zoran

2. Jean M. Auel
Ejlina pjesma Djeci Zemlje II
Djeca Zemlje
knjiga šesta

3. 18
– Maligane, jesi li vidio Džonejlu i Džondalara? – doviknula je Ejla, kada je ugledala mladića
kako izlazi iz dijela dograđenog uz njeno prebivalište. Sada su tamo živjela tri mladića, Džonfilar,
koji je dojao sa zapada, iz okoline Velikih V
oda, i Gartadal, čija je majka bila predvodnica njegove
Špilje. Ona je doputovala s njim s dalekog jugoistoka, jer je čula za Džondalarovu vještinu u obradi
kremena.
Poslije četiri godine, Matagan je bio najstariji Džondalarov Šegrt i postao je toliko vješt da mu je
pomagao obučavati mlade. Mogao se vratiti u Petu Špilju, ili u gotovo bilo koju drugu, kao iskusni
majstor za obradu kremena, ali sada je Devetu Špilju smatrao svojim domom i radije je ostao i radio
sa svojim učiteljem.
– Vidio sam ih kako idu prema oboru za konje. Mislim da sam čuo da joj je jučer obećao da će je,
ne bude li padala kiša, danas voditi na jahanje. Sve je bolja. Iako je još mala i ne može se sama
popeti na Sivku niti sići s nje.
Ejla se u sebi osmjehnula, sjetivši se Džondalara na Trkaču i Džonejle kako sjedi ispred njega
prije nego je uopće prohodala. Oboje su trenirali Sivku tako da su stavili dijete ispred sebe i puštali
je da ručicama zagrli debeli kobilin vrat. Kobila i dijete su zajedno rasle i Ejla je smatrala da je veza
medu njima dvjema isto onoliko jaka kao i veza između Njiske i nje. Džonejla je bila dobra sa svim
konjima, uključujući i pastuha. Na neki način bolja čak i od majke, jer ga je naučila usmjeravati
pomoću ulara, onako kako je to Džondalar radio. Ejla je i dalje usmjeravala Njisku mijenjajući
položaj tijela i nije se baš najbolje osjećala kada je jahala na Džondalarov način.
– Hoćeš li reći Džondalaru, kada se vrate, da ću noćas kasno doći. Možda ću doći tek ujutro. Jesi
li čuo da je jutros neki čovjek pao sa stijene u blizini Prijelaza? – upitala je Ejla.
– Jesam. Neki posjetitelj? – upita Matagan.
– Susjed iz Novog doma. Nekada je živio u Sedmoj Špilji, a sada živi na Medvjeđem brdu. Nije
mi jasno zašto bi se bilo tko poslije tolikih kiša pokušao popeti se na Visoku stijenu. Blato je klizilo
niz neke od strmijih padina, sigurno je i tamo gore bilo blata – reče Ejla.
Ovo proljeće je bilo baš vlažno, pomisli ona. Potoci su bili nabujali još od one hladne zime koju
je Martona predvidjela prije nekoliko godina.
– Kako je tom čovjeku? – upitao je Matagan. Dobro je znao kakve sve mogu biti posljedice loše
procjene.
– Ozbiljno je ozlijeđen. Slomljene kosti i tko zna što još. Bojim se da će Zelandona pokraj njega
probdjeti noć. Ostat ću joj pomoći. Poslali su trkača da javi njegovoj obitelji. Trebali bi uskoro stići.
Proleva zajedno s još nekim ženama sprema obrok za njih. Sigurna sam da će biti dovoljno za tebe i
dječake, kao i za Džondalara i Džonejlu – dodala je dok se okretala kako bi se što prije vratila.
Usput je uhvatila sebe kako razmišlja o Džonejli i životinjama. Kada je morala nekamo otići, Vuk
je ponekad ostajao s Džonejlom, a ponekad je odlazio s njom. Ako bi išla sa Zelandonom pomoći
nekome u drugoj Špilji, Vuk je obično išao s njom, ali kada je morala prinositi žrtve i prolaziti kroz
kušnje, obično je išla sama. Nespavanje, odricanje od Užitaka, post-sve je to spadalo u obuku. Često
je boravila u malom skloništu nazvanom Mala Šupljina Izvorove Stijene, koje je bilo dosta udobno.
Nalazilo se odmah pokraj Dubine Izvorovih Stijena, ponekad nazivanog Dolina Dubina, dugačke

4. špilje koja je predstavljala prvo sveto mjesto koje je vidjela kada je došla živjeti sa Zelandoncima.
Izvorova Stijena nalazila se na oko kilometar i pol od Devete Špilje. Do nje se stizalo poslije dugog
penjanja uz stijenu blagog nagiba. Dugačka oslikana špilja imala je i druge nazive, koji su bili
naročito važni za zajednicu zelandona, kao što su Ulaz u Majčinu Maternicu ili Majčin Kanal
Rađanja. To je bilo najsvetije mjesto na njihovom području. Džondalar nije uvijek bio sretan kada je
morala otići, ali mu nikada nije bilo teško da se brine o Džonejli, a Ejli je bilo drago što polako
razvijaju tako bliski odnos. Mala je uz šegrte čak počela učiti i kako se obrađuje kremen.
Ejla se vratila u stvarnost kada je primijetila dvije žene kako idu prema njoj, Marona i njena
rođakinja. Kada bi je ugledala, Vilopa bi joj uvijek kimnula i osmjehnula se, a Ejla bi joj uzvratila
osmijeh, iako joj je Vilopin osmijeh djelovao neiskreno. Marona ju je obično pozdravljala jedva
primjetnim kimanjem glave i Ejla je odgovarala na isti način. A ako nikoga nije bilo u blizini, ne bi
čak ni to uradila, međutim, ovog puta joj se Marona osmjehnula, natjeravši Ejlu da se ponovno
zagleda u nju. To nikako nije bio ljubazan osmijeh. Više je sličio na ruganje, likovanje.
Otkad se Marona vratila u Devetu Špilju. Ejla se stalno pitala zašto je to učinila. Mislila je da ju
je Peta Špilja dosta dobro primila. Ljudi su pričali da je, kada se tamo preselila, rekla da joj se više
sviđa u Petoj. I meni se više sviđalo kada je ona bila tamo, pomisli Ejla.
Nije joj smetalo što su Marona i Džondalar nekada bili par, nego to što nitko nije bio toliko
zloban i pakostan prema njoj kao Marona, još od prvog dana kada joj je dala da odjene muško donje
rublje da bi joj se ljudi smijali. Ali Ejla se hrabro suočila s podsmjehom i zadobila je poštovanje
Devete Špilje. I sada, posebno kada jaše Njisku, često namjerno nosi sličnu odjeću, kao uostalom i
mnoge druge žene, što Maronu dovodi do bijesa.
Lake uske hlače i tunika bez rukava od mekane kože bili su vrlo udobni kada je vrijeme bilo
lijepo.
Ejla je čula od Mataganovih rođaka koji su im došli u posjet da je Marona naljutila neke žene
visokog statusa u Petoj Špilji, rođakinje vođe Kemordana ili njegove družice, kad je nagovorila
nekog muškarca da pobjegne s njom, a bio je Obećan jednoj od njih. Bila je vrlo privlačna s onom
svojom gotovo bijelom kosom i tamno sivim očima, premda je Ejla primijetila da se bore nastale
mrštenjem, a mrštila se često, sve dublje urezuju u njezino lice. Poput većine njenih veza, ni ova nije
dugo potrajala. Muškarac se posuo pepelom i priložio zadovoljavajuću odštetu da bi ga primili
natrag, ali je ona pala u nemilost.
Dok se približavala Zelandoninom prebivalištu, ova razmišljanja potisnule su misli vezane za
ozlijeđenog čovjeka.
Kasnije te večeri, kada je izišla iz donierinog boravišta koje je ujedno bilo i njen dom i bolnica,
vidjela je Džondalara kako sjedi s Džoharanom, Prolevom i Martonom. Završili su s jelom i pijuckali
čaj, gledajući Džonejlu i Prolevinu kćer, Sitonu. Džonejla je bila sretno, zdravo i vrlo lijepo dijete,
bar su svi to govorili. Imala je divnu, vrlo svijetlu, meku, kovrdžavu kosu i Džondalarove izuzetno
žive plave oči. Ejli je Džonejla bila nešto najljepše što je ikada vidjela, ali je odrastajući u Plemenu
naučila ne govoriti takve stvari o vlastitom djetetu kako ne bi privukla nekakvu nesreću. Kada je
pokušala objektivno sagledati stvari, uvjerila je samu sebe da treba gajiti takve osjećaje prema svom
djetetu, ali joj je i dalje bilo jako teško povjerovati da je jedno tako izuzetno dijete baš njezino.
Sitona, Džonejlina bliska rođakinja, rođena svega nekoliko dana prije nje, bila joj je društvo u
igri od samog početka. Sitona je imala sive oči i tamno plavu kosu. Ejla je smatrala da sliči Martoni.
Već je pokazivala ponešto od dostojanstva i gracioznosti bivše predvodnice i imala je njezin jasan,

5. otvoren pogled. Ejla je potom usredotočila svoju pozornost na Džoharana i Džondalarovu majku. Na
Martoni su se počele primjećivati godine, kosa joj je posijedjela, lice se izboralo, ali nije se tu
radilo samo o fizičkom izgledu. Martona nije bila dobro i to je brinulo Ejlu. Razmotrila je sa
Zelandonom njeno stanje, kao i sve moguće lijekove i tretmane koji su im pali na pamet, ali obje su
znale da ne mogu spriječiti da Martona jednog dana ode na drugi svijet. Mogle su se samo nadati da
će to odložiti. Iako je izgubila vlastitu majku, Ejla se smatrala sretnom što je imala Izu, iscjeliteljicu
Plemena, koja ju je podigla zajedno s Krebom Mog-urom, muškarcem njezinog ognjišta. Nezija
Mamutovka željela ju je usvojiti i uvesti u Lavlje sklonište, iako je to već učinio Mamut iz Ognjišta
mamutovaca. Džondalarova majka se od početka odnosila prema Ejli kao majka, ona je bila njena
majka Zelandonka. Ejla je bila bliska i sa Zelandonom, ali ona joj je bila više mentorica i
prijateljica.
Vuk je, držeći glavu položenu na prednje šape, promatrao djevojčice. Primijetio je Ejlu kada je
krenula prema njima, podigao glavu i zagledao se u nju, nagnavši i sve ostale da to učine ako im se
nije odmah pridružila. Ejla shvati da se toliko izgubila u mislima da je zastala. Nastavila je ići prema
njima.
– Kako je? – upitao je Džoharan kada se približila.
– Još ne znamo. Stavile smo mu udlage na noge i ruku, ali ne znamo je li unutra nešto slomljeno.
Još diše, ali se nije probudio. Njegova družica i majka su sada s njim – odgovorila je Ejla. –
Zelandona misli da mora ostati s njima, a ja mislim da bi bilo dobro da joj netko odnese nešto za
jelo. Možda bi to potaknulo njegovu obitelj da izađe i nešto pojede.
– Ja ću joj odnijeti hranu i pokušati njih nagovoriti da dođu ovamo – rekla je Proleva ustajući.
Otišla je do naslaganih posuda posjetitelja, uzela tanjur od slonovače koji je bio odsječen od velike
kljove mamuta i uglačan pješčanikom, a i odabrala je nekoliko komada mesa planinskog jareta
ispečenog na ražnju. Nisu često imali prilike tako se počastiti. Nekoliko lovaca iz Devete i okolnih
Špilja otišlo je u lov na kozoroga. Imali su sreće. Dodala je malo lisnatog povrća i blago prokuhanih
proljetnih stabljika čička i nekakvo korijenje, a onda je sve to odnijela do ulaza Zelandoninog
prebivališta i zagrebla po izloženom komadu sirove kože pokraj teške kožne zavjese navučene preko
ulaza. Pričekala je trenutak i ušla. Nedugo potom pojavila se s družicom i majkom ozlijeđenog
čovjeka, dovela ih do glavnog ognjišta, i dala im tanjure za posjetitelje.
– Moram se vratiti – rekla je Ejla, gledajući Džondalara. – Je li ti Matagan prenio poruku da ću
večeras vjerojatno doći kasno?
– Da. Ja ću staviti Džonejlu na spavanje – odgovorio je, ustao i podigao dijete. Zagrlio je ženu i
dodirnuo njen obraz, dok ih je Ejla oboje grlila.
– Danas sam jahala Sivku – rekla je Džonejla. – Džondi me je izveo. On je jahao Trkača. I Njiska
je bila s nama, ali nju nije imao tko jahati. Zašto, mama, i ti nisi pošla?
– O, da sam barem mogla, malena – uzdahne Ejla, ponovno ih oboje zagrlivši. Nadimak od milja
koji je nadjenula djetetu bio je sličan onom kojim je dozivala ozlijeđenog lavića kojeg je davno bila
našla, njegovala i potom podigla. Bila je to malo izmijenjena plemenska riječ za dijete ili mališana.
– Ali danas je jedan čovjek pao i ozlijedio se. Zelandona ga pokušava izliječiti, a ja joj
pomažem.
– Hoćeš li doći kada mu bude bolje? – upitala je Džonejla.
– Čim mu bude bolje, idemo na jahanje – reće Ejla. Ako mu bude bolje, pomislila je, a onda se

