad
opasno. No, ostavimo to. Još šam-
panja?
- Hvala - odbi Kid. - To je piće
za dame.
- Onda viski - predloži vlasnik
lokala. - Iz moje privatne kolekci­
je. Dakle?
- Može - klimnu glavom ponu­
đeni. - Volim da degustiram dobra
pića.
Smitson dade znak jednom od
svojih pratilala koji su stajali u bli­
zini. Oaj požuri uz stepenice pre­
ma balkonu i malo zatim stvori se
pored stola i spusti na njega jednu
omanju bocu u kojoj se nalazila
tečnost boje starog zlata. Tu se na­
đoše i dve kristalne čaše i Smitson
ih lično napuni. Podigao je svoju i
Kid to isto učini. Pošto su se kuc-
nuli, revolveraš otpi dobar gutljaj i
spusti čašu na sto. Smitson je svoju
čašu prineo ustima, ali je preko
16 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
njene ivice pažljivo gledao u Kida.
Ovaj mljacnu jezikom i osmehnu
se.
- Perfektan je - izrekao je svoju
ocenu i ponovo prinese čašu usti­
ma. - Vidi se da dobro zaradu ...
Nije uspeo da dovrši rečenicu.
Odjednom čitav lokal zaigra mu
pred očima. Smitsonovo lice ličilo
mu je na ogroman balon koji se
klatio pred njim. Balon je imao
usta i ona su se razvlačila u osmeh.
- Što se ... smejete ... ovo
piće ... - mucao je revolveraš i
onda se sručio sa stolice.
Smitson ustade a njegovi pratio­
ci podigoše Kida i povedoše ga
prema stepenicama. Oko njih od­
mah se stvori velika gomila gosti­
ju, koji podigoše silnu graju. Pita­
nja su padala s svih strana Smitson
podiže ruke, tražeći da ga sasluša­
ju. Galama se malo utiša i njegov
duboki glas odjeknu salunom:
-Nije ništa tragično, gospodo!
Naš srećni dobitnik je bio isuviše
uzbuđen i malo mu je pozlilo!
Samo laka nesvestica! Prenećemo
ga u moju kancelariju i posle kra­
ćeg ležanja biće opet dobro! Mo­
lim vas za jedan srdačan pljesak
našem dobitniku. To će mu sigur­
no pomoći!
Polupijani gosti, zapljeskaše i
niko ne ču Smitsona koji naredi
svojim pratiocima:
-Osvestite ga dok ja dođem!
Imaće da nam priča šta je sa para­
ma!
Vlasnik saluna sa gađenjem po­
gleda u platneno džakče, koje je
maločas uzeo sa stola za kojim je
sedeo sa Kidom. Ono je bilo isuvi­
še lako, očigledno u njemu nije
bilo masivnih zlatnika. Trudeći se
da prikrije svoje razočaranje, Smit­
son ode do ogromnog bara i nare­
di barmenu da pićem posluži goste
koji su tamo stajali.
“ Na račun kuće, gospodo! - ve­
likodušno im je saopštio i pošto je
nekoliko minuta razgovarao sa ne­
kolicinom njih, pohitao je na sprat.
Dok se ovo događalo sa Kidom,
Buč Kasidi, ili Džordž Parker, kako
se bio upisao u hotelsku knjigu,
baš je naručivao u jednom obliž­
njem salunu svoje drugo piće te ve­
čeri, ili bolje reći za poslednja dva
dana. On je prošao pored velike
kockarnice baš u trenutku kada je
masa u*njoj zaurlala pozdravljajući
Kidovo razbijanje banke na ruletu,
ali se nije zadržao. Čak je prešao na
drugu stranu ulice, smatrajući ga­
lamu u kockarnici uobičajenom
pojavom zajedan ovako divlji grad
kao što je bio Santa Fe.
Bio je razočaran što su berberni-
ce bile zatvorene ovako kasno i što
će morati da se zadovolji samo ku­
panjem u hotelu; dok je kupovinu
novog odela za sutra odložio. Osim
toga nedostajao mu je i prijatelj
Sandens Kid. Nije znao gde da ga
potraži, ali je pretpostavljao da
plavokosi revolveraš kao i on ob­
ilazi salune ne bi li sreo svog orta­
ka.
Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 17
Buč plati piće i izađe u uličnu
vrevu. Resio je da produži ovom
stranom ulice i da svrati u sve lo­
kale, pa da se onda vrati drugom
stranom i to isto učini po tamoš­
njim salunima. Na kraju bi tako sti­
gao do hotela, gde je najzad i Kid
mor^o da stigne u svoju sobu.
Pola časa kasnije, on se vraćao
drugpm stranom Glavne ulice i ub­
rzo stigao do kockarnice, u kojoj je
ranije došlo do one velike buke.
Podstaknut nekim predoseća-
njem, Buč gurnu veliko krilo ma­
sivnih vrata i uđe unutra.
Mada je već bio naviknut na ve­
legradsku raskoš, mladi odmetnik
je, ipak, neko vreme zbunjeno sta­
jao kod ulaza i posmatrao šta se
događa u lokalu. Istovremeno je
pokušavao da u gomili gostiju pro­
nađe negde i Kida. Pošto nije spa­
zio prijatelja, Buč produži prema
džinovskom šanku i pošto se pro­
bio do njegove ivice dade znak bar-
menu da mu natoči piće.
Tako je srkutao prilično dobar
viski i rasejano slušao razgovor
oko sebe. Dvojica najbližih gostiju,
jedan dugajlija sa polucilindrom i
masivnim zlatnim prstenom na ru­
kama prepirao se sa dežmekastim
rančerom, u kompletnoj kauboj-
skoj opremi, čak i sa mamuzama
na skupocenim čizmama.
- Ja sam ovde već dve godine i
još nisam doživeo da Smitsonu
neko razbije banku na ruletu - uz­
buđeno je govorio dugajlija.
- Mora se priznati daje sportski
podneo poraz - podrugljivo reče
rančer. - Milo mi je što mu je neko
ipak uzeo pare. Odavno sumnjam
da ovde nije nešto u redu.
- Kako to misliš, Džime? - upita
dugajlija. - Ja sam advokat i sigur­
no bih primetio da ima nekih rad­
nji.
- Ti si Smitsonov advokat i zato
zatvaraš oči, Ezra - odvrati dežme-
kasti. - Uostalom nikada te nisam
video da se ovde kockaš. Bar ne na
ruletu!
-Z a rulet su potrebni živci, pri­
jatelju. Onaj plavokosi kicoš sigur­
no ih je imao!
Na reč »plavokosi« Buč načulji
uši.
- Kakvi živci! - uzviknu rančer. -
Pa, zar se nije čovek onesvestio od
uzbuđenja.
Buče se polako okrete njima i
dodirnuvši obod šešira kaži - pr­
stom učtivo reče:
- Izvinite, gospodo, da to slučaj­
no ne pričate o uzroku malopre-
đašnje buke u ovom lokalu?
Advokat ga malo prezrivo odme-
ri zbog neurednog odela, ali zato
rančer jedva dočeka priliku da
proširi razgovor.
Pričamo o čoveku, koji je dobio
na ruletu skoro tri hiljade dolara,
strance - poče on. - Najzad je neko
dohakao i Smitsonu.
- Ali, Smitson gaje isplatio u zla­
tu, Ezra - umeša se advokat.
- Zato mu je valjda i pozlilo ~jet­
ko primeti rančer.
- 1gde je sada taj srećnik. - Upita
18 Pony W est- Buč Kasidi i Kid 6
Buč.
- Preneli su ga gore, u Smitsono-
vu kancelariju - objasni advokat. -
Verovatno se dosada već i opora­
vio. Čudno, a izgledao je tako sna­
žan i naočit.
- Kažete daje plavokos? - rapiti-
vao se dalje Buč. - Da nema, mož­
da, i plave brkove?
- Tačno, tačno, mladi prijatelju -
žurno potvrdi rančer. - Inače, veo­
ma elegantno odeven.
-M a, on meni liči na profesio­
nalnog kockara - oštro reče advo­
kat. - Zar nisi primetio kako se kr-
pije umalo nije onesvestio!
Ali, Buč nije više slušao. Spustio
je novac na ploču šanka i klimnuv-
ši glavom svojim sagovornicima,
krenuo kroz salu kao da traži neko
slobodno mesto za krcatim stolo­
vima. Polako se približavao stepe­
nicama koje su vodile na sprat i us­
put razgledao okolinu. Zapazio je
ljude, koji su očigledno pazili na
red u lokalu. Jedan od njih je stajao
na početku stepenica i verovatno
čuvao prilaz Smitsonovoj kancela­
riji.
Pošto se uverio da ostali čuvari
ne obraćaju pažnju na tu stranu,
Buč odlučno krete ka stepenica­
ma i prođe pored iznenađenog
stražara. Ovaj odmah potrča za
njim.
- Hej, kuda ćeš? - viknuo je, po­
kušavajući da ga pristigne.
Ubrzavajući penjanje, Buč mu
dobaci preko ramena:
- Šalje me advokat Džim. Nosim
poruku gospodinu Smitsonu.
- Ne može to tako - zadihano je
soptao stražar i pristigavši Buča,
uhvatio ga je za krajeve kaputa.
Odmetnik se otrže i načini još ne­
koliko brzih koraka, preskačući
po tri stepenika odjednom. Uzmi-
čući tako stražaru, on je stigao do
vrha stepeništa, gde ga ovaj defini­
tivno pristiže i ispreči se ispred
njega.
- Polako, prijatelju - procedi
kroz zube stražar, besan što je mo­
rao ovako da trči uz stepenice. -
Ovamo se ne ulazi bez dozvole.
Dakle, u čemu je stvar?
- Pa, rekao sam ti da me šalje ad­
vokat Džim - odvrati Buč. - Eno ga
dole, kod šanka, sa njegovim prija­
teljem Ezrom.
Buč pokaza rukom prema dnu
lokala i ogromnom šanku od ma­
hagonija, gde se među gostima jas­
no isticala visoka advokatova prili­
ka. Stražar pogleda na tu stranu,
vide advokata, ali mu to očigledno
nije bilo dovoljno, jer besno okrete
glavu i otvori usta da izvali psovku.
Međutim, usta mu ostadoše raz­
japljena, ali nikakav glas se ne ču.
Čovek razrogači svoje sitne oči, jer
je sada gledao pravo u cev Bučo-
vog revolvera.
- Ovo je moja propusnica, prija­
telju - tiho reče Buč. - A sad se
lepo obrni i povedi me Smitsono­
voj kancelariji. Ne bih voleo da pu­
cam, jer je ovde ionako velika lar­
ma.
Bez reci, stražar se okrete i pođe
Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 19
širokom galerijom, držeći se zida,
gde je svetlost lustera iz saluna bila
mnogo slabija, a stubovi ograde na
galeriji bacali velike senke. Najzad
su se zaustavili ispred jednih ma­
sivnih vrata i stražar pokaza gla­
vom prema njima.
-O vo je njegova kancelarija -
progunđao je. - Samo, zabrazdio
si, prijatelju. Ovo ti neće proći tek
tako.
Buč ništa ne odgovori, već dade
znak svom pratiocu da se malo od­
makne od vrata i, ne ispuštajući ga
sa nišana svog kolta, prisloni uvo o
vrata. Do njega dopreše nejasni
glasovi, a onda nečija oštra vika,
praćena potmulim udarcima i ste­
njanjem.
- Kažem vam da pare nisu ...
kod mene. - Sada je Buč jasno čuo
glas svog prijatelja Kida. - Ja ...
Rečenica je bila prekinuta no­
vim, potmulim udarcem i onda
nešto teško pade na pod. Buč pre-
blede. Njegov pratilac se pobedo-
nosno osmehivao skrštenih ruku
na grudima.
Pokretom revolvera Buč mu na­
redi da se okrene licem ka zidu i da
se raširenim rukama osloni na nje­
ga, kako je to video da rade Pinker-
tonovi detektivi. Brzo gaje pretre­
sao i oduzeo mu kolt kratke cevi iz
futrole pod pazuhom, zatim mali
deringer u džepu kaputa i dugačak
nož iz kanije pod drugim pazu­
hom.
- Pa, ti sa sobom vučeš čitav ar­
senal, dragi moj - prosikta Buč. -
Je li to unutra onaj čovek što je do­
bio na ruletu?
Ova pitanja Buč proprati suro­
vim zabadanjem cevi svog kolta u
stražareva rebra. Čovek jeknu i
stenjući odgovori:
- Smitson nije nikome dozvolio
da mu razbiju banku i da odnese
pare sa sobom. Ovaj je, izgleda, do­
sta tvrdoglav i zato...
Stražar više ništa nije rekao, jer
se u međuvremenu Buč odmakao
korak nazad, vešto okrenuo revol­
ver i, držeći ga za cev, tresnuo za­
robljenika iza uveta, tako da se
ovaj polako skljokao pored zida i
ostao nepomičan na crvenom tepi­
hu koji je pokrivao čitavu galeriju.
Mladi odmetnik priđe vratima i
oslušnu. Sada je jasno čuo nečiji
dubok glas, koji, podrhtavajući od
besa, reče:
- Do đavola! Već ga petnaest mi­
nuta obrađujete i ništa. Osvesti ga,
Slime!
Odmah zatim čulo se pljuskanje
vode, koju je neko prosipao iz kofe
ijecanje, koje kao da je dopiralo sa
poda.
Buč više nije oklevao. Polako je
pritisnuo kvaku na vratima i oda­
hnuo kada je utvrdio da nisu za­
ključana. Nečujno ih je otvarao
santimetar po santimetar, dok se
pred njegovim očima ne pojavi pri­
zor u sobi. Ispred velikog pisaćeg
stola stajalo je nekoliko ljudi i gle­
dalo dole na jednu zgrčenu, mokru
priliku. Čovek najbliži vratima dr­
žao je u ruci kofu, iz koje je očigled­
20 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
no maločas prosuo vodu na onog
dole. Između raskrečenih nogu
jednog visokog i elegantno odeve-
nog čoveka, sa bujnim bakenbar-
dama, Buč vide okrvavljeno lice
svoga prijatelja Sandens Kida. Od­
metnik je ležao porebarke, a njego­
va plava kosa bila je u pramenovi­
ma slepljena po čelu. Na šaci Kido-
ve ispružene ruke stajala je čizma
jednog ogromnog tipa, ćelave i ok­
rugle glave, koja se sijala kao to­
povsko đule. Mada je tip bio okre­
nut Buču leđima, ovaj je lako mo­
gao da zamisli izraz lica Kidovog
mučitelja, koji je s vremena na vre-
me svojom teškom čizmom pritis­
kivao odmetnikovu šaku i prosto
je gnječio.
Buč uze u levu ruku revolver
koji je maločas oduzeo stražaru i
ne otvarajući širom vrata, provuče
se kroz otvor, pa ih onda polako
zatvori za sobom i osloni se leđima
o njih. Škljocanje brave navelo je
grupicu okupljenu oko Kida da se
naglo okrene. Ugledali su dva upe­
rena revolvera i jedno mlado, sko­
ro golobrađo lice, dovoljno smrk­
nuto i preteče da odmah shvate
kako se nepoznati nimalo ne šali i
daje spreman da upotrebi koltove
koje je držao u rukama.
- Ti, ćelavi, tamo do zida! - nare­
di Buč džinovskom telohranitelju.
Ovaj pogleda u čoveka sa baken-
bardama, ali je ovaj netremice bu­
ljio u uljeza na vratima, tako da sa
te strane poslušni sluga nije mo­
gao da dobije neko objašnjenje.
Najzad, on se okrete i teškim kora­
cima priđe zidu i stade pored nje­
ga. - Okreni se leđima i sedi dole!
Čovek polako spusti svoju og­
romnu telesinu i kada je spretno
tresnuo zadnjicom o pod, daske za-
cvileše.
- Ostavi tu kofu! - naredi Buč
onome koji je polivao Kida. Čovek
ga smesta posluša. - Sada ga pod-
igni sa poda i smesti u onu fotelju!
Čovek sa bakenbardama još
uvek je stajao kao skamenjen. Nje­
gove crne oči samo su preletela sa
Buča do njegovih revolvera i na­
trag. Ovaj drugi telohranitelj se
saže, uhvati Kida ispod mišica i s
mukom ga dovuče do fotelje. Re-
volveraševo telo mlitavo je visilo u
njegovim rukama. Kada ga je po­
stavio da sedne, Kiđova glava klo­
nu mu na prsa.
- 1ti sada tamo, kod zida! - izda
naređenje Buč. - Tako, a sada lepo
lezi potrbuške i raširi ruke.
Telohranitelj izvrši naređenje i
Buč i Smitson ostadoše samijedan
prema drugom. Odmetnik ćutke
priđe vlasniku saluna i kada se na­
lazio jedan korak daleko od njega,
munjevito zamahnu nogom i po­
godi Smitsona vrhom čizme u sto­
mak. Ovaj riknu od bola, presavi se
i onda pade na kolena. Ostao je
klečeći i samo je klatio glavom i
stenjao.
- Vreme je bilo da i ti probaš
malo medicinu koju si davao
mome drugu - prosikta kroz zube
razjareni Buč.
Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 21
Ne ispuštajući iz vida prisutne
kod zida, on ode do fotelje u kojoj
se nalazio Kid i tek sada bolje po­
gleda u prijatelja. Lice mladog re~
volveraša bilo je natečeno od uda­
raca. Jedno oko mu je ostalo skoro
sasvim zatvoreno, a iz razbijenog
nosa krv se u tankom mlazu slivala
na čipkaste grudi njegove košulje.
Čulo se kako isprekidano i teško
diše. Leva ruka, koju je malopre
gnječila teška čizma džinovskog
ćelavka, takođe je bila natečena i
nepokretna. Sreća je što on bolje
puca desnom rukom, prolete
Buču kroz glavu.
Zatakao je jedan od revolvera za
pojas i premestivši drugi u levu
ruku, Buč privuče onu kofu u ko­
joj je bilo još malo vode. Strgao je
vratnu maramu i natopio je u kofi,
pa onda pažljivo počeo da briše Ki-
dovo lice. Minut kasnije, plavokosi
odmetnik jeknu i otvorii ono zdra­
vo oko. Nekoliko trenutaka trep­
tao je i kada mu se pogled izbistrio,
prepoznao je zabrinuto lice svoga
prijatelja.
- A ... ti si, mali ... - s mukom
procedí Sandens kroz natečene
usne. “ Ipak ... si me pronašao.
Buč samo klimnu glavom i oba-
zre se oko sebe. Oči mu se zausta-
više na četvrtastom đekanteru od
kristala, koji se sa čašama nalazio
na Smitsonovom pisaćem stolu.
Znao je šta će najbolje pomoći
Kidu. Plavokosi revolveraš vide da
Buč prilazi stolu i uzima dekanter,
pa prokrklja:
- Stani ... možda je viski drogi­
ran. Mene su tako ošamutili.
Buč zastade i onda sa bocom u
ruci priđe Smitsonu, koji je dotle
uspeo da povrati dah i prestao je
sa jecanjem. Njegovo prebledelo
lice bilo je orošeno graškama zno­
ja i iskrivljeno u bolnu grimasu.
- Dakle, zaista ste mog prijatelja
pojili medicinom, a? - reče Buč. -
Je li i ovaj viski začinjen?
- Nije - promuca Smitson. - To
je moj lični viski.
- Hajde da ga malo probaš - na­
redi Buč i nasu jednu čašu i dade
je vlasniku saluna. On je bez raz­
mišljanja iskapi. To kao da ga je
malo povratilo i lice mu izgubi neš­
to od samrtničkog bledila. Tela-
hranitelji na podu nisu davali ni
glasa od sebe. Jedino je ćelavko
teško disao. Buč priđe Kidu i pri­
sloni mu grlić dekantera o usne i
ovaj kao mala beba poče da otpija
kratke gutljaje. Sa svakim gutlja­
jem kao da mu se vraćala snaga.
Najzad je Buč morao da odmakne
bocu, jer se plašio da alkohol po­
novo ne omami Kida, pogotovu
što je ovaj već bio drogiran. Među­
tim, viski kao da je na Sandensa
imao dejstvo protivotrova. Revol­
veraš se polako diže iz fotelje i po­
malo nesigurnim koracima priđe
Smitsonu. Stao je iznad vlasnika
saluna i promuklo rekao:
- Nisi hteo da se razdvojiš od
onih para, a? Čovek ponekad mora
da nauči i da gubi. Sada ćeš dobiti
dobru lekciju. Posle nje, sumnjam
22 Pony West— Kasidi i Kid 6
da će ti se ostajati u Santa Feu.
Nego, prvo da vidimo gde ti je ta
priručna apoteka iz koje vadiš ča­
robne napitke za uspavljivanje.
Smitson se, izgleda, bio već sa­
svim pribrao i sada je kradomice
bacao poglede prema vratima, kao
da odande očekuje neku pomoć.
Kidu to nije promaklo i on preko
ramena dobaci prijatelju:
- Okreni ključ u toj bravi, Buče.
Ne )ih želeo da neko nepozvan
upadne ovamo i prekine nam pri­
jatno ćaskanje.
Dok je Buć zaključavao vrata,
Kid udarcem noge natera Smitso-
na da ustane i potera ga ka masiv­
noj, gvozdenoj kasi koja je stajala u
uglu kancelarije, desno od pisaćeg
stola. U ruci je držao jedan od de-
ringera, koji njegovi neprijatelji
nisu primetili i malo oružje bilo je
sada preteći prislonjeno o Smitso-
nov potiljak.
- Pretpostavljam da lekarije dr­
žiš tamo gde i pare - reče Kid i po­
kuša da se osmehne, ali ga natekle
usne zaboleše i on se namršti. To
ga je samo podsetilo na pretrplje­
ne muke i on iz sve snage tresnu
kolenom vlasnika saluna u donji
deo leđa. Smitson posrte napred i
sigurno bi pao da se obema ruka­
ma nije uhvatio za kasu.
- Otvaraj tu sandučinu! - naredi
mu Sandens. Smitson zavuče ruku
u džep svog prsluka i odande izva­
di nekoliko ključeva. Drhtavim ru­
kama baratao je ključevima po
bravama kase i malo zatim masiv­
na vrata skliznuše na podmazanim
šarkama i nečujno se otvoriše.
Kid razrogači svoje zdravo dko
kada vide sadržinu kase. Na do­
njim policama stajali su svežnjevi
novčanica, a među njima videlo se
i nekoliko džakčića, očigledno pu­
nih, zlatnog i srebrnog novca. Kid
gurnu Smitsona u stranu, uze je­
dan od džakčića i kada novac u
njemu zvecnu, besno reče:
- 1tebi je bilo toliko stalo za ono
malo para što sam dobio na tvom
ruletu? «r
- Nije to zbog para - odvrati vlas­
nik saluna, kome se ponovo vratio
onaj duboki glas. - Ti si otkrio taj­
nu našeg ruleta i to je moglo da
nam upropasti posao.
- Znači, nameravali ste da me
ućutkate zauvek - razljuti se Kid. -
Jedino bi tako tajna mogla da se
sačuva, zar ne?
Smitson ništa ne reče.
- Gde je onaj napitak za uspavlji­
vanje? - upita Kid. Vlasnik saluna
ćutke pokaza na donju policu, gde
se nalazila jedna boca od tamnog
stakla. Kid je uze i priđe pisaćem
stolu, gde je Buč maločas vratio
dekanter sa viskijem. Odmetnik
uze dekanter, otpi iz njega nekoli­
ko dobrih gutljaja i spusti ga na
sto, rekavši: - Šteta za ovaj dobar
viski, ali moraću da ga začinim.
Onda je iz one tamne boce na-
suo u dekanter dovoljno žućkaste
tečnosti da nadoknadi viski koji je
bio popijen. Promućkao je sads
tako spremljeni »koktel«, napunio
Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
■i ............... i ......... « i i» m i - i— —i J L — m ■■— ■■ - ■■■ ■■
dve čaše do polovine i rekao Buču,
koji je sve to začuđeno posmatrao:
- Dovedi mi onog što leži dole da
ga malo počastim.
Buč ritnu nogom telohranitelja
koji je bio potrbuške ispružen po
podu i ovaj se s mukom podiže.
Kid mu dade znak da priđe. Tut-
nuo mu je čašu u ruku i rekao:
- U naše zdravlje, ali do dna!
Telohranitelj zakoluta očima.
Znao je kakvo mu se piće nudi.
Očajnički je pogledao u vlasnika
saluna, no ovaj je samo zurio isp­
red sebe.
- Hajde, šta čekaš? Požurivao ga
je Kid. - To je gazdin najbolji viski.
Mora da si ga krišom pio. Ja sam
mu samo popravio ukus.
Uzdrhtalom rukom telohranitelj
prinese čašu ustima i jedva srknu
piće iz nje. Lice mu se iskrivi od ga­
đenja. Kid je, očigledno, bio prete-
rao sa dozom i viski je verovatno
imao sasvim drugi ukus.
- Ne oklevaj! - podviknu mu Kid
i zabi cev deringera u čovekov sto­
mak. - Ili bi, možda, više voleo da
ti smestim u želudac jednu olovnu
pilulu?
Pomiren sa sudbinom, telohra­
nitelj zabaci glavu i ispi čašu sa is­
tim izrazom lica kao kada deca gu­
taju ricinus, ili neki gorki lek.
Samo što je začinjen viski nestao u
njegovim ustima, čovek ispusti
čašu i uhvati se obema rukama za
stomak.
- Peče ... peče ... - prostenjao
je. - Otrovali ste me.
23
- De, de - osmehivao se Kid. -
Samo ćeš malo da odspavaš. To ti
je i potrebno posle ovako napo­
rnog dana.
Telohranitelj se zatetura prema
Kidu, a ovaj ga vešto prihvati i gur­
nu ka jednoj od fotelja. Tamo se
drogirani skljokao i nekoliko tre­
nutaka kasnije već počeo da hrče
otvorenih ustiju.
Buč sa odobravanjem klimnu
glavom. Već je bio strepeo kako će
morati da puca u ljude, što mu je
oduvek padalo teško i ovaj Kidov
bezbolniji način daleko mu se više
dopadao.
- A sada, da vidimo da li je naš
debeljko žedan - reče Kid i načini
nekoliko koraka prema ćelavku
koji je i dalje nepomično sedeo,
okrenut licem prema zidu, ali je
sve napeto slušao. I baš kadaje Kid
skoro stigao do telohranitelja, ovaj
se odjednom izvi u stranu, hitri­
nom iznenađujućom za ovako ma­
sivno telo, i usput zakači jednu
saksiju sa palmom, koja se nalazila
pored njega. Saksija umalo ne po­
godi Kida u nogu i da revolverašu
refleksi opet nisu dobro radili, ko
zna šta bi se dogodilo.
Dok se ćelavko još kotrljao po
podu, Deringer u Kidovoj ruci sev-
nu i zrno se zari u saru njegove čiz­
me. Zbog debljine kože na čizmi,
metak je verovatno načinio plitku,
ali ipak bolnu ranu i ćelavko jauk-
nu i prestade da se kotrlja. Odjed­
nom je izgubio svaku volju za bor­
bom. Kid hitro priđe stolu i uze
24 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
onu drugu čašu i vrati se do ranje­
nika.
- Evo ti nešto protiv bolova, pri­
jatelju - rekao mu je pružajući
čašu. ~ Mi smo humani ljudi i ne
možemo s mirom da posmatramo
kako neko pati. Do dna i to brzo!
Ćelavko prihvati čašu i odmah je
iskapi. Pomiren sa sudbinom, sru­
čio se na pod i čekao na dejstvo na­
pitka.
U tom trenutku začu se kucanje
na vratima. Odmetnici se zgledaše,
a Smitson se prenu iz obamrlosti i
zakorači za vratima.
-V idi šta hoće! - šapatom mu
naredi Kid.
- Ko je? - promuklo upita Smit­
son.
- Ja sam ... Trenton - začu se
glas iza vrata. - Ovde leži Džem-
ison. Izgleda da ga je neko udario.
Buč klimnu glavom Kidu i pro­
šapta:
- To je stražar koga sam ja sre­
dio. Reci mu - okrenuo se Smitso-
nu - da ga unese unutra.
- Unesi ga ovamo - jasnim gla­
som reče Smitson, a Buč nečujno
otključa bravu. Vrata se malo otvo-
riše i na njima se pojavi jedan čo-
vek, okrenut leđima, koji je natraš-
ke uvlačio u kancelariju onog
onesvešćenog stražara. Ne prime-
ćujući šta se događa u kancelariji,
on sa onesvešćenim stiže do sredi­
ne kancelarije i tamo ga spusti, a
onda se uspravi i pogleda oko
sebe. Video je Smitsona, bledog i
unezverenog, ali i dvojicu revolve-
raša, od kojih je još od maločas je­
dan bio saslušavan i tučen. Dok je
pridošlica još pokušavala da shvati
šta se dešava, Kidje već punio čašu
iz dekantera i sada mu je prišao,
rekavši:
-O krepi se malo posle napor­
nog rada. Tvoj prijatelj mora da je
prilično težak.
Čuvar reda u salunu mahinalno
prihvati čašu i otpi jedan gutljaj, a
onda zastade kada mu je žestoko
piće opeklo grlo, no Kidov revol­
ver je bio rečitiji od svakog ubeđi-
vanja i on isprazni čašu. Malo za­
tim i sam se našao u jednoj od fo­
telja, isključen iz svih događaja
oko sebe.
4
Kod ograde galerije, iznad salu-
na, pojaviše se Smitson i Kid, koji
je imao šešir navučen na čelo,
kako bi prikrio podbulo lice i ote­
čeno oko. Vlasnik saluna pljesnu
rukama i kada je privukao pažnju
gostiju ispod sebe, saopšti im svo­
jim dubokim i prilično čvrstim gla­
som:
- Gospodo! Kao što i sami vidite,
naš srećni dobitnik se već opora­
vio od uzbuđenja i čak je spreman
da nastavi sa igrom! On će’odmah
sići dole!
Na ove reci nastade urlik odu­
ševljenja u sali, a advokat Džim i
njegov prijatelj rančer Ezra odu­
ševljeno zapljeskaše rukama.
Smitson zatim dade znak dvojici
Pony W est- Buč Kasidi i Kid 6 25
preostalih čuvara u sali da dođu
gore, pa se on i Kid povukoše sa
galerije.
I dok su dole gosti veselo žagori-
li, očekujući nova uzbuđenja na ru­
letu, dvojica pridošlih čuvara bili
su tiho likvidirani, kao i njihovi
prethodnici, a onda je, na kraju, i
Smitson morao da ispije svoju
»medicinu«. Sada je čitava kance­
larija odjekivala od glasnog hrka­
nja vlasnika saluna i njegovih ljudi.
Kid i Buč pronađoše jednu veliku
kožnu torbu i u nju potrpaše svež-
njeve novčanica i džakčiće sa zlat­
nicima. Buč ponese tešku torbu, a
Kid zaključa vrata kancelarije i hit­
nu ključ negde u mrak. Dočekani
oduševljenim aplauzom, oni se
spustiše u kockarnicu. Kada su
prišli ruletu, brkati krupije htede
da umakne, ali ga Kid pretećim po­
gledom zadrža. Okrenuvši se pri­
sutnima, koji su se okupili oko sto­
la za rulet, on im reče:
- Gospodin Smitson je odlučio
da vam otkrije tajnu kako se dobi-
ja na ruletu. Od sada ćete svi biti
srećni i zadovoljni u ovom lokalu.
Niko neće da gubi pare. To će biti
jedinstvena kockarnica na svetu.
Prisutni se zgledaše. Krupije,
koji je predosećao šta se sprema,
načini još jedan očajnički pokušaj
da umakne, ali nalete na Buča koji
mu se stvorio iza leđa. Pomiren sa
sudbinom, brkati se postavi pored
velikog točka i drhtavim glasom
reče:
- Stavljajte uloge, gospodo! Igra
se nastavlja!
- Savetovao bih vam da pare
metnete na peticu! - viknu Kid. -
Osećam da taj broj dobija. - Kroz
zube je prosiktao krupijeu: - Pazi
da ne promašiš peticu, inače ćeš
ostati bez tih lepih brkova.
Za tren oka na kvadratu sa bro-*
jem pet pojavi se gomila novca i
onda krupije zavrte točak. Svi su
napeto očekivali šta će se dalje do­
goditi i pripremali se na novo izne­
nađenje od strane stranca u crnom
odelu.
Točak ruleta se okretao nešto
kraće nego inače i onda ga čelično
pero zaustavi tačno na brojci pet.
Opšti urlik zatrese kockarnicu.
- Šta sam vam rekao, gospodo!
Ovde niko ne može da izgubi. Is­
plati igrače!
Krupije otvori fioku ispred sebe
i izvadi odande gomilu novčanica i
srebrnih dolara, a njegov izbezum­
ljeni pomoćnik poče da deli pare
dobitnicima.
Još dva puta je Kid objavljivao
koji će broj dobiti i ponovo je ban­
ka morala da deli pare srećnim ig­
račima. Kada je kasa ostala prazna,
Kid se okrete gomili. Sada je čitav
salun bio okupljen oko ruleta;
tako da se jedva disalo.
- Otkriću vam tajnu gospodina
Smitsona - objavi Kid. - Evo kako
se dobija na njegovom ruletu. Ok-
reni točak! - naredio je krupijeu. -
I zaustavi ga, recimo, na broju tri­
naest.
Brkati ga hitro posluša i svi zinu-
26 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
še kada se rulet zaustavi na tri­
naest.
- Trik je u jednom mehanizmu -
poučno je nastavljao Kid. - Dovolj­
no je samo da krupije pritisne
ovde jednu pedalu ispod stola i to­
čak će se zaustaviti na željenom
broju. To je obično broj na kome
stoji najmanje uloga. Tako je Smit-
son stalno dobijao, a vi gubili.
- Lopovi! - ču se jedan urlik iz
mase. Bio je to rančer Ezra. - Pa,
nas su godinama ovde pljačkali.
Gde je Smitson? Hoću lično da ga
obesim!
- Na vešala sa Smitsonom! —od­
jeknu iz desetine grla.
- Linčujmo ga! - prihvatiše osta­
li.
Razjarena masa kao orkan razle-
te se kockarnicom. Sto sa ruletom
odlete u stranu, a veliki točak bio
je za tren oka izlomljen u komadi­
će. Onda se rušilački bes prenese
na ostali inventar saluna. Kroz vaz-
duh su letele stolice, stolovi bili
komadani, a pravi juriš odigrao se
pored džinovskog šanka. Barmeni
su nekud nestali i sada se sa urlici­
ma pomeša zveka razbijenog stak­
la. Stotina boca je bilo ispijeno, a
onda letelo ka zidu. Buč i Kid su
zadovoljno posmatrali kako se
ruši Smitsonovo carstvo, ali im os-
meh nestade sa lica jer se vrata sa-
luna sa treskom otvoriše i unutra
upade grupa naoružanih ljudi,
koje je predvodio jedan visoki čo-
vek, na čijim se grudima presijava­
la šerifska zvezda. Grupa poče da
se probija kroz uzavrelu gomilu ka
sredini saluna, ali je uskoro bila
prinuđena da stane. Onda čove'k sa
zvezdom podiže svoj kolt uvis i is­
pali nekoliko hitaca Pucnji učini­
še da skoro svi zastanu i okrenu se
prema došljacima.
- Da ste se svi umirili? - drek­
nuo je glavni šerif Santa Fea. - Ko
su izazivači nereda?
Sve glave se okretoše mestu gde
su Buč i Kid stajali. I šerif pogleda
na tu stranu, a onda podiže ruku i
njegova naoružana grupa poče su­
rovo da odguruje prisutne kako bi
raskrčili put do dvojice odmetni­
ka.
- Sada smo u gadnom sosu - op­
sova Buč. - Ako nas šerif privede,
verovatno će iskopati i potemice
za nama.
-B rzo tu torbu! - viknu Kid,
kome je jedna ideja sinula kroz gla­
vu. Buč mu predade torbu sa para­
ma i revolveraš je hitro otvori,
zgrabi prvo džakče s metalnim
novcem, razveza ga i, pošto je za­
grabio punu pregršt zlatnika, hit­
nu ih po sali vičući: —Navali naro­
de! Smitson časti! Bacaj i ti! - do­
viknuo je Buču.
Obojica dohvatiše svežnjeve
para i džakčiće s novcem i počeše
munjevito da ih razbacuju na sve
strane. Prava zlatna kiša, propraće-
na lepršanjem zelenih novčanica,
prosto pokri salun. Ono što je po­
sle toga nastalo teško se moglo
opisati. Šerif i njegovi ljudi jedno­
stavno nestadoše pred gomilom
Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 27
tela i stotina ruku koje su se grabi­
le za novac. Kid i Buč izmigoljiše
se iz saluna i kada su se našli na uli­
ci, Buč samo reče:
- Bežimo što dalje iz ovog od­
vratnog grada. Željan sam prerij-
skog vazduha.
- Prvo idemo do hotela za stvari
- dobaci mu Kid preko ramena. -
Izgleda nema ništa od spavanja u
krevetu, a i Sebu Pikoku ostade
moj dobitnik. Valjda nisi pobacao
sve pare?
Umesto odgovora Buč samo po­
tapša nabijene džepove svog kapu­
ta.
5
Kanjon Kostura krivuda kroz
najđivljije delove planine Pelonsi-
ljo, počinjući od doline Animas, u
Nju Meksiku, pa sve do doline Sen
Simon, u Arizoni. Ranije je dolina
Animas bila jedno od glavnih skro-
višta odmetnika. Tamo je svoj raz­
bojnički rane imao Kerli Bil, pa
stari Klenton, zatim Dik Grej i Bili
Lang.
S druge strane, na mestu gde se
završavao kanjon Kostura i poči­
njala dolina Sen Simon, pružala se
prerija, prepuna čuvenih istorij-
skih mesta i bojišta. Tu, u blizini,
nalazile su se stene ispod kojih se
predao slavni indijanski poglavica
Džeronimo. Odmah ispod stena
nalazio se izvor,' sakriven u udub-
ljenju, koji nije presušivao ni za
vreme najvećih letnjih vrućina i na
njemu su Apači uvek nalazili do­
voljno hladne i bistre vode.
Baš kod tog izvora, u hladu jed­
nog kržljavog hrasta, spaljenog
bezbrojnim nepogodama, sedela
su dva prašnjava čoveka. Njihovi
konji stajali su u blizini i delovali
isto tako iscrpljeno kao i jahači.
- Do đavola, Buče - reče San-
dens Kid. - Već danima jašemo, a
nigde ni žive duše.
- Rekli su nam da posle kanjona
Kostura i ovog izvora moramo da
naiđemo na put koji vodi u gradić
Preskot.
- Nadam se da nas tamo niko ne
poznaje i da ćemo se dobro odmo­
riti - reče Kid i polako ustade. Pri­
tom se namrštio, jer su ga leđa od
dugog jahanja prilično bolela.
Prišli su konjima i osedlali ih.
Posle višečasovnog odmora i do­
voljno vode i trave, životinje su se
donekle povratile i, kada ih Buč i
Kid pojahaše, počele su da grabe
preko prašnjave ravnice, koja je
počinjala odmah od kanjona Kos­
tura.
Ali, već posle prve prevaljene
milje konji smanjiše brzinu i usko­
ro su napredovali nogu pred nogu.
Jahači ih nisu podsticali, već su se
i sami opustili u sedlu. Prema oba-
veštenjima kojima su raspolagali,
od onog izvora pa do Preskota tre­
balo je prevaliti još desetak milja, a
to nije bilo mnogo kada su iza sebe
ostavili stotine milja prostora koji
ih je delio od Santa Fea do ovog
mesta.
28 Pony W est- Buč Kasidi i Kid 6
Kasno posle podne, kada je sun­
ce već počelo da klizi iza horizon­
ta, oni izbiše na prašnjavi put. Ova
saobraćajnica očigledno nije vodi­
la između nekih velikih mesta, već
je spajala obične rančeve sa Pre-
skotom. I zaista, dvojica prijatelja
počeše da sreću ponekog jahača
koji je išao u grad, dok su se odan­
de vraćala kola natovarena raz­
nom robom potrebnom na ranče-
vima.
Niski zraci popodnevnog sunca
odjednom zablistaše na prozorima
Preskota, pa se izdaleka činilo da
je grad okićen rubinima. Konji
dvojice odmetnika verovatno ose-
tiše blizinu štale i hrane, pa pređo-
še u lagani kas. Za toliko su još
imali snage.
Desno od Preskota, oko pola mi­
lje daleko od grada, nalazilo se
malo brdašce, oivičeno niskom,
kamenom ogradom. Prostor iza
ograde bio je načičkan krstovima,
nadgrobnim kamenjem i ponekim
spomenikom; Ispred ulaza u grob­
lje videla se gomila sveta, a na sa­
mom groblju održavala se nečija
sahrana.
