5. BUĆ KASO I KID
Teks Gordon
PUCNJI U PODNE
1.
Puls novog grada kucao je sve
bržim ritmom. Velika arterija že-
lezničke pruge kompanije »Santa
Fe« bez prestanka je donosila u is
toimeni grad svezu i bogatu krv sa
stavljenu od neiscrpne bujice ljud
skih tela i robe, robe svih vrsta i
količina. Sve se to slivalo u prilič
no prave i tek nedavno prosečene
ulice Santa Fea, sa još neizlizanima
trotoarima od drvenih dasaka, oi
vičenih nizovima drvenih zgrada
sa lažnim fasadama, koje su pri-
zemljušama davale izgled jednosp-
ratnih, pa i dvospratnih građevina,
koje bi dolikovale ovako velikoj
raskrnsici železničkih i drumskih
saobraćajnica, kakav je Santa Fe
bio devedesetih godina prošlog i
čitavim trajanjem ovog veka.
Roba se iz vagona smeštala u og
romne magacine iza brojnih želez
ničkih koloseka, a pristigli putnici
hitali su ka centru grada, u kome je
život ključao i danju i noću. Od ho
tela svih kategorija i cena za svaki
džep, preko bezbrojnih »pansio
na« sa sobama za izdavanje na sat
i noć, naravno sa plaćanjem una-
pred, postepeno se prelazilo do sa
mog središta ovog uzavrelog kaza
na gde je na desetine saluna, koc
karnica, krčmi, vodviljskih pozo-
rišta, ili kombinacija svih ovih rad
nji u samo jednom lokalu, privlači
lo tek prispele došljake sa željom
da osete ukus zabranjenog voća,
kakvo nije raslo niti uspevalo u pa
6. 4 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
lankama, zabitim gradićima i dale
kim rančevima i hacijendama iz
kojih su oni pošli na ovaj često
puta po njih i sudbonosan put.
U toj šarolikoj i uzavreloj gomili,
koja je kao prljava plima zapljuski
vala fasade kuća i lokala, jedva se
primećivao jedan plavokosi mlađi
čovek, u kicoškom crnom odelu i
beloj satenskoj košulji sa uštirka-
nim čipkastim okovratnikom, koji
je polako išao iz pravca železničke
stanice. U njegovoj desnoj ruci kla
tila se šarena putna torba, a levom
je stalno prelazio preko plavih br
čića, koji su njegovo mlado lice či
nili nešto starijim i ozbiljnijim. Po
što se poprilično trudio da izbegne
sudare sa neotesanim prolaznici
ma, naš kicoš skoro glasno odahnu
kada je stigao do ugla jedne spo
redne ulice i odmah skrenuo u nju.
Već posle nekoliko koraka, vre
va sa Glavne ulice postala je slaba
i plavokosi veselije podiže glavu.
Između retkih fenjera, koji su uza
lud svojim žućkastim žmirkanjem
pokušavali da izbore pobedu nad
sve gušćim sumrakom, veselo os-
vetljeni izlozijedne obližnje zgrade
privukoše pogled pridošlice i ovaj,
kao radoznali noćni crni leptir po-
hita tamo. Uskoro se obreo u pro
stranom holu hotela i restorana
»Emporijum«, koji je i za bogatije
građane Santa Fea važio za otme-
no mesto i sastajalište ljudi od ug
leda i biznisa. Kicoš hitro prelete
pogledom oko sebe i, ne propus
tivši da zabeleži sve što mu je mog
lo biti od koristi sada i ubuduće,
promrmlja više za sebe:
- Čini mi se da će Buč biti zado
voljan smeštajem ... Kockarnice
su u blizini, hrana je u restoranu
podnošljiva, žene pristupač
n e ... Da, taj seljački tupavko će
najzad shvatiti da se i za pare može
dobiti neka protivvrednost...
- Šta rekoste, gospodine? - trže
ga glas portira, koji je sa odobrava
njem odmerip elegantnog došlja
ka.
Zanet svojim monologom, San-
dens Kid je neprimetno stigao do
portirske lože i sada se široko os-
mehnuo da bi prikrio svoju trenut
nu zbunjenost. Ovo baš ne valja,
pomislio je. Suviše filozofiram i
glasno razgovram sa samim so
bom. Trudeći se da održi naglasak
stanovnika velikih gradova na isto
ku SAD, Sandens sa visine reče:
- Tražim sobu, momče! Otmena,
diskretna i na prvom spratu!
- Baš takve imamo, ser! - presa-
miti se portir. - Koliko ostajete u
»Emporijumu«?
- To još ne znam - odvrati Kid. -
Zavisi od poslovnih razgovora. Ne
koliko dana, u svakom slučaju.
- To će vas stajati samo pet dola
ra dnevno, sa doručkom - žurno
reče čovek i pređe rukom po ozno
jenoj, rdmenoj lopti svoje ćelave
glave, na kojoj je nekoliko pažljivo
raspoređenih dlaka svedočilo o
davno prohujalim boljim i bujni
jim danima. - Upišite se u knjigu
gostiju.
7. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 5
Sandens dostojanstveno uze
pero, zamoči ga u srebrnu mastio
nicu i brzo naškraba nešto u praz
nim rubrikama. Ćelavko hitro okr
rete knjigu gostiju i pošto je neko^
liko trenutaka bezglasno sricao Ki-
dove škrabotine, reče:
-D aću vam sobu broj 104, gos
podine ... ovaj.. kDžems! Vidim
da ste iz Njujorka, zar ne?
~ Tako je, momče! - potvrdi San
dens i spusti na pult zlatnik od 20
dolara, takozvani »dvostruki
orao«, koji je već tada vredeo više
od svoje nominalne vrednosti.
Ćelavko vesto prihvati novac i
ovaj u magnovenju nestade neku-
da ispod pulta. Davši znak jednom
mladom Meksikancu, u nekakvoj
uniformi nepostojeće ugostitelj
ske armije, da ponese Kidovu tor
bu, portir povede svog gosta do
sobe na prvom spratu. Soba se na
lazila na uglu zgrade i jedan od
prozora je gledao prema ulici, dok
je drugi pružao vidik prema uza
nom sokačetu pored hotela. Kid
virnu kroz prozor i odmah mu se
dopade položaj sobe. Samo jedan
skok delio ga je od krova niske
zgrade na drugoj strani bočne uli
ce, dok je kroz prozor sa prednje
strane mogao da se preko nastreš-
nice prebaci u neku od susednih
soba ili da se spusti na ulicu.
- Sviđa mi se - rekao je portiru
i tutnuo mu u ruku novac, ovoga
puta samo od srebra. Meksikanac
je zadovoljno otkrio bele zube jer i
on dobi pola dolara. Oni ga zatim
ostaviše samog.
Kid zaključa vrata za njima i po
što je navukao zavese na prozori
ma, upali lampu na stolu i onu na
zidu pored umivaonika. Zbacio je
kaput i skinuo čizme. Posle umiva
nja, otvorio je putnu torbu, uzeo
čistu košulju i poveću pljosku
punu viskija. Otpivši nekoliko du
žih gutljaja, Sandens se ispruži na
postelji i zatvori oči. Bio je umo
ran, ne toliko od puta, koliko od
događaja koji su se odigrali za ovih
nekoliko nedelja od rastanka sa
vernim prijateljem Bučom Kasidi-
jem. Svađa i razlaz sa bandom iz
»Rupe u zidu«, bekstvo ispred po-
tere nekog revnosnog šerifa, koji
ga je prepoznao u Kolorado
Springsu, neprospavane noći po
nekakvim jazbinama u gradićima
duž pruge za Santa Fe, stalni suko
bi sa raznim tipovima kojima su
smetali njegovo kicoško odelo i dr
žanje, monotono su se nizali i ome
tali ga da sebi pruži ono što je na
jviše voleo: zabavu u nekom lokalu
sa lepim ženama, dobru partiju po
kera i, razume se, još bolji gutljaj
viskija.
Ipak, nekako se dočepao Santa
Fea, gde je trebalo da se nađe sa
Bučom. Hotel »Emporijum« je bio
mesto njihovog sastanka i sada je
samo trebalo da sačeka prijatelja,
koji je ili već došao ili je to bilo
samo pitanje časova.
- Naravno, ako i Buč nije imao
ovako prijatno putovanje kao ja -
progtinđa Sandens i ponovo n<ate-
8. 6 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
že pljosku. - Ipak, bolje je i to, nego
da se natežemo sa onim prokletim
Leforsom i njegovim poterama.
Nadam se da Buč nije naleteo na
njega ... Đođavola, opet počinjem
da razgovaram sam sa sobom! Da
nisam pogubio živce?
Kid sede na postelji i otpi novi
gutljaj viskija. Pljoska je već bila
poluprazna. On je zatvori i spusti u
torbu, odakle je izvadio svoj pojas
sa revolverima. Pregledao je oruž
je i nekoliko trenutaka je zamišlje
no posmatrao sjajne koltove, koje
je uvek održavao u odličnom sta
nju. Ipak, revolveri su bili nezgod
ni za nošenje sa elegantnim ode-
lom koje je Sandens imao na sebi.
Zato ih je vratio u torbu i odande
izvadio jednu crnu, kožnu kutiju.
Kada je podigao poklopac njegovo
dotle smrknuto lice malo omekša.
Na crvneom somotu, u odgovara
jućim udubljenjima nalazila su se
dva minijaturna pištolja, poznatija
pod imenom svoga konstruktora
»deringeri«, koji su ispaljivali obič
no samo jedan metak velikog ka
libra. Njih su obično nosili elegant
ni kockari, koji su se tako spasavali
i branili svoju »Čast« kada bi ih
suigrači otkrili da varaju na karta
ma. Međutim, Sandensovi derin
geri su bili posebnog tipa jer su
imali dvostruke kratke cevi i mogli
su da ispale po dva metka.
Odmetnik jedan deringer spusti
u džep svog šarenog svilenog pr
sluka, a drugi se nađe u spoljnjem
džepu kaputa, gde je već bila srebr
na tabakera sa tankim čerotima,
crnim meksikanskim cigarama od
jakog duvana.
Pošto se tako naoružao za šetnju
po bučnom gradu, Sandens Kid
dovrši pljosku i ostavi je na poste
lji, pa pošto je kicoški namaknuo
crni šešir na svoju plavu kosu, za
ključa sobu i spusti se u hotelski
hol. Portira nije bilo za pultom, ali
knjiga gostiju je otvorena stajala
na drvenoj ploči. On priđe pultu,
okrete knjigu i brzo prelete po lis
tovima sa imenima gostiju. U toku
poslednjih dana u hotelje prispelo
dosta ljudi, ali nigde nije bilo ime
na Parker, pod kojim je trebalo da
se upiše Buč Kasidi. Revolveraš se
obazre i pošto niko nije obraćao
pažnju na njega, uze pero iz masti
onice na pultu i u rubrici pored
svog lažnog imena Džems dopisa
broj svoje sobe 104 i dodade pored
cifre jedan krstić, što bi bila poru
ka za Buču Kasidija da uzme sobu
105 ili 103, kako bi bili u susedstvu.
Pošto je ovo obavio Kid vrati
knjigu na staro mesto i izađe napo
lje. Malo zatim obreo se na Glavnoj
ulici Santa Fea i nastavio drvenim
trotoarom pored jarko osvetljenih
saluna i restorana. Neko vreme je
tako šetkao i radoznalo posmatrao
vrevu oko sebe, ali kada ga neote
sani prolaznici počeše da guraju i
da se češu oko njega, on skrete u
prvi veći salun. Čim je otvorio vra
ta i kročio u lokal, njega obavi pra
vi oblak duvanskog dima, a žagor
gostiju pomešan sa promuklim
9. Pony West - Buć Kasidi i Kid 6 7
glasovima pevačica i tandrkanjem
velikog klvara, nadmaši uličnu
buku, koja je dotle vređala Kidove
V •
usi.
Velika prostorija bila je jasno
podeljena na kockarski deo sa sto
lovima za poker i bacanje kocki, iz
među kojih se isticao veliki točak
ruleta, koji je za razliku od uobiča
jenih bio postavljen uspravno, po
red zida, sa brojkama ispisanim cr
venom i crnom bojom. Ispred toč
ka ruleta pružao se dugačak sto,
načičkan igračima i pokriven ne
kom vrstom mušeme, pokrivene
istim onim brojkama, ali raspore
đenim u tri kolone. Drugi deo salu-
na bio je namenjen ljubiteljima
pića i zabave sa našminkanim da
mama.
Zainteresovan ovom novotari
jom, Sandens se probi između tes-
no zbijenih posetilaca koji su se
komešali na sve strane i priđe ru
letu. Baš u tom trenutku jedan vi
soki čovek u crnom odelu i sa og
romnim, ufitiijenim brkovima,
snažnim zamahom ruke zavrte to
čak, koji poče vrtoglavo da se ok
reće, praćen čegrtavom bukom,
čeličnih šipki, zabodenih u ivicu
točka ispred svakog polja sa bro
jem, koje su se češale o jedno elas
tično čelično pero postavljeno sa
strane.
- Gotovo je sa stavljanjem uloga,
gospodo! — duboki bas brkatog
krupijea nadjača galamu u salunu
i igrači oko ruleta umukoše. Sve
oči bile su uprte u zahuktali točak
ruleta. Posle izvesnog vremena
njegova brzina se smanji, čegrtanje
šipki o čelično pero postade razgo-
vetnije i posle nekoliko trenutaka
točak se zaustavi. Čelično pero je
pokazivalo jednu crvenu brojku.
-Trideset i tri, crveno, nepar! -
objavi krupije, a njegov pomoćnik
poče hitro da sakuplja novac sa
brojeva, koji su ostali »u bubnju«.
Začu se razočarani uzdah većine
prisutnih i samo jedan veseli krik
malo popravi atmosferu oko rule
ta. Bio je to dobitnik, koji je stavio
ulog na 33.
Međutim, Sandens vide da je
srećnik dobio svega desetak dola
ra, jer je i njegov ulog iznosio samo
jedan dolar. Igrači, koji su očekiva
li sreću na drugim brojevima smr
knuto su gledali kako lopatica kru
pijea skuplja gomilice njihovog
novca prema kraju stola, gde se
već načinilo poveće brdašce srebr
nih dolara. Nekolicina, koji su igra
li na boju i par-nepar prihvatiše
svoje udvostručene uloge, ali la
vovski deo ostade »banci« ruleta,
odnosno brkatom krupijeu i nje
govom pomoćniku, koji prikuplje
ni novac odmah spustiše u jednu
fijoku na kraju stola prema točku
ruleta.
-Naivci — procedi kroz zube
Sandens. Kao iskusni kockar on
nikada nije učestvovao u igrama, u
kojima nije mogao da utiče na
»sreću«. Rulet je posebno izbega-
vao, jer je znao da banka uvek na
kraju dobija i samo luda sreća ne
10. 8 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
kog igrača mogla bi pokatkada da
»razbije« banku, ali to se događalo
isuviše retko, a vlasnici ruleta su
dobro pazili da takav srećnik ne
igra dugo. Njega bi ubrzo učtivo iz
veli iz lokala diskretni ljudi zadu
ženi za red, čiji snažan stisak šaka
na mišicama dobitnika ne samo da
je bio dovoljna opomena, već je os
tavljao i duboke modrice, koje su
ostajale danima i podsećale igrača
da se kloni lpkala u kome mu se
boginja Talija osmehnula.