6. okrenula prema Džondalaru. – Povedi i Vuka. – Opazila je kako družica ozlijeđenog čovjeka
zabrinuto pogledava životinju. Svi su znali za vuka, a većina ga je i vidjela, makar iz daljine, ali nisu
svi pokušali sjesti i jesti blizu njega. Žena je poprijeko gledala i Ejlu, pogotovo otkad je čula
nadimak kojim se obraćala djetetu. Čak i ovako izmijenjena, riječ je zvučala čudno i nepoznato.
Kada je Džondalar otišao s Džonejlom i Vukom, Ejla se vratila u Zelandonino prebivalište. – Ima
li poboljšanja kod Džakarala? – upitala je.
– Koliko mogu vidjeti, nema – odgovorila je Ona Koja Je Prva. Bilo joj je drago što su dvije
žene izašle pa može otvoreno govoriti.
– Ponekad ljudi jako dugo venu u ovom stanju. Ako nekome pođe za rukom da ih natjera uzeti
malo vode i hrane onda požive duže, a u protivnom odu za nekoliko dana. U takvim slučajevima duh
je izgleda zbunjen, elan nije siguran želi li napustiti ovaj svijet dok tijelo još diše, čak i kada je
ostatak tijela nepopravljivo oštećen. Ponekad se probude, ali se nisu u stanju pomaknuti, ili se neki
njihov dio ne želi pokrenuti, ili ne zacijeli kako treba. Povremeno, i to poslije dugo vremena, neki se
oporave od ovakvog pada, ali mnogo češće im to ne pođe za rukom.
– Je li mu iz nosa i ušiju istjecala tekućina? – upita Ejla.
– Od kada je ovdje nije. Ima ozljedu na glavi, ali izgleda da nije duboka, svega nekoliko
površinskih ogrebotina. Međutim, polomio je brojne kosti i zato mislim da ima unutrašnje povrede.
Noćas se neću odvajati od njega.
– Ostat ću s tobom. Džondalar je odveo Džonejlu i Vuka. Družica ovog čovjeka se ne osjeća
ugodno u blizini Vuka – rekla je Ejla. – Mislila sam da se do sada većina ljudi već navikla na njega.
– Pretpostavljam da ona nije imala priliku naviknuti se na tvog vuka. Nije odavde. Ime joj je
Amelana. Džakaralova majka mi je ispričala njihovu priču. Upoznao ju je tijekom svog Putovanja na
jug, združio se tamo s njom i doveo je ovamo. Nisam čak sigurna ni da se rodila na teritoriju
Zelandonaca ili negdje u blizini. Granice nisu uvijek jasno određene. Čini se da dobro govori jezik,
premda s onim južnjačkim naglaskom, slično Beladori, Kimeranovoj družici.
– Kakva šteta, došla je čak ovamo, a može se dogoditi da izgubi svog čovjeka. Ne znam što bih
učinila da se odmah nakon mog dolaska ovamo nešto dogodilo Džondalaru... pa čak i sada – rekla je
Ejla i stresla se od te pomisli.
– Ostala bi ovdje i postala zelandona, kao što si i sada. Sama si rekla da se nemaš kamo vratiti.
Sigurno se ne bi sama otputila natrag do Mamutovaca, to su oni koji su te usvojili, je li tako? Ovdje
nisi samo usvojena. Ovdje pripadaš. Ti si Zelandonka – reče žena.
Ejlu je donekle iznenadila žestina kojom je Prva ovo izgovorila, ali još je veće bilo zadovoljstvo
koje je osjetila. Sada je znala da žele da ostane s njima.
Ejla se vratila kući rano sljedećeg dana. Sunce je upravo izlazilo i ona zastane na trenutak kako bi
promatrala zažarenu loptu koja počinje prožimati nebo s druge strane Rijeke. Kiša je prestala, ali su
se niski oblaci na obzoru nizali u pramenovima žarko crvene i zlatne boje. Kada se svjetlost podigla
iznad stijenja, Ejla je zaklonila oči kako bi vidjela oblike stijena i usporedila mjesto izlaska snažnog
zračenja s mjestom njegovog jučerašnjeg izlaska.
Uskoro će od nje tražiti da godinu dana bilježi izlaženja i zalaženja sunca i mjeseca. Ostali iz
zajednice zelandona su joj rekli kako im je najteže padalo odricanje od sna, pogotovo kada treba
promatrati mjesec koji se ponekad prvo pojavi ili nestane u sred dana, a ponekad u sred noći. Sunce,

7. dakako, uvijek izlazi ujutro i zalazi uvečer, premda su neki dani duži od drugih. Ono se kreće po
obzora na predvidiv način. Tijekom pola godine dani postaju sve duži i ono svakog dana otputuje
malo sjevernije, sve dok se, u sred ljeta, ne zaustavi na nekoliko dana. Tada su dani najduži, i to je
ljetna dugodnevnica. Zatim se polako vraća i svakog dana zalazi malo južnije. Dani postaju sve kraći
i u jednom trenutku su dan i noć iste dužine. Tada Sunce zalazi gotovo na samom zapadu, sve dok se u
sred zime ponovno ne umiri na nekoliko dana, a to je zimska kratkodnevnica.
Ejla je porazgovarala s Džakaralovom majkom i Amelanom, i malo bolje se upoznala s mladom
ženom. Barem jedna stvar im je bila zajednička: obje su bile strankinje koje su se združile sa
Zelandoncima. Amelana je bila prilično mlada, pomalo nepredvidiva i kapriciozna, shvatila je Ejla.
A bila je i trudna, i još je patila od jutarnjih mučnina. Bilo joj je žao što ne može nešto više učiniti za
Džakarala, Amelane radi, a i njega radi.
I Ejla i Zelandona su bdjele nad njim, kako zbog sebe tako i zbog njega. Zanimalo ih je kako će se
stvari razvijati, kako bi nešto više naučile o stanjima sličnima njegovom. Uspjele su mu dati malo
vode, ali progutao ju je refleksno i nekoliko puta se zagrcnuo kada su mu je lijevale u usta. Ma koliko
da su se trudile, nije se probudio. Vrijeme koje su provele zajedno, Zelandona je iskoristila da
poduči Ejlu o metodama kojima se služe Zelandonci. Razgovarale su o lijekovima i liječenju, i izvele
nekoliko obreda u nastojanju da prizovu pomoć Velike Majke Zemlje. Ejli su samo neki od njih bili
poznati. Još nisu uvele cijelu zajednicu u obrede ozdravljenja, koji bi onda bili mnogo složeniji i
službeniji.
Razgovarale su i o skorašnjem Putovanju na koje je starija žena željela što prije poći sa svojom
pripravnicom. To dugo Putovanje potrajat će cijelo ljeto. Bilo je nekoliko svetih mjesta na jugu i
istoku za koja je Prva mislila da ih trebaju posjetiti. Neće ići same. Ne samo da će s njima poći
Džondalar, već i Vilamar, glavni trgovac, i dvojica njegovih pomagača. Razmatrale su tko bi još
trebao poći s njima i sjetile se Džonokola. Nema sumnje da će biti uzbudljivo poći na tako daleki put
da bi se vidjela nova mjesta, ali Ejla je dobro znala da im neće biti lako i bila je zahvalna što imaju
konje. Oni će olakšati put i njoj i Prvoj. Osim toga, Zelandoni je odgovaralo da se doveze na
motkama za vuču u koje je upregnuta Njiska. To bi uvijek izazvalo čuđenje, a ona je voljela raditi
stvari koje skreću pozornost na Zelandonce i ističu značaj položaja Prve.
Stigavši u prebivalište. Ejla je htjela Džondalaru skuhati jutarnji čaj, ali bila je strašno umorna.
Probdjela je noć kako bi se Zelandona mogla odmoriti. Doniera ju je ujutro poslala kući da se ispava.
Bilo je toliko rano da su još svi spavali, osim Vuka koji ju je dočekao ispred ulaza. Osmjehnula se
kad ga je ugledala. Uvijek bi se iznova začudila kada je shvatila da on zna da ona dolazi ili odlazi.
Kada je ušla, vidjela je da Džonejla spava pokraj Džondalara. Njena mala vreća za spavanje bila
je prostrta pokraj njihove, ali voljela se uvući i k njima. Kada Ejle nije bilo, što se događalo sve
češće, ona bi došla k njemu. Ejla je htjela premjestiti Džonejlu na njezino mjesto za spavanje, ali se
predomislila i odlučila ne uznemiravati ih. Ionako će uskoro ustati. Otišla je do Džonejline vreće za
spavanje, prethodno uzevši rezervne kože za spavanje iz skladišta, i preuredila malu postelju za sebe.
Kada se Džondalar probudio i vidio Ejlu kako spava na Džonejlinom mjestu, prvo se osmjehnuo, pa
namrštio. Sigurno je bila jako umorna kad nije došla k njemu, a njemu je silno nedostajala.
Džakaral je umro nekoliko dana kasnije, ne probudivši se. Ejla ga je vratila u Sedmu Špilju na
vlaki. Njegova majka je željela da se obredi obave tamo i da bude ukopan u blizini, kako bi njegov
elan na njemu poznatom području tražio put do drugog svijeta. Ejla, Džondalar, Zelandona i još
nekolicina iz Devete i okolnih Špilja, i svi ljudi iz Medvjeđeg brda, sudjelovali su u obredu sahrane.

8. Kasnije je Amelana prišla Zelandoni i Ejli i zamolila ih da porazgovaraju.
– Netko mi je rekao kako uskoro planirate put na jug. Je li to točno? – upitala je Amelana.
– Da – potvrdila je Zelandona, upitavši se što mlada žena želi. Mislila je da zna i već je
razmišljala kako da se postavi.
– Biste li i mene povele sa sobom? Hoću kući – rekla je mlada žena, očiju punih suza.
– Ali ovo je tvoj dom zar ne? – primijetila je Prva.
– Ne želim ostati ovdje – povikala je Amelana. – Nisam znala da se Džakaral želio preseliti u
Novi dom i živjeti na Medvjeđem brdu. Ne sviđa mi se. Tamo nema ničega. Sve se tek mora
napraviti ili sagradili, a ni naše prebivalište još nije gotovo. Nemaju čak ni zelandonu. Trudna sam i
morala bih pješice ići do neke druge Špilje i tamo roditi. Više nemam ni Džakarala. Lijepo sam mu
rekla da se ne penje na Visoku stijenu.
– Jesi li razgovarala s Džakaralovom majkom? Sigurna sam da možeš ostati u Sedmoj Špilji.
– Ne želim ostati u Sedmoj Špilji. Ne znam tamošnje ljude a, iako sam Zelandonka, neki od njih
nisu bili baš fini prema meni, jer dolazim s juga.
– Mogla bi prijeći u Drugu Špilju. Beladora je s juga – predložila je Prva.
– S juga je, ali istočnije, a ona je i vođina družica. Zapravo je ne poznam. Samo želim ići kući.
Želim tamo roditi svoje dijete. Nedostaje mi majka – rekla je Amelana i počela jecati.
– Koliko si dugo trudna? – upitala ju je Zelandona.
– Prestala sam krvariti prije više od tri mjeseca – odgovori ona, šmrcajući.
– Ako si sigurna da želiš ići, povest ćemo te – pristane Zelandona.
Mlada žena joj se osmjehnula kroz suze. – Hvala ti! Oh. hvala ti.
– Znaš li gdje se nalazi tvoja Špilja?
– Na središnjoj uzvisini, malo istoćnije, blizu Južnog mora.
– Možda nećemo ići ravno tamo. Moramo zastati na nekim mjestima duž puta.
– Nemam ništa protiv – reče Amelana i bojažljivo doda – Ali rado bih stigla kući prije nego se
dijete rodi.
– Mislim da je to izvodivo – rekla je Ona Koja Je Prva.
Kad je Amelana otišla. Zelandona počne mrmljati sebi u bradu. – Zgodan stranac posjeti tvoju
Špilju i ti pomisliš kako bi bilo baš romantično pobjeći s njim i osnovati dom na nekom drugom
mjestu. Uopće ne sumnjam da je preklinjala majku, kao što je malo prije mene, da je pusti združiti se
i otići živjeti s njim u njegovom domu. Ali kada stigneš, otkriješ da se ne razlikuje mnogo od starog,
samo što ovdje nikoga ne poznaješ. A onda tvoj uzbudljivi muškarac odluči pridružiti se skupini koja
želi osnovati novu špilju. Od tebe očekuju da budeš oduševljena, kao što su i oni, što ćeš imati svoj
dom, zaboravljajući da su samo prešli na drugu stranu brda i da su među ljudima koje poznaju.
– Amelana je potpuna strankinja, govori malo drukčije i vjerojatno je navikla biti mažena. Ne
poznaje dobro ovdašnje običaje i ne zna točno što se od nje očekuje. Nije joj potrebno još i dodatno
uzbuđenje oko izgradnje novog doma, ona se upravo preselila u novi dom. Njoj je potrebno da se
smjesti i upozna nove ljude. Ali njen muškarac, koji je već samim tim što je krenuo na Put pokazao
kako voli opasnosti, spreman je na novu pustolovinu – stvaranje nove Špilje sa svojim, ali ne i
njezinim, prijateljima i rođacima.

9. – Vjerojatno su oboje zažalili što su se tako na brzinu združili, možda su se zbog međusobnih
razlika, kako pretpostavljenih tako i stvarnih, počeli i prepirati, a onda je ona otkrila da je trudna i da
se nitko zbog toga ne uzbuđuje. Majka, tetke, sve njene sestre, rođakinje i prijateljice ostale su kod
kuće, a ona je otišla od njih. Njen muškarac, ljubitelj rizika, odlučuje se za novi izazov i umre.
Vjerojatno je bolje po sve da se vrati kući i izvuče neku pouku iz ove pustolovine. Ona se ovdje
zaista ni za koga nije vezala.
– Ni ja nisam imala nikoga kad sam došla – primijeti Ejla.
– Jesi, imala si Džondalara – reče Zelandona.
– Rekla si da je njen muškarac, već samim tim što je krenuo na Put, pokazao da voli opasnosti. Ja
sam Džondalara upoznala na njegovom Putu. Zar to ne znači da i on voli opasnosti?
– Nije on bio taj koji voli opasnosti već je to bio njegov brat. Pošao je s Tonolanom kako bi ga
štitio, jer mu je bila poznata njegova sklonost da ulijeće u opasne situacije. Ovdje ga ništa nije
zadržavalo. Marona mu zaista nije imala što ponuditi, osim povremenih Užitaka. Brata je volio više
od nje, i možda je želio da se izvuče iz veze koju je ona mnogo ozbiljnije shvaćala nego on, ali nije
joj mogao otvoreno reći da joj zapravo ništa nije obećao. Oduvijek je tražio nekog posebnog. Neko
vrijeme je mislio da je to našao u meni, i priznajem da sam bila u iskušenju, ali znala sam da ne bi
uspjelo. Drago mi je što je u tebi, Ejla, našao to što je tražio – rekla je krupna žena. – Tvoja situacija,
iako je naizgled slična, nije ni nalik Amelaninoj.
Zelandona je zaista mudra, razmišljala je Ejla, a onda se upitala koliko će to ljudi krenuti na
Putovanje na jug koje je Prva predložila. Doniera, Džondalar, ona i Džonejla, dakako, tiho je
izgovarala riječi za brojenje i dodirivala nogu prstima, prebrojavajući ljude dok je izgovarala
njihova imena. To je četvero. Vilamar i njegova dva pomoćnika, sedmero. Rekao je da im želi
predočiti svoje iskustvo. Također je rekao kako će to vjerojatno biti njegov posljednji odlazak u neku
dužu trgovačku misiju, jer se umorio od putovanja. Ejla mu je vjerovala na riječ, ali joj je palo na
pamet da možda više ne želi odlaziti na duži put, jer zna da Martona nije najbolje i htio bi što više
vremena provesti s njom.
Tu je zatim i Amelana, što znači osmero. Ako pođe i Džonokol, bit će ih devetero, osmero
odraslih i jedno dijete. Ejla je predosjećala da će ih biti još.
Kao da su joj čitali misli, Kimeran i Beladora s petogodišnjim blizancima potražiše Zelandonu. I
oni su željeli ići na jug i povesti djecu u posjet njezinom narodu. Beladora je bila gotovo sigurna da
Prva neće imati ništa protiv da posjeti njezinu Špilju. Nalazila se u blizini jednog od najljepših i
najstarijih svetih mjesta u kraju. Ali oni nisu željeli prevaliti cijeli put koji je doniera planirala.
Namjeravali su se s njima sresti negdje na putu.
– Gdje želite da se nađemo? – upitala je Zelandona.
– Možda u Špilji Džondekamove sestre – reče Beladora. – Ona mu nije prava sestra, ali on gleda
na nju kao da je prava.
Ejla se osmjehnula prelijepoj ženi tamne valovite kose i zaobljenog stasa, koja je također
govorila s naglaskom, premda ne tako neobičnim kao što je bio njezin. Osjećala je posebnu vezu s
njom, jer je bila još jedna strankinja koja se združila sa Zelandoncem i došla ovamo živjeti s njim.
Ejla je znala priču o Kimeranu i njegovoj mnogo starijoj sestri koja se po smrti njihove majke brinula
i o njemu i o svojoj djeci. I njezin muškarac je umro mlad. Kada su njezina djeca i brat odrasli, ona
je postala zelandona.

