SlideShare uma empresa Scribd logo

Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf

•
•
zoran radovic
zoran radovic

zoran

Internet
1 de 786
Baixar para ler offline
Deca zemlje knj. 5 JEAN M. Auel Vatreni kamen
I Ljudi su se okupljali na uzanom dijelu, koji se poput uske police usjekao u vapnenačku stijenu i zabrinuto gledali dolje prema njima. Nitko nije napravio neku kretnju koja bi značila dobrodošlicu, a neki su držali spremna koplja, gotovo prijeteći. Mlada žena je gotovo mogla osjetiti taj njihov nervozni strah. S dna puteljka je promatrala kako ih se sve više okupljalo na toj polici zureći dolje, a bilo ih je mnogo više negoli je očekivala. Već je ranije kod ljudi, koje su susretali na ovom putovanju, vidjela ovo oklijevanje da ih se primi s dobrodošlicom. Nisu to samo oni, na početku je uvijek tako, pomislila je, ali je i dalje osjećala nelagodu. Visok muškarac skoči s leđa svog mladog pastuha. On nije osjećao tu nelagodu i oklijevanje, no ipak je na trenutak oklijevao, držeći ždrijepčev ular. Osvrnuo se i opazio kako se ona usteže - Ejla, hoćeš li pridržati Trkačevo uže? Čini mi se da je nervozan - rekao je i pogledao gore prema onoj ravnoj terasi usječenoj u liticu. - A mislim da su i oni. Kimnula je, prebacila nogu preko konjskih sapi kliznuvši s kobilinih leđa i uzela ular. Osim napetosti koju je osjetio spazivši nepoznate ljude, mladi smeđi konj je osjećao i ono uzbuđenje zbog svoje matere. Ona se više nije tjerala, no još se oko nje osjećao miris parenja s onim pastuhom iz stada. Ejla je ularom držala pastuha sasvim uz sebe, dok je kobili ostavila dovoljno dugo uže, a sama je stala između njih. Tako je pustila kobilu da ide ispred njih jer se sada već navikla na velike grupe nepoznatih ljudi i obično nije bila napeta, no sada se činilo da je kobila nervozna. Ovolika gomila ljudi bi svakoga učinila nervoznim. Kad se pojavio Vuk, Ejla je začula zvuke uzbuđenja i uznemirenosti koji su dopirali s one uske terase pred ulazom u špilju - ako se to uopće moglo nazvati špiljom. Nikada nije vidjela niti jednu takvu. Vuk joj se pritisnuo postrance uz nogu, a onda se pomakao malo ispred nje, sumnjičav i spreman na obranu; osjećala je vibracije njegovog jedva čujnog rezanja. Sada je bio mnogo oprezniji pri susretu s nepoznatima, negoli je to bio prije godinu dana, kada su krenuli na ovo putovanje, no
tada je bio tek nešto veći od šteneta, a sada se, nakon nekih vrlo opasnih iskustava, ponašao prema njoj više zaštitnički. Dok se uspinjao strminom prema zastrašenim ljudima, muškarac nije osjećao nikakav strah, ali ženi je bilo drago što može čekati otraga i promatrati te ljude prije nego se bude morala susresti s njima. Očekivala je taj trenutak, strepila i užasavala ga se već duže od godine dana, a prvi je utisak bio tako važan... za obje strane. I dok su se drugi držali suzdržano, jedna je djevojka požurila prema njemu. Džondalar je istog trenutka prepoznao svoju mlađu sestru, premda je ta zgodna djevojčica tijekom ovih pet godina njegova izbivanja procvala u prelijepu mladu ženu. - Džondalare! Znala sam da si to ti! - rekla je, bacajući se na njega. - Konačno si se vratio kući! Zagrlio ju je, a onda je oduševljeno podigne i zavrti se s njom - Folara, tako mi je drago što te vidim! - Kad ju je spustio malo se odmaknuo i pogledao je. - Kako si narasla! Kad sam otišao bila si još djevojčica, a sada si prekrasna žena... onakva kakva sam i mislio da ćeš biti - rekao je, a u očima mu se vidjelo i nešto više od onog kratkog bljeska bratskog pogleda. Smiješila mu se, gledajući te njegove nevjerojatno plave oči, čiji ju je magnetizam privlačio. Pocrvenjela je, ali ne zbog njegovih komplimenata, kako su to oni koji su stajali u blizini pomislili, nego zbog silne privlačnosti koju je osjetila prema tom muškarcu, bio joj on brat ili ne, kojeg nije tolike godine vidjela. Čula je ona te priče o svojem zgodnom velikom bratu koji je imao neobične oči i koji je mogao očarati bilo koju ženu, ali sjećala se samo visokog sudruga u igri koji ju je volio i bio voljan igrati se s njom svega što je poželjela. Sada je, kao mlada žena, bila po prvi puta izvrgnuta punom učinku njegove nesvjesne karizme. Džondalar je opazio njezinu reakciju i toplo se nasmiješio toj njezinoj zgodnoj zbunjenosti. Skrenula je pogledom dolje prema stazi koja je vodila uz malu rijeku - Tko je ta žena, Džondi? - upitala je. - I otkud su došle te životinje? Životinje bježe od ljudi, pa zašto ne bježe i od nje? Je li ona zelandona? Je li ih Zazivala? - Tada se namrštila - Gdje je Tonolan? - Duboko je uzdahnula kada je vidjela kako su se Džondalarove obrve stisnule u izraz boli.
- Tonolan sada putuje drugim svijetom, Folara, - rekao je - a ja ne bih bio ovdje da nije bilo ove žene. - Oh, Džondi! Što se dogodilo? - To je duga priča i sada nije vrijeme za nju - rekao je, ali morao se osmjehnuti čuvši kojim ga imenom zove. Ona mu je bila nadjenula taj nadimak. - Nisam čuo to ime otkad sam otišao. Kako su svi drugi, Folara? Je li mama dobro? A Vilamar? - Oboje su dobro. Prije par godina nas je mama prestrašila. Ali Zelandona joj je napravila svoj posebni napitak i sada izgleda sasvim dobro. Dođi pa se sam uvjeri - rekla je i, uzevši ga za ruku, povela ga stazicom prema gore. Džondalar se okrenuo i mahnuo Ejli, pokušavajući joj tako reći da će se ubrzo vratiti. Nije mu bilo drago što je tamo ostavlja samu sa životinjama, ali morao je vidjeti svoju majku i sam se uvjeriti da je dobro. Mučilo ga je to "strašenje" i morao je s ljudima razgovarati o životinjama. I on i Ejla su znali kako je drugim ljudima čudno i zastrašujuće vidjeti da životinje ne bježe od njih. Ljudi su znali životinje. Svi ljudi koje su susretali na ovom putovanju lovili su životinje, a većina je na ovaj ili onaj način iskazivala i štovanje, bilo samim životinjama ili njihovom duhu. Otkad se pamti pažljivo su ih proučavali. Znali su kakav one okoliš vole, kakvu hranu, znali su staze kojima se kreću tijekom migracija i manjih pomaka tijekom sezone, znali su im vrijeme parenja i vrijeme kada kote mlade. Ali nitko nikada nije pokušao prijateljski dotaknuti živu životinju. Nitko nikada nije pokušao staviti uže oko vrata ijedne životinje pa je voditi uokolo. Nitko nikada nije pokušao pripitomiti neku životinju ili uopće zamisliti da bi se to moglo učiniti. Ma kako im bilo drago što su vidjeli da im se rođak vratio s dugog putovanja - pogotovo on, za kojeg je samo nekolicina vjerovala da će ga još vidjeti - pripitomljene životinje su ipak bile nešto tako nepoznato da je prva reakcija bio strah. To je bilo tako čudno, tako neočekivano, toliko izvan njihovog iskustva ili maštanja, da nije moglo biti prirodno. Moralo je biti neprirodno, natprirodno. Jedino što je mnoge od njih spriječilo da ne pobjegnu i sakriju se ili da pokušaju ubiti te zastrašujuće životinje, bio je Džondalar, jer je on došao s njima i jer je, idući sada uz svoju sestru stazom koja je vodila od
Šumske rijeke, pod jasnom svjetlosti sunca izgledao posve normalno. Folara je pokazala izvjesnu hrabrost kada mu je onako potrčala u zagrljaj, no bila je mlada i posjedovala je onu neustrašivost mladosti. I bila je toliko sretna što vidi svoga brata koji joj je uvijek bio posebno drag pa nije mogla čekati. Džondalar nikada ne bi učinio nešto što bi nju povrijedilo i nije plašio životinje. Ejla je sa staze u podnožju promatrala kako su ga ljudi okružili, iskazujući mu dobrodošlicu osmjesima i zagrljajima, poljupcima, tapšanjem i rukovanjem pri čemu su koristili obje ruke i mnogo riječi. Primijetila je neku jako debelu ženu, nekog smedokosog muškarca kojeg je Džondalar zagrlio i neku stariju ženu koju je toplo pozdravio i obgrlio rukom. Vjerojatno mu je to mati, pomislila je i pitala se što li će ta žena misliti o njoj. Ovi su ljudi bili njegova obitelj, njegovi rođaci, njegovi prijatelji, ljudi s kojima je odrastao. Ona je bila stranac, uljez koji je doveo životinje i tko zna kakve još zastrašujuće običaje i opasne ideje. Zašto bi je prihvatili? A što ako je ne prihvate? Ona se sada ne može vratiti, njezin narod živi daleko, više od godinu dana dugog puta prema istoku. Džondalar je obećao da će i on otići s njom ako bude željela otići odavde ili ako bude na to prisiljena, no to je bilo prije nego je vidio sve ove ljude, prije nego su ga ovako toplo dočekali. Što bi on sada o tome mislio? Osjetila je odostrag neko gurkanje pa posegne rukom i pogladi Njiskin čvrst vrat, zahvalna što ju je njezina prijateljica podsjetila da nije sama. Kada je živjela u dolini, nakon što je napustila Pleme, dugo joj je vremena ovaj konj bio jedino društvo. Nije ni primijetila kako se uže olabavilo kad joj se Njiska približila, ali sada je pustila Trkaču malo duže uže. Kobila i njezino ždrijebe su često jedno u drugom nalazili prijateljstvo i utjehu, no to bi se poremetilo u vrijeme kada se kobila tjerala. Sada je više ljudi - kako ih je uopće moglo biti toliko? - gledalo prema njoj, a Džondalar je ozbiljno razgovarao s onim smeđokosim čovjekom pa joj onda domahnuo i osmjehnuo se. Kad je pošao natrag dolje, za njim su išli ona djevojka, smeđokosi muškarac i još nekoliko ljudi. Ejla je duboko udahnula i čekala. Kako su joj prilazili tako je i rezanje Vuka postajalo sve glasnije. Sagnula se kako bi ga držala čvrsto uza se. - U redu je, Vuče, to
je samo Džondalarova rodbina - rekla je. Njen smirujući dodir dao mu je znak da prestane režati i da svojim držanjem previše ne prestraši te ljude. Pomislila je kako ga je bilo teško naučiti da shvati taj znak, no vrijedilo je truda, posebno sada. Poželjela je znati neki takav dodir s kojim bi mogla smiriti sebe. Skupina s Džondalarom se zaustavila malo podalje, trudeći se prikriti strah i ne gledati u životinje koje su otvoreno zurile u njih i nisu se ni pomakle sa svog mjesta čak ni kad su im se ti nepoznati ljudi približili. Džondalar je stao između njih. - Mislim, Džoharane, da bismo trebali započeti s formalnim upoznavanjem - rekao je, gledajući onog smeđokosog. Kada je Ejla ispustila oba ulara, kako bi oslobodila ruke za to upoznavanje koje je zahtijevalo kontakt s obje ruke, konji su se malo povukli, no vuk se nije pomaknuo. U očima ovog čovjeka opazila je bljesak straha, premda nije vjerovala da postoji mnogo toga čega bi se taj čovjek bojao, a onda je pogledala prema Džondalaru, pitajući se je li on imao kakav poseban razlog zbog kojeg je odmah tražio ovakvo upoznavanje. Pažljivo je pogledala neznanca i on je podsjeti na Bru-na, vođu plemena u kojem je odrasla. Snažan, ponosan, inteligentan i sposoban, bojao se malo čega... osim svijeta duhova. - Ejla, ovo je Džoharan, vođa Devete Špilje Zelandonaca, sin Matrone koja je ranije bila vođa Devete Špilje, rođen u ognjištu Džokonana, ranijeg vođe Devete Špilje, - s ozbiljnošću je izgovorio visok, plavokos čovjek, a onda se osmjehnuo - a da i ne spominjem da je on brat Džondalara, putnika u daleke zemlje. Sada je bljesnulo nekoliko brzih osmijeha. Njegov komentar je malo opustio tu napetost. Strogo uzevši, pri ovako službenom upoznavanju mogla se nabrajati cijela lista imena i veza, što je podizalo status - sve njihove rodbinske veze, titule i postignuća - pa su neki to i činili. Ali zbog praktičnosti, osim u najsvečanijim okolnostima, spominjalo se samo ono najvažnije. Ipak, nije bilo neobično da se mladi ljudi, posebice braća, šale nabrajajući tu i zamorno dugačko recitiranje obiteljskih veza pa ga je Džondalar sada podsjetio na protekle godine kada još nije bio opterećen odgovornostima.
- Džoharane, ovo je Ejla Mamutovka, članica Lavljeg logora, kći Mamutovog Ognjišta, izabrana od Duha Špiljskog Lava, a štiti je duh Špiljskog Medvjeda. Smeđokosi je sada prešao onu udaljenost što ga je dijelila od mlade žene pa ispruži obje ruke s dlanovima okrenutim prema gore, učinivši tu lako shvatljivu gestu dobrodošlice i otvorenog prijateljstva. Nije razumio niti jednu od tih njezinih nabrojenih veza i nije bio posve siguran koja od njih je najvažnija. - U ime Boni, Velike Majke Zemlje, iskazujem ti dobrodošlicu Ejlo od Mamutovaca, kćeri Mamutovog Ognjišta -rekao je. Ejla prihvati obje ruke - U ime Mute, Velike Majke Svega, pozdravljam te, Džoharene, vođo Devete Špilje Zelandonaca, - a onda se osmjehnula - i brate Džondalara Putnika. Džoharan je najprije zapazio kako ona dobro govori njihov jezik, ali s nekim čudnim naglaskom, a onda je postao svjestan njezine čudnovate odjeće i toga da izgleda poput strankinje, ali kad mu se nasmiješila uzvratio joj je osmijehom. Učinio je to djelomice zato što je pokazala da je razumjela Džondalarovu dosjetku i tako pokazala Džoharanu da joj je njegov brat važan, no uglavnom zato što nije mogao odoljeti njezinom osmjehu. Ejla je prema svačijim mjerilima bila privlačna: bila je visoka, imala je čvrsto, dobro građeno tijelo, dugu, nešto tamniju i pomalo valovitu kosu, bistre plavo-sive oči i fine crte lica, premda su se one malo razlikovale od onih kakve su imale Zelandonke. Ali kad bi se osmjehnula, to je bilo kao da ju je sunce obasjalo nekom posebnom zrakom koja je svaku crtu lica osvijetlila iznutra. Činilo se da blista takvom zapanjujućom ljepotom da je Džoharan ostao bez daha. Džondalar je uvijek govorio kako je njezin osmijeh izuzetan pa se sada smiješio vidjevši da mu ni brat nije na njega imun. Tada Džoharan zapazi kako se pastuh nervozno propinje prema Džondalaru, ali je ipak vuk bio taj kojeg je držao na oku. - Džondalar mi kaže kako moramo organizirati neki... ah... smještaj za ove životinje... pretpostavljam negdje u blizini. - Ne previše blizu, pomislio je. - Konjima je potreban samo neki travnjak s vodom u blizini, ali moramo upozoriti ljude da im u početku ne prilaze, osim kad smo Džondalar i ja uz njih. Njiska i Trkač su malo nervozni prema ljudima dok se na njih ne naviknu - rekla je Ejla.
- Mislim da tu neće biti problema - rekao je Džoharan gledajući je, no zapazivši i pokret Njiskinog repa. - Mogli bi ostati i ovdje, ako im ova mala dolina odgovara. - Bit će sasvim dobra, - rekao je Džondalar - premda bismo ih mogli odvesti i uzvodno, na skrovitije mjesto. - Vuk je navikao spavati uza me - nastavi Ejla. Primijetila je da se Džoharan namrštio. - Ponaša se vrlo zaštitnički i mogao bi prouzročiti kakvu strku ako ne bude mogao biti u mojoj blizini. Mogla je vidjeti njegovu sličnost s Džondalarom, posebno kad bi mu se čelo naboralo od briga, pa se poželjela nasmijati. Ali Džoharan je bio ozbiljno zabrinut. Ovo nije bilo vrijeme za osmjehe, makar joj se njegov izraz činio tako bliskim i poznatim. I Džondalar je primijetio kako mu se brat smrknuo - Mislim da bi bilo dobro da sada Džoharana predstavimo Vuku - rekao je. Džoharanove su se oči gotovo u panici širom otvorile, ali prije negoli je i stigao prigovoriti uzela ga je za ruku i sagnu-la se dolje pokraj tog mesoždera. Svojom je rukom obgrlila širok Vukov vrat kako bi smirila kratko i nestrpljivo rezanje -čak je i ona mogla nanjušiti strah toga čovjeka i bila je sigurna da je i Vuk to osjetio. - Dopusti mu da ti najprije onjuši ruku - rekla je. - Tako se Vuk službeno upoznaje. - Vuk je iz ranijih iskustava naučio koliko je Ejli važno da on u svoj čopor ljudi prihvati ljude s kojima ga je ona na ovakav način upoznavala. Nije volio taj miris straha, ali onjušio je čovjeka kako bi ga upoznao. - Džoharane, jesi li ikada ranije stvarno dotaknuo dlaku živog vuka? - upitala ga je, podižući pogled prema njemu - Vidjet ćeš, malo je gruba - rekla je, vodeći mu ruku da dlanom opipa pomalo kuštravu dlaku na vratu životinje. - Još se uvijek linja pa ga to svrbi i voli kad ga se češka iza ušiju -nastavila je, pokazujući kako će to učiniti. Džoharan je dodirnuo dlaku, no bio je više svjestan topline tijela i odjednom je bio svjestan da je to živ vuk! I činilo se da vuku uopće ne smeta što ga on dodiruje. Ejla zapazi kako mu ruka više nije onako kruta i kako zaista pokušava protrljati ono mjesto koje mu je pokazala - Pusti neka ti opet onjuši ruku.
Kad je Džoharan stavljao ruku ispred Vukovog nosa opet je raširio oči, sada čudeći se - Vuk me je liznuo! - rekao je, ne znajući je li to priprema za nešto još bolje... ili gore od toga. Tada je vidio kako Vuk liže Ejli lice i činilo se da joj je to jako drago. - Da, da, dobar si, Vuče - rekla je uz osmijeh, dok ga je gladila mrseći mu dlaku. Tada je ustala i potapšala svoja vlastita ramena. Vuk se uspravio stavivši šape na mjesta koja mu je bila tako pokazala i, kako joj je vrat bio gol, lizne joj vrat, a tada stavi njezinu bradu i dio vilice u svoja usta, uz tiho rezanje ali s mnogo nježnosti. Džondalar je čuo kako su Džoharan i ostali uzdahnuli i shvatio je kako ljudima koji to ne znaju, ovakvo uobičajeno vučje iskazivanje ljubavi mora izgledati zastrašujuće. Spazio je kako ga brat gleda pogledom koji je istovremeno bio i prestrašen i zadivljen - Što joj on to radi? - Jesi li siguran da je to u redu? - gotovo istodobno je upitala Folara. Ona više nije mogla ostati mirna. Ostali su također bili neodlučni i nervozni. Džondalar se osmjehnuo - Ma u redu je, Ejla je sasvim dobro. On je voli i nikada je ne bi povrijedio. Ovo je način na koji vukovi pokazuju svoje osjećaje. I meni je trebalo malo vremena dok sam se na to naviknuo, a ja poznam Vuka jednako dugo koliko i ona, još otkad je bio maleno, čupavo štene. - Ovo nije štenac! To je odrasli vuk! Ovo je najveći vuk kojega sam ikada vidio - rekao je Džoharan. - Mogao bi joj iščupati grkljan. - Da, mogao bi. Vidio sam ga kako je jednoj ženi rastrgao grlo... ženi koja je pokušala ubiti Ejlu - odgovori Džondalar. - Vuk nju štiti. Svi Zelandonci koji su ovo promatrali ispustili su zajednički uzdah olakšanja kad se Vuk opet spustio i stao uz nju otvorene gubice iz koje mu je na jednu stranu visio jezik, a vidjeli su se i zubi. Džondalaru se činilo kao da se Vuk smije, kao da je zadovoljan sam sa sobom. - Radi li on to stalno? - upita Folara. - ... Svakome? - Ne, - odgovori Džondalar - samo Ejli i ponekad meni, i to samo ako je izuzetno veseo i ako mu mi to dopustimo. On se vrlo
pristojno ponaša i uopće neće nikoga ozlijediti... osim ako netko ne ugrožava Ejlu. - A kakav je prema djeci? - pitala je Folara. - Vukovi često progone slabe i mladunčad. Pri spominjanju djece na licima okupljenih ljudi pojavio se izraz zabrinutosti. - Vuk voli djecu - brzo objasni Ejla - i prema njima se ponaša jako zaštitnički, posebno prema onima najmanjima i najslabijima. On je odrastao uz djecu Lavljeg logora - Tamo je bio jedan slabašan i boležljiv dječak - pridoda Džondalar. - Trebali ste ih vidjeti kako se zajedno igraju. Vuk je uvijek bio nježan prema njemu. - To je vrlo neobična životinja - rekao je netko. - Teško je vjerovati da se vuk može ponašati tako... nevukovski. - Imaš pravo, Solabane - složio se Džondalar. - On se ponaša na način koji ljudima izgleda da nije vučje ponašanje, ali da smo vukovi onda ne bismo tako mislili. On je odrastao uz ljude i Ejla kaže da on ljude smatra svojim čoporom. Ponaša se prema ljudima kao da su vukovi. - Odlazi li on u lov? - želio je znati onaj čovjek kojeg je Džondalar zvao Solaban. - Da - odgovori Ejla. - Ponekad lovi sam i samo za sebe, a ponekad pomaže nama u lovu. - Kako on zna što smije, a što ne smije loviti? - upita Folara. - Kao ove konje. Ejla se nasmiješila - I ovi konji su dio njegovog čopora. Vidite da ga se oni ne boje. I on nikada ne lovi ljude. Inače smije loviti bilo koju životinju, osim ako mu ja to ne zabranim. - I ako mu ti kažeš ne, onda on ne lovi? - upita neki drugi čovjek. - Tako je, Rašemare, potvrdi Džondalar. Čovjek je, čudeći se, odmahivao glavom. Bilo je teško povjerovati da itko može imati toliku kontrolu nad tako snažnim lovcem. - Pa, Džoharane, - upita Džondalar - misliš li da sada možemo bez opasnosti povesti Ejlu i Vuka gore? Čovjek se na trenutak zamislio, a onda kimne - Ali ipak, ako bude ikakve nevolje...