Odmetnik se uputi ka onom
drugom, bučnijem delu saluna.
Ovde mu je bilo dosadno. U prola
zu je dao znak ćelavom kelneru u
prsluku i sa belom keceljom, koja
mu je dopirala skoro do cipela.
Ovaj baci kratak pogled na ele
gantnog stranca i odmah se stvori
pred njim. Kid mu tutnu srebrni
dolar i samo reče:
- Hoću zaseban sto ... negde u
uglu!
Kelner hitro razmače nekoliko
gostiju i načini prolaz odmetniku.
Malo zatim ovajje već sedeo zajed
nim malim stolom u nekoj vrsti
lože, prekoputa ogromnog šanka
od mahagonija sa izglačanim me-
singanim ukrasima, koji se povijao
pod navalom gostiju. Tri barmena,
zajapurenih i oznojenih lica, jedva
su stizali da opsluže ovoliku gomi
lu. Zveckanje čaša i novca pred
stavljao je sigurno prijatnu muziku
za vlasnika saluna, koga Kid posle
nekoliko minuta posmatranja
okoline nije mogao da uoči u opš-
tem metežu.
Neko vreme je rasejano pijuc
kao viski iz boce koja se nečujno
stvorila pred njima, a onda se od
jednom uspravi i ustade.
- Odmah se vraćam - dobacio je
kelneru i produžio do ruleta. Sadu
je znao kako će provesti ovo veče
i ubiti dosadu koja ga je sve više
obuzimala. - Čuvajte mi sto!
Pošto je izborio sebi zgodno
mesto pored stola za rulet, Kid je
dobrih dvadesetak minuta po-
smatrao igru i samo je s vremena
na vreme stavljao po neki dolar na
brojeve, ne hajući mnogo što je
skoro uvek gubio. Njegove sjajne
oči hitro su preletale sa velikog
točka ruleta na brojeve po stolu i
tačno registrovale sve što se doga
đalo između krupijea i njegovog
pomoćnika. Brzo je shvatio njiho
vu igru i bio je začuđen što neki
promućurniji igrač to već ranije
nije prozreo. Kod skoro svakog
drugog vučenja, točak ruleta se
obavezno zaustavljao na brojevi
ma koji su na stolu bili pokriveni
najmanjim ulozima. Toje za banku
značilo isplatu manjeg dobitka i
povlačenje sa ostalih brojeva sko
ro svih uloga bačenih na to u toj
igri. Ovako upravljanje »srećom«
na ruletu moglo je da znači samo
jedno. Krupije je imao na raspola
ganju tajni mehanizam pomoću
koga je zaustavljao točak ruleta na
broju koji bi sam izabrao, a to su
uglavnom bili brojevi sa najma
11. Pony West - Buč Kasiđi i Kid 6 9
njim ulozima. Računica jednostav
na i unosna.
Da bi proverio svoju teoriju,
Sandens poče sada da stavlja dalar
ili dva samo na brojeve, koje su os
tali igrači uglavnom zanemarivali.
Nije se prevario. Počeo je stalno da
dobija, ali da ne bi izazvao sumnju
kod krupijea i njegovog pomoćni
ka igrao je neko vreme sa malim
sumama. Onda je odlučio za udar.
Stavio je na broj 27 dvadesetak do
lara, ali tek pošto su ostali igrači
pokrili gomilicama dolara ostale
brojeve. Jedino je na broju 28 bilo
svega tri dolara. Drugi brojevi su
nosili daleko veće uloge, uključivši
i onaj s Kidovim novcem
Brkajlija baci iskusan pogled po
stolu i oči mu se za trenutak zadr-
žaše na 28, koji se jasno isticao svo
jom prazninom među gomilicama
srebra. Onda je zavrteo točak i sa-
opštio:
- Nema više ulaganja! Igra je go
tova! Čekajte na drugo vučenje!
Kao i obično svi su buljili u šare
ni točak. Samo je pomoćnik krupi
jea netremice motrio na sto i igra
če. Ali u trenutku kada je točak po
čeo da se zaustavlja, brkajlija je
morao da se okrene i sam prati to
čak, kako bi mogao precizno da ga
zaustavi na izabranom broju. Kid
je bio siguran da će to biti 28. Ne
koliko trenutaka pred zaustavlja
nje točka i pomoćnik pogleda
tamo. Jednim munjevitim pokre
tom šake, isto onako brzim kao
kada je potezao revolver, Kid po-
meri svoj ulog od dvadest dolara,
koji se nalazio bliže ivicifkvadrata
sa brojem 27, na kvadrat sa brojem
28. Niko od prisutnih to nije pri-
metio. U sledećem trenutku rulet
se zaustavi i pomoćnik vrati po
gled na sto i zapanjeno zinu.
Dobitnik je, broj 28! - pobedo-
nosno uzviknu brkajlija i okrete se.
U prvi mah nije primetio šta se do
godilo, a onda vide svog zapanje
nog pomoćnika koji je buljio u sto.
Sada je i na njega bio red da raz-
japi usta. Na mestu gde je maločas
bilo samo nekoliko dolara, Videla
gomilica srebrnjaka koja je pokri
vala broj 28.
Ovaj... - zamuca krupije. -
Ovaj... kao što rekoh dobio je
broj 28 ... crno ... p a r...! - jedva
je završio i oslonio se rukom o sto.
- Isplatite dobitke.
Pomoćnik drhtavom rukom pri
kupi uloge sa drugih brojeva i
onda izbroja dolare Kidovog uloga
i isplati ih. Pred revolverašem
stvori se brdašce od preko dvesta
dolara.
- Izgleda da smo batlije, prijate
lju - oduševljeno se oglasi jedan
debeljko odmah do Kida. Bio je to
igrač koji je stavio ona tri dolara
na .28 i tako navukao krupijea da
izabere taj broj.
- Izgleda - klimnu glavom San
dens i strpa dobitak u džepove.
Sada trebalo spremiti za novu
igru, dok su krupije i pomoćnik
bili još pod šokom.
12. to Pony West ~ Buć Kasidi i Kid 6
2
Portir hotela »Emporijum«
sumnjičavo odmeri prašnjavog čo-
veka, koji se obema rukama oslo
nio o ivicu njegovog pulta. Ličio je
na običnog kauboja i samo gaje ki-
coški šešir uzanog oboda i nalik na
polučilinder nekako izdvajao od
goniča stada koji su u ove praznič
ne dane bili ispunili Santa Fe.
-Želite? - jedva prevali preko
usana portir.
- Sobu! - kratko odgovori prido-
šlica i spusti pored sebe kožnu tor
bu, pokrivenu sličnom crvenkas
tom prašinom kao i njegovo odelo.
Zatim se on obazre oko sebe i do-
dade: - Ako mi se bude svidela.
Portir se umalo ne zagrcnu na
ovako drsku primedbu, ali mu reči
zastadoše u grlu kada nepoznati
spusti na sto zlatnik. Onda je uzeo
knjigu gostiju i okrenuo je prema
sebi. Odmah mu u oči pade prezi
me Džems Forbišer i brojka 104
pored njega. Osmehnuo se na po
rtira i kažiprstom kao da igra kli
kera, gurnuo prema čoveku zlat
nik.
- Čini mi se da su vaše sobe do
bre - rekao je, ne prestajući da se
osmehuje. —Naravno, ako su na pr
vom spratu i sa pogledom na ulicu.
- Ali. . poče da muca portir. -
Naše sobe su prvoklasne ... samo
vi ih niste ni videli. Ne znam da li
su na spratu slobodne ...
Stranac hitro ispruži ruku i ka-
žipristom zaustavi dolar, koji je u
međuvremenu nastavio da se po
lako kotrlja preko pulta. Portirevo
lice se žalosno iskrivi, da bi u sle-
dećem trenutku razvuklo u ljigav
osmeh.
- Ovaj, povešću vas gore - žurno
je dodao. - Čini mi se daje maločas
jedan gost napustio hotel
I ne pozvavši onog Meksikanca
da ponese strančevu torbu, on
zgrabi nekoliko ključeva sa table
iza sebe, izvuče se iz svoje lože, u
trku podiže prašnjavu torbu i po
vede neobičnog gosta uz stepenice
na sprat. Nepoznati prethodno po
kupi zlatnik sa pulta.
U dugačkom hodniku strane od
mah primeti sobu broj 104 , ali za-
stade pred brojem 105. Portir, koji
je žurio dalje, bi prinuđen da stane.
- Uzeću prvu koju vidim - reče
stranac pokazujući na vrata ispred
sebe. Sačekao je da portir otključa
vrata i pošto je samo promolio gla
vu unutra, progunđa:
- Uzimam je!-Prihvatio je torbu
od portira, bacio je na krevet i za
ključavši vrata, pošao prema ste
penicama. Ovaj je trčkarao za
njim.
U knjizi gostiju, on se upisao kao
Džordž Parker, iz Albukerka, gra
dića nekih stotinak milja južno od
Santa Fea. Bacio je portiru obeća
ni zlatnik, koji u oduševljenju za
boravi da zatraži plaćanje unapred
za sobu, i izašao na ulicu.
- Moram da se negde okupam,
potšišam i kupim pristojno odelo -
progunđao je idući ka Glavnoj uli
13. Pony West - Buć Kasidi i Kid 6 11
ci. - Ovako samo brukam ime
Buča Kasidija.
Krupije pogladi goleme brkove i
klimnu glavom pomoćniku. Oboje
su napregnuto motrili elegantnog
stranca koji je mirno gladio svoje
plave brkove i nešto razgovarao sa
omanjim debeljkom pored sebe.
Igrači, podstaknuti velikim dobit
kom mladog stranca, žurno su
stavljali uloge na brojeve po stolu
i čekali šta će on da uradi. Ali, na
opšte razočarenje ovaj kao da nije
pokazivao nameru da učestvuje u
ovom vučenju.
Približavalo se vreme za pokre
tanje točka ruleta i krupije se okre
te. Sandens je pažljivo gledao bro
jeve pokrivene ulozima. Odmah
mu pade u oči da su sada ulozi na
svim brojevima bili prilični i neka
ko ravnomerno raspoređeni tako
da i krupijeu nije bilo lako da se
odluči na kome će da zaustavi to
čak ruleta. Jedino je na nuli stajao
samo jedan usamljeni dolar. Kid se
naže prema debeljku pored sebe i
tiho mu reče:
-Igrajte na 1. ali, brzo. Evo, sta
vite i moj ulog.
- Sigurni ste da ćemo dobiti? -
uzbuđeno prošaputa debeljko. -
Staviću sve što sam maločas do
bio.
- Brže, prijatelju! - procedi kroz
zube Sandens i tutntf mu u ruku
pet srebrnjaka od po deset dolara.
Krupije uhvati desnom rukom
točak, a debeljko se hitro pomeri
bliže kraju stola i spusti na jedini
cu svoja tri srebrnjaka od po deset
dolara kao i Kidovih pet. Baš tada
Krupije pogleda u pomoćnika, koji
je stalno pazio na Kida. Ovaj, vi-
devši da čovek u crnom odelu nije
uopšte stavio ulog u ovoj igri lako
klimnu glavom svom šefu. Brkati
još jednom prelete pogledom po
stolu, zapazi da na nuli stoji samo
jedan dolar i u magnovenju done
se odluku. Naime, banka je za sva
ki dolar na nuli, ukoliko ova bude
izvučena plaćala trideset i šest Svi
ostali brojevi ostajali su u »bub
nju« i banka je kupila sve uloge za
sebe. Pošto je na nuli stajao samo
jedan dolar, krupije je odredio nju
za dobitnika u ovom vučenju.
Tako bi jednim potezom povratio
malopređasnji gubitak a niko ne bi
ništa posumnjao jer nula nije bila
izvučena čitave ove večeri.
Krupije pogleda prema plavoko
som kicošu i skoro glasno jkodah-
nu jer je ovaj baš okretao leđa sto
lu, kao da je nameravao da ode da
lje. Točak se zavrte i čegrtanje pera
po šipkama nadjača žagor oko ru
leta.
Sandens načini nekoliko koraka
prema sali, ali onda skrete desno,
prema vrhu stola. Stao je iza de
beljka i okrenut leđima gledao po
lokalu. Međutim, on je napeto os
luškivao zvuk mleta. Točak je po
čeo da usporava Kid je znao da će
sada krupije obratiti pažnju na
svoj tajni mehanizam kako bi to
čak precizno zaustavio na nuli, jer
14. 12 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
bi svaka greška mogla skupo da
košta banku.
Revolveraš se okrete. Video je
da su krupije i njegov pomoćnik
bili zauzeti točkom koji se sve spo
rije okretao i on potapša svog pri
jatelja debeljka po ramenu. Čovek
se trže i mahinalno obrte na tu
stranu. Skoro istovremeno Kidova
leva ruka pojavi se između debelj
ka i igrača koji je stajao pored nje
ga i gomilica dolara sa broja jedan
pomeri se nekoliko santimetara i
zaustavi na nuli, koja se nalazila
odmah ispred jedinice.
- A, tu ste! - ozari se debeljko vi-
devši da je to Kid iza njega. - Sada
ćemo da vidimo koliko ste srećni!
Kid klimnu glavom, a brkati
krupije pobedonosno grmnu:
Gospodo, izvučena je nula! Čini
mi se da imamo samo jednog sret
nog dobitnika! Šteta da niste stavi
li veću sum ...!
Sa lica krupijea nestade i posled-
nje kapi krvi. Njegov pomoćnik li
čio je na mermerni kip. Obojici su
ruke ostale ukočene u vazduhu i
samo su im oči bile prikovane za
vrh stola gde je na kvadratnom po
lju sa nulom svetlucala gomilica
srebrnjaka od po deset dolara.
*-Do đavola! - jeknu debeljko. -
Izgubili smo za dlaku! Prokleta
nula ... Šta? - zagrcnuo se čovek i
njegovo lice takođe preblede kada
je video svoj i Kidov ulog na nuli.
- Eto, dobili smo - tiho mu reče
revolveraš i snažno stisnu za miši
cu, tako je debeljko jeknuo od
bola. - Javite se za dobitak!
Još zgromljen, debeljko mahi
nalno diže ruku prema krupijeu.
Međutim, brkati i njegov pomoć
nik nisu uopšte reagovali. I svi os
tali igrači buljili čas u nulu na stolu
a čas na točak ruleta, gde je čelično
pero takođe pokazivalo isti cifar-
ski znak. Onda neko kod stola
dreknu:
Ljudi! Pa, banka je razbijena! Čo
vek je dobio hiljade dolara!
Njegov krik trže iz obamrlosti
krupijea, ali i privuče ostale goste
iz lokala i oni u gomili navališe na
ruletu. Nastala je strahovita buka.
Redari dojuriše sa svih strana i op-
koliše krupijea i njegovog pomoć
nika. Na balkonu, koji je išao čita
vom stranom lokala iznad šanka,
pojavi se jedan visoki čovek, otme-
no odeven sa bujnim bakenbarda-
ma. Iza njega su stajala dva tipa,
slična redarima dole u sali, ali
znatno krupnija i masivnija.