10. – Ako pokušate ići ravno tamo, trebate znati da ćete na putu do Beladorinog naroda naići na
planine – govorio je Kimeran. – Odlično mjesto za lov na kozoroge i divokoze, ali je uspon na
pojedinim mjestima dosta težak, čak i ako slijedite rijeke. Mislio sam da najprije krenemo na jug, a
onda na istok i da tako zaobiđemo te planine. Bilo bi lakše i Džoneranu i Džinedeli, a i nama koji ih
moramo povremeno nositi. Noge su im još kratke. – Kimeran se osmjehnuo – Nisu kao moje ili tvoje,
Džondalare. – Džondalar i visoki plavokosi muškarac gajili su veliku naklonost jedan prema
drugome.
– Zar ćete putovati sami? – upitala je Zelandona. – To ne bi bilo mudro, ako vodite i djecu.
– Mislili smo pitati Džontlekama i Levelu i njezinog sina bi li oni pošli s nama, ali smo se htjeli
najprije dogovoriti s tobom, Zelandona – reče Beladora.
– Mislim da bi oni bili dobri suputnici – izjavila je Prva. – Da, srest ćemo se s vama usput.
Ejla je ponovno nekoliko puta lupnula prstima po butini. To je ukupno šesnaest, ako i Džonokol
pođe s njima. Ali zato će Amelana biti s nama samo na odlasku, ne i na povratku, a s Kimeranom i
ostalima srest ćemo se tek kasnije.
– Hoćemo li ići na Ljetni sabor? – upitao je Džondalar.
– Mislim da ćemo otići samo na nekoliko dana – odgovori Zelandona. – Zamolit ću Četrnaestu i
Petog da preuzmu moje dužnosti. Sigurna sam da će se njih dvoje pobrinuti da sve bude obavljeno
kako treba, a i zanima me kako će surađivati. Prije polaska na sabor poslat ću trkača Džonokolu, da
vidimo hoće li i može li i on poći s nama. Možda ima druge planove, konačno, on je sada zelandoni
Devetnaeste Špilje. Ne mogu mu više zapovijedati... kao da sam ikada i mogla, čak i kada je bio moj
pripravnik.
Na dan kad je Deveta krenula na Ljetni sabor, osvanulo je sunčano i lijepo jutro. Nekoliko dana
prije toga kiša je padala bez prestanka, ali toga dana oblaci su nestali i nebo je bilo kristalno čisto,
tako da se gorje u daljini sasvim jasno vidjelo. Ove godine putovali su na jugozapad, a mjesto gdje se
održavao Ljetni sabor bilo je udaljenije nego obično, tako da im je trebalo više vremena da stignu.
A kada su konačno stigli, Ejla je zapazila kako ima dosta ljudi iz zapadnijih Špilja koji joj nisu
bili poznati. Oni su nešto duže zurili u nju i u njena tri konja i vuka, a da ne spominjemo motke za
vuču u koje su bili upregnuti konji i Prvu na sjedalu. Mnogi su bili razočarani kada su čuli da Prva i
njena pripravnica i njene neobične životinje neće dugo ostati. Ejla pomisli kako bi ona rado ostala i
upoznala barem neke od Zelandonaca koje do tada nije srela, ali se isto tako radovala ljetnom
Putovanju koje je Prva bila isplanirala.
Džonokol je odlučio pridružiti im se. On nikada nije bio na dužoj doniera-turi, djelomično i zato
što u početku zapravo nije planirao postati punopravni zelandoni. On je samo želio slikati, a Prva nije
na njega vršila pritisak. Kada je vidio prelijepe bijele zidove nove svete špilje i počeo ozbiljno
razmišljati o zajednici zelandona, preselio se u Devetnaestu Špilju koja je bila najbliža tom novom
svetom mjestu. Njegova tamošnja zelandona bila je previše stara i slaba za duža Putovanja, iako joj
je um ostao bistar do samoga kraja. Od tada je čuo nevjerojatne stvari o oslikanim špiljama na jugu i
nije želio propustiti ovu prigodu da ih vidi. Druga mu se možda neće ukazati. Ejli je bilo drago. On je
bio dobrodošao od početka, a mogao bi biti i dobro društvo.
Na saboru su ostali samo četiri dana, ali su ih gotovo svi došli ispratiti. Skupina putnika, koja je
po veličini dostigla kakvu malu Špilju, bila je prizor i pol, kako zbog životinja tako i zbog opreme.

11. Osim onih koji su planirali zajedno ići na ovaj dugački put, bilo je i drugih. Pridružilo im se i
nekoliko ljudi iz Špilja na zapadu, koji nisu poznavali Ejlu. Oni su namjeravali kasnije nastaviti u
drugom smjeru. Bilo je i ljudi iz okolnih Špilja, uglavnom iz Jedanaeste, a među njima se našla i
Kareja, njihova predvodnica.
Prva je željela putovati na jug duž Rijeke sve do njenog utoka u Veliku rijeku. Ondje će morati
prijeći Veliku rijeku, koja je dublja, šira i brža od Rijeke, što govori i samo njeno ime. Mogli su otići
do Prijelaza i, skačući s kamena na kamen, prijeći Rijeku, koja im je bila poznata na dijelu koji je bio
širi i plići, a mogli su je i pregaziti. V
oda im je ponekad dopirala i do struka, ovisno o sezoni, ali
Veliku rijeku nikada ne bi uspjeli prijeći na taj način. Da bi riješili taj problem, Prva i Vilamar
obratili su se Kareji i nekim pripadnicima Jedanaeste, koja je bila poznata po izradi splavi kojima su
prevozili putnike i njihovu prtljagu niz Rijeku do ušća, a zatim i preko šire Velike rijeke.
Najprije su se zaputili natrag prema Devetoj Špilji. Pošto se skupina, s iznimkom Džojnele,
sastojala samo od odraslih i konja, kretali su se mnogo brže nego kada bi se cijela Špilja nekamo
zaputila. Većina putnika bila je mlada i zdrava, a premda je Prva bila krupna žena... upravo
zahvaljujući svom upečatljivom stasu djelovala je zapovjednički... bila je snažna i skoro stalno je
hodala. Kada bi se umorila i shvatila da više ne može držati korak, mogla se voziti na vlaki, što ni na
koji način nije umanjivalo njezin autoritet ili dostojanstveno držanje. Uostalom, nitko osim nje nikada
nije sjeo na sjedalo pričvršćeno za motke za vuču u koje je bio upregnut Ejlin konj.
Te večeri, kada su se ulogorili. Prva i glavni trgovac otpočeše pregovore s Karejom,
predvodnicom Jedanaeste špilje, i još nekima koji su znali služiti se njihovim splavima i bili u stanju
procijeniti koliko splavi će biti potrebno putnicima u sljedećoj etapi Putovanja. Na kraju je još
preostalo da se dogovore o pojedinostima razmjene dobara i usluga u zamjenu za korištenje splavi.
To nije bio privatni razgovor, i Zelandonci koje nisu poznavali ni oni iz Devete ni oni iz Jedanaeste
Špilje, pokazali su veliko zanimanje. Nekoliko njih je čak pitalo bi li se splavi mogle koristiti i za
putovanje Velikom rijekom na zapad, do Velikih voda Zapada. Dakako da bi mogli, barem u
pojedinim sezonama; problem je bio povratak.
Kareja iz Jedanaeste Špilje tražila je od Džondalara i Devete Špilje protuuslugu za upravljanje
splavima. V
odila je pregovore s Prvom, ali je žalila što i Džoharan nije prisutan. Nezahvalno je
davati obećanja naslijepo, možda neće biti voljni ispuniti ono što bi u budućnosti mogli tražiti od
njih.
– Mislim da nemam pravo obvezati se u ime Devete Špilje – izjavio je Džondalar. – Ja nisam
vođa. Možda Vilamar ili Zelandona mogu to učiniti.
Kareja je dočekala pravi trenutak u pregovorima da u ime osobe iz svoje Špilje, zatraži određenu
uslugu od Džondalara. – Ali možeš se osobno obvezati. Džondalare – rekla je Kareja. – Jedna mlada
žena koju poznajem puno obećava kao obrađivačica kremena. Ako je uzmeš za Šegrta, smatrat ću da
je ova stvar sređena.
Zelandona ga je promatrala, pitajući se kako će odgovoriti. Znala je da su mnogi od njega tražili
da podučava mlade, ali je on bio vrlo izbirljiv. Već je imao trojicu Šegrta i nije mogao primiti sve
koji su ga to tražili. Ali ovo je bila doniera-tura njegove družice i nitko mu ne bi mogao zamjeriti ako
bi nečim doprinio da je učini lakšom.
– Djevojka? Sumnjam da žena može postati dobar klesar kremena – prokomentirao je čovjek iz
jedne od zapadnih špilja, koji je krenuo s njima s Ljetnog sabora. – Svojevremeno sam učio
obrađivati kremen. Za izradu dobrog alata potrebni su i snaga i preciznost. Svima nam je poznato

12. koliki ugled Džondalar uživa kao klesar kremena, pa zašto bi gubio vrijeme na neku djevojku?
Ejlu je ovaj razgovor prilično zainteresirao. Uopće se nije slagala s tim muškarcem. Iz iskustva je
znala da žene mogu obrađivati kremen isto onako dobro kao i muškarci, ali ako Džondalar uzme ženu
za Šegrta, gdje će ona boraviti? Ne bi je mogao smjestiti zajedno s mladićima Šegrtima, posebno ne u
vrijeme mjesečnog krvarenja. Iako Zelandonci nisu bili onako strogi kao Pleme čije žene ne smiju u
to vrijeme ni pogledati muškarca, svakoj ženi potrebna je privatnost. To je značilo da bi morala
živjeti s njima u njihovom prebivalištu, ili bi morali smisliti nešto drugo.
Džondalaru su očito iste misli prolazile kroz glavu. – Nisam siguran bismo li mogli primiti tu
ženu, Kareja – rekao je.
– Želiš li reći da žena ne može naučiti obrađivati kremen? – upitala je Kareja. – Žene stalno
izrađuju oruđe. Žena sigurno neće trčati do klesara svaki puta kada slomi neki alat dok njime struže
kožu ili komada lovinu. Ona je ili popravi ili sama napravi novu.
Kareja je djelovala smireno, ali Prva je znala da se jedva suzdržava da ne plane. Od samog
početka htjela je skresati čovjeku i reći da priča gluposti, ali nije to učinila, jer joj je izgledalo kao
da se Džondalar slaže s njim. Zelandona je sa zanimanjem pratila razgovor.
– Oh, znam ja da žene prave alate za vlastitu uporabu, strugalice i noževe, ali može li žena
napraviti oružje za lov? Vrh koplja i strelice moraju letjeti pravocrtno, jer u protivnom se promaši
ulov – rekao je čovjek. – Uopće ne krivim klesare kremena što ne želi uzimati ženu u nauk.
Kareja je planula. – Džondalare! Je li on u pravu? Vjeruješ li i ti da žena ne može naučiti
obrađivati kremen kao i svaki muškarac?
– To nema nikakve vez s tim – reče Džondalar. – Svakako da žene mogu obrađivati kremen.
Džoplaja nije ništa lošija od mene. Stalno smo se nadmetali, dok sam bio mlađi nikada joj to ne bih
priznao, ali sada ne bih oklijevao reći da je u nekim stvarima čak bolja od mene. Samo ne znam gdje
bi se ta mlada žena mogla smjestiti. Ne mogu je staviti s trojicom šegrta koje već imam. Oni su
muškarci, a ženi je potrebna privatnost. Mogla bi živjeti s nama, ali šegrtu je potrebno mjesto za alat,
uzorke, a krhotine kremena su vrlo oštre. Ejla se iznervira ako mi se neki zakvači za odjeću i ja ga
unesem u prebivalište. Ne želi ih ni blizu Džonejle, i ja je zbog toga ne mogu kriviti. Ako primim tu
tvoju mladu ženu, morat ćemo dograditi prebivalište šegrta, ili posebno prebivalište za nju.
Kareja se istog trena smirila. Njegov argument da će mladoj ženi iz Jedanaeste biti potrebna
privatnost, bio je sasvim na mjestu. Trebala je znati da Džondalar ne dijeli besmisleno mišljenje
čovjeka sa zapada, jer je za družicu izabrao Ejlu koja je bila i odličan lovac i Zelandonina
pripravnica. Konačno, Džondalarova majka je bila predvodnica. Ali u pravu je, razmišljala je visoka
mršava žena.
– Mislim da bi odvojeno prebivalište bilo bolje – reče Kareja. –Jedanaesta Špilja će ti pomoći
sagraditi ga. Još bolje, ako mi kažeš gdje želiš da bude podignuto, mi ga možemo sagraditi dok ste na
Putu.
– Stani malo! – reče Džondalar, razrogačivši oči od iznenađenja, svjestan da je Kareja u trenutku
preuzela stvar u svoje ruke. Zelandona se neprimjetno osmjehnula i pogledala Ejlu, koja je s mukom
također potiskivala osmijeh. – Nisam pristao uzeti je. Uvijek testiram buduće šegrte, čak ni ne znam
tko je ona.
– Poznaješ je. To je Norava. Vidjela sam te kad si radio s njom prošlog ljeta – rekla je Kareja.
Džondalar se opusti i razvuče usta u osmijeh. – Da, poznajem je. Mislim da bi mogla postati

13. odličan klesar kremena. Prošle godine je u lovu na tura slomila nekoliko vrhova. Upravo ih je bila
popravljala kada sam naišao. Zastao sam na trenutak da vidim kako radi, a ona me je zamolila za
pomoć. Pokazao sam joj neke stvari, i ona je istog trena shvatila. Brzo ući i ima spretne prste. U redu,
Kareja, ako se pobrineš za njezino prebivalište, uzet ću Noravu za šegrta.