- Neće biti, Džoharane - izjavi Džondalar, a onda se okrene k Ejli - Moja mati nas je pozvala da odsjednemo kod nje. Folara još uvijek živi s njom, ali ona ima svoj odvojen prostor, baš kao što ga imaju i Martona i Vilamar. On je sada otišao na put, trgovati. Ponudila nam je njezin središnji prostor. Naravno, mogli bismo odsjesti i kod Zelandone pri ognjištu za goste, ako bi ti to bilo draže. - Bit će mi drago ako budemo kod tvoje majke, Džondalare - rekla je Ejla. - Fino! Mama također predlaže da pričekamo s formalnim upoznavanjem dok se ne smjestimo. Mene ni ne treba predstavljati, a nema smisla da svakome sve ponavljamo kada to možemo učiniti sa svima odjednom. - Mi već za večeras planiramo svečanost dobrodošlice, -rekla je Folara. - a možda ćemo kasnije prirediti još jednu, za ljude iz obližnjih Špilja. - Cijenim tu obzirnost tvoje majke, Džondalare, bit će lakše predstaviti se svima odjednom, ali mogao bi me upoznati s ovom djevojkom - rekla je Ejla. Folara se osmjehnula. - Naravno, to sam i namjeravao - rekao je Džondalar. -Ejla, ovo je moja sestra Folara, blagoslovljena od Đoni, iz Devete Špilje Zelandonaca, kćer Martone koja je bivši vođa Devete Špilje, rođena u ognjištu Vilamara, Putnika i Glavnog Trgovca, sestra Džoharana, vođe Devete Špilje, sestra Džondalara... - Ona zna za tebe, Džondalare, a i ja sam već čula njezina imena i veze - rekla je Folara, nestrpljiva zbog tih formalnosti, a onda je ispružila obje ruke prema Ejli - U ime Đoni, Velike Majke Zemlje, pozdravljam te Ejla Mamutovko, prijateljice konja i vukova. Velika skupina ljudi koja je stajala na onoj suncem obasjanoj terasi brzo je ustuknula kada su vidjeli kako se žena s vukom uputila stazom prema gore, zajedno s Džondalarom i malom grupom koja ih je pratila. Jedan ili dvojica su stali korak bliže, dok su ostali istezali vratove kako bi što bolje vidjeli. Kad su stigli do te kamenite terase, Ejla je po prvi puta mogla vidjeti prostor gdje su živjeli ljudi Devete Spilje Zelandonaca. Taj prizor ju je iznenadio
Premda je znala da se riječ "Špilja" u nazivu Džondalarevog doma ne odnosi na mjesto nego na skupinu ljudi koja tamo živi, ono što je sada vidjela nije bila špilja, barem ne onakva kakvu je ona zamišljala. Obična špilja je tamna prostorija ili niz takvih prostorija unutar stjenovite površine ili litice ili ispod zemlje, s otvorom kroz koji se može ući ili izaći..Prostor gdje su živjeli ovi ljudi bila je površina ispod goleme stijene koja se, izbočena iz vapnenačke litice, nad njom nadvila, zaklon koji je nudio zaštitu od kiše i sunca, ali je bio otvoren dnevnom svjetlu. Visoke litice tog područja nekada su bile na dnu drevnog mora. Kako su razne vrste rakovica koje su tu živjele odbacivale svoje vapnenačke oklope, oni su se taložili na dnu i konačno se pretvorili u kalcijev karbonat, u vapnenac. Tijekom izvjesnog vremena i iz raznih razloga, neki od tih odbačenih oklopa stvorili su debeli sloj vapnenca koji je bio tvrđi od drugih. Kada se tlo pomaklo, a morsko dno izbilo na površinu, da bi na kraju postalo stijena, proces erozije uzrokovane vjetrovima i vodom lakše je radio usjeke u relativno mekšem kamenu, izdubljujući duboke usjeke i ostavljajući između njih police tvrđih slojeva. Premda su te litice bile prožete špiljama, što je kod vapnenca uobičajeno, ovakve su neobične terasaste formacije činile baš takve zaklone u stijeni izuzetno pogodnim mjestima za život pa su se u tu svrhu i koristile tijekom mnogih tisuća godina. Džondalar je poveo Ejlu prema onoj starijoj ženi koju je bila zapazila dok je još promatrala dolje sa staze. Žena je bila visoka, dostojanstvenog držanja i strpljivo ih je čekala. Njezina kosa, s više sijedih nego onih svjetlosmeđih vlasi, bila je začešljana otraga, spletena u pletenicu koja je na potiljku bila smotana u krug. Imala je bistre, sive, ocjenjivačke oči. Kada su došli do nje, Džondalar otpočne s formalnim upoznavanjem - Ejla, ovo je Martona, bivši vođa Devete Špilje Zelandonaca, Jemarina kći, rođena u ognjištu Rabanara, združena s Vilamarom, koji je Glavni Trgovac Devete Špilje, mati je Džoharana, vode Devete Špilje, mati Folare koja je blagoslovljena od Đoni, mati... - već je htio reći Tonolana, a onda je nakon oklijevanja brzo ubacio - Džondalara, putnika koji se vratio. - Tada se okrenuo k svojoj majci - Marto-na, ovo je Ejla iz Lavljeg logora Mamutovaca, kći Mamutovog Ognjišta,
izabrana od duha Špiljskog Lava, zaštićena Duhom Špiljskog Medvjeda. Martona ispruži ruke - U ime Đoni, Velike Majke Zemlje, pozdravljam te, Ejla Mamutovko. - U ime Mute, Velike Majke Svega, pozdravljam te, Marto-no iz Devete Špilje Zelandonaca i Džondalarova majko - rekla je Ejla, prihvativši njezine ruke. Martona je slušala njezine riječi čudeći se njezinom neobičnom načinu govora, primjećujući kako usprkos tome dobro govori jezik i misleći kako je to ili manja govorna mana ili naglasak nekog potpuno nepoznatog jezika iz dalekih krajeva. Osmjehnula se. - Prešla si dalek put, Ejla, ostavivši za sobom sve što si poznavala i voljela. Da to nisi učinila ne vjerujem da bi se Džondalar vratio kući. Zbog toga sam ti zahvalna. Nadam se da ćeš se uskoro ovdje osjećati kao kod kuće, a ja ću učiniti sve da ti u tome pomognem. Ejla je znala da Džondalarova majka govori iskreno. Njezina izravnost i iskrenost nisu bile glumljene, bilo joj je drago što joj se sin vratio. Ejla je bila dirnuta Martoninim dočekom i osjetila je olakšanje - Otkad mi je Džondalar prvi puta pričao o tebi jedva sam čekala da te upoznam... ali malo sam se i bojala - odgovorila joj je s jednakom otvorenošću i iskreno. - Ne mogu te kriviti. I meni bi, da sam na tvom mjestu, bilo vrlo teško. Dođite, pustite da vam pokažem gdje možete odložiti vaše stvari. Sigurno ste umorni i htjeli bi otpočinuti prije večerašnje svečanosti - rekla je Martona povevši ih prema "nadsvođenom" dijelu ispod stijene. Odjednom je Vuk počeo cviliti, piskutavo poput šteneta koje pokušava lajati, spustivši prednji dio tijela dok mu je stražnji s podignutim repom ostao uzdignut, u onoj pozi koja pokazuje zaigranost. Džondalar se začudio - Što on to radi? Ejla je, jednako začuđena, gledala Vuka. Životinja je ponavljala te kretnje, a onda se ona odjednom nasmije - Misli da ga Martona nije ni opazila i želi da ih upoznamo. - I ja njega želim upoznati - rekla je Martona. - Ti ga se ne bojiš - rekla je Ejla - i on to zna. - Gledala sam ga. Nisam vidjela ništa čega bih se trebala bojati - rekla je, pružajući ruku prema vuku. Onjušio joj je ruku, liznuo i opet zacvilio.
- Čini mi se da Vuk želi da ga dodirneš, voli kada mu ljudi koji mu se sviđaju posvete pozornost. - To ti se sviđa, zar ne? - govorila je starija žena gladeći ga. - Vuk? Tako ga zoveš? - Da. To je riječ koja na mamutovskom jeziku jednostavno znači "vuk". Čini mi se da mu to ime pristaje - pojasni Ejla. -Ali još nikada nisam vidio da je tako brzo prišao nekome - rekao je Džondalar, gledajući svoju majku sa strahopoštovanjem. - Niti ja - rekla je Ejla, gledajući Martonu i Vuka. - Možda je samo sretan što je susreo nekoga tko ga se ne boji. Čim su zašli u sjenu ispod kamenog "krova", Ejla je osjetila kako je tu niža temperatura pa se tek na trenutak stresla i naježila od straha, a onda je pogledala gore u tu golemu iz-bočinu koja je virila iz litice, pitajući se može li se to srušiti. Ali kad su joj se oči priviknule na nešto slabiju svjetlost, ostala je zapanjena fizičkim izgledom Džondalarova doma. Prostor pod kamenim zaklonom bio je golem, mnogo veći no što je zamišljala. Viđala je ona već takve prevjese na stijenama duž ove rijeke na putu ovamo; neki su očigledno bili nastanjeni, ali niti jedan joj se nije činio tako prostranim kao ovaj ovdje. U cijelom tom području svi su znali za ovaj golemi zaklon i veliki broj ljudi koji se pod njim smjestio. Deveta je Špilja bila najveća od svih zajednica koje su sebe nazivale Zelandoncima. Grupirane na istočnoj strani, u zaštićenom prostoru duž stražnje stijene ili podignute usred tog prostora, bile su zasebne građevine; mnoge od njih su bile prilično velike, građene dijelom od kamena, a dijelom od drvenih okvira preko kojih su bile napete životinjske kože. Te su kože bile ukrašene prekrasnim slikama životinja i različitim apstraktnim simbolima obojenim crnom bojom i različitim nijansama crvene, žute i smeđe. Te su zgrade bile poredane u luku koji je bio okrenut prema zapadu i tako zaokružile zatvoren prostor u sredini, prostor gdje se nalazila ona natkrivena terasa koje je, prepuna ljudi i raznih predmeta, ostavljala dojam opće zbrke. Kad je Ejla malo bolje pogledala, vidjela je kako je ono što joj se u prvi tren učinilo neurednom masom najrazličitijih predmeta zapravo prostor podijeljen na manja područja namijenjena obavljanju različitih poslova, većinom organiziranih tako da su
prostori za međusobno povezane poslove bili jedan pokraj drugoga. Sve je to samo u prvi tren djelovalo pomalo konfuzno, jer su se istovremeno obavljale mnoge aktivnosti. Vidjela je da se na okvirima suše životinjske kože i duge drške za koplja koje su tu, prislonjene uz grede na dva stalka, nastojali učiniti što ravnijima. Na drugom su mjestu bile nabacane košare u različitim fazama, izrade, a remenje se sušilo napeto između dva stalka izrađena od kostiju. Iznad nedovršenih mreža što su bile napete na okvirima, obješena o klinove zabijene u grede visjela je pletena užad, dok su na tlu bile hrpe labavo pletenih mreža. Kože, od kojih su neke bile obojane raznim bojama, uključujući i mnoge nijanse crvene, su na jednom mjestu krojili u komade, dok su malo dalje visjeli već neki sastavljeni komadi odjeće. Prepoznavala je većinu tih zanata, no uz onu odjeću se odvijala neka njoj posve nepoznata aktivnost. Na nekom okviru je bio postavljen cijeli niz vertikalnih niti, a vidio se uzorak materijala koji je nastajao uplitanjem horizontalnih niti preko onih vertikalnih. Htjela je poći tamo i to pogledati izbliza, no onda si je obećala da će to učiniti kasnije. Na drugim je mjestima bilo komada drveta, kamenja, kostiju, rogovlja i mamutske bjelokosti i iz njih su rezbarili razne uporabne predmete kao što su kutljače, žlice, zdjelice, hvataljke, oružje - a mnogi od tih predmeta imali su rezbarene ili naslikane ukrase. Bilo je i malih skulptura i rezbarija koje nisu bile ni uporabni predmeti niti dijelovi oružja. Činilo se da takve stvari rade zbog njih samih ili su imale neku svrhu koju ona nije znala. Vidjela je kako se na velikim okvirima spojenim mnogim poprečnim gredama suši povrće i razne trave, a niže, bliže tlu, na zasebnim se okvirima sušilo meso. Malo podalje od svih drugih aktivnosti nalazio se prostor prekriven oštrim komadićima kamena; pomislila je kako je taj dio za ljude poput Džondalara, obrađivače kremena koji izrađuju alate, noževe i vrške za koplja. I kamo god je pogledala vidjela je ljude. Ta zajednica koja je živjela pod prostranim kamenim zaklonom bila je upravo onolika koliko je to prostor dopuštao. Ejla je bila odrasla u plemenu koje je brojalo manje od trideset ljudi; na Plemenskom okupljanju koje se održavalo svakih sedam godina, na kratko bi se vrijeme
okupilo dvjesto ljudi i to je tada za nju bilo golemo mnoštvo. I premda se u vrijeme Ljetnog sabora Mamutovaca okupljao i mnogo veći broj, Deveta Špilja Zelandonaca je, sama brojeći preko dvije stotine ljudi koji su živjeli zajedno na ovom mjestu, bila veća od cijelog Plemenskog okupljanja! Ejla nije znala koliko je ljudi stajalo okolo promatrajući ih, no to ju je podsjetilo na vrijeme kada je s Brunovim plemenom išla na ono Plemensko okupljanje i kada je osjećala kako je svi gledaju. Oni su to tada pokušavali činiti neupadljivo, ali ovi koji su sada zurili promatrajući kako Martona vodi Džondalara, Ejlu i vuka do mjesta gdje će boraviti, nisu bili ni toliko pristojni da to skrivaju. Nisu ni pokušavali gledati u nešto drugo. Pitala se hoće li se ikada moći naviknuti da neprestano živi uz tolike ljude, a i pitala se želi li ona to uopće.
II Krupna žena je pogledala kad se pomaknula kožnata zavjesa što je zastirala ulaz i kad se iz Martoninog boravišta pojavila mlada plavokosa strankinja, a onda je brzo poniknula pogledom. Sjedila je na svojem uobičajenom mjestu, na sjedalu isklesanom iz jednog bloka vapnenca, dovoljno čvrstom da izdrži njezinu težinu. To kožom tapecirano sjedalo bilo je izrađeno upravo za nju i bilo je postavljeno upravo tamo gdje je ona to željela: prema stražnjem dijelu velikog otvorenog prostora ispod one goleme prevjesne stijene koja je štitila cijelo naselje, gotovo u samom centru zajedničkog prostora. Izgledalo je kao da ona meditira, ali to nije bilo prvi puta da je koristila ovo mjesto kako bi u miru promatrala neke ljude ili aktivnosti. Ljudi su navikli da joj ne smetaju dok meditira, osim ako je iskrsnulo nešto baš hitno, a posebno su je ostavljali na miru ako su vidjeli da je plaketa izrađena od bjelokosti koju je nosila na prsima bila okrenuta tako da je prema njima bila okrenuta ona strana koja nije bila ukrašena. Kada je prema njima bila okrenuta strana koja je bila ukrašena izrezbarenim likovima životinja i simbolima, svatko joj je mogao prići, ali ona druga, prazna strana značila je da ne želi govoriti i ne želi da joj itko smeta. Spilja se toliko naviknula da ona tamo sjedi da je, zbog te njezine stalne nazočnosti gotovo nisu više ni primjećivali. Ona se i trudila postići upravo to i nije joj zbog toga bilo neugodno. Kao duhovni vođa Devete Špilje Zelandonaca smatrala je sebe odgovornom za dobrobit ovih ljudi i trudila se na sve načine koje je njezin maštovit mozak mogao izmisliti da dobro obavlja svoju dužnost. Gledala je mladu ženu kako napušta kameno sklonište i odlazi prema stazi koja je vodila u dolinu i zapazila je onaj tako očigledno strani kroj njezine kožnate tunike. Zapazila je i kako se kreće onom gipkošću koju daju zdravlje i snaga te kako, usprkos svojoj mladosti i činjenici da se nalazi među posve nepoznatim ljudima kojima je ovo dom, odiše samopouzdanjem. Zelandona ustane i uputi se prema onoj građevini, jednom od mnogih boravišta različitih dimenzija razasutih unutar
vapnenačkog zaklona. Na ulazu u boravište koje je dijelilo privatno obitavalište od otvorenog zajedničkog prostora ona pokuca na panel napravljen od krute sirove kože koji je stajao uz kožnatom zavjesom zaklonjen ulaz i začuje kako se približavaju tihi koraci mekane kožnate obuće. Visok čovjek lijepe kose i iznenađujuće zgodnog izgleda odmakne zavjesu. Oči, koje su bile neobično bistre nijanse plave boje, pokazale su iznenađenost, a onda je zadovoljstvo dalo tom pogledu toplinu. - Zelandona! Kako je lijepo što te vidim, - rekao je - ali mati sada nije tu. - Zašto misliš da sam došla vidjeti Martonu? Ti si taj kojeg nije bilo pet godina - glas joj je bio oštar. Odjednom je postao nervozan i ponestalo mu je riječi. - Pa, Džondalare, zar ćeš me pustiti da stojim tu vani? - Oh... uđi, naravno - rekao je, a obrve su mu se nabrale tvoreći uobičajenu boru koja je izbrisala onaj topao osmijeh. Zakoračio je unazad i držao otvorenom zavjesu dok je žena ulazila. Neko vrijeme su u tišini promatrali jedno drugog. Kada je on otišao odavde ona je tek bila postala Prva Među Onima Koji Služe Majci. Imala je pet godina vremena sazrijeti i postati dorasla tom položaju, a ona je to i učinila. Ta žena koju je tada poznavao sada je postala strašno debela. Bila je dva ili tri puta krupnija od većine žena, s golemim dojkama i širokom stražnjicom. Imala je meko, okruglo lice s tri podbrat-ka, no njezine prodorne plave oči nisu izgubile ništa od svojeg izgleda. Oduvijek je bila visoka i snažna i to je dobro nosila, na onaj način koji joj je davao prestiž i autoritet. Imala je neko dostojanstvo, neku auru moći koja je izazivala štovanje. Oboje su istovremeno progovorili. - Mogu li ti ponuditi... - započeo je Džondalar. - Promijenio si se. - Oprosti - ispričao se, jer se činilo kao da joj je upao u riječ, osjećajući kako se ne može ponašati spontano. A tada zapazi slabašnu naznaku osmijeha i onaj poznat pogled njezinih očiju pa se konačno opusti. - Drago mi je što te vidim... Zolena - rekao je, obrve su mu se izravnale i osmijeh se vratio dok ju je gledao tim svojim očima punim topline i ljubavi.
- I nisi se toliko promijenio - rekla je, osjećajući kako odgovara toj njegovoj karizmi i uspomenama koje je ona probudila. - Već dugo me nitko nije zvao Zolena. - Opet ga je pažljivo procjenjivala - Ipak si se promijenio. Malo si krupniji. Zgodniji si nego ikada... Htio je protestirati, no ona je odmahnula glavom. - Ne prigovaraj, Džondalare. I sam znaš da je to istina. Ali ima neka razlika. Izgledaš... kako bih to rekla... nestao je onaj gladan izgled, ona potreba kojoj je svaka žena željela udovoljiti. Mislim da si pronašao ono što si tražio. Sretan si na način na kakav nikada nisi bio. - Od tebe nikada nisam mogao ništa sakriti - rekao je, smiješeći se veselim, gotovo djetinjim zadovoljstvom. - To je zbog Ejle. Namjeravamo se združiti na ovogodišnjem ljetnom Združivanju. Mogli smo obaviti taj obred prije nego smo krenuli, ili negdje na putu ovamo, ali želio sam pričekati dok dođemo kući pa da nam ti možeš staviti onaj remen oko zapešća i svezati naš čvor. Već samo govorenje o tome promijenilo je izraz njegova lica i Zelandona je odmah osjetila tu gotovo opsesivnu ljubav koju je on osjećao prema ženi koju je zvao Ejla. To ju je zabrinulo, probudilo u njoj onaj zaštitnički instinkt koji je ona, kao glas, surogat i sredstvo Velike Majke Zemlje osjećala za svoje ljude, a posebno za ovu osobu. Znala je sve one silne emocije s kojima se on borio tijekom odrastanja i konačno ih naučio držati pod kontrolom. Ali žena koju on toliko voli mogla bi ga strašno povrijediti, a možda i posve uništiti. Oči su joj se suzile. Željela je saznati više o toj ženi koja ga je potpuno zaokupila. Kakvu li je to samo moć imala nad njim? - Kako možeš biti tako siguran da je upravo ona prava žena za tebe? Gdje si je našao? Koliko toga o njoj stvarno znaš? Džondalar je osjetio njezinu zabrinutost, ali i nešto drugo, nešto što ga je zabrinulo. Zelandona je bila najviši duhovni vođa svih Zelandonaca i sigurno to nije postala bez razloga. Bila je moćna žena i on nije htio da se ona okrene protiv Ejle. Njegova, a i Ejlina najveća briga tijekom tog dugog i teškog putovanja do njegovog doma, bilo je pitanje hoće li je njegov narod prihvatiti ili neće. Uz sve njezine izuzetne kvalitete bilo je tu i nekih stvari za koje je on želio da ih ona zataji, premda je sumnjao da će ona to htjeti učiniti. Mogla je imati sasvim dovoljno problema - a