Buč i Kid stigoše do okupljenih
ljudi i revolveraš učtivo skide še­
šir, pa upita jednog postarijeg čo-
veka koji mu je bio najbliži:
- Izvinite, 4a li je ovo Preskot?
Upitani samo klimnu glavom i
htede da se okrene da bi posmat-
rao ceremoniju na groblju. Ali, Ki-
dova radoznalost ovim nije bila za­
dovoljena. On postavi drugo pita­
nje:
-Im am utisak da sahranjujete
nekog vašeg uglednog građanina,
prijatelju?
- Sahranjuju šerifa Klama i nje­
govog pomoćnika Danbara.
- Oba predstavnika zakona od­
jednom na grobu? - iznenadi se
Kid.
- Da, juče su obojica poginuli od
iste ruke, od ruke Džima Slotera.
Prokleti ubica!
Kid pogleda u Buča, koji je radi­
je izabrao da se ne meša u ovaj raz­
govor i već je davao znakove prija­
telju da pođu u grad, ali Kid je i da­
lje želeo da sazna nešto više o si­
tuaciji u Preskotu.
- Znači, sada više nemate šerifa?
-O vo je već treći šerif koji je
ovog leta nastradao u Preskotu -
odgovori čovek. - Sumnjam da će
se lako novi javiti da popuni to
mesto.
Čovek se naglo okrete i odmače
nekoliko koraka, stavljajući Kidu
jasno do znanja kako više ne želi
da razgovara. Revolveraš mamuz-
nu konja i pođe za Bučom niz put.
Ubrzo su stigli na početak Glav­
ne ulice Preskota i Buč sada reče:
- Posle ovoga što smo čuli, Pre­
skot mi ne izgleda kao prijatno
mestašce za odmor. Taj Džim Slo-
ter loše utiče na razvoj lokalnog tu­
rizma.
- A meni je, opet, lakše kada ču­
jem da grad u koji dolazim nema
šerifa - odvrati Kid. - Naročito po­
sle one gužve u Santa Feu. Ako
Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 29
mene pitaš, ja svakako ostajem
ovde dok ne odmorimo konje i
malo ispravimo leđa od jahanja.
Buč sleže ramenima. Zaustavili
su se pred salunom, negde na sre­
dini Glavne ulice. Lokal je nosio
naziv »Orijent«. Čudno ime za je­
dan salun na Divljem zapadu, ali
kada dvojica prijatelja uđoše unut­
ra i ugledaše iza šanka debeljuš-
kastog Kineza, sa retkim, opušte­
nim brkovima, stvar im postade
jasna.
Brzo su dobili traženo piće. Vis:
ki se pokazao dobar i oni odmah
po drugi put napuniše čaše. Tek
tada su primetili da su jedini gosti
u salunu. Verovatno su svi otišli na
groblje, pomisli Buč. Produžili su
mimo da piju, kada se na trotoaru
začu bat teških koraka i tri čoveka,
prave ljudeskare i veoma slični,
sem razlike u godinama, upadoše
u salun. *
Njihov ulazak navede Buča i
Kida da se okrenu, a debeljuškasti
Kinez odjednom se smanji i skoro
pretvori u loptu, koja kao da je že-
lela da se otkotrlja u neki mračni
ugao lokala.
Prva pridošlica stiže do šanka,
zakači desnu čizmu o mesinganu
šipku koja se nalazila s donje stra­
ne šanka i pljusnu ogromnom ša­
kom po ploči. Čaše pred Bučom i
Kiđom poskočiše i umalo se ne
prevmuše. Mladi odmetnici se po­
gledaše sa razumevanjem. Onda i
preostala dvojica, očigledno braća
prvoga, zauzeše mesta kod šanka.
Između njih je razlika u godinama
mogla biti veoma mala, ali je prvi
i najkrupniji od trojice već imao
prosedu, čekinjastu bradu, neobri-
janu bar nedelju dana.
Kinez se stvori sa čašama i bo­
com pred braćom i oni prvo sruči-
še piće u ogrotnna usta, a onda os-
motriše prijatelje koji su stajali
nešto niže od njih. Zatim Ijudeska-
ra sa prosedim čekinjama prstom
pozva Kineza i promumla:
- Ti si, izgleda, zaboravio da ne
smeš strancima da služiš piće,
Vang.
Kinez poče nešto da cvrkuće na
svom jeziku, a onda prilično pra­
vilnim engleskim odgovori:
- Ja sam razumeo, Tomi, da to
važi samo za one koji hoće da osta­
nu u gradu. Ova dvojica ništa nisu
rekla o tome.
Džinovski Tomi se polako okre­
te Buču i Kidu, a njegova braća to
isto učiniše. Ljudeskara palcem
pokaza na Kineza i reče:
- Čuli ste ga. Ostajete li ovde ili
ne?
- Ostajemo - hitro odgovori Kid,
pre nego što je Buč mogao da otvo­
ri usta. - Imate li nešto protiv?
-H a, ha, ha! - zaurla Tomi. -
Ovaj komarac pita da li imam pro­
tiv. Sada ćemo mu pokazati kako
postupamo sa nezvanim gostima.
Rekavši ovo, Tomi skide nogu sa
mesingane šipke, raširi svoje og­
romne ruke kako bi se razmrdao i
odmače se jedan korak u stranu,
tako da su mu braća zauzela mesta
30 Poriy West - Buč Kasidi i Kid 6
s levog i desnog krila. Kao lavina
ljudskog mesa, oni kretoše prema
Buču i Kidu.
Ali, plavokosi revolveraš ni naj­
manje nije želeo da se upozna sa
snagom džinovske trojke. Još je
pamtio batine dobijene u Santa
Feu i zato je smesta potegao oba
svoja kolta, koji zapraštaše, ispu­
njavajući salun bukom i dimom.
Pred ogromnim čizmama opas­
ne braće pojavi se u drvenom
podu pravilna linija rupe. Olovni
meci uz put odvališe i dosta iverja,
tako da se obeležena linijajasno vi-
dela.
Braća zastadoše kao ukopani.
- Tu je vaša granica - dobaci im
Kid. - Biće opasno ako pokušate
da je pređete.
Međutim, Tomi kao da nije bio
navikao na ovakav otpor, ili nije
shvatio koga ima pred sobom, tek
njegova desna ruka, veličine os­
rednje šunke, polete ka futroli sa
revolverom.
Kidovi upereni koltovi smesta
odgovoriše na ovaj pokret. On je
mogao da gađa u Tomijevo oružje,
ali poslednjih dana živci ga nisu
služili i sa prilično zadovoljstva za­
parao je metkom gornji deo Tomi-
jeve šake. Drugi metak zakači le-
vokrilog brata takođe po ruci, a i
treći dobi istu porciju.
Odjeknuše tri urlika. Krv linu iz
dubokih brazgotina u mesu, koje
su morale biti veoma bolne i braća
zdravim rukama prihvatiše pogo­
đene šake. Zaigrali su neku čudnu
igru ispred šanka, pokušavajući da
suzbiju bol.
Kid se pakosno cerio, a Buč*je
stajao spreman desno od njega.
Lice mu je bilo smrknuto, jer je
znao da od planiranog odmora u
Preskotu neće biti ništa.
- Prokleta huljo! - dođe do glasa
džinovski Tomi. - Platićeš nam za
ovo!
- Marš iz saluna! - naredi Kid. -
Krajnje je vreme da naučite kako
se postupa sa gostima u vašem gra­
du.
Koltovi u njegovim rukama sev-
nuše ijoš dva metka zariše se izme­
đu nogu Tomija i njegovog brata sa
desne strane. Sada su ljudeskare
uplašeno odskočile i uzmakle una­
zad i čim novo zrno podiže iverje
opasno blizu Tomijevih čizama,
ovaj ne izdrža već glavački izlete
kroz vrata, a braća ga otpratiše u
stopu.
Okružen plavičastim oblakom
barutnog dima, Kid se i dalje sme-
šio i polako mecima punio svoje
revolvere.
6 .
Džim Sloterje bio pijan. Već de­
set dana on je mračno, zlobno i tra­
gično pijančio. Građani Preskota
sa strahom su gledali kako njegova
uspravna, visoka i mračna prilika
hoda ulicama i svi su mu se još iz­
daleka sklanjali s puta.
Sloter je počeo da pije onoga
dana kada je saznao da ga je njego­
Pony W est- Buč Kasidi i Kid 6 31
va mlada i lepa žena Helena napus­
tila. Žena, kojoj je obećavao da će
postati kraljica doline Sen Simon i
da će od Preskota stvoriti za nju
prestonicu kraljevstva. Helena,
bivša učiteljica, koju je Sloter prili­
kom jednog od svojih putovanja
na istok sreo na nekom balu, zaveo
je svojom elegancijom južnjačkog
rančera i obećao joj umesto zlohu-
de plate mlade učiteljice zlatna
brda i doline.
Neiskusna, sa svojih dvadeset
dve godine, Helena Kan je došla
puna iluzija u dolinu Sen Simon.
Ali, ubrzo od njenih iluzija nije niš­
ta ostalo. Slpter se potrudio da ih
uništi. Umesto južnjačkog džent­
lmena, on se pokazao kao vođa
plaćene gomile ubica i revolvera-
ša, sa kojima se upustio u krvavi
rat za osvajanje doline Sen Simon.
Nije mogla da protekne nijedna
nedelja a da Helena ne čuje za
neko spaljivanje ranca, proteriva-
nje nedužnih ljudi i ubistvo.
Ipak je izdržala pola godine. Slo­
ter je stalno obećavao da će s tim
prestati čim postane gospodar do­
line i uništi svog glavnog neprijate­
lja starog Majka Klentona, koji je
sa preostalim rančerima i dalje
pružao otpor Sioterovim planovi­
ma.
Najzad nije izdržala i iskoristila
je trenutak kada je Sloter otišao sa
svojim revolverašima da kazni ne:
kog neposlušnog rančera, čije se
imanje nalazilo tridesetak milja
daleko od njihovog ranča »Dolore-
sa«. Čim joj je muž odjahao, poku­
pila je stvari koje je sa sobom do-
nela na ranč, naredila da joj se up­
regnu kola, objavivši posluzi da
odlazi u Preskot kod svoje krojači-
ce i prijateljice Džin Simons. Na­
ravno, daleko je zaobišla Preskot i
nije se zaustavila sve do večeri,
kada je stigla na drum za San Se-
bastijan. Tu je sačekala poštanska
kola i, ostavivši svoja pored nekog
potoka, ukrcala se sa ostalim put­
nicima i otišla za San Sebastijan.
Odatle joj se gubio svaki trag.
Sloter se posle dva dana vratio
na ranč, ali je tada već bilo kasno
za svaku poteru. Demolirao je He-
leninu sobu, izbacio sve njene stva­
ri i počeo da pije. Džim Sloter je to
i ranije činio, ali ovoga puta nikako
nije prestajao. Sa bocom viskija u
džepu kaputa bio je na konju, tu­
marao po ranču, ili zastrašivao gra­
đane Preskota. Iako je već imao
blizu pedeset godina, Sloter je sa­
čuvao svoju žilavu gipkost i veliku
snagu. Te osobine od njega je na-
sleđio i sin Đejv, koji je uglavnom
i vodio ranč »Doloresu«, a u slo­
bodnim časovima terorisao Pre­
skot. Jedino što je Sloter priznavao
sinu daje bolji od njega bila je re-
volveraška veština, koju je ovaj iz­
učio u Tusonu i na njegovom koltu
bilo je već urezano trinaest recki,
trinaest ubijenih ljudi.
Eto, u takvom je stanju bio Džim
Sloter kada je laganim koracima
išao sredinom Glavne ulice Pre­
skota. Zapazio je da je grad skoro
32 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
ostao bez stanovnika, ali se onda
prisetio razloga tome. On je bio taj
razlog. Baš juče, kada je izlazio iz
saluna »Orijent«, šerifov pomoć­
nik Danbar imao je nesreću da na­
leti na Slotera. Pijani rančer je za-
htevao od njega da igra nasred uli­
ce. Pošto se Danbar nećkao, Sloter
je trgao kolt i meci su zapraštali
oko nogu šerifovog pomoćnika.
On je počeo da cupka, a pijanci iz
saluna »Orijent« su mu se smejali.
Šerif Klam je to posmatrao sa
prozora svoje kancelarije. Nije že-
leo da se umciša, jer se, praktično,
nalazio na Sloterovom platnom
spisku. Njegova dva prethodnika
pokušala su da štite građane koji
su ih izabrali, ali su završili na lo­
kalnom groblju. Klam sebi nije že-
leo takav kraj.
Međutim, sudbina je umešala
prste u život šerifa i njegovog po­
moćnika. Da li je Sloter bio i suviše
pijan da bi precizno gađao, ili je
mržnja prema svemu nadjačala u
njemu, tek jedan od njegovih me­
taka pogodi pomoćnika Danbara u
stopalo i ovaj se sruši u prašinu
jaučući od bola. Šerif Klam istrča
iz svoje kancelarije i polete ka mes-
tu gde seodigravala scena. Probio
se između okupljenih posmatrača
baš u trenutku kada je Danbar uz
besnu psovku trgao revolver i opa­
lio na Slotera. Izgleda daje pomoć­
niku svega bilo dosta. Metak skide
šešir sa rančerove glave i on se
ukoči od iznenađenja.
Isto toliko je bio iznenađen i
Danbar zbog svoje drskosti. Shva­
tio je kako je mogao da ubije prvog
čoveka u dolini Sen Simon i to sa­
znanje prosto ga je sledilo. Na nje­
govom licu već se pojavio molećiv
izraz i on je zaustio da izrekne
neko izvinjenje, kada Sloter podiže
revolver i dobro nanišanjenim
metkom preseče mu reč u grlu.
Šerif Klam se po inerciji zaleteo
napred i skoro sapleo o svog po­
moćnika. Pritom je zamahnuo ru­
kama da povrati ravnotežu i uzvik­
nuo:
- Ne, Džime! Ne!
Sloter ga sa dva hica položi pre­
ko već mrtvog pomoćnika. Prisut­
ni posmatrači bili su zgromljeni
ovim nečuvenim događajem. Do­
tle su rančeri iz doline uglavnom
stradali od Sloterovog nasilja, ali,
sem maltretiranja i batina, niko od
građana Preskota nije bio ubijen.
Klamova dva prethodnika navod­
no su nastradala prilikom nekih
potera daleko od grada i, mada se
krišom govorilo kako ih je Sloter
smakao, to se ipak dogodilo van
njihovih očiju.
Sada su prisustvovali dvostru­
kom ubistvu i to ljudi koji su izab­
rani da ih čuvaju od zločina i nasi­
lja. Odjednom, svetina se raspršta
na sve strane i Džim Sloter ostade
sam sa svojim žrtvama. Niko se
nije usuđivao da vidi šta je sa šeri­
fom i pomoćnikom i da li se još
nešto može učiniti za njih.
Onda se sa gornjeg kraja Glavne
ulice pojavila jedna visoka prilika.
Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 33
Bio je to stariji čovek, čiju je glavu
pokrivala gusta, seda kosa, nalik
na lavlju grivu. Posmatrači iz bez-
bednih zaklona prepoznadoše u
njemu starog dr. Hendersona. Du­
gačkim koracima lekar je žurio ka
poprištu u blizini saluna »Orijent«.
Iznad svojih žrtava klatio se pija­
ni Sloter, koji je zaboravio da vrati
zadimljeni kolt u futrolu. Dr. Hen-
derson stiže do tela dvojice čuvara
zakona i kleče pored njih. Kratko
ihje pregledao, a onda se uspravio.
Pogledao je Sloteru pravo u oči i
samo mu kratko dobacio:
- Zlikovce!
Rančerova ruka sa revolverom
zadrhta i cev oružja se polako diže
prema starom lekaru. Ovaj se i ne
pomeri. Netremice je posmatrao
ubicu i čekao da ovaj opali u njega.
Odjednom, Sloter vrati kolt u fut­
rolu, okrete se i nestade u salunu.
Tako se završila jučerašnja tra­
gedija u Preskotu, a sada je mračni
rančer ponovo bio na ulici. Zausta­
vio se baš na mestu gde je ubio
Klama i Danbara. Krvave mrlje
več šu odavno bile prekrivene pra­
šinom i nestale sa tla, ali Sloter je
čitav minut buljio u prašinu. Onda
se mašio boce viskija iz džepa na
kaputu. Unutra je bilo pića još
samo za gutljaj, dva i on za trenu­
tak isprazni bocu, pa je hitnu dale­
ko od sebe. Još pre nego što je
boca pala na zemlju, iz saluna »Ori­
jent«, jedno dvadesetak metara da­
leko od mesta gde je Sloter stajao,
odjeknu žestoka pucnjava. Onda je
nastala kratka pauza i ponovo se
začulo nekoliko hitaca. Odjek puc­
njeva još je lebdeo u vazduhu kada
se dvokrilna vrata saluna otvoriše
i kroz njih ispade Tomi Long, je­
dan od Sloterovih ljudi, a odmah
za njim i dvojica njegove braće.
Ljudeskare se ne zaustaviše na
ivici trotoara, već skočiše u praši­
nu i potrčaše na drugu stranu. Pri­
tom su nespretno mahali okrvav­
ljenim rukama.
Sloter ih je gledao ukočenim po­
gledom i kao da nije mogao da ve-
ruje u ono što vidi pred sobom. Ot­
vorio je usta i dreknuo:
- Tomi! Mak! Lefti!
Na zvuk njegovog glasa trojka
uspori korake i najzad se zaustavi
skoro kod same ivice suprotnog
trotoara. Onda se braća okretoše i
prvi put primetiše Slotera. Rančer
pođe ka njima.
Još im se nije bio primakao, a
Tomi upravi svoju okrvavljenu
ruku prema salunu i poče nešto
nerazgovetno da mumla.
- Šta se dogodilo? - dreknu Slo­
ter na njega. - Opet ste se tukli i
isekli ruke?
- Nismo - zavapi Tomi. - Jedan
tip je pucao na nas i...
Sloter se seti malopređašnjih
pucnjava. Dalje se nije raspitivao.
Okrenuo je leđa ljudeskari i ovaj
umuče. Isto onako odmereno i
mračno, kao što se obično kretao
ulicama Preskota, Džim Sloter
pređe prekoputa, pope se na drve­
ni trotoar i gumu vrata na ulazu u
34 Pony West — Buč Kasidi i Kid 6
salun »Orijent«.
Razlika između večernjeg sum­
raka, koji je vladao na ulici, i po­
lumraka u salunu bila je prilično
velika i rančer za trenutak ništa
nije mogao da vidi, osim velikog
ogledala iza šanka od mahagonija i
nizova staklenih boca na polica­
ma.
Ali, sem Kineza Vanga i nije bilo
šta drugo da se vidi. Sloter spazi
vlasnika saluna, koji je kao skame­
njen stajao iza šanka i krete pravo
prema njemu. Usput je pijanim
očima osmatrao lokal i utvrdio da
je prazan.
- Koje pucao? - upitao je Vanga.
- Dva stranca - odgovori ovaj. -
U stvari, jedan je pucao...
- Gde su? —preseče ga Sloter.
Vang ćutke pok? ^ palcem pre­
ma zadnjim vratima.
- Dakle, pobegli su tamo! - zare-
ža Sloter i izvadi kolt iz futrole.
Za pijanog čoveka kretao se veo­
ma brzo i za tren oka se stvorio
kod zadnjih vrata. Ritnuo ih je no­
gom i upao u uzani hodnik, koji je
vodio u kuhinju i ostale pomoćne
prostorije, a na drugom kraju se
završavao vratima prema dvorištu.
Ova su sada bila otvorena.
Sloter otrča do njih i oprezno
pogleda napolje. Dvorište je bilo
prazno. Izuzev nekoliko kokošaka,
koje su kljucale oko male staje, tu
nije bilo nikoga. Ni u sokačetu levo
od saluna.
Sloter se nezadovoljno namršti.
Želeo je da puca, da kažnjava, da
ubije te drznike koji su mu obruka­
li trojicu njegovih najboljih ljudi sa
ranca. ■i *
Sloter procedi psovku i spusti
revolver u futrolu. U tom trenutku
sa ulice se začu topot konjskih ko­
pita. Možda rančer ne bi obraćao
pažjiju na to da odmah zatim nisu
odjeknuli pucnjevi i glasovi, među
kojima je prepoznao i bas Tomija
Longa.
On se u trku vrati kroz salun i is­
pade na glavna vrata Braća Long
su nespretno držala revolvere le-
vom rukom i pucala niz ulicu. Da­
leko na kraju, u oblaku prašine,
dva konjanika su baš nestajala na
zavijutku puta i odmah zatim izgu­
bila se sa vidika.
Džim Sloter se iznenada zatetu-
ra i uhvati za drveni stub koji je
podupirao nastrešnicu nad trotoa­
rom ispred saluna Osetio je stra­
hovitu muku. Sagao se i počeo da
povraća u prašinu ispod sebe. Bra­
ća Long prestadoše da pucaju i
sada su ga zaprepasćeno gledali.
7
Jedini hotel u Preskotu bio je
»Kaktus«, a njegov vlasnik Milt Ro-
has. Nekada je to bio hotel sa veli­
kim izgledima na prosperitet, od
čega su se u slabo osvetljenom
holu mogle videti dve prašnjave,
suve palme. Od kako je Džim Slo­
ter otpočeo rat za vlast u dolini
Sen Simon, malo je ko svraćao u
Miitov hotel. Sobe su zvijale praz­
Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 35
ne, jer je strancima bilo zabranje­
no zadržavanje u gradu, a lokalni
rančeri žurno su završavali svoja
posla i još istoga dana vraćali se
kućama.
Zato se Milt Rohas prvo obrado­
vao, a onda malčice uplašio kada
je ugledao dva prašnjava stranca
kako se pojavljuju u holu ispred
male portirske lože.
- Sobu - reče jedan od stranaca,
koji je imao dugu, plavu kosu i iste
takve brčiće. - Sa velikim i meka­
nim krevetima.
Njegov pratilac, mlađi po godi­
nama, delovao je kao svaki lepuš-
kasti kauboj i držao se prilično po­
vučeno. Rohas skide jedan ključ sa
table, ali pre nego što ga predade
gostu reče:
- Dolar dnevno i to unapred, gos­
podo. - Okrenuo je knjigu gostiju
da bi se stranci upisali, ali se onda
nečega prisetio i odmahnuo ru­
kom. - Verovatno da ste ovde in­
kognito, gospodo, jer u Preskotu
strancima nije dozvoljeno zadrža­
vanje.
- Tačno - potvrdi plavokosi do­
šljak. - Da li vam to nešto smeta?
- Ni najmanje, ako platite za ne-
delju dana unapred - odgovori
vlasnik hotela. - Naravno, za mene
praktično ne postojite. Biću izne­
nađen ukoliko vas neko ovde pro­
nađe.
- To nam odgovara. —reče onaj
drugi koji je ličio na kauboja.
Plavokosi izbroja sedam srebr­
nih dolara na pult i Milt ih jednim
pokretom ruke gurnu u fioku koju
je istovremeno otvorio.
Gosti pođoše uz stepenice i Milt
je osluškivao njihove korake po
hodniku na spratu, škljocanje bra­
ve na vratima sobe broj 11 i kada
se sve umirilo, on odahnu. Povu­
kao se u sobicu iza lože i nastavio
sa dremanjem.
Za to vreme u sobi na spratu
dvojica gostiju su vodila zanimljiv
razgovor. Da je Milt imao prilike
da čuje nešto od tog razgovora,
svakako bi zaboravio na zarađene
dolare i odbio bi da im pruži gos­
toprimstvo. Možda bi se, čak, poža­
lio i šerifu. Samo, u Preskotu više
nije bilo šerifa.
- Opet je ovo jedna od tvojih lu­
dih ideja - gunđao je Buč Kasidi
skidajući prašnjavi kaput, dok se
Kid već umivao na umivaoniku u
uglu sobe.
-Rekao sam ti da više neću da
spavam u preriji - odvrati Kid pri­
hvativši se ubrusa. - Bio taj Sloter
lud ili ne, želim prvo dobro da se
odmorim, a sutra ćemo već videti
šta ćemo s njim.
- Nadam se da će nam noć proći
mirno - mrmljao je Buč zauzima­
jući svoje mesto pored umivaoni­
ka.
Ovo je bio samo nastavak pre­
pirke, koju su dvojica prijatelja vo­
dila u jednoj jaruzi nedaleko od
Preskota, gde su se sklonili posle
povlačenja iz grada. Vlasnik salu-
na, Vang, na vreme ih je opome­
nuo i pokazao zadnja vrata svog lo­
36 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
kala, tako da su odmaglili ostavlja­
jući protivnike zbunjene. Buč je
bio za to da se put odmah nastavi
do sledećeg grada, ali kako je to
bio tek San Sebastijan, udaljen do­
brih osamdeset milja odavde, Kid
je za svóju tezu imao valjane argu­
mente. Zahtevao je odmor, pa ma­
kar i po cenu nove pucnjave. I do­
bar obed.
Baš taj obed predstavljao je sada
novi problem za odmetnike. Zbog
njega bi morali da napuste hotel i
da odu u neki restoran, ali bi tada
mogao neko da ih primeti i od od­
mora u krevetima ništa ne bi ispa­
lo. Ionako su se krišom uvukli u
grad, ostavili konje u maloj štali
pozadi hotela i nedužno zafcmžili
sobu od Milta Rohasa, koji, sre­
ćom, nije postavljao nepotrebna
pitanja.
Kid je ponovo bio tvrdoglav. Za­
htevao je večeru.
-U redu. Idem na večeru, ali
prepusti meni da vodim razgovor,
u koliko do njega dođe.
- Od kada pucnjavu nazivaš raz­
govorom? - nasmeja se revolveraš.
Izašli su iz sobe i zaključali vrata.
Dole u holu nije bilo nikoga i oni
šmugnuše na ulicu. Noć je bila vet-
rovita i umesto svežine, naleti us­
kovitlanog vazduha donosili su iz
prerije samo prašinu pomešanu s
peskom, koja je prosto zaslepljiva-
la. Veliki žbunovi takozvane »luta­
lice«, nalik na ježeve, kotrljali su se
ulicom, a ponekad bi tresnuli o
neki niski prozor, ili kućna vrata.
Ovakva noć išla je na ruku od­
metnicima, jer na ulicama Presko-
ta nije bilo nikoga. Trgovci su ^već
zatvorili svoje radnje i spustili kap­
ke, dok je svetlost gorela samo u
salunu »Orijent« i jednom lokalu
na drugoj strani ulice, čiju firmu
Buč i Kid nisu mogli da pročitaju.
Natučenih šešira i pognutih gla­
va oni su žurili niz ulicu, jer je Kid
tvrdio kako je video jedan resto­
ran negde u blizini i sa ove iste
strane gde se nalazio i salun.
Štiteći oči od vetra, oni umalo
ne promašiše taj restoran. Nije
bilo ni čudo, jer su i ovde kapci na
izlozima bili spušteni, a kroz stak
lena vrata videla se svetlost samo
sa jedne lampe u uglu lokala. Buč
zaustavi prijatelja i pokaza mu gla­
vom na ulaz u restoran.
Oprezno su pogledali iznad stak­
la oblepljenog šarenom hartijom.
Videli su samo prazne stolove.
Onda se iz kujne pojavi jedan ćela­
vi čovečuljak, koji zevnu i iz navike
prođe između stolova, udarajući
salvetom po njima kao da sklanja
nevidljive mrvice.
Buč pritisnu kvaku i oni uđoše
unutra. Ćim su vratima izolovali
snažan vetar, dvojica prijatelja se
smesta osetiše bolje. Otvorili su
oči i pažljivije pogledali oko sebe.
Čovečuljak ih je radoznalo po-
smatrao, a onda im priđe i reče:
- Restoran je zatvoren. Kada po­
čne da duva vetar iz pustinje, u
preskotu niko ne izlazi iz kuća.
- Mi bismo ipak nešto pojeli -
Pony West~ Buč Kasidi i Kid 6 37
reče Kid i izvadi iz džepa zlatnik. -
Valjda vam ostava nije prazna?
Zlato je odmah smekšalo čove-
čuljka. Pokazao im je na sto gde je
gorela lampa, ali Buč odbi to mes-
to i izabra sto u uglu, gde su im obe
strane bile zaštićene, a pogled pre­
ma ulazu i kuhinji čist. Ova strate­
gija kao da malo zbuni čovečuljka,
jer ih sumnjičavo odmeri. Videlo
se kako želi nešto da pita, no smes-
ta je odustao. Prijatelji naručiše
bilo kakvu vrstu pečenog mesa,
dosta krompira i palačinke sa siru­
pom.
Covečuljak nestade u kuhinji, a
Kid ode sam do malog šanka, oda­
kle izabra jednu bocu viskija, uze
dve čaše i vrati se njihovom stolu.
Jedan par svetlih očiju virio je iz­
nad šarene hartije zalepljene na
staklenim vratima ulaza i pratio
svaki njihov pokret. Kada se Kid
vratio za sto, vlasnik onog para oči­
ju odlepi se od stakla i šmugnu duž
zida restorana do malog sokačeta
sa leve strane, pa preko njega stiže
u zadnje dvorište. Tamo ga zapah­
nu miris prženog mesa koji je do­
pirao iz kuhinje. Kada je nepoznati
stigao do osvetljenog kuhinjskog
prozora, njegova ogromna silueta
jasno se ocrta. Bio je to Tomi Long.
Onda Tomi priđe vratima i ona
samo malo škripnuše, ali i to je
bilo dovoljno da vlasnik restorana
umalo ne ispusti tiganj koji je dr­
žao u ruci. Desnu šaku, koja mu je
bila u zavoju, Tomi prinese ustima,
dajući znak čovečuljku da ćuti.
- Kada su došla ona dvojica? -
upitao je promuklim šapatom.
- Maločas, Tomi - promuca to-
večuljak. - Morao sam da ih poslu­
žim, jer...
- Gledaj da se što duže zadržiš
ovde sa spremanjem večere - nare­
di Tomi. - Ako se budu bunili, reci
im da još malo pričekaju. Ali,
pazi... zucneš li nešto, s tobom i
tvojim restoranom je svršeno.
Rekavši ovo, Ijudeskara zatvori
vrata za sobom i nestade preko
dvorišta. Ponovo je izbio na ulicu i
produžio do šerifove kancelarije.
Unutra je gorela lampa, ali su pro­
zori bili zastrveni. Zaklanjajući ru­
kom oči od vetra, Tomi se obazre
na sve strane i tek onda uđe u kan­
celariju.
Za povećim stolom, zavaljeni i sa
čizmama na njemu, sedeli su nje­
gova braća Mak i Lefti, dok je je­
dan čovek stajao kod male, tucane
peći i pušio. Nepoznati je bio stra­
hovito mršav i njegovo lice više je
podsećalo na mrtvačku lobanju
nego na ljudsko obličje. On upalim
očima pogleda u Tomija i kroz stis­
nute, žućkaste zube samo procedi:
- Dakle?
- Ona dva tipa su u Petersono-
vom restoranu - saopšti Ijudeska­
ra. Njegova braća smesta skinuše
noge sa stola. - Čekaju na večeru,
Džime. Rekao sam matorom da
odugovlači sa večerom dok se mi
ne pripremimo. Sada ih treba
smaknuti.
Nevada Džim izvadi iz džepa na
38 Pony W est- Buč Kasidi i Kid 6
pesluku cigaret pepir i nešto duva-
na, poče da zavija cigaretu, koju je
odmah zapalio na pikavac tek izva­
đen iz usta. Pošto je odbio prvi
dim, on reče:
- Kažeš da su opasni?
- Ne znam za onog drugog, ali
plavokosi odlično gađajavi se Lefti
Long i podiže desnu ruku, koja mu
je bila zavijena kao i njegovoj bra­
ći. - Zbog te hulje nećemo moći
bar nedelju dana da se služimo re­
volverom.
Mak Long ustade i priđe zidu,
gde su na soškama bile poredane
puške iz arsenala pokojnog šerifa.
On odabra dve vinčesterke, a dvo-
cevku sa skraćenim cevima baci
prema Tomiju, kojije u letu uhvati.
Iz fioke na stolu izvadio je kutije sa
mecima, a Tomi zgrabi odatle
punu šaku patrona za svoju dvo-
cevku.
Neko vreme čulo se samo škljo-
canje mehanizmima na oružju dok
su braća ubacivala metke. Nevada
Džim je odbijao dimove i razmiš­
ljao. Odelo na njegovom kao od
skeleta telu neprijatno je visilo, ali
su mu zato ukršteni pojasevi sa re­
volverima bili pedantno pritegnuti
i futrole, iz kojih su virile drške
koltova, pričvršćene na tačno po­
trebnoj visini.
Tomi Long završi sa punjenjem
dvocevke i pakosno pogleda u Ne-
vadu Džima, pa promumla:
- Ti kao da oklevaš, Džime. Pro­
sto ne znam zbog čega ti Sloter pla­
ća dve stotine dolara mesečno.
Lako je bilo sa onim rančerima, ali
sada...
- Zaveži! - tihim glasom odvfati
Nevada Džim.
-Znam da si smakao trinaesto-
ro - nastavljao je Tomi, ne obaziru­
ći se na preteći pogled revolvera-
ša. - Možda je to baksuzan broj...
Čovek treba da bude oprezan.
- Rekao sam ti da umukneš! -
vrisnu Nevada Džim. - Ja nisam su-
jeveran. Uostalom, večeras ću na
koltovima urezati i četrnaestu rec-
ku ... a možda i petnaestu. Jeste li
gotovi sa tom artiljerijom?
Mak i Lefti Long klimnuše glava­
ma, a Tomi stavi veliku dvocevku
pod mišku.
- Moj plan je jednostavan - reče
Nevada Džim i poče da objašnjava
džinovskoj trojki kako će večeras
uloviti dvojicu stranaca.
8
- Do đavola, šta je s tom veče­
rom? - po treći put uzviknu San-
dens Kid i ustade od stola, pa pođe
prema vratima restoranske kuhi­
nje.
On je već ranije protestvovao i
zvao čovečuljka, ali bi ovaj samo
promolio glavu iz kuhinje i javljao
da će večera odmah biti gotova.
Prijatelji su morali da se teše viski­
jem, ali žestoko piće im je još više
raspaljivalo glad, koja ih je još od
jutros mučila.
No, Kid još nije stigao do kuhi­
nje a vrata se na njoj otvoriše i mali
Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 39
vlasnik restorana prepreci mu put.
Preko njega Kid vide da je jelo već
sipano u tanjire i da se na jednom,
čak, nalazi desetak debelih pala­
činki koje su naručili.
- Šta ovo znači? - nezadovoljno
je upitao čovečuljka.
Peterson proguta nevidljivu
knedlu, htede nešto da kaže, ali
onda nemoćno zavrte glavom. Bez
reči se okrenuo, zgrabio tanjire sa
jelom i pošao prema Kidu, koji ga
propusti. On sam uđe u kuhinju i
uze palačinke. Dok je pogledom
tražio teglu sa javorovim sirupom,
kojim su se prelivale palačinke, oči
mu se zaustaviše na zadnjim vrati­
ma kuhinje, koja su svakako vodila
u dvorište. U bravi je bio ključ. Ne
razmišljajući, Kid priđe vratima,
okrete ključ i strpa ga u svoj džep.
Onda sa police uze teglu sirupa i
vrati se u restoran.
Covečuljak je već postavio veče­
ru i kada ugleda Kida, nezadovolj­
no mu dobaci:
- Trebalo je to meni da prepus­
tite, gospodine.
- Onda bismo čekali do ponoći -
odbrusi mu Kid i sede za sto.
Buč je sve vreme ćutao i po-
smatrao čovečuljka. Nešto mu je
bilo sumnjivo u držanju vlasnika
restorana. Drhtanje ruku, dok je
spuštao tanjire, izbegavanje da se
sretne sa Bučovim pogledom i
nervozno osvrtanje, bili su za od­
metnika jasni znaci kako nešto nije
u redu.
-Vlasnik restorana glavačke po­
lete ka kuhinji kao da je želeo da
se što pre izgubi iz lokala. Buč ga
otprati pogledom i reče:
-M atori mi je sumnjiv, Kide.
Umalo nije izvrnuo tanjire dok ih
je spuštao na sto ... Imam utisak
kao da nešto iščekuje.
Kid, koji je već napunio usta po­
većim komadom mesa, odvrati iz­
među zalogaja:
- Hm ... možda si u pravu. Stal­
no je javljao kako večera nije goto­
va, a kada sam maločas bio u kuhi­
nji, sve je stajalo spremno za servi­
ranje.
- Biće bolje da požurimo sa je­
lom - odvrati Buč i nakloni se na
svoju šniclu.
Glad i žurba učinili su da za tren
oka jelo nestane iz njihovih tanjira
i baš kada su prijatelji navalili na
palačinke, vetar koji je stalno zavi­
jao oko kuće za trenutak kao da
prestade.
Buč podiže glavu i oslušnu. Uči­
nilo mu se kao da neko ide napolju
ispred restorana Možda neki za-
kasneli prolaznik, pomislio je i po­
novo obratio pažnju na tanjir, ali
su mu oči ispod obrva bile upere­
ne prema staklenim vratima resto­
rana. praveći se da jede, Buč pro­
šapta:
- Nekoga ima na ulici, Kide. Ne
pitaj ništa i baci se pod sto ako ja
to učinim.
Revolveraš besno opsova i ud­
vostručenom brzinom produži da
tamani palačinke. Kid se odjed­
nom ukoči. Neko šesto čulo nago-
40 Pony West ~ Buč Kasidi i Kid 6
vestilo mu je opasnost. Video je da
se i Bučovo telo napelo kao za
skok, ali su ruke njegovog prijate­
lja i dalje ravnomerno baratale sa
priborom za jelo.
Neka senka promače pored vra­
ta restorana. Ili mi se to samo pri­
činilo, pomisli Buč, ali nehotice
prestade da jede. Vetar je nastavio
da fijuče i drvena zgrada restorana
prosto je podrhtavala pod njego­
vim naletima. Nešto zasvetluca iz­
nad šarene hartije na staklenim
vratima. Taj predmet je imao me­
talni odsjaj od svetlosti lampe kod
kuhinjskih vrata.
-Sada! - ciknu Buč.
U sledećem trenutku njih dvoji­
ca poleteše sa svojih stolica. Skoro
istovremeno, staklo na vratima
ode u komade i strahovita eksplo­
zija teške dvocevke zatrese kuću
jače od vetra.
Nešto nalik na krupan grad poče
da dobuje po zidovima i nasloni­
ma stolica, gde su do maločas Buč
i Kid sedeli. Onda još jedna eksplo­
zija iz druge cevi puške ispuni res­
toran dimom i olovnim zrnima.
Strelac je ovoga puta gađao nešto
niže, tako da su stolovi podneli naj­
veći udar krupne sačme.
Još su zrna dobovala iznad njih
kada Buč i Kid pripucaše prema
vratima. Obojica su ispalili po dva
metka i oni svirnuše kroz prazne
okvire na vratima.
Odgovorio im je jauk, više nalik
na životinjski urlik, koji je bio pro-
praćen teškim padom velike teži­
ne na drveni trotoar.
Kid se iskobelja ispod stola ijed­
nim hicem ugasi lampu koja je go-
rela pored kuhinjskih vrata. U res­
toranu zavlada pomrčina, a kroz
razbijena vrata vetar jurnu svom
žestinom, podiže stolnjake i razve-
ja ih na sve strane.
~ Pazi na zadnja vrata! - dobaci
Buč svom drugu.
- Ne brini za njih - veselo odvra­
ti Kid. - Maločas sam ih zaključao.
- Gle, pa i ti ponekad umeš da
misliš! - reče Buč i nasmeši se.
Odbauljali su iz ugla prema izlo­
zima restorana, na kojima su bili
navučeni kapci. Nisu ni stigli do
njih kada se iz kuhinje začu neka
tutnjava. Teški udarci odjekivali su
po zadnjim vratima, a preplašeni
glas malog Petersona prosto je
preklinjao:
- Nisam ih ja zaključao! Kunem
vam se!
Njegov glas preseče revolverski
hitac, za kojim je sledovalo još ne­
koliko. To su napadači mecima
razbijali bravu na vratima.
- Znači da je na ulici čisto - vik­
nu Buč i podiže se s poda. - Narav­
no, ako si smakao hulju koja je ar­
tiljerijom gađala u nas.
Kid pre njega stiže do vrata i ši­
rom ih otvori. Bio je pognut, kao
da očekuje da će neko sa ulice da
pripuca na njega, ali sem naleta
prašine, odande se ništa nije pojav­
ljivalo.
Morali su da preskoče ogromno
telo koje je ležalo na trotoaru i Buč
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06
Pu u po - TG - BK i K - 06