14. 19
Većina ljudi iz obližnjih Špilja, koji nisu otišli na ljetni sabor, dočekala je putnike u Devetoj
Špilji. Motrili su na njihov dolazak i kada bi ih ugledali slali su trkače u susjedne Špilje. Čekao ih je
pripremljen obrok. Lovci su uspjeli uloviti megacerosa s baršunastim plosnatim rogovima u koje je
još dotjecala krv. Upravo taj dotok krvi omogućavao im je da svake godine narastu veličanstveni i
golemi.
Kod odraslih mužjaka dužina rogova mogla je dostići i tri i pol metra, a širina metar, pa i više.
Paroške koji su stršili često su odsijecali i upotrebljavali za razne stvari. Na kraju bi im ostao veliki
dosta udubljen dio, u obliku dlana, od čvrstog kerotina sličnog kostima, koji je postao vrlo koristan
višenamjenski alat. Koristili su ga kao pladanj, a ako bi mu zaoštrili rub mogao je poslužiti kao
lopata za zahvaćanje mekog materijala, na primjer pepela iz ognjišta, ili snijega, ili pijeska na obali
rijeke. Oblikovan na poseban način, mogao se koristiti kao učinkovito veslo ili kormilo za
upravljanje splavi. Golemi jelen osigurao je i meso za doček gladnih putnika, kao i za pripadnike
Devete Špilje i njihove susjede, a još ga je i ostalo.
Sljedećeg su jutra svi koji će putovati s Prvom pokupili svoje stvari, uzeli malo mesa megacerosa
za Put i otišli do gaza. Pregazili su Rijeku do drvenog doka ispred skloništa poznatog kao Mjesto na
rijeci, do Jedanaeste Špilje Zelandonaca. Zatekli su nekoliko splavi zavezanih za gat, izrađene od
malih oguljenih stabala koja su bila povezana. Bile su to jednostavne drvene konstrukcije koje su
plutale na vodi. Neke od njih su upravo popravljali, a ostale su bili spremne za uporabu. Jedna je
bila u izgradnji. Balvani poredani na obali pojasnili su putnicima kako su to radili. Najprije su
poravnali deblje krajeve malih debla na stražnjoj strani, a tanje, gornje dijelove stabala spajali su u
neku vrstu pramca okrenutog naprijed.
Konji su do Jedanaeste Špilje dovukli na vlakama najveći dio opreme putnika, ali sada je sve to
trebalo premjestiti na splavi i privezati. Srećom, Zelandona je dobro znala da na put ne treba nositi
mnogo stvari. Ponijeli su samo ono što su mogli sami nositi. Jedini dodatni teret bile su motke i
spojnice za vlake. Jedino su se Ejla i Džondalar oslanjali na konje i motke za vuču, a ostali su bili
navikli sami nositi svoje stvari.
Utovarom stvari na splavi rukovodili su ljudi iz Jedanaeste Špilje koji će i upravljati njima dok
budu plovili nizvodno. Jako je teško kormilariti ako splav nije ravnomjerno opterećena. Džondalar i
Ejla pomogli su da se utovare dugačke motke za vuču na prvu splav na kojoj će ploviti Prva, Vilamar
i Džonakol. Teže motke za vuču, one sa sjedištem, morale su biti natovarene na drugu splav koja će
plutati iza prve, i na kojoj će se voziti Amelana i dvojica mladih Vilamarovih šegrta, Tivonan i
Palidar.
Ejla i Džondalar, s Džonejlom dakako, jahat će duž obale, tamo gdje obale ima, ili će gaziti kroz
vodu ili plivati, a po potrebi i odjahati dublje u kopno. Kareja im je preporučila da dio rijeke bogat
brzacima zaobiđu u širokom luku. Na tom potezu rijeka protječe između visokih stijena i dosta je
nezgodna. Rekla je i neka svi koji misle da bi ih taj težak prolaz mogao uplašiti također krenu utrtom
stazom na kopnu. Prije nekoliko godina na tom su mjestu izgubili splav, a nekoliko ljudi bilo je
ozlijeđeno. Srećom, nitko nije poginuo.
Dok su čekali, iz stjenovitog skloništa koje se nalazilo dosta visoko i bilo prilično udaljeno od
obale, sišla je jedna žena i otišla porazgovarati s Prvom. Željela je da iscjeliteljica pregleda njezinu

15. kćer koju je jako bolio zub. Ejla je zamolila Džondalara da pripazi na Džonejlu i krenula s Prvom i
tom ženom prema povišem skloništu. Bilo je manje od skloništa Devete Spilje, kao uostalom i većina
skloništa. Ljudi koji su u njemu boravili učinili su ga ugodnijim za život. Žena ih je odvela u malo
boravište ispod nadstrešnice.
Mlada žena, koja je možda mogla nabrojiti šesnaest godina, bacakala se i prevrtala na vreći za
spavanje, obilato se znojeći. Jedan obraz joj je bio crven i gadno otečen. Očigledno je imala strašnu
zubobolju.
– Već sam se sretala sa zuboboljom – reče Ejla mladoj ženi, sjetivši se kako je pomogla Izi
izvaditi Krebu zub. – Bi li mi dopustila da pogledam?
Mlada žena sjedne, odmahne glavom i nerazgovjetno promrmlja. – Ne. – Zatim je ustala, otišla do
Prve i dodirnuta šakom obraz. – Samo zaustavi bol.
– Naša zelandona nam je dala nešto protiv bolova prije nego što je otišla, ali sada je mnogo gore,
i lijek joj više puno ne pomaže – rekla je majka.
Ejla je promatrala Zelandonu. Krupna žena se namrštila i zavrtjela glavom. – Dat ću joj nešto
vrlo jako da je uspava – rekla je djevojčinoj majci. – A ostavit ću ti malo tog lijeka i za kasnije.
– Hvala ti. Puno ti hvala – zahvalila je majka.
Dok su se Ejla i Zelandona vraćale do obale, Ejla se okrenula prema svojoj mentorici i upitno se
zagledala u nju. – Ti znaš zašto je boli zub?
– Zubi je muče od kada su počeli nicati. Ima ih previše, dvostruki niz – odgovorila je Prva, a kad
je vidjela upitni izraz na Ejlinom licu, objasnila je – Za svako mjesto predviđeno za jedan zub
istovremeno se nadmeću dva zuba, i na kraju oba nakrivo izrastu, praveći gužvu. Kao sasvim malo
dijete imala je strašne probleme s nicanjem zuba, a i kasnije kad su joj počeli rasti drugi zubi. Poslije
toga je neko vrijeme bila mirna i zubi je nisu boljeli nekoliko godina, a onda su joj počeli rasti oni
sasvim otraga i strašne zubobolje su ponovno počele.
– Zar se neke zube ne bi moglo izvaditi? – upitala je Ejla.
– Zelandona iz Jedanaeste je pokušala, ali toliko gusto su izrasli da niti jedan nije mogla izvaditi.
Prije nekoliko mjeseci je mlada žena i sama pokušala, ali jedino je uspjela nekoliko polomiti. Od
tada joj se zubobolja samo još više pogoršala. Mislim da je došlo do gnojenja i upale, ali nikome ne
dopušta pogledati. Nisam sigurna da će joj usta ikada zacijeliti. Vjerojatno će od tih zuba umrijeti.
Možda bi joj trebali dati previše lijeka za bol i pustiti je neka mirno ode na drugi svijet – reče Prva.
– Ali o tome trebaju odlučiti ona i njezina mati.
– Ali tako je mlada i čini mi se da je jaka i zdrava – reče Ejla.
– Da, i žalosno je što toliko pati, ali bojim se ako nikome ne dopusti da joj pomogne da to neće
prestati sve dok je Majka ne uzme – rekla je Doniera.
Kada su se vratile do Rijeke, splavi su bile gotovo natovarene. Šestero putnika namjeravalo se
spustiti niz rijeku na dvije splavi koje će osim putnika nositi i motke za vuču i opremu za njih. Ejla i
Džondalar će svoje stvari nositi u okvirima za leđa i jahati. Vuk će se već dobro i sam snaći. Kareja
im je rekla da su namjeravali krenuti s tri splavi, ali trenutno nisu imali dovoljno ljudi koji bi njima
upravljali. Da ne bi slali po ljude i čekali da oni stignu, zaključili su da će i dvije splavi biti
dovoljno. Nikada nisu kretali na tako dugačak put, koji može biti i opasan, s manje od dvije splavi.
Za kretanje uzvodno koristili su jednu ili dvije dugačke motke kojima su se odgurivali od dna

16. rijeke, a nizvodno je to plutajuće plovilo nosila struja. Kako su namjeravali ići nizvodno, rijeka će
im olakšati posao. Kada konop kojim su splavi vezane za dok bude odvezan, splavi će ponijeti struja.
Motku su u tom slučaju koristili uglavnom za upravljanje i izbjegavanje stijena koje strše iz vode. Za
upravljanje splavima koristili su još nešto: rog megacerosa s kojeg su uklonjeni parošci i čiji je
središnji dio bio oblikovan u kormilo i pričvršćen za dršku zabodenu u središnji dio krme, kako bi se
mogla okretati u lijevo ili u desno radi promjene smjera. Imali su i dugačka vesla napravljena od
središnjih dijelova rogova losa ili megacerosa pričvršćenih za motke kojima su odguravali splav ili
manevrirali njome. Ali da bi se to nespretno plovilo održalo na kursu, bili su potrebni velika vještina
i iskustvo, i obično je troje ljudi složno radilo na tome.
Ejla je Njiski, Trkaču i Sivki prebacila kože za jahanje preko leđa, a mladoj kobili stavila je i
ular. Džonejlu je za sada ipak stavila ispred sebe na Njisku. Bit će dovoljno prigoda da Džonejla
jaše sama kad ne budu morali ulaziti u rijeku i izlaziti iz nje. Čim se prva splav odgurnula od doka,
Ejla se osvrnula potražiti Vuka i pozvala ga zviždukom. Dojurio je sav uzbuđen. Znao je da se nešto
događa. Ejla i Džondalar uvedoše konje u rijeku. Kada su stigli do najdubljeg dijela, negdje na
sredini, konji zaplivaše, slijedeći neko vrijeme splavi, a onda su izašli na suprotnu obalu.
Splavi su dosta brzo grabile prema jugu, a konji su uglavnom uspijevali držati korak dok su
plivali iza njih i dok su hodali po ravnome pokraj rijeke. Kada je rijeka zašla među visoke stijene,
vratili su se u rijeku i pustili konje da plivaju u dubokoj, brzoj vodi. Druga splav je pomoću vesla
usporavala, kako bi je konji mogli sustići. Kad su konačno uspjeli, Senora, žena koja je upravljala
kormilom prve splavi, doviknula im je:
– Odmah iza sljedeće okuke, nalazi se niska obala. Tamo izađite na obalu i zaobiđite klanac.
Poslije te okuke uletjet ćemo u brzake. Dosta je gadno i mislim da nije sigurno ni za vas ni za konje
ako ostanete u vodi.
– A što je s vama i ljudima na splavi? Hoćete li vi biti sigurni? – doviknuo je Džondalar.
– Mi smo ovuda već prolazili – odgovori žena. – Ima nas troje, jedan koristi motku, drugi veslo, a
ja kormilarim i ne bi trebalo biti problema.
Džondalar je pomoću konopca pričvršćenog za ular usmjerio Trkača u lijevo, kako bi lakše
izašao na obalu kada stignu do tog mjesta. Na uzdi je vodio Sivku. Ejla ga je slijedila čvrsto držeći
Džonejlu. Vuk je plivao iza njih.
Amelana i dvojica Vilamarovih šegrta, Tivonan i Palidar, bili su na drugoj splavi, onoj koja im je
bila bliža. Amelana je izgleda bila zabrinuta, ali nije pokazivala namjeru da napusti splav i pješači.
Dvojica muškaraca obigravali su oko nje. Zgodna mlada žena uvijek je privlačila mlade muškarce,
posebno ako je trudna. Splav na kojoj su bili Zelandona. Džonokol i Vilamar bila je predaleko pa
nisu mogli čuti Džondalara, koji je zapravo za njih bio zabrinut. Ako je Prva odlučila ne silaziti sa
splavi, onda vjerojatno misli da je sigurno.
Ljudi na splavima promatrali su konje kako izlaze iz rijeke. I sa životinja i s ljudi cijedila se
voda. Dok je promatrala konje s ljudima na leđima kako se muče da se popnu na obalu, Zelandona
više nije bila sigurna je li donijela dobru odluku kad je odlučila ostati na platformi od debala
povezanih kožnim remenjem, tetivama i konopcima. Odjednom je poželjela osjetiti čvrsto tlo pod
nogama. Iako je već ranije plovila uzvodno na splavi koju ljudi guraju pomoću motki, a i nizvodno po
mirnijim vodama, do sada nikada nije odlučila da do Velike rijeke stigne preko bijele vode, ali nije
smjela priznati da se boji, jer su Džonokol, a naročito Vilamar, bili krajnje opušteni. A onda su okuka
na rijeci i stijena koja se protezala duž nje zaklonili posljednje mjesto gdje je mogla pobjeći iz