Dugajlija jednim pogledom obu
hvati čitav metež oko stola sa rule
tom i okrete se svojim pratiocima.
- Neko nam je počistio banku.
Vidite ko je to i ne ispuštajte ga iz
vida! Recite onim budalama dole
da ga isplate. Ako nemaju dovolj
no, neka se donese iz kase u kance
lariji.
Pratioci se sjuriše niz stepenice i
malo zatim već stajali pored krupi
jea i jedan od njih ga prodrmusa*
- Ne zijaj više, Same! - prosiktao
je na uvo brkatom. - Osmehuj se i
spremaj pare!
15. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 13
- Ali, mi nemamo toliko ... - za-
vapi ovaj. - Kako je moglo da
se ... - Krupije umuče jer ga čovek
pored njega svirepo munu u rebra.
- Ovaj, čestitamo dobitniku - sko
ro zajeca krupije. - Pošto u banci
nemamo toliku sumu
od ... ovaj ...
-T o je trideset šest puta po
osamdesetdolara - odjeknu glas
Sandens Kida. - Svega dve hiljade
i osamstotina osamdeset dolara!
Ali, vi niste igrali - ču se po prvi
put glas krupijevog pomoćnika.
- Tačno! - složio se Sandens. -
Za mene i sebe je igrao ovaj moj
prijatelj ovde!
I on pljesnu debeljka po leđima,
tako da ovaj posrte prema stolu.
Nesretnik, odnosno sretnik samo
je otvarao i zatvarao usta kao riba
na pesku i uzalud pokušavao da
nešto kaže.
-R eci mu da po novac dođe
gore kod gazde - tiho naredi prati
lac krupijeu.
- Da, kao što sam rekao, ovde ne
raspolažemo dovoljnom sumom
da vas isplatimo - poče brkati, tru
deći se da usta razvuče u osmeh. -
Zato bih vas zamolio da pođete sa
mnom u kancelariju gospodina
Smitsona, vlasnika ovog i drugih
lokala u gradu. On će biti počast-
vovan da vam stegne ruku i ...
- Ja i moj prijatelj čekamo na no
vac ovde gde smo ga i dobili - pre
kida ga Sandens. - Neka svi vide da
se ovde pošteno igra i isplaćuje.
Pozdravite gospodina Smitsona i
prenesite mu da ću ja ovaj lokal
hvaliti širom Nju Meksika, pa i da
lje!
Krupije i onaj pratilac pogledaše
prema balkonu i čovek sa baken-
bardama klimnu glavom i povuče
se pozadi.
-O nda sačekajte nekoliko tre
nutaka - reče brkati, brišući graš
ke znoja sa čela. - Idemo po novac!
I njih dvojica se probiše kroz go
milu radoznalaca i požuriše uz ste
penice na balkon.
Debeljko tek sada dođe k sebi i
povukavši Sandensa malo u stra
nu poče uzbuđeno da šapuće.
-Ali, rekli ste mi da novac sta
vim na jedinicu! Ja sam to i učinio,
a sada...
- Pogrešili ste, prijatelju - preki
da ga Kid. - Srećom, ta vaša greška
dobro nam se isplatila!
- Ma, siguran sam da je novac
bio ... - htede da protestuje de
beljko.
- Znači nećeš svoj dobitak, čove-
če? - namršti se revolveraš. - Onda
novac uzimam ja!
- Ne, ne, ne! - nisam to rekao. -
Žurno reče debeljko. - Pare su
naše i ... dozvolite, ja sam Seb Pi-
kok, trgovac viskijem iz San Fran-
ciska. Ovde sam sklopio dobar po
sao, pa rekoh da malo svratim u sa-
lun i proslavim ... kad ono ...
Njegove reči prekidoše okuplje
ni gosti koji su čestitali Kidu i nje
govom prijatelju. Pomoćnik krupi-
jea i onaj drugi pratilac netremice
su ih posmatrali. Nekoliko čuvara
16. 14 Pony W est- Buč Kasidi i Kid 6
reda neprimetno su se našli u nji
hovoj blizini;
Najzad se na blakonu pojavi br
kati krupije i pobedonosno podiže
u vis platneno džakče, u kakvo se
obično po bankama pakuje metal
ni novac. Oduševljeni urlik odjek
nu salunom, tako da stakla na pro
zorima lokala zazvečaše, a prola-
zinci sa ulice, privučeni bukom i
vikom, počeše da upadaju unutra.
Minut kasnije, krupije spusti
džakče ispred debeljka i Kida i gr-
mnu:
- Prebrojte novac, gospodo! Sto
četrdeset i četiri zlatnika od po
dvadeset dolara! Gospodin Smit-
son ovakve dobitke isplaćuje samo
u zlatu!
Kid razveza džakče i zavuče
ruku u njega. Izvukao je pregršt
zlatnih dolara, koji bljesnuše kao
komadići sunca pod velikim lam
pama saluna.
- Nema potrebe da prebrojava
mo! - zadovoljno saopšti Kid. -
Gospodin Smitson je zaista džent
lmen. Asada piće za sve igrače kod
stola, a ovo je za vas gospodo.
Kid hitnu nekoliko zlatnika pre
ma krupijeu i pomoćniku, koji po-
žuriše da ih pokupe sa stola. Revol
verás uhvati debelog trgovca viski
jem i povede kroz salun, prema
svom stolu. Tamo je već čekao
onaj ćelavi kelner i duboko se kla
njao. Na stolu nije bilo više flaše sa
viskijem. Umesto nje stajala je sre
brna posuda s ledom a u njoj se še
purila boca francuskog šampanj
ca.
- To časti gospodin Smitson -
svečano im saopšti kelner i prima-
če stolice dvojici srećnih dobitni
ka. - Želite li još nešto?
Kid samo odmahnu rukom i
baci ćelavku zlatnik. Sačekao je da
se boca šampanjca za obavezan
prasak otvori i da im se napune
čaše, pa je onda uzeo svoju i kuc
nuo se sa Sebom Pikokom.
- Drago mi je da smo se upoznali
g. Pikok - reče Kid i isprazni čašu
u jednom gutljaju. - Ipak, ja sam
veći pristalica vaše robe ... mislim
na viski!
Trgovac gucnu malo šampanjca
i žalosno zavrte glavom.
- Ja uopšte ne pijem - rekao je.
- Zabranjeno mi je. Znate, moje
srce ... Ovo činim samo zbog sve
čanog trenutka.
- Voleo bih da probam vaše uz
orke - osmehnu se Sandens. - Na
ravno ako su kod vas.
- Uzorke nemam, ali zato u mo
joj hotelskoj sobi imam najbolji
škotski viski, koji se prodaje na
američkom tržištu. To je samo za
najbolje kupce. Ja sam u hotelu
»Independens«. Soba 218.
- Onda idemo tamo - obradova
se revolveraš. - To jest, vi ćete prvi.
Ovde će uskoro postati isuviše vru
će za nas. Taj Smitson je mnogo
ljubazan da bi bio istinit. Pružite
ruku ispod stola. Ja ću vam polako
prebaciti zlatnike iz kese i vi i ras
poredite po džepovima. Vidim da
su vam duboki.
17. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 15
Već po malo naviknut na neoče
kivane obrte sa svojim novim po
znanikom, Seb Pikok, spremno
poče da prima pregršte zlatnika i
da ih neprimetno prebacuje u svo
je džepove. Transakcija je bila ub
rzo završena i Kid spretno zgužva
salvet u kojije bila zavijena posuda
sa ledom, pa je ugura u sada praz
no džakče i ovo stavi na sto pored
sebe. Na prvi pogled imao se uti
sak da se u džakčetu još uvek nala
zi novac.
Seb i Kid se ponovo kucnuše i
prinese čaše ustima. Trgovac se
blaženo osmehivao. Nije bio ni pri-
metio da mu je Kid opet napunio
čašu šampanjcem.
- Gospodo, dozvolite —začu se
tada jedan duboki glas pored nji
hovog stola. - Ja sam Al Smitson
vlasnik lokala. Mogu li da sednem?
3
Kid podiže glavu i pažljivo od-
meri Smitsona. Nešto što je video
u očima vlasnika saluna smesta ga
je navelo da donese jednu odluku.
Okrenuo se Sebu Pikoku i rekao:
- Neću vas više zadržavati Sebe.
Idite i odmorite se. Ja ću pripaziti
na naš novac. Kasnije ćemo se vi-
deti. - Okrenuo se Smitsonu i sa
osmehom dodao: - Samo izvolite,
gospodine. Izvinićete mog prijate
lja. Ima slabo srce, a ovaj dobitak
ga je uzbudio i biće bolje da malo
prilegne.
Trgovac za trenutak trepnu oči
ma, ali odmah zatim klimnu gla
vom Kidu i Smitsonu i nestade iz
lokala. Vlasnik saluna je samo pro
virio da li je kesa sa zlatnicima još
uvek na stolu i sedajući prekoputa
revolveraša reče:
- U mojoj kockarnici ponekad
su poželjni ovakvi dobitnici. To je
dobra reklama i gubitak se brzo
nadoknađuje.
- To vam verujem - osmehnu se
Sandens. - Naročito na ruletu.
Smitson se malo namršti i pogla
di svoje bujne bakenbarde. Mrač
nim glasom on reče:
- Ne treba preterivati u pronic
ljivosti, mladiću. To je ponekad
opasno. No, ostavimo to. Još šam-
panja?
- Hvala - odbi Kid. - To je piće
za dame.
- Onda viski - predloži vlasnik
lokala. - Iz moje privatne kolekci
je. Dakle?
- Može - klimnu glavom ponu
đeni. - Volim da degustiram dobra
pića.
Smitson dade znak jednom od
svojih pratilala koji su stajali u bli
zini. Oaj požuri uz stepenice pre
ma balkonu i malo zatim stvori se
pored stola i spusti na njega jednu
omanju bocu u kojoj se nalazila
tečnost boje starog zlata. Tu se na
đoše i dve kristalne čaše i Smitson
ih lično napuni. Podigao je svoju i
Kid to isto učini. Pošto su se kuc-
nuli, revolveraš otpi dobar gutljaj i
spusti čašu na sto. Smitson je svoju
čašu prineo ustima, ali je preko
18. 16 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
njene ivice pažljivo gledao u Kida.
Ovaj mljacnu jezikom i osmehnu
se.
- Perfektan je - izrekao je svoju
ocenu i ponovo prinese čašu usti
ma. - Vidi se da dobro zaradu ...
Nije uspeo da dovrši rečenicu.
Odjednom čitav lokal zaigra mu
pred očima. Smitsonovo lice ličilo
mu je na ogroman balon koji se
klatio pred njim. Balon je imao
usta i ona su se razvlačila u osmeh.
- Što se ... smejete ... ovo
piće ... - mucao je revolveraš i
onda se sručio sa stolice.
Smitson ustade a njegovi pratio
ci podigoše Kida i povedoše ga
prema stepenicama. Oko njih od
mah se stvori velika gomila gosti
ju, koji podigoše silnu graju. Pita
nja su padala s svih strana Smitson
podiže ruke, tražeći da ga sasluša
ju. Galama se malo utiša i njegov
duboki glas odjeknu salunom:
-Nije ništa tragično, gospodo!
Naš srećni dobitnik je bio isuviše
uzbuđen i malo mu je pozlilo!
Samo laka nesvestica! Prenećemo
ga u moju kancelariju i posle kra
ćeg ležanja biće opet dobro! Mo
lim vas za jedan srdačan pljesak
našem dobitniku. To će mu sigur
no pomoći!
Polupijani gosti, zapljeskaše i
niko ne ču Smitsona koji naredi
svojim pratiocima:
-Osvestite ga dok ja dođem!
Imaće da nam priča šta je sa para
ma!
Vlasnik saluna sa gađenjem po
gleda u platneno džakče, koje je
maločas uzeo sa stola za kojim je
sedeo sa Kidom. Ono je bilo isuvi
še lako, očigledno u njemu nije
bilo masivnih zlatnika. Trudeći se
da prikrije svoje razočaranje, Smit
son ode do ogromnog bara i nare
di barmenu da pićem posluži goste
koji su tamo stajali.
“ Na račun kuće, gospodo! - ve
likodušno im je saopštio i pošto je
nekoliko minuta razgovarao sa ne
kolicinom njih, pohitao je na sprat.
Dok se ovo događalo sa Kidom,
Buč Kasidi, ili Džordž Parker, kako
se bio upisao u hotelsku knjigu,
baš je naručivao u jednom obliž
njem salunu svoje drugo piće te ve
čeri, ili bolje reći za poslednja dva
dana. On je prošao pored velike
kockarnice baš u trenutku kada je
masa u*njoj zaurlala pozdravljajući
Kidovo razbijanje banke na ruletu,
ali se nije zadržao. Čak je prešao na
drugu stranu ulice, smatrajući ga
lamu u kockarnici uobičajenom
pojavom zajedan ovako divlji grad
kao što je bio Santa Fe.
Bio je razočaran što su berberni-
ce bile zatvorene ovako kasno i što
će morati da se zadovolji samo ku
panjem u hotelu; dok je kupovinu
novog odela za sutra odložio. Osim
toga nedostajao mu je i prijatelj
Sandens Kid. Nije znao gde da ga
potraži, ali je pretpostavljao da
plavokosi revolveraš kao i on ob
ilazi salune ne bi li sreo svog orta
ka.
19. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 17
Buč plati piće i izađe u uličnu
vrevu. Resio je da produži ovom
stranom ulice i da svrati u sve lo
kale, pa da se onda vrati drugom
stranom i to isto učini po tamoš
njim salunima. Na kraju bi tako sti
gao do hotela, gde je najzad i Kid
mor^o da stigne u svoju sobu.
Pola časa kasnije, on se vraćao
drugpm stranom Glavne ulice i ub
rzo stigao do kockarnice, u kojoj je
ranije došlo do one velike buke.
Podstaknut nekim predoseća-
njem, Buč gurnu veliko krilo ma
sivnih vrata i uđe unutra.
Mada je već bio naviknut na ve
legradsku raskoš, mladi odmetnik
je, ipak, neko vreme zbunjeno sta
jao kod ulaza i posmatrao šta se
događa u lokalu. Istovremeno je
pokušavao da u gomili gostiju pro
nađe negde i Kida. Pošto nije spa
zio prijatelja, Buč produži prema
džinovskom šanku i pošto se pro
bio do njegove ivice dade znak bar-
menu da mu natoči piće.
Tako je srkutao prilično dobar
viski i rasejano slušao razgovor
oko sebe. Dvojica najbližih gostiju,
jedan dugajlija sa polucilindrom i
masivnim zlatnim prstenom na ru
kama prepirao se sa dežmekastim
rančerom, u kompletnoj kauboj-
skoj opremi, čak i sa mamuzama
na skupocenim čizmama.
- Ja sam ovde već dve godine i
još nisam doživeo da Smitsonu
neko razbije banku na ruletu - uz
buđeno je govorio dugajlija.