Mais conteúdo relacionado

Mais procurados

Nindja 020 derek finegan - noc celicnih zvezda
Nindja 020   derek finegan - noc celicnih zvezdaNindja 020   derek finegan - noc celicnih zvezda
Nindja 020 derek finegan - noc celicnih zvezdazoran radovic
 
Nindja 007 derek finegan - vashington dc
Nindja 007   derek finegan - vashington dcNindja 007   derek finegan - vashington dc
Nindja 007 derek finegan - vashington dczoran radovic
 
Nindja 001 vejd barker - osveta je njegova
Nindja 001   vejd barker - osveta je njegovaNindja 001   vejd barker - osveta je njegova
Nindja 001 vejd barker - osveta je njegovazoran radovic
 
A história do pai natal
A história do pai natalA história do pai natal
A história do pai natalAna Teresa
 
Karl maj pustolovine sa dalekih mora (dzepna knjiga #373)
Karl maj   pustolovine sa dalekih mora (dzepna knjiga #373)Karl maj   pustolovine sa dalekih mora (dzepna knjiga #373)
Karl maj pustolovine sa dalekih mora (dzepna knjiga #373)zoran radovic
 
Sejn130 dzek slejd - pesma smrti (drzeko &amp; folpi &amp; emeri)(2.6 mb)
Sejn130  dzek slejd - pesma smrti (drzeko &amp; folpi &amp; emeri)(2.6 mb)Sejn130  dzek slejd - pesma smrti (drzeko &amp; folpi &amp; emeri)(2.6 mb)
Sejn130 dzek slejd - pesma smrti (drzeko &amp; folpi &amp; emeri)(2.6 mb)zoran radovic
 
Nindja 028 derek finegan - karneval mrtvih
Nindja 028   derek finegan - karneval mrtvihNindja 028   derek finegan - karneval mrtvih
Nindja 028 derek finegan - karneval mrtvihzoran radovic
 
Kupdf.com ashtonfrederick 08-lun-protiv-pijuna
Kupdf.com ashtonfrederick 08-lun-protiv-pijunaKupdf.com ashtonfrederick 08-lun-protiv-pijuna
Kupdf.com ashtonfrederick 08-lun-protiv-pijunazoran radovic
 
Nindja 005 vejd barker - crni carobnjak
Nindja 005   vejd barker - crni carobnjakNindja 005   vejd barker - crni carobnjak
Nindja 005 vejd barker - crni carobnjakzoran radovic
 
73866785 ninja-derek-finegan-sinovi-pakla
73866785 ninja-derek-finegan-sinovi-pakla73866785 ninja-derek-finegan-sinovi-pakla
73866785 ninja-derek-finegan-sinovi-paklazoran radovic
 
Nindja 014 derek finegan - crveni pesak smrti
Nindja 014   derek finegan - crveni pesak smrtiNindja 014   derek finegan - crveni pesak smrti
Nindja 014 derek finegan - crveni pesak smrtizoran radovic
 