17. uskovitlane vode. Zelandona se zagledala ispred sebe i potražila ručke od konopca pričvršćene za
konopce kojima su balvani bili povezani. Pokazali su joj ih kada se ukrcala na splav. Sjedila je na
debelom kožnom jastuku. U kožu je bio utrljan loj da bi što manje propuštala vodu, ali kada se vozite
na splavi neminovno je da se dobro smočite.
Rijeka ispred njih pretvorila se u razbjesnjelu masu zapjenušane bijele vode koja se probijala
između balvana, prelijevala sa strane i zapljuskivala ih sprijeda. Opazila je kako huk vode postaje
sve jači dok ih je jaka struja nosila između stijena koje su se visoko uzdizale s obje strane brze
rijeke. A onda su se našli u sred vrtloga. V
oda je zapljuskivala kamenje i obilazila gromade koje su
velika hladnoća, strašni vjetrovi i uzburkana voda odvojili od stijena. Prednji dio splavi uronio je u
uskovitlanu, brzu, bijelu vodu, a Prva je zadržala dah, jer joj je hladna voda zapljusnula lice.
Kad nije bilo oluja i kada pritoci nisu doprinosili povećanju količine vode u rijeci, nivo je
uglavnom ostajao isti, ali su promjene u koritu rijeke i matici mijenjale tok. Na mjestu prijelaza, gdje
je rijeka bila šira i postajala plića, voda se lagano mreškala i pjenila oko stijenja u sredini bujice, ali
kada bi se kameni zidovi sa strane primakli jedni drugima, a korito rijeke postalo strmije, ista
količina vode zatvorena na užem prostoru pokuljala je mnogo silovitije. Ta sila je ponijela sa sobom
i splav od balvana. Zelandona je bila uplašena, ali i uzbuđena. Dok je gledala splavare iz Jedanaeste
Špilje kako vješto upravljaju plovilom koji je Rijeka velikom brzinom nosila prema donjem toku, sve
se više divila njihovoj stručnosti i umijeću. Čovjek koji je baratao motkom odguravao ih je od
gromada koje su se pojavljivale u sred rijeke, i nije dopuštao da splav naleti na litice koje su se
uzdizale sa strane. Veslač je ponekad činio to isto, a kada na vidiku nije bilo nikakvih prepreka
pomagao je, zajedno sa ženom koja je vodila računa o kormilu, u vođenju nezgrapnog plovila kroz
maticu. Morali su raditi zajedno, a razmišljati svatko za sebe. Skrenuli su iza okuke i splav je
odjednom usporila, iako je rijeka istom brzinom tekla oko njih. Na ovom potezu rijeke dno splavi je
strugalo po glatkoj, čvrstoj stijeni koja se strmo spuštala tik ispod površine vode. Ovo će pri
povratku biti najteži dio. Ponekad bi iznijeli splav na obalu i zaobišli taj dio. Kad su sišli sa stijene,
sjurili su niz mali vodopad sa strane i završili na kaskadi usječenoj u stijeni s lijeve strane.
Protustruja im nije dala da krenu dalje. Plutali su, ali nisu mogli nastaviti nizvodno.
– Ovo nam se već jako dugo nije dogodilo, premda nije ništa neuobičajeno – primijeti žena za
kormilom. Šenora je kormilo držala iznad vode još od kada su zašli za okuku. – Moramo se odgurnuti
od zida, ali ponekad to nije nimalo lako. Ništa lakše nije ni otplivati odavde. Ako sada siđete sa
splavi, onda bi vas mogla ščepati i povući u dubinu. Moramo se izvući iz ovog vrtloga. Uskoro će
stići i druga splav. Oni bi nam mogli pomoći, ali bi isto tako mogli naletjeti na nas i završiti u
vrtlogu.
Čovjek s motkom zaglavio je stopala u pukotine između balvana kako se ne bi klizao, i onda se
odgurnuo motkom od stijene da pomakne splav. Onaj s veslom također je pokušavao pomoći, iako su
drške vesla bile kraće i slabije. Mogle su se saviti ili pući na spoju između proširenog dijela roga
jelena i drvene drške.
– Mislim da će vam biti potrebna još koja motka – reče Vilamar, zaputivši se do čovjeka s
motkom, noseći dugačko tanko deblo iz jedne od Ejlinih motki za vuču. Džonokol ga je slijedio s
drugim, iako su sada trojica pokušavala odgurnuti splav od stijene, to nije išlo tako lako. Dobro su se
namučili dok nisu uspjeli izvući splav iz zamke vrtloga i vratiti ga u riječnu struju. Kada su ponovno
slobodno plutali, čovjek s motkom ih odvede do jedne izbočene stijene. I čovjek s veslom i žena za
kormilom pomogli su mu zadržati splav na tom mjestu.

18. – Čekat ćemo ovdje i vidjeti kako će proći druga splav – rekao je čovjek. – Ovoga puta je mnogo
gadnije nego inače.
– Odlična ideja – reče Vilamar. – Na toj splavi imam dvojicu mladih trgovaca koje ne bih htio
izgubiti.
U tom trenutku se i druga splav pojavila iza okuke gdje ih je usporilo stjenovito korito ispod same
površine vode, ali njih je struja odbacila malo dalje od zida tako da su uspjeli izbjeći vrtlog. Čim su
vidjeli da je druga splav prošla, prva je ponovno krenula. Pred njima je bilo još dosta uzburkane
vode. Splav iza njih je na jednom mjestu naletjela na stijenu koja je stršila iz vode i počela se vrtjeti,
ali su se uspjeli izvući.
Zelandona se ponovno prihvatila ručki od užadi, jer je osjetila kako jedan brzi val podiže splav
koja je zatim uronila u bujicu. Odmah nakon toga, Rijeka se iznenada smirila, i na lijevoj obali
pojavili su se lijepa mala pješčana plaža i neka vrsta malenog doka. Splav se uputila prema njemu.
Kada su se približili, jedan od veslača nabacio je omču na kraju užeta pričvršćenog za splav oko
motke koja je u plićaku bila čvrsto ukopana u tlo. Drugi veslač bacio je još jedan konopac i oni
udruženim snagama privukoše splav do malog doka na obali.
– Ovdje ćemo sići i pričekati ostale. Uostalom, potreban mi je odmor – reče čovjek koji je
upravljao motkom.
– U pravu si, svima nam je potreban odmor – složila se Prva.
Druga splav se pojavila u trenutku kada su se iskrcali putnici s prve. Ljudi s prve splavi pomogli
su privezati drugu za mali dok. Putnici s nje također su vrlo rado sišli kako bi se odmorili. Malo
kasnije, Ejla i Džondalar pojaviše se iza stijene. Vrtlog koji je usporio splavi omogućio je konjima
da ih stignu. Uzbuđeno pozdraviše jedni druge, sretni što je sve dobro prošlo.
Čovjek iz Jedanaeste zapali vatru u jami koja je očito i ranije bila korištena. Kamenje koje je
Rijeka uglačala i zaoblila, kotrljajući ga uokolo, bilo je sakupljeno i nagomilano u blizini potoka
kako bi se osušilo. Suho kamenje se brže grijalo kad su ga stavljali u vatru i nije bilo tako opasno.
Vlaga zarobljena u kamenju može izazvati eksploziju kada se kamenje spusti u vatru. Zahvatili su
vodu iz Rijeke i natočili je u dvije posude za kuhanje. Kada je toplo kamenje spušteno u vodu, ona je
proključala i iz posude se podigao oblak pare. Dodatno kamenje zagrijalo je vodu do temperature
potrebne za kuhanje.
V
odenim putovima putovalo se mnogo brže, ali dok su na Rijeci neće moći usput sakupljati hranu,
i morat će se snalaziti s onim što su ponijeli sa sobom. Objedovali su na brzinu kako bi se što prije
vratili na splavi i okončali putovanje prije sumraka.
Što su se više približavali ušću Rijeke, to su bile brojnije pritoke koje su se u nju ulijevale i
doprinosile njezinoj veličini i žestini, ali voda više ni na jednom mjestu nije bila onoliko uskovitlana
kao kad su prolazili kroz brzace bijele vode. Kretali su se duž lijeve obale prema jugu sve dok nisu
ugledali Veliku rijeku. Kada se delta Rijeke kod ušća proširila, splavari iz Jedanaeste Špilje
usmjerili su splavi prema sredini vodenog toka i nastavili ploviti sredinom rijeke sve dok ih struja
nije odnijela u Veliku rijeku. Sukobljene struje dvije rijeke stvorile su branu, greben od pijeska i
šljunka, koji je, dok su ga prelazili, također mogao ugrozili njihovu vožnju. A onda su se odjednom
našli u mnogo većoj rijeci s jakim strujama koje su ih ponijele prema Velikim V
odama. Motka im
sada nije bila od neke koristi. Čovjek koji ju je koristio uzeo je drugo veslo privezano uz rub. Sada je
zadatak dvojice muškaraca s veslima i Šenore, žene koja je upravljala kormilom napravljenim od

19. rogova megacerosa, bio da ih prevezu preko rijeke. Šenora je povukla kormilo do kraja i usmjerila
splav prema suprotnoj obali, dok su se veslači trudili upravljati nezgrapnim plovilom. Druga splav ih
je slijedila.
Konji i vuk preplivali su rijeku gotovo u ravnoj crti. Nastavili su duž obale, držeći na oku splav
koja se koso približavala obali. Dok su jahali nizvodno, Džondalar se s osmijehom na licu prisjećao
čamaca koje su koristili Šaramudonci pokraj Velike Majke Rijeke. Tamo je ta dugačka i značajna
rijeka već prilično široka i brza, ali čamci koje koriste Šaramudonci kao da lete po vodi. Manjim
čamcima može, pomoću dvostrukog vesla, upravljati samo jedan čovjek. Džondalar je bio naučio
koristiti takav čamac, premda je učeći doživio jednu ili dvije nezgode. Veliki čamci mogli su
poslužiti za prijevoz dobara i ljudi, i njih je pokretalo više veslača koji su imali mnogo veću
kontrolu. Razmišljao je i o tome kako su izrađivali te čamci. Uzeli bi veliki balvan, izdubili ga
vrućim ugljevljem i kamenim noževima, zatim bi zašiljili oba kraja, parili drvo i rastegnuti ga po
širini. Da bi povećali čamac dodavali su sa strane bočnu oplatu koju su pričvršćivali drvenim
klinovima i kožnim remenjem. Dok su on i Tonolan živjeli s njima, pomogao im je napraviti jedan
takav čamac.
– Ejla, sjećaš li se čamaca Šaramudonaca?– upita je Džondalar. – Rado bih pokušao napraviti
jedan takav čamac, mali naravno, pa ga pokazati Jedanaestoj Špilji. Pokušao sam im objasniti kako
izgledaju ti čamci, ali nisam uspio. Ako mi pođe za rukom napraviti mali čamac, sigurno će shvatiti.
– Pomoći ću ti ako želiš – rekla je. – Mogli bismo napraviti i jedan od onih okruglih zdjelastih
čamaca kakve rade Mamutovci, sličan onome kojeg smo napravili na Putovanju. Kad smo ga
pričvrstili za Njiskine motke za vuču u njega je moglo stati mnogo stvari, a naročito nam je dobro
poslužio dok smo prelazili rijeke. – A onda se namrštila – Možda će ponekad biti potreban
Zelandoni.
– Znam – rekao je. – Bit će mi drago ako mi budeš mogla pomoći, ali ne brini zbog toga. Mogu
zamoliti šegrte. Čamci-zdjele mogu biti jako korisni, premda mislim da ću ipak najprije pokušati
napraviti jedan mali čamac Šaramudonaca. To će duže potrajati, ali njime je lakše upravljati. To će
nas natjerati da napravimo i noževe pomoću kojih se takvi čamci mogu graditi. Ako se sviđaju
Jedanaestoj Špilji, a mislim da hoće, mijenjat ću čamac za buduće korištenje njihovih splavi, a ako
odluče napraviti još čamaca, možda će željeti uzeti i posebne noževe za dubljenje trupaca. Mogao bih
nam osigurati još mnoga putovanja rijekom.
Ejla je razmišljala o načinu na koji je radio Džondalarov um, o tome kako je uvijek razmišljao
unaprijed, posebno kada je trebalo ostvariti neke pogodnosti za budućnost. Znala je da je jako
savjestan kada se radi o njoj i Džonejli, i da to ima neke veze sa zelandonskim shvaćanjem statusa.
Njemu je on bio jako važan i u svakoj situaciji je dobro znao što mora učiniti kako bi ga sačuvao.
Njegova majka, Martona, bila je ista takva, i očigledno je to naučio od nje. Ejla je shvaćala pojam
statusa, jer je za pripadnike Plemena on možda imao čak i veću važnost, ali za nju nije bio presudan.
Iako je stjecala status među različitim ljudima, uvijek je imala dojam da se njoj to događa posve
prirodno, nikada se nije morala posebno truditi kako bi ga stekla, a nije bila sigurna ni da bi znala
kako to mora učiniti.
Struja je odnijela splavi dobar komad puta nizvodno prije nego su se uspjeli domoći suprotne
obale. Sunce je u međuvremenu gotovo već bilo zašlo i svima je laknulo kada su splavi stigle na
suprotnu obalu.