- Mora se priznati daje sportski
podneo poraz - podrugljivo reče
rančer. - Milo mi je što mu je neko
ipak uzeo pare. Odavno sumnjam
da ovde nije nešto u redu.
- Kako to misliš, Džime? - upita
dugajlija. - Ja sam advokat i sigur
no bih primetio da ima nekih rad
nji.
- Ti si Smitsonov advokat i zato
zatvaraš oči, Ezra - odvrati dežme-
kasti. - Uostalom nikada te nisam
video da se ovde kockaš. Bar ne na
ruletu!
-Z a rulet su potrebni živci, pri
jatelju. Onaj plavokosi kicoš sigur
no ih je imao!
Na reč »plavokosi« Buč načulji
uši.
- Kakvi živci! - uzviknu rančer. -
Pa, zar se nije čovek onesvestio od
uzbuđenja.
Buče se polako okrete njima i
dodirnuvši obod šešira kaži - pr
stom učtivo reče:
- Izvinite, gospodo, da to slučaj
no ne pričate o uzroku malopre-
đašnje buke u ovom lokalu?
Advokat ga malo prezrivo odme-
ri zbog neurednog odela, ali zato
rančer jedva dočeka priliku da
proširi razgovor.
Pričamo o čoveku, koji je dobio
na ruletu skoro tri hiljade dolara,
strance - poče on. - Najzad je neko
dohakao i Smitsonu.
- Ali, Smitson gaje isplatio u zla
tu, Ezra - umeša se advokat.
- Zato mu je valjda i pozlilo ~jet
ko primeti rančer.
- 1gde je sada taj srećnik. - Upita
20. 18 Pony W est- Buč Kasidi i Kid 6
Buč.
- Preneli su ga gore, u Smitsono-
vu kancelariju - objasni advokat. -
Verovatno se dosada već i opora
vio. Čudno, a izgledao je tako sna
žan i naočit.
- Kažete daje plavokos? - rapiti-
vao se dalje Buč. - Da nema, mož
da, i plave brkove?
- Tačno, tačno, mladi prijatelju -
žurno potvrdi rančer. - Inače, veo
ma elegantno odeven.
-M a, on meni liči na profesio
nalnog kockara - oštro reče advo
kat. - Zar nisi primetio kako se kr-
pije umalo nije onesvestio!
Ali, Buč nije više slušao. Spustio
je novac na ploču šanka i klimnuv-
ši glavom svojim sagovornicima,
krenuo kroz salu kao da traži neko
slobodno mesto za krcatim stolo
vima. Polako se približavao stepe
nicama koje su vodile na sprat i us
put razgledao okolinu. Zapazio je
ljude, koji su očigledno pazili na
red u lokalu. Jedan od njih je stajao
na početku stepenica i verovatno
čuvao prilaz Smitsonovoj kancela
riji.
Pošto se uverio da ostali čuvari
ne obraćaju pažnju na tu stranu,
Buč odlučno krete ka stepenica
ma i prođe pored iznenađenog
stražara. Ovaj odmah potrča za
njim.
- Hej, kuda ćeš? - viknuo je, po
kušavajući da ga pristigne.
Ubrzavajući penjanje, Buč mu
dobaci preko ramena:
- Šalje me advokat Džim. Nosim
poruku gospodinu Smitsonu.
- Ne može to tako - zadihano je
soptao stražar i pristigavši Buča,
uhvatio ga je za krajeve kaputa.
Odmetnik se otrže i načini još ne
koliko brzih koraka, preskačući
po tri stepenika odjednom. Uzmi-
čući tako stražaru, on je stigao do
vrha stepeništa, gde ga ovaj defini
tivno pristiže i ispreči se ispred
njega.
- Polako, prijatelju - procedi
kroz zube stražar, besan što je mo
rao ovako da trči uz stepenice. -
Ovamo se ne ulazi bez dozvole.
Dakle, u čemu je stvar?
- Pa, rekao sam ti da me šalje ad
vokat Džim - odvrati Buč. - Eno ga
dole, kod šanka, sa njegovim prija
teljem Ezrom.
Buč pokaza rukom prema dnu
lokala i ogromnom šanku od ma
hagonija, gde se među gostima jas
no isticala visoka advokatova prili
ka. Stražar pogleda na tu stranu,
vide advokata, ali mu to očigledno
nije bilo dovoljno, jer besno okrete
glavu i otvori usta da izvali psovku.
Međutim, usta mu ostadoše raz
japljena, ali nikakav glas se ne ču.
Čovek razrogači svoje sitne oči, jer
je sada gledao pravo u cev Bučo-
vog revolvera.
- Ovo je moja propusnica, prija
telju - tiho reče Buč. - A sad se
lepo obrni i povedi me Smitsono
voj kancelariji. Ne bih voleo da pu
cam, jer je ovde ionako velika lar
ma.
Bez reci, stražar se okrete i pođe
21. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 19
širokom galerijom, držeći se zida,
gde je svetlost lustera iz saluna bila
mnogo slabija, a stubovi ograde na
galeriji bacali velike senke. Najzad
su se zaustavili ispred jednih ma
sivnih vrata i stražar pokaza gla
vom prema njima.
-O vo je njegova kancelarija -
progunđao je. - Samo, zabrazdio
si, prijatelju. Ovo ti neće proći tek
tako.
Buč ništa ne odgovori, već dade
znak svom pratiocu da se malo od
makne od vrata i, ne ispuštajući ga
sa nišana svog kolta, prisloni uvo o
vrata. Do njega dopreše nejasni
glasovi, a onda nečija oštra vika,
praćena potmulim udarcima i ste
njanjem.
- Kažem vam da pare nisu ...
kod mene. - Sada je Buč jasno čuo
glas svog prijatelja Kida. - Ja ...
Rečenica je bila prekinuta no
vim, potmulim udarcem i onda
nešto teško pade na pod. Buč pre-
blede. Njegov pratilac se pobedo-
nosno osmehivao skrštenih ruku
na grudima.
Pokretom revolvera Buč mu na
redi da se okrene licem ka zidu i da
se raširenim rukama osloni na nje
ga, kako je to video da rade Pinker-
tonovi detektivi. Brzo gaje pretre
sao i oduzeo mu kolt kratke cevi iz
futrole pod pazuhom, zatim mali
deringer u džepu kaputa i dugačak
nož iz kanije pod drugim pazu
hom.
- Pa, ti sa sobom vučeš čitav ar
senal, dragi moj - prosikta Buč. -
Je li to unutra onaj čovek što je do
bio na ruletu?
Ova pitanja Buč proprati suro
vim zabadanjem cevi svog kolta u
stražareva rebra. Čovek jeknu i
stenjući odgovori:
- Smitson nije nikome dozvolio
da mu razbiju banku i da odnese
pare sa sobom. Ovaj je, izgleda, do
sta tvrdoglav i zato...
Stražar više ništa nije rekao, jer
se u međuvremenu Buč odmakao
korak nazad, vešto okrenuo revol
ver i, držeći ga za cev, tresnuo za
robljenika iza uveta, tako da se
ovaj polako skljokao pored zida i
ostao nepomičan na crvenom tepi
hu koji je pokrivao čitavu galeriju.
Mladi odmetnik priđe vratima i
oslušnu. Sada je jasno čuo nečiji
dubok glas, koji, podrhtavajući od
besa, reče:
- Do đavola! Već ga petnaest mi
nuta obrađujete i ništa. Osvesti ga,
Slime!
Odmah zatim čulo se pljuskanje
vode, koju je neko prosipao iz kofe
ijecanje, koje kao da je dopiralo sa
poda.
Buč više nije oklevao. Polako je
pritisnuo kvaku na vratima i oda
hnuo kada je utvrdio da nisu za
ključana. Nečujno ih je otvarao
santimetar po santimetar, dok se
pred njegovim očima ne pojavi pri
zor u sobi. Ispred velikog pisaćeg
stola stajalo je nekoliko ljudi i gle
dalo dole na jednu zgrčenu, mokru
priliku. Čovek najbliži vratima dr
žao je u ruci kofu, iz koje je očigled
22. 20 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
no maločas prosuo vodu na onog
dole. Između raskrečenih nogu
jednog visokog i elegantno odeve-
nog čoveka, sa bujnim bakenbar-
dama, Buč vide okrvavljeno lice
svoga prijatelja Sandens Kida. Od
metnik je ležao porebarke, a njego
va plava kosa bila je u pramenovi
ma slepljena po čelu. Na šaci Kido-
ve ispružene ruke stajala je čizma
jednog ogromnog tipa, ćelave i ok
rugle glave, koja se sijala kao to
povsko đule. Mada je tip bio okre
nut Buču leđima, ovaj je lako mo
gao da zamisli izraz lica Kidovog
mučitelja, koji je s vremena na vre-
me svojom teškom čizmom pritis
kivao odmetnikovu šaku i prosto
je gnječio.
Buč uze u levu ruku revolver
koji je maločas oduzeo stražaru i
ne otvarajući širom vrata, provuče
se kroz otvor, pa ih onda polako
zatvori za sobom i osloni se leđima
o njih. Škljocanje brave navelo je
grupicu okupljenu oko Kida da se
naglo okrene. Ugledali su dva upe
rena revolvera i jedno mlado, sko
ro golobrađo lice, dovoljno smrk
nuto i preteče da odmah shvate
kako se nepoznati nimalo ne šali i
daje spreman da upotrebi koltove
koje je držao u rukama.
- Ti, ćelavi, tamo do zida! - nare
di Buč džinovskom telohranitelju.
Ovaj pogleda u čoveka sa baken-
bardama, ali je ovaj netremice bu
ljio u uljeza na vratima, tako da sa
te strane poslušni sluga nije mo
gao da dobije neko objašnjenje.
Najzad, on se okrete i teškim kora
cima priđe zidu i stade pored nje
ga. - Okreni se leđima i sedi dole!
Čovek polako spusti svoju og
romnu telesinu i kada je spretno
tresnuo zadnjicom o pod, daske za-
cvileše.
- Ostavi tu kofu! - naredi Buč
onome koji je polivao Kida. Čovek
ga smesta posluša. - Sada ga pod-
igni sa poda i smesti u onu fotelju!
Čovek sa bakenbardama još
uvek je stajao kao skamenjen. Nje
gove crne oči samo su preletela sa
Buča do njegovih revolvera i na
trag. Ovaj drugi telohranitelj se
saže, uhvati Kida ispod mišica i s
mukom ga dovuče do fotelje. Re-
volveraševo telo mlitavo je visilo u
njegovim rukama. Kada ga je po
stavio da sedne, Kiđova glava klo
nu mu na prsa.
- 1ti sada tamo, kod zida! - izda
naređenje Buč. - Tako, a sada lepo
lezi potrbuške i raširi ruke.
Telohranitelj izvrši naređenje i
Buč i Smitson ostadoše samijedan
prema drugom. Odmetnik ćutke
priđe vlasniku saluna i kada se na
lazio jedan korak daleko od njega,
munjevito zamahnu nogom i po
godi Smitsona vrhom čizme u sto
mak. Ovaj riknu od bola, presavi se
i onda pade na kolena. Ostao je
klečeći i samo je klatio glavom i
stenjao.
- Vreme je bilo da i ti probaš
malo medicinu koju si davao
mome drugu - prosikta kroz zube
razjareni Buč.
23. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 21
Ne ispuštajući iz vida prisutne
kod zida, on ode do fotelje u kojoj
se nalazio Kid i tek sada bolje po
gleda u prijatelja. Lice mladog re~
volveraša bilo je natečeno od uda
raca. Jedno oko mu je ostalo skoro
sasvim zatvoreno, a iz razbijenog
nosa krv se u tankom mlazu slivala
na čipkaste grudi njegove košulje.
Čulo se kako isprekidano i teško
diše. Leva ruka, koju je malopre
gnječila teška čizma džinovskog
ćelavka, takođe je bila natečena i
nepokretna. Sreća je što on bolje
puca desnom rukom, prolete
Buču kroz glavu.
Zatakao je jedan od revolvera za
pojas i premestivši drugi u levu
ruku, Buč privuče onu kofu u ko
joj je bilo još malo vode. Strgao je
vratnu maramu i natopio je u kofi,
pa onda pažljivo počeo da briše Ki-
dovo lice. Minut kasnije, plavokosi
odmetnik jeknu i otvorii ono zdra
vo oko. Nekoliko trenutaka trep
tao je i kada mu se pogled izbistrio,
prepoznao je zabrinuto lice svoga
prijatelja.
- A ... ti si, mali ... - s mukom
procedí Sandens kroz natečene
usne. “ Ipak ... si me pronašao.
Buč samo klimnu glavom i oba-
zre se oko sebe. Oči mu se zausta-
više na četvrtastom đekanteru od
kristala, koji se sa čašama nalazio
na Smitsonovom pisaćem stolu.
Znao je šta će najbolje pomoći
Kidu. Plavokosi revolveraš vide da
Buč prilazi stolu i uzima dekanter,
pa prokrklja:
- Stani ... možda je viski drogi
ran. Mene su tako ošamutili.
Buč zastade i onda sa bocom u
ruci priđe Smitsonu, koji je dotle
uspeo da povrati dah i prestao je
sa jecanjem. Njegovo prebledelo
lice bilo je orošeno graškama zno
ja i iskrivljeno u bolnu grimasu.
- Dakle, zaista ste mog prijatelja
pojili medicinom, a? - reče Buč. -
Je li i ovaj viski začinjen?
- Nije - promuca Smitson. - To
je moj lični viski.
- Hajde da ga malo probaš - na
redi Buč i nasu jednu čašu i dade
je vlasniku saluna. On je bez raz
mišljanja iskapi. To kao da ga je
malo povratilo i lice mu izgubi neš
to od samrtničkog bledila. Tela-
hranitelji na podu nisu davali ni
glasa od sebe. Jedino je ćelavko
teško disao. Buč priđe Kidu i pri
sloni mu grlić dekantera o usne i
ovaj kao mala beba poče da otpija
kratke gutljaje. Sa svakim gutlja
jem kao da mu se vraćala snaga.
Najzad je Buč morao da odmakne
bocu, jer se plašio da alkohol po
novo ne omami Kida, pogotovu
što je ovaj već bio drogiran. Među
tim, viski kao da je na Sandensa
imao dejstvo protivotrova. Revol
veraš se polako diže iz fotelje i po
malo nesigurnim koracima priđe
Smitsonu. Stao je iznad vlasnika
saluna i promuklo rekao:
- Nisi hteo da se razdvojiš od
onih para, a? Čovek ponekad mora
da nauči i da gubi. Sada ćeš dobiti
dobru lekciju. Posle nje, sumnjam
24. 22 Pony West— Kasidi i Kid 6
da će ti se ostajati u Santa Feu.
Nego, prvo da vidimo gde ti je ta
priručna apoteka iz koje vadiš ča
robne napitke za uspavljivanje.
Smitson se, izgleda, bio već sa
svim pribrao i sada je kradomice
bacao poglede prema vratima, kao
da odande očekuje neku pomoć.
Kidu to nije promaklo i on preko
ramena dobaci prijatelju:
- Okreni ključ u toj bravi, Buče.
Ne )ih želeo da neko nepozvan
upadne ovamo i prekine nam pri
jatno ćaskanje.