vjerojatno će ih od strane nekih ljudi i imati - i bez da osjeti neprijateljstvo upravo ove žene. Baš obratno, Ejli je trebala Zelandonina podrška više nego ičija. Pružio je ruke i primio ženu za ramena, želeći je nekako nagovoriti ne samo da prihvati Ejlu nego da joj i pomogne, ali nije znao kako bi to učinio. Gledajući je u oči nije mogao ne sjetiti se ljubavi koju su nekada dijelili i odjednom je shvatio da će, ma kako mu to teško palo, ako mu tu uopće išta može pomoći, pomoći samo njegova potpuna iskrenost. Što se tiče njegovih osobnih osjećaja, Džondalar je bio prilično zatvorena osoba i upravo mu je takva zatvorenost omogućila da te osjećaje drži pod kontrolom. Nije mu bilo lako ikome govoriti o tome, pa čak ni nekome tko ga je tako dobro poznavao kao ona. - Zelandona... - glas mu postade mekši - Zolena... ti znaš da si me upravo ti razmazila u odnosu prema ženama. Bio sam gotovo dječak, a ti si bila najuzbudljivija žena koju bi neki muškarac mogao poželjeti. Nisam ja bio jedini koji je sanjao o tebi, ali ti si učinila da se upravo moji snovi ostvare. Žudio sam za tobom i kad si mi došla kao moja doni-žena nisam te se mogao zasititi. Moje rano muževno doba bilo je posve ispunjeno tobom, ali znaš i sama da nije na tome završilo. Želio sam još više a, ma koliko si se ti tome opirala, željela si i ti. Iako je to bilo zabranjeno, volio sam te i ti si voljela mene. Ja te još uvijek volim. I uvijek ću te voljeti. Čak i kasnije, kad smo svima prouzročili probleme i kad me je mati poslala živjeti kod Dalanara i kad sam se opet vratio, tebi više nitko nije prišao. Ležeći uz drugu ženu žudio sam za tobom i to ne samo za tvojim tijelom. Želio sam s tobom dijeliti ognjište. Uopće me nije brinula razlika u godinama ili to što se muškarac nije smio zaljubiti u svoju doni-ženu. Želio sam svoj život provesti s tobom. - I vidi što bi dobio, Džondalare - rekla je Zolena. Bila je dirnuta, više no što je mislila da će još ikada biti. - Jesi li mi ti oduzeo dobar izgled? Ja nisam samo starija od tebe. Tako sam debela da se već teško krećem. Još sam uvijek snažna, ali i to će sve više slabiti. Ti si mlad i tako te je lijepo pogledati da žene pate za tobom. Mene je Majka odabrala. Sigurno je znala da ću izgledati poput nje. Za jednu zelandonu to je i u redu, ali tebi
bih ja bila samo debela stara žena, a ti bi još uvijek bio zgodan mlad čovjek. - Zar misliš da bi mi to smetalo? Zolena, morao sam otputovati i dalje od kraja velike Majke Rijeke da bih pronašao ženu koju bih mogao usporediti s tobom... ne možeš ni zamisliti kako daleko sam morao putovati. Zahvaljujem Velikoj Majci što sam pronašao Ejlu. Volim je onako kako bih volio tebe. Budi dobra prema njoj, Zolena... Zelandona. Nemoj je povrijediti. - Baš se o tome i radi. Ako ti je ona dobra i ako je "usporediva", ja je ne bih mogla povrijediti, a ona ne bi povrijedila tebe... ne bi mogla. To je ono što ja želim znati, Džondalare. Oboje su podigli pogled kad se zavjesa na ulazu pomakla. U boravište je ušla Ejla noseći njihovu putnu prtljagu i vidjela je kako Džondalar drži ramena te debele žene. Povukao je ruke, djelujući zbunjeno, gotovo posramljeno, kao da je radio nešto loše. Što je to bilo u načinu na koji je Džondalar gledao tu ženu, u načinu na koji joj je držao ramena? I u toj ženi? Usprkos tom njezinom tijelu bilo je neke izazovne privlačnosti u njezinom načinu držanja. Ali ubrzo se pokazala još jedna karakteristika. Kad se okrenula da bi pogledala Ejlu, učinila je to s takvim samopouzdanjem i sabranošću da je to bio jasan znak njezinog autoriteta. U naravi mlade žene bilo je da promatra i traži značenje u sitnim detaljima izraza lica ili položaja tijela. Pleme, oni ljudi koji su je odgojili, nisu se služili govorom kao primarnim načinom izražavanja. Komunicirali su znakovima, kretnjama i neznatnim promjenama izraza lica ili držanja tijela. A dok je živjela s Mamutovcima ta se njezina sposobnost proširila uključivši uz čitanje takvog govora tijela još i razumijevanje onih nesvjesnih znakova i kretnji kojima su se služili ljudi kada su govorili. Odjednom je Ejli bilo jasno tko je ova žena i shvatila je da se između ovo dvoje dogodilo nešto važno što se odnosilo i na nju. Osjetila je da je sada suočena s presudnom kušnjom, no nije oklijevala. - To je ona, zar ne, Džondalare? - rekla je, prilazeći im. - Ja sam koja? - upita Zelandona, izravno gledajući strankinju. Ejla joj je netremice uzvratila jednakim pogledom - Ti si ona kojoj se moram zahvaliti - rekla je. - Dok nisam srela
Džondalara nisam znala ništa o Majčinim Darovima, posebno ne o Njezinom Daru Užitka. Znala sam samo za bol i bijes, ali on je bio strpljiv i nježan pa sam naučila osjetiti radost. Pričao mi je o ženi koja ga je to naučila. Zahvaljujem ti, Zelandona, što si ga to naučila pa mi je mogao dati Njezin Dar. A zahvalna sam ti i zbog nečeg mnogo važnijeg... i što je za tebe mnogo teže. Hvala ti što si odustala od njega pa je mogao pronaći mene. Zelandona je bila iznenađena, premda se to na njoj nije vidjelo. Ove su Ejline riječi bile zadnje od onog što bi očekivala da će čuti. Gledale su se u oči dok ju je žena proučavala nastojeći osjetiti njezinu dubinu, percipirati njezine osjećaje i otkriti istinu. Ova starija žena nije imala ništa manju sposobnost razumijevanja nesvjesnih znakova i govora tijela, premda je kod nje to bilo više instinktivno. Kod nje se to razvilo kroz nesvjesno promatranje i instinktivnim analiziranjem, a ne kao proširena primjena jezika naučenog u djetinjstvu, no zato nije bilo ništa manje pronicljivo. Zelandona nije znala kako je znala, jednostavno je znala. Trebalo joj je nešto vremena da postane svjesna nečeg čudnog. Iako se činilo da mlada žena posve tečno govori zelandonski - služila se njime tako dobro kao da joj je to materinji jezik - ipak nije bilo sumnje u to da je strankinja. Onoj Koja Služi nisu bili nepoznati posjetitelji koji su govorili s naglaskom nekog stranog jezika, no Ejlin je izgovor imao neku čudnu, egzotičnu osobinu, ni nalik ičemu što je ranije čula. Glas joj nije bio neugodan nego samo nešto dublji, ali pomalo grlen i imala je poteškoća s nekim glasovima. Sjetila se kako je Džondalar rekao koliko je daleko morao ići dok su sada stajale gledajući jedna drugu, sinula joj je misao: ova je žena bila voljna tako daleko putovati da bi s njim došla kući. Tek je tada na licu mlade žene primijetila neku sjenku stranog izgleda i pokušala je pronaći što je to različito. Ejla je bila lijepa, no to se moglo očekivati od svake žene koju bi Džondalar doveo kući. Lice joj je bilo nešto šire i kraće nego lica zelandonskih žena, ali lijepo proporcionalno s dobro oblikovanom linijom čeljusti. Bila je nijansu viša od starije žene i njezina nešto tamnije plava kosa bila je prožeta pramenovima izblijedjelima od sunca. Njene bistre, sivo-modre oči krile su tajne i snažnu volju, no u njima nije bilo ni traga zlonamjernosti.
Zelandona kimne pa se okrene Džondalaru - Mislim da će biti dobra. Odahnuo je, a onda pogledavao jednu pa drugu - Ejla, kako si znala da je ovo Zelandona? Još se niste upoznale, zar ne? - Nije bilo teško. Ti nju još uvijek voliš, a i ona voli tebe. - Ali... ali... kako? - izmucao je. - Zar misliš da nisam vidjela taj pogled u vašim očima? Zar misliš da ne znam što u sebi osjeća žena koja voli? - upita Ejla. - Neki bi ljudi bili ljubomorni kada bi vidjeli nekog koga vole kako s ljubavlju gleda nekog drugog - rekao je. Zelandona je posumnjala da je on pod "nekim ljudima" mislio na sebe. - Zar ne misliš, Džondalare, da je ona mogla vidjeti tek zgodnog mladog čovjeka i debelu staru ženu? To je ono što bi svatko vidio. Tvoja ljubav prema meni za nju ne predstavlja prijetnju. No zahvalna sam što te uspomene još uvijek zasljepljuju. Okrenula se prema Ejli - Nisam bila sigurna što bih mislila o tebi. Da sam osjetila da nisi prava za njega ti se, bez obzira koliko si dalek put prešla, nikada ne bi združila s njim. - Ti ne bi mogla učiniti ništa da to spriječiš. - Vidiš? - Zelandona se okrenula Džondalaru. -Jesam li ti rekla da joj ne bih mogla naškoditi ako bude dovoljno dobra za tebe. - Zelandona, zar nisi vjerovala kako je i Marona bila prava za mene? - upita Džondalar malo iritiran, osjećajući kako, našavši se između njih, više ne može sam donositi odluke. - Nisi imala nikakvih prigovora kada su me njoj obećali. - To nije bilo važno. Ti nju nisi volio. Nije te mogla povrijediti. Obje žene su gledale u njega i, premda nisu bile nimalo slične, izraz njihovih lica je bio tako identičan da su zbog toga izgledale slične. Odjednom se Džondalar nasmijao - E, pa drago mi je što će se dvije ljubavi mojeg života sprijateljiti. Zelandona podigne jednu obrvu i strogo ga pogleda - Ma što te je navelo na pomisao da ćemo mi biti prijateljice? - upitala je, ali smiješila se u sebi dok je odlazila. Dok je gledao kako Zelandona odlazi, Džondalar je u sebi osjećao čudnu mješavinu emocija, no bilo mu je drago što se činilo da je ta moćna žena voljna prihvatiti Ejlu. I njegova se sestra prijateljski odnosila prema njoj, a i njegova mati. Pomislio je kako su sve žene do kojih mu je bilo stalo izgleda bile
spremne prihvatiti je, barem zasad. Mati joj je čak i rekla kako će učiniti sve što može kako bi se ona tu osjećala kao kod kuće. Kožnata zavjesa na ulazu se pomaknula i Džondalar je osjetio trnce, iznenađen što je ugledao majku baš u trenutku kada je o njoj mislio. Martona je ušla noseći sačuvan želudac neke životinje srednje veličine pun tekućine koja je kroz gotovo nepropusne stjenke te posude curila taman toliko da se pojave tamnocrvene mrlje. Džondalarovo lice obasja osmijeh. - Majko, iznijela si malo svojeg vina! - rekao je. - Ejla, sjećaš li se onog pića koje smo pili kada smo odsjeli kod Šaramudonaca? Onog vina od borovnica? Sada ćeš imati priliku probati Martonino vino. Ona je poznata po tome. Bez obzira koje voće ljudi koristili, sok često postane kiseo, ali moja mati zna kako se to treba raditi. - Osmjehnuo se i dodao - Možda će mi jednoga dana odati svoju tajnu. Martona je visokom čovjeku uzvratila osmijeh, ali nije komentirala. Po izrazu njezinog lica Ejla je naslutila da ona stvarno ima tajni način pripremanja, a i da jako dobro zna čuvati tajne, i to ne samo svoje. Vjerojatno je znala mnoge tajne. U toj ženi je bilo mnogo slojeva i skrivenih dubina, a ipak je uvijek govorila otvoreno i pošteno. I mada ju je prijateljski i s dobrodošlicom dočekala, Ejla je znala da će ona sve dobro odvagnuti prije nego je u potpunosti prihvati. Ejlu je to odjednom podsjetilo na Izu, onu ženu iz Plemena koja joj je bila poput majke. Iza je također krila mnoge tajne, a ipak, kao i ostali iz Plemena, nije lagala. Služeći se jezikom kretnji i pokazujući nijanse stavom tijela i izrazom lica, oni nisu mogli lagati. To bi se odmah vidjelo. Ali mogli su nešto ne spomenuti. Premda bi se moglo otkriti kako je nešto prešućeno, to je bilo dopušteno kako bi se omogućila privatnost. Shvatila je kako ovo sada nije prvi puta da se prisjetila Plemena. Vođa devete Špilje, Džondalarov brat Džoharan, podsjetio ju je na Bruna,vođu njezinog plemena. Pitala se zašto ju je Džondalarova rodbina podsjećala na Pleme. - Sigurno ste gladni - rekla je Martona, pogledavši ih oboje. Džondalar se osmjehnuo - Da, gladan sam! Nismo jeli još od rane zore. Tako mi se žurilo doći ovamo i bili smo već tako blizu da se nisam htio zaustavljati.
- Ako ste unijeli svu vašu prtljagu, sjednite i malo se odmorite dok vam pripremim neko jelo. - Martona ih je povela do niskog stola, pokazujući prema jastucima na koje će sjesti, a onda je svakom od njih u male posude natočila tamnocrvenu tekućinu. Tada je pogledala uokolo - Ne vidim tvoga vuka, Ejla. Znam da si ga dovela ovamo. Treba li i njemu hrane? Što on jede? - Obično mu dajemo sve ono što i mi jedemo, ali on si i sam nešto ulovi. Dovela sam ga ovamo kako bi znao gdje mu je mjesto, ali pošao je sa mnom kada sam prvi puta silazila u dolinu gdje su konji i odlučio je ostati tamo. On dolazi i odlazi kako želi, osim kad ga ja trebam - odgovorila je Ejla. - Kako on zna kad ga trebaš? - Ona ima poseban zvižduk s kojim ga pozove - rekao je Džondalar. - Mi i konje dozivamo zviždukom. - Podigao je svoju posudu, kušao, a onda se osmjehnuo i zadovoljno uzdahnuo - Sada znam da sam kod kuće. - Ponovo je otpio, a onda sklopio oči i polako uživao u okusu. - Od kojeg voća si ga napravila, majko? - Većinom od onih okruglih bobica koje u skupinama rastu na dugačkoj lozi samo na onim padinama koje su okrenute prema jugu. - Martona je sada zbog Ejle pojasnila - Nekoliko kilometara odavde prema jugoistoku je područje gdje ih uvijek tražim. Ima godina kada uopće ne rode dobro, ali prije nekoliko godina smo imali prilično toplu zimu pa su sljedeće jeseni ti grozdovi bili jako veliki, vrlo sočni i slatki, ali ne suviše slatki. Dodala sam im malo bazge i nešto soka od borovnica, ali ne mnogo. To je vino bilo jako obljubljeno. Malo je jače nego inače. Nije ga baš mnogo ostalo. Kada je prinijela posudu do usana, Ejla je namirisala aromu voća. Tekućina je bila ugodno kiselkasta i jaka, suhog, a ne onako voćnog okusa kakvog bi, sudeći po mirisu, očekivala. Osjetila je okus alkohola koji je prvi puta okusila u onoj pivi koju je od breze radio Talut, vođa Lavljeg logora, no ovo je više podsjećalo na fermentirani sok borovnica kakvog su radili Šaramudonci, osim što je, koliko se mogla sjetiti, njihov bio slađi. Kada ga je prvi puta probala, nije joj se sviđao jak okus alkohola, no činilo se da su svi u lavljem logoru uživali u onom pivu i ona se željela uklopiti i biti poput njih pa se prisilila ispiti.
Vremenom se priviknula, premda je slutila da ljudi toliko vole to piće ne zbog njegova okusa, nego zbog osjećaja energije i samopouzdanja koje im je davalo, premda ih je i dezorijentiralo. Od prevelike količine je znala osjećati vrtoglavicu ili bi postala suviše prijateljski raspoložena, ali neki ljudi su postajali tužni ili ljutiti, ili čak nasilni No ovo je piće bilo sasvim drukčije. Ti neodredivi sastojci su jednostavne odlike voćnog soka mijenjali na sasvim poseban način. Mogla bi se s užitkom naviknuti na ovo piće. - Ovo je vrlo dobro - rekla je. -Ja sam nikad probala... ja nisam nikada probala nešto takvo - ispravila se, osjećajući malu nelagodu. Bilo joj je lako govoriti zelandonski; to je bio prvi jezik sazdan od riječi kojeg je naučila nakon što je napustila Pleme. Džondalar ju je poučavao dok se oporavljao od povreda koje je zadobio kad ga je napao lav. I premda je imala poteškoća s nekim glasovima - ma koliko se bila trudila nije ih mogla pravilno izgovoriti - rijetko kad bi kao sada pogriješila pri tvorbi riječi i rečenica. Bacila je pogled na Džondalara i Martonu, no činilo se da oni to nisu ni opazili. Opustila se i gledala uokolo. Premda je nekoliko puta ulazila i izlazila iz Martonine nastambe, nije ju zapravo pozornije pogledala. Sada si je uzela vremena da je malo detaljnije razgleda i kamo god se okrenula bila je iznenađena i oduševljena. Konstrukcija same građevine bila je zanimljiva, slična ali ne i ista kao one u špilji Losadunajaca koje su posjetili prije prelaska onog glečera na visoravni. Vanjski zidovi svih nastambi bili su u svom donjem dijelu, u visini od gotovo jednog metra, građeni od vapnenca. Prilično veliki blokovi bili su grubo isklesani i postavljeni s obje strane ulaza, ali kameno oruđe nije bilo pogodno da bi se s njim to kamenje moglo brzo i lako finije obraditi. Ostatak tih niskih zidova bio je podignut od onakvog kamenja kakvo bi našli ili su ga tek grubo oblikovali kamenim čekićem. Različiti komadi, uglavnom podjednake veličine - možda kakvih pet do sedam centimetara široki, ali znatno tanji od toga i tri ili četiri puta duži od svoje širine - ali i neki veći i manji od toga, bili su međusobno savršeno usklađeni, tako da su tijesno pristajali jedan uz drugog i tvorili čvrstu cjelinu. Komadi grubo obrađeni u oblik romba bili su odabrani i razmješteni prema veličini i onda slagani jedan do drugog uzduž
zida pa je tako širina zida bila jednaka veličini tog kamenja. Debeli su zidovi bili građeni u slojevima tako da je svaki kamen bio uglavljen u pukotinu gdje su se dva kamena iz donjeg reda spajala. Ponekad se koristilo i manje kamenje kako bi popunilo takav zijev između dva kamena, posebno uz one veće blokove kraj ulaza. Kako se zid više dizao, tako je i kamenje počelo malo viriti s unutrašnje strane zida, podupirući onaj sloj koji će doći na njega i koji će opet tek malo viriti. Tu je kamenje bilo brižljivo odabirano i postavljano tako da su sve neravnine u kamenu pomagale odvođenju vlage prema vanjskom dijelu zida, za slučaj da vjetar nanese kišu ili se stvori vlaga ili se tu bude otapao led. Nije bila potrebna nikakva žbuka ni blato da bi se začepile rupe i dodatno učvrstio zid. Neravnine u vapnencu pružale su dovoljno trenja koje je sprečavalo svako moguće klizanje, a tu masu kamenja držala je i vlastita težina koja je čak mogla podnijeti i teret greda izrađenih od borovine ili bora koje bi ugradili u zid kako bi s njima poduprli ostale građevne elemente ili police. Sve je to kamenje bilo tako vješto tijesno spojeno da nije bilo ni pukotine kroz koju bi prodiralo dnevno svjetlo, niti bi ikakav pogrešan nalet vjetra mogao naići na neki otvor. Takva je gradnja ostavljala i lijep dojam pa su, posebno s vanjska strane, lijepo izgledale. Iznutra je takav kameni zid bio gotovo prekriven pločama sirovih koža - neobrađene kože koje su sušenjem postale krute i tvrde - koje su bile pričvršćene na drvene motke zabijene u zemljano tlo. Ti su paneli postavljani pri samom tlu i onda su se uzdizali okomito uza zid do visine od dva i pol metra. Ejla se prisjetila da su ti gornji paneli bili s vanjske strane bogato ukrašeni. Mnogi od tih panela bili su i s unutrašnje strane oslikani likovima životinja i zagonetnim znakovima. Kako je Martonino boravište bilo podignuto uz malo strmiji stražnji dio litice ispod one izbočine u stijeni, jedan zid njezine zgrade činila je sama vapnenačka stijena. Ejla je podigla pogled. Gore nije bilo nikakvog stropa osim, visoko gore, donjeg dijela one prevjesne stijene koja se nad njima nadvila. Osim u iznimnim vremenskom prilikama kad bi ga struja zraka tjerala dolje, dim se sa ognjišta uzdizao iznad
zidnih panela pa ispod onog prirodnog svoda klizio van, ostavljajući prilično čist zrak. Litica nad njima štitila ih je od svakog nevremena pa je u takvom boravištu, uz toplu odjeću, bilo sasvim ugodno čak i kada je vrijeme vani bilo studeno. Zgrade su bile prilično velike, nimalo nalik onim malim, zatvorenim obitavalištima koje je bilo lako zagrijati, ali prepunim dima, kakve je ranije viđala. Premda su ti zidovi od drveta i koža nudili i zaštitu od vjetra i kiše koju bi vjetar mogao tu zapuhnuti, oni su tu bili podignuti prvenstveno zato da bi odredili područje osobnog prostora i osigurali izvjesnu mjeru privatnosti, pružajući zaklon barem od očiju kad već ne i od ušiju. Neke od gornjih dijelova panela moglo se otvoriti kako bi, prema želji, moglo ući više svjetla ili se omogućio razgovor sa susjedima, no kada su takvi "prozori" bili zatvoreni smatralo se pristojnim da se posjetitelji služe ulazom i pitaju mogu li ući, a ne da izvana, viču ili ulaze bez poziva. Ejla je malo pobliže pogledala pod i zapazila kamenje složeno jedno do drugog. U ovakvim se krajevima vapnenac velikih litica mogao odlamati pa onda prirodno kalati duž linija njihove kristalne strukture, kako bi se dobili veliki, plosnati komadi. Tako je zemljani pod unutar boravišta bio popločen nepravilnim pločama plosnatog kamenja, a onda prekriven prostirkama od trave i trstike, te komadima mekog krzna. Ejla je sada usmjerila pozornost na razgovor Džondalara i njegove majke. Otpivši gutljaj vina, pogledala je posudu koju je držala u rukama. Bila je izrađena od šupljeg roga, bizonovog, mislila je, vjerojatno od dijela nedaleko vrška, jer je imala uzak promjer. Podigla ju je i pogledala odozdo; dno je bilo izrađeno od drveta oblikovanog tako da tijesno pristaje uz uži, malo neravan okrugli dio i u njemu se čvrsto uglavi. Sa strane je opazila neke ogrebotine, ali kad je bolje pogledala bila je iznenađena otkrivši da je to crtež konja gledanog sa strane, savršeno i precizno urezan. Spustila je posudu i pogledala nizak stol oko kojeg su sjedili. Bila je to tanka ploča vapnenca oslonjena na okvir od savinutog drveta koji je imao noge, a sve je bilo spojeno remenjem. Ploča je bila prekrivena prostirkom izrađenom od vrlo tankih vlakana, sa zanimljivim uzorkom koji je, u nijansama zemljano-