Sejn 064 dzek slejd - ziveces jos samo tri dana
Sejn 064   dzek slejd - ziveces jos samo tri danaSejn 064   dzek slejd - ziveces jos samo tri dana
Sejn 064 dzek slejd - ziveces jos samo tri danaBalkanski Posetilac
 
Kupdf.com ashtonfrederick 04-lun-i-gospodari-cikaga
Kupdf.com ashtonfrederick 04-lun-i-gospodari-cikagaKupdf.com ashtonfrederick 04-lun-i-gospodari-cikaga
Kupdf.com ashtonfrederick 04-lun-i-gospodari-cikagazoran radovic
 
Christina Lauren- Expertul_seducator
Christina Lauren- Expertul_seducatorChristina Lauren- Expertul_seducator
Christina Lauren- Expertul_seducatorAlina Ioana
 
Sejn 075 dzek slejd - lepotica se igra vatrom
Sejn 075   dzek slejd - lepotica se igra vatrom Sejn 075   dzek slejd - lepotica se igra vatrom
Sejn 075 dzek slejd - lepotica se igra vatrom Balkanski Posetilac
 
Brigite - Sexo, Amor & Crime
Brigite - Sexo, Amor & CrimeBrigite - Sexo, Amor & Crime
Brigite - Sexo, Amor & CrimeAngelo Tomasini
 
Penny jordan-dorinta-si-iubire
Penny jordan-dorinta-si-iubirePenny jordan-dorinta-si-iubire
Penny jordan-dorinta-si-iubireMonica A
 
Kupdf.com ashtonfrederick 61-lun-i-ambidekster
Kupdf.com ashtonfrederick 61-lun-i-ambideksterKupdf.com ashtonfrederick 61-lun-i-ambidekster
Kupdf.com ashtonfrederick 61-lun-i-ambideksterzoran radovic
 
Sejn 030 dzek slejd - jahanje u smrt
Sejn 030   dzek slejd - jahanje u smrtSejn 030   dzek slejd - jahanje u smrt
Sejn 030 dzek slejd - jahanje u smrtBalkanski Posetilac
 

Mais procurados (20)

Nindja 020 derek finegan - noc celicnih zvezda
Nindja 020   derek finegan - noc celicnih zvezdaNindja 020   derek finegan - noc celicnih zvezda
Nindja 020 derek finegan - noc celicnih zvezda
 
Nindja 007 derek finegan - vashington dc
Nindja 007   derek finegan - vashington dcNindja 007   derek finegan - vashington dc
Nindja 007 derek finegan - vashington dc
 
Nindja 001 vejd barker - osveta je njegova
Nindja 001   vejd barker - osveta je njegovaNindja 001   vejd barker - osveta je njegova
Nindja 001 vejd barker - osveta je njegova
 
A história do pai natal
A história do pai natalA história do pai natal
A história do pai natal
 
Karl maj pustolovine sa dalekih mora (dzepna knjiga #373)
Karl maj   pustolovine sa dalekih mora (dzepna knjiga #373)Karl maj   pustolovine sa dalekih mora (dzepna knjiga #373)
Karl maj pustolovine sa dalekih mora (dzepna knjiga #373)
 
Sejn130 dzek slejd - pesma smrti (drzeko &amp; folpi &amp; emeri)(2.6 mb)
Sejn130  dzek slejd - pesma smrti (drzeko &amp; folpi &amp; emeri)(2.6 mb)Sejn130  dzek slejd - pesma smrti (drzeko &amp; folpi &amp; emeri)(2.6 mb)
Sejn130 dzek slejd - pesma smrti (drzeko &amp; folpi &amp; emeri)(2.6 mb)
 
Nindja 028 derek finegan - karneval mrtvih
Nindja 028   derek finegan - karneval mrtvihNindja 028   derek finegan - karneval mrtvih
Nindja 028 derek finegan - karneval mrtvih
 
27 kako ubiti vampira
27  kako ubiti vampira27  kako ubiti vampira
27 kako ubiti vampira
 
Kupdf.com ashtonfrederick 08-lun-protiv-pijuna
Kupdf.com ashtonfrederick 08-lun-protiv-pijunaKupdf.com ashtonfrederick 08-lun-protiv-pijuna
Kupdf.com ashtonfrederick 08-lun-protiv-pijuna
 
Nindja 005 vejd barker - crni carobnjak
Nindja 005   vejd barker - crni carobnjakNindja 005   vejd barker - crni carobnjak
Nindja 005 vejd barker - crni carobnjak
 
73866785 ninja-derek-finegan-sinovi-pakla
73866785 ninja-derek-finegan-sinovi-pakla73866785 ninja-derek-finegan-sinovi-pakla
73866785 ninja-derek-finegan-sinovi-pakla
 
Nindja 014 derek finegan - crveni pesak smrti
Nindja 014   derek finegan - crveni pesak smrtiNindja 014   derek finegan - crveni pesak smrti
Nindja 014 derek finegan - crveni pesak smrti
 
Sejn 064 dzek slejd - ziveces jos samo tri dana
Sejn 064   dzek slejd - ziveces jos samo tri danaSejn 064   dzek slejd - ziveces jos samo tri dana
Sejn 064 dzek slejd - ziveces jos samo tri dana
 
Kupdf.com ashtonfrederick 04-lun-i-gospodari-cikaga
Kupdf.com ashtonfrederick 04-lun-i-gospodari-cikagaKupdf.com ashtonfrederick 04-lun-i-gospodari-cikaga
Kupdf.com ashtonfrederick 04-lun-i-gospodari-cikaga
 
Christina Lauren- Expertul_seducator
Christina Lauren- Expertul_seducatorChristina Lauren- Expertul_seducator
Christina Lauren- Expertul_seducator
 
Sejn 075 dzek slejd - lepotica se igra vatrom
Sejn 075   dzek slejd - lepotica se igra vatrom Sejn 075   dzek slejd - lepotica se igra vatrom
Sejn 075 dzek slejd - lepotica se igra vatrom
 
Brigite - Sexo, Amor & Crime
Brigite - Sexo, Amor & CrimeBrigite - Sexo, Amor & Crime
Brigite - Sexo, Amor & Crime
 
Penny jordan-dorinta-si-iubire
Penny jordan-dorinta-si-iubirePenny jordan-dorinta-si-iubire
Penny jordan-dorinta-si-iubire
 
Kupdf.com ashtonfrederick 61-lun-i-ambidekster
Kupdf.com ashtonfrederick 61-lun-i-ambideksterKupdf.com ashtonfrederick 61-lun-i-ambidekster
Kupdf.com ashtonfrederick 61-lun-i-ambidekster
 
Sejn 030 dzek slejd - jahanje u smrt
Sejn 030   dzek slejd - jahanje u smrtSejn 030   dzek slejd - jahanje u smrt
Sejn 030 dzek slejd - jahanje u smrt
 

Destaque

Destaque (20)

Adaptació i diversitat
Adaptació i diversitatAdaptació i diversitat
Adaptació i diversitat
 
LA FUNCIÓ DE RELACIÓ A.D.
LA FUNCIÓ DE RELACIÓ A.D.LA FUNCIÓ DE RELACIÓ A.D.
LA FUNCIÓ DE RELACIÓ A.D.
 
ADAPTACIONS I DIVERSITAT 2
ADAPTACIONS I DIVERSITAT 2ADAPTACIONS I DIVERSITAT 2
ADAPTACIONS I DIVERSITAT 2
 
Introducció als éssers vius
Introducció als éssers viusIntroducció als éssers vius
Introducció als éssers vius
 
Aparells i processos de la nutrició
Aparells i processos de la nutricióAparells i processos de la nutrició
Aparells i processos de la nutrició
 
Sm sa - MM - LMS 89
Sm sa - MM - LMS 89Sm sa - MM - LMS 89
Sm sa - MM - LMS 89
 
Co Sa - 02 - Kon
Co Sa - 02 - KonCo Sa - 02 - Kon
Co Sa - 02 - Kon
 
Os Ge - KM - HOR 02
Os Ge - KM - HOR 02Os Ge - KM - HOR 02
Os Ge - KM - HOR 02
 
Se 10 - part 1 - X-F
Se 10 - part 1 - X-F Se 10 - part 1 - X-F
Se 10 - part 1 - X-F
 
Lo - LL - LUD 56
Lo - LL - LUD 56Lo - LL - LUD 56
Lo - LL - LUD 56
 
Gr Ze 01 - X-F
Gr Ze 01 - X-FGr Ze 01 - X-F
Gr Ze 01 - X-F
 
Hi Si - KM - HOR 09
Hi Si - KM - HOR 09Hi Si - KM - HOR 09
Hi Si - KM - HOR 09
 
Te cr od - VB - LUD 11
Te cr od - VB - LUD 11Te cr od - VB - LUD 11
Te cr od - VB - LUD 11
 
Gr Ze 04 - X-F
Gr Ze 04 - X-FGr Ze 04 - X-F
Gr Ze 04 - X-F
 
Pr mo - Kon 03
Pr mo - Kon 03Pr mo - Kon 03
Pr mo - Kon 03
 
Pr s di za - MN - SASP 06
Pr s di za - MN - SASP 06Pr s di za - MN - SASP 06
Pr s di za - MN - SASP 06
 
Gr an - LL - LUD 58
Gr an - LL - LUD 58Gr an - LL - LUD 58
Gr an - LL - LUD 58
 
Ma ta - KM - PO 01
Ma ta - KM - PO 01Ma ta - KM - PO 01
Ma ta - KM - PO 01
 
Lu i os ca - LKP - RBX100L 02
Lu i os ca - LKP - RBX100L 02Lu i os ca - LKP - RBX100L 02
Lu i os ca - LKP - RBX100L 02
 
A Da To Ki Fo 1 - SC
A Da To Ki Fo 1 - SCA Da To Ki Fo 1 - SC
A Da To Ki Fo 1 - SC
 

Semelhante a Pu u po - TG - BK i K - 06

Buc kasidi i kid 001 teks gordon - usao je u legendu (dare &amp; emeri)(sz)
Buc kasidi i kid 001   teks gordon - usao je u legendu (dare &amp; emeri)(sz)Buc kasidi i kid 001   teks gordon - usao je u legendu (dare &amp; emeri)(sz)
Buc kasidi i kid 001 teks gordon - usao je u legendu (dare &amp; emeri)(sz)zoran radovic
 
Us je u le - TG - BK i K - 01
Us je u le - TG - BK i K - 01Us je u le - TG - BK i K - 01
Us je u le - TG - BK i K - 01Stripovi Klub
 
Buc kasidi i kid 070 teks gordon - zlatni voz za santa fe (vasojevic &amp; ...
Buc kasidi i kid 070   teks gordon - zlatni voz za santa fe (vasojevic &amp; ...Buc kasidi i kid 070   teks gordon - zlatni voz za santa fe (vasojevic &amp; ...
Buc kasidi i kid 070 teks gordon - zlatni voz za santa fe (vasojevic &amp; ...zoran radovic
 
Sejn064 dzekslejd-zivecesjossamotridanavasojevic-170430184418
Sejn064 dzekslejd-zivecesjossamotridanavasojevic-170430184418Sejn064 dzekslejd-zivecesjossamotridanavasojevic-170430184418
Sejn064 dzekslejd-zivecesjossamotridanavasojevic-170430184418zoran radovic
 
Sejn 062 dzek slejd - covek bez lica
Sejn 062   dzek slejd - covek bez lica Sejn 062   dzek slejd - covek bez lica
Sejn 062 dzek slejd - covek bez lica Balkanski Posetilac
 
Sejn062 dzekslejd-covekbezlicavasojevicfolpi-170430184357
Sejn062 dzekslejd-covekbezlicavasojevicfolpi-170430184357Sejn062 dzekslejd-covekbezlicavasojevicfolpi-170430184357
Sejn062 dzekslejd-covekbezlicavasojevicfolpi-170430184357zoran radovic
 
Cr an - TG - BK i K - 07
Cr an - TG - BK i K - 07Cr an - TG - BK i K - 07
Cr an - TG - BK i K - 07Stripovi Klub
 
Sejn076 dzekslejd-tragoviproslostivasojevicfolpi-170506170826
Sejn076 dzekslejd-tragoviproslostivasojevicfolpi-170506170826Sejn076 dzekslejd-tragoviproslostivasojevicfolpi-170506170826
Sejn076 dzekslejd-tragoviproslostivasojevicfolpi-170506170826zoran radovic
 
Sejn 076 dzek slejd - tragovi proslosti
Sejn 076   dzek slejd - tragovi proslosti Sejn 076   dzek slejd - tragovi proslosti
Sejn 076 dzek slejd - tragovi proslosti Balkanski Posetilac
 
Kupdf.com ashtonfrederick 62-lun-i-suludo-stanje
Kupdf.com ashtonfrederick 62-lun-i-suludo-stanjeKupdf.com ashtonfrederick 62-lun-i-suludo-stanje
Kupdf.com ashtonfrederick 62-lun-i-suludo-stanjezoran radovic
 
Sejn 084 dzek slejd - zena bez straha
Sejn 084   dzek slejd - zena bez strahaSejn 084   dzek slejd - zena bez straha
Sejn 084 dzek slejd - zena bez strahazoran radovic
 
Sejn137 dzek slejd - u vlasti zena i novca (drzeko &amp; folpi &amp; emeri)(...
Sejn137  dzek slejd - u vlasti zena i novca (drzeko &amp; folpi &amp; emeri)(...Sejn137  dzek slejd - u vlasti zena i novca (drzeko &amp; folpi &amp; emeri)(...
Sejn137 dzek slejd - u vlasti zena i novca (drzeko &amp; folpi &amp; emeri)(...zoran radovic
 
Dv pr sv - TG - BK i K - 04
Dv pr sv - TG - BK i K - 04Dv pr sv - TG - BK i K - 04
Dv pr sv - TG - BK i K - 04Stripovi Klub
 
Sejn 004 dzek slejd - za saku dolara
Sejn 004   dzek slejd - za saku dolaraSejn 004   dzek slejd - za saku dolara
Sejn 004 dzek slejd - za saku dolaraBalkanski Posetilac
 
Za sa do - DS - SE - 04
Za sa do - DS - SE - 04Za sa do - DS - SE - 04
Za sa do - DS - SE - 04Stripovi Klub
 
Ze u pl - TG - BK i K - 02
Ze u pl - TG - BK i K - 02Ze u pl - TG - BK i K - 02
Ze u pl - TG - BK i K - 02Stripovi Klub
 
Nindja 043 derek finegan - operacija ponoc
Nindja 043   derek finegan - operacija ponocNindja 043   derek finegan - operacija ponoc
Nindja 043 derek finegan - operacija ponoczoran radovic
 
Sejn058 dzekslejd-djavolskirancervasojevicfolpi-170429145319
Sejn058 dzekslejd-djavolskirancervasojevicfolpi-170429145319Sejn058 dzekslejd-djavolskirancervasojevicfolpi-170429145319
Sejn058 dzekslejd-djavolskirancervasojevicfolpi-170429145319zoran radovic
 
Sejn 058 dzek slejd - djavolski rancer
Sejn 058   dzek slejd - djavolski rancer Sejn 058   dzek slejd - djavolski rancer
Sejn 058 dzek slejd - djavolski rancer Balkanski Posetilac
 

Semelhante a Pu u po - TG - BK i K - 06 (20)

Buc kasidi i kid 001 teks gordon - usao je u legendu (dare &amp; emeri)(sz)
Buc kasidi i kid 001   teks gordon - usao je u legendu (dare &amp; emeri)(sz)Buc kasidi i kid 001   teks gordon - usao je u legendu (dare &amp; emeri)(sz)
Buc kasidi i kid 001 teks gordon - usao je u legendu (dare &amp; emeri)(sz)
 
Us je u le - TG - BK i K - 01
Us je u le - TG - BK i K - 01Us je u le - TG - BK i K - 01
Us je u le - TG - BK i K - 01
 
Buc kasidi i kid 070 teks gordon - zlatni voz za santa fe (vasojevic &amp; ...
Buc kasidi i kid 070   teks gordon - zlatni voz za santa fe (vasojevic &amp; ...Buc kasidi i kid 070   teks gordon - zlatni voz za santa fe (vasojevic &amp; ...
Buc kasidi i kid 070 teks gordon - zlatni voz za santa fe (vasojevic &amp; ...
 
Sejn064 dzekslejd-zivecesjossamotridanavasojevic-170430184418
Sejn064 dzekslejd-zivecesjossamotridanavasojevic-170430184418Sejn064 dzekslejd-zivecesjossamotridanavasojevic-170430184418
Sejn064 dzekslejd-zivecesjossamotridanavasojevic-170430184418
 
Sejn 062 dzek slejd - covek bez lica
Sejn 062   dzek slejd - covek bez lica Sejn 062   dzek slejd - covek bez lica
Sejn 062 dzek slejd - covek bez lica
 
Sejn062 dzekslejd-covekbezlicavasojevicfolpi-170430184357
Sejn062 dzekslejd-covekbezlicavasojevicfolpi-170430184357Sejn062 dzekslejd-covekbezlicavasojevicfolpi-170430184357
Sejn062 dzekslejd-covekbezlicavasojevicfolpi-170430184357
 
Cr an - TG - BK i K - 07
Cr an - TG - BK i K - 07Cr an - TG - BK i K - 07
Cr an - TG - BK i K - 07
 
Sejn076 dzekslejd-tragoviproslostivasojevicfolpi-170506170826
Sejn076 dzekslejd-tragoviproslostivasojevicfolpi-170506170826Sejn076 dzekslejd-tragoviproslostivasojevicfolpi-170506170826
Sejn076 dzekslejd-tragoviproslostivasojevicfolpi-170506170826
 
Sejn 076 dzek slejd - tragovi proslosti
Sejn 076   dzek slejd - tragovi proslosti Sejn 076   dzek slejd - tragovi proslosti
Sejn 076 dzek slejd - tragovi proslosti
 
Kupdf.com ashtonfrederick 62-lun-i-suludo-stanje
Kupdf.com ashtonfrederick 62-lun-i-suludo-stanjeKupdf.com ashtonfrederick 62-lun-i-suludo-stanje
Kupdf.com ashtonfrederick 62-lun-i-suludo-stanje
 
Sejn 084 dzek slejd - zena bez straha
Sejn 084   dzek slejd - zena bez strahaSejn 084   dzek slejd - zena bez straha
Sejn 084 dzek slejd - zena bez straha
 
Sejn137 dzek slejd - u vlasti zena i novca (drzeko &amp; folpi &amp; emeri)(...
Sejn137  dzek slejd - u vlasti zena i novca (drzeko &amp; folpi &amp; emeri)(...Sejn137  dzek slejd - u vlasti zena i novca (drzeko &amp; folpi &amp; emeri)(...
Sejn137 dzek slejd - u vlasti zena i novca (drzeko &amp; folpi &amp; emeri)(...
 
28 karneval mrtvih
28  karneval mrtvih28  karneval mrtvih
28 karneval mrtvih
 
Dv pr sv - TG - BK i K - 04
Dv pr sv - TG - BK i K - 04Dv pr sv - TG - BK i K - 04
Dv pr sv - TG - BK i K - 04
 
Sejn 004 dzek slejd - za saku dolara
Sejn 004   dzek slejd - za saku dolaraSejn 004   dzek slejd - za saku dolara
Sejn 004 dzek slejd - za saku dolara
 
Za sa do - DS - SE - 04
Za sa do - DS - SE - 04Za sa do - DS - SE - 04
Za sa do - DS - SE - 04
 
Ze u pl - TG - BK i K - 02
Ze u pl - TG - BK i K - 02Ze u pl - TG - BK i K - 02
Ze u pl - TG - BK i K - 02
 
Nindja 043 derek finegan - operacija ponoc
Nindja 043   derek finegan - operacija ponocNindja 043   derek finegan - operacija ponoc
Nindja 043 derek finegan - operacija ponoc
 
Sejn058 dzekslejd-djavolskirancervasojevicfolpi-170429145319
Sejn058 dzekslejd-djavolskirancervasojevicfolpi-170429145319Sejn058 dzekslejd-djavolskirancervasojevicfolpi-170429145319
Sejn058 dzekslejd-djavolskirancervasojevicfolpi-170429145319
 
Sejn 058 dzek slejd - djavolski rancer
Sejn 058   dzek slejd - djavolski rancer Sejn 058   dzek slejd - djavolski rancer
Sejn 058 dzek slejd - djavolski rancer
 

Mais de Stripovi Klub

Mais de Stripovi Klub (20)

U po za Za ZG-VC.pdf
U po za Za ZG-VC.pdfU po za Za ZG-VC.pdf
U po za Za ZG-VC.pdf
 
Sk T H (VC) 84 - ZG
Sk T H (VC) 84 - ZGSk T H (VC) 84 - ZG
Sk T H (VC) 84 - ZG
 
Ma ko - Kol (VC) 83 - ZG
Ma ko - Kol (VC) 83 - ZGMa ko - Kol (VC) 83 - ZG
Ma ko - Kol (VC) 83 - ZG
 
Dr Pr (RS 5) Kol - ZG
Dr Pr (RS 5) Kol - ZGDr Pr (RS 5) Kol - ZG
Dr Pr (RS 5) Kol - ZG
 
Sa be Pe - NE ZS - VB - Zagor
Sa be Pe - NE ZS - VB - ZagorSa be Pe - NE ZS - VB - Zagor
Sa be Pe - NE ZS - VB - Zagor
 
In os - We 10
In os - We 10In os - We 10
In os - We 10
 
Ka - Tho
Ka - ThoKa - Tho
Ka - Tho
 
Z 2
Z 2Z 2
Z 2
 
Po - DN
Po - DNPo - DN
Po - DN
 
M 29 - MiMa
M 29 - MiMaM 29 - MiMa
M 29 - MiMa
 
T i J 24
T i J 24T i J 24
T i J 24
 
D i L (LEx) 111 - ZG
D i L (LEx) 111 - ZGD i L (LEx) 111 - ZG
D i L (LEx) 111 - ZG
 
Oc tr - RS 596 - ZG
Oc tr - RS 596 - ZGOc tr - RS 596 - ZG
Oc tr - RS 596 - ZG
 
Ne za - ZS 674 - KoM
Ne za - ZS 674 - KoMNe za - ZS 674 - KoM
Ne za - ZS 674 - KoM
 
Sa na Tv (Hor) 13 - VB
Sa na Tv (Hor) 13 - VBSa na Tv (Hor) 13 - VB
Sa na Tv (Hor) 13 - VB
 
Po u Da (LEx) 114 - ZG
Po u Da (LEx) 114 - ZGPo u Da (LEx) 114 - ZG
Po u Da (LEx) 114 - ZG
 
Pa In (SD 16) - TW
Pa In (SD 16) - TWPa In (SD 16) - TW
Pa In (SD 16) - TW
 
Bl u Lo - Be os (Hor) 7 - VB
Bl u Lo - Be os (Hor) 7 - VBBl u Lo - Be os (Hor) 7 - VB
Bl u Lo - Be os (Hor) 7 - VB
 
Ve in - ZS 253 - TW
Ve in - ZS 253 - TWVe in - ZS 253 - TW
Ve in - ZS 253 - TW
 
Ni je - ZS 669 - KoM
Ni je - ZS 669 - KoMNi je - ZS 669 - KoM
Ni je - ZS 669 - KoM
 