Dok je Buć zaključavao vrata,
Kid udarcem noge natera Smitso-
na da ustane i potera ga ka masiv
noj, gvozdenoj kasi koja je stajala u
uglu kancelarije, desno od pisaćeg
stola. U ruci je držao jedan od de-
ringera, koji njegovi neprijatelji
nisu primetili i malo oružje bilo je
sada preteći prislonjeno o Smitso-
nov potiljak.
- Pretpostavljam da lekarije dr
žiš tamo gde i pare - reče Kid i po
kuša da se osmehne, ali ga natekle
usne zaboleše i on se namršti. To
ga je samo podsetilo na pretrplje
ne muke i on iz sve snage tresnu
kolenom vlasnika saluna u donji
deo leđa. Smitson posrte napred i
sigurno bi pao da se obema ruka
ma nije uhvatio za kasu.
- Otvaraj tu sandučinu! - naredi
mu Sandens. Smitson zavuče ruku
u džep svog prsluka i odande izva
di nekoliko ključeva. Drhtavim ru
kama baratao je ključevima po
bravama kase i malo zatim masiv
na vrata skliznuše na podmazanim
šarkama i nečujno se otvoriše.
Kid razrogači svoje zdravo dko
kada vide sadržinu kase. Na do
njim policama stajali su svežnjevi
novčanica, a među njima videlo se
i nekoliko džakčića, očigledno pu
nih, zlatnog i srebrnog novca. Kid
gurnu Smitsona u stranu, uze je
dan od džakčića i kada novac u
njemu zvecnu, besno reče:
- 1tebi je bilo toliko stalo za ono
malo para što sam dobio na tvom
ruletu? «r
- Nije to zbog para - odvrati vlas
nik saluna, kome se ponovo vratio
onaj duboki glas. - Ti si otkrio taj
nu našeg ruleta i to je moglo da
nam upropasti posao.
- Znači, nameravali ste da me
ućutkate zauvek - razljuti se Kid. -
Jedino bi tako tajna mogla da se
sačuva, zar ne?
Smitson ništa ne reče.
- Gde je onaj napitak za uspavlji
vanje? - upita Kid. Vlasnik saluna
ćutke pokaza na donju policu, gde
se nalazila jedna boca od tamnog
stakla. Kid je uze i priđe pisaćem
stolu, gde je Buč maločas vratio
dekanter sa viskijem. Odmetnik
uze dekanter, otpi iz njega nekoli
ko dobrih gutljaja i spusti ga na
sto, rekavši: - Šteta za ovaj dobar
viski, ali moraću da ga začinim.
Onda je iz one tamne boce na-
suo u dekanter dovoljno žućkaste
tečnosti da nadoknadi viski koji je
bio popijen. Promućkao je sads
tako spremljeni »koktel«, napunio
25. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
■i ............... i ......... « i i» m i - i— —i J L — m ■■— ■■ - ■■■ ■■
dve čaše do polovine i rekao Buču,
koji je sve to začuđeno posmatrao:
- Dovedi mi onog što leži dole da
ga malo počastim.
Buč ritnu nogom telohranitelja
koji je bio potrbuške ispružen po
podu i ovaj se s mukom podiže.
Kid mu dade znak da priđe. Tut-
nuo mu je čašu u ruku i rekao:
- U naše zdravlje, ali do dna!
Telohranitelj zakoluta očima.
Znao je kakvo mu se piće nudi.
Očajnički je pogledao u vlasnika
saluna, no ovaj je samo zurio isp
red sebe.
- Hajde, šta čekaš? Požurivao ga
je Kid. - To je gazdin najbolji viski.
Mora da si ga krišom pio. Ja sam
mu samo popravio ukus.
Uzdrhtalom rukom telohranitelj
prinese čašu ustima i jedva srknu
piće iz nje. Lice mu se iskrivi od ga
đenja. Kid je, očigledno, bio prete-
rao sa dozom i viski je verovatno
imao sasvim drugi ukus.
- Ne oklevaj! - podviknu mu Kid
i zabi cev deringera u čovekov sto
mak. - Ili bi, možda, više voleo da
ti smestim u želudac jednu olovnu
pilulu?
Pomiren sa sudbinom, telohra
nitelj zabaci glavu i ispi čašu sa is
tim izrazom lica kao kada deca gu
taju ricinus, ili neki gorki lek.
Samo što je začinjen viski nestao u
njegovim ustima, čovek ispusti
čašu i uhvati se obema rukama za
stomak.
- Peče ... peče ... - prostenjao
je. - Otrovali ste me.
23
- De, de - osmehivao se Kid. -
Samo ćeš malo da odspavaš. To ti
je i potrebno posle ovako napo
rnog dana.
Telohranitelj se zatetura prema
Kidu, a ovaj ga vešto prihvati i gur
nu ka jednoj od fotelja. Tamo se
drogirani skljokao i nekoliko tre
nutaka kasnije već počeo da hrče
otvorenih ustiju.
Buč sa odobravanjem klimnu
glavom. Već je bio strepeo kako će
morati da puca u ljude, što mu je
oduvek padalo teško i ovaj Kidov
bezbolniji način daleko mu se više
dopadao.
- A sada, da vidimo da li je naš
debeljko žedan - reče Kid i načini
nekoliko koraka prema ćelavku
koji je i dalje nepomično sedeo,
okrenut licem prema zidu, ali je
sve napeto slušao. I baš kadaje Kid
skoro stigao do telohranitelja, ovaj
se odjednom izvi u stranu, hitri
nom iznenađujućom za ovako ma
sivno telo, i usput zakači jednu
saksiju sa palmom, koja se nalazila
pored njega. Saksija umalo ne po
godi Kida u nogu i da revolverašu
refleksi opet nisu dobro radili, ko
zna šta bi se dogodilo.
Dok se ćelavko još kotrljao po
podu, Deringer u Kidovoj ruci sev-
nu i zrno se zari u saru njegove čiz
me. Zbog debljine kože na čizmi,
metak je verovatno načinio plitku,
ali ipak bolnu ranu i ćelavko jauk-
nu i prestade da se kotrlja. Odjed
nom je izgubio svaku volju za bor
bom. Kid hitro priđe stolu i uze
26. 24 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
onu drugu čašu i vrati se do ranje
nika.
- Evo ti nešto protiv bolova, pri
jatelju - rekao mu je pružajući
čašu. ~ Mi smo humani ljudi i ne
možemo s mirom da posmatramo
kako neko pati. Do dna i to brzo!
Ćelavko prihvati čašu i odmah je
iskapi. Pomiren sa sudbinom, sru
čio se na pod i čekao na dejstvo na
pitka.
U tom trenutku začu se kucanje
na vratima. Odmetnici se zgledaše,
a Smitson se prenu iz obamrlosti i
zakorači za vratima.
-V idi šta hoće! - šapatom mu
naredi Kid.
- Ko je? - promuklo upita Smit
son.
- Ja sam ... Trenton - začu se
glas iza vrata. - Ovde leži Džem-
ison. Izgleda da ga je neko udario.
Buč klimnu glavom Kidu i pro
šapta:
- To je stražar koga sam ja sre
dio. Reci mu - okrenuo se Smitso-
nu - da ga unese unutra.
- Unesi ga ovamo - jasnim gla
som reče Smitson, a Buč nečujno
otključa bravu. Vrata se malo otvo-
riše i na njima se pojavi jedan čo-
vek, okrenut leđima, koji je natraš-
ke uvlačio u kancelariju onog
onesvešćenog stražara. Ne prime-
ćujući šta se događa u kancelariji,
on sa onesvešćenim stiže do sredi
ne kancelarije i tamo ga spusti, a
onda se uspravi i pogleda oko
sebe. Video je Smitsona, bledog i
unezverenog, ali i dvojicu revolve-
raša, od kojih je još od maločas je
dan bio saslušavan i tučen. Dok je
pridošlica još pokušavala da shvati
šta se dešava, Kidje već punio čašu
iz dekantera i sada mu je prišao,
rekavši:
-O krepi se malo posle napor
nog rada. Tvoj prijatelj mora da je
prilično težak.
Čuvar reda u salunu mahinalno
prihvati čašu i otpi jedan gutljaj, a
onda zastade kada mu je žestoko
piće opeklo grlo, no Kidov revol
ver je bio rečitiji od svakog ubeđi-
vanja i on isprazni čašu. Malo za
tim i sam se našao u jednoj od fo
telja, isključen iz svih događaja
oko sebe.
4
Kod ograde galerije, iznad salu-
na, pojaviše se Smitson i Kid, koji
je imao šešir navučen na čelo,
kako bi prikrio podbulo lice i ote
čeno oko. Vlasnik saluna pljesnu
rukama i kada je privukao pažnju
gostiju ispod sebe, saopšti im svo
jim dubokim i prilično čvrstim gla
som:
- Gospodo! Kao što i sami vidite,
naš srećni dobitnik se već opora
vio od uzbuđenja i čak je spreman
da nastavi sa igrom! On će’odmah
sići dole!
Na ove reci nastade urlik odu
ševljenja u sali, a advokat Džim i
njegov prijatelj rančer Ezra odu
ševljeno zapljeskaše rukama.
Smitson zatim dade znak dvojici
27. Pony W est- Buč Kasidi i Kid 6 25
preostalih čuvara u sali da dođu
gore, pa se on i Kid povukoše sa
galerije.
I dok su dole gosti veselo žagori-
li, očekujući nova uzbuđenja na ru
letu, dvojica pridošlih čuvara bili
su tiho likvidirani, kao i njihovi
prethodnici, a onda je, na kraju, i
Smitson morao da ispije svoju
»medicinu«. Sada je čitava kance
larija odjekivala od glasnog hrka
nja vlasnika saluna i njegovih ljudi.
Kid i Buč pronađoše jednu veliku
kožnu torbu i u nju potrpaše svež-
njeve novčanica i džakčiće sa zlat
nicima. Buč ponese tešku torbu, a
Kid zaključa vrata kancelarije i hit
nu ključ negde u mrak. Dočekani
oduševljenim aplauzom, oni se
spustiše u kockarnicu. Kada su
prišli ruletu, brkati krupije htede
da umakne, ali ga Kid pretećim po
gledom zadrža. Okrenuvši se pri
sutnima, koji su se okupili oko sto
la za rulet, on im reče:
- Gospodin Smitson je odlučio
da vam otkrije tajnu kako se dobi-
ja na ruletu. Od sada ćete svi biti
srećni i zadovoljni u ovom lokalu.
Niko neće da gubi pare. To će biti
jedinstvena kockarnica na svetu.
Prisutni se zgledaše. Krupije,
koji je predosećao šta se sprema,
načini još jedan očajnički pokušaj
da umakne, ali nalete na Buča koji
mu se stvorio iza leđa. Pomiren sa
sudbinom, brkati se postavi pored
velikog točka i drhtavim glasom
reče:
- Stavljajte uloge, gospodo! Igra
se nastavlja!
- Savetovao bih vam da pare
metnete na peticu! - viknu Kid. -
Osećam da taj broj dobija. - Kroz
zube je prosiktao krupijeu: - Pazi
da ne promašiš peticu, inače ćeš
ostati bez tih lepih brkova.
Za tren oka na kvadratu sa bro-*
jem pet pojavi se gomila novca i
onda krupije zavrte točak. Svi su
napeto očekivali šta će se dalje do
goditi i pripremali se na novo izne
nađenje od strane stranca u crnom
odelu.
Točak ruleta se okretao nešto
kraće nego inače i onda ga čelično
pero zaustavi tačno na brojci pet.
Opšti urlik zatrese kockarnicu.
- Šta sam vam rekao, gospodo!
Ovde niko ne može da izgubi. Is
plati igrače!
Krupije otvori fioku ispred sebe
i izvadi odande gomilu novčanica i
srebrnih dolara, a njegov izbezum
ljeni pomoćnik poče da deli pare
dobitnicima.
Još dva puta je Kid objavljivao
koji će broj dobiti i ponovo je ban
ka morala da deli pare srećnim ig
račima. Kada je kasa ostala prazna,
Kid se okrete gomili. Sada je čitav
salun bio okupljen oko ruleta;
tako da se jedva disalo.
- Otkriću vam tajnu gospodina
Smitsona - objavi Kid. - Evo kako
se dobija na njegovom ruletu. Ok-
reni točak! - naredio je krupijeu. -
I zaustavi ga, recimo, na broju tri
naest.
Brkati ga hitro posluša i svi zinu-
28. 26 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
še kada se rulet zaustavi na tri
naest.
- Trik je u jednom mehanizmu -
poučno je nastavljao Kid. - Dovolj
no je samo da krupije pritisne
ovde jednu pedalu ispod stola i to
čak će se zaustaviti na željenom
broju. To je obično broj na kome
stoji najmanje uloga. Tako je Smit-
son stalno dobijao, a vi gubili.
- Lopovi! - ču se jedan urlik iz
mase. Bio je to rančer Ezra. - Pa,
nas su godinama ovde pljačkali.
Gde je Smitson? Hoću lično da ga
obesim!
- Na vešala sa Smitsonom! —od
jeknu iz desetine grla.
- Linčujmo ga! - prihvatiše osta
li.
Razjarena masa kao orkan razle-
te se kockarnicom. Sto sa ruletom
odlete u stranu, a veliki točak bio
je za tren oka izlomljen u komadi
će. Onda se rušilački bes prenese
na ostali inventar saluna. Kroz vaz-
duh su letele stolice, stolovi bili
komadani, a pravi juriš odigrao se
pored džinovskog šanka. Barmeni
su nekud nestali i sada se sa urlici
ma pomeša zveka razbijenog stak
la. Stotina boca je bilo ispijeno, a
onda letelo ka zidu. Buč i Kid su
zadovoljno posmatrali kako se
ruši Smitsonovo carstvo, ali im os-
meh nestade sa lica jer se vrata sa-
luna sa treskom otvoriše i unutra
upade grupa naoružanih ljudi,
koje je predvodio jedan visoki čo-
vek, na čijim se grudima presijava
la šerifska zvezda. Grupa poče da
se probija kroz uzavrelu gomilu ka
sredini saluna, ali je uskoro bila
prinuđena da stane. Onda čove'k sa
zvezdom podiže svoj kolt uvis i is
pali nekoliko hitaca Pucnji učini
še da skoro svi zastanu i okrenu se
prema došljacima.
- Da ste se svi umirili? - drek
nuo je glavni šerif Santa Fea. - Ko
su izazivači nereda?
Sve glave se okretoše mestu gde
su Buč i Kid stajali. I šerif pogleda
na tu stranu, a onda podiže ruku i
njegova naoružana grupa poče su
rovo da odguruje prisutne kako bi
raskrčili put do dvojice odmetni
ka.
- Sada smo u gadnom sosu - op
sova Buč. - Ako nas šerif privede,
verovatno će iskopati i potemice
za nama.
-B rzo tu torbu! - viknu Kid,
kome je jedna ideja sinula kroz gla
vu. Buč mu predade torbu sa para
ma i revolveraš je hitro otvori,
zgrabi prvo džakče s metalnim
novcem, razveza ga i, pošto je za
grabio punu pregršt zlatnika, hit
nu ih po sali vičući: —Navali naro
de! Smitson časti! Bacaj i ti! - do
viknuo je Buču.