crvenkaste boje sugerirao životinje te različite apstraktne linije i oblike. Oko tog stolića bilo je poslagano nekoliko jastuka izrađenih od različitih materijala. Na kamenom su stolu stajale dvije svjetiljke izrađene od kamena. Jedna, prekrasno isklesana, imala je oblik plitke zdjele s ukrašenom ručkom, a druga joj je bila slična, s udub-ljenjem koje je bilo na brzinu izdubljeno iz nekog komada vapnenca. U obje se nalazio otopljen loj - masnoća naribana u kipuću vodu, i zapaljen stijenj. U onoj grubo izrađenoj bila su dva, a u onoj dovršenoj tri. Svaki je stijenj davao istu količinu svjetlosti. Ejla je imala osjećaj da je ona grublje izrađena svjetiljka bila napravljena nedavno, kako bi se dobilo dodatno svjetlo u tom slabo osvijetljenom boravišnom prostoru u stražnjem dijelu zakloništa i da će se koristiti samo privremeno. Unutrašnji prostor boravišta bio je pokretnim paravanima podijeljen u četiri odjeljka, vrlo uredan i osvijetljen s još nekoliko kamenih svjetiljki. Većina paravana bila je ukrašena ili obojana na isti način, imali su drvene okvire i većinom nisu bili prozirni, nego napravljeni od sirove, neštavljene kože. No bilo ih je i nekoliko prozirnih, vjerojatno izrađenih od crijeva kakve veće životinje, koja su razrezali i ostavili da se izravnata osuše, mislila je Ejla. Na lijevom kraju onog kompaktnog kamenog zida, odmah uz vanjski panel, bio je neki posebno lijep zaslon za koji se činilo da je izrađen od potkožne opne neke životinje - od tvari slične pergamentu koja se u velikim komadima mogla zguliti s unutrašnje strane životinjske kože ako je bila zdera-na i ostavljena da se suši bez struganja. Na tom je zaslonu bio crnom bojom i nijansama žute i crvene, naslikan konj i još neki zagonetni oblici koji su se sastojali od crta, točaka i kvadrata. Ejlu to podsjeti kako se i Mamut iz Lavljeg logora tijekom svojih obreda koristio sličnim zaslonom, premda su tamo životinje i znakovi bili naslikani samo crnom bojom. Njegov je zaslon bio izrađen od unutrašnje opne s tijela bijelog mamuta i to je bio najsvetija i najdragocjenija stvar koju je imao. Na tlu ispred tog zaslona ležalo je sivkasto krzno za koje je Ejla bila sigurna da je to koža konja s gustom zimskom dlakom. Vidio se i odsjaj male vatrice koja je, čini se, gorjela u niši u
zidu iza zaslona i koja je osvjetljavala zaslon ističući na njemu naslikane ukrase. Police, izrađene od još tanjih ljuski vapnenca negoli podne pločice, bile su raspoređene u različitim razmacima i pružale su se uz zid desno od zaslona, a na njima su se nalazili razni predmeti. Ispod najdonje police, tamo gdje je nagib zida bio najdublji, nazirali su se nejasni oblici uskladištenih stvari. Za mnoge od tih stvari Ejla je znala čemu služe, no neke od njih su bile izrezbarene i obojane tako vješto da su uz uporabnu imale i dekorativnu svrhu. Desno od polica iz zida je virio panel izrađen od kože koji je označavao kraj jedne "prostorije" i početak druge. Takvi su paravani samo sugerirali podjelu prostora i Ejla je kroz otvor mogla vidjeti uzdignutu platformu na kojoj su bile hrpe mekog krzna. Nečiji prostor za spavanje, mislila je. Drugi prostor za spavanje bio je slobodnije određen paravanima koji su ga dijelili od ovog prostora u kojem su sada boravili i od onog prvog prostora za spavanje. Zastorom zatvoren ulaz bio je dio zida podignutog od pa-nela s drvenim okvirima nasuprot kamenom zidu a nasuprot prostoru za spavanje nalazila se četvrta "prostorija" u kojoj je Martona pripremala hranu. Uzduž ulaznog zida, kraj prostora za kuhanje, bila je samostojeća drvena polica sa znalački raspoređenim košarama i zdjelama prekrasno urešenim rez-barijama, tkanjem ili oslikanim geometrijskim uzorcima i realističnim prikazima životinja. Veće su posude stajale na podu uza zid, neke s poklopcima dok su druge otvoreno pokazivale svoj sadržaj: povrće, voće isušeno meso. Cijelo je boravište bilo približno pravokutnog oblika i podijeljeno na četiri dijela, no ni vanjski zidovi nisu bili savršeno ravni, a ni "prostorije" nisu bile savršeno simetrične. Malo su neravno krivudale, nastojeći pratiti konture prostora ispod one prevjesne police i ostavljajući mjesta i za druga boravišta. - Majko, drukčije si razmjestila stvari - rekao je Džondalar. - Sada mi izgleda nekako prostranije negoli sam upamtio. - Prostranije je, Džondalare. Sada nas je tu samo troje. Folara spava tamo - rekla je Martona, pokazujući onaj drugi prostor za spavanje. - Vilamar i ja spavamo u drugoj sobi - pokazala je prema onom prostoru uz kameni zid. - Ti i Ejla možete koristiti
glavnu prostoriju. Ako želiš, možemo pomaknuti stolić bliže zidu da napravimo mjesta za platformu za spavanje. Ejli se taj prostor činio zaista velikim. Ovo boravište je bilo znatno veće od zasebnih prostora koji su u poluukopa-noj zajedničkoj zemunici Lavljeg logora pripadali pojedinom ognjištu, to jest pojedinoj obitelji, premda opet nije bio tako prostran kao njezina mala špilja u dolini gdje je živjela sasvim sama. Ali, za razliku od ovog prostora ovdje, zemunica Mamutovaca nije nastala djelovanjem prirode; ljudi Lavljeg logora su je sami sagradili. Pozornost joj je privukao obližnji paravan koji je dijelio prostor za kuhanje od glavnog prostora. Bio je po sredini preklopljen i ona shvati da su to dva prozirna paravana spojena na vrlo neobičan način. Drvene motke koje su tvorile unutrašnje stranice okvira i noge oba panela bile su umetnute u krugove poprijeko rezanih šupljih rogova bizona. Ti su prsteni pri vrhu i pri dnu tvorili neku vrst "panta" koji su omogućavali da se dvostruki paravan sklopi. Pitala se jesu li i ostali paravani napravljeni na isti način. Gledala je u prostor za kuhanje, radoznalo promatrajući pribor. Martona je klečala na prostirki uz ognjište ograđeno kamenjem podjednake veličine, a popločen pod oko ognjišta bio je vrlo čist. Iza žene, u tamnom kutu osvijetljenom tek jednom kamenom svjetiljkom, bilo je još polica na kojima su stajale šalice, zdjele, pladnjevi i pribor. Vidjela je kako tamo visi suho povrće i trave, a onda je spazila i dio okvira s prečkama o koji je sve to bilo obješeno. Na radnoj površini uz ognjište bile su zdjele, košare i veliki pladanj izrađen od kosti na kojem su bili komadići svježeg crvenog mesa. Ejla se pitala bi li trebala ponuditi pomoć, ali nije znala ni gdje što stoji niti što Martona kuha. Ne bi bila nikakva pomoć kad bi joj se petljala u posao. Bolje je pričekati, mislila je. Promatrala je kako Martona nabada meso na četiri ražnjića koje je onda položila iznad žara, oslanjajući krajeve ražnjića na dva uspravna kamena predviđena da istovremeno podupiru nekoliko takvih ražnjića. Tada je, s kutljačom izrezbarenom od roga kozoroga, zagrabila tekućinu iz čvrsto pletene posude i stavljala je u drvene zdjele. S parom elastičnih hvataljki izraženih od savijenog drveta pecala je glatke kamene oblutke iz košare za kuhanje i u nju opet
ubacivala one druge iz vatre, vruće, a onda je donijela one dvije zdjele Ej li i Džondalaru. Ejla je u toj bogatoj juhi vidjela sitne glavice luka i neko drugo korjenasto povrće i shvati koliko je zapravo gladna, ali je čekala da vidi što će Džondalar učiniti. Uzeo je svoj nož s kojim se služio pri jelu - malenu, zašiljenu naoštrenu ljusku kremena umetnutu u držak izrađen od jelenjeg roga - i s njim nabadao malo korjenasto povrće, zatim bi to stavio u usta, malo prožvakao i onda iz zdjele otpio malo juhe. Ejla je uzela svoj nož i učinila isto. Juha je imala bogat, izvrstan okus mesnog temeljca, ali u njoj nije bilo mesa nego samo povrće i, za njen ukus, malo neobična kombinacija začinskih trava i još nešto, ali nije znala što. To ju je iznenadilo jer je gotovo uvijek mogla razaznati sastojke hrane. Ubrzo im je bilo donijeto i meso, rumeno ispečeno na štapićima. I ono je imalo malo neobičan ali izvrstan okus. Željela je pitati, ali je ipak držala jezik za zubima. - Majko, zar ti nećeš jesti? Tako je dobro - upitao je Džondalar, nabadajući još jedan komadić povrća. - Folara i ja smo već jele. Napravila sam puno toga jer stalno očekujem Vilamara, ali sada mi je drago - osmjehnula se. - Samo sam vam morala pogrijati juhu i ispeći ražnjiće od bizonova mesa. Držim to meso u vinskom pacu. To je dakle bio taj okus, pomisli Ejla, otpivši još jedan gutljaj crvene tekućine. Toga je bilo i u juhi. - Kada se Vilamar vraća? - upita Džondalar. -Jedva čekam da ga vidim. - Brzo - odgovori Martona. - otišao je trgovati, na zapad, do Velike Vode, kako bi tamo nabavio sol i ako uspije još nešto, ali on zna kada namjeravamo poći na Ljetni sabor. Sigurno će se vratiti prije našeg polaska, osim ako ga nešto ne zadrži, ali očekujem ga svakog časa. - Laduni od Losadunajaca mi je rekao da oni trguju sa Špiljom koja kopa sol iz planine. Zovu je Slano brdo - rekao je Džondalar. - Brdo soli? Nikad nisam znala, Džondalare, da u brdima ima soli. Mislim da ćeš mi morati jako dugo pričati, a nitko neće znati što je od toga pusta priča, a što istina - rekla je Martona.
Džondalar se nasmijao, ali Ejla je imala neki nejasan osjećaj da njegova mati i bez da je to otvoreno rekla, ne vjeruje u to što je čula. -Ja to nisam osobno vidio, ali vjerujem da je ta priča istinita - rekao je. Nisu imali soli, a žive prilično daleko od slane vode. Ne vjerujem da bi se oni s njom tako nehajno ponašali kada bi zbog nje morali trgovati ili daleko putovati. Džondalarov osmijeh je sada postao širi, kao da se prisjetio nečeg smiješnog - Kad već spominjemo daleka putovanja, imam za tebe, majko, poruku od nekog koga smo sreli na našem putu, od nekoga koga poznaš. - Od Dalanara ili Jerike? - upitala je. - Imamo poruku i od njih. Doći će na Ljetni sabor. Dala-nar će pokušati nagovoriti nekoliko mladih Zelandonaca da se s njim vrate. Ta Prva Spilja Lanzadonaca je sve brojnija i ne bi me čudilo ako uskoro zasnuju Drugu Špilju - rekao je Džondalar. - Mislim da neće biti teško naći nekoga - komentirala je Martona. - To će im biti čast. Tko god pode bit će stvarno prvi, prvi i jedini Lanzadonci. - Ali kako oni još nemaju Onu Koja Služi, Dalanar bi htio da se Joplaja i Ekozar združe na zelandonskom obredu Združivanja. Martoninim licem nakratko preleti izraz nezadovoljstva - Tvoja bliska rođakinja je tako lijepa djevojka, neobična ali vrlo lijepa. Kada se ona pojavi na saborima Zelandonaca, nema mladića koji može odvojiti pogled od nje. Zašto bi ona odabrala Ekozara kad može imati svakog mladića kojeg poželi? - Ne, ne može baš svakoga - rekla je Ejla. Martona je pogleda i spazi bljesak obrambenog žara. Ejla je malo pocr-venjela i skrenula pogledom - A i rekla mi je kako nikada neće naći nekoga tko bi je volio toliko kao Ekozar. - Imaš pravo, Ejla - rekla je Martona, a onda malo zastala i, otvoreno je pogledavši, dodala - Postoje i neki ljudi koje ona ne može imati - bacila je kratak pogled na svojega sina. -Ali ona i Ekozar izgledaju... ne izgledaju kao dobar par. Jo-plaja je tako zapanjujuće lijepa a on... nije. Ali nije sve u izgledu, a ponekad izgled uopće nije važan. A čini se i da je Ekozar dobar i pažljiv čovjek. Iako to nije bila izrekla, Ejla je znala da je Martona odmah shvatila razlog zbog kojeg je Joplaja odabrala kako je odabrala.
Džondalarova "bliska rođakinja", kćer Dalanarove družice, voljela je čovjeka kojeg nikada ne bi mogla imati. Nitko drugi nije bio važan pa je odabrala onoga za kojeg je znala da iskreno voli nju. I znala je da je Martonina primjedba bila nevažna, zasnovana tek na osobnom smislu za estetiku a ne, kako se bojala, na nekom tvrdom uvjerenju o tome koga je ona zaista trebala odabrati. Džondalarova je mati voljela lijepe stvari pa joj se činilo prikladnim da se onako lijepa djevojka združi s nekim tko je kao i ona, no shvatila je kako je ljepota karaktera važnija od toga. Činilo se da Džondalar nije osjetio tu laganu napetost između ove dvije žene, bio je previše ushićen sam sa sobom jer je uspio upamtiti poruku za koju je bio zamoljen da je prenese svojoj majci, poruku od nekoga koga ona nikada nije spominjala. - ta poruka koju ti donosim nije od Lanzadonaca. Tijekom našeg puta malo smo se duže zadržali kod nekih ljudi, duže no što smo planirali, mada se uopće i nisam namjeravao kod njih zaustaviti... ali to je sad već druga priča. Kada smo odlazili, njihova Ona Koja Služi je rekla: Kad vidiš Martonu, reci joj da je Bodoa pozdravlja i voli. Džondalar se nadao da će se njegova samouvjerena i dostojanstvena mati jako iznenaditi kad joj spomene neko ime iz njezine prošlosti koje je vjerojatno već zaboravila. Namjeravao se ovim poslužiti kao vedrim dodatkom u toj njihovoj prijateljskoj igri riječima i značenjima koje te riječi impliciraju, u igri u kojoj su govorili i ne rekavši, ali nije očekivao reakciju kakva je uslijedila. Martona je širom otvorila oči, a lice joj je problijedilo - Bodoa! Oh, Velika Majko! Bodoa? - Stavila je šake na grudi i činilo se da ne može doći do daha. - Majko! Jesi li dobro? - pitao je Džondalar, skočivši i nagnuvši se nad njom. - Žao mi je, nisam te namjeravao ovako šokirati. Da pozovem Zelandonu? - Ne, ne, dobro mi je - odgovori Martona, duboko uzdah-nuvši. - Samo sam se iznenadila. Nisam mislila da ću ikada više čuti to ime. Čak nisam ni znala da je još živa. Jesi li... imao priliku dobro je upoznati? - Rekla mi je da se gotovo bila združila s tobom i Džokonanom, no mislio sam da vjerojatno pretjeruje, da se možda više dobro
ne sjeća - rekao je Džondalar. - Kako to da je nikada nisi spominjala? - Ejla ga začuđeno pogleda. Nije znala da on nije posve povjerovao S"Armuni. - Bilo je to previše bolno, Džondalare. Bodoa mi je bila poput sestre. Bilo bi mi drago da se združila s nama, ali naš je zelandona bio protiv toga. Rekao je kako su obećali njezinom ujaku da će je nakon obuke vratiti kući. Rekao si da je ona Ona Koja Služi? Možda je tako i najbolje, ali bila je tako ljutita kad je odlazila. Molila sam je neka pričeka povoljnije vrijeme prije nego bude pokušala prijeći ledenjak, ali nije htjela ni čuti. Drago mi je što čujem da je preživjela to prelaženje i drago mi je što poručuje da me voli. Vjeruješ li da je tako zaista i mislila kad je to rekla? - Da, majko, siguran sam da je tako i mislila. Ali ona se nije vratila svome domu. Njezin je ujak već bio napustio ovaj svijet, baš kao i njezina mati. Postala je S"Armuna, no zbog te ljutnje u sebi zlorabila je svoj poziv. Pomogla je jednoj zloj ženi da postane vođa, premda nije znala koliko će Ataroa postati zla. Sada S"Armuna nastoji sve to ispraviti. Mislim da je pronašla ispunjenje poziva pomažući svojoj Špilji da nadvladaju posljedice tih loših godina, a možda im i bude vođa dok se ne pojavi netko tko bude dorastao toj dužnosti, kao što si ti bila, majko. Bodoa je izuzetna, čak je i otkrila način kako se blato može pretvoriti u kamen. - Blato u kamen? Džondalare, zvučiš mi kao oni putujući pripovjedači priča - rekla je Martona. - Kako ću znati što da ti vjerujem ako budeš govorio takve nevjerojatne stvari? - Vjeruj mi. Govorim istinu - rekao je Džondalar ozbiljno i bez ikakve skrivene igre riječima. - Nisam postao putujući pripovjedač koji ide od Špilje do Špilje uljepšavajući priče i legende kako bi ih učinio još zanimljivijima, ali prešao sam dug put i vidio mnogo toga. - Pogledao je prema Ejli. - Da to nisi vidjela, bi li vjerovala da ljudi mogu jahati konje ili se sprijateljiti s vukom? Imam ti ispričati toliko toga u što ćeš teško moći povjerovati i pokazati ti neke stvari zbog kojih nećeš vjerovati vlastitim očima. - Dobro, Džondalare. Uvjerio si me. Neću više sumnjati u tvoje riječi... čak i ako mi bude teško povjerovati u to što kažeš - rekla je i onda se osmjehnula s nekim obješenjačkim šarmom
kakvog Ejla nije ranije vidjela. Na trenutak se žena doimala mnogo godina mlađom i Ejla shvati od koga je Džondalar naslijedio onaj svoj osmijeh. Martona je podigla svoju posudicu s vinom i polako ga pijuckala, nagovarajući ih da pojedu jelo do kraja. Kada su završili, odnijela je zdjele i ražnjiće, dala im meku, vlažnu kožnatu krpu koja je dobro upijala, da s njom obrisu svoje noževe za jelo prije no što ih odlože, a onda im je natočila još vina. - Dugo te nije bilo, Džondalare - rekla je svome sinu. Ejla je imala dojam da ona pažljivo bira riječi. - Znam da sigurno imaš mnogo priča o svom dugom putovanju. A i ti, Ejla - rekla je, pogledavši mladu ženu. - Mislim da bi dugo trajalo da ih sve ispričate. Nadam se da planirate tu ostati... neko vrijeme - značajno je pogledala Džondalara. - Možete ostati koliko želite, premda bi tu moglo postati pomalo tijesno... nakon nekog vremena. Možda ćete poželjeti imati svoj vlastiti prostor. .. tu u blizini... jednoga dana... Džondalar se osmjehnuo - Da, majko, hoćemo. Ne brini, neću opet otići. Ovo mi je dom. Namjeravam ostati, oboje namjeravamo, osim ako netko bude tome prigovorio. Je li to ta priča koju želiš čuti? Ejla i ja se još nismo združili, ali budemo. Već sam to rekao Zelandoni... bila je tu baš prije nego si ti ušla s vinom. Želio sam čekati dok dođemo kući da bismo se ovdje mogli združiti i da nam ovog ljeta na Obredu združivanja ona sveže čvor. Martona je osmijehom iskazala svoju radost. - Bilo bi lijepo vidjeti da se i u tvome ognjištu rodi dijete, možda čak i od tvojeg duha, Džondalare - rekla je. On je pogledao Ejlu i nasmiješio se - I ja tako mislim -rekao je. Martona se nadala da on tim riječima implicira ono što joj se činilo da on implicira, ali nije željela pitati. On bi joj to sam trebao reći. Željela je samo da on već prestane tako nerado razgovarati o tako važnoj stvari kao što je moguće rađanje djeteta u ognjištu njezinog sina. - Možda će ti biti drago čuti - nastavi Džondalar - da je Tonolan ostavio dijete svojeg duha, kad već ne i ognjišta, u barem jednoj Špilji a možda i u više njih. Jedna Losadu-najka imenom Filonija, kojoj se on dopao, otkrila je vrlo brzo nakon što smo se kod njih zaustavili da je u blagoslovljenom stanju. Sada je