Pu u po - TG - BK i K - 06

  • 1.
  • 2.
  • 3.
  • 4. SERIJA BUC KASIDI I SANDENS KID Teks Gordon VI EPIZODA PUCNJI U PODNE Copyright ©by Bones and DEN PRESS World rights reserved Lektor Milorad Stevanović Recenzija Borivoje Lošić Korektura Fotoslog Dečje novine PONY WEST - BUĆ KASIDII KID - VANREDNO IZDANJE - BROJ 6 - Februar 1982. godine. Cena 20 dinara. Izdaje NIRO »Dečje novine«, 32300 Gornji Milanovac, Tihomira Matijevića 4, Glavni i odgovorni urednik Nevena Knežević. Telefoni: uredništvo (032) 711-549 i prodaja 711-073. Teleks: 13731. Fotoslog i automatski prelom Eurocat 200, NIRO Dečje novine. Štampa ’’Glas” Beograd
  • 5. BUĆ KASO I KID Teks Gordon PUCNJI U PODNE 1. Puls novog grada kucao je sve bržim ritmom. Velika arterija že- lezničke pruge kompanije »Santa Fe« bez prestanka je donosila u is­ toimeni grad svezu i bogatu krv sa­ stavljenu od neiscrpne bujice ljud­ skih tela i robe, robe svih vrsta i količina. Sve se to slivalo u prilič­ no prave i tek nedavno prosečene ulice Santa Fea, sa još neizlizanima trotoarima od drvenih dasaka, oi­ vičenih nizovima drvenih zgrada sa lažnim fasadama, koje su pri- zemljušama davale izgled jednosp- ratnih, pa i dvospratnih građevina, koje bi dolikovale ovako velikoj raskrnsici železničkih i drumskih saobraćajnica, kakav je Santa Fe bio devedesetih godina prošlog i čitavim trajanjem ovog veka. Roba se iz vagona smeštala u og­ romne magacine iza brojnih želez­ ničkih koloseka, a pristigli putnici hitali su ka centru grada, u kome je život ključao i danju i noću. Od ho­ tela svih kategorija i cena za svaki džep, preko bezbrojnih »pansio­ na« sa sobama za izdavanje na sat i noć, naravno sa plaćanjem una- pred, postepeno se prelazilo do sa­ mog središta ovog uzavrelog kaza­ na gde je na desetine saluna, koc­ karnica, krčmi, vodviljskih pozo- rišta, ili kombinacija svih ovih rad­ nji u samo jednom lokalu, privlači­ lo tek prispele došljake sa željom da osete ukus zabranjenog voća, kakvo nije raslo niti uspevalo u pa­
  • 6. 4 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 lankama, zabitim gradićima i dale­ kim rančevima i hacijendama iz kojih su oni pošli na ovaj često puta po njih i sudbonosan put. U toj šarolikoj i uzavreloj gomili, koja je kao prljava plima zapljuski­ vala fasade kuća i lokala, jedva se primećivao jedan plavokosi mlađi čovek, u kicoškom crnom odelu i beloj satenskoj košulji sa uštirka- nim čipkastim okovratnikom, koji je polako išao iz pravca železničke stanice. U njegovoj desnoj ruci kla­ tila se šarena putna torba, a levom je stalno prelazio preko plavih br­ čića, koji su njegovo mlado lice či­ nili nešto starijim i ozbiljnijim. Po­ što se poprilično trudio da izbegne sudare sa neotesanim prolaznici­ ma, naš kicoš skoro glasno odahnu kada je stigao do ugla jedne spo­ redne ulice i odmah skrenuo u nju. Već posle nekoliko koraka, vre­ va sa Glavne ulice postala je slaba i plavokosi veselije podiže glavu. Između retkih fenjera, koji su uza­ lud svojim žućkastim žmirkanjem pokušavali da izbore pobedu nad sve gušćim sumrakom, veselo os- vetljeni izlozijedne obližnje zgrade privukoše pogled pridošlice i ovaj, kao radoznali noćni crni leptir po- hita tamo. Uskoro se obreo u pro­ stranom holu hotela i restorana »Emporijum«, koji je i za bogatije građane Santa Fea važio za otme- no mesto i sastajalište ljudi od ug­ leda i biznisa. Kicoš hitro prelete pogledom oko sebe i, ne propus­ tivši da zabeleži sve što mu je mog­ lo biti od koristi sada i ubuduće, promrmlja više za sebe: - Čini mi se da će Buč biti zado­ voljan smeštajem ... Kockarnice su u blizini, hrana je u restoranu podnošljiva, žene pristupač­ n e ... Da, taj seljački tupavko će najzad shvatiti da se i za pare može dobiti neka protivvrednost... - Šta rekoste, gospodine? - trže ga glas portira, koji je sa odobrava­ njem odmerip elegantnog došlja­ ka. Zanet svojim monologom, San- dens Kid je neprimetno stigao do portirske lože i sada se široko os- mehnuo da bi prikrio svoju trenut­ nu zbunjenost. Ovo baš ne valja, pomislio je. Suviše filozofiram i glasno razgovram sa samim so­ bom. Trudeći se da održi naglasak stanovnika velikih gradova na isto­ ku SAD, Sandens sa visine reče: - Tražim sobu, momče! Otmena, diskretna i na prvom spratu! - Baš takve imamo, ser! - presa- miti se portir. - Koliko ostajete u »Emporijumu«? - To još ne znam - odvrati Kid. - Zavisi od poslovnih razgovora. Ne­ koliko dana, u svakom slučaju. - To će vas stajati samo pet dola­ ra dnevno, sa doručkom - žurno reče čovek i pređe rukom po ozno­ jenoj, rdmenoj lopti svoje ćelave glave, na kojoj je nekoliko pažljivo raspoređenih dlaka svedočilo o davno prohujalim boljim i bujni­ jim danima. - Upišite se u knjigu gostiju.
  • 7. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 5 Sandens dostojanstveno uze pero, zamoči ga u srebrnu mastio­ nicu i brzo naškraba nešto u praz­ nim rubrikama. Ćelavko hitro okr rete knjigu gostiju i pošto je neko^ liko trenutaka bezglasno sricao Ki- dove škrabotine, reče: -D aću vam sobu broj 104, gos­ podine ... ovaj.. kDžems! Vidim da ste iz Njujorka, zar ne? ~ Tako je, momče! - potvrdi San­ dens i spusti na pult zlatnik od 20 dolara, takozvani »dvostruki orao«, koji je već tada vredeo više od svoje nominalne vrednosti. Ćelavko vesto prihvati novac i ovaj u magnovenju nestade neku- da ispod pulta. Davši znak jednom mladom Meksikancu, u nekakvoj uniformi nepostojeće ugostitelj­ ske armije, da ponese Kidovu tor­ bu, portir povede svog gosta do sobe na prvom spratu. Soba se na­ lazila na uglu zgrade i jedan od prozora je gledao prema ulici, dok je drugi pružao vidik prema uza­ nom sokačetu pored hotela. Kid virnu kroz prozor i odmah mu se dopade položaj sobe. Samo jedan skok delio ga je od krova niske zgrade na drugoj strani bočne uli­ ce, dok je kroz prozor sa prednje strane mogao da se preko nastreš- nice prebaci u neku od susednih soba ili da se spusti na ulicu. - Sviđa mi se - rekao je portiru i tutnuo mu u ruku novac, ovoga puta samo od srebra. Meksikanac je zadovoljno otkrio bele zube jer i on dobi pola dolara. Oni ga zatim ostaviše samog. Kid zaključa vrata za njima i po­ što je navukao zavese na prozori­ ma, upali lampu na stolu i onu na zidu pored umivaonika. Zbacio je kaput i skinuo čizme. Posle umiva­ nja, otvorio je putnu torbu, uzeo čistu košulju i poveću pljosku punu viskija. Otpivši nekoliko du­ žih gutljaja, Sandens se ispruži na postelji i zatvori oči. Bio je umo­ ran, ne toliko od puta, koliko od događaja koji su se odigrali za ovih nekoliko nedelja od rastanka sa vernim prijateljem Bučom Kasidi- jem. Svađa i razlaz sa bandom iz »Rupe u zidu«, bekstvo ispred po- tere nekog revnosnog šerifa, koji ga je prepoznao u Kolorado Springsu, neprospavane noći po nekakvim jazbinama u gradićima duž pruge za Santa Fe, stalni suko­ bi sa raznim tipovima kojima su smetali njegovo kicoško odelo i dr­ žanje, monotono su se nizali i ome­ tali ga da sebi pruži ono što je na­ jviše voleo: zabavu u nekom lokalu sa lepim ženama, dobru partiju po­ kera i, razume se, još bolji gutljaj viskija. Ipak, nekako se dočepao Santa Fea, gde je trebalo da se nađe sa Bučom. Hotel »Emporijum« je bio mesto njihovog sastanka i sada je samo trebalo da sačeka prijatelja, koji je ili već došao ili je to bilo samo pitanje časova. - Naravno, ako i Buč nije imao ovako prijatno putovanje kao ja - progtinđa Sandens i ponovo n<ate-
  • 8. 6 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 že pljosku. - Ipak, bolje je i to, nego da se natežemo sa onim prokletim Leforsom i njegovim poterama. Nadam se da Buč nije naleteo na njega ... Đođavola, opet počinjem da razgovaram sam sa sobom! Da nisam pogubio živce? Kid sede na postelji i otpi novi gutljaj viskija. Pljoska je već bila poluprazna. On je zatvori i spusti u torbu, odakle je izvadio svoj pojas sa revolverima. Pregledao je oruž­ je i nekoliko trenutaka je zamišlje­ no posmatrao sjajne koltove, koje je uvek održavao u odličnom sta­ nju. Ipak, revolveri su bili nezgod­ ni za nošenje sa elegantnim ode- lom koje je Sandens imao na sebi. Zato ih je vratio u torbu i odande izvadio jednu crnu, kožnu kutiju. Kada je podigao poklopac njegovo dotle smrknuto lice malo omekša. Na crvneom somotu, u odgovara­ jućim udubljenjima nalazila su se dva minijaturna pištolja, poznatija pod imenom svoga konstruktora »deringeri«, koji su ispaljivali obič­ no samo jedan metak velikog ka­ libra. Njih su obično nosili elegant­ ni kockari, koji su se tako spasavali i branili svoju »Čast« kada bi ih suigrači otkrili da varaju na karta­ ma. Međutim, Sandensovi derin­ geri su bili posebnog tipa jer su imali dvostruke kratke cevi i mogli su da ispale po dva metka. Odmetnik jedan deringer spusti u džep svog šarenog svilenog pr­ sluka, a drugi se nađe u spoljnjem džepu kaputa, gde je već bila srebr­ na tabakera sa tankim čerotima, crnim meksikanskim cigarama od jakog duvana. Pošto se tako naoružao za šetnju po bučnom gradu, Sandens Kid dovrši pljosku i ostavi je na poste­ lji, pa pošto je kicoški namaknuo crni šešir na svoju plavu kosu, za­ ključa sobu i spusti se u hotelski hol. Portira nije bilo za pultom, ali knjiga gostiju je otvorena stajala na drvenoj ploči. On priđe pultu, okrete knjigu i brzo prelete po lis­ tovima sa imenima gostiju. U toku poslednjih dana u hotelje prispelo dosta ljudi, ali nigde nije bilo ime­ na Parker, pod kojim je trebalo da se upiše Buč Kasidi. Revolveraš se obazre i pošto niko nije obraćao pažnju na njega, uze pero iz masti­ onice na pultu i u rubrici pored svog lažnog imena Džems dopisa broj svoje sobe 104 i dodade pored cifre jedan krstić, što bi bila poru­ ka za Buču Kasidija da uzme sobu 105 ili 103, kako bi bili u susedstvu. Pošto je ovo obavio Kid vrati knjigu na staro mesto i izađe napo­ lje. Malo zatim obreo se na Glavnoj ulici Santa Fea i nastavio drvenim trotoarom pored jarko osvetljenih saluna i restorana. Neko vreme je tako šetkao i radoznalo posmatrao vrevu oko sebe, ali kada ga neote­ sani prolaznici počeše da guraju i da se češu oko njega, on skrete u prvi veći salun. Čim je otvorio vra­ ta i kročio u lokal, njega obavi pra­ vi oblak duvanskog dima, a žagor gostiju pomešan sa promuklim
  • 9. Pony West - Buć Kasidi i Kid 6 7 glasovima pevačica i tandrkanjem velikog klvara, nadmaši uličnu buku, koja je dotle vređala Kidove V • usi. Velika prostorija bila je jasno podeljena na kockarski deo sa sto­ lovima za poker i bacanje kocki, iz­ među kojih se isticao veliki točak ruleta, koji je za razliku od uobiča­ jenih bio postavljen uspravno, po­ red zida, sa brojkama ispisanim cr­ venom i crnom bojom. Ispred toč­ ka ruleta pružao se dugačak sto, načičkan igračima i pokriven ne­ kom vrstom mušeme, pokrivene istim onim brojkama, ali raspore­ đenim u tri kolone. Drugi deo salu- na bio je namenjen ljubiteljima pića i zabave sa našminkanim da­ mama. Zainteresovan ovom novotari­ jom, Sandens se probi između tes- no zbijenih posetilaca koji su se komešali na sve strane i priđe ru­ letu. Baš u tom trenutku jedan vi­ soki čovek u crnom odelu i sa og­ romnim, ufitiijenim brkovima, snažnim zamahom ruke zavrte to­ čak, koji poče vrtoglavo da se ok­ reće, praćen čegrtavom bukom, čeličnih šipki, zabodenih u ivicu točka ispred svakog polja sa bro­ jem, koje su se češale o jedno elas­ tično čelično pero postavljeno sa strane. - Gotovo je sa stavljanjem uloga, gospodo! — duboki bas brkatog krupijea nadjača galamu u salunu i igrači oko ruleta umukoše. Sve oči bile su uprte u zahuktali točak ruleta. Posle izvesnog vremena njegova brzina se smanji, čegrtanje šipki o čelično pero postade razgo- vetnije i posle nekoliko trenutaka točak se zaustavi. Čelično pero je pokazivalo jednu crvenu brojku. -Trideset i tri, crveno, nepar! - objavi krupije, a njegov pomoćnik poče hitro da sakuplja novac sa brojeva, koji su ostali »u bubnju«. Začu se razočarani uzdah većine prisutnih i samo jedan veseli krik malo popravi atmosferu oko rule­ ta. Bio je to dobitnik, koji je stavio ulog na 33. Međutim, Sandens vide da je srećnik dobio svega desetak dola­ ra, jer je i njegov ulog iznosio samo jedan dolar. Igrači, koji su očekiva­ li sreću na drugim brojevima smr­ knuto su gledali kako lopatica kru­ pijea skuplja gomilice njihovog novca prema kraju stola, gde se već načinilo poveće brdašce srebr­ nih dolara. Nekolicina, koji su igra­ li na boju i par-nepar prihvatiše svoje udvostručene uloge, ali la­ vovski deo ostade »banci« ruleta, odnosno brkatom krupijeu i nje­ govom pomoćniku, koji prikuplje­ ni novac odmah spustiše u jednu fijoku na kraju stola prema točku ruleta. -Naivci — procedi kroz zube Sandens. Kao iskusni kockar on nikada nije učestvovao u igrama, u kojima nije mogao da utiče na »sreću«. Rulet je posebno izbega- vao, jer je znao da banka uvek na kraju dobija i samo luda sreća ne­
  • 10. 8 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 kog igrača mogla bi pokatkada da »razbije« banku, ali to se događalo isuviše retko, a vlasnici ruleta su dobro pazili da takav srećnik ne igra dugo. Njega bi ubrzo učtivo iz­ veli iz lokala diskretni ljudi zadu­ ženi za red, čiji snažan stisak šaka na mišicama dobitnika ne samo da je bio dovoljna opomena, već je os­ tavljao i duboke modrice, koje su ostajale danima i podsećale igrača da se kloni lpkala u kome mu se boginja Talija osmehnula. Odmetnik se uputi ka onom drugom, bučnijem delu saluna. Ovde mu je bilo dosadno. U prola­ zu je dao znak ćelavom kelneru u prsluku i sa belom keceljom, koja mu je dopirala skoro do cipela. Ovaj baci kratak pogled na ele­ gantnog stranca i odmah se stvori pred njim. Kid mu tutnu srebrni dolar i samo reče: - Hoću zaseban sto ... negde u uglu! Kelner hitro razmače nekoliko gostiju i načini prolaz odmetniku. Malo zatim ovajje već sedeo zajed­ nim malim stolom u nekoj vrsti lože, prekoputa ogromnog šanka od mahagonija sa izglačanim me- singanim ukrasima, koji se povijao pod navalom gostiju. Tri barmena, zajapurenih i oznojenih lica, jedva su stizali da opsluže ovoliku gomi­ lu. Zveckanje čaša i novca pred­ stavljao je sigurno prijatnu muziku za vlasnika saluna, koga Kid posle nekoliko minuta posmatranja okoline nije mogao da uoči u opš- tem metežu. Neko vreme je rasejano pijuc­ kao viski iz boce koja se nečujno stvorila pred njima, a onda se od­ jednom uspravi i ustade. - Odmah se vraćam - dobacio je kelneru i produžio do ruleta. Sadu je znao kako će provesti ovo veče i ubiti dosadu koja ga je sve više obuzimala. - Čuvajte mi sto! Pošto je izborio sebi zgodno mesto pored stola za rulet, Kid je dobrih dvadesetak minuta po- smatrao igru i samo je s vremena na vreme stavljao po neki dolar na brojeve, ne hajući mnogo što je skoro uvek gubio. Njegove sjajne oči hitro su preletale sa velikog točka ruleta na brojeve po stolu i tačno registrovale sve što se doga­ đalo između krupijea i njegovog pomoćnika. Brzo je shvatio njiho­ vu igru i bio je začuđen što neki promućurniji igrač to već ranije nije prozreo. Kod skoro svakog drugog vučenja, točak ruleta se obavezno zaustavljao na brojevi­ ma koji su na stolu bili pokriveni najmanjim ulozima. Toje za banku značilo isplatu manjeg dobitka i povlačenje sa ostalih brojeva sko­ ro svih uloga bačenih na to u toj igri. Ovako upravljanje »srećom« na ruletu moglo je da znači samo jedno. Krupije je imao na raspola­ ganju tajni mehanizam pomoću koga je zaustavljao točak ruleta na broju koji bi sam izabrao, a to su uglavnom bili brojevi sa najma­
  • 11. Pony West - Buč Kasiđi i Kid 6 9 njim ulozima. Računica jednostav­ na i unosna. Da bi proverio svoju teoriju, Sandens poče sada da stavlja dalar ili dva samo na brojeve, koje su os­ tali igrači uglavnom zanemarivali. Nije se prevario. Počeo je stalno da dobija, ali da ne bi izazvao sumnju kod krupijea i njegovog pomoćni­ ka igrao je neko vreme sa malim sumama. Onda je odlučio za udar. Stavio je na broj 27 dvadesetak do­ lara, ali tek pošto su ostali igrači pokrili gomilicama dolara ostale brojeve. Jedino je na broju 28 bilo svega tri dolara. Drugi brojevi su nosili daleko veće uloge, uključivši i onaj s Kidovim novcem Brkajlija baci iskusan pogled po stolu i oči mu se za trenutak zadr- žaše na 28, koji se jasno isticao svo­ jom prazninom među gomilicama srebra. Onda je zavrteo točak i sa- opštio: - Nema više ulaganja! Igra je go­ tova! Čekajte na drugo vučenje! Kao i obično svi su buljili u šare­ ni točak. Samo je pomoćnik krupi­ jea netremice motrio na sto i igra­ če. Ali u trenutku kada je točak po­ čeo da se zaustavlja, brkajlija je morao da se okrene i sam prati to­ čak, kako bi mogao precizno da ga zaustavi na izabranom broju. Kid je bio siguran da će to biti 28. Ne­ koliko trenutaka pred zaustavlja­ nje točka i pomoćnik pogleda tamo. Jednim munjevitim pokre­ tom šake, isto onako brzim kao kada je potezao revolver, Kid po- meri svoj ulog od dvadest dolara, koji se nalazio bliže ivicifkvadrata sa brojem 27, na kvadrat sa brojem 28. Niko od prisutnih to nije pri- metio. U sledećem trenutku rulet se zaustavi i pomoćnik vrati po­ gled na sto i zapanjeno zinu. Dobitnik je, broj 28! - pobedo- nosno uzviknu brkajlija i okrete se. U prvi mah nije primetio šta se do­ godilo, a onda vide svog zapanje­ nog pomoćnika koji je buljio u sto. Sada je i na njega bio red da raz- japi usta. Na mestu gde je maločas bilo samo nekoliko dolara, Videla gomilica srebrnjaka koja je pokri­ vala broj 28. Ovaj... - zamuca krupije. - Ovaj... kao što rekoh dobio je broj 28 ... crno ... p a r...! - jedva je završio i oslonio se rukom o sto. - Isplatite dobitke. Pomoćnik drhtavom rukom pri­ kupi uloge sa drugih brojeva i onda izbroja dolare Kidovog uloga i isplati ih. Pred revolverašem stvori se brdašce od preko dvesta dolara. - Izgleda da smo batlije, prijate­ lju - oduševljeno se oglasi jedan debeljko odmah do Kida. Bio je to igrač koji je stavio ona tri dolara na .28 i tako navukao krupijea da izabere taj broj. - Izgleda - klimnu glavom San­ dens i strpa dobitak u džepove. Sada trebalo spremiti za novu igru, dok su krupije i pomoćnik bili još pod šokom.
  • 12. to Pony West ~ Buć Kasidi i Kid 6 2 Portir hotela »Emporijum« sumnjičavo odmeri prašnjavog čo- veka, koji se obema rukama oslo­ nio o ivicu njegovog pulta. Ličio je na običnog kauboja i samo gaje ki- coški šešir uzanog oboda i nalik na polučilinder nekako izdvajao od goniča stada koji su u ove praznič­ ne dane bili ispunili Santa Fe. -Želite? - jedva prevali preko usana portir. - Sobu! - kratko odgovori prido- šlica i spusti pored sebe kožnu tor­ bu, pokrivenu sličnom crvenkas­ tom prašinom kao i njegovo odelo. Zatim se on obazre oko sebe i do- dade: - Ako mi se bude svidela. Portir se umalo ne zagrcnu na ovako drsku primedbu, ali mu reči zastadoše u grlu kada nepoznati spusti na sto zlatnik. Onda je uzeo knjigu gostiju i okrenuo je prema sebi. Odmah mu u oči pade prezi­ me Džems Forbišer i brojka 104 pored njega. Osmehnuo se na po­ rtira i kažiprstom kao da igra kli­ kera, gurnuo prema čoveku zlat­ nik. - Čini mi se da su vaše sobe do­ bre - rekao je, ne prestajući da se osmehuje. —Naravno, ako su na pr­ vom spratu i sa pogledom na ulicu. - Ali. . poče da muca portir. - Naše sobe su prvoklasne ... samo vi ih niste ni videli. Ne znam da li su na spratu slobodne ... Stranac hitro ispruži ruku i ka- žipristom zaustavi dolar, koji je u međuvremenu nastavio da se po­ lako kotrlja preko pulta. Portirevo lice se žalosno iskrivi, da bi u sle- dećem trenutku razvuklo u ljigav osmeh. - Ovaj, povešću vas gore - žurno je dodao. - Čini mi se daje maločas jedan gost napustio hotel I ne pozvavši onog Meksikanca da ponese strančevu torbu, on zgrabi nekoliko ključeva sa table iza sebe, izvuče se iz svoje lože, u trku podiže prašnjavu torbu i po­ vede neobičnog gosta uz stepenice na sprat. Nepoznati prethodno po­ kupi zlatnik sa pulta. U dugačkom hodniku strane od­ mah primeti sobu broj 104 , ali za- stade pred brojem 105. Portir, koji je žurio dalje, bi prinuđen da stane. - Uzeću prvu koju vidim - reče stranac pokazujući na vrata ispred sebe. Sačekao je da portir otključa vrata i pošto je samo promolio gla­ vu unutra, progunđa: - Uzimam je!-Prihvatio je torbu od portira, bacio je na krevet i za­ ključavši vrata, pošao prema ste­ penicama. Ovaj je trčkarao za njim. U knjizi gostiju, on se upisao kao Džordž Parker, iz Albukerka, gra­ dića nekih stotinak milja južno od Santa Fea. Bacio je portiru obeća­ ni zlatnik, koji u oduševljenju za­ boravi da zatraži plaćanje unapred za sobu, i izašao na ulicu. - Moram da se negde okupam, potšišam i kupim pristojno odelo - progunđao je idući ka Glavnoj uli­
  • 13. Pony West - Buć Kasidi i Kid 6 11 ci. - Ovako samo brukam ime Buča Kasidija. Krupije pogladi goleme brkove i klimnu glavom pomoćniku. Oboje su napregnuto motrili elegantnog stranca koji je mirno gladio svoje plave brkove i nešto razgovarao sa omanjim debeljkom pored sebe. Igrači, podstaknuti velikim dobit­ kom mladog stranca, žurno su stavljali uloge na brojeve po stolu i čekali šta će on da uradi. Ali, na opšte razočarenje ovaj kao da nije pokazivao nameru da učestvuje u ovom vučenju. Približavalo se vreme za pokre­ tanje točka ruleta i krupije se okre­ te. Sandens je pažljivo gledao bro­ jeve pokrivene ulozima. Odmah mu pade u oči da su sada ulozi na svim brojevima bili prilični i neka­ ko ravnomerno raspoređeni tako da i krupijeu nije bilo lako da se odluči na kome će da zaustavi to­ čak ruleta. Jedino je na nuli stajao samo jedan usamljeni dolar. Kid se naže prema debeljku pored sebe i tiho mu reče: -Igrajte na 1. ali, brzo. Evo, sta­ vite i moj ulog. - Sigurni ste da ćemo dobiti? - uzbuđeno prošaputa debeljko. - Staviću sve što sam maločas do­ bio. - Brže, prijatelju! - procedi kroz zube Sandens i tutntf mu u ruku pet srebrnjaka od po deset dolara. Krupije uhvati desnom rukom točak, a debeljko se hitro pomeri bliže kraju stola i spusti na jedini­ cu svoja tri srebrnjaka od po deset dolara kao i Kidovih pet. Baš tada Krupije pogleda u pomoćnika, koji je stalno pazio na Kida. Ovaj, vi- devši da čovek u crnom odelu nije uopšte stavio ulog u ovoj igri lako klimnu glavom svom šefu. Brkati još jednom prelete pogledom po stolu, zapazi da na nuli stoji samo jedan dolar i u magnovenju done­ se odluku. Naime, banka je za sva­ ki dolar na nuli, ukoliko ova bude izvučena plaćala trideset i šest Svi ostali brojevi ostajali su u »bub­ nju« i banka je kupila sve uloge za sebe. Pošto je na nuli stajao samo jedan dolar, krupije je odredio nju za dobitnika u ovom vučenju. Tako bi jednim potezom povratio malopređasnji gubitak a niko ne bi ništa posumnjao jer nula nije bila izvučena čitave ove večeri. Krupije pogleda prema plavoko­ som kicošu i skoro glasno jkodah- nu jer je ovaj baš okretao leđa sto­ lu, kao da je nameravao da ode da­ lje. Točak se zavrte i čegrtanje pera po šipkama nadjača žagor oko ru­ leta. Sandens načini nekoliko koraka prema sali, ali onda skrete desno, prema vrhu stola. Stao je iza de­ beljka i okrenut leđima gledao po lokalu. Međutim, on je napeto os­ luškivao zvuk mleta. Točak je po­ čeo da usporava Kid je znao da će sada krupije obratiti pažnju na svoj tajni mehanizam kako bi to­ čak precizno zaustavio na nuli, jer