Obojica dohvatiše svežnjeve
para i džakčiće s novcem i počeše
munjevito da ih razbacuju na sve
strane. Prava zlatna kiša, propraće-
na lepršanjem zelenih novčanica,
prosto pokri salun. Ono što je po
sle toga nastalo teško se moglo
opisati. Šerif i njegovi ljudi jedno
stavno nestadoše pred gomilom
29. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 27
tela i stotina ruku koje su se grabi
le za novac. Kid i Buč izmigoljiše
se iz saluna i kada su se našli na uli
ci, Buč samo reče:
- Bežimo što dalje iz ovog od
vratnog grada. Željan sam prerij-
skog vazduha.
- Prvo idemo do hotela za stvari
- dobaci mu Kid preko ramena. -
Izgleda nema ništa od spavanja u
krevetu, a i Sebu Pikoku ostade
moj dobitnik. Valjda nisi pobacao
sve pare?
Umesto odgovora Buč samo po
tapša nabijene džepove svog kapu
ta.
5
Kanjon Kostura krivuda kroz
najđivljije delove planine Pelonsi-
ljo, počinjući od doline Animas, u
Nju Meksiku, pa sve do doline Sen
Simon, u Arizoni. Ranije je dolina
Animas bila jedno od glavnih skro-
višta odmetnika. Tamo je svoj raz
bojnički rane imao Kerli Bil, pa
stari Klenton, zatim Dik Grej i Bili
Lang.
S druge strane, na mestu gde se
završavao kanjon Kostura i poči
njala dolina Sen Simon, pružala se
prerija, prepuna čuvenih istorij-
skih mesta i bojišta. Tu, u blizini,
nalazile su se stene ispod kojih se
predao slavni indijanski poglavica
Džeronimo. Odmah ispod stena
nalazio se izvor,' sakriven u udub-
ljenju, koji nije presušivao ni za
vreme najvećih letnjih vrućina i na
njemu su Apači uvek nalazili do
voljno hladne i bistre vode.
Baš kod tog izvora, u hladu jed
nog kržljavog hrasta, spaljenog
bezbrojnim nepogodama, sedela
su dva prašnjava čoveka. Njihovi
konji stajali su u blizini i delovali
isto tako iscrpljeno kao i jahači.
- Do đavola, Buče - reče San-
dens Kid. - Već danima jašemo, a
nigde ni žive duše.
- Rekli su nam da posle kanjona
Kostura i ovog izvora moramo da
naiđemo na put koji vodi u gradić
Preskot.
- Nadam se da nas tamo niko ne
poznaje i da ćemo se dobro odmo
riti - reče Kid i polako ustade. Pri
tom se namrštio, jer su ga leđa od
dugog jahanja prilično bolela.
Prišli su konjima i osedlali ih.
Posle višečasovnog odmora i do
voljno vode i trave, životinje su se
donekle povratile i, kada ih Buč i
Kid pojahaše, počele su da grabe
preko prašnjave ravnice, koja je
počinjala odmah od kanjona Kos
tura.
Ali, već posle prve prevaljene
milje konji smanjiše brzinu i usko
ro su napredovali nogu pred nogu.
Jahači ih nisu podsticali, već su se
i sami opustili u sedlu. Prema oba-
veštenjima kojima su raspolagali,
od onog izvora pa do Preskota tre
balo je prevaliti još desetak milja, a
to nije bilo mnogo kada su iza sebe
ostavili stotine milja prostora koji
ih je delio od Santa Fea do ovog
mesta.
30. 28 Pony W est- Buč Kasidi i Kid 6
Kasno posle podne, kada je sun
ce već počelo da klizi iza horizon
ta, oni izbiše na prašnjavi put. Ova
saobraćajnica očigledno nije vodi
la između nekih velikih mesta, već
je spajala obične rančeve sa Pre-
skotom. I zaista, dvojica prijatelja
počeše da sreću ponekog jahača
koji je išao u grad, dok su se odan
de vraćala kola natovarena raz
nom robom potrebnom na ranče-
vima.
Niski zraci popodnevnog sunca
odjednom zablistaše na prozorima
Preskota, pa se izdaleka činilo da
je grad okićen rubinima. Konji
dvojice odmetnika verovatno ose-
tiše blizinu štale i hrane, pa pređo-
še u lagani kas. Za toliko su još
imali snage.
Desno od Preskota, oko pola mi
lje daleko od grada, nalazilo se
malo brdašce, oivičeno niskom,
kamenom ogradom. Prostor iza
ograde bio je načičkan krstovima,
nadgrobnim kamenjem i ponekim
spomenikom; Ispred ulaza u grob
lje videla se gomila sveta, a na sa
mom groblju održavala se nečija
sahrana.
Buč i Kid stigoše do okupljenih
ljudi i revolveraš učtivo skide še
šir, pa upita jednog postarijeg čo-
veka koji mu je bio najbliži:
- Izvinite, 4a li je ovo Preskot?
Upitani samo klimnu glavom i
htede da se okrene da bi posmat-
rao ceremoniju na groblju. Ali, Ki-
dova radoznalost ovim nije bila za
dovoljena. On postavi drugo pita
nje:
-Im am utisak da sahranjujete
nekog vašeg uglednog građanina,
prijatelju?
- Sahranjuju šerifa Klama i nje
govog pomoćnika Danbara.
- Oba predstavnika zakona od
jednom na grobu? - iznenadi se
Kid.
- Da, juče su obojica poginuli od
iste ruke, od ruke Džima Slotera.
Prokleti ubica!
Kid pogleda u Buča, koji je radi
je izabrao da se ne meša u ovaj raz
govor i već je davao znakove prija
telju da pođu u grad, ali Kid je i da
lje želeo da sazna nešto više o si
tuaciji u Preskotu.
- Znači, sada više nemate šerifa?
-O vo je već treći šerif koji je
ovog leta nastradao u Preskotu -
odgovori čovek. - Sumnjam da će
se lako novi javiti da popuni to
mesto.
Čovek se naglo okrete i odmače
nekoliko koraka, stavljajući Kidu
jasno do znanja kako više ne želi
da razgovara. Revolveraš mamuz-
nu konja i pođe za Bučom niz put.
Ubrzo su stigli na početak Glav
ne ulice Preskota i Buč sada reče:
- Posle ovoga što smo čuli, Pre
skot mi ne izgleda kao prijatno
mestašce za odmor. Taj Džim Slo-
ter loše utiče na razvoj lokalnog tu
rizma.
- A meni je, opet, lakše kada ču
jem da grad u koji dolazim nema
šerifa - odvrati Kid. - Naročito po
sle one gužve u Santa Feu. Ako
31. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 29
mene pitaš, ja svakako ostajem
ovde dok ne odmorimo konje i
malo ispravimo leđa od jahanja.
Buč sleže ramenima. Zaustavili
su se pred salunom, negde na sre
dini Glavne ulice. Lokal je nosio
naziv »Orijent«. Čudno ime za je
dan salun na Divljem zapadu, ali
kada dvojica prijatelja uđoše unut
ra i ugledaše iza šanka debeljuš-
kastog Kineza, sa retkim, opušte
nim brkovima, stvar im postade
jasna.
Brzo su dobili traženo piće. Vis:
ki se pokazao dobar i oni odmah
po drugi put napuniše čaše. Tek
tada su primetili da su jedini gosti
u salunu. Verovatno su svi otišli na
groblje, pomisli Buč. Produžili su
mimo da piju, kada se na trotoaru
začu bat teških koraka i tri čoveka,
prave ljudeskare i veoma slični,
sem razlike u godinama, upadoše
u salun. *
Njihov ulazak navede Buča i
Kida da se okrenu, a debeljuškasti
Kinez odjednom se smanji i skoro
pretvori u loptu, koja kao da je že-
lela da se otkotrlja u neki mračni
ugao lokala.
Prva pridošlica stiže do šanka,
zakači desnu čizmu o mesinganu
šipku koja se nalazila s donje stra
ne šanka i pljusnu ogromnom ša
kom po ploči. Čaše pred Bučom i
Kiđom poskočiše i umalo se ne
prevmuše. Mladi odmetnici se po
gledaše sa razumevanjem. Onda i
preostala dvojica, očigledno braća
prvoga, zauzeše mesta kod šanka.
Između njih je razlika u godinama
mogla biti veoma mala, ali je prvi
i najkrupniji od trojice već imao
prosedu, čekinjastu bradu, neobri-
janu bar nedelju dana.
Kinez se stvori sa čašama i bo
com pred braćom i oni prvo sruči-
še piće u ogrotnna usta, a onda os-
motriše prijatelje koji su stajali
nešto niže od njih. Zatim Ijudeska-
ra sa prosedim čekinjama prstom
pozva Kineza i promumla:
- Ti si, izgleda, zaboravio da ne
smeš strancima da služiš piće,
Vang.
Kinez poče nešto da cvrkuće na
svom jeziku, a onda prilično pra
vilnim engleskim odgovori:
- Ja sam razumeo, Tomi, da to
važi samo za one koji hoće da osta
nu u gradu. Ova dvojica ništa nisu
rekla o tome.
Džinovski Tomi se polako okre
te Buču i Kidu, a njegova braća to
isto učiniše. Ljudeskara palcem
pokaza na Kineza i reče:
- Čuli ste ga. Ostajete li ovde ili
ne?
- Ostajemo - hitro odgovori Kid,
pre nego što je Buč mogao da otvo
ri usta. - Imate li nešto protiv?
-H a, ha, ha! - zaurla Tomi. -
Ovaj komarac pita da li imam pro
tiv. Sada ćemo mu pokazati kako
postupamo sa nezvanim gostima.
Rekavši ovo, Tomi skide nogu sa
mesingane šipke, raširi svoje og
romne ruke kako bi se razmrdao i
odmače se jedan korak u stranu,
tako da su mu braća zauzela mesta
32. 30 Poriy West - Buč Kasidi i Kid 6
s levog i desnog krila. Kao lavina
ljudskog mesa, oni kretoše prema
Buču i Kidu.
Ali, plavokosi revolveraš ni naj
manje nije želeo da se upozna sa
snagom džinovske trojke. Još je
pamtio batine dobijene u Santa
Feu i zato je smesta potegao oba
svoja kolta, koji zapraštaše, ispu
njavajući salun bukom i dimom.
Pred ogromnim čizmama opas
ne braće pojavi se u drvenom
podu pravilna linija rupe. Olovni
meci uz put odvališe i dosta iverja,
tako da se obeležena linijajasno vi-
dela.
Braća zastadoše kao ukopani.
- Tu je vaša granica - dobaci im
Kid. - Biće opasno ako pokušate
da je pređete.
Međutim, Tomi kao da nije bio
navikao na ovakav otpor, ili nije
shvatio koga ima pred sobom, tek
njegova desna ruka, veličine os
rednje šunke, polete ka futroli sa
revolverom.
Kidovi upereni koltovi smesta
odgovoriše na ovaj pokret. On je
mogao da gađa u Tomijevo oružje,
ali poslednjih dana živci ga nisu
služili i sa prilično zadovoljstva za
parao je metkom gornji deo Tomi-
jeve šake. Drugi metak zakači le-
vokrilog brata takođe po ruci, a i
treći dobi istu porciju.
Odjeknuše tri urlika. Krv linu iz
dubokih brazgotina u mesu, koje
su morale biti veoma bolne i braća
zdravim rukama prihvatiše pogo
đene šake. Zaigrali su neku čudnu
igru ispred šanka, pokušavajući da
suzbiju bol.
Kid se pakosno cerio, a Buč*je
stajao spreman desno od njega.
Lice mu je bilo smrknuto, jer je
znao da od planiranog odmora u
Preskotu neće biti ništa.
- Prokleta huljo! - dođe do glasa
džinovski Tomi. - Platićeš nam za
ovo!
- Marš iz saluna! - naredi Kid. -
Krajnje je vreme da naučite kako
se postupa sa gostima u vašem gra
du.
Koltovi u njegovim rukama sev-
nuše ijoš dva metka zariše se izme
đu nogu Tomija i njegovog brata sa
desne strane. Sada su ljudeskare
uplašeno odskočile i uzmakle una
zad i čim novo zrno podiže iverje
opasno blizu Tomijevih čizama,
ovaj ne izdrža već glavački izlete
kroz vrata, a braća ga otpratiše u
stopu.
Okružen plavičastim oblakom
barutnog dima, Kid se i dalje sme-
šio i polako mecima punio svoje
revolvere.
6 .
Džim Sloterje bio pijan. Već de
set dana on je mračno, zlobno i tra
gično pijančio. Građani Preskota
sa strahom su gledali kako njegova
uspravna, visoka i mračna prilika
hoda ulicama i svi su mu se još iz
daleka sklanjali s puta.
Sloter je počeo da pije onoga
dana kada je saznao da ga je njego
33. Pony W est- Buč Kasidi i Kid 6 31
va mlada i lepa žena Helena napus
tila. Žena, kojoj je obećavao da će
postati kraljica doline Sen Simon i
da će od Preskota stvoriti za nju
prestonicu kraljevstva. Helena,
bivša učiteljica, koju je Sloter prili
kom jednog od svojih putovanja
na istok sreo na nekom balu, zaveo
je svojom elegancijom južnjačkog
rančera i obećao joj umesto zlohu-
de plate mlade učiteljice zlatna
brda i doline.
Neiskusna, sa svojih dvadeset
dve godine, Helena Kan je došla
puna iluzija u dolinu Sen Simon.
Ali, ubrzo od njenih iluzija nije niš
ta ostalo. Slpter se potrudio da ih
uništi. Umesto južnjačkog džent
lmena, on se pokazao kao vođa
plaćene gomile ubica i revolvera-
ša, sa kojima se upustio u krvavi
rat za osvajanje doline Sen Simon.
Nije mogla da protekne nijedna
nedelja a da Helena ne čuje za
neko spaljivanje ranca, proteriva-
nje nedužnih ljudi i ubistvo.
Ipak je izdržala pola godine. Slo
ter je stalno obećavao da će s tim
prestati čim postane gospodar do
line i uništi svog glavnog neprijate
lja starog Majka Klentona, koji je
sa preostalim rančerima i dalje
pružao otpor Sioterovim planovi
ma.
Najzad nije izdržala i iskoristila
je trenutak kada je Sloter otišao sa
svojim revolverašima da kazni ne:
kog neposlušnog rančera, čije se
imanje nalazilo tridesetak milja
daleko od njihovog ranča »Dolore-
sa«. Čim joj je muž odjahao, poku
pila je stvari koje je sa sobom do-
nela na ranč, naredila da joj se up
regnu kola, objavivši posluzi da
odlazi u Preskot kod svoje krojači-
ce i prijateljice Džin Simons. Na
ravno, daleko je zaobišla Preskot i
nije se zaustavila sve do večeri,
kada je stigla na drum za San Se-
bastijan. Tu je sačekala poštanska
kola i, ostavivši svoja pored nekog
potoka, ukrcala se sa ostalim put
nicima i otišla za San Sebastijan.
Odatle joj se gubio svaki trag.