združena i ima dvoje djece. Laduna mi je rekla kako su, čim se pročulo da je trudna, svi muškarci imali razloga da je posjete. I ona je jednog odabrala, ali svoju prvu kćer je nazvala. Tonolija. Vidio sam tu curicu. Izgleda baš kao Folara kad je bila malena. Šteta što žive tako daleko i to još s one strane ledenjaka. Do njih treba daleko putovati, iako mi se pri povratku to mjesto činilo već blizu kuće. - Zastao je, utonuvši u misli. - Nikada baš nisam volio putovati. Nikada i ne bih putovao tako daleko da nije bilo Tonolana... - odjednom je vidio izraz na licu svoje majke i kada je postao svjestan o kome govori nestalo je i njegova osmijeha. - Tonolan je bio rođen u Vilamarovom ognjištu - rekla je Martona. - i rođen od njegovog duha, u to sam sigurna. Uvijek je bio u pokretu, čak i kad je još bio vrlo malen. On još uvijek putuje? Ejla opet zapazi tu neizravnost s kojom je Martona pitala ili ponekad nije pitala, a ipak je pitala. Tada se prisjeti kako je Džondalaru uvijek nekako smetala izravnost i otvorena radoznalost Mamutovaca i sada je znala zašto. Ti ljudi koji su sebe zvali Lovci na mamute, taj narod koji ju je bio usvojio i čije se običaje tako mukotrpno trudila usvojiti, nisu bili isti kao Džondalarov narod. I mada su još u Plemenu sve ljude koji su izgledali poput nje nazivali Drugi, Zelandonci nisu bili isto što i Mamutovci, a razlika nije bila samo u jeziku kojim su govorili. Morat će posvetiti više pozornosti načinu na koji se Zelandonci ponašaju ako se želi ovdje uklopiti. Džondalar je duboko uzdahnuo shvaćajući kako je došlo vrijeme da majci kaže što se dogodilo s bratom. Primio je majčine ruke i držao ih među svojim šakama. - Žao mi je, majko. Tonolan sada putuje po onom svijetu. Martonin je bistar, izravan pogled pokazao svu dubinu njezine iznenadne tuge zbog gubitka najmlađeg sina i ramena su joj se spustila kao ispod teškog tereta. Već je jednom propatila smrt najmilijeg, ali još nikada nije izgubila dijete. Činilo se još težim izgubiti ga kad ga je već podigla do zrelosti, a ipak je još cijeli život bio pred njim. Sklopila je oči nastojeći ovladati svojim emocijama, a onda je izravnala ramena i pogledala sina koji joj se vratio. - Džondalare, jesi li bio s njim?
- Da - odgovorio je, prisjećajući se i osjetivši kako mu se i tuga vraća. - Bio je to špiljski lav... Tonolan ga je slijedio u kanjon... Pokušao sam ga odgovoriti, no nije me poslušao. Džondalar se borio da zadrži samokontrolu, a Ejla se prisjetila one noći u njezinoj dolini kada ga je tuga bila posve svladala pa ga je ona držala i ljuljala poput djeteta. Tada još nije znala čak ni njegov jezik, no nije potrebno znanje jezika da bi se mogla razumjeti tuga. Sada se nagnula k njemu i dotakla mu ruku kako bi mu pokazala da suosjeća s njim, ne miješajući se pritom u taj trenutak između majke i sina. Mar-toni sada nikakav Ejlin dodir ne bi pomogao. Džondalar je uzdahnuo. - Majko, imam nešto za tebe - rekao je ustajući i odlazeći prema svojoj putnoj naprtnjači. Izvadio je jedan omot a onda, malo razmišljajući, izvadio i drugi. - Tonolan je našao djevojku i zaljubio se. Njezin narod sebe naziva Šaramudonci. Živjeli su uz obalu Velike Majke Rijeke, tamo gdje je rijeka tako velika da razumiješ zašto su je nazvali Velika Majka. Taj narod Šaramudonaca se podijelio popola pa jedni žive na kopnu, loveći divokoze, a Ramudon-ci su ostali uz rijeku, loveći u njoj goleme jesetre. Zimi bi se Ramudonci doselili k Šaramudoncima, a svaka obitelj jedne grupe imala je u drugoj grupi obitelj s kojom je bila tijesno vezana, kao da su združeni.. Činilo se da su to dva naroda, no veze među njima bile su tako bliske da su zapravo bili dvije polovice istog naroda. - Džondalaru je bilo teško objasniti tako jedinstven i vrlo složen element jedne kulture. - Tonolan je bio toliko zaljubljen da je htio postati jedan od njih. Kada se združio s Jetamijom postao je dijelom šara-mudonske polovice. - Kakvo prekrasno ime! - rekla je Martona. - I bila je prelijepa. Jako bi ti se sviđala. - Kažeš bila je? - Umrla je rađajući dijete koje je bilo sin njegovog ognjišta. Tonolan to nije mogao podnijeti. Mislim da je on želio poći za njom na onaj svijet. - Uvijek je bio tako sretan, tako bezbrižan. - Znam, ali kad je Jetamija umrla, on se promijenio. Više nije bio ni sretan niti bezbrižan, samo neoprezan. Više nije mogao ostati sa Šaramudoncima. Pokušavao sam ga nagovoriti da pođe
sa mnom kući, ali on je htio prema sjeveru. Nisam ga mogao pustiti samog. Ramundonci su nam dali jedan njihov čamac... oni rade izvrsne čamce... pa smo krenuli nizvodno, ali smo u velikoj delti, na kraju Velike Majke Rijeke, tamo gdje se ona ulijeva u Beransko more, ostali bez svega. Ja sam bio ranjen, a on je umalo nestao u živom pijesku, ali nas je jedan logor Mamutovaca spasio. -Jesi li tamo upoznao Ejlu? Džondalar pogleda Ejlu, a onda opet svoju majku - Ne, - odgovorio je, zastavši malo - kad smo napustili Logor žalosne vrbe Tonolan je poželio otići na sjever i s njima za vrijeme Ljetnog sabora loviti mamute, ali sumnjam da mu je zaista bilo do toga. On je samo želio ići dalje - Džondalar je sklopio oči i opet duboko uzdahnuo. - Lovili smo srnu, - nastavio je s pričom - ali nismo znali da je upravo tu srnu progonila lavica. Napala je srnu u isto vrijeme kada smo i mi bacili koplja. Koplja su je prva pogodila, ali lavica je ipak uzela lovinu. Tonolan je odlučio slijediti je, rekavši da je srna njegova a ne lavičina. Rekao sam mu neka se ne prepire s lavicom i neka joj je ostavi, ali on je bio ustrajan u namjeri da slijedi lavicu do njezinog brloga. Malo smo pričekali, a kada je lavica otišla, Tonolan je odlučio poći za njom u kanjon i uzeti komad mesa. Lavica je bila s mužjakom, a on nije namjeravao prepustiti nam lovinu. Ubio je Tonolana, a i mene je gadno napao. Martona se zabrinuto namrštila - Tebe je napao lav? - Da nije bilo Ejle, bio bih mrtav. - rekao je Džondalar. -Ona mi je spasila život. Otela me je tome lavu, a i liječila mi je rane. Ona je iscjeliteljica. Martona pogleda Ejlu, a onda opet iznenađeno pogleda Džondalara. - Ona te otela lavu? - Njiska mi je pomogla, a ja to i ne bih mogla učiniti da je to bio neki drugi lav - pokušala je objasniti Ejla. Džondalar je razumio majčinu zbunjenost. A znao je i kako to pojašnjenje neće nimalo pomoći da se lakše povjeruje u priču. - Vidjela si kako je Vuk i konji slušaju... - Pa ne želiš mi valjda reći... - Reci joj ti, Ejla - predloži Džondalar.
- Tog lava sam našla kad je bio još posve malen lavić -započne Ejla. - Zgazio ga je jelen pa ga je mati ostavila misleći da je mrtav. Gotovo je i bio mrtav. Ja sam progonila te jelene želeći da mi koji upadne u stupicu koju sam iskopala u tlu. Jednog sam tako i ulovila, a putem natrag prema dolini naišla sam na tog lavića pa sam i njega ponijela sa sobom. Njiska baš i nije bila previše sretna jer ju je njegov miris plašio, no ja sam se i s jelenom i s lavićem vratila u svoju špilju. Liječila sam ga i on se oporavio, ali se nije mogao sam o sebi brinuti pa sam mu ja morala biti mati. I Njiska se naučila brinuti o njemu - Ejla se osmjehnula prisjećajući se. - Kada je bio malen bilo je zgodno gledati njih dvoje zajedno. Martona je gledala mladu ženu i tada je došla do nove spoznaje. - To je, znači, način na koji ti to radiš? - rekla je. - Tako i s vukom. I s konjima? Sada je došao red na Ejlu da zine od čuda. Nitko nikada nije tako brzo uočio tu povezanost. Zasjala je od zadovoljstva što je Martona to uspjela shvatiti - Da! Naravno! To sam svima pokušavala objasniti! Ako nađeš životinju dok je još posve malena pa je hraniš i podižeš kao da je tvoje vlastito dijete, ona se veže uz tebe kao i ti uz nju. Taj lav koji je ubio Tonola-na i napao Džondalara bio je lav kojeg sam ja uzgojila. Bio mi je poput sina. - Ali tada je već bio posve odrastao i spario se sa ženkom, zar ne? Kako si ga uspjela maknuti od Džondalara? - pitala je Martona. Nije mogla vjerovati. - Zajedno smo lovili. Kada je on bio malen, dijelila sam svoj ulov s njim, a kada je porastao prisilila sam ga da on svoj ulov dijeli sa mnom. Uvijek je učinio što sam tražila od njega. Bila sam mu mati. Lavovi su navikli slušati svoju majku - rekla je Ejla. - Ni ja to ne razumijem - izjavi Džondalar, vidjevši majčin izraz lica. - Taj lav je bio najveći kojega sam ikada vidio, no Ejla ga je uspjela zaustaviti kad se već spremio da me po drugi puta napadne. Više nego jedanput sam je vidio kako jaši na njegovim leđima. Cijeli Ljetni logor Mamutovaca ju je vidio kako jaši na tom lavu. Ja sam to vidio, a ipak mi je teško u to povjerovati. - Samo mi je žao što nisam mogla spasiti Tonolana - rekla je Ejla. - Čula sam da je netko kriknuo, ali kad sam stigla onamo, Tonolan je već bio mrtav.
Ejline su riječi podsjetile Martonu na njezinu tugu i neko vrijeme su svi utonuli u vlastite osjećaje, ali Martona je željela saznati više, željela je shvatiti - Drago mi je što je našao nekoga koga je volio - rekla je. Džondalar je uzeo onaj prvi omot kojeg je izvadio iz svoje putne naprtnjače - Onoga dana kad su se on i Jetamija združili, rekao mi je kako ti znaš da se on nikada neće vratiti, ali morao sam mu obećati da ću se ja jednoga dana vratiti. I rekao mi je da ti onda donesem nešto lijepo, onako kako ti Vilamar uvijek donese. Kad smo se Ejla i ja na povratku zaustavili kod Šaramudonaca, Rozarija mi je ovo dala za tebe... Rozarija je bila žena koja je othranila Jetamiju kad joj je mati umrla. Rekla mi je da je to bila Jetamijina najdraža - rekao je Džondalar, pružajući majci omot. Džondalar je prerezao uzicu kojom je bio vezan omot kože. U prvi mah Martona je pomislila kako je dar upravo taj mekan semiš divokoze, jer je koža bila tako lijepa, ali kad ju je odmotala zastao joj je dah pri pogledu na prekrasnu ogrlicu. Bila je izrađena od zuba divokoze, savršeno bijelih zuba mladih životinja, probušenih kroz korijen, simetrično i postupno složenih prema veličini, svaki od njih odvojen jednako tako pomno odabranim kralješcima malih jesetri, dok se u sredini u svim duginim bojama ljeskao sedefast privjesak nalik čamcu. - Ovo predstavlja narod kojem se Tonolan odlučio pridružiti, Šaramudonce, a jesetre s rijeke predstavljaju Ramudonce, dok je čamac simbol oba dijela tog naroda. Rozarija je željela da imaš nešto što je pripadalo ženi koju je Tonolan izabrao - rekao je Dzondalar. Suze su pronalazile svoj put niz Martonino lice dok je gledala taj prelijep dar - Džondalare, zbog čega je on mislio kako ja znam da se on neće vratiti? - upitala je. - Rekao je da si mu pri odlasku rekla "Sretan put", a ne "Dok se ne vratiš". U oči su joj navrle nove suze i onda se prelile - Imao je pravo, nisam mislila da će se vratiti. Ma koliko ja to pred samom sobom poricala, kada je otišao bila sam sigurna da ga više nikada neću vidjeti. A kad sam čula da si otišao s njim, mislila sam da sam izgubila dva sina. Džondalare, htjela bih da se je i
Tonolan vratio s tobom, ali drago mi je što si se barem ti vratio - rekla je, krenuvši mu u zagrljaj. Ejla nije mogla zaustaviti vlastite suze gledajući taj zagrljaj Džondalara i njegove majke. Sada je polako shvaćala zašto Dzondalar nije mogao ostati sa Saramudoncima kad su mu to Tolija i Markeno predložili. Ona je znala kako je to kada izgubiš sina. Znala je da nikada neće ponovo vidjeti svoga sina, a željela je znati kako mu je, što se s njim dogodilo i kakvim životom živi. Ona zavjesa na ulazu se opet pomaknula. - Pogodite tko se vratio kući - povikala je Folara, žureći unutra. Za njom je, mnogo mirnije, išao Vilamar.
III Mrtona je požurila pozdraviti se s muškarcem koji se upravo vratio i oni se toplo zagrliše. - Oh, Martona! Vidim da se taj tvoj visoki sin vratio! Nikada nisam pomislio da će od njega postati putnik. Možda je trebao postati trgovac umjesto da obrađuje kremen -rekao je, skidajući naprtnjaču s leđa. Onda je srdačno zagrlio Džondalara - Vidim da se nisi nimalo smanjio - rekao je stariji čovjek uz širok osmijeh, gledajući gore u plavokosog čovjeka, u njegovu punu visinu od stotinu devedeset i osam centimetara. Džondalar mu uzvrati osmijehom. Taj čovjek ga je uvijek tako pozdravljao, s tim šalama na račun njegove visine. I sam visok dobrano preko stotinu i osamdeset, Vilamar, kojeg je on smatrao muškarcem svog ognjišta koliko i Dalanara, nije baš bio nizak, ali Džondalar je svojom visinom bio ravan onom muškarcu s kojim je Martona bila združena kada se Džondalar rodio, prije no što su razvezali svoj čvor. -A gdje ti je drugi sin, Martona? - upita Vilamar, još uvijek se osmjehujući. Tada zapazi njezino uplakano lice i shvati koliko je uzrujana. Kada je vidio kako se njezina tuga odrazila na Džondalaru, njegov je osmijeh nestao. - Tonolan sada putuje drugim svijetom - rekao je Džondalar. - Upravo sam pričao majci... - Vidio je kako je čovjek problijedio pa zateturao kao da je primio fizički udarac. - Ali... ali ne može biti na onom svijetu - u šoku i s nevjericom izjavi Vilamar. - On je bio premlad. Nije našao ni ženu s kojom bi zasnovao ognjište. - Sa svakom novom riječju glas mu je postajao sve viši, piskutav. - On... on još nije došao kući... - Ovo zadnje je zvučalo gotovo kao očajnički vapaj. Vilamaru su Martonina djeca oduvijek bila draga, ali kad su se združili Džoharan, dijete koje je rodila u Džokonanovom ognjištu, je već bio gotovo spreman za svoju doni-ženu, gotovo već muškarac, tako da je odnos s njim bio nalik onome između dva prijatelja. I mada je brzo zavolio Džondalara koji je tada bio još tako maleno djetešce da je još sisao, Tonolan i Folara su bili prava djeca njegovog ognjišta. Bio je uvjeren da je Tonolan i sin njegova duha jer mu je dječak u toliko toga bio nalik, a posebno
zato što je toliko volio putovati i uvijek je želio vidjeti nove krajeve. Znao je kako se Martona u dubini svojeg srca bojala da ga više nikada neće vidjeti, a kada je saznala da je i Džondalar otišao s njim bojala se da više neće vidjeti ni njega. No Vilamar je mislio kako je to puka majčinska zabrinutost. Vilamar je očekivao da će se Tonolan vratiti, baš kao što se i on uvijek vraćao. Činilo se da čovjek ima vrtoglavicu, da se ne može orijentirati. Martona je natočila malo tekućine iz crvene posude, dok su ga Džondalar i Folara nagovarali neka sjedne na jastuke pokraj niskog stolića. - Popij malo vina - rekla je Martona, sjedajući uz njega. On se osjećao potpuno praznim, nesposobnim da shvati tu tragediju. Uzeo je posudu, iskapio je, i činilo se da je to učinio posve nesvjesno, a onda je samo sjedio zureći u posudu. Ejla je poželjela da postoji nešto što bi mogla učiniti. Pomišljala je na to da uzme svoju torbu s ljekarijama i pripremi mu neki smirujući napitak. Ali on nju nije poznavao, a i znala je da će on dobiti najbolju njegu koja mu se u takvom času može pružiti: svu pažnju i brigu ljudi koji su ga voljeli. Razmišljala je kako bi se ona osjećala kada bi naglo saznala da je Dark mrtav. To što je znala da ga više nikada neće vidjeti bilo je ipak nešto sasvim drugo, jer još je uvijek mogla zamišljati ga kako raste uz Ubinu ljubav i njegu. - Tonolan je pronašao ženu koju je volio - rekla je Martona, pokušavajući ga utješiti. Vidjevši koliko njezin čovjek pati i kako mu je potrebna, zaboravila je vlastiti očaj i željela mu je pomoći. - Džondalar mi je donio nešto što je pripadalo njoj. - Uzela je ogrlicu i pokazala mu je. Činilo se da on zuri u prazan prostor, nesvjestan svega oko sebe, a onda se silovito stresao i zatvorio oči. Nakon nekog vremena se okrenuo i pogledao Martonu, kao da se prisjetio da mu je ona nešto govorila, premda se nije mogao sjetiti što je rekla. - Ovo je pripadalo Tonolanovoj družici - rekla je, pružajući mu ogrlicu. - Džondalar je rekao da ovo predstavlja njezin narod. Živjeli su pokraj Velike Rijeke... Velike Majke Rijeke. - Znači dotamo je došao - rekao je Vilamar, a glas mu se tresao od uzbuđenja.
-Još i dalje - rekao je Džondalar. - Došli smo do njezinog kraja, išli smo sve do Beranskog mora pa i dalje. Od tamo je Tonolan želio krenuti na sjever i s Mamutovcima loviti mamute. - Vilamar ga je gledao s licem prepunim boli i čuđenja, kao da nije posve razumio što mu se govori. - I imam nešto što mu je pripadalo - rekao je Džondalar, nastojeći smisliti nešto kako bi mu pomogao. - Uzeo je sa stola onaj drugi paket. - To mi je dao Markeno. On mu je postao rođak, bio je dio njegove ramudonske obitelji. Džondalar je razmotao u kožu zamotan paket i pokazao Vilamaru i Martoni spravu izrađenu od rogovlja crvenog jelena, jedne vrste losa, rogova koji su imali izbojke upravo iznad prvih rašlji. U širokom dijelu roga, neposredno ispod donjih rašlji, bila je izbušena rupa promjera nekih četiri centimetra. To je bio Tonolanov pribor za ravnanje koplja. Tonolan je izučio zanat savijanja drveta, što se obično radilo zagrijavanjem drveta vrućim kamenjem i parom. Ovaj alat je služio da bi se dobila bolja kontrola kada se pritiskanjem i pokušajem korištenja poluge pokušavaju izravnati neravnine ili iskrivljenost koplja, pa su koplja koja je on izradio letjela zaista ravno. To je bilo posebno korisno pri dnu dugačkih grana, tamo gdje se nisu mogle obuhvatiti šakom. Kad bi se takav dio uvukao u rupu dobila bi se dodatna poluga pa su se vršci mogli izravnati. I premda je naziv te sprave bio izravnjivač, mogla se koristiti i za savijanje drveta, primjerice pri izradi krplji ili elastičnih hvataljki ili bilo kojeg predmeta za čiju je izradu trebalo savinuti drvo. To su bili samo različiti vidovi iste vještine. Čvrst, tridesetak centimetara dugačak držak tog oruđa bio je izrezbaren prikazima simbola, životinja i proljetnog bilja. Rezbarije su mogle biti višeznačne, ovisno o kontekstu - rez- barije i slikarije su uvijek bile znatno kompleksnije negoli se to činilo. Svi takvi crteži rađeni su u čast Velike Majke Zemlje pa je tako i svrha ovih na dršku Tonolanova izravnjivača bila da Ona dopusti da duhovi životinja budu privučeni kopljem izrađenim ovim oruđem. Bilo je tu i elemenata vezanih uz godišnja doba, kao dio ezoteričnog, duhovnog aspekta. Ti lijepo izrađeni deskriptivni uresi nisu bili tek simboli nego je, Džondalar je to znao, njegov brat volio te rezbarije zbog ljepote njihove izrade.
Vilamar se, izgleda, usredotočio na tu spravu i posegnuo je za njom. - To je bilo Tonolanovo - rekao je. - Da - složila se Martona. - Sjećaš li se kad je Tonolan s tim oruđem savijao drvo kako bi napravio ovaj potporanj za ploču stola? - dodirnula je nisku kamenu ploču pred sobom. - Tonolan je bio vješt u svom zanatu - rekao je Vilamar još uvijek nekim čudnim, odsutnim glasom. - Da, bio je - složio se Džondalar. - Mislim da se tako ugodno osjećao među Šaramudoncima djelomice i zato što su oni od drveta proizvodili takve stvari o kojima on nije ni sanjao da bi se mogle napraviti. Savijali su drvo za izradu čamaca. Oblikovali su, pa onda izdubili deblo i tako napravili kanu, jednu vrst čamca, a onda mu savijali stranice kako bi ih proširili. Mogu ih učiniti još većima dodajući po strani daske savijene tako da prate liniju čamca i onda ih spoje. Ramudonci vrlo vješto kormilare čamcima kroz vodu, ali pri samoj izradi čamaca i Šaramudonci i Ramudonci vrlo tijesno surađuju. - Ja sam razmišljao o tome da ostanem kod njih. To su krasni ljudi. Kad smo se na povratku Ejla i ja zaustavili kod njih kako bi ih posjetili, željeli su da oboje ostanemo s njima. Da sam ostao, mislim da bih se opredijelio za onu polovicu tog naroda koja sebe naziva Ramudonci. A tamo je bio i mladić koji je zaista želio naučiti zanat obrade kremena. Džondalaru je bilo jasno da sada već brblja bez veze, no ponestalo mu je ideja što bi još mogao učiniti ili reći pa da time popuni nastalu prazninu. Još nikada nije vidio Vilamara ovako potresenog. Na ulazu se začulo kucanje i onda, ne čekajući poziv da uđe, Zelandona odgurne zavjesu u stranu i stupi u prostoriju. Za njom je išla Folara i Ejla shvati da je djevojka bila otišla pozvati tu ženu. U sebi je odobravajući kimnula jer to se i trebalo učiniti. Džondalarova sestra je bila mudra djevojka. Folaru je brinulo što vidi Vilamara tako uzrujanog. Nije znala što bi mogla učiniti osim otići po pomoć. A Zelandona je bila doniera: ona koja daje Donine Darove, ona koja djeluje kao posrednik između Đoni i Njezine djece, pružajući svakovrsnu pomoć i liječenje, ona kojoj se odlazilo po pomoć. Folara je bila objasnila toj moćnoj ženi suštinu problema. Zelandona je brzo ovladala situacijom. Okrenula se k djevojci i
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf
Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf

Recomendados

Jean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_I.pdf
Jean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_I.pdfJean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_I.pdf
Jean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_I.pdfzoran radovic
 
Jean_M._Auel_-_4_Ravnice_povratka.pdf
Jean_M._Auel_-_4_Ravnice_povratka.pdfJean_M._Auel_-_4_Ravnice_povratka.pdf
Jean_M._Auel_-_4_Ravnice_povratka.pdfzoran radovic
 
Jean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdf
Jean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdfJean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdf
Jean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdfzoran radovic
 
Jean_M._Auel_-_2_Dolina_Konja.pdf
Jean_M._Auel_-_2_Dolina_Konja.pdfJean_M._Auel_-_2_Dolina_Konja.pdf
Jean_M._Auel_-_2_Dolina_Konja.pdfzoran radovic
 
Edgar rice burroughs tarzan i zlatni lav
Edgar rice burroughs tarzan i zlatni lavEdgar rice burroughs tarzan i zlatni lav
Edgar rice burroughs tarzan i zlatni lavzoran radovic
 
Arlette geneve beresford - 1 - iubește-mă
Arlette geneve beresford - 1 - iubește-măArlette geneve beresford - 1 - iubește-mă
Arlette geneve beresford - 1 - iubește-măIonescu Georgiana
 
Karen marie moning povratak divljeg ratnika
Karen marie moning povratak divljeg ratnikaKaren marie moning povratak divljeg ratnika
Karen marie moning povratak divljeg ratnikazoran radovic
 
Karen marie moning dodir divljeg ratnika
Karen marie moning dodir divljeg ratnikaKaren marie moning dodir divljeg ratnika
Karen marie moning dodir divljeg ratnikazoran radovic
 

Recomendados

Jean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_I.pdf
Jean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_I.pdfJean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_I.pdf
Jean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_I.pdfzoran radovic
 
Jean_M._Auel_-_4_Ravnice_povratka.pdf
Jean_M._Auel_-_4_Ravnice_povratka.pdfJean_M._Auel_-_4_Ravnice_povratka.pdf
Jean_M._Auel_-_4_Ravnice_povratka.pdfzoran radovic
 
Jean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdf
Jean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdfJean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdf
Jean_M._Auel_-_3_Lovci_na_mamute.pdfzoran radovic
 
Jean_M._Auel_-_2_Dolina_Konja.pdf
Jean_M._Auel_-_2_Dolina_Konja.pdfJean_M._Auel_-_2_Dolina_Konja.pdf
Jean_M._Auel_-_2_Dolina_Konja.pdfzoran radovic
 
Edgar rice burroughs tarzan i zlatni lav
Edgar rice burroughs tarzan i zlatni lavEdgar rice burroughs tarzan i zlatni lav
Edgar rice burroughs tarzan i zlatni lavzoran radovic
 
Arlette geneve beresford - 1 - iubește-mă
Arlette geneve beresford - 1 - iubește-măArlette geneve beresford - 1 - iubește-mă
Arlette geneve beresford - 1 - iubește-măIonescu Georgiana
 
Karen marie moning povratak divljeg ratnika
Karen marie moning povratak divljeg ratnikaKaren marie moning povratak divljeg ratnika
Karen marie moning povratak divljeg ratnikazoran radovic
 
Karen marie moning dodir divljeg ratnika
Karen marie moning dodir divljeg ratnikaKaren marie moning dodir divljeg ratnika
Karen marie moning dodir divljeg ratnikazoran radovic
 
Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0
Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0
Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0Ionescu Georgiana
 
Edgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanci
Edgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanciEdgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanci
Edgar rice burroughs tarzan i tarzani blizancizoran radovic
 
Edgar rice burroughs tarzan i ljudi leopardi
Edgar rice burroughs tarzan i ljudi leopardiEdgar rice burroughs tarzan i ljudi leopardi
Edgar rice burroughs tarzan i ljudi leopardizoran radovic
 
Elizabeth reinier daca e sa tradez
Elizabeth reinier daca e sa tradezElizabeth reinier daca e sa tradez
Elizabeth reinier daca e sa tradezSimona Sasu
 
Barbara mc cauley nopti de foc
Barbara mc cauley nopti de focBarbara mc cauley nopti de foc
Barbara mc cauley nopti de focRoxana Ion
 
Debra dixon un sarut furat
Debra dixon un sarut furat Debra dixon un sarut furat
Debra dixon un sarut furatSimona Sasu
 
Judy Astley- Vicii agreabile
Judy Astley- Vicii agreabileJudy Astley- Vicii agreabile
Judy Astley- Vicii agreabileAlina Ioana
 
Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-
Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-
Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-Monica A
 
Penny jordan-femeia-care-uraste-barbatii
Penny jordan-femeia-care-uraste-barbatiiPenny jordan-femeia-care-uraste-barbatii
Penny jordan-femeia-care-uraste-barbatiiMonica A
 
Karen marie moning ljubav izvan vremena
Karen marie moning ljubav izvan vremenaKaren marie moning ljubav izvan vremena
Karen marie moning ljubav izvan vremenazoran radovic
 
Edgar rice burroughs tarzan se vraca
Edgar rice burroughs tarzan se vracaEdgar rice burroughs tarzan se vraca
Edgar rice burroughs tarzan se vracazoran radovic
 
Melissa marr obsesie#2
Melissa marr obsesie#2Melissa marr obsesie#2
Melissa marr obsesie#2Ade MA
 
Secrete de-nemarturisit
Secrete de-nemarturisitSecrete de-nemarturisit
Secrete de-nemarturisitIonescu Alexandra
 
Abby green la llamada del desierto
Abby green la llamada del desiertoAbby green la llamada del desierto
Abby green la llamada del desiertoMaritza Fernanda Meza Mejia
 
Penny jordan-dorinta-si-iubire
Penny jordan-dorinta-si-iubirePenny jordan-dorinta-si-iubire
Penny jordan-dorinta-si-iubireMonica A
 
Amelie nothomb protiv katiline
Amelie nothomb protiv katilineAmelie nothomb protiv katiline
Amelie nothomb protiv katilinezoran radovic
 
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi gromaGiles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi gromazoran radovic
 
Jean_M._Auel_-_1_Pleme_pecinskog_medveda.pdf
Jean_M._Auel_-_1_Pleme_pecinskog_medveda.pdfJean_M._Auel_-_1_Pleme_pecinskog_medveda.pdf
Jean_M._Auel_-_1_Pleme_pecinskog_medveda.pdfzoran radovic
 
Monica mc carty vitez
Monica mc carty vitezMonica mc carty vitez
Monica mc carty vitezzoran radovic
 
Teresa Medeiros-Mireasa si bestia
Teresa Medeiros-Mireasa si bestiaTeresa Medeiros-Mireasa si bestia
Teresa Medeiros-Mireasa si bestiaAde MA
 
Jean m. auel djeca zemlje 6 - ejlina pjesma djeci zemlje i
Jean m. auel djeca zemlje 6 - ejlina pjesma djeci zemlje iJean m. auel djeca zemlje 6 - ejlina pjesma djeci zemlje i
Jean m. auel djeca zemlje 6 - ejlina pjesma djeci zemlje izoran radovic
 
Jean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_II.pdf
Jean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_II.pdfJean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_II.pdf
Jean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_II.pdfzoran radovic
 

Mais conteúdo relacionado

Mais procurados

Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0
Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0
Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0Ionescu Georgiana
 
Edgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanci
Edgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanciEdgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanci
Edgar rice burroughs tarzan i tarzani blizancizoran radovic
 
Edgar rice burroughs tarzan i ljudi leopardi
Edgar rice burroughs tarzan i ljudi leopardiEdgar rice burroughs tarzan i ljudi leopardi
Edgar rice burroughs tarzan i ljudi leopardizoran radovic
 
Elizabeth reinier daca e sa tradez
Elizabeth reinier daca e sa tradezElizabeth reinier daca e sa tradez
Elizabeth reinier daca e sa tradezSimona Sasu
 
Barbara mc cauley nopti de foc
Barbara mc cauley nopti de focBarbara mc cauley nopti de foc
Barbara mc cauley nopti de focRoxana Ion
 
Debra dixon un sarut furat
Debra dixon un sarut furat Debra dixon un sarut furat
Debra dixon un sarut furatSimona Sasu
 
Judy Astley- Vicii agreabile
Judy Astley- Vicii agreabileJudy Astley- Vicii agreabile
Judy Astley- Vicii agreabileAlina Ioana
 
Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-
Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-
Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-Monica A
 
Penny jordan-femeia-care-uraste-barbatii
Penny jordan-femeia-care-uraste-barbatiiPenny jordan-femeia-care-uraste-barbatii
Penny jordan-femeia-care-uraste-barbatiiMonica A
 
Karen marie moning ljubav izvan vremena
Karen marie moning ljubav izvan vremenaKaren marie moning ljubav izvan vremena
Karen marie moning ljubav izvan vremenazoran radovic
 
Edgar rice burroughs tarzan se vraca
Edgar rice burroughs tarzan se vracaEdgar rice burroughs tarzan se vraca
Edgar rice burroughs tarzan se vracazoran radovic
 
Melissa marr obsesie#2
Melissa marr obsesie#2Melissa marr obsesie#2
Melissa marr obsesie#2Ade MA
 
Penny jordan-dorinta-si-iubire
Penny jordan-dorinta-si-iubirePenny jordan-dorinta-si-iubire
Penny jordan-dorinta-si-iubireMonica A
 
Amelie nothomb protiv katiline
Amelie nothomb protiv katilineAmelie nothomb protiv katiline
Amelie nothomb protiv katilinezoran radovic
 
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi gromaGiles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi gromazoran radovic
 
Jean_M._Auel_-_1_Pleme_pecinskog_medveda.pdf
Jean_M._Auel_-_1_Pleme_pecinskog_medveda.pdfJean_M._Auel_-_1_Pleme_pecinskog_medveda.pdf
Jean_M._Auel_-_1_Pleme_pecinskog_medveda.pdfzoran radovic
 
Monica mc carty vitez
Monica mc carty vitezMonica mc carty vitez
Monica mc carty vitezzoran radovic
 
Teresa Medeiros-Mireasa si bestia
Teresa Medeiros-Mireasa si bestiaTeresa Medeiros-Mireasa si bestia
Teresa Medeiros-Mireasa si bestiaAde MA
 

Mais procurados (20)

Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0
Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0
Nora roberts Visuri împlinite.v.1.0
 
Edgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanci
Edgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanciEdgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanci
Edgar rice burroughs tarzan i tarzani blizanci
 
Edgar rice burroughs tarzan i ljudi leopardi
Edgar rice burroughs tarzan i ljudi leopardiEdgar rice burroughs tarzan i ljudi leopardi
Edgar rice burroughs tarzan i ljudi leopardi
 
Elizabeth reinier daca e sa tradez
Elizabeth reinier daca e sa tradezElizabeth reinier daca e sa tradez
Elizabeth reinier daca e sa tradez
 
Barbara mc cauley nopti de foc
Barbara mc cauley nopti de focBarbara mc cauley nopti de foc
Barbara mc cauley nopti de foc
 
Debra dixon un sarut furat
Debra dixon un sarut furat Debra dixon un sarut furat
Debra dixon un sarut furat
 
Judy Astley- Vicii agreabile
Judy Astley- Vicii agreabileJudy Astley- Vicii agreabile
Judy Astley- Vicii agreabile
 
Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-
Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-
Penny jordan-cand-timpul-se-opreste-n-loc-
 
Penny jordan-femeia-care-uraste-barbatii
Penny jordan-femeia-care-uraste-barbatiiPenny jordan-femeia-care-uraste-barbatii
Penny jordan-femeia-care-uraste-barbatii
 
Karen marie moning ljubav izvan vremena
Karen marie moning ljubav izvan vremenaKaren marie moning ljubav izvan vremena
Karen marie moning ljubav izvan vremena
 
Edgar rice burroughs tarzan se vraca
Edgar rice burroughs tarzan se vracaEdgar rice burroughs tarzan se vraca
Edgar rice burroughs tarzan se vraca
 
Melissa marr obsesie#2
Melissa marr obsesie#2Melissa marr obsesie#2
Melissa marr obsesie#2
 
Secrete de-nemarturisit
Secrete de-nemarturisitSecrete de-nemarturisit
Secrete de-nemarturisit
 
Abby green la llamada del desierto
Abby green la llamada del desiertoAbby green la llamada del desierto
Abby green la llamada del desierto
 
Penny jordan-dorinta-si-iubire
Penny jordan-dorinta-si-iubirePenny jordan-dorinta-si-iubire
Penny jordan-dorinta-si-iubire
 
Amelie nothomb protiv katiline
Amelie nothomb protiv katilineAmelie nothomb protiv katiline
Amelie nothomb protiv katiline
 
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi gromaGiles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
Giles kristian saga o vikinzima - 2. sinovi groma
 
Jean_M._Auel_-_1_Pleme_pecinskog_medveda.pdf
Jean_M._Auel_-_1_Pleme_pecinskog_medveda.pdfJean_M._Auel_-_1_Pleme_pecinskog_medveda.pdf
Jean_M._Auel_-_1_Pleme_pecinskog_medveda.pdf
 
Monica mc carty vitez
Monica mc carty vitezMonica mc carty vitez
Monica mc carty vitez
 
Teresa Medeiros-Mireasa si bestia
Teresa Medeiros-Mireasa si bestiaTeresa Medeiros-Mireasa si bestia
Teresa Medeiros-Mireasa si bestia
 

Semelhante a Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf

Jean m. auel djeca zemlje 6 - ejlina pjesma djeci zemlje i
Jean m. auel djeca zemlje 6 - ejlina pjesma djeci zemlje iJean m. auel djeca zemlje 6 - ejlina pjesma djeci zemlje i
Jean m. auel djeca zemlje 6 - ejlina pjesma djeci zemlje izoran radovic
 
Jean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_II.pdf
Jean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_II.pdfJean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_II.pdf
Jean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_II.pdfzoran radovic
 
Ugode I Strepnje
Ugode I StrepnjeUgode I Strepnje
Ugode I StrepnjeRomeo Garma
 
Aappoolloonnii
AappoolloonniiAappoolloonnii
AappoolloonniiZagorka
 
Jesen je zakasnila, slikovnica
Jesen je zakasnila, slikovnicaJesen je zakasnila, slikovnica
Jesen je zakasnila, slikovnicazbornica
 
sjecanja (worktitle)
sjecanja (worktitle)sjecanja (worktitle)
sjecanja (worktitle)Igor Bobić
 
Knut hamsun zavodnik i druge priče
Knut hamsun zavodnik i druge pričeKnut hamsun zavodnik i druge priče
Knut hamsun zavodnik i druge pričeMelanija Međeši
 
Pretnja iz mora 1. plima
Pretnja iz mora 1. plimaPretnja iz mora 1. plima
Pretnja iz mora 1. plimazoran radovic
 
Francesca brown-andeli-koji-mi-sapcu1
Francesca brown-andeli-koji-mi-sapcu1Francesca brown-andeli-koji-mi-sapcu1
Francesca brown-andeli-koji-mi-sapcu1Dragan Miljenovic
 
Agata kristi treca djevojka
Agata kristi treca djevojkaAgata kristi treca djevojka
Agata kristi treca djevojkaMaxiGogo
 
Emir Nisic Ljubav-grofa-Rizenfeldera
Emir Nisic Ljubav-grofa-RizenfelderaEmir Nisic Ljubav-grofa-Rizenfeldera
Emir Nisic Ljubav-grofa-RizenfelderaEmir Nisic
 

Semelhante a Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf (11)

Jean m. auel djeca zemlje 6 - ejlina pjesma djeci zemlje i
Jean m. auel djeca zemlje 6 - ejlina pjesma djeci zemlje iJean m. auel djeca zemlje 6 - ejlina pjesma djeci zemlje i
Jean m. auel djeca zemlje 6 - ejlina pjesma djeci zemlje i
 