  • 14. 12 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 bi svaka greška mogla skupo da košta banku. Revolveraš se okrete. Video je da su krupije i njegov pomoćnik bili zauzeti točkom koji se sve spo­ rije okretao i on potapša svog pri­ jatelja debeljka po ramenu. Čovek se trže i mahinalno obrte na tu stranu. Skoro istovremeno Kidova leva ruka pojavi se između debelj­ ka i igrača koji je stajao pored nje­ ga i gomilica dolara sa broja jedan pomeri se nekoliko santimetara i zaustavi na nuli, koja se nalazila odmah ispred jedinice. - A, tu ste! - ozari se debeljko vi- devši da je to Kid iza njega. - Sada ćemo da vidimo koliko ste srećni! Kid klimnu glavom, a brkati krupije pobedonosno grmnu: Gospodo, izvučena je nula! Čini mi se da imamo samo jednog sret­ nog dobitnika! Šteta da niste stavi­ li veću sum ...! Sa lica krupijea nestade i posled- nje kapi krvi. Njegov pomoćnik li­ čio je na mermerni kip. Obojici su ruke ostale ukočene u vazduhu i samo su im oči bile prikovane za vrh stola gde je na kvadratnom po­ lju sa nulom svetlucala gomilica srebrnjaka od po deset dolara. *-Do đavola! - jeknu debeljko. - Izgubili smo za dlaku! Prokleta nula ... Šta? - zagrcnuo se čovek i njegovo lice takođe preblede kada je video svoj i Kidov ulog na nuli. - Eto, dobili smo - tiho mu reče revolveraš i snažno stisnu za miši­ cu, tako je debeljko jeknuo od bola. - Javite se za dobitak! Još zgromljen, debeljko mahi­ nalno diže ruku prema krupijeu. Međutim, brkati i njegov pomoć­ nik nisu uopšte reagovali. I svi os­ tali igrači buljili čas u nulu na stolu a čas na točak ruleta, gde je čelično pero takođe pokazivalo isti cifar- ski znak. Onda neko kod stola dreknu: Ljudi! Pa, banka je razbijena! Čo­ vek je dobio hiljade dolara! Njegov krik trže iz obamrlosti krupijea, ali i privuče ostale goste iz lokala i oni u gomili navališe na ruletu. Nastala je strahovita buka. Redari dojuriše sa svih strana i op- koliše krupijea i njegovog pomoć­ nika. Na balkonu, koji je išao čita­ vom stranom lokala iznad šanka, pojavi se jedan visoki čovek, otme- no odeven sa bujnim bakenbarda- ma. Iza njega su stajala dva tipa, slična redarima dole u sali, ali znatno krupnija i masivnija. Dugajlija jednim pogledom obu­ hvati čitav metež oko stola sa rule­ tom i okrete se svojim pratiocima. - Neko nam je počistio banku. Vidite ko je to i ne ispuštajte ga iz vida! Recite onim budalama dole da ga isplate. Ako nemaju dovolj­ no, neka se donese iz kase u kance­ lariji. Pratioci se sjuriše niz stepenice i malo zatim već stajali pored krupi­ jea i jedan od njih ga prodrmusa* - Ne zijaj više, Same! - prosiktao je na uvo brkatom. - Osmehuj se i spremaj pare!
  • 15. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 13 - Ali, mi nemamo toliko ... - za- vapi ovaj. - Kako je moglo da se ... - Krupije umuče jer ga čovek pored njega svirepo munu u rebra. - Ovaj, čestitamo dobitniku - sko­ ro zajeca krupije. - Pošto u banci nemamo toliku sumu od ... ovaj ... -T o je trideset šest puta po osamdesetdolara - odjeknu glas Sandens Kida. - Svega dve hiljade i osamstotina osamdeset dolara! Ali, vi niste igrali - ču se po prvi put glas krupijevog pomoćnika. - Tačno! - složio se Sandens. - Za mene i sebe je igrao ovaj moj prijatelj ovde! I on pljesnu debeljka po leđima, tako da ovaj posrte prema stolu. Nesretnik, odnosno sretnik samo je otvarao i zatvarao usta kao riba na pesku i uzalud pokušavao da nešto kaže. -R eci mu da po novac dođe gore kod gazde - tiho naredi prati­ lac krupijeu. - Da, kao što sam rekao, ovde ne raspolažemo dovoljnom sumom da vas isplatimo - poče brkati, tru­ deći se da usta razvuče u osmeh. - Zato bih vas zamolio da pođete sa mnom u kancelariju gospodina Smitsona, vlasnika ovog i drugih lokala u gradu. On će biti počast- vovan da vam stegne ruku i ... - Ja i moj prijatelj čekamo na no­ vac ovde gde smo ga i dobili - pre­ kida ga Sandens. - Neka svi vide da se ovde pošteno igra i isplaćuje. Pozdravite gospodina Smitsona i prenesite mu da ću ja ovaj lokal hvaliti širom Nju Meksika, pa i da­ lje! Krupije i onaj pratilac pogledaše prema balkonu i čovek sa baken- bardama klimnu glavom i povuče se pozadi. -O nda sačekajte nekoliko tre­ nutaka - reče brkati, brišući graš­ ke znoja sa čela. - Idemo po novac! I njih dvojica se probiše kroz go­ milu radoznalaca i požuriše uz ste­ penice na balkon. Debeljko tek sada dođe k sebi i povukavši Sandensa malo u stra­ nu poče uzbuđeno da šapuće. -Ali, rekli ste mi da novac sta­ vim na jedinicu! Ja sam to i učinio, a sada... - Pogrešili ste, prijatelju - preki­ da ga Kid. - Srećom, ta vaša greška dobro nam se isplatila! - Ma, siguran sam da je novac bio ... - htede da protestuje de­ beljko. - Znači nećeš svoj dobitak, čove- če? - namršti se revolveraš. - Onda novac uzimam ja! - Ne, ne, ne! - nisam to rekao. - Žurno reče debeljko. - Pare su naše i ... dozvolite, ja sam Seb Pi- kok, trgovac viskijem iz San Fran- ciska. Ovde sam sklopio dobar po­ sao, pa rekoh da malo svratim u sa- lun i proslavim ... kad ono ... Njegove reči prekidoše okuplje­ ni gosti koji su čestitali Kidu i nje­ govom prijatelju. Pomoćnik krupi- jea i onaj drugi pratilac netremice su ih posmatrali. Nekoliko čuvara
  • 16. 14 Pony W est- Buč Kasidi i Kid 6 reda neprimetno su se našli u nji­ hovoj blizini; Najzad se na blakonu pojavi br­ kati krupije i pobedonosno podiže u vis platneno džakče, u kakvo se obično po bankama pakuje metal­ ni novac. Oduševljeni urlik odjek­ nu salunom, tako da stakla na pro­ zorima lokala zazvečaše, a prola- zinci sa ulice, privučeni bukom i vikom, počeše da upadaju unutra. Minut kasnije, krupije spusti džakče ispred debeljka i Kida i gr- mnu: - Prebrojte novac, gospodo! Sto četrdeset i četiri zlatnika od po dvadeset dolara! Gospodin Smit- son ovakve dobitke isplaćuje samo u zlatu! Kid razveza džakče i zavuče ruku u njega. Izvukao je pregršt zlatnih dolara, koji bljesnuše kao komadići sunca pod velikim lam­ pama saluna. - Nema potrebe da prebrojava­ mo! - zadovoljno saopšti Kid. - Gospodin Smitson je zaista džent­ lmen. Asada piće za sve igrače kod stola, a ovo je za vas gospodo. Kid hitnu nekoliko zlatnika pre­ ma krupijeu i pomoćniku, koji po- žuriše da ih pokupe sa stola. Revol­ verás uhvati debelog trgovca viski­ jem i povede kroz salun, prema svom stolu. Tamo je već čekao onaj ćelavi kelner i duboko se kla­ njao. Na stolu nije bilo više flaše sa viskijem. Umesto nje stajala je sre­ brna posuda s ledom a u njoj se še­ purila boca francuskog šampanj­ ca. - To časti gospodin Smitson - svečano im saopšti kelner i prima- če stolice dvojici srećnih dobitni­ ka. - Želite li još nešto? Kid samo odmahnu rukom i baci ćelavku zlatnik. Sačekao je da se boca šampanjca za obavezan prasak otvori i da im se napune čaše, pa je onda uzeo svoju i kuc­ nuo se sa Sebom Pikokom. - Drago mi je da smo se upoznali g. Pikok - reče Kid i isprazni čašu u jednom gutljaju. - Ipak, ja sam veći pristalica vaše robe ... mislim na viski! Trgovac gucnu malo šampanjca i žalosno zavrte glavom. - Ja uopšte ne pijem - rekao je. - Zabranjeno mi je. Znate, moje srce ... Ovo činim samo zbog sve­ čanog trenutka. - Voleo bih da probam vaše uz­ orke - osmehnu se Sandens. - Na­ ravno ako su kod vas. - Uzorke nemam, ali zato u mo­ joj hotelskoj sobi imam najbolji škotski viski, koji se prodaje na američkom tržištu. To je samo za najbolje kupce. Ja sam u hotelu »Independens«. Soba 218. - Onda idemo tamo - obradova se revolveraš. - To jest, vi ćete prvi. Ovde će uskoro postati isuviše vru­ će za nas. Taj Smitson je mnogo ljubazan da bi bio istinit. Pružite ruku ispod stola. Ja ću vam polako prebaciti zlatnike iz kese i vi i ras­ poredite po džepovima. Vidim da su vam duboki.
  • 17. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 15 Već po malo naviknut na neoče­ kivane obrte sa svojim novim po­ znanikom, Seb Pikok, spremno poče da prima pregršte zlatnika i da ih neprimetno prebacuje u svo­ je džepove. Transakcija je bila ub­ rzo završena i Kid spretno zgužva salvet u kojije bila zavijena posuda sa ledom, pa je ugura u sada praz­ no džakče i ovo stavi na sto pored sebe. Na prvi pogled imao se uti­ sak da se u džakčetu još uvek nala­ zi novac. Seb i Kid se ponovo kucnuše i prinese čaše ustima. Trgovac se blaženo osmehivao. Nije bio ni pri- metio da mu je Kid opet napunio čašu šampanjcem. - Gospodo, dozvolite —začu se tada jedan duboki glas pored nji­ hovog stola. - Ja sam Al Smitson vlasnik lokala. Mogu li da sednem? 3 Kid podiže glavu i pažljivo od- meri Smitsona. Nešto što je video u očima vlasnika saluna smesta ga je navelo da donese jednu odluku. Okrenuo se Sebu Pikoku i rekao: - Neću vas više zadržavati Sebe. Idite i odmorite se. Ja ću pripaziti na naš novac. Kasnije ćemo se vi- deti. - Okrenuo se Smitsonu i sa osmehom dodao: - Samo izvolite, gospodine. Izvinićete mog prijate­ lja. Ima slabo srce, a ovaj dobitak ga je uzbudio i biće bolje da malo prilegne. Trgovac za trenutak trepnu oči­ ma, ali odmah zatim klimnu gla­ vom Kidu i Smitsonu i nestade iz lokala. Vlasnik saluna je samo pro­ virio da li je kesa sa zlatnicima još uvek na stolu i sedajući prekoputa revolveraša reče: - U mojoj kockarnici ponekad su poželjni ovakvi dobitnici. To je dobra reklama i gubitak se brzo nadoknađuje. - To vam verujem - osmehnu se Sandens. - Naročito na ruletu. Smitson se malo namršti i pogla­ di svoje bujne bakenbarde. Mrač­ nim glasom on reče: - Ne treba preterivati u pronic­ ljivosti, mladiću. To je ponekad opasno. No, ostavimo to. Još šam- panja? - Hvala - odbi Kid. - To je piće za dame. - Onda viski - predloži vlasnik lokala. - Iz moje privatne kolekci­ je. Dakle? - Može - klimnu glavom ponu­ đeni. - Volim da degustiram dobra pića. Smitson dade znak jednom od svojih pratilala koji su stajali u bli­ zini. Oaj požuri uz stepenice pre­ ma balkonu i malo zatim stvori se pored stola i spusti na njega jednu omanju bocu u kojoj se nalazila tečnost boje starog zlata. Tu se na­ đoše i dve kristalne čaše i Smitson ih lično napuni. Podigao je svoju i Kid to isto učini. Pošto su se kuc- nuli, revolveraš otpi dobar gutljaj i spusti čašu na sto. Smitson je svoju čašu prineo ustima, ali je preko
  • 18. 16 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 njene ivice pažljivo gledao u Kida. Ovaj mljacnu jezikom i osmehnu se. - Perfektan je - izrekao je svoju ocenu i ponovo prinese čašu usti­ ma. - Vidi se da dobro zaradu ... Nije uspeo da dovrši rečenicu. Odjednom čitav lokal zaigra mu pred očima. Smitsonovo lice ličilo mu je na ogroman balon koji se klatio pred njim. Balon je imao usta i ona su se razvlačila u osmeh. - Što se ... smejete ... ovo piće ... - mucao je revolveraš i onda se sručio sa stolice. Smitson ustade a njegovi pratio­ ci podigoše Kida i povedoše ga prema stepenicama. Oko njih od­ mah se stvori velika gomila gosti­ ju, koji podigoše silnu graju. Pita­ nja su padala s svih strana Smitson podiže ruke, tražeći da ga sasluša­ ju. Galama se malo utiša i njegov duboki glas odjeknu salunom: -Nije ništa tragično, gospodo! Naš srećni dobitnik je bio isuviše uzbuđen i malo mu je pozlilo! Samo laka nesvestica! Prenećemo ga u moju kancelariju i posle kra­ ćeg ležanja biće opet dobro! Mo­ lim vas za jedan srdačan pljesak našem dobitniku. To će mu sigur­ no pomoći! Polupijani gosti, zapljeskaše i niko ne ču Smitsona koji naredi svojim pratiocima: -Osvestite ga dok ja dođem! Imaće da nam priča šta je sa para­ ma! Vlasnik saluna sa gađenjem po­ gleda u platneno džakče, koje je maločas uzeo sa stola za kojim je sedeo sa Kidom. Ono je bilo isuvi­ še lako, očigledno u njemu nije bilo masivnih zlatnika. Trudeći se da prikrije svoje razočaranje, Smit­ son ode do ogromnog bara i nare­ di barmenu da pićem posluži goste koji su tamo stajali. “ Na račun kuće, gospodo! - ve­ likodušno im je saopštio i pošto je nekoliko minuta razgovarao sa ne­ kolicinom njih, pohitao je na sprat. Dok se ovo događalo sa Kidom, Buč Kasidi, ili Džordž Parker, kako se bio upisao u hotelsku knjigu, baš je naručivao u jednom obliž­ njem salunu svoje drugo piće te ve­ čeri, ili bolje reći za poslednja dva dana. On je prošao pored velike kockarnice baš u trenutku kada je masa u*njoj zaurlala pozdravljajući Kidovo razbijanje banke na ruletu, ali se nije zadržao. Čak je prešao na drugu stranu ulice, smatrajući ga­ lamu u kockarnici uobičajenom pojavom zajedan ovako divlji grad kao što je bio Santa Fe. Bio je razočaran što su berberni- ce bile zatvorene ovako kasno i što će morati da se zadovolji samo ku­ panjem u hotelu; dok je kupovinu novog odela za sutra odložio. Osim toga nedostajao mu je i prijatelj Sandens Kid. Nije znao gde da ga potraži, ali je pretpostavljao da plavokosi revolveraš kao i on ob­ ilazi salune ne bi li sreo svog orta­ ka.
  • 19. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 17 Buč plati piće i izađe u uličnu vrevu. Resio je da produži ovom stranom ulice i da svrati u sve lo­ kale, pa da se onda vrati drugom stranom i to isto učini po tamoš­ njim salunima. Na kraju bi tako sti­ gao do hotela, gde je najzad i Kid mor^o da stigne u svoju sobu. Pola časa kasnije, on se vraćao drugpm stranom Glavne ulice i ub­ rzo stigao do kockarnice, u kojoj je ranije došlo do one velike buke. Podstaknut nekim predoseća- njem, Buč gurnu veliko krilo ma­ sivnih vrata i uđe unutra. Mada je već bio naviknut na ve­ legradsku raskoš, mladi odmetnik je, ipak, neko vreme zbunjeno sta­ jao kod ulaza i posmatrao šta se događa u lokalu. Istovremeno je pokušavao da u gomili gostiju pro­ nađe negde i Kida. Pošto nije spa­ zio prijatelja, Buč produži prema džinovskom šanku i pošto se pro­ bio do njegove ivice dade znak bar- menu da mu natoči piće. Tako je srkutao prilično dobar viski i rasejano slušao razgovor oko sebe. Dvojica najbližih gostiju, jedan dugajlija sa polucilindrom i masivnim zlatnim prstenom na ru­ kama prepirao se sa dežmekastim rančerom, u kompletnoj kauboj- skoj opremi, čak i sa mamuzama na skupocenim čizmama. - Ja sam ovde već dve godine i još nisam doživeo da Smitsonu neko razbije banku na ruletu - uz­ buđeno je govorio dugajlija. - Mora se priznati daje sportski podneo poraz - podrugljivo reče rančer. - Milo mi je što mu je neko ipak uzeo pare. Odavno sumnjam da ovde nije nešto u redu. - Kako to misliš, Džime? - upita dugajlija. - Ja sam advokat i sigur­ no bih primetio da ima nekih rad­ nji. - Ti si Smitsonov advokat i zato zatvaraš oči, Ezra - odvrati dežme- kasti. - Uostalom nikada te nisam video da se ovde kockaš. Bar ne na ruletu! -Z a rulet su potrebni živci, pri­ jatelju. Onaj plavokosi kicoš sigur­ no ih je imao! Na reč »plavokosi« Buč načulji uši. - Kakvi živci! - uzviknu rančer. - Pa, zar se nije čovek onesvestio od uzbuđenja. Buče se polako okrete njima i dodirnuvši obod šešira kaži - pr­ stom učtivo reče: - Izvinite, gospodo, da to slučaj­ no ne pričate o uzroku malopre- đašnje buke u ovom lokalu? Advokat ga malo prezrivo odme- ri zbog neurednog odela, ali zato rančer jedva dočeka priliku da proširi razgovor. Pričamo o čoveku, koji je dobio na ruletu skoro tri hiljade dolara, strance - poče on. - Najzad je neko dohakao i Smitsonu. - Ali, Smitson gaje isplatio u zla­ tu, Ezra - umeša se advokat. - Zato mu je valjda i pozlilo ~jet­ ko primeti rančer. - 1gde je sada taj srećnik. - Upita
  • 20. 18 Pony W est- Buč Kasidi i Kid 6 Buč. - Preneli su ga gore, u Smitsono- vu kancelariju - objasni advokat. - Verovatno se dosada već i opora­ vio. Čudno, a izgledao je tako sna­ žan i naočit. - Kažete daje plavokos? - rapiti- vao se dalje Buč. - Da nema, mož­ da, i plave brkove? - Tačno, tačno, mladi prijatelju - žurno potvrdi rančer. - Inače, veo­ ma elegantno odeven. -M a, on meni liči na profesio­ nalnog kockara - oštro reče advo­ kat. - Zar nisi primetio kako se kr- pije umalo nije onesvestio! Ali, Buč nije više slušao. Spustio je novac na ploču šanka i klimnuv- ši glavom svojim sagovornicima, krenuo kroz salu kao da traži neko slobodno mesto za krcatim stolo­ vima. Polako se približavao stepe­ nicama koje su vodile na sprat i us­ put razgledao okolinu. Zapazio je ljude, koji su očigledno pazili na red u lokalu. Jedan od njih je stajao na početku stepenica i verovatno čuvao prilaz Smitsonovoj kancela­ riji. Pošto se uverio da ostali čuvari ne obraćaju pažnju na tu stranu, Buč odlučno krete ka stepenica­ ma i prođe pored iznenađenog stražara. Ovaj odmah potrča za njim. - Hej, kuda ćeš? - viknuo je, po­ kušavajući da ga pristigne. Ubrzavajući penjanje, Buč mu dobaci preko ramena: - Šalje me advokat Džim. Nosim poruku gospodinu Smitsonu. - Ne može to tako - zadihano je soptao stražar i pristigavši Buča, uhvatio ga je za krajeve kaputa. Odmetnik se otrže i načini još ne­ koliko brzih koraka, preskačući po tri stepenika odjednom. Uzmi- čući tako stražaru, on je stigao do vrha stepeništa, gde ga ovaj defini­ tivno pristiže i ispreči se ispred njega. - Polako, prijatelju - procedi kroz zube stražar, besan što je mo­ rao ovako da trči uz stepenice. - Ovamo se ne ulazi bez dozvole. Dakle, u čemu je stvar? - Pa, rekao sam ti da me šalje ad­ vokat Džim - odvrati Buč. - Eno ga dole, kod šanka, sa njegovim prija­ teljem Ezrom. Buč pokaza rukom prema dnu lokala i ogromnom šanku od ma­ hagonija, gde se među gostima jas­ no isticala visoka advokatova prili­ ka. Stražar pogleda na tu stranu, vide advokata, ali mu to očigledno nije bilo dovoljno, jer besno okrete glavu i otvori usta da izvali psovku. Međutim, usta mu ostadoše raz­ japljena, ali nikakav glas se ne ču. Čovek razrogači svoje sitne oči, jer je sada gledao pravo u cev Bučo- vog revolvera. - Ovo je moja propusnica, prija­ telju - tiho reče Buč. - A sad se lepo obrni i povedi me Smitsono­ voj kancelariji. Ne bih voleo da pu­ cam, jer je ovde ionako velika lar­ ma. Bez reci, stražar se okrete i pođe
  • 21. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 19 širokom galerijom, držeći se zida, gde je svetlost lustera iz saluna bila mnogo slabija, a stubovi ograde na galeriji bacali velike senke. Najzad su se zaustavili ispred jednih ma­ sivnih vrata i stražar pokaza gla­ vom prema njima. -O vo je njegova kancelarija - progunđao je. - Samo, zabrazdio si, prijatelju. Ovo ti neće proći tek tako. Buč ništa ne odgovori, već dade znak svom pratiocu da se malo od­ makne od vrata i, ne ispuštajući ga sa nišana svog kolta, prisloni uvo o vrata. Do njega dopreše nejasni glasovi, a onda nečija oštra vika, praćena potmulim udarcima i ste­ njanjem. - Kažem vam da pare nisu ... kod mene. - Sada je Buč jasno čuo glas svog prijatelja Kida. - Ja ... Rečenica je bila prekinuta no­ vim, potmulim udarcem i onda nešto teško pade na pod. Buč pre- blede. Njegov pratilac se pobedo- nosno osmehivao skrštenih ruku na grudima. Pokretom revolvera Buč mu na­ redi da se okrene licem ka zidu i da se raširenim rukama osloni na nje­ ga, kako je to video da rade Pinker- tonovi detektivi. Brzo gaje pretre­ sao i oduzeo mu kolt kratke cevi iz futrole pod pazuhom, zatim mali deringer u džepu kaputa i dugačak nož iz kanije pod drugim pazu­ hom. - Pa, ti sa sobom vučeš čitav ar­ senal, dragi moj - prosikta Buč. - Je li to unutra onaj čovek što je do­ bio na ruletu? Ova pitanja Buč proprati suro­ vim zabadanjem cevi svog kolta u stražareva rebra. Čovek jeknu i stenjući odgovori: - Smitson nije nikome dozvolio da mu razbiju banku i da odnese pare sa sobom. Ovaj je, izgleda, do­ sta tvrdoglav i zato... Stražar više ništa nije rekao, jer se u međuvremenu Buč odmakao korak nazad, vešto okrenuo revol­ ver i, držeći ga za cev, tresnuo za­ robljenika iza uveta, tako da se ovaj polako skljokao pored zida i ostao nepomičan na crvenom tepi­ hu koji je pokrivao čitavu galeriju. Mladi odmetnik priđe vratima i oslušnu. Sada je jasno čuo nečiji dubok glas, koji, podrhtavajući od besa, reče: - Do đavola! Već ga petnaest mi­ nuta obrađujete i ništa. Osvesti ga, Slime! Odmah zatim čulo se pljuskanje vode, koju je neko prosipao iz kofe ijecanje, koje kao da je dopiralo sa poda. Buč više nije oklevao. Polako je pritisnuo kvaku na vratima i oda­ hnuo kada je utvrdio da nisu za­ ključana. Nečujno ih je otvarao santimetar po santimetar, dok se pred njegovim očima ne pojavi pri­ zor u sobi. Ispred velikog pisaćeg stola stajalo je nekoliko ljudi i gle­ dalo dole na jednu zgrčenu, mokru priliku. Čovek najbliži vratima dr­ žao je u ruci kofu, iz koje je očigled­
  • 22. 20 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 no maločas prosuo vodu na onog dole. Između raskrečenih nogu jednog visokog i elegantno odeve- nog čoveka, sa bujnim bakenbar- dama, Buč vide okrvavljeno lice svoga prijatelja Sandens Kida. Od­ metnik je ležao porebarke, a njego­ va plava kosa bila je u pramenovi­ ma slepljena po čelu. Na šaci Kido- ve ispružene ruke stajala je čizma jednog ogromnog tipa, ćelave i ok­ rugle glave, koja se sijala kao to­ povsko đule. Mada je tip bio okre­ nut Buču leđima, ovaj je lako mo­ gao da zamisli izraz lica Kidovog mučitelja, koji je s vremena na vre- me svojom teškom čizmom pritis­ kivao odmetnikovu šaku i prosto je gnječio. Buč uze u levu ruku revolver koji je maločas oduzeo stražaru i ne otvarajući širom vrata, provuče se kroz otvor, pa ih onda polako zatvori za sobom i osloni se leđima o njih. Škljocanje brave navelo je grupicu okupljenu oko Kida da se naglo okrene. Ugledali su dva upe­ rena revolvera i jedno mlado, sko­ ro golobrađo lice, dovoljno smrk­ nuto i preteče da odmah shvate kako se nepoznati nimalo ne šali i daje spreman da upotrebi koltove koje je držao u rukama. - Ti, ćelavi, tamo do zida! - nare­ di Buč džinovskom telohranitelju. Ovaj pogleda u čoveka sa baken- bardama, ali je ovaj netremice bu­ ljio u uljeza na vratima, tako da sa te strane poslušni sluga nije mo­ gao da dobije neko objašnjenje. Najzad, on se okrete i teškim kora­ cima priđe zidu i stade pored nje­ ga. - Okreni se leđima i sedi dole! Čovek polako spusti svoju og­ romnu telesinu i kada je spretno tresnuo zadnjicom o pod, daske za- cvileše. - Ostavi tu kofu! - naredi Buč onome koji je polivao Kida. Čovek ga smesta posluša. - Sada ga pod- igni sa poda i smesti u onu fotelju! Čovek sa bakenbardama još uvek je stajao kao skamenjen. Nje­ gove crne oči samo su preletela sa Buča do njegovih revolvera i na­ trag. Ovaj drugi telohranitelj se saže, uhvati Kida ispod mišica i s mukom ga dovuče do fotelje. Re- volveraševo telo mlitavo je visilo u njegovim rukama. Kada ga je po­ stavio da sedne, Kiđova glava klo­ nu mu na prsa. - 1ti sada tamo, kod zida! - izda naređenje Buč. - Tako, a sada lepo lezi potrbuške i raširi ruke. Telohranitelj izvrši naređenje i Buč i Smitson ostadoše samijedan prema drugom. Odmetnik ćutke priđe vlasniku saluna i kada se na­ lazio jedan korak daleko od njega, munjevito zamahnu nogom i po­ godi Smitsona vrhom čizme u sto­ mak. Ovaj riknu od bola, presavi se i onda pade na kolena. Ostao je klečeći i samo je klatio glavom i stenjao. - Vreme je bilo da i ti probaš malo medicinu koju si davao mome drugu - prosikta kroz zube razjareni Buč.
  • 23. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 21 Ne ispuštajući iz vida prisutne kod zida, on ode do fotelje u kojoj se nalazio Kid i tek sada bolje po­ gleda u prijatelja. Lice mladog re~ volveraša bilo je natečeno od uda­ raca. Jedno oko mu je ostalo skoro sasvim zatvoreno, a iz razbijenog nosa krv se u tankom mlazu slivala na čipkaste grudi njegove košulje. Čulo se kako isprekidano i teško diše. Leva ruka, koju je malopre gnječila teška čizma džinovskog ćelavka, takođe je bila natečena i nepokretna. Sreća je što on bolje puca desnom rukom, prolete Buču kroz glavu. Zatakao je jedan od revolvera za pojas i premestivši drugi u levu ruku, Buč privuče onu kofu u ko­ joj je bilo još malo vode. Strgao je vratnu maramu i natopio je u kofi, pa onda pažljivo počeo da briše Ki- dovo lice. Minut kasnije, plavokosi odmetnik jeknu i otvorii ono zdra­ vo oko. Nekoliko trenutaka trep­ tao je i kada mu se pogled izbistrio, prepoznao je zabrinuto lice svoga prijatelja. - A ... ti si, mali ... - s mukom procedí Sandens kroz natečene usne. “ Ipak ... si me pronašao. Buč samo klimnu glavom i oba- zre se oko sebe. Oči mu se zausta- više na četvrtastom đekanteru od kristala, koji se sa čašama nalazio na Smitsonovom pisaćem stolu. Znao je šta će najbolje pomoći Kidu. Plavokosi revolveraš vide da Buč prilazi stolu i uzima dekanter, pa prokrklja: - Stani ... možda je viski drogi­ ran. Mene su tako ošamutili. Buč zastade i onda sa bocom u ruci priđe Smitsonu, koji je dotle uspeo da povrati dah i prestao je sa jecanjem. Njegovo prebledelo lice bilo je orošeno graškama zno­ ja i iskrivljeno u bolnu grimasu. - Dakle, zaista ste mog prijatelja pojili medicinom, a? - reče Buč. - Je li i ovaj viski začinjen? - Nije - promuca Smitson. - To je moj lični viski. - Hajde da ga malo probaš - na­ redi Buč i nasu jednu čašu i dade je vlasniku saluna. On je bez raz­ mišljanja iskapi. To kao da ga je malo povratilo i lice mu izgubi neš­ to od samrtničkog bledila. Tela- hranitelji na podu nisu davali ni glasa od sebe. Jedino je ćelavko teško disao. Buč priđe Kidu i pri­ sloni mu grlić dekantera o usne i ovaj kao mala beba poče da otpija kratke gutljaje. Sa svakim gutlja­ jem kao da mu se vraćala snaga. Najzad je Buč morao da odmakne bocu, jer se plašio da alkohol po­ novo ne omami Kida, pogotovu što je ovaj već bio drogiran. Među­ tim, viski kao da je na Sandensa imao dejstvo protivotrova. Revol­ veraš se polako diže iz fotelje i po­ malo nesigurnim koracima priđe Smitsonu. Stao je iznad vlasnika saluna i promuklo rekao: - Nisi hteo da se razdvojiš od onih para, a? Čovek ponekad mora da nauči i da gubi. Sada ćeš dobiti dobru lekciju. Posle nje, sumnjam