Sloter se posle dva dana vratio
na ranč, ali je tada već bilo kasno
za svaku poteru. Demolirao je He-
leninu sobu, izbacio sve njene stva
ri i počeo da pije. Džim Sloter je to
i ranije činio, ali ovoga puta nikako
nije prestajao. Sa bocom viskija u
džepu kaputa bio je na konju, tu
marao po ranču, ili zastrašivao gra
đane Preskota. Iako je već imao
blizu pedeset godina, Sloter je sa
čuvao svoju žilavu gipkost i veliku
snagu. Te osobine od njega je na-
sleđio i sin Đejv, koji je uglavnom
i vodio ranč »Doloresu«, a u slo
bodnim časovima terorisao Pre
skot. Jedino što je Sloter priznavao
sinu daje bolji od njega bila je re-
volveraška veština, koju je ovaj iz
učio u Tusonu i na njegovom koltu
bilo je već urezano trinaest recki,
trinaest ubijenih ljudi.
Eto, u takvom je stanju bio Džim
Sloter kada je laganim koracima
išao sredinom Glavne ulice Pre
skota. Zapazio je da je grad skoro
34. 32 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
ostao bez stanovnika, ali se onda
prisetio razloga tome. On je bio taj
razlog. Baš juče, kada je izlazio iz
saluna »Orijent«, šerifov pomoć
nik Danbar imao je nesreću da na
leti na Slotera. Pijani rančer je za-
htevao od njega da igra nasred uli
ce. Pošto se Danbar nećkao, Sloter
je trgao kolt i meci su zapraštali
oko nogu šerifovog pomoćnika.
On je počeo da cupka, a pijanci iz
saluna »Orijent« su mu se smejali.
Šerif Klam je to posmatrao sa
prozora svoje kancelarije. Nije že-
leo da se umciša, jer se, praktično,
nalazio na Sloterovom platnom
spisku. Njegova dva prethodnika
pokušala su da štite građane koji
su ih izabrali, ali su završili na lo
kalnom groblju. Klam sebi nije že-
leo takav kraj.
Međutim, sudbina je umešala
prste u život šerifa i njegovog po
moćnika. Da li je Sloter bio i suviše
pijan da bi precizno gađao, ili je
mržnja prema svemu nadjačala u
njemu, tek jedan od njegovih me
taka pogodi pomoćnika Danbara u
stopalo i ovaj se sruši u prašinu
jaučući od bola. Šerif Klam istrča
iz svoje kancelarije i polete ka mes-
tu gde seodigravala scena. Probio
se između okupljenih posmatrača
baš u trenutku kada je Danbar uz
besnu psovku trgao revolver i opa
lio na Slotera. Izgleda daje pomoć
niku svega bilo dosta. Metak skide
šešir sa rančerove glave i on se
ukoči od iznenađenja.
Isto toliko je bio iznenađen i
Danbar zbog svoje drskosti. Shva
tio je kako je mogao da ubije prvog
čoveka u dolini Sen Simon i to sa
znanje prosto ga je sledilo. Na nje
govom licu već se pojavio molećiv
izraz i on je zaustio da izrekne
neko izvinjenje, kada Sloter podiže
revolver i dobro nanišanjenim
metkom preseče mu reč u grlu.
Šerif Klam se po inerciji zaleteo
napred i skoro sapleo o svog po
moćnika. Pritom je zamahnuo ru
kama da povrati ravnotežu i uzvik
nuo:
- Ne, Džime! Ne!
Sloter ga sa dva hica položi pre
ko već mrtvog pomoćnika. Prisut
ni posmatrači bili su zgromljeni
ovim nečuvenim događajem. Do
tle su rančeri iz doline uglavnom
stradali od Sloterovog nasilja, ali,
sem maltretiranja i batina, niko od
građana Preskota nije bio ubijen.
Klamova dva prethodnika navod
no su nastradala prilikom nekih
potera daleko od grada i, mada se
krišom govorilo kako ih je Sloter
smakao, to se ipak dogodilo van
njihovih očiju.
Sada su prisustvovali dvostru
kom ubistvu i to ljudi koji su izab
rani da ih čuvaju od zločina i nasi
lja. Odjednom, svetina se raspršta
na sve strane i Džim Sloter ostade
sam sa svojim žrtvama. Niko se
nije usuđivao da vidi šta je sa šeri
fom i pomoćnikom i da li se još
nešto može učiniti za njih.
Onda se sa gornjeg kraja Glavne
ulice pojavila jedna visoka prilika.
35. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 33
Bio je to stariji čovek, čiju je glavu
pokrivala gusta, seda kosa, nalik
na lavlju grivu. Posmatrači iz bez-
bednih zaklona prepoznadoše u
njemu starog dr. Hendersona. Du
gačkim koracima lekar je žurio ka
poprištu u blizini saluna »Orijent«.
Iznad svojih žrtava klatio se pija
ni Sloter, koji je zaboravio da vrati
zadimljeni kolt u futrolu. Dr. Hen-
derson stiže do tela dvojice čuvara
zakona i kleče pored njih. Kratko
ihje pregledao, a onda se uspravio.
Pogledao je Sloteru pravo u oči i
samo mu kratko dobacio:
- Zlikovce!
Rančerova ruka sa revolverom
zadrhta i cev oružja se polako diže
prema starom lekaru. Ovaj se i ne
pomeri. Netremice je posmatrao
ubicu i čekao da ovaj opali u njega.
Odjednom, Sloter vrati kolt u fut
rolu, okrete se i nestade u salunu.
Tako se završila jučerašnja tra
gedija u Preskotu, a sada je mračni
rančer ponovo bio na ulici. Zausta
vio se baš na mestu gde je ubio
Klama i Danbara. Krvave mrlje
več šu odavno bile prekrivene pra
šinom i nestale sa tla, ali Sloter je
čitav minut buljio u prašinu. Onda
se mašio boce viskija iz džepa na
kaputu. Unutra je bilo pića još
samo za gutljaj, dva i on za trenu
tak isprazni bocu, pa je hitnu dale
ko od sebe. Još pre nego što je
boca pala na zemlju, iz saluna »Ori
jent«, jedno dvadesetak metara da
leko od mesta gde je Sloter stajao,
odjeknu žestoka pucnjava. Onda je
nastala kratka pauza i ponovo se
začulo nekoliko hitaca. Odjek puc
njeva još je lebdeo u vazduhu kada
se dvokrilna vrata saluna otvoriše
i kroz njih ispade Tomi Long, je
dan od Sloterovih ljudi, a odmah
za njim i dvojica njegove braće.
Ljudeskare se ne zaustaviše na
ivici trotoara, već skočiše u praši
nu i potrčaše na drugu stranu. Pri
tom su nespretno mahali okrvav
ljenim rukama.
Sloter ih je gledao ukočenim po
gledom i kao da nije mogao da ve-
ruje u ono što vidi pred sobom. Ot
vorio je usta i dreknuo:
- Tomi! Mak! Lefti!
Na zvuk njegovog glasa trojka
uspori korake i najzad se zaustavi
skoro kod same ivice suprotnog
trotoara. Onda se braća okretoše i
prvi put primetiše Slotera. Rančer
pođe ka njima.
Još im se nije bio primakao, a
Tomi upravi svoju okrvavljenu
ruku prema salunu i poče nešto
nerazgovetno da mumla.
- Šta se dogodilo? - dreknu Slo
ter na njega. - Opet ste se tukli i
isekli ruke?
- Nismo - zavapi Tomi. - Jedan
tip je pucao na nas i...
Sloter se seti malopređašnjih
pucnjava. Dalje se nije raspitivao.
Okrenuo je leđa ljudeskari i ovaj
umuče. Isto onako odmereno i
mračno, kao što se obično kretao
ulicama Preskota, Džim Sloter
pređe prekoputa, pope se na drve
ni trotoar i gumu vrata na ulazu u
36. 34 Pony West — Buč Kasidi i Kid 6
salun »Orijent«.
Razlika između večernjeg sum
raka, koji je vladao na ulici, i po
lumraka u salunu bila je prilično
velika i rančer za trenutak ništa
nije mogao da vidi, osim velikog
ogledala iza šanka od mahagonija i
nizova staklenih boca na polica
ma.
Ali, sem Kineza Vanga i nije bilo
šta drugo da se vidi. Sloter spazi
vlasnika saluna, koji je kao skame
njen stajao iza šanka i krete pravo
prema njemu. Usput je pijanim
očima osmatrao lokal i utvrdio da
je prazan.
- Koje pucao? - upitao je Vanga.
- Dva stranca - odgovori ovaj. -
U stvari, jedan je pucao...
- Gde su? —preseče ga Sloter.
Vang ćutke pok? ^ palcem pre
ma zadnjim vratima.
- Dakle, pobegli su tamo! - zare-
ža Sloter i izvadi kolt iz futrole.
Za pijanog čoveka kretao se veo
ma brzo i za tren oka se stvorio
kod zadnjih vrata. Ritnuo ih je no
gom i upao u uzani hodnik, koji je
vodio u kuhinju i ostale pomoćne
prostorije, a na drugom kraju se
završavao vratima prema dvorištu.
Ova su sada bila otvorena.
Sloter otrča do njih i oprezno
pogleda napolje. Dvorište je bilo
prazno. Izuzev nekoliko kokošaka,
koje su kljucale oko male staje, tu
nije bilo nikoga. Ni u sokačetu levo
od saluna.
Sloter se nezadovoljno namršti.
Želeo je da puca, da kažnjava, da
ubije te drznike koji su mu obruka
li trojicu njegovih najboljih ljudi sa
ranca. ■i *
Sloter procedi psovku i spusti
revolver u futrolu. U tom trenutku
sa ulice se začu topot konjskih ko
pita. Možda rančer ne bi obraćao
pažjiju na to da odmah zatim nisu
odjeknuli pucnjevi i glasovi, među
kojima je prepoznao i bas Tomija
Longa.
On se u trku vrati kroz salun i is
pade na glavna vrata Braća Long
su nespretno držala revolvere le-
vom rukom i pucala niz ulicu. Da
leko na kraju, u oblaku prašine,
dva konjanika su baš nestajala na
zavijutku puta i odmah zatim izgu
bila se sa vidika.
Džim Sloter se iznenada zatetu-
ra i uhvati za drveni stub koji je
podupirao nastrešnicu nad trotoa
rom ispred saluna Osetio je stra
hovitu muku. Sagao se i počeo da
povraća u prašinu ispod sebe. Bra
ća Long prestadoše da pucaju i
sada su ga zaprepasćeno gledali.
7
Jedini hotel u Preskotu bio je
»Kaktus«, a njegov vlasnik Milt Ro-
has. Nekada je to bio hotel sa veli
kim izgledima na prosperitet, od
čega su se u slabo osvetljenom
holu mogle videti dve prašnjave,
suve palme. Od kako je Džim Slo
ter otpočeo rat za vlast u dolini
Sen Simon, malo je ko svraćao u
Miitov hotel. Sobe su zvijale praz
37. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 35
ne, jer je strancima bilo zabranje
no zadržavanje u gradu, a lokalni
rančeri žurno su završavali svoja
posla i još istoga dana vraćali se
kućama.
Zato se Milt Rohas prvo obrado
vao, a onda malčice uplašio kada
je ugledao dva prašnjava stranca
kako se pojavljuju u holu ispred
male portirske lože.
- Sobu - reče jedan od stranaca,
koji je imao dugu, plavu kosu i iste
takve brčiće. - Sa velikim i meka
nim krevetima.
Njegov pratilac, mlađi po godi
nama, delovao je kao svaki lepuš-
kasti kauboj i držao se prilično po
vučeno. Rohas skide jedan ključ sa
table, ali pre nego što ga predade
gostu reče:
- Dolar dnevno i to unapred, gos
podo. - Okrenuo je knjigu gostiju
da bi se stranci upisali, ali se onda
nečega prisetio i odmahnuo ru
kom. - Verovatno da ste ovde in
kognito, gospodo, jer u Preskotu
strancima nije dozvoljeno zadrža
vanje.
- Tačno - potvrdi plavokosi do
šljak. - Da li vam to nešto smeta?
- Ni najmanje, ako platite za ne-
delju dana unapred - odgovori
vlasnik hotela. - Naravno, za mene
praktično ne postojite. Biću izne
nađen ukoliko vas neko ovde pro
nađe.
- To nam odgovara. —reče onaj
drugi koji je ličio na kauboja.
Plavokosi izbroja sedam srebr
nih dolara na pult i Milt ih jednim
pokretom ruke gurnu u fioku koju
je istovremeno otvorio.
Gosti pođoše uz stepenice i Milt
je osluškivao njihove korake po
hodniku na spratu, škljocanje bra
ve na vratima sobe broj 11 i kada
se sve umirilo, on odahnu. Povu
kao se u sobicu iza lože i nastavio
sa dremanjem.
Za to vreme u sobi na spratu
dvojica gostiju su vodila zanimljiv
razgovor. Da je Milt imao prilike
da čuje nešto od tog razgovora,
svakako bi zaboravio na zarađene
dolare i odbio bi da im pruži gos
toprimstvo. Možda bi se, čak, poža
lio i šerifu. Samo, u Preskotu više
nije bilo šerifa.
- Opet je ovo jedna od tvojih lu
dih ideja - gunđao je Buč Kasidi
skidajući prašnjavi kaput, dok se
Kid već umivao na umivaoniku u
uglu sobe.
-Rekao sam ti da više neću da
spavam u preriji - odvrati Kid pri
hvativši se ubrusa. - Bio taj Sloter
lud ili ne, želim prvo dobro da se
odmorim, a sutra ćemo već videti
šta ćemo s njim.
- Nadam se da će nam noć proći
mirno - mrmljao je Buč zauzima
jući svoje mesto pored umivaoni
ka.
Ovo je bio samo nastavak pre
pirke, koju su dvojica prijatelja vo
dila u jednoj jaruzi nedaleko od
Preskota, gde su se sklonili posle
povlačenja iz grada. Vlasnik salu-
na, Vang, na vreme ih je opome
nuo i pokazao zadnja vrata svog lo
38. 36 Pony West - Buč Kasidi i Kid 6
kala, tako da su odmaglili ostavlja
jući protivnike zbunjene. Buč je
bio za to da se put odmah nastavi
do sledećeg grada, ali kako je to
bio tek San Sebastijan, udaljen do
brih osamdeset milja odavde, Kid
je za svóju tezu imao valjane argu
mente. Zahtevao je odmor, pa ma
kar i po cenu nove pucnjave. I do
bar obed.
Baš taj obed predstavljao je sada
novi problem za odmetnike. Zbog
njega bi morali da napuste hotel i
da odu u neki restoran, ali bi tada
mogao neko da ih primeti i od od
mora u krevetima ništa ne bi ispa
lo. Ionako su se krišom uvukli u
grad, ostavili konje u maloj štali
pozadi hotela i nedužno zafcmžili
sobu od Milta Rohasa, koji, sre
ćom, nije postavljao nepotrebna
pitanja.
Kid je ponovo bio tvrdoglav. Za
htevao je večeru.
-U redu. Idem na večeru, ali
prepusti meni da vodim razgovor,
u koliko do njega dođe.