Jean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_II.pdf
Jean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_II.pdfJean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_II.pdf
Jean_M._Auel_-_Djeca_Zemlje_6_-_Ejlina_pjesma_Djeci_Zemlje_II.pdf
 
Ugode I Strepnje
Ugode I StrepnjeUgode I Strepnje
Ugode I Strepnje
 
Aappoolloonnii
AappoolloonniiAappoolloonnii
Aappoolloonnii
 
Jesen je zakasnila, slikovnica
Jesen je zakasnila, slikovnicaJesen je zakasnila, slikovnica
Jesen je zakasnila, slikovnica
 
sjecanja (worktitle)
sjecanja (worktitle)sjecanja (worktitle)
sjecanja (worktitle)
 
Knut hamsun zavodnik i druge priče
Knut hamsun zavodnik i druge pričeKnut hamsun zavodnik i druge priče
Knut hamsun zavodnik i druge priče
 
Pretnja iz mora 1. plima
Pretnja iz mora 1. plimaPretnja iz mora 1. plima
Pretnja iz mora 1. plima
 
Francesca brown-andeli-koji-mi-sapcu1
Francesca brown-andeli-koji-mi-sapcu1Francesca brown-andeli-koji-mi-sapcu1
Francesca brown-andeli-koji-mi-sapcu1
 
Agata kristi treca djevojka
Agata kristi treca djevojkaAgata kristi treca djevojka
Agata kristi treca djevojka
 
Emir Nisic Ljubav-grofa-Rizenfeldera
Emir Nisic Ljubav-grofa-RizenfelderaEmir Nisic Ljubav-grofa-Rizenfeldera
Emir Nisic Ljubav-grofa-Rizenfeldera
 

Mais de zoran radovic

Aleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdf
Aleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdfAleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdf
Aleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdfzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 012 - Bez milosti (pdf emeri)(27 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 012 - Bez milosti (pdf emeri)(27 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 012 - Bez milosti (pdf emeri)(27 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 012 - Bez milosti (pdf emeri)(27 MB).pdfzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 011 - Krvava zora (pdf emeri)(55 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 011 - Krvava zora (pdf emeri)(55 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 011 - Krvava zora (pdf emeri)(55 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 011 - Krvava zora (pdf emeri)(55 MB).pdfzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 010 - Sakali iz Kanzasa (pdf emeri)(38 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 010 - Sakali iz Kanzasa (pdf emeri)(38 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 010 - Sakali iz Kanzasa (pdf emeri)(38 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 010 - Sakali iz Kanzasa (pdf emeri)(38 MB).pdfzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 009 - Pustolovina u Utahu (pdf emeri)(47 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 009 - Pustolovina u Utahu (pdf emeri)(47 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 009 - Pustolovina u Utahu (pdf emeri)(47 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 009 - Pustolovina u Utahu (pdf emeri)(47 MB).pdfzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 008 - Tajni klanac (pdf emeri)(26 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 008 - Tajni klanac (pdf emeri)(26 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 008 - Tajni klanac (pdf emeri)(26 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 008 - Tajni klanac (pdf emeri)(26 MB).pdfzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 007 - Texov sin (pdf emeri)(51 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 007 - Texov sin (pdf emeri)(51 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 007 - Texov sin (pdf emeri)(51 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 007 - Texov sin (pdf emeri)(51 MB).pdfzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 006 - Klopka (pdf emeri)(53 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 006 - Klopka (pdf emeri)(53 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 006 - Klopka (pdf emeri)(53 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 006 - Klopka (pdf emeri)(53 MB).pdfzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 005 - Banda Daltonovih (pdf emeri)(31 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 005 - Banda Daltonovih (pdf emeri)(31 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 005 - Banda Daltonovih (pdf emeri)(31 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 005 - Banda Daltonovih (pdf emeri)(31 MB).pdfzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 004 - Dvostruka igra (86 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 004 - Dvostruka igra (86 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 004 - Dvostruka igra (86 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 004 - Dvostruka igra (86 MB).pdfzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 003 - Satania (49 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 003 - Satania (49 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 003 - Satania (49 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 003 - Satania (49 MB).pdfzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 002 - Odmetnik (45 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 002 - Odmetnik (45 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 002 - Odmetnik (45 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 002 - Odmetnik (45 MB).pdfzoran radovic
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 001 - Crvena ruka (42 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 001 - Crvena ruka (42 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 001 - Crvena ruka (42 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 001 - Crvena ruka (42 MB).pdfzoran radovic
 
Zagor LUDEX 151 - Gospodar zmija (gzp&unregistred & emeri)(6 MB).pdf
Zagor LUDEX 151 - Gospodar zmija (gzp&unregistred & emeri)(6 MB).pdfZagor LUDEX 151 - Gospodar zmija (gzp&unregistred & emeri)(6 MB).pdf
Zagor LUDEX 151 - Gospodar zmija (gzp&unregistred & emeri)(6 MB).pdfzoran radovic
 
Zagor LIB KB 016 - Protiv zakona (pdf emeri)(39 MB).pdf
Zagor LIB KB 016 - Protiv zakona (pdf emeri)(39 MB).pdfZagor LIB KB 016 - Protiv zakona (pdf emeri)(39 MB).pdf
Zagor LIB KB 016 - Protiv zakona (pdf emeri)(39 MB).pdfzoran radovic
 
Citac tmine (ALIEN SF - 18).pdf
Citac tmine (ALIEN SF - 18).pdfCitac tmine (ALIEN SF - 18).pdf
Citac tmine (ALIEN SF - 18).pdfzoran radovic
 
Tex VC Knjiga 006 (300dpi)(drzeko)(SZ) (Coa_backup PDF).pdf
Tex VC Knjiga 006 (300dpi)(drzeko)(SZ) (Coa_backup PDF).pdfTex VC Knjiga 006 (300dpi)(drzeko)(SZ) (Coa_backup PDF).pdf
Tex VC Knjiga 006 (300dpi)(drzeko)(SZ) (Coa_backup PDF).pdfzoran radovic
 
381948547-1-Divovi-Dobra-i-Zla.pdf
381948547-1-Divovi-Dobra-i-Zla.pdf381948547-1-Divovi-Dobra-i-Zla.pdf
381948547-1-Divovi-Dobra-i-Zla.pdfzoran radovic
 
Konan - knjiga 01 (Darkwood 2011)(SF) (Coa_backup PDF).pdf
Konan - knjiga 01 (Darkwood 2011)(SF) (Coa_backup PDF).pdfKonan - knjiga 01 (Darkwood 2011)(SF) (Coa_backup PDF).pdf
Konan - knjiga 01 (Darkwood 2011)(SF) (Coa_backup PDF).pdfzoran radovic
 
efb3677c-753f-4f56-b25b-96d3e32ca9d1.pdf
efb3677c-753f-4f56-b25b-96d3e32ca9d1.pdfefb3677c-753f-4f56-b25b-96d3e32ca9d1.pdf
efb3677c-753f-4f56-b25b-96d3e32ca9d1.pdfzoran radovic
 

Mais de zoran radovic (20)

Aleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdf
Aleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdfAleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdf
Aleksandar Đukanović - Enciklopedija Zagorijana.pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 012 - Bez milosti (pdf emeri)(27 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 012 - Bez milosti (pdf emeri)(27 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 012 - Bez milosti (pdf emeri)(27 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 012 - Bez milosti (pdf emeri)(27 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 011 - Krvava zora (pdf emeri)(55 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 011 - Krvava zora (pdf emeri)(55 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 011 - Krvava zora (pdf emeri)(55 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 011 - Krvava zora (pdf emeri)(55 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 010 - Sakali iz Kanzasa (pdf emeri)(38 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 010 - Sakali iz Kanzasa (pdf emeri)(38 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 010 - Sakali iz Kanzasa (pdf emeri)(38 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 010 - Sakali iz Kanzasa (pdf emeri)(38 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 009 - Pustolovina u Utahu (pdf emeri)(47 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 009 - Pustolovina u Utahu (pdf emeri)(47 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 009 - Pustolovina u Utahu (pdf emeri)(47 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 009 - Pustolovina u Utahu (pdf emeri)(47 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 008 - Tajni klanac (pdf emeri)(26 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 008 - Tajni klanac (pdf emeri)(26 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 008 - Tajni klanac (pdf emeri)(26 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 008 - Tajni klanac (pdf emeri)(26 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 007 - Texov sin (pdf emeri)(51 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 007 - Texov sin (pdf emeri)(51 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 007 - Texov sin (pdf emeri)(51 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 007 - Texov sin (pdf emeri)(51 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 006 - Klopka (pdf emeri)(53 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 006 - Klopka (pdf emeri)(53 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 006 - Klopka (pdf emeri)(53 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 006 - Klopka (pdf emeri)(53 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 005 - Banda Daltonovih (pdf emeri)(31 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 005 - Banda Daltonovih (pdf emeri)(31 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 005 - Banda Daltonovih (pdf emeri)(31 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 005 - Banda Daltonovih (pdf emeri)(31 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 004 - Dvostruka igra (86 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 004 - Dvostruka igra (86 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 004 - Dvostruka igra (86 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 004 - Dvostruka igra (86 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 003 - Satania (49 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 003 - Satania (49 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 003 - Satania (49 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 003 - Satania (49 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 002 - Odmetnik (45 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 002 - Odmetnik (45 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 002 - Odmetnik (45 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 002 - Odmetnik (45 MB).pdf
 
Tex LIB Kolor Biblioteka 001 - Crvena ruka (42 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 001 - Crvena ruka (42 MB).pdfTex LIB Kolor Biblioteka 001 - Crvena ruka (42 MB).pdf
Tex LIB Kolor Biblioteka 001 - Crvena ruka (42 MB).pdf
 
Zagor LUDEX 151 - Gospodar zmija (gzp&unregistred & emeri)(6 MB).pdf
Zagor LUDEX 151 - Gospodar zmija (gzp&unregistred & emeri)(6 MB).pdfZagor LUDEX 151 - Gospodar zmija (gzp&unregistred & emeri)(6 MB).pdf
Zagor LUDEX 151 - Gospodar zmija (gzp&unregistred & emeri)(6 MB).pdf
 
Zagor LIB KB 016 - Protiv zakona (pdf emeri)(39 MB).pdf
Zagor LIB KB 016 - Protiv zakona (pdf emeri)(39 MB).pdfZagor LIB KB 016 - Protiv zakona (pdf emeri)(39 MB).pdf
Zagor LIB KB 016 - Protiv zakona (pdf emeri)(39 MB).pdf
 
Citac tmine (ALIEN SF - 18).pdf
Citac tmine (ALIEN SF - 18).pdfCitac tmine (ALIEN SF - 18).pdf
Citac tmine (ALIEN SF - 18).pdf
 
Tex VC Knjiga 006 (300dpi)(drzeko)(SZ) (Coa_backup PDF).pdf
Tex VC Knjiga 006 (300dpi)(drzeko)(SZ) (Coa_backup PDF).pdfTex VC Knjiga 006 (300dpi)(drzeko)(SZ) (Coa_backup PDF).pdf
Tex VC Knjiga 006 (300dpi)(drzeko)(SZ) (Coa_backup PDF).pdf
 
381948547-1-Divovi-Dobra-i-Zla.pdf
381948547-1-Divovi-Dobra-i-Zla.pdf381948547-1-Divovi-Dobra-i-Zla.pdf
381948547-1-Divovi-Dobra-i-Zla.pdf
 
Konan - knjiga 01 (Darkwood 2011)(SF) (Coa_backup PDF).pdf
Konan - knjiga 01 (Darkwood 2011)(SF) (Coa_backup PDF).pdfKonan - knjiga 01 (Darkwood 2011)(SF) (Coa_backup PDF).pdf
Konan - knjiga 01 (Darkwood 2011)(SF) (Coa_backup PDF).pdf
 
efb3677c-753f-4f56-b25b-96d3e32ca9d1.pdf
efb3677c-753f-4f56-b25b-96d3e32ca9d1.pdfefb3677c-753f-4f56-b25b-96d3e32ca9d1.pdf
efb3677c-753f-4f56-b25b-96d3e32ca9d1.pdf
 