  • 24. 22 Pony West— Kasidi i Kid 6 da će ti se ostajati u Santa Feu. Nego, prvo da vidimo gde ti je ta priručna apoteka iz koje vadiš ča­ robne napitke za uspavljivanje. Smitson se, izgleda, bio već sa­ svim pribrao i sada je kradomice bacao poglede prema vratima, kao da odande očekuje neku pomoć. Kidu to nije promaklo i on preko ramena dobaci prijatelju: - Okreni ključ u toj bravi, Buče. Ne )ih želeo da neko nepozvan upadne ovamo i prekine nam pri­ jatno ćaskanje. Dok je Buć zaključavao vrata, Kid udarcem noge natera Smitso- na da ustane i potera ga ka masiv­ noj, gvozdenoj kasi koja je stajala u uglu kancelarije, desno od pisaćeg stola. U ruci je držao jedan od de- ringera, koji njegovi neprijatelji nisu primetili i malo oružje bilo je sada preteći prislonjeno o Smitso- nov potiljak. - Pretpostavljam da lekarije dr­ žiš tamo gde i pare - reče Kid i po­ kuša da se osmehne, ali ga natekle usne zaboleše i on se namršti. To ga je samo podsetilo na pretrplje­ ne muke i on iz sve snage tresnu kolenom vlasnika saluna u donji deo leđa. Smitson posrte napred i sigurno bi pao da se obema ruka­ ma nije uhvatio za kasu. - Otvaraj tu sandučinu! - naredi mu Sandens. Smitson zavuče ruku u džep svog prsluka i odande izva­ di nekoliko ključeva. Drhtavim ru­ kama baratao je ključevima po bravama kase i malo zatim masiv­ na vrata skliznuše na podmazanim šarkama i nečujno se otvoriše. Kid razrogači svoje zdravo dko kada vide sadržinu kase. Na do­ njim policama stajali su svežnjevi novčanica, a među njima videlo se i nekoliko džakčića, očigledno pu­ nih, zlatnog i srebrnog novca. Kid gurnu Smitsona u stranu, uze je­ dan od džakčića i kada novac u njemu zvecnu, besno reče: - 1tebi je bilo toliko stalo za ono malo para što sam dobio na tvom ruletu? «r - Nije to zbog para - odvrati vlas­ nik saluna, kome se ponovo vratio onaj duboki glas. - Ti si otkrio taj­ nu našeg ruleta i to je moglo da nam upropasti posao. - Znači, nameravali ste da me ućutkate zauvek - razljuti se Kid. - Jedino bi tako tajna mogla da se sačuva, zar ne? Smitson ništa ne reče. - Gde je onaj napitak za uspavlji­ vanje? - upita Kid. Vlasnik saluna ćutke pokaza na donju policu, gde se nalazila jedna boca od tamnog stakla. Kid je uze i priđe pisaćem stolu, gde je Buč maločas vratio dekanter sa viskijem. Odmetnik uze dekanter, otpi iz njega nekoli­ ko dobrih gutljaja i spusti ga na sto, rekavši: - Šteta za ovaj dobar viski, ali moraću da ga začinim. Onda je iz one tamne boce na- suo u dekanter dovoljno žućkaste tečnosti da nadoknadi viski koji je bio popijen. Promućkao je sads tako spremljeni »koktel«, napunio
  • 25. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 ■i ............... i ......... « i i» m i - i— —i J L — m ■■— ■■ - ■■■ ■■ dve čaše do polovine i rekao Buču, koji je sve to začuđeno posmatrao: - Dovedi mi onog što leži dole da ga malo počastim. Buč ritnu nogom telohranitelja koji je bio potrbuške ispružen po podu i ovaj se s mukom podiže. Kid mu dade znak da priđe. Tut- nuo mu je čašu u ruku i rekao: - U naše zdravlje, ali do dna! Telohranitelj zakoluta očima. Znao je kakvo mu se piće nudi. Očajnički je pogledao u vlasnika saluna, no ovaj je samo zurio isp­ red sebe. - Hajde, šta čekaš? Požurivao ga je Kid. - To je gazdin najbolji viski. Mora da si ga krišom pio. Ja sam mu samo popravio ukus. Uzdrhtalom rukom telohranitelj prinese čašu ustima i jedva srknu piće iz nje. Lice mu se iskrivi od ga­ đenja. Kid je, očigledno, bio prete- rao sa dozom i viski je verovatno imao sasvim drugi ukus. - Ne oklevaj! - podviknu mu Kid i zabi cev deringera u čovekov sto­ mak. - Ili bi, možda, više voleo da ti smestim u želudac jednu olovnu pilulu? Pomiren sa sudbinom, telohra­ nitelj zabaci glavu i ispi čašu sa is­ tim izrazom lica kao kada deca gu­ taju ricinus, ili neki gorki lek. Samo što je začinjen viski nestao u njegovim ustima, čovek ispusti čašu i uhvati se obema rukama za stomak. - Peče ... peče ... - prostenjao je. - Otrovali ste me. 23 - De, de - osmehivao se Kid. - Samo ćeš malo da odspavaš. To ti je i potrebno posle ovako napo­ rnog dana. Telohranitelj se zatetura prema Kidu, a ovaj ga vešto prihvati i gur­ nu ka jednoj od fotelja. Tamo se drogirani skljokao i nekoliko tre­ nutaka kasnije već počeo da hrče otvorenih ustiju. Buč sa odobravanjem klimnu glavom. Već je bio strepeo kako će morati da puca u ljude, što mu je oduvek padalo teško i ovaj Kidov bezbolniji način daleko mu se više dopadao. - A sada, da vidimo da li je naš debeljko žedan - reče Kid i načini nekoliko koraka prema ćelavku koji je i dalje nepomično sedeo, okrenut licem prema zidu, ali je sve napeto slušao. I baš kadaje Kid skoro stigao do telohranitelja, ovaj se odjednom izvi u stranu, hitri­ nom iznenađujućom za ovako ma­ sivno telo, i usput zakači jednu saksiju sa palmom, koja se nalazila pored njega. Saksija umalo ne po­ godi Kida u nogu i da revolverašu refleksi opet nisu dobro radili, ko zna šta bi se dogodilo. Dok se ćelavko još kotrljao po podu, Deringer u Kidovoj ruci sev- nu i zrno se zari u saru njegove čiz­ me. Zbog debljine kože na čizmi, metak je verovatno načinio plitku, ali ipak bolnu ranu i ćelavko jauk- nu i prestade da se kotrlja. Odjed­ nom je izgubio svaku volju za bor­ bom. Kid hitro priđe stolu i uze
  • 26. 24 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 onu drugu čašu i vrati se do ranje­ nika. - Evo ti nešto protiv bolova, pri­ jatelju - rekao mu je pružajući čašu. ~ Mi smo humani ljudi i ne možemo s mirom da posmatramo kako neko pati. Do dna i to brzo! Ćelavko prihvati čašu i odmah je iskapi. Pomiren sa sudbinom, sru­ čio se na pod i čekao na dejstvo na­ pitka. U tom trenutku začu se kucanje na vratima. Odmetnici se zgledaše, a Smitson se prenu iz obamrlosti i zakorači za vratima. -V idi šta hoće! - šapatom mu naredi Kid. - Ko je? - promuklo upita Smit­ son. - Ja sam ... Trenton - začu se glas iza vrata. - Ovde leži Džem- ison. Izgleda da ga je neko udario. Buč klimnu glavom Kidu i pro­ šapta: - To je stražar koga sam ja sre­ dio. Reci mu - okrenuo se Smitso- nu - da ga unese unutra. - Unesi ga ovamo - jasnim gla­ som reče Smitson, a Buč nečujno otključa bravu. Vrata se malo otvo- riše i na njima se pojavi jedan čo- vek, okrenut leđima, koji je natraš- ke uvlačio u kancelariju onog onesvešćenog stražara. Ne prime- ćujući šta se događa u kancelariji, on sa onesvešćenim stiže do sredi­ ne kancelarije i tamo ga spusti, a onda se uspravi i pogleda oko sebe. Video je Smitsona, bledog i unezverenog, ali i dvojicu revolve- raša, od kojih je još od maločas je­ dan bio saslušavan i tučen. Dok je pridošlica još pokušavala da shvati šta se dešava, Kidje već punio čašu iz dekantera i sada mu je prišao, rekavši: -O krepi se malo posle napor­ nog rada. Tvoj prijatelj mora da je prilično težak. Čuvar reda u salunu mahinalno prihvati čašu i otpi jedan gutljaj, a onda zastade kada mu je žestoko piće opeklo grlo, no Kidov revol­ ver je bio rečitiji od svakog ubeđi- vanja i on isprazni čašu. Malo za­ tim i sam se našao u jednoj od fo­ telja, isključen iz svih događaja oko sebe. 4 Kod ograde galerije, iznad salu- na, pojaviše se Smitson i Kid, koji je imao šešir navučen na čelo, kako bi prikrio podbulo lice i ote­ čeno oko. Vlasnik saluna pljesnu rukama i kada je privukao pažnju gostiju ispod sebe, saopšti im svo­ jim dubokim i prilično čvrstim gla­ som: - Gospodo! Kao što i sami vidite, naš srećni dobitnik se već opora­ vio od uzbuđenja i čak je spreman da nastavi sa igrom! On će’odmah sići dole! Na ove reci nastade urlik odu­ ševljenja u sali, a advokat Džim i njegov prijatelj rančer Ezra odu­ ševljeno zapljeskaše rukama. Smitson zatim dade znak dvojici
  • 27. Pony W est- Buč Kasidi i Kid 6 25 preostalih čuvara u sali da dođu gore, pa se on i Kid povukoše sa galerije. I dok su dole gosti veselo žagori- li, očekujući nova uzbuđenja na ru­ letu, dvojica pridošlih čuvara bili su tiho likvidirani, kao i njihovi prethodnici, a onda je, na kraju, i Smitson morao da ispije svoju »medicinu«. Sada je čitava kance­ larija odjekivala od glasnog hrka­ nja vlasnika saluna i njegovih ljudi. Kid i Buč pronađoše jednu veliku kožnu torbu i u nju potrpaše svež- njeve novčanica i džakčiće sa zlat­ nicima. Buč ponese tešku torbu, a Kid zaključa vrata kancelarije i hit­ nu ključ negde u mrak. Dočekani oduševljenim aplauzom, oni se spustiše u kockarnicu. Kada su prišli ruletu, brkati krupije htede da umakne, ali ga Kid pretećim po­ gledom zadrža. Okrenuvši se pri­ sutnima, koji su se okupili oko sto­ la za rulet, on im reče: - Gospodin Smitson je odlučio da vam otkrije tajnu kako se dobi- ja na ruletu. Od sada ćete svi biti srećni i zadovoljni u ovom lokalu. Niko neće da gubi pare. To će biti jedinstvena kockarnica na svetu. Prisutni se zgledaše. Krupije, koji je predosećao šta se sprema, načini još jedan očajnički pokušaj da umakne, ali nalete na Buča koji mu se stvorio iza leđa. Pomiren sa sudbinom, brkati se postavi pored velikog točka i drhtavim glasom reče: - Stavljajte uloge, gospodo! Igra se nastavlja! - Savetovao bih vam da pare metnete na peticu! - viknu Kid. - Osećam da taj broj dobija. - Kroz zube je prosiktao krupijeu: - Pazi da ne promašiš peticu, inače ćeš ostati bez tih lepih brkova. Za tren oka na kvadratu sa bro-* jem pet pojavi se gomila novca i onda krupije zavrte točak. Svi su napeto očekivali šta će se dalje do­ goditi i pripremali se na novo izne­ nađenje od strane stranca u crnom odelu. Točak ruleta se okretao nešto kraće nego inače i onda ga čelično pero zaustavi tačno na brojci pet. Opšti urlik zatrese kockarnicu. - Šta sam vam rekao, gospodo! Ovde niko ne može da izgubi. Is­ plati igrače! Krupije otvori fioku ispred sebe i izvadi odande gomilu novčanica i srebrnih dolara, a njegov izbezum­ ljeni pomoćnik poče da deli pare dobitnicima. Još dva puta je Kid objavljivao koji će broj dobiti i ponovo je ban­ ka morala da deli pare srećnim ig­ račima. Kada je kasa ostala prazna, Kid se okrete gomili. Sada je čitav salun bio okupljen oko ruleta; tako da se jedva disalo. - Otkriću vam tajnu gospodina Smitsona - objavi Kid. - Evo kako se dobija na njegovom ruletu. Ok- reni točak! - naredio je krupijeu. - I zaustavi ga, recimo, na broju tri­ naest. Brkati ga hitro posluša i svi zinu-
  • 28. 26 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 še kada se rulet zaustavi na tri­ naest. - Trik je u jednom mehanizmu - poučno je nastavljao Kid. - Dovolj­ no je samo da krupije pritisne ovde jednu pedalu ispod stola i to­ čak će se zaustaviti na željenom broju. To je obično broj na kome stoji najmanje uloga. Tako je Smit- son stalno dobijao, a vi gubili. - Lopovi! - ču se jedan urlik iz mase. Bio je to rančer Ezra. - Pa, nas su godinama ovde pljačkali. Gde je Smitson? Hoću lično da ga obesim! - Na vešala sa Smitsonom! —od­ jeknu iz desetine grla. - Linčujmo ga! - prihvatiše osta­ li. Razjarena masa kao orkan razle- te se kockarnicom. Sto sa ruletom odlete u stranu, a veliki točak bio je za tren oka izlomljen u komadi­ će. Onda se rušilački bes prenese na ostali inventar saluna. Kroz vaz- duh su letele stolice, stolovi bili komadani, a pravi juriš odigrao se pored džinovskog šanka. Barmeni su nekud nestali i sada se sa urlici­ ma pomeša zveka razbijenog stak­ la. Stotina boca je bilo ispijeno, a onda letelo ka zidu. Buč i Kid su zadovoljno posmatrali kako se ruši Smitsonovo carstvo, ali im os- meh nestade sa lica jer se vrata sa- luna sa treskom otvoriše i unutra upade grupa naoružanih ljudi, koje je predvodio jedan visoki čo- vek, na čijim se grudima presijava­ la šerifska zvezda. Grupa poče da se probija kroz uzavrelu gomilu ka sredini saluna, ali je uskoro bila prinuđena da stane. Onda čove'k sa zvezdom podiže svoj kolt uvis i is­ pali nekoliko hitaca Pucnji učini­ še da skoro svi zastanu i okrenu se prema došljacima. - Da ste se svi umirili? - drek­ nuo je glavni šerif Santa Fea. - Ko su izazivači nereda? Sve glave se okretoše mestu gde su Buč i Kid stajali. I šerif pogleda na tu stranu, a onda podiže ruku i njegova naoružana grupa poče su­ rovo da odguruje prisutne kako bi raskrčili put do dvojice odmetni­ ka. - Sada smo u gadnom sosu - op­ sova Buč. - Ako nas šerif privede, verovatno će iskopati i potemice za nama. -B rzo tu torbu! - viknu Kid, kome je jedna ideja sinula kroz gla­ vu. Buč mu predade torbu sa para­ ma i revolveraš je hitro otvori, zgrabi prvo džakče s metalnim novcem, razveza ga i, pošto je za­ grabio punu pregršt zlatnika, hit­ nu ih po sali vičući: —Navali naro­ de! Smitson časti! Bacaj i ti! - do­ viknuo je Buču. Obojica dohvatiše svežnjeve para i džakčiće s novcem i počeše munjevito da ih razbacuju na sve strane. Prava zlatna kiša, propraće- na lepršanjem zelenih novčanica, prosto pokri salun. Ono što je po­ sle toga nastalo teško se moglo opisati. Šerif i njegovi ljudi jedno­ stavno nestadoše pred gomilom
  • 29. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 27 tela i stotina ruku koje su se grabi­ le za novac. Kid i Buč izmigoljiše se iz saluna i kada su se našli na uli­ ci, Buč samo reče: - Bežimo što dalje iz ovog od­ vratnog grada. Željan sam prerij- skog vazduha. - Prvo idemo do hotela za stvari - dobaci mu Kid preko ramena. - Izgleda nema ništa od spavanja u krevetu, a i Sebu Pikoku ostade moj dobitnik. Valjda nisi pobacao sve pare? Umesto odgovora Buč samo po­ tapša nabijene džepove svog kapu­ ta. 5 Kanjon Kostura krivuda kroz najđivljije delove planine Pelonsi- ljo, počinjući od doline Animas, u Nju Meksiku, pa sve do doline Sen Simon, u Arizoni. Ranije je dolina Animas bila jedno od glavnih skro- višta odmetnika. Tamo je svoj raz­ bojnički rane imao Kerli Bil, pa stari Klenton, zatim Dik Grej i Bili Lang. S druge strane, na mestu gde se završavao kanjon Kostura i poči­ njala dolina Sen Simon, pružala se prerija, prepuna čuvenih istorij- skih mesta i bojišta. Tu, u blizini, nalazile su se stene ispod kojih se predao slavni indijanski poglavica Džeronimo. Odmah ispod stena nalazio se izvor,' sakriven u udub- ljenju, koji nije presušivao ni za vreme najvećih letnjih vrućina i na njemu su Apači uvek nalazili do­ voljno hladne i bistre vode. Baš kod tog izvora, u hladu jed­ nog kržljavog hrasta, spaljenog bezbrojnim nepogodama, sedela su dva prašnjava čoveka. Njihovi konji stajali su u blizini i delovali isto tako iscrpljeno kao i jahači. - Do đavola, Buče - reče San- dens Kid. - Već danima jašemo, a nigde ni žive duše. - Rekli su nam da posle kanjona Kostura i ovog izvora moramo da naiđemo na put koji vodi u gradić Preskot. - Nadam se da nas tamo niko ne poznaje i da ćemo se dobro odmo­ riti - reče Kid i polako ustade. Pri­ tom se namrštio, jer su ga leđa od dugog jahanja prilično bolela. Prišli su konjima i osedlali ih. Posle višečasovnog odmora i do­ voljno vode i trave, životinje su se donekle povratile i, kada ih Buč i Kid pojahaše, počele su da grabe preko prašnjave ravnice, koja je počinjala odmah od kanjona Kos­ tura. Ali, već posle prve prevaljene milje konji smanjiše brzinu i usko­ ro su napredovali nogu pred nogu. Jahači ih nisu podsticali, već su se i sami opustili u sedlu. Prema oba- veštenjima kojima su raspolagali, od onog izvora pa do Preskota tre­ balo je prevaliti još desetak milja, a to nije bilo mnogo kada su iza sebe ostavili stotine milja prostora koji ih je delio od Santa Fea do ovog mesta.
  • 30. 28 Pony W est- Buč Kasidi i Kid 6 Kasno posle podne, kada je sun­ ce već počelo da klizi iza horizon­ ta, oni izbiše na prašnjavi put. Ova saobraćajnica očigledno nije vodi­ la između nekih velikih mesta, već je spajala obične rančeve sa Pre- skotom. I zaista, dvojica prijatelja počeše da sreću ponekog jahača koji je išao u grad, dok su se odan­ de vraćala kola natovarena raz­ nom robom potrebnom na ranče- vima. Niski zraci popodnevnog sunca odjednom zablistaše na prozorima Preskota, pa se izdaleka činilo da je grad okićen rubinima. Konji dvojice odmetnika verovatno ose- tiše blizinu štale i hrane, pa pređo- še u lagani kas. Za toliko su još imali snage. Desno od Preskota, oko pola mi­ lje daleko od grada, nalazilo se malo brdašce, oivičeno niskom, kamenom ogradom. Prostor iza ograde bio je načičkan krstovima, nadgrobnim kamenjem i ponekim spomenikom; Ispred ulaza u grob­ lje videla se gomila sveta, a na sa­ mom groblju održavala se nečija sahrana. Buč i Kid stigoše do okupljenih ljudi i revolveraš učtivo skide še­ šir, pa upita jednog postarijeg čo- veka koji mu je bio najbliži: - Izvinite, 4a li je ovo Preskot? Upitani samo klimnu glavom i htede da se okrene da bi posmat- rao ceremoniju na groblju. Ali, Ki- dova radoznalost ovim nije bila za­ dovoljena. On postavi drugo pita­ nje: -Im am utisak da sahranjujete nekog vašeg uglednog građanina, prijatelju? - Sahranjuju šerifa Klama i nje­ govog pomoćnika Danbara. - Oba predstavnika zakona od­ jednom na grobu? - iznenadi se Kid. - Da, juče su obojica poginuli od iste ruke, od ruke Džima Slotera. Prokleti ubica! Kid pogleda u Buča, koji je radi­ je izabrao da se ne meša u ovaj raz­ govor i već je davao znakove prija­ telju da pođu u grad, ali Kid je i da­ lje želeo da sazna nešto više o si­ tuaciji u Preskotu. - Znači, sada više nemate šerifa? -O vo je već treći šerif koji je ovog leta nastradao u Preskotu - odgovori čovek. - Sumnjam da će se lako novi javiti da popuni to mesto. Čovek se naglo okrete i odmače nekoliko koraka, stavljajući Kidu jasno do znanja kako više ne želi da razgovara. Revolveraš mamuz- nu konja i pođe za Bučom niz put. Ubrzo su stigli na početak Glav­ ne ulice Preskota i Buč sada reče: - Posle ovoga što smo čuli, Pre­ skot mi ne izgleda kao prijatno mestašce za odmor. Taj Džim Slo- ter loše utiče na razvoj lokalnog tu­ rizma. - A meni je, opet, lakše kada ču­ jem da grad u koji dolazim nema šerifa - odvrati Kid. - Naročito po­ sle one gužve u Santa Feu. Ako
  • 31. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 29 mene pitaš, ja svakako ostajem ovde dok ne odmorimo konje i malo ispravimo leđa od jahanja. Buč sleže ramenima. Zaustavili su se pred salunom, negde na sre­ dini Glavne ulice. Lokal je nosio naziv »Orijent«. Čudno ime za je­ dan salun na Divljem zapadu, ali kada dvojica prijatelja uđoše unut­ ra i ugledaše iza šanka debeljuš- kastog Kineza, sa retkim, opušte­ nim brkovima, stvar im postade jasna. Brzo su dobili traženo piće. Vis: ki se pokazao dobar i oni odmah po drugi put napuniše čaše. Tek tada su primetili da su jedini gosti u salunu. Verovatno su svi otišli na groblje, pomisli Buč. Produžili su mimo da piju, kada se na trotoaru začu bat teških koraka i tri čoveka, prave ljudeskare i veoma slični, sem razlike u godinama, upadoše u salun. * Njihov ulazak navede Buča i Kida da se okrenu, a debeljuškasti Kinez odjednom se smanji i skoro pretvori u loptu, koja kao da je že- lela da se otkotrlja u neki mračni ugao lokala. Prva pridošlica stiže do šanka, zakači desnu čizmu o mesinganu šipku koja se nalazila s donje stra­ ne šanka i pljusnu ogromnom ša­ kom po ploči. Čaše pred Bučom i Kiđom poskočiše i umalo se ne prevmuše. Mladi odmetnici se po­ gledaše sa razumevanjem. Onda i preostala dvojica, očigledno braća prvoga, zauzeše mesta kod šanka. Između njih je razlika u godinama mogla biti veoma mala, ali je prvi i najkrupniji od trojice već imao prosedu, čekinjastu bradu, neobri- janu bar nedelju dana. Kinez se stvori sa čašama i bo­ com pred braćom i oni prvo sruči- še piće u ogrotnna usta, a onda os- motriše prijatelje koji su stajali nešto niže od njih. Zatim Ijudeska- ra sa prosedim čekinjama prstom pozva Kineza i promumla: - Ti si, izgleda, zaboravio da ne smeš strancima da služiš piće, Vang. Kinez poče nešto da cvrkuće na svom jeziku, a onda prilično pra­ vilnim engleskim odgovori: - Ja sam razumeo, Tomi, da to važi samo za one koji hoće da osta­ nu u gradu. Ova dvojica ništa nisu rekla o tome. Džinovski Tomi se polako okre­ te Buču i Kidu, a njegova braća to isto učiniše. Ljudeskara palcem pokaza na Kineza i reče: - Čuli ste ga. Ostajete li ovde ili ne? - Ostajemo - hitro odgovori Kid, pre nego što je Buč mogao da otvo­ ri usta. - Imate li nešto protiv? -H a, ha, ha! - zaurla Tomi. - Ovaj komarac pita da li imam pro­ tiv. Sada ćemo mu pokazati kako postupamo sa nezvanim gostima. Rekavši ovo, Tomi skide nogu sa mesingane šipke, raširi svoje og­ romne ruke kako bi se razmrdao i odmače se jedan korak u stranu, tako da su mu braća zauzela mesta
  • 32. 30 Poriy West - Buč Kasidi i Kid 6 s levog i desnog krila. Kao lavina ljudskog mesa, oni kretoše prema Buču i Kidu. Ali, plavokosi revolveraš ni naj­ manje nije želeo da se upozna sa snagom džinovske trojke. Još je pamtio batine dobijene u Santa Feu i zato je smesta potegao oba svoja kolta, koji zapraštaše, ispu­ njavajući salun bukom i dimom. Pred ogromnim čizmama opas­ ne braće pojavi se u drvenom podu pravilna linija rupe. Olovni meci uz put odvališe i dosta iverja, tako da se obeležena linijajasno vi- dela. Braća zastadoše kao ukopani. - Tu je vaša granica - dobaci im Kid. - Biće opasno ako pokušate da je pređete. Međutim, Tomi kao da nije bio navikao na ovakav otpor, ili nije shvatio koga ima pred sobom, tek njegova desna ruka, veličine os­ rednje šunke, polete ka futroli sa revolverom. Kidovi upereni koltovi smesta odgovoriše na ovaj pokret. On je mogao da gađa u Tomijevo oružje, ali poslednjih dana živci ga nisu služili i sa prilično zadovoljstva za­ parao je metkom gornji deo Tomi- jeve šake. Drugi metak zakači le- vokrilog brata takođe po ruci, a i treći dobi istu porciju. Odjeknuše tri urlika. Krv linu iz dubokih brazgotina u mesu, koje su morale biti veoma bolne i braća zdravim rukama prihvatiše pogo­ đene šake. Zaigrali su neku čudnu igru ispred šanka, pokušavajući da suzbiju bol. Kid se pakosno cerio, a Buč*je stajao spreman desno od njega. Lice mu je bilo smrknuto, jer je znao da od planiranog odmora u Preskotu neće biti ništa. - Prokleta huljo! - dođe do glasa džinovski Tomi. - Platićeš nam za ovo! - Marš iz saluna! - naredi Kid. - Krajnje je vreme da naučite kako se postupa sa gostima u vašem gra­ du. Koltovi u njegovim rukama sev- nuše ijoš dva metka zariše se izme­ đu nogu Tomija i njegovog brata sa desne strane. Sada su ljudeskare uplašeno odskočile i uzmakle una­ zad i čim novo zrno podiže iverje opasno blizu Tomijevih čizama, ovaj ne izdrža već glavački izlete kroz vrata, a braća ga otpratiše u stopu. Okružen plavičastim oblakom barutnog dima, Kid se i dalje sme- šio i polako mecima punio svoje revolvere. 6 . Džim Sloterje bio pijan. Već de­ set dana on je mračno, zlobno i tra­ gično pijančio. Građani Preskota sa strahom su gledali kako njegova uspravna, visoka i mračna prilika hoda ulicama i svi su mu se još iz­ daleka sklanjali s puta. Sloter je počeo da pije onoga dana kada je saznao da ga je njego­
  • 33. Pony W est- Buč Kasidi i Kid 6 31 va mlada i lepa žena Helena napus­ tila. Žena, kojoj je obećavao da će postati kraljica doline Sen Simon i da će od Preskota stvoriti za nju prestonicu kraljevstva. Helena, bivša učiteljica, koju je Sloter prili­ kom jednog od svojih putovanja na istok sreo na nekom balu, zaveo je svojom elegancijom južnjačkog rančera i obećao joj umesto zlohu- de plate mlade učiteljice zlatna brda i doline. Neiskusna, sa svojih dvadeset dve godine, Helena Kan je došla puna iluzija u dolinu Sen Simon. Ali, ubrzo od njenih iluzija nije niš­ ta ostalo. Slpter se potrudio da ih uništi. Umesto južnjačkog džent­ lmena, on se pokazao kao vođa plaćene gomile ubica i revolvera- ša, sa kojima se upustio u krvavi rat za osvajanje doline Sen Simon. Nije mogla da protekne nijedna nedelja a da Helena ne čuje za neko spaljivanje ranca, proteriva- nje nedužnih ljudi i ubistvo. Ipak je izdržala pola godine. Slo­ ter je stalno obećavao da će s tim prestati čim postane gospodar do­ line i uništi svog glavnog neprijate­ lja starog Majka Klentona, koji je sa preostalim rančerima i dalje pružao otpor Sioterovim planovi­ ma. Najzad nije izdržala i iskoristila je trenutak kada je Sloter otišao sa svojim revolverašima da kazni ne: kog neposlušnog rančera, čije se imanje nalazilo tridesetak milja daleko od njihovog ranča »Dolore- sa«. Čim joj je muž odjahao, poku­ pila je stvari koje je sa sobom do- nela na ranč, naredila da joj se up­ regnu kola, objavivši posluzi da odlazi u Preskot kod svoje krojači- ce i prijateljice Džin Simons. Na­ ravno, daleko je zaobišla Preskot i nije se zaustavila sve do večeri, kada je stigla na drum za San Se- bastijan. Tu je sačekala poštanska kola i, ostavivši svoja pored nekog potoka, ukrcala se sa ostalim put­ nicima i otišla za San Sebastijan. Odatle joj se gubio svaki trag. Sloter se posle dva dana vratio na ranč, ali je tada već bilo kasno za svaku poteru. Demolirao je He- leninu sobu, izbacio sve njene stva­ ri i počeo da pije. Džim Sloter je to i ranije činio, ali ovoga puta nikako nije prestajao. Sa bocom viskija u džepu kaputa bio je na konju, tu­ marao po ranču, ili zastrašivao gra­ đane Preskota. Iako je već imao blizu pedeset godina, Sloter je sa­ čuvao svoju žilavu gipkost i veliku snagu. Te osobine od njega je na- sleđio i sin Đejv, koji je uglavnom i vodio ranč »Doloresu«, a u slo­ bodnim časovima terorisao Pre­ skot. Jedino što je Sloter priznavao sinu daje bolji od njega bila je re- volveraška veština, koju je ovaj iz­ učio u Tusonu i na njegovom koltu bilo je već urezano trinaest recki, trinaest ubijenih ljudi. Eto, u takvom je stanju bio Džim Sloter kada je laganim koracima išao sredinom Glavne ulice Pre­ skota. Zapazio je da je grad skoro