20. Dok su podizali logorište, šegrti trgovca Vilamara krenuli su s Džondalarom i Vukom u lov. Imali
su još malo mesa megacerosa, ali im ono neće dugo potrajati. Željeli su pribaviti svježe meso. Samo
što su krenuli, ugledali su usamljenog bizona. Međutim, on je prvi ugledao njih i dao se u bijeg. Bio
je prebrz za njih. Vuk je istjerao iz gnijezda dvije kamenjarke s blistavim ljetnim perjem. Džondalar
je jednu uspio oboriti kopljem izbačenim iz bacača. Tivonan je promašio, a Palidar nije uspio
dovoljno brzo staviti koplje na bacač. Jedna kamenjarka neće nahraniti mnogo ljudi, ali ju je
Džondalar svejedno ponio. Uskoro će pasti mrak, i nije bilo vremena da potraže još nešto. Odlučiše
se vratiti. Ali onda je Džondalar začuo režanje i brže bolje se okrenuo. Ugledao je Vuka koji je
pokušavao zadržati mladog bizona. Bio je manji od onog prvog kojeg su bili ranije vidjeli i
najvjerojatnije je tek nedavno napustio majčino stado, želeći lutati s ostalim mladim bizonima koji su
se u ovo doba godine okupljali u opuštenija, manja stada.
Džondalarevo koplje se u tren oka našlo na bacaču, a i Palidar je ovoga puta bio spreman. Dok su
muškarci zatvarali krug oko bizona. Tivonan je također uspio ubaciti koplje na bacač. Neiskusni
mladi bizon usredotočio se na vuka, jer ga se instinktivno bojao, i nije obraćao mnogo pozornosti na
dvonožne grabljivce na koje ga nisu upozorili ni instinkt ni ranija iskustva, tako da nije imao nikakvih
izgleda protiv njih trojice. Džondalar, najiskusniji bacač koplja među njima, izbacio je koplje
trenutak nakon što ga je stavio na bacač. Drugoj dvojici je za ciljanje trebalo nešto više vremena.
Palidar je sljedeći izbacio lagano koplje pomoću bacača, a odmah poslije njega to isto učinio je i
Tivonan. Sva tri koplja pogodila su cilj i životinja je pala. Dvojica mladih trgovaca veselo
uskliknuše, i svaki od njih uhvati po jedno prednje kopito bizona i počnu ga vući prema logorištu.
Sada će imati dovoljno mesa za nekoliko obroka za svih četrnaest odraslih, kao i za Vuka, koji je
svojim doprinosom u lovu na životinju itekako zaslužio dio.
– Taj vuk ponekad baš zna biti od pomoći – reče Palidar, osmjehnuvši se Vuku čije je jedno uho
bilo savijeno pod čudnim kutom. Vuk se upravo po tom uhu razlikovao od svih divljih pasa koji bi se
zatekli na istom području, ali Palidar je znao zašto je njegovo uho takvo, i nije mu bilo do smijeha.
On je bio taj koji je naišao na mnogo krvi, gadno rastrganu ženku, i truplo životinje koju je Vuk uspio
ubiti. Palidar ga je oderao, misleći da bi mogao iskoristiti krzno za ukrašavanje vrećice ili tobolca,
ali kad je otišao posjetiti prijatelja Tivonanu i pokazati mu što je našao, Vuk je prepoznao vučji miris
i napao mladića. Čak se i Ejla namučila da od Palidara odvuče ćetveronožnog lovca. Na ruku joj je
išlo to što je Vuk još bio slab od dobivenih ozljeda.
Deveta Špilja nije nikada vidjela da je Vuk bilo koga napao i prilično su se iznenadili. Srećom.
Ejli nije promaknuo komad vučjeg krzna zašiven na Palidarov tobolac za koplja, i kada joj je
ispričao odakle mu, sve joj je bilo jasno. Zamolila ga je da joj da taj komadić krzna i predala ga
Vuku. Ovaj ga je grizao i trgao i mlatarao glavom držeći ga u zubima dok ga nije potpuno uništio. Bio
je gotovo smiješan dok je to radio, svima osim Palidaru kome je bilo drago što se Ejla zatekla u
blizini kada je naletio na Vuka. Odveo je Ejlu do mjesta gdje je pronašao krzno. Bilo je mnogo dalje
nego što je mislila. Iznenadila se koliku je udaljenost Vuk prevalio onako ranjen da bi se dovukao do
nje, ali bila je zahvalna što je to učinio. Ispričala je Palidaru što misli da se dogodilo. Znala je da je
Vuk pronašao usamljenu vučicu i pretpostavljala je da su pokušali prisvojiti dio teritorija za sebe, ali
je lokalni čopor očigledno bio prevelik i dobro je vladao područjem, a Vuk i njegova vučica bili su
premladi. Vuku nije išlo u prilog ni to što se nikada nije igrao s braćom i sestrama iz legla i u borbi s
drugim vukovima mogao se osloniti jedino na instinkt.
Vukova majka tjerala se u pogrešno vrijeme i alfa ženka ju je istjerala iz čopora. Slučajno je
srela postarijeg mužjaka koji je napustio svoj čopor, jer više nije mogao držati korak s njim.

21. Nakratko je živnuo kada je dobio mladu ženku samo za sebe, ali je umro prije isteka zime, ostavivši
je da sama podiže leglo. Većini majki vučica u tome pomaže cijeli čopor. Kada ga je Ejla spasila.
Vuk je bio star tek mjesec dana i bio je posljednji preživjeli iz legla. Da su okolnosti bile normalne,
majka vučica bi otprilike u to vrijeme prvi put izvela svoje mladunče iz jazbine u kojoj su rođeni.
Umjesto navikavanja na čopor vukova. Vuk je stekao navike ljudskog čopora Mamutovaca, a Ejla je
bila njegova alfa majka. On nije upoznao svoju vučju braću i sestre, nije odrastao s ostalom
mladunčadi, njega je podigla Ejla i rastao je s djecom Iz Lavljeg logorišta. Kako čopor vukova i
obitelj ljudi imaju mnogo sličnosti, navikao se na život s ljudima.
Poslije te borbe. Vuk se nekako bio dovukao dovoljno blizu skloništa Devete Špilje i Ejla ga je
uspjela pronaći. Gotovo svi na Ljetnom saboru navijali su da se oporavi. Prva je čak pomogla Ejli
viđati mu rane. Uho mu je bilo gotovo otkinuto i premda ga je Ejla prišila, zaraslo je šarmantno na
krivo i mnogi su smatrali da zahvaljujući tome djeluje pomalo razuzdano, slobodoumno i privlačno,
što je ljude tjeralo da se osmjehnu kad ga vide. Taj incident joj je pomogao shvatiti da se Vuk mora
oporaviti, kako od fizičkih rana tako i od onih psihičkih, koje su ga potakle da napadne mladića samo
zato što je imao kožu vuka kojeg je on ubio i koja ga je podsjetila na borbu. Mladom psu to je bila
prva borba s vukovima. Postao je mnogo oprezniji otkad je postao svjestan da miris koji je
prepoznao pripada njegovoj vrsti.
Sveto mjesto koje je Prva željela posjetiti bila je jedna oslikana Špilja koja se nalazila nekoliko
dana hoda na jugoistok. A Jedanaesta Špilja morala je izaći na kraj s istom brzom strujom pri
povratku preko velikog vodenog toka koji su upravo bili prešli. Da bi se na drugoj strani našli blizu
ušća Rijeke koja će ih odvesti kući, trebali su prijeći neku udaljenost uzvodno po Velikoj rijeci. I
jedni i drugi zaputili su se prema određenoj špilji koja se, kako je Ejli rečeno, nalazila blizu mjesta
gdje se jedan mali potok ulijevao u Veliku rijeku. Manji vodeni tok izvirao je u gorju na jugu, koje se
opet nalazilo u blizini svetog mjesta koje je Prva također predvidjela za obilazak. Sljedećeg jutra
krenuli su na istok, natrag, uzvodno duž Velike rijeke.
Jedanaesta nije bila jedina špilja Zelandonaca koja je za plovidbu rijekama na ovom području
koristila splavi. Prije mnogo naraštaja neki potomci istih predaka splavara koji su naselili Jedanaestu
Špilju odlučili su osnovati novu Špilju na drugoj strani Velike rijeke, blizu mjesta odakle su obično
kretali natrag. Često su logorovali u tom području, a kada bi se vrijeme pogoršalo tragali su za
špiljama i skloništima i istraživali ih dok su lovili ili sakupljali hranu. Nakon nekog vremena, dobro
su upoznali Veliku rijeku. Kasnije, iz uobičajenih razloga –njihov dom postao je prenatrpan, ili se
netko nije slagao s družicom njenog brata ili njegovim stricem – mala skupina bi se odvojila i
osnovala novu Špilju. I dalje je bilo mnogo više nenastanjene zemlje nego ljudi koji bi je popunili.
Za ljude iz Špilje iz koje su neki otišli i osnovali novu bila je velika pogodnost što su sada imala
kamo otići i što su znali da ih tamo dočekuju prijatelji, hrana i mjesto za spavanje. Dvije blisko
povezane Špilje smislile su kako će razmjenjivati usluge i dobra, i nova Špilja je lijepo napredovala.
Postali su poznati kao Prva Špilja Zelandonaca na teritoriji južno od Velike rijeke. Što je vremenom
skraćeno u Prva špilja Južnih Zelandonaca.
Doniera se željela s njima dogovoriti da ih na povratku prevezu preko rijeke i da im nagovijesti
da će još jedna skupina, s kojom se ovi putnici namjeravaju kasnije sresti, prijeći Veliku rijeku.
Željela je i popričati s njihovom Zelandonom, koju je poznavala još iz vremena prije nego je postala
pripravnica. Potom će se skupina razdvojiti. Splavari iz Jedanaeste Špilje vratit će se preko Velike
rijeke, s istog mjesta odakle će putnici donier-ture krenuti uzvodno duž Male rijeke kako bi stigli do

22. oslikane špilje.
Oni koji plove rijekama moraju ponekad nositi splav kako bi zaobišli prepreke ili izuzetno jake
brzake ili vodopade ili velike plićake gdje splavi stružu po dnu. Upravo zato su imali pričvršćena
tanka poprečna debla, kako bi ih ljudi koji njima upravljaju mogli nositi. Ovog puta pomogli su im
putnici pa je bilo mnogo lakše. Vesla, kormila i motke natovareni su na vlaku, zajedno sa šatorima za
putovanja i ostalim stvarima pješaka. Dok su išli uzvodno, svi su nosili okvire za leđa natovarene
vlastitom opremom i pomagali u nošenju splavi, kako bi se barem malo odužili za uslugu. Nastavili
su duž lijeve obale uzvodno prema istoku, s južne strane rijeke koja je tekla na zapad. Kada su stigli
do prve od dvije okuke Velike Rijeke znali su da su blizu ušća Rijeke. Kada su stigli do donjeg kraja
prve okuke, putnici nisu nastavili pratiti rijeku, jer bi se u tom slučaju itekako nahodali, nego su išli
poprijeko do donjeg dijela druge petlje Velike Rijeke. Išli su stazom koja je nekada bila životinjski
trag, ali su ljudi često ovuda prolazili pa su je vremenom proširili. Na jednom mjestu se račvala, i
jedan krak se odvajao na sjever duž rijeke, a drug je vodio na istok kroz to područje. Odmah je bilo
jasno da se češće koristio istočni krak.
Stigli su do donjeg kraja druge okuke. Nastavili su slijedili rijeku samo do mjesta gdje je
ponovno skretala na sjever. Staze koje su se račvale pri dnu ove okuke, jedna prema istoku, a druga
prema sjeveru, bile su podjednako utabane. Sjeverni kraj druge okuke nalazio se nasuprot ušća Rijeke
i sjeverna staza je bila korištena isto onoliko često kao i druga. Idući kopnom na istok, ponovno su
stigli do Rijeke i nastavili stazom pokraj nje u pravcu jugoistoka. Ispred mjesta gdje se Rijeka
ulijevala u veći vodeni tok, razina Velike Rijeke bila je znatno niža. Tamo su odlučili podići
logorište i provesti noć.
Svi su već pojeli večernji obrok i većina ih je sjedila oko vatre i opuštala se prije no što se
povuku u šatore i uvuku u vreće za spavanje. Ejla je po drugi put dojila Džonejlu i slušala neke mlade
ljude koji su pričali o osnivanju nove Špilje još dalje nizvodno, blizu mjesta gdje su splavi pristale
kad su prvi put prešli Veliku Rijeku. Planirali su osigurati mjesta za spavanje i pripremati hranu
putnicima koji prelaze Veliku Rijeku kako bi nastavili prema jugu ili se zaputili još dalje nizvodno,
na zapad. Ako se prethodno s njima dogovore oko razmjene, umorni splavari i njihovi putnici imat će
gdje prenoćiti i neće morati podizati logor. Ejla je polako shvaćala kako su se ljudske zajednice
širile i rasle i zašto ljudi žele osnovati novu Špilju. Odjednom joj je sve to izgledalo posve razumno.
Utrošili su još jedan dan da stignu do naseobine Prve Špilje Južnih Zelandonaca. Stigli su kasno
poslijepodne i Ejla pomisli kako bi zaista bilo mnogo zgodnije kada bi imali gdje prostrti vreće za
spavanje, kad ne bi morali podizati šatore, i kada bi ih čekala skuhana hrana. I ova Špilja je, kao i
sve ostale Špilje, tijekom tople sezone putovala i išla u lov, pa su sada zatekli manje ljudi u
prebivalištu, premda ih nije bilo baš malo u odnosu na njihov ukupan broj. Ovdje nisu ostali samo
oni koji nisu mogli putovati nego i oni koji su svoje usluge stavili na raspolaganje ostalima. Putnike
su nagovarali da ostanu još nekoliko dana s Južnim Zelandoncima, jer su već bili čuli za vuka i konje
kojima je zapovijedala strankinja, i za Zelandonca koji se vratio s dugog Putovanja. Iznenadili su se
kad su saznali da je većina onoga što su oni smatrali pretjerivanjem živa istina. A bili su i počašćeni
što se među njima nalazi Prva Među Onima Koji Služe Veliku Majku Zemlju. Svi Zelandonci, pa čak
i oni koji su je rijetko viđali, priznavali su je za Prvu, ali je netko ipak spomenuo i jednu ženu koja je
živjela u blizini špilje još južnije odavde, koju su također svi uvažavali i poštovali. Prva se
osmjehnula, jer to je bila žena koju je poznavala i koju je željela vidjeti.
Stanovnici Južne Špilje najbolje su poznavali splavare iz Jedanaeste i Glavnog Trgovca iz
Devete Špilje. Vilamar je na svojim putovanjima često svraćao do njih. Dvije Špilje Zelandonaca

