2. VIDOVDANSKI USTAV
Vidovdanski ustav je prvi ustav
južnoslovenske države, tačnije Kraljevine
SHS. Ime je dobio po datumu donošenja,
28. junu 1921. godine. Važio je do
6. januara 1929. godine.
Proces usvajanja Vidovdanskog ustava
pokazaće velike političke sukobe u novoj
državi. Iako su postojali raniji planovi o
donošenju ustava, ustav je na kraju donijet
tijesnom većinom i preglasavanjem na
nacionalnoj osnovi. Najmoćnije partije u
zemlji, Narodna radikalna stranka i
Jugoslovenska demokratska stranka, bile
su protiv ustavnih riješenja kojima bi se
garantovala nacionalna prava i autonomija
pokrajna.
*PRVA STRANA USTAVA*
3. Kraljevina SHS je Ustavom proglašena za ustavnu, parlamentarnu i nasljednu
monarhiju, na čelu sa dinastijom Karađorđevića. Najviši organ u zemlji bili su kralj i
Narodna skupština.
Kralj je imao ovlašćenja da saziva i raspušta Skupštinu, da predlaže, potvrđuje i
proglašava zakone, postavlja činovnike i predstavlja zemlju u međunarodnim odnosima.
On je bio i vrhovni zapovjednik vojske. Za svoj rad nije odgovarao Skupštini.
Naprotiv, vlast skupštine bila je ograničena od strane vladara. U periodu od 1918. do
1929. od 24 vlade Kraljevine SHS čak je 21 smijenjena voljom kralja.
4. *ZAKON ZA ZAŠTITU DRŽAVNOG PORETA*
Tokom 1919. i 1920. KPJ je osvojila opštinsku vlast u nekim većim
centrima (Beograd, Zagreb, Skoplje, Niš, Kragujevac), ana izborima za
ustavotvornu skupštinu u novembru 1920. godine i 59 poslaničkih
mandata.
Talas štrajkova zahvatio je radnike na željeznici i u rudnicima
Slovenije i Bosne. U Husinju koj Tuzle rudari su na nasilje žandarima odgovorili
oružjem. Vojska i žandarmerija su ove nemire ugušili u krvi. Zatvoreno je, osuđeno i
prognano na stotine štrajkača. Za ova zbivanja vlada je optužila komuniste i krajem
decembra 1920. donijela Obznanu, uredbu kojom se komunistima zabranjuje svaki
oblik djelovanja.
U ljeto 1921. godine pokušan je atentat na regenta Aleksandra, a izvršen na ministra
unutrašnjih poslova, tvorca Obznane.
Kao odgovor na to, donijet je Zakon o zaštiti javne bezbjednosti i pokreta u državi,
na osnovu koga su vlasti otpočele progon komunista, ali i drugih protivnika
režima, prije svega članove Hrvatske seljačke stranke.
*Amblem Komunističke partije Jugoslavije
5. *ADMINISTRATIVNO-TERITORIJALNA PODJELA*
U skladu sa
centralističkim ustavom,
u aprilu 1922.
godineposebnom
uredbom zemlja je
podjeljena na 33 oblasti.
Vlast je željela da novom
podjelom na oblasti, koje
su cijepale teritorijalnu
cjelokupnost istorijskih
pokrajina, postepno zatre
svijest građana o
nacionalnoj i
pokrajinskoj pripadnosti.
Na čelu oblasti
(županija), koje su se
dalje dijelile na okruge,
srezove i opštine, nalazili
su se župani koje je
postavljao kralj.
Podjela Kraljevine SHS na oblasti
6. *NACIONALNO PITANJE*
Za sve vrijeme postojanja Kraljevine SHS neriješeno nacionalno pitanje bilo je izvor
velike nestabilnosti. Srbi, Hrvati i Slovenci službeno su bili priznati kao ,,tri
plemena jednog istog, jugoslovenskog naroda”. Crnogorcima, Makedoncima i
Muslimanimanije priznata nacionalna posebnost. Ovo jje naročito pogađalo
Makedonce, kojima nije bilo omogućeno da koriste maternji jezik u školama i
državnim ustanovama, što je dovodilo do njihove postepene asimilacije.
Svojim nacionalnim položajem nije bila zadovoljna ni većina Hrvata, koji su željeli
da u okviru zajedničke države imaju svoju posebnu autonomiju, ili federalnu
jedinicu sa vlastitim saborom i vladom, koji bi odlučivali o najvažnijim pitanjima
hrvatskog naroda. Slične zahtjeve postavljali su i mnogi Slovenci.
Većina nacionalnih manjina u Jugoslaviji bila je obespravljena. To pogotovo važi za
Albance koji ne samo da nijesu imali uslova za nacionalni razvoj (nijesu imali ni
škole, ni listove na svom maternjem jeziku), već su bili izloženi represijama vlasti
koja je na njih vršila pritisak kako bi ih iselila sa njihovih ognjišta. Pritisak je vršen i
na muslimane radi njihovog preseljavanja u Tursku.