  • 34. 32 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 ostao bez stanovnika, ali se onda prisetio razloga tome. On je bio taj razlog. Baš juče, kada je izlazio iz saluna »Orijent«, šerifov pomoć­ nik Danbar imao je nesreću da na­ leti na Slotera. Pijani rančer je za- htevao od njega da igra nasred uli­ ce. Pošto se Danbar nećkao, Sloter je trgao kolt i meci su zapraštali oko nogu šerifovog pomoćnika. On je počeo da cupka, a pijanci iz saluna »Orijent« su mu se smejali. Šerif Klam je to posmatrao sa prozora svoje kancelarije. Nije že- leo da se umciša, jer se, praktično, nalazio na Sloterovom platnom spisku. Njegova dva prethodnika pokušala su da štite građane koji su ih izabrali, ali su završili na lo­ kalnom groblju. Klam sebi nije že- leo takav kraj. Međutim, sudbina je umešala prste u život šerifa i njegovog po­ moćnika. Da li je Sloter bio i suviše pijan da bi precizno gađao, ili je mržnja prema svemu nadjačala u njemu, tek jedan od njegovih me­ taka pogodi pomoćnika Danbara u stopalo i ovaj se sruši u prašinu jaučući od bola. Šerif Klam istrča iz svoje kancelarije i polete ka mes- tu gde seodigravala scena. Probio se između okupljenih posmatrača baš u trenutku kada je Danbar uz besnu psovku trgao revolver i opa­ lio na Slotera. Izgleda daje pomoć­ niku svega bilo dosta. Metak skide šešir sa rančerove glave i on se ukoči od iznenađenja. Isto toliko je bio iznenađen i Danbar zbog svoje drskosti. Shva­ tio je kako je mogao da ubije prvog čoveka u dolini Sen Simon i to sa­ znanje prosto ga je sledilo. Na nje­ govom licu već se pojavio molećiv izraz i on je zaustio da izrekne neko izvinjenje, kada Sloter podiže revolver i dobro nanišanjenim metkom preseče mu reč u grlu. Šerif Klam se po inerciji zaleteo napred i skoro sapleo o svog po­ moćnika. Pritom je zamahnuo ru­ kama da povrati ravnotežu i uzvik­ nuo: - Ne, Džime! Ne! Sloter ga sa dva hica položi pre­ ko već mrtvog pomoćnika. Prisut­ ni posmatrači bili su zgromljeni ovim nečuvenim događajem. Do­ tle su rančeri iz doline uglavnom stradali od Sloterovog nasilja, ali, sem maltretiranja i batina, niko od građana Preskota nije bio ubijen. Klamova dva prethodnika navod­ no su nastradala prilikom nekih potera daleko od grada i, mada se krišom govorilo kako ih je Sloter smakao, to se ipak dogodilo van njihovih očiju. Sada su prisustvovali dvostru­ kom ubistvu i to ljudi koji su izab­ rani da ih čuvaju od zločina i nasi­ lja. Odjednom, svetina se raspršta na sve strane i Džim Sloter ostade sam sa svojim žrtvama. Niko se nije usuđivao da vidi šta je sa šeri­ fom i pomoćnikom i da li se još nešto može učiniti za njih. Onda se sa gornjeg kraja Glavne ulice pojavila jedna visoka prilika.
  • 35. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 33 Bio je to stariji čovek, čiju je glavu pokrivala gusta, seda kosa, nalik na lavlju grivu. Posmatrači iz bez- bednih zaklona prepoznadoše u njemu starog dr. Hendersona. Du­ gačkim koracima lekar je žurio ka poprištu u blizini saluna »Orijent«. Iznad svojih žrtava klatio se pija­ ni Sloter, koji je zaboravio da vrati zadimljeni kolt u futrolu. Dr. Hen- derson stiže do tela dvojice čuvara zakona i kleče pored njih. Kratko ihje pregledao, a onda se uspravio. Pogledao je Sloteru pravo u oči i samo mu kratko dobacio: - Zlikovce! Rančerova ruka sa revolverom zadrhta i cev oružja se polako diže prema starom lekaru. Ovaj se i ne pomeri. Netremice je posmatrao ubicu i čekao da ovaj opali u njega. Odjednom, Sloter vrati kolt u fut­ rolu, okrete se i nestade u salunu. Tako se završila jučerašnja tra­ gedija u Preskotu, a sada je mračni rančer ponovo bio na ulici. Zausta­ vio se baš na mestu gde je ubio Klama i Danbara. Krvave mrlje več šu odavno bile prekrivene pra­ šinom i nestale sa tla, ali Sloter je čitav minut buljio u prašinu. Onda se mašio boce viskija iz džepa na kaputu. Unutra je bilo pića još samo za gutljaj, dva i on za trenu­ tak isprazni bocu, pa je hitnu dale­ ko od sebe. Još pre nego što je boca pala na zemlju, iz saluna »Ori­ jent«, jedno dvadesetak metara da­ leko od mesta gde je Sloter stajao, odjeknu žestoka pucnjava. Onda je nastala kratka pauza i ponovo se začulo nekoliko hitaca. Odjek puc­ njeva još je lebdeo u vazduhu kada se dvokrilna vrata saluna otvoriše i kroz njih ispade Tomi Long, je­ dan od Sloterovih ljudi, a odmah za njim i dvojica njegove braće. Ljudeskare se ne zaustaviše na ivici trotoara, već skočiše u praši­ nu i potrčaše na drugu stranu. Pri­ tom su nespretno mahali okrvav­ ljenim rukama. Sloter ih je gledao ukočenim po­ gledom i kao da nije mogao da ve- ruje u ono što vidi pred sobom. Ot­ vorio je usta i dreknuo: - Tomi! Mak! Lefti! Na zvuk njegovog glasa trojka uspori korake i najzad se zaustavi skoro kod same ivice suprotnog trotoara. Onda se braća okretoše i prvi put primetiše Slotera. Rančer pođe ka njima. Još im se nije bio primakao, a Tomi upravi svoju okrvavljenu ruku prema salunu i poče nešto nerazgovetno da mumla. - Šta se dogodilo? - dreknu Slo­ ter na njega. - Opet ste se tukli i isekli ruke? - Nismo - zavapi Tomi. - Jedan tip je pucao na nas i... Sloter se seti malopređašnjih pucnjava. Dalje se nije raspitivao. Okrenuo je leđa ljudeskari i ovaj umuče. Isto onako odmereno i mračno, kao što se obično kretao ulicama Preskota, Džim Sloter pređe prekoputa, pope se na drve­ ni trotoar i gumu vrata na ulazu u
  • 36. 34 Pony West — Buč Kasidi i Kid 6 salun »Orijent«. Razlika između večernjeg sum­ raka, koji je vladao na ulici, i po­ lumraka u salunu bila je prilično velika i rančer za trenutak ništa nije mogao da vidi, osim velikog ogledala iza šanka od mahagonija i nizova staklenih boca na polica­ ma. Ali, sem Kineza Vanga i nije bilo šta drugo da se vidi. Sloter spazi vlasnika saluna, koji je kao skame­ njen stajao iza šanka i krete pravo prema njemu. Usput je pijanim očima osmatrao lokal i utvrdio da je prazan. - Koje pucao? - upitao je Vanga. - Dva stranca - odgovori ovaj. - U stvari, jedan je pucao... - Gde su? —preseče ga Sloter. Vang ćutke pok? ^ palcem pre­ ma zadnjim vratima. - Dakle, pobegli su tamo! - zare- ža Sloter i izvadi kolt iz futrole. Za pijanog čoveka kretao se veo­ ma brzo i za tren oka se stvorio kod zadnjih vrata. Ritnuo ih je no­ gom i upao u uzani hodnik, koji je vodio u kuhinju i ostale pomoćne prostorije, a na drugom kraju se završavao vratima prema dvorištu. Ova su sada bila otvorena. Sloter otrča do njih i oprezno pogleda napolje. Dvorište je bilo prazno. Izuzev nekoliko kokošaka, koje su kljucale oko male staje, tu nije bilo nikoga. Ni u sokačetu levo od saluna. Sloter se nezadovoljno namršti. Želeo je da puca, da kažnjava, da ubije te drznike koji su mu obruka­ li trojicu njegovih najboljih ljudi sa ranca. ■i * Sloter procedi psovku i spusti revolver u futrolu. U tom trenutku sa ulice se začu topot konjskih ko­ pita. Možda rančer ne bi obraćao pažjiju na to da odmah zatim nisu odjeknuli pucnjevi i glasovi, među kojima je prepoznao i bas Tomija Longa. On se u trku vrati kroz salun i is­ pade na glavna vrata Braća Long su nespretno držala revolvere le- vom rukom i pucala niz ulicu. Da­ leko na kraju, u oblaku prašine, dva konjanika su baš nestajala na zavijutku puta i odmah zatim izgu­ bila se sa vidika. Džim Sloter se iznenada zatetu- ra i uhvati za drveni stub koji je podupirao nastrešnicu nad trotoa­ rom ispred saluna Osetio je stra­ hovitu muku. Sagao se i počeo da povraća u prašinu ispod sebe. Bra­ ća Long prestadoše da pucaju i sada su ga zaprepasćeno gledali. 7 Jedini hotel u Preskotu bio je »Kaktus«, a njegov vlasnik Milt Ro- has. Nekada je to bio hotel sa veli­ kim izgledima na prosperitet, od čega su se u slabo osvetljenom holu mogle videti dve prašnjave, suve palme. Od kako je Džim Slo­ ter otpočeo rat za vlast u dolini Sen Simon, malo je ko svraćao u Miitov hotel. Sobe su zvijale praz­
  • 37. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 35 ne, jer je strancima bilo zabranje­ no zadržavanje u gradu, a lokalni rančeri žurno su završavali svoja posla i još istoga dana vraćali se kućama. Zato se Milt Rohas prvo obrado­ vao, a onda malčice uplašio kada je ugledao dva prašnjava stranca kako se pojavljuju u holu ispred male portirske lože. - Sobu - reče jedan od stranaca, koji je imao dugu, plavu kosu i iste takve brčiće. - Sa velikim i meka­ nim krevetima. Njegov pratilac, mlađi po godi­ nama, delovao je kao svaki lepuš- kasti kauboj i držao se prilično po­ vučeno. Rohas skide jedan ključ sa table, ali pre nego što ga predade gostu reče: - Dolar dnevno i to unapred, gos­ podo. - Okrenuo je knjigu gostiju da bi se stranci upisali, ali se onda nečega prisetio i odmahnuo ru­ kom. - Verovatno da ste ovde in­ kognito, gospodo, jer u Preskotu strancima nije dozvoljeno zadrža­ vanje. - Tačno - potvrdi plavokosi do­ šljak. - Da li vam to nešto smeta? - Ni najmanje, ako platite za ne- delju dana unapred - odgovori vlasnik hotela. - Naravno, za mene praktično ne postojite. Biću izne­ nađen ukoliko vas neko ovde pro­ nađe. - To nam odgovara. —reče onaj drugi koji je ličio na kauboja. Plavokosi izbroja sedam srebr­ nih dolara na pult i Milt ih jednim pokretom ruke gurnu u fioku koju je istovremeno otvorio. Gosti pođoše uz stepenice i Milt je osluškivao njihove korake po hodniku na spratu, škljocanje bra­ ve na vratima sobe broj 11 i kada se sve umirilo, on odahnu. Povu­ kao se u sobicu iza lože i nastavio sa dremanjem. Za to vreme u sobi na spratu dvojica gostiju su vodila zanimljiv razgovor. Da je Milt imao prilike da čuje nešto od tog razgovora, svakako bi zaboravio na zarađene dolare i odbio bi da im pruži gos­ toprimstvo. Možda bi se, čak, poža­ lio i šerifu. Samo, u Preskotu više nije bilo šerifa. - Opet je ovo jedna od tvojih lu­ dih ideja - gunđao je Buč Kasidi skidajući prašnjavi kaput, dok se Kid već umivao na umivaoniku u uglu sobe. -Rekao sam ti da više neću da spavam u preriji - odvrati Kid pri­ hvativši se ubrusa. - Bio taj Sloter lud ili ne, želim prvo dobro da se odmorim, a sutra ćemo već videti šta ćemo s njim. - Nadam se da će nam noć proći mirno - mrmljao je Buč zauzima­ jući svoje mesto pored umivaoni­ ka. Ovo je bio samo nastavak pre­ pirke, koju su dvojica prijatelja vo­ dila u jednoj jaruzi nedaleko od Preskota, gde su se sklonili posle povlačenja iz grada. Vlasnik salu- na, Vang, na vreme ih je opome­ nuo i pokazao zadnja vrata svog lo­
  • 38. 36 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 kala, tako da su odmaglili ostavlja­ jući protivnike zbunjene. Buč je bio za to da se put odmah nastavi do sledećeg grada, ali kako je to bio tek San Sebastijan, udaljen do­ brih osamdeset milja odavde, Kid je za svóju tezu imao valjane argu­ mente. Zahtevao je odmor, pa ma­ kar i po cenu nove pucnjave. I do­ bar obed. Baš taj obed predstavljao je sada novi problem za odmetnike. Zbog njega bi morali da napuste hotel i da odu u neki restoran, ali bi tada mogao neko da ih primeti i od od­ mora u krevetima ništa ne bi ispa­ lo. Ionako su se krišom uvukli u grad, ostavili konje u maloj štali pozadi hotela i nedužno zafcmžili sobu od Milta Rohasa, koji, sre­ ćom, nije postavljao nepotrebna pitanja. Kid je ponovo bio tvrdoglav. Za­ htevao je večeru. -U redu. Idem na večeru, ali prepusti meni da vodim razgovor, u koliko do njega dođe. - Od kada pucnjavu nazivaš raz­ govorom? - nasmeja se revolveraš. Izašli su iz sobe i zaključali vrata. Dole u holu nije bilo nikoga i oni šmugnuše na ulicu. Noć je bila vet- rovita i umesto svežine, naleti us­ kovitlanog vazduha donosili su iz prerije samo prašinu pomešanu s peskom, koja je prosto zaslepljiva- la. Veliki žbunovi takozvane »luta­ lice«, nalik na ježeve, kotrljali su se ulicom, a ponekad bi tresnuli o neki niski prozor, ili kućna vrata. Ovakva noć išla je na ruku od­ metnicima, jer na ulicama Presko- ta nije bilo nikoga. Trgovci su ^već zatvorili svoje radnje i spustili kap­ ke, dok je svetlost gorela samo u salunu »Orijent« i jednom lokalu na drugoj strani ulice, čiju firmu Buč i Kid nisu mogli da pročitaju. Natučenih šešira i pognutih gla­ va oni su žurili niz ulicu, jer je Kid tvrdio kako je video jedan resto­ ran negde u blizini i sa ove iste strane gde se nalazio i salun. Štiteći oči od vetra, oni umalo ne promašiše taj restoran. Nije bilo ni čudo, jer su i ovde kapci na izlozima bili spušteni, a kroz stak lena vrata videla se svetlost samo sa jedne lampe u uglu lokala. Buč zaustavi prijatelja i pokaza mu gla­ vom na ulaz u restoran. Oprezno su pogledali iznad stak­ la oblepljenog šarenom hartijom. Videli su samo prazne stolove. Onda se iz kujne pojavi jedan ćela­ vi čovečuljak, koji zevnu i iz navike prođe između stolova, udarajući salvetom po njima kao da sklanja nevidljive mrvice. Buč pritisnu kvaku i oni uđoše unutra. Ćim su vratima izolovali snažan vetar, dvojica prijatelja se smesta osetiše bolje. Otvorili su oči i pažljivije pogledali oko sebe. Čovečuljak ih je radoznalo po- smatrao, a onda im priđe i reče: - Restoran je zatvoren. Kada po­ čne da duva vetar iz pustinje, u preskotu niko ne izlazi iz kuća. - Mi bismo ipak nešto pojeli -
  • 39. Pony West~ Buč Kasidi i Kid 6 37 reče Kid i izvadi iz džepa zlatnik. - Valjda vam ostava nije prazna? Zlato je odmah smekšalo čove- čuljka. Pokazao im je na sto gde je gorela lampa, ali Buč odbi to mes- to i izabra sto u uglu, gde su im obe strane bile zaštićene, a pogled pre­ ma ulazu i kuhinji čist. Ova strate­ gija kao da malo zbuni čovečuljka, jer ih sumnjičavo odmeri. Videlo se kako želi nešto da pita, no smes- ta je odustao. Prijatelji naručiše bilo kakvu vrstu pečenog mesa, dosta krompira i palačinke sa siru­ pom. Covečuljak nestade u kuhinji, a Kid ode sam do malog šanka, oda­ kle izabra jednu bocu viskija, uze dve čaše i vrati se njihovom stolu. Jedan par svetlih očiju virio je iz­ nad šarene hartije zalepljene na staklenim vratima ulaza i pratio svaki njihov pokret. Kada se Kid vratio za sto, vlasnik onog para oči­ ju odlepi se od stakla i šmugnu duž zida restorana do malog sokačeta sa leve strane, pa preko njega stiže u zadnje dvorište. Tamo ga zapah­ nu miris prženog mesa koji je do­ pirao iz kuhinje. Kada je nepoznati stigao do osvetljenog kuhinjskog prozora, njegova ogromna silueta jasno se ocrta. Bio je to Tomi Long. Onda Tomi priđe vratima i ona samo malo škripnuše, ali i to je bilo dovoljno da vlasnik restorana umalo ne ispusti tiganj koji je dr­ žao u ruci. Desnu šaku, koja mu je bila u zavoju, Tomi prinese ustima, dajući znak čovečuljku da ćuti. - Kada su došla ona dvojica? - upitao je promuklim šapatom. - Maločas, Tomi - promuca to- večuljak. - Morao sam da ih poslu­ žim, jer... - Gledaj da se što duže zadržiš ovde sa spremanjem večere - nare­ di Tomi. - Ako se budu bunili, reci im da još malo pričekaju. Ali, pazi... zucneš li nešto, s tobom i tvojim restoranom je svršeno. Rekavši ovo, Ijudeskara zatvori vrata za sobom i nestade preko dvorišta. Ponovo je izbio na ulicu i produžio do šerifove kancelarije. Unutra je gorela lampa, ali su pro­ zori bili zastrveni. Zaklanjajući ru­ kom oči od vetra, Tomi se obazre na sve strane i tek onda uđe u kan­ celariju. Za povećim stolom, zavaljeni i sa čizmama na njemu, sedeli su nje­ gova braća Mak i Lefti, dok je je­ dan čovek stajao kod male, tucane peći i pušio. Nepoznati je bio stra­ hovito mršav i njegovo lice više je podsećalo na mrtvačku lobanju nego na ljudsko obličje. On upalim očima pogleda u Tomija i kroz stis­ nute, žućkaste zube samo procedi: - Dakle? - Ona dva tipa su u Petersono- vom restoranu - saopšti Ijudeska­ ra. Njegova braća smesta skinuše noge sa stola. - Čekaju na večeru, Džime. Rekao sam matorom da odugovlači sa večerom dok se mi ne pripremimo. Sada ih treba smaknuti. Nevada Džim izvadi iz džepa na
  • 40. 38 Pony W est- Buč Kasidi i Kid 6 pesluku cigaret pepir i nešto duva- na, poče da zavija cigaretu, koju je odmah zapalio na pikavac tek izva­ đen iz usta. Pošto je odbio prvi dim, on reče: - Kažeš da su opasni? - Ne znam za onog drugog, ali plavokosi odlično gađajavi se Lefti Long i podiže desnu ruku, koja mu je bila zavijena kao i njegovoj bra­ ći. - Zbog te hulje nećemo moći bar nedelju dana da se služimo re­ volverom. Mak Long ustade i priđe zidu, gde su na soškama bile poredane puške iz arsenala pokojnog šerifa. On odabra dve vinčesterke, a dvo- cevku sa skraćenim cevima baci prema Tomiju, kojije u letu uhvati. Iz fioke na stolu izvadio je kutije sa mecima, a Tomi zgrabi odatle punu šaku patrona za svoju dvo- cevku. Neko vreme čulo se samo škljo- canje mehanizmima na oružju dok su braća ubacivala metke. Nevada Džim je odbijao dimove i razmiš­ ljao. Odelo na njegovom kao od skeleta telu neprijatno je visilo, ali su mu zato ukršteni pojasevi sa re­ volverima bili pedantno pritegnuti i futrole, iz kojih su virile drške koltova, pričvršćene na tačno po­ trebnoj visini. Tomi Long završi sa punjenjem dvocevke i pakosno pogleda u Ne- vadu Džima, pa promumla: - Ti kao da oklevaš, Džime. Pro­ sto ne znam zbog čega ti Sloter pla­ ća dve stotine dolara mesečno. Lako je bilo sa onim rančerima, ali sada... - Zaveži! - tihim glasom odvfati Nevada Džim. -Znam da si smakao trinaesto- ro - nastavljao je Tomi, ne obaziru­ ći se na preteći pogled revolvera- ša. - Možda je to baksuzan broj... Čovek treba da bude oprezan. - Rekao sam ti da umukneš! - vrisnu Nevada Džim. - Ja nisam su- jeveran. Uostalom, večeras ću na koltovima urezati i četrnaestu rec- ku ... a možda i petnaestu. Jeste li gotovi sa tom artiljerijom? Mak i Lefti Long klimnuše glava­ ma, a Tomi stavi veliku dvocevku pod mišku. - Moj plan je jednostavan - reče Nevada Džim i poče da objašnjava džinovskoj trojki kako će večeras uloviti dvojicu stranaca. 8 - Do đavola, šta je s tom veče­ rom? - po treći put uzviknu San- dens Kid i ustade od stola, pa pođe prema vratima restoranske kuhi­ nje. On je već ranije protestvovao i zvao čovečuljka, ali bi ovaj samo promolio glavu iz kuhinje i javljao da će večera odmah biti gotova. Prijatelji su morali da se teše viski­ jem, ali žestoko piće im je još više raspaljivalo glad, koja ih je još od jutros mučila. No, Kid još nije stigao do kuhi­ nje a vrata se na njoj otvoriše i mali
  • 41. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 39 vlasnik restorana prepreci mu put. Preko njega Kid vide da je jelo već sipano u tanjire i da se na jednom, čak, nalazi desetak debelih pala­ činki koje su naručili. - Šta ovo znači? - nezadovoljno je upitao čovečuljka. Peterson proguta nevidljivu knedlu, htede nešto da kaže, ali onda nemoćno zavrte glavom. Bez reči se okrenuo, zgrabio tanjire sa jelom i pošao prema Kidu, koji ga propusti. On sam uđe u kuhinju i uze palačinke. Dok je pogledom tražio teglu sa javorovim sirupom, kojim su se prelivale palačinke, oči mu se zaustaviše na zadnjim vrati­ ma kuhinje, koja su svakako vodila u dvorište. U bravi je bio ključ. Ne razmišljajući, Kid priđe vratima, okrete ključ i strpa ga u svoj džep. Onda sa police uze teglu sirupa i vrati se u restoran. Covečuljak je već postavio veče­ ru i kada ugleda Kida, nezadovolj­ no mu dobaci: - Trebalo je to meni da prepus­ tite, gospodine. - Onda bismo čekali do ponoći - odbrusi mu Kid i sede za sto. Buč je sve vreme ćutao i po- smatrao čovečuljka. Nešto mu je bilo sumnjivo u držanju vlasnika restorana. Drhtanje ruku, dok je spuštao tanjire, izbegavanje da se sretne sa Bučovim pogledom i nervozno osvrtanje, bili su za od­ metnika jasni znaci kako nešto nije u redu. -Vlasnik restorana glavačke po­ lete ka kuhinji kao da je želeo da se što pre izgubi iz lokala. Buč ga otprati pogledom i reče: -M atori mi je sumnjiv, Kide. Umalo nije izvrnuo tanjire dok ih je spuštao na sto ... Imam utisak kao da nešto iščekuje. Kid, koji je već napunio usta po­ većim komadom mesa, odvrati iz­ među zalogaja: - Hm ... možda si u pravu. Stal­ no je javljao kako večera nije goto­ va, a kada sam maločas bio u kuhi­ nji, sve je stajalo spremno za servi­ ranje. - Biće bolje da požurimo sa je­ lom - odvrati Buč i nakloni se na svoju šniclu. Glad i žurba učinili su da za tren oka jelo nestane iz njihovih tanjira i baš kada su prijatelji navalili na palačinke, vetar koji je stalno zavi­ jao oko kuće za trenutak kao da prestade. Buč podiže glavu i oslušnu. Uči­ nilo mu se kao da neko ide napolju ispred restorana Možda neki za- kasneli prolaznik, pomislio je i po­ novo obratio pažnju na tanjir, ali su mu oči ispod obrva bile upere­ ne prema staklenim vratima resto­ rana. praveći se da jede, Buč pro­ šapta: - Nekoga ima na ulici, Kide. Ne pitaj ništa i baci se pod sto ako ja to učinim. Revolveraš besno opsova i ud­ vostručenom brzinom produži da tamani palačinke. Kid se odjed­ nom ukoči. Neko šesto čulo nago-
  • 42. 40 Pony West ~ Buč Kasidi i Kid 6 vestilo mu je opasnost. Video je da se i Bučovo telo napelo kao za skok, ali su ruke njegovog prijate­ lja i dalje ravnomerno baratale sa priborom za jelo. Neka senka promače pored vra­ ta restorana. Ili mi se to samo pri­ činilo, pomisli Buč, ali nehotice prestade da jede. Vetar je nastavio da fijuče i drvena zgrada restorana prosto je podrhtavala pod njego­ vim naletima. Nešto zasvetluca iz­ nad šarene hartije na staklenim vratima. Taj predmet je imao me­ talni odsjaj od svetlosti lampe kod kuhinjskih vrata. -Sada! - ciknu Buč. U sledećem trenutku njih dvoji­ ca poleteše sa svojih stolica. Skoro istovremeno, staklo na vratima ode u komade i strahovita eksplo­ zija teške dvocevke zatrese kuću jače od vetra. Nešto nalik na krupan grad poče da dobuje po zidovima i nasloni­ ma stolica, gde su do maločas Buč i Kid sedeli. Onda još jedna eksplo­ zija iz druge cevi puške ispuni res­ toran dimom i olovnim zrnima. Strelac je ovoga puta gađao nešto niže, tako da su stolovi podneli naj­ veći udar krupne sačme. Još su zrna dobovala iznad njih kada Buč i Kid pripucaše prema vratima. Obojica su ispalili po dva metka i oni svirnuše kroz prazne okvire na vratima. Odgovorio im je jauk, više nalik na životinjski urlik, koji je bio pro- praćen teškim padom velike teži­ ne na drveni trotoar. Kid se iskobelja ispod stola ijed­ nim hicem ugasi lampu koja je go- rela pored kuhinjskih vrata. U res­ toranu zavlada pomrčina, a kroz razbijena vrata vetar jurnu svom žestinom, podiže stolnjake i razve- ja ih na sve strane. ~ Pazi na zadnja vrata! - dobaci Buč svom drugu. - Ne brini za njih - veselo odvra­ ti Kid. - Maločas sam ih zaključao. - Gle, pa i ti ponekad umeš da misliš! - reče Buč i nasmeši se. Odbauljali su iz ugla prema izlo­ zima restorana, na kojima su bili navučeni kapci. Nisu ni stigli do njih kada se iz kuhinje začu neka tutnjava. Teški udarci odjekivali su po zadnjim vratima, a preplašeni glas malog Petersona prosto je preklinjao: - Nisam ih ja zaključao! Kunem vam se! Njegov glas preseče revolverski hitac, za kojim je sledovalo još ne­ koliko. To su napadači mecima razbijali bravu na vratima. - Znači da je na ulici čisto - vik­ nu Buč i podiže se s poda. - Narav­ no, ako si smakao hulju koja je ar­ tiljerijom gađala u nas. Kid pre njega stiže do vrata i ši­ rom ih otvori. Bio je pognut, kao da očekuje da će neko sa ulice da pripuca na njega, ali sem naleta prašine, odande se ništa nije pojav­ ljivalo. Morali su da preskoče ogromno telo koje je ležalo na trotoaru i Buč