23. koje su gradile splavi, vozile ih po rijekama i upravljale njima, znale su mnogobrojne priče koje su
mogle ispričati drugima. Bile su vrlo talentirane i voljne te svoje talente podijeliti s drugima, a znale
su mnoge vještine koje su mogli pokazati jedni drugima, kao i svakome tko je bio zainteresiran.
Objasnili su im neke od tehnika koje su koristili pri izgradnji splavi. Džondalar ih je krajnje pozorno
slušao. Pričao im je o čamcima Šaramudonaca, ali se nije upuštao u pojedinosti, jer je odlučio sam
napraviti jednog kako ne bi morao ponovno govoriti o njima. Uživao je veliki ugled kao klesar
kremena i kada su ga zamolili da im pokaže neke od njegovih tehnika, on je to rado učinio. A i
objasnio im je kako se sjetio napraviti bacač koplja, čija se uporaba brzo širila, i uz Ejlinu pomoć
pokazao im je kako da učinkovitije barataju tim oružjem za lov. Ejla im je pokazala kako barata
praćkom. Vilamar im je ispričao nekoliko doživljaja sa svojih trgovačkih putovanja. Bio je dobar
pripovjedač i znao je zainteresirati publiku. Zelandona je iskoristila priliku da ih uputi u neke od
zelandonskih Povijesti i Legendi starih koje je ili recitirala ili pjevala dojmljivim glasom. Jedne je
večeri uspjela nagovoriti Ejlu da oponaša životinje i poj ptica. Nakon što im je ispričala priču o
Plemenu, Ejla ih je uputila u osnove znakovnog jezika Plemena za slučaj da sretnu skupinu lovaca ili
putnika iz Plemena. Nije dugo prošlo, a svi su vodili jednostavne razgovore, ne dajući glasa od sebe.
Kao da su zabave radi govorili nekim tajnim jezikom.
Džonejla je bila divna djevojčica koju su uglavnom svi rado zabavljali, a kako je bila jedino
dijete među putnicima, pažnje joj nikada nije nedostajalo. Kao ni Vuku, jer je dopuštao ljudima da ga
dodirnu i poglade, ali prvenstveno zbog načina na koji je odgovarao na zahtjeve onih koje je
poznavao. Međutim, svima je bilo jasno da najviše sluša Ejlu, Džondalara i Džonejlu, ljude je
zanimalo i kako njih troje upravljaju konjima. Starija kobila, Njiska, koja je izgleda bila nježnija i
popustljivija, bez sumnje je bila najvjernija Ejli. Džondalar je vrlo mudro kontrolirao vatrenijeg
pastuha kojeg je zvao Trkač, ali najviše ih je iznenadilo kako je Džonejla jahala i upravljala mladom
kobilom Sivkom, iako se još nije mogla sama popeti na leđa konja.
Dopustili su jahanje i nekim ljudima iz Špilje i to najčešće na kobilama koje su mirnije. Pastuh je
ponekad znao namučiti nepoznate, naročito ako su bili nervozni. Posebno su ljudi iz Jedanaeste Špilje
postali svjesni koliko konji mogu biti korisni pri prenošenju dobara, ali su vidjeli i koliko posla ima
oko životinja čak i onda kada ih se ne koristi. Splavi nisu morali hraniti i pojiti, njima nije bio
potreban zaklon, nisu ih morali četkati niti su tražili drugu brigu osim popravaka i održavanja i
povremenog prenošenja.
Putnici koji su krenuli na donier-turu i splavari iz Jedanaeste Špilje prilično su se zbližili i bilo
im je žao što se moraju rastati. Zajedno su prebrodili nekoliko gadnih trenutaka na vodi i zajedno su
obavljali sve poslove dok su putovali kopnom. Svatko od njih pronašao je svoju ulogu u podizanju
logora, lovu i sakupljanju hrane, i svi su sudjelovali u obavljanju dnevnih poslova. Razmjenjivali su
priče i vještine i bili su svjesni da su sklopili posebnu vrstu prijateljstva za koje su se nadali da će ga
jednoga dana obnoviti. Kada su krenuli na jug, Ejla je imala osjećaj da je izgubila nekoliko članova
obitelji.

24. 20
Kad su nastavili put s upola manje ljudi, shvatili su da i to ima svojih prednosti. Imali su manje
stvari, što im je olakšavalo putovanje. Imali su i manje obaveza: više nisu morali nositi splavi,
trebalo je nahraniti manje usta, prikupiti manju količinu drveta i ostalog goriva za kuhanje, napuniti
manje vreća za vodu, a bio im je dovoljan i manji prostor za logorište, tako da su na raspolaganju
imali veći izbor. Iako su im nedostajali novostečeni prijatelji, putovali su mnogo brže i u roku od
nekoliko dana postali su efikasniji. Mala rijeka im je bila stalni izvor vode, a pokraj nje protezala se
utrta staza koju nije bilo teško slijediti, iako je gotovo stalno išla uzbrdo.
Sklonište ljudi koji su živjeli blizu sljedećeg svetog mjesta koje je Prva željela pokazati Ejli,
nalazilo se nadomak Prve Južne Špilje. Prva im je prstom pokazala stijenu dok su prolazili pokraj
nje.
– To je ulaz u oslikanu špilju koju ti želim pokazati.
– Zar ne možemo sada samo jednostavno ući? – upitala je Ejla.
– Nalazi se na teritoriju Četvrte Špilje Južnih Zelandonaca, i oni smatraju da imaju pravo koristiti
je i pokazivati – odgovorila je Prva. – Oni će također dodati i nove slike. Obično je tako. Ako
Džonokol osjeti potrebu da nešto nacrta, oni će to vjerojatno pozdraviti, ali bit će bolje da ih najprije
obavijesti o svojim željama. Možda neki od njihovih osjeća poriv da nešto nacrta na istom mjestu. To
je malo vjerojatno, ali ako bi se pokazalo da je tako, to bi onda značilo da se svijet duhova iz nekog
razloga pruža prema zelandonama.
Nastavila je objašnjavati kako je uvijek dobro priznati teritorij koji neka Špilja smatra svojim.
Oni nisu znali za privatno vlasništvo, i nikome nije čak ni palo na pamet da bi netko mogao
posjedovati zemlju. Zemlja je bila utjelovljenje Velike Majke, i ona ju je dala svoj svojoj djeci na
korištenje. Ipak su oni koji su nastanjivali određen teritorij to područje smatrali svojim domom.
Ostali su mogli putovati kamo god su željeli i mogli su prolaziti kroz bilo koje područje, čak i ona
udaljena. Jedini uvjet je bio da se obzirno i pristojno ponašaju. Svi su mogli loviti ili pecati ili
sakupljati hranu koja im je bila potrebna, ali pristojnost je nalagala da se prije toga jave mjesnoj
Špilji. To se posebno odnosilo na susjede, ali i na ljude u prolazu, jer se u protivnom moglo dogoditi
da poremete eventualne planove lokalnih stanovnika. Neizostavno bi izbila svađa ako bi putnici
namjernici zbog jedne životinje rastjerali stado čije kretanje prati izviđač iz okolne Špilje koja
planira veliki lov zbog popunjavanja zaliha za predstojeću hladnu sezonu. Ako bi, pak, provjerili
kakve planove ima lokalna Špilja, najvjerojatnije bi bili pozvani da im se pridruže u organiziranom
lovu i bilo bi im omogućeno dio lovine zadržati za sebe.
Većina Špilja imala je promatračnice na kojima je uvijek netko stražario, uglavnom pazeći na
stada u prolazu, ali i na sve neobične aktivnosti na njihovom području, a ljudi koji putuju u društvu
vuka i tri konja bili su itekako neobični. Više nego neobični, ako su jedan ili više konja vukli nekakva
prijevozna sredstva i ako je na jednom sjedila krupna žena. Kada su posjetitelji stigli nadomak doma
Četvrte Spilje Južnih Zelandonaca, već ih je čekala mala skupina ljudi. Kada je krupna žena sišla sa
sjedala, pristupio im je muškarac istetoviranog lica i predstavio se kao zelandoni Četvrte Špilje
Južnih Zelandonaca. Prepoznao je tetovaže na njenom licu i pozdravio je:
– Pozdrav Onoj Koja Je Prva Među Onima Koje Služe Veliku Majku Zemlju – rekao je, prišavši

25. joj ispruženih ruku na način kojim su se iskazivali iskrenost i prijateljstvo.
– U ime Doni, Velike i Dobrotvorne Prve Majke Koja Se Brine O Svima Nama, pozdravljam
tebe, zelandoni iz Četvrte Špilje Južnih Zelandonaca – reče Ona Koja Je Prva.
– Što vas dovodi ovako daleko na jug? – upitao je.
– Donier-tura moje pripravnice – odgovorila je Prva.
Promatrao je visoku, privlačnu ženu koja im je prišla s izuzetno lijepom djevojčicom. Zelandoni
se osmjehnuo i prišao ženi ispruženih ruku, a onda je primijetio vuka i nervozno se osvrnuo oko sebe.
– Ejla, iz Devete Špilje Zelandonaca... – počela je Prva formalno upoznavanje tijekom kojeg će
navesti sva njezina važna imena i veze.
– Dobro došla, Ejla Iz Devete Špilje Zelandonaca – reče on, premda se čudio njenim neobičnim
životinjskim imenima i vezama.
Ejla istupi ispruženih ruku. – U ime Doni, Majke svih, pozdravljam tebe, zelandoni četvrte Špilje
Južnih Zelandonaca – rekla je.
Čovjek se jedva suzdržavao da ne pokaže koliko je iznenađen njenim izgovorom. Očigledno je
došla izdaleka. Rijetko se događalo da strankinja bude prihvaćena u zajednicu zelandona, a ova
strankinja je bila čak pripravnica Prve!
Zahvaljujući njenoj sposobnosti uočavanja nijansi u gestama i izrazu lica, Ejli nije promaklo
njegovo iznenađenje, kao ni njegov pokušaj da ga sakrije. I Prva je primijetila da je iznenađen i
potisnula je osmijeh. Ovo će biti zanimljivo Putovanje, pomislila je. Zahvaljujući konjima, vuku i
pripravnici strankinji, ljudi će dosta dugo pričati o njihovom posjetu. Prva je potom odlučila pružiti
zelandoniju još neke obavijesti koje će razjasniti Ejlin status, a i predstaviti ostale. Pozvala je rukom
Džondalara kome nije promaklo ni reagiranje zelandonija iz ove Špilje, a ni odgovor Prve.
– Džondalare, molim te pozdravi zelandonija Četvrte Špilje Južnih Zelandonaca. – Zatim se
okrenula njihovom zelandoniju. – Ovo je Džondalar iz Devete Špilje Zelandonaca. Glavni Klesar
Kremena Devete Špilje Zelandonaca, brat Džoharana, vođe Devete Špilje, sin Martone, bivše
predvodnice Devete Špilje, rođen u Ognjištu Dalanara, vođe i osnivača Lanzadonaca, – reče ona, pa
nastavi –muškarac Ejle iz Devete Špilje Zelandonaca, pripravnice Prve, i majke Džonejle,
Blagoslovljene od Doni.
Muškarci spojiše čvrsto ruke i pozdraviše se na propisan način. Ljudima koji su ih dočekali samo
što se nije zavrtjelo u glavi od visokog statusa imena i veza. Deveta Špilja bila je rangirana vrlo
visoko među ostalim špiljama, iako je tolika formalnost rijetko korištena pri običnim susretima. Prva
je stekla dojam da ovaj zelandoni neće oklijevati da nakon njihova odlaska ispreda priče o ovom
susretu. Nije povela Ejlu na donier-turu samo da bi joj pokazala neka sveta mjesta na teritoriju
Zelandonaca, nego i da je predstavi mnogim Špiljama. Imala je planove s Ejlom kojih nitko nije bio
svjestan, pa čak ni Ejla. Sljedećeg je pozvala Džonokola.
– Kada smo odlučili poći na ovaj put, pomislila sam kako bismo trebali povesti i mog bivšeg
pripravnika. Nisam ga vodila u obilazak dok je bio samo Džonokol, moj pripravnik umjetnik. Sada ne
samo da je nadareni slikar koji oslikava jedno izuzetno sveto mjesto, već je i inteligentan i uvažen
zelandoni – rekla je Prva.
Tetovaže na lijevoj strani lica već su svima dale do znanja da više nije pripravnik. Tetovaže
zelandona uvijek su se nalazile na lijevoj strani lica, obično na bočnom dijelu čela ili obrazu, a
ponekad su znale biti krajnje složene. V
ođe su imali tetovaže s desne strane, a ostali važni ljudi, kao

26. što je glavni trgovac, nosili su uglavnom manje simbole posred čela.
Džonokol priđe i sam se predstavi. – Ja sam zelandoni Devetnaeste Špilje Zelandonaca, i
pozdravljam tebe, zelandoni Četvrte Špilje Zelandonaca koji žive južno od Velike Rijeke – rekao je i
ispružio obje ruke.
– Pozdrav tebi, zelandoni Devetnaeste Špilje, i budi ovdje dobrodošao – glasio je odgovor.
Poslije njega je istupio Vilamar. – Ja sam Vilamar Zelandonac, združen s Martonom, bivšom
predvodnicom Devete Špilje, majkom Džondalarevom. Poznat sam kao glavni trgovac Devete Špilje
i doveo sam dvojicu svojih šegrta, Tivonana i Palidara.
Zelandon je poželio dobrodošlicu i Glavnom Trgovcu. Čim je vidio istetovirani simbol na sredini
njegovog čela, znao je da taj čovjek zauzima važan položaj, ali tek kada ga je bolje pogledao, shvatio
je da je Vilamar trgovac. Potom je izrazio dobrodošlicu dvojici mladića, koji su mu uzvratili
propisnim pozdravom.
– Zaustavljao sam se ovdje i ranije na svojim putovanjima i bio sam u prilici vidjeti vaše
izuzetno sveto mjesto. Ali ovo je moje posljednje trgovačko putovanje. Najvjerojatnije ćete od sada
pa nadalje viđati ovu dvojicu mladića. Poznavao sam zelandonija koji je bio prije tebe. Je li on još
zelandoni? –Vilamar ga je zapravo obzirno pitao je li čovjek još živ. Bivši zelandoni bio je
Vilamarov vršnjak, možda malo stariji, a ovaj novi bio je mlad.
– Je. Otišao je na Ljetni sabor, ali nije mu bilo lako. Nije baš dobro. Kao i ti, i on se odriče svog
zvanja. Rekao je da će mu ovo najvjerojatnije biti posljednji Ljetni sabor. Sljedeće godine planira
ostati ovdje i pomagati onima koji ne mogu otići. Čini mi se da si ti dobrog zdravlja, pa zašto onda
prenosiš svoje zvanje na ovu dvojicu mladića? – upitao je mladi zelandoni.
– Jedno je kada si poslom vezan uglavnom za jedan teritorij, ali glavni trgovac mora putovati i,
da budem iskren, meni je dosta putovanja. Želim više vremena provoditi sa svojom družicom i
njenom obitelji. – Pokazao je na Džondalara i nastavio: – Ovaj mladić nije rođen u mom ognjištu, ali
imam osjećaj kao da je. Živio je u njemu od malih nogu. Neko vrijeme sam mislio da nikada neće
prestati rasti – Vilamar se osmjehnuo visokom plavokosom muškarcu. – I njegovu družicu Ejlu
smatram svojom. Martona, njegova majka, ima nekoliko izuzetnih mališana od svojih sinova; ova
mala ljepotica je jedna od njih – rekao je Vilamar, pokazavši na Džonejlu. – Martona ima i kćer, koja
je dijete mog ognjišta. Stasala je za združivanje. Martona će biti majka majke djece, a ja se radujem
što mi je ona družica. Vrijeme je da prestanem putovati.
Ejla je sa zanimanjem slušala Vilamarovo objašnjenje. Nagađala je da on želi više vremena
provoditi s Martonom, ali nije znala da je gajio tako jake osjećaje prema djeci njegove družice i
njihovoj djeci, i Folari, djetetu svog ognjišta. Tada je tek shvatila koliko mu sigurno nedostaje
Tonolan, sin njegovog ognjišta, koji je umro na Putovanju na koje je bio krenuo s Džondalarom.
Prva je obavila i posljednje predstavljanje. – S nama putuje i jedna mlada žena. Ona se vraća u
svoju Špilju. Dom njenog muškarca nalazio se blizu našeg. Upoznao ju je na Putovanju i doveo sa
sobom, ali on sada hoda drugim svijetom. Pao je s visoke stijene na koju se htio popeti. Ovo je
Amelana od Južnih Zelandonaca – reče Prva.
Pogledao je mladu ženu i osmjehnuo se. Baš je slatka, pomislio je i pretpostavio da je vjerojatno
trudna, iako to još nije bilo očigledno na prvi pogled. Mogao je osjetiti te stvari. Prava šteta što je
tako mlada izgubila svog muškarca. Ispružio je ruke prema njoj.
– U ime Doni, dobrodošla, Amelana od Južnih Zelandonaca. – Njoj nije promaknuo osmijeh koji