- Od kada pucnjavu nazivaš raz
govorom? - nasmeja se revolveraš.
Izašli su iz sobe i zaključali vrata.
Dole u holu nije bilo nikoga i oni
šmugnuše na ulicu. Noć je bila vet-
rovita i umesto svežine, naleti us
kovitlanog vazduha donosili su iz
prerije samo prašinu pomešanu s
peskom, koja je prosto zaslepljiva-
la. Veliki žbunovi takozvane »luta
lice«, nalik na ježeve, kotrljali su se
ulicom, a ponekad bi tresnuli o
neki niski prozor, ili kućna vrata.
Ovakva noć išla je na ruku od
metnicima, jer na ulicama Presko-
ta nije bilo nikoga. Trgovci su ^već
zatvorili svoje radnje i spustili kap
ke, dok je svetlost gorela samo u
salunu »Orijent« i jednom lokalu
na drugoj strani ulice, čiju firmu
Buč i Kid nisu mogli da pročitaju.
Natučenih šešira i pognutih gla
va oni su žurili niz ulicu, jer je Kid
tvrdio kako je video jedan resto
ran negde u blizini i sa ove iste
strane gde se nalazio i salun.
Štiteći oči od vetra, oni umalo
ne promašiše taj restoran. Nije
bilo ni čudo, jer su i ovde kapci na
izlozima bili spušteni, a kroz stak
lena vrata videla se svetlost samo
sa jedne lampe u uglu lokala. Buč
zaustavi prijatelja i pokaza mu gla
vom na ulaz u restoran.
Oprezno su pogledali iznad stak
la oblepljenog šarenom hartijom.
Videli su samo prazne stolove.
Onda se iz kujne pojavi jedan ćela
vi čovečuljak, koji zevnu i iz navike
prođe između stolova, udarajući
salvetom po njima kao da sklanja
nevidljive mrvice.
Buč pritisnu kvaku i oni uđoše
unutra. Ćim su vratima izolovali
snažan vetar, dvojica prijatelja se
smesta osetiše bolje. Otvorili su
oči i pažljivije pogledali oko sebe.
Čovečuljak ih je radoznalo po-
smatrao, a onda im priđe i reče:
- Restoran je zatvoren. Kada po
čne da duva vetar iz pustinje, u
preskotu niko ne izlazi iz kuća.
- Mi bismo ipak nešto pojeli -
39. Pony West~ Buč Kasidi i Kid 6 37
reče Kid i izvadi iz džepa zlatnik. -
Valjda vam ostava nije prazna?
Zlato je odmah smekšalo čove-
čuljka. Pokazao im je na sto gde je
gorela lampa, ali Buč odbi to mes-
to i izabra sto u uglu, gde su im obe
strane bile zaštićene, a pogled pre
ma ulazu i kuhinji čist. Ova strate
gija kao da malo zbuni čovečuljka,
jer ih sumnjičavo odmeri. Videlo
se kako želi nešto da pita, no smes-
ta je odustao. Prijatelji naručiše
bilo kakvu vrstu pečenog mesa,
dosta krompira i palačinke sa siru
pom.
Covečuljak nestade u kuhinji, a
Kid ode sam do malog šanka, oda
kle izabra jednu bocu viskija, uze
dve čaše i vrati se njihovom stolu.
Jedan par svetlih očiju virio je iz
nad šarene hartije zalepljene na
staklenim vratima ulaza i pratio
svaki njihov pokret. Kada se Kid
vratio za sto, vlasnik onog para oči
ju odlepi se od stakla i šmugnu duž
zida restorana do malog sokačeta
sa leve strane, pa preko njega stiže
u zadnje dvorište. Tamo ga zapah
nu miris prženog mesa koji je do
pirao iz kuhinje. Kada je nepoznati
stigao do osvetljenog kuhinjskog
prozora, njegova ogromna silueta
jasno se ocrta. Bio je to Tomi Long.
Onda Tomi priđe vratima i ona
samo malo škripnuše, ali i to je
bilo dovoljno da vlasnik restorana
umalo ne ispusti tiganj koji je dr
žao u ruci. Desnu šaku, koja mu je
bila u zavoju, Tomi prinese ustima,
dajući znak čovečuljku da ćuti.
- Kada su došla ona dvojica? -
upitao je promuklim šapatom.
- Maločas, Tomi - promuca to-
večuljak. - Morao sam da ih poslu
žim, jer...
- Gledaj da se što duže zadržiš
ovde sa spremanjem večere - nare
di Tomi. - Ako se budu bunili, reci
im da još malo pričekaju. Ali,
pazi... zucneš li nešto, s tobom i
tvojim restoranom je svršeno.
Rekavši ovo, Ijudeskara zatvori
vrata za sobom i nestade preko
dvorišta. Ponovo je izbio na ulicu i
produžio do šerifove kancelarije.
Unutra je gorela lampa, ali su pro
zori bili zastrveni. Zaklanjajući ru
kom oči od vetra, Tomi se obazre
na sve strane i tek onda uđe u kan
celariju.
Za povećim stolom, zavaljeni i sa
čizmama na njemu, sedeli su nje
gova braća Mak i Lefti, dok je je
dan čovek stajao kod male, tucane
peći i pušio. Nepoznati je bio stra
hovito mršav i njegovo lice više je
podsećalo na mrtvačku lobanju
nego na ljudsko obličje. On upalim
očima pogleda u Tomija i kroz stis
nute, žućkaste zube samo procedi:
- Dakle?
- Ona dva tipa su u Petersono-
vom restoranu - saopšti Ijudeska
ra. Njegova braća smesta skinuše
noge sa stola. - Čekaju na večeru,
Džime. Rekao sam matorom da
odugovlači sa večerom dok se mi
ne pripremimo. Sada ih treba
smaknuti.
Nevada Džim izvadi iz džepa na
40. 38 Pony W est- Buč Kasidi i Kid 6
pesluku cigaret pepir i nešto duva-
na, poče da zavija cigaretu, koju je
odmah zapalio na pikavac tek izva
đen iz usta. Pošto je odbio prvi
dim, on reče:
- Kažeš da su opasni?
- Ne znam za onog drugog, ali
plavokosi odlično gađajavi se Lefti
Long i podiže desnu ruku, koja mu
je bila zavijena kao i njegovoj bra
ći. - Zbog te hulje nećemo moći
bar nedelju dana da se služimo re
volverom.
Mak Long ustade i priđe zidu,
gde su na soškama bile poredane
puške iz arsenala pokojnog šerifa.
On odabra dve vinčesterke, a dvo-
cevku sa skraćenim cevima baci
prema Tomiju, kojije u letu uhvati.
Iz fioke na stolu izvadio je kutije sa
mecima, a Tomi zgrabi odatle
punu šaku patrona za svoju dvo-
cevku.
Neko vreme čulo se samo škljo-
canje mehanizmima na oružju dok
su braća ubacivala metke. Nevada
Džim je odbijao dimove i razmiš
ljao. Odelo na njegovom kao od
skeleta telu neprijatno je visilo, ali
su mu zato ukršteni pojasevi sa re
volverima bili pedantno pritegnuti
i futrole, iz kojih su virile drške
koltova, pričvršćene na tačno po
trebnoj visini.
Tomi Long završi sa punjenjem
dvocevke i pakosno pogleda u Ne-
vadu Džima, pa promumla:
- Ti kao da oklevaš, Džime. Pro
sto ne znam zbog čega ti Sloter pla
ća dve stotine dolara mesečno.
Lako je bilo sa onim rančerima, ali
sada...
- Zaveži! - tihim glasom odvfati
Nevada Džim.
-Znam da si smakao trinaesto-
ro - nastavljao je Tomi, ne obaziru
ći se na preteći pogled revolvera-
ša. - Možda je to baksuzan broj...
Čovek treba da bude oprezan.
- Rekao sam ti da umukneš! -
vrisnu Nevada Džim. - Ja nisam su-
jeveran. Uostalom, večeras ću na
koltovima urezati i četrnaestu rec-
ku ... a možda i petnaestu. Jeste li
gotovi sa tom artiljerijom?
Mak i Lefti Long klimnuše glava
ma, a Tomi stavi veliku dvocevku
pod mišku.
- Moj plan je jednostavan - reče
Nevada Džim i poče da objašnjava
džinovskoj trojki kako će večeras
uloviti dvojicu stranaca.
8
- Do đavola, šta je s tom veče
rom? - po treći put uzviknu San-
dens Kid i ustade od stola, pa pođe
prema vratima restoranske kuhi
nje.
On je već ranije protestvovao i
zvao čovečuljka, ali bi ovaj samo
promolio glavu iz kuhinje i javljao
da će večera odmah biti gotova.
Prijatelji su morali da se teše viski
jem, ali žestoko piće im je još više
raspaljivalo glad, koja ih je još od
jutros mučila.
No, Kid još nije stigao do kuhi
nje a vrata se na njoj otvoriše i mali
41. Pony West - Buč Kasidi i Kid 6 39
vlasnik restorana prepreci mu put.
Preko njega Kid vide da je jelo već
sipano u tanjire i da se na jednom,
čak, nalazi desetak debelih pala
činki koje su naručili.
- Šta ovo znači? - nezadovoljno
je upitao čovečuljka.
Peterson proguta nevidljivu
knedlu, htede nešto da kaže, ali
onda nemoćno zavrte glavom. Bez
reči se okrenuo, zgrabio tanjire sa
jelom i pošao prema Kidu, koji ga
propusti. On sam uđe u kuhinju i
uze palačinke. Dok je pogledom
tražio teglu sa javorovim sirupom,
kojim su se prelivale palačinke, oči
mu se zaustaviše na zadnjim vrati
ma kuhinje, koja su svakako vodila
u dvorište. U bravi je bio ključ. Ne
razmišljajući, Kid priđe vratima,
okrete ključ i strpa ga u svoj džep.
Onda sa police uze teglu sirupa i
vrati se u restoran.
Covečuljak je već postavio veče
ru i kada ugleda Kida, nezadovolj
no mu dobaci:
- Trebalo je to meni da prepus
tite, gospodine.
- Onda bismo čekali do ponoći -
odbrusi mu Kid i sede za sto.
Buč je sve vreme ćutao i po-
smatrao čovečuljka. Nešto mu je
bilo sumnjivo u držanju vlasnika
restorana. Drhtanje ruku, dok je
spuštao tanjire, izbegavanje da se
sretne sa Bučovim pogledom i
nervozno osvrtanje, bili su za od
metnika jasni znaci kako nešto nije
u redu.
-Vlasnik restorana glavačke po
lete ka kuhinji kao da je želeo da
se što pre izgubi iz lokala. Buč ga
otprati pogledom i reče:
-M atori mi je sumnjiv, Kide.
Umalo nije izvrnuo tanjire dok ih
je spuštao na sto ... Imam utisak
kao da nešto iščekuje.
Kid, koji je već napunio usta po
većim komadom mesa, odvrati iz
među zalogaja:
- Hm ... možda si u pravu. Stal
no je javljao kako večera nije goto
va, a kada sam maločas bio u kuhi
nji, sve je stajalo spremno za servi
ranje.
- Biće bolje da požurimo sa je
lom - odvrati Buč i nakloni se na
svoju šniclu.
Glad i žurba učinili su da za tren
oka jelo nestane iz njihovih tanjira
i baš kada su prijatelji navalili na
palačinke, vetar koji je stalno zavi
jao oko kuće za trenutak kao da
prestade.
Buč podiže glavu i oslušnu. Uči
nilo mu se kao da neko ide napolju
ispred restorana Možda neki za-
kasneli prolaznik, pomislio je i po
novo obratio pažnju na tanjir, ali
su mu oči ispod obrva bile upere
ne prema staklenim vratima resto
rana. praveći se da jede, Buč pro
šapta:
- Nekoga ima na ulici, Kide. Ne
pitaj ništa i baci se pod sto ako ja
to učinim.
Revolveraš besno opsova i ud
vostručenom brzinom produži da
tamani palačinke. Kid se odjed
nom ukoči. Neko šesto čulo nago-
42. 40 Pony West ~ Buč Kasidi i Kid 6
vestilo mu je opasnost. Video je da
se i Bučovo telo napelo kao za
skok, ali su ruke njegovog prijate
lja i dalje ravnomerno baratale sa
priborom za jelo.
Neka senka promače pored vra
ta restorana. Ili mi se to samo pri
činilo, pomisli Buč, ali nehotice
prestade da jede. Vetar je nastavio
da fijuče i drvena zgrada restorana
prosto je podrhtavala pod njego
vim naletima. Nešto zasvetluca iz
nad šarene hartije na staklenim
vratima. Taj predmet je imao me
talni odsjaj od svetlosti lampe kod
kuhinjskih vrata.
-Sada! - ciknu Buč.
U sledećem trenutku njih dvoji
ca poleteše sa svojih stolica. Skoro
istovremeno, staklo na vratima
ode u komade i strahovita eksplo
zija teške dvocevke zatrese kuću
jače od vetra.
Nešto nalik na krupan grad poče
da dobuje po zidovima i nasloni
ma stolica, gde su do maločas Buč
i Kid sedeli. Onda još jedna eksplo
zija iz druge cevi puške ispuni res
toran dimom i olovnim zrnima.
Strelac je ovoga puta gađao nešto
niže, tako da su stolovi podneli naj
veći udar krupne sačme.
Još su zrna dobovala iznad njih
kada Buč i Kid pripucaše prema
vratima. Obojica su ispalili po dva
metka i oni svirnuše kroz prazne
okvire na vratima.
Odgovorio im je jauk, više nalik
na životinjski urlik, koji je bio pro-
praćen teškim padom velike teži
ne na drveni trotoar.
Kid se iskobelja ispod stola ijed
nim hicem ugasi lampu koja je go-
rela pored kuhinjskih vrata. U res
toranu zavlada pomrčina, a kroz
razbijena vrata vetar jurnu svom
žestinom, podiže stolnjake i razve-
ja ih na sve strane.
~ Pazi na zadnja vrata! - dobaci
Buč svom drugu.
- Ne brini za njih - veselo odvra
ti Kid. - Maločas sam ih zaključao.
- Gle, pa i ti ponekad umeš da
misliš! - reče Buč i nasmeši se.
Odbauljali su iz ugla prema izlo
zima restorana, na kojima su bili
navučeni kapci. Nisu ni stigli do
njih kada se iz kuhinje začu neka
tutnjava. Teški udarci odjekivali su
po zadnjim vratima, a preplašeni
glas malog Petersona prosto je
preklinjao:
- Nisam ih ja zaključao! Kunem
vam se!
Njegov glas preseče revolverski
hitac, za kojim je sledovalo još ne
koliko. To su napadači mecima
razbijali bravu na vratima.
- Znači da je na ulici čisto - vik
nu Buč i podiže se s poda. - Narav
no, ako si smakao hulju koja je ar
tiljerijom gađala u nas.
Kid pre njega stiže do vrata i ši
rom ih otvori. Bio je pognut, kao
da očekuje da će neko sa ulice da
pripuca na njega, ali sem naleta
prašine, odande se ništa nije pojav
ljivalo.
Morali su da preskoče ogromno
telo koje je ležalo na trotoaru i Buč