27. joj je uputio prilikom pozdravljanja. Pristojno mu je uzvratila i ljupko se osmjehnula.
Imao je želju da joj nađe neko mjesto da sjedne, ali znao je da najprije mora predstaviti ljude iz
svoje Špilje koji nisu otišli na ljetni sabor. Smatrao je da to ne smije izostaviti, premda ih nije
predstavio poimence.
– Naša predvodnica nije ovdje. Na Ljetnom saboru je s ostalima – rekao je.
– To sam i pretpostavljala – rekla je Prva. – Gdje se ove godine održava vaš Ljetni sabor?
– Tri do četiri dana hoda na jug, na ušću tri rijeke – javi se jedan od lovaca koji je ostao
pomagati onima koji nisu otišli.
– Mogu vas odvesti tamo, ili otići po nju. Znam da će joj biti krivo ako propusti vaš posjet.
– Žao mi je, ne možemo toliko dugo ostati. Planirala sam vrlo opsežnu donier-turu za moju
pripravnicu i zelandonija iz Devetnaeste Špilje. Cilj mi je da stignemo do kraja Središnjeg gorja i
odemo daleko na istok – objasnila je Zelandona Koja Je Prva. – Želimo posjetiti vašu svetu špilju.
Ona je jako važna, ali na našem Putovanju čekaju nas još mnoge. Možda na povratku... stani malo,
jesi li rekao na ušću tri rijeke? Zar se tamo u blizini ne nalazi jedno vrlo važno sveto mjesto, velika i
bogato oslikana špilja?
– Da, tako je – reče lovac?
– Onda mislim da ćemo se vidjeti s vašom predvodnicom. Ta špilja nam je sljedeća u planu –
reče Prva, razmišljajući o tome kako je baš zgodno što su neke Južne Špilje odlučile ove godine
održati Ljetni sabor upravo na tom mjestu. To će joj omogućiti da predstavi Ejli još mnoge Špilje, a i
ostavit će snažan dojam na njih kada se pojavi u pratnji vuka, konja i toliko važnih ljudi sa sjeverne
strane Velike Rijeke.
– Možete nam se pridružiti pri jelu i nadam se da ćete ovdje i prenoćiti – rekao je zelandoni.
– Da, da, hvala što ste nas pozvali. Dobro će nam okrepa poslije cjelodnevnog putovanja. Gdje
želite da podignemo logor? – upitala je Prva.
– Imamo prebivalište za posjetitelje, ali morat ću najprije provjeriti u kakvom je stanju. Kako nas
je trenutno malo, nismo ga morali koristiti. Ne znam je li sređeno.
Zimi, kada Špilja, skupina ljudi koji žive zajedno i predstavljaju tipičnu proširenu obitelj, boravi
u kamenom skloništu koje smatra svojim domom, ona se nastoji razbiti na manja domaćinstva i na taj
način se širi. Međutim, mali broj ljudi koji preko ljeta ostane u njemu voli se držati zajedno. Ostale
konstrukcije, koje koriste kao prebivališta ili kao začetke nečega što će na kraju postati mjesta za
život, bile su prazne pa su mamile mala stvorenja kao što su miševi i voluharice, daždevnjaci, žabe i
zmije, kao i razne vrste paukova i insekata.
– Samo je vi nama pokažite. Siguran sam da je možemo očistiti i prilagoditi našim potrebama –
reče Vilamar. – Do sada smo svaku večer podizali šatore. Godit će nam promjena.
– Trebao bih barem provjeriti ima li odgovarajućeg ogrijeva za vatru – rekao je lokalni zelandoni
i krenuo prema prebivalištu.
Putnici su ga slijedili. Kad su se smjestili, zaputili su se prema području gdje su boravili oni koji
nisu otišli na Ljetni sabor. Posjetitelji su obično bili dobrodošli, jer bi unijeli dašak promjene.
Uskraćeni bi ostali samo oni koji su bili previše bolesni ili imali prejake bolove i nisu mogli ustati s
ležaja. Kad bi došla u neku Špilju, Prva bi se uvijek potrudila obići one koji nisu bili dobro. Obično
ne bi mogla bogzna što za njih učiniti, ali većina ljudi je uživala u pažnji. Povremeno se događalo i

28. da pomogne. Najčešće se radilo o starijim ljudima koji će uskoro hodati drugim svijetom, ili o teško
bolesnima, ozlijeđenima ili pak o ženama pri kraju teške trudnoće. Oni su bili ostavljeni, ali ne i
napušteni. Oni koji su ih voljeli, rođaci ili prijatelji, uvijek bi se pobrinuli da ih netko njeguje, a
vođe Špilja su obično odredili lovce koji će ih na smjenu snabdijevati hranom i obavljati poslove
trkača ako se ukaže potreba za slanjem poruka.
Pripremljen je zajednički obrok. Posjetitelji su dali svoj prilog i pomogli da se obrok spremi.
Približavao se najduži dan u godini, i kada su svi pojeli, Prva je predložila da, dok još ima svjetla,
ona, Ejla i zelandoni iz Devetnaeste, koga je Ejla i dalje gotovo stalno oslovljavala kao Džonokola,
posjete one koji nisu sudjelovali u obroku zato što su bolesni ili zbog nekih drugih fizičkih smetnji
nisu mogli doći. Ejla je ostavila Džonejlu s Džondalarom i krenula s njima, a društvo joj je pravio
Vuk.
Nitko nije imao problema koji su iziskivali trenutno rješavanje. Jedan mladić je slomio nogu, i
premda je Ejla smatrala da nije baš najbolje namještena bilo je prekasno da se bilo što učini. Gotovo
je već bila zacijelila, i mogao je hodati, premda je gadno šepao. Jedna žena imala je strašne
opekotine po rukama i djelomično po licu. I njene rane su već gotovo bile zarasle, ali ostali su joj
gadni ožiljci zbog kojih nije otišla na Ljetni sabor. Nije čak izašla ni da pozdraviti posjetitelje. O
njoj će se netko morati pobrinuti na drugi način, pomislila je doniera. Ostali su uglavnom bili stariji
ljudi, od kojih su neki patili od bolova u koljenima, drugi od bolova u kukovima ili zglobovima, a
treći lako ostajali bez daha ili im se vrtjelo u glavi. Bilo je i onih kojima su vid ili sluh toliko
oslabili da nisu željeli među ljude, premda im je bilo jako drago što imaju posjetitelje.
Ejla je neko vrijeme provela sa čovjekom koji je bio gotovo potpuno gluh, i s ljudima koji su se
brinuli o njemu. Pokazala im je nekoliko jednostavnih znakova kojima se Pleme služilo u govoru,
kako bi im mogao reći što mu treba i da razumije njihove odgovore. Potrajalo je dok nije shvatio što
ona to pokušava učiniti, ali kad je jednom uspio, vrlo brzo je učio. Zelandoni joj je kasnije rekao
kako je tada nakon dugo vremena vidio tog čovjeka da se osmjehuje.
Dok su izlazili iz nastambe podignute ispod nadstrešnice skloništa. Vuk se udaljio od Ejle i počeo
njuškati oko jednog ugla. A onda je začula uplašeni krik neke žene. Ostavila je ostale i istog trenutka
otišla vidjeti što nije u redu. Skupljenu u kutu, pronašla je ženu koja je glavu i ramena prekrila
mekom kožom srndaća. Bila je to žena s opekotinama koja se krila od posjetitelja. Vuk je tiho cvilio i
pokušavao joj prići. Ejla se spustila kraj njega na koljena, pričekala malo i tek se tada obratila
uplašenoj ženi.
– Ovo je Vuk – rekla je. Koristila je riječ za životinju na jeziku Mamutovaca, tako da je žena čula
samo nekakav neobičan zvuk. Povukla se još više u kut i navukla kožu preko glave. – Neće ti ništa. –
Ejla je prebacila ruku preko Vuka. – Našla sam ga kao sasvim malog, i odrastao je s djecom iz
Lavljeg logorišta Mamutovaca.
Žena je postala svjesna Ejlinog naglaska čim je čula riječ za Vuka i čudne riječi za narod koji je
spomenula. Bila je znatiželjna i protiv svoje volje. Ejli nije promaklo da joj se disanje smirilo.
– S njima je živio dječak koga je usvojila vođina družica – nastavila je Ejla. – Neki ljudi bi za
njega rekli da je prava nakaza, mješavina Plemena, naroda kojeg često nazivaju Zbitoglavci, i onih
koji izgledaju kao mi, ali Nezija je bila brižna žena. Dojila je svoje dijete, a kako je žena iz Plemena
koja je rodila tog dječaka umrla, Nezija je hranila i njega. Jednostavno nije mogla dopustiti da i on
ode na drugi svijet, ali Ridag je bio slab, i nije mogao govoriti kao mi.
– Ljudi iz Plemena uglavnom razgovaraju pokretima. Imaju oni i neke riječi, ali ih nemaju ni

29. izdaleka koliko mi, tako da nisu u stanju izgovoriti mnoge od onih koje mi koristimo. Izgubila sam
obitelj u potresu, ali imala sam sreće da me je Pleme pronašlo. Odgojila me je jedna žena iz
Plemena. Naučila sam govoriti kao oni. Njihove riječi ne zvuče kao naše, ali njih sam naučila
izgovarati još kad sam bila mala. Zbog toga dok govorim zvučim drukčije, posebno neke od mojih
riječi zvuče drukčije. Ma koliko se trudila, neke zvukove i dalje ne mogu izgovoriti kako treba.
Iako je kut bio vrlo slabo osvijetljen, Ejla je primijetila da je žena otkrila glavu i da očigledno
pozorno sluša njezinu priču. Vuk je i dalje tiho cvilio i malo po malo joj se približavao.
– Kada sam donijela Vuka u Lavlje logorište, najviše se zbližio sa slabašnim dječakom. Ne znam
zašto, ali Vuk voli malu djecu. Ne žali se ni kada ga bockaju prstićima i vuku za dlaku. Kao da zna da
mu ne misle ništa loše i trudi se da ih na svaki način zaštiti. Može ti se učiniti čudno što se jedan vuk
tako ponaša, ali oni se tako ponašaju prema svojoj mladunčadi. Cijeli čopor štiti mladunčad, a Vuk se
naročito zaštitnički ponašao prema tom slabašnom dječaku.
Ejla se nagnula bliže ženi, a i Vuk je dopuzao malo bliže.
– Mislim da isto osjeća i prema tebi. Mislim da zna da si bila ozlijeđena, i želi te zaštititi. Vidiš,
pokušava doći do tebe, ali to radi krajnje obazrivo. Jesi li si već imala prilike dodirnuti živog vuka?
Krzno im je na nekim mjestima meko, a na nekima grubo. Ako ispružiš ruku, pokazat ću ti.
Ejla bez upozorenja posegne za ženinom rukom i prije nego ju je ova uspjela povući i spusti je na
Vukovu glavu. Vuk potom položi glavu na njezinu nogu. –Topao je, zar ne? V
oli kad ga češkaju iza
uha.
Ejla osjeti da je počela gladiti vuka po glavi, i povuče svoju ruku. Napipala je ožiljke i krutu
kožu na mjestima gdje se zategnuta pri zacjeljivanju, ali očigledno se mogla koristiti prstima.
– Kako se to dogodilo? Kako si zaradila opekotine? – upita Ejla.
– Napunila sam košaru za kuhanje užarenim kamenjem, i dodala još nekoliko da voda proključa,
zatim sam je pokušala premjestiti. Raspala se i kipuća voda me je polila od glave do pete – rekla je
žena. – Ispala sam baš glupa. Znala sam da je ta košara već stara. Trebala sam je baciti, ali htjela
sam samo skuhati čaj, a ona mi je bila pri ruci.
Ejla kimne. – Ponekad smo brzopleti. Imaš li svog muškarca? Ili djecu?
– Da, imam muškarca. I djecu, dječaka i djevojčicu. Rekla sam mu da ih odvede na Ljetni sabor.
Nema razloga da oni ispaštaju zbog moje gluposti. Sama sam kriva što više ne mogu ići.
– Zašto više ne možeš ići? Možeš hodati, zar ne? Nisi opekla noge ili stopala.
– Ne želim da ljudi sažaljivo gledaju ožiljke na mom licu i rukama – ljutito reče žena i suze joj
navru na oči. Povukla je ruku s Vukove glave i ponovno navukla kožu preko glave.
– Imaš pravo, neki će te promatrati sa sažaljenjem, ali svima nama se događaju nesreće, a neki su
rođeni s gorim problemima nego što je tvoj. Mislim da ne bi smjela dopustiti da te to spriječi da
nastaviš živjeti. Lice ti ne izgleda toliko strašno, a ožiljci će vremenom izblijedjeli i neće se vidjeti
toliko. Ožiljci na tvojim rukama su gori, ali možeš koristiti prste, zar ne?
– Donekle. Ne kao nekada.
– I to će se popraviti.
– Otkud ti to sve znaš? Tko si ti? – upita žena.
– Ja sam Ejla iz Devete Špilje Zelandonaca – odgovori Ejla, ispruži ruke u formalni pozdrav i
počne recitirati imena i veze. – Pripravnica One Koja Je Prva Među Onima Koji Služe Veliku Majku