Jean_M._Auel_-_5_Vatreni_kamen.pdf

  • 1. Deca zemlje knj. 5 JEAN M. Auel Vatreni kamen
  • 2. I Ljudi su se okupljali na uzanom dijelu, koji se poput uske police usjekao u vapnenačku stijenu i zabrinuto gledali dolje prema njima. Nitko nije napravio neku kretnju koja bi značila dobrodošlicu, a neki su držali spremna koplja, gotovo prijeteći. Mlada žena je gotovo mogla osjetiti taj njihov nervozni strah. S dna puteljka je promatrala kako ih se sve više okupljalo na toj polici zureći dolje, a bilo ih je mnogo više negoli je očekivala. Već je ranije kod ljudi, koje su susretali na ovom putovanju, vidjela ovo oklijevanje da ih se primi s dobrodošlicom. Nisu to samo oni, na početku je uvijek tako, pomislila je, ali je i dalje osjećala nelagodu. Visok muškarac skoči s leđa svog mladog pastuha. On nije osjećao tu nelagodu i oklijevanje, no ipak je na trenutak oklijevao, držeći ždrijepčev ular. Osvrnuo se i opazio kako se ona usteže - Ejla, hoćeš li pridržati Trkačevo uže? Čini mi se da je nervozan - rekao je i pogledao gore prema onoj ravnoj terasi usječenoj u liticu. - A mislim da su i oni. Kimnula je, prebacila nogu preko konjskih sapi kliznuvši s kobilinih leđa i uzela ular. Osim napetosti koju je osjetio spazivši nepoznate ljude, mladi smeđi konj je osjećao i ono uzbuđenje zbog svoje matere. Ona se više nije tjerala, no još se oko nje osjećao miris parenja s onim pastuhom iz stada. Ejla je ularom držala pastuha sasvim uz sebe, dok je kobili ostavila dovoljno dugo uže, a sama je stala između njih. Tako je pustila kobilu da ide ispred njih jer se sada već navikla na velike grupe nepoznatih ljudi i obično nije bila napeta, no sada se činilo da je kobila nervozna. Ovolika gomila ljudi bi svakoga učinila nervoznim. Kad se pojavio Vuk, Ejla je začula zvuke uzbuđenja i uznemirenosti koji su dopirali s one uske terase pred ulazom u špilju - ako se to uopće moglo nazvati špiljom. Nikada nije vidjela niti jednu takvu. Vuk joj se pritisnuo postrance uz nogu, a onda se pomakao malo ispred nje, sumnjičav i spreman na obranu; osjećala je vibracije njegovog jedva čujnog rezanja. Sada je bio mnogo oprezniji pri susretu s nepoznatima, negoli je to bio prije godinu dana, kada su krenuli na ovo putovanje, no
  • 3. tada je bio tek nešto veći od šteneta, a sada se, nakon nekih vrlo opasnih iskustava, ponašao prema njoj više zaštitnički. Dok se uspinjao strminom prema zastrašenim ljudima, muškarac nije osjećao nikakav strah, ali ženi je bilo drago što može čekati otraga i promatrati te ljude prije nego se bude morala susresti s njima. Očekivala je taj trenutak, strepila i užasavala ga se već duže od godine dana, a prvi je utisak bio tako važan... za obje strane. I dok su se drugi držali suzdržano, jedna je djevojka požurila prema njemu. Džondalar je istog trenutka prepoznao svoju mlađu sestru, premda je ta zgodna djevojčica tijekom ovih pet godina njegova izbivanja procvala u prelijepu mladu ženu. - Džondalare! Znala sam da si to ti! - rekla je, bacajući se na njega. - Konačno si se vratio kući! Zagrlio ju je, a onda je oduševljeno podigne i zavrti se s njom - Folara, tako mi je drago što te vidim! - Kad ju je spustio malo se odmaknuo i pogledao je. - Kako si narasla! Kad sam otišao bila si još djevojčica, a sada si prekrasna žena... onakva kakva sam i mislio da ćeš biti - rekao je, a u očima mu se vidjelo i nešto više od onog kratkog bljeska bratskog pogleda. Smiješila mu se, gledajući te njegove nevjerojatno plave oči, čiji ju je magnetizam privlačio. Pocrvenjela je, ali ne zbog njegovih komplimenata, kako su to oni koji su stajali u blizini pomislili, nego zbog silne privlačnosti koju je osjetila prema tom muškarcu, bio joj on brat ili ne, kojeg nije tolike godine vidjela. Čula je ona te priče o svojem zgodnom velikom bratu koji je imao neobične oči i koji je mogao očarati bilo koju ženu, ali sjećala se samo visokog sudruga u igri koji ju je volio i bio voljan igrati se s njom svega što je poželjela. Sada je, kao mlada žena, bila po prvi puta izvrgnuta punom učinku njegove nesvjesne karizme. Džondalar je opazio njezinu reakciju i toplo se nasmiješio toj njezinoj zgodnoj zbunjenosti. Skrenula je pogledom dolje prema stazi koja je vodila uz malu rijeku - Tko je ta žena, Džondi? - upitala je. - I otkud su došle te životinje? Životinje bježe od ljudi, pa zašto ne bježe i od nje? Je li ona zelandona? Je li ih Zazivala? - Tada se namrštila - Gdje je Tonolan? - Duboko je uzdahnula kada je vidjela kako su se Džondalarove obrve stisnule u izraz boli.
  • 4. - Tonolan sada putuje drugim svijetom, Folara, - rekao je - a ja ne bih bio ovdje da nije bilo ove žene. - Oh, Džondi! Što se dogodilo? - To je duga priča i sada nije vrijeme za nju - rekao je, ali morao se osmjehnuti čuvši kojim ga imenom zove. Ona mu je bila nadjenula taj nadimak. - Nisam čuo to ime otkad sam otišao. Kako su svi drugi, Folara? Je li mama dobro? A Vilamar? - Oboje su dobro. Prije par godina nas je mama prestrašila. Ali Zelandona joj je napravila svoj posebni napitak i sada izgleda sasvim dobro. Dođi pa se sam uvjeri - rekla je i, uzevši ga za ruku, povela ga stazicom prema gore. Džondalar se okrenuo i mahnuo Ejli, pokušavajući joj tako reći da će se ubrzo vratiti. Nije mu bilo drago što je tamo ostavlja samu sa životinjama, ali morao je vidjeti svoju majku i sam se uvjeriti da je dobro. Mučilo ga je to "strašenje" i morao je s ljudima razgovarati o životinjama. I on i Ejla su znali kako je drugim ljudima čudno i zastrašujuće vidjeti da životinje ne bježe od njih. Ljudi su znali životinje. Svi ljudi koje su susretali na ovom putovanju lovili su životinje, a većina je na ovaj ili onaj način iskazivala i štovanje, bilo samim životinjama ili njihovom duhu. Otkad se pamti pažljivo su ih proučavali. Znali su kakav one okoliš vole, kakvu hranu, znali su staze kojima se kreću tijekom migracija i manjih pomaka tijekom sezone, znali su im vrijeme parenja i vrijeme kada kote mlade. Ali nitko nikada nije pokušao prijateljski dotaknuti živu životinju. Nitko nikada nije pokušao staviti uže oko vrata ijedne životinje pa je voditi uokolo. Nitko nikada nije pokušao pripitomiti neku životinju ili uopće zamisliti da bi se to moglo učiniti. Ma kako im bilo drago što su vidjeli da im se rođak vratio s dugog putovanja - pogotovo on, za kojeg je samo nekolicina vjerovala da će ga još vidjeti - pripitomljene životinje su ipak bile nešto tako nepoznato da je prva reakcija bio strah. To je bilo tako čudno, tako neočekivano, toliko izvan njihovog iskustva ili maštanja, da nije moglo biti prirodno. Moralo je biti neprirodno, natprirodno. Jedino što je mnoge od njih spriječilo da ne pobjegnu i sakriju se ili da pokušaju ubiti te zastrašujuće životinje, bio je Džondalar, jer je on došao s njima i jer je, idući sada uz svoju sestru stazom koja je vodila od
  • 5. Šumske rijeke, pod jasnom svjetlosti sunca izgledao posve normalno. Folara je pokazala izvjesnu hrabrost kada mu je onako potrčala u zagrljaj, no bila je mlada i posjedovala je onu neustrašivost mladosti. I bila je toliko sretna što vidi svoga brata koji joj je uvijek bio posebno drag pa nije mogla čekati. Džondalar nikada ne bi učinio nešto što bi nju povrijedilo i nije plašio životinje. Ejla je sa staze u podnožju promatrala kako su ga ljudi okružili, iskazujući mu dobrodošlicu osmjesima i zagrljajima, poljupcima, tapšanjem i rukovanjem pri čemu su koristili obje ruke i mnogo riječi. Primijetila je neku jako debelu ženu, nekog smedokosog muškarca kojeg je Džondalar zagrlio i neku stariju ženu koju je toplo pozdravio i obgrlio rukom. Vjerojatno mu je to mati, pomislila je i pitala se što li će ta žena misliti o njoj. Ovi su ljudi bili njegova obitelj, njegovi rođaci, njegovi prijatelji, ljudi s kojima je odrastao. Ona je bila stranac, uljez koji je doveo životinje i tko zna kakve još zastrašujuće običaje i opasne ideje. Zašto bi je prihvatili? A što ako je ne prihvate? Ona se sada ne može vratiti, njezin narod živi daleko, više od godinu dana dugog puta prema istoku. Džondalar je obećao da će i on otići s njom ako bude željela otići odavde ili ako bude na to prisiljena, no to je bilo prije nego je vidio sve ove ljude, prije nego su ga ovako toplo dočekali. Što bi on sada o tome mislio? Osjetila je odostrag neko gurkanje pa posegne rukom i pogladi Njiskin čvrst vrat, zahvalna što ju je njezina prijateljica podsjetila da nije sama. Kada je živjela u dolini, nakon što je napustila Pleme, dugo joj je vremena ovaj konj bio jedino društvo. Nije ni primijetila kako se uže olabavilo kad joj se Njiska približila, ali sada je pustila Trkaču malo duže uže. Kobila i njezino ždrijebe su često jedno u drugom nalazili prijateljstvo i utjehu, no to bi se poremetilo u vrijeme kada se kobila tjerala. Sada je više ljudi - kako ih je uopće moglo biti toliko? - gledalo prema njoj, a Džondalar je ozbiljno razgovarao s onim smeđokosim čovjekom pa joj onda domahnuo i osmjehnuo se. Kad je pošao natrag dolje, za njim su išli ona djevojka, smeđokosi muškarac i još nekoliko ljudi. Ejla je duboko udahnula i čekala. Kako su joj prilazili tako je i rezanje Vuka postajalo sve glasnije. Sagnula se kako bi ga držala čvrsto uza se. - U redu je, Vuče, to
  • 6. je samo Džondalarova rodbina - rekla je. Njen smirujući dodir dao mu je znak da prestane režati i da svojim držanjem previše ne prestraši te ljude. Pomislila je kako ga je bilo teško naučiti da shvati taj znak, no vrijedilo je truda, posebno sada. Poželjela je znati neki takav dodir s kojim bi mogla smiriti sebe. Skupina s Džondalarom se zaustavila malo podalje, trudeći se prikriti strah i ne gledati u životinje koje su otvoreno zurile u njih i nisu se ni pomakle sa svog mjesta čak ni kad su im se ti nepoznati ljudi približili. Džondalar je stao između njih. - Mislim, Džoharane, da bismo trebali započeti s formalnim upoznavanjem - rekao je, gledajući onog smeđokosog. Kada je Ejla ispustila oba ulara, kako bi oslobodila ruke za to upoznavanje koje je zahtijevalo kontakt s obje ruke, konji su se malo povukli, no vuk se nije pomaknuo. U očima ovog čovjeka opazila je bljesak straha, premda nije vjerovala da postoji mnogo toga čega bi se taj čovjek bojao, a onda je pogledala prema Džondalaru, pitajući se je li on imao kakav poseban razlog zbog kojeg je odmah tražio ovakvo upoznavanje. Pažljivo je pogledala neznanca i on je podsjeti na Bru-na, vođu plemena u kojem je odrasla. Snažan, ponosan, inteligentan i sposoban, bojao se malo čega... osim svijeta duhova. - Ejla, ovo je Džoharan, vođa Devete Špilje Zelandonaca, sin Matrone koja je ranije bila vođa Devete Špilje, rođen u ognjištu Džokonana, ranijeg vođe Devete Špilje, - s ozbiljnošću je izgovorio visok, plavokos čovjek, a onda se osmjehnuo - a da i ne spominjem da je on brat Džondalara, putnika u daleke zemlje. Sada je bljesnulo nekoliko brzih osmijeha. Njegov komentar je malo opustio tu napetost. Strogo uzevši, pri ovako službenom upoznavanju mogla se nabrajati cijela lista imena i veza, što je podizalo status - sve njihove rodbinske veze, titule i postignuća - pa su neki to i činili. Ali zbog praktičnosti, osim u najsvečanijim okolnostima, spominjalo se samo ono najvažnije. Ipak, nije bilo neobično da se mladi ljudi, posebice braća, šale nabrajajući tu i zamorno dugačko recitiranje obiteljskih veza pa ga je Džondalar sada podsjetio na protekle godine kada još nije bio opterećen odgovornostima.
  • 7. - Džoharane, ovo je Ejla Mamutovka, članica Lavljeg logora, kći Mamutovog Ognjišta, izabrana od Duha Špiljskog Lava, a štiti je duh Špiljskog Medvjeda. Smeđokosi je sada prešao onu udaljenost što ga je dijelila od mlade žene pa ispruži obje ruke s dlanovima okrenutim prema gore, učinivši tu lako shvatljivu gestu dobrodošlice i otvorenog prijateljstva. Nije razumio niti jednu od tih njezinih nabrojenih veza i nije bio posve siguran koja od njih je najvažnija. - U ime Boni, Velike Majke Zemlje, iskazujem ti dobrodošlicu Ejlo od Mamutovaca, kćeri Mamutovog Ognjišta -rekao je. Ejla prihvati obje ruke - U ime Mute, Velike Majke Svega, pozdravljam te, Džoharene, vođo Devete Špilje Zelandonaca, - a onda se osmjehnula - i brate Džondalara Putnika. Džoharan je najprije zapazio kako ona dobro govori njihov jezik, ali s nekim čudnim naglaskom, a onda je postao svjestan njezine čudnovate odjeće i toga da izgleda poput strankinje, ali kad mu se nasmiješila uzvratio joj je osmijehom. Učinio je to djelomice zato što je pokazala da je razumjela Džondalarovu dosjetku i tako pokazala Džoharanu da joj je njegov brat važan, no uglavnom zato što nije mogao odoljeti njezinom osmjehu. Ejla je prema svačijim mjerilima bila privlačna: bila je visoka, imala je čvrsto, dobro građeno tijelo, dugu, nešto tamniju i pomalo valovitu kosu, bistre plavo-sive oči i fine crte lica, premda su se one malo razlikovale od onih kakve su imale Zelandonke. Ali kad bi se osmjehnula, to je bilo kao da ju je sunce obasjalo nekom posebnom zrakom koja je svaku crtu lica osvijetlila iznutra. Činilo se da blista takvom zapanjujućom ljepotom da je Džoharan ostao bez daha. Džondalar je uvijek govorio kako je njezin osmijeh izuzetan pa se sada smiješio vidjevši da mu ni brat nije na njega imun. Tada Džoharan zapazi kako se pastuh nervozno propinje prema Džondalaru, ali je ipak vuk bio taj kojeg je držao na oku. - Džondalar mi kaže kako moramo organizirati neki... ah... smještaj za ove životinje... pretpostavljam negdje u blizini. - Ne previše blizu, pomislio je. - Konjima je potreban samo neki travnjak s vodom u blizini, ali moramo upozoriti ljude da im u početku ne prilaze, osim kad smo Džondalar i ja uz njih. Njiska i Trkač su malo nervozni prema ljudima dok se na njih ne naviknu - rekla je Ejla.
  • 8. - Mislim da tu neće biti problema - rekao je Džoharan gledajući je, no zapazivši i pokret Njiskinog repa. - Mogli bi ostati i ovdje, ako im ova mala dolina odgovara. - Bit će sasvim dobra, - rekao je Džondalar - premda bismo ih mogli odvesti i uzvodno, na skrovitije mjesto. - Vuk je navikao spavati uza me - nastavi Ejla. Primijetila je da se Džoharan namrštio. - Ponaša se vrlo zaštitnički i mogao bi prouzročiti kakvu strku ako ne bude mogao biti u mojoj blizini. Mogla je vidjeti njegovu sličnost s Džondalarom, posebno kad bi mu se čelo naboralo od briga, pa se poželjela nasmijati. Ali Džoharan je bio ozbiljno zabrinut. Ovo nije bilo vrijeme za osmjehe, makar joj se njegov izraz činio tako bliskim i poznatim. I Džondalar je primijetio kako mu se brat smrknuo - Mislim da bi bilo dobro da sada Džoharana predstavimo Vuku - rekao je. Džoharanove su se oči gotovo u panici širom otvorile, ali prije negoli je i stigao prigovoriti uzela ga je za ruku i sagnu-la se dolje pokraj tog mesoždera. Svojom je rukom obgrlila širok Vukov vrat kako bi smirila kratko i nestrpljivo rezanje -čak je i ona mogla nanjušiti strah toga čovjeka i bila je sigurna da je i Vuk to osjetio. - Dopusti mu da ti najprije onjuši ruku - rekla je. - Tako se Vuk službeno upoznaje. - Vuk je iz ranijih iskustava naučio koliko je Ejli važno da on u svoj čopor ljudi prihvati ljude s kojima ga je ona na ovakav način upoznavala. Nije volio taj miris straha, ali onjušio je čovjeka kako bi ga upoznao. - Džoharane, jesi li ikada ranije stvarno dotaknuo dlaku živog vuka? - upitala ga je, podižući pogled prema njemu - Vidjet ćeš, malo je gruba - rekla je, vodeći mu ruku da dlanom opipa pomalo kuštravu dlaku na vratu životinje. - Još se uvijek linja pa ga to svrbi i voli kad ga se češka iza ušiju -nastavila je, pokazujući kako će to učiniti. Džoharan je dodirnuo dlaku, no bio je više svjestan topline tijela i odjednom je bio svjestan da je to živ vuk! I činilo se da vuku uopće ne smeta što ga on dodiruje. Ejla zapazi kako mu ruka više nije onako kruta i kako zaista pokušava protrljati ono mjesto koje mu je pokazala - Pusti neka ti opet onjuši ruku.
  • 9. Kad je Džoharan stavljao ruku ispred Vukovog nosa opet je raširio oči, sada čudeći se - Vuk me je liznuo! - rekao je, ne znajući je li to priprema za nešto još bolje... ili gore od toga. Tada je vidio kako Vuk liže Ejli lice i činilo se da joj je to jako drago. - Da, da, dobar si, Vuče - rekla je uz osmijeh, dok ga je gladila mrseći mu dlaku. Tada je ustala i potapšala svoja vlastita ramena. Vuk se uspravio stavivši šape na mjesta koja mu je bila tako pokazala i, kako joj je vrat bio gol, lizne joj vrat, a tada stavi njezinu bradu i dio vilice u svoja usta, uz tiho rezanje ali s mnogo nježnosti. Džondalar je čuo kako su Džoharan i ostali uzdahnuli i shvatio je kako ljudima koji to ne znaju, ovakvo uobičajeno vučje iskazivanje ljubavi mora izgledati zastrašujuće. Spazio je kako ga brat gleda pogledom koji je istovremeno bio i prestrašen i zadivljen - Što joj on to radi? - Jesi li siguran da je to u redu? - gotovo istodobno je upitala Folara. Ona više nije mogla ostati mirna. Ostali su također bili neodlučni i nervozni. Džondalar se osmjehnuo - Ma u redu je, Ejla je sasvim dobro. On je voli i nikada je ne bi povrijedio. Ovo je način na koji vukovi pokazuju svoje osjećaje. I meni je trebalo malo vremena dok sam se na to naviknuo, a ja poznam Vuka jednako dugo koliko i ona, još otkad je bio maleno, čupavo štene. - Ovo nije štenac! To je odrasli vuk! Ovo je najveći vuk kojega sam ikada vidio - rekao je Džoharan. - Mogao bi joj iščupati grkljan. - Da, mogao bi. Vidio sam ga kako je jednoj ženi rastrgao grlo... ženi koja je pokušala ubiti Ejlu - odgovori Džondalar. - Vuk nju štiti. Svi Zelandonci koji su ovo promatrali ispustili su zajednički uzdah olakšanja kad se Vuk opet spustio i stao uz nju otvorene gubice iz koje mu je na jednu stranu visio jezik, a vidjeli su se i zubi. Džondalaru se činilo kao da se Vuk smije, kao da je zadovoljan sam sa sobom. - Radi li on to stalno? - upita Folara. - ... Svakome? - Ne, - odgovori Džondalar - samo Ejli i ponekad meni, i to samo ako je izuzetno veseo i ako mu mi to dopustimo. On se vrlo
  • 10. pristojno ponaša i uopće neće nikoga ozlijediti... osim ako netko ne ugrožava Ejlu. - A kakav je prema djeci? - pitala je Folara. - Vukovi često progone slabe i mladunčad. Pri spominjanju djece na licima okupljenih ljudi pojavio se izraz zabrinutosti. - Vuk voli djecu - brzo objasni Ejla - i prema njima se ponaša jako zaštitnički, posebno prema onima najmanjima i najslabijima. On je odrastao uz djecu Lavljeg logora - Tamo je bio jedan slabašan i boležljiv dječak - pridoda Džondalar. - Trebali ste ih vidjeti kako se zajedno igraju. Vuk je uvijek bio nježan prema njemu. - To je vrlo neobična životinja - rekao je netko. - Teško je vjerovati da se vuk može ponašati tako... nevukovski. - Imaš pravo, Solabane - složio se Džondalar. - On se ponaša na način koji ljudima izgleda da nije vučje ponašanje, ali da smo vukovi onda ne bismo tako mislili. On je odrastao uz ljude i Ejla kaže da on ljude smatra svojim čoporom. Ponaša se prema ljudima kao da su vukovi. - Odlazi li on u lov? - želio je znati onaj čovjek kojeg je Džondalar zvao Solaban. - Da - odgovori Ejla. - Ponekad lovi sam i samo za sebe, a ponekad pomaže nama u lovu. - Kako on zna što smije, a što ne smije loviti? - upita Folara. - Kao ove konje. Ejla se nasmiješila - I ovi konji su dio njegovog čopora. Vidite da ga se oni ne boje. I on nikada ne lovi ljude. Inače smije loviti bilo koju životinju, osim ako mu ja to ne zabranim. - I ako mu ti kažeš ne, onda on ne lovi? - upita neki drugi čovjek. - Tako je, Rašemare, potvrdi Džondalar. Čovjek je, čudeći se, odmahivao glavom. Bilo je teško povjerovati da itko može imati toliku kontrolu nad tako snažnim lovcem. - Pa, Džoharane, - upita Džondalar - misliš li da sada možemo bez opasnosti povesti Ejlu i Vuka gore? Čovjek se na trenutak zamislio, a onda kimne - Ali ipak, ako bude ikakve nevolje...
  • 11. - Neće biti, Džoharane - izjavi Džondalar, a onda se okrene k Ejli - Moja mati nas je pozvala da odsjednemo kod nje. Folara još uvijek živi s njom, ali ona ima svoj odvojen prostor, baš kao što ga imaju i Martona i Vilamar. On je sada otišao na put, trgovati. Ponudila nam je njezin središnji prostor. Naravno, mogli bismo odsjesti i kod Zelandone pri ognjištu za goste, ako bi ti to bilo draže. - Bit će mi drago ako budemo kod tvoje majke, Džondalare - rekla je Ejla. - Fino! Mama također predlaže da pričekamo s formalnim upoznavanjem dok se ne smjestimo. Mene ni ne treba predstavljati, a nema smisla da svakome sve ponavljamo kada to možemo učiniti sa svima odjednom. - Mi već za večeras planiramo svečanost dobrodošlice, -rekla je Folara. - a možda ćemo kasnije prirediti još jednu, za ljude iz obližnjih Špilja. - Cijenim tu obzirnost tvoje majke, Džondalare, bit će lakše predstaviti se svima odjednom, ali mogao bi me upoznati s ovom djevojkom - rekla je Ejla. Folara se osmjehnula. - Naravno, to sam i namjeravao - rekao je Džondalar. -Ejla, ovo je moja sestra Folara, blagoslovljena od Đoni, iz Devete Špilje Zelandonaca, kćer Martone koja je bivši vođa Devete Špilje, rođena u ognjištu Vilamara, Putnika i Glavnog Trgovca, sestra Džoharana, vođe Devete Špilje, sestra Džondalara... - Ona zna za tebe, Džondalare, a i ja sam već čula njezina imena i veze - rekla je Folara, nestrpljiva zbog tih formalnosti, a onda je ispružila obje ruke prema Ejli - U ime Đoni, Velike Majke Zemlje, pozdravljam te Ejla Mamutovko, prijateljice konja i vukova. Velika skupina ljudi koja je stajala na onoj suncem obasjanoj terasi brzo je ustuknula kada su vidjeli kako se žena s vukom uputila stazom prema gore, zajedno s Džondalarom i malom grupom koja ih je pratila. Jedan ili dvojica su stali korak bliže, dok su ostali istezali vratove kako bi što bolje vidjeli. Kad su stigli do te kamenite terase, Ejla je po prvi puta mogla vidjeti prostor gdje su živjeli ljudi Devete Spilje Zelandonaca. Taj prizor ju je iznenadio
  • 12. Premda je znala da se riječ "Špilja" u nazivu Džondalarevog doma ne odnosi na mjesto nego na skupinu ljudi koja tamo živi, ono što je sada vidjela nije bila špilja, barem ne onakva kakvu je ona zamišljala. Obična špilja je tamna prostorija ili niz takvih prostorija unutar stjenovite površine ili litice ili ispod zemlje, s otvorom kroz koji se može ući ili izaći..Prostor gdje su živjeli ovi ljudi bila je površina ispod goleme stijene koja se, izbočena iz vapnenačke litice, nad njom nadvila, zaklon koji je nudio zaštitu od kiše i sunca, ali je bio otvoren dnevnom svjetlu. Visoke litice tog područja nekada su bile na dnu drevnog mora. Kako su razne vrste rakovica koje su tu živjele odbacivale svoje vapnenačke oklope, oni su se taložili na dnu i konačno se pretvorili u kalcijev karbonat, u vapnenac. Tijekom izvjesnog vremena i iz raznih razloga, neki od tih odbačenih oklopa stvorili su debeli sloj vapnenca koji je bio tvrđi od drugih. Kada se tlo pomaklo, a morsko dno izbilo na površinu, da bi na kraju postalo stijena, proces erozije uzrokovane vjetrovima i vodom lakše je radio usjeke u relativno mekšem kamenu, izdubljujući duboke usjeke i ostavljajući između njih police tvrđih slojeva. Premda su te litice bile prožete špiljama, što je kod vapnenca uobičajeno, ovakve su neobične terasaste formacije činile baš takve zaklone u stijeni izuzetno pogodnim mjestima za život pa su se u tu svrhu i koristile tijekom mnogih tisuća godina. Džondalar je poveo Ejlu prema onoj starijoj ženi koju je bila zapazila dok je još promatrala dolje sa staze. Žena je bila visoka, dostojanstvenog držanja i strpljivo ih je čekala. Njezina kosa, s više sijedih nego onih svjetlosmeđih vlasi, bila je začešljana otraga, spletena u pletenicu koja je na potiljku bila smotana u krug. Imala je bistre, sive, ocjenjivačke oči. Kada su došli do nje, Džondalar otpočne s formalnim upoznavanjem - Ejla, ovo je Martona, bivši vođa Devete Špilje Zelandonaca, Jemarina kći, rođena u ognjištu Rabanara, združena s Vilamarom, koji je Glavni Trgovac Devete Špilje, mati je Džoharana, vode Devete Špilje, mati Folare koja je blagoslovljena od Đoni, mati... - već je htio reći Tonolana, a onda je nakon oklijevanja brzo ubacio - Džondalara, putnika koji se vratio. - Tada se okrenuo k svojoj majci - Marto-na, ovo je Ejla iz Lavljeg logora Mamutovaca, kći Mamutovog Ognjišta,
  • 13. izabrana od duha Špiljskog Lava, zaštićena Duhom Špiljskog Medvjeda. Martona ispruži ruke - U ime Đoni, Velike Majke Zemlje, pozdravljam te, Ejla Mamutovko. - U ime Mute, Velike Majke Svega, pozdravljam te, Marto-no iz Devete Špilje Zelandonaca i Džondalarova majko - rekla je Ejla, prihvativši njezine ruke. Martona je slušala njezine riječi čudeći se njezinom neobičnom načinu govora, primjećujući kako usprkos tome dobro govori jezik i misleći kako je to ili manja govorna mana ili naglasak nekog potpuno nepoznatog jezika iz dalekih krajeva. Osmjehnula se. - Prešla si dalek put, Ejla, ostavivši za sobom sve što si poznavala i voljela. Da to nisi učinila ne vjerujem da bi se Džondalar vratio kući. Zbog toga sam ti zahvalna. Nadam se da ćeš se uskoro ovdje osjećati kao kod kuće, a ja ću učiniti sve da ti u tome pomognem. Ejla je znala da Džondalarova majka govori iskreno. Njezina izravnost i iskrenost nisu bile glumljene, bilo joj je drago što joj se sin vratio. Ejla je bila dirnuta Martoninim dočekom i osjetila je olakšanje - Otkad mi je Džondalar prvi puta pričao o tebi jedva sam čekala da te upoznam... ali malo sam se i bojala - odgovorila joj je s jednakom otvorenošću i iskreno. - Ne mogu te kriviti. I meni bi, da sam na tvom mjestu, bilo vrlo teško. Dođite, pustite da vam pokažem gdje možete odložiti vaše stvari. Sigurno ste umorni i htjeli bi otpočinuti prije večerašnje svečanosti - rekla je Martona povevši ih prema "nadsvođenom" dijelu ispod stijene. Odjednom je Vuk počeo cviliti, piskutavo poput šteneta koje pokušava lajati, spustivši prednji dio tijela dok mu je stražnji s podignutim repom ostao uzdignut, u onoj pozi koja pokazuje zaigranost. Džondalar se začudio - Što on to radi? Ejla je, jednako začuđena, gledala Vuka. Životinja je ponavljala te kretnje, a onda se ona odjednom nasmije - Misli da ga Martona nije ni opazila i želi da ih upoznamo. - I ja njega želim upoznati - rekla je Martona. - Ti ga se ne bojiš - rekla je Ejla - i on to zna. - Gledala sam ga. Nisam vidjela ništa čega bih se trebala bojati - rekla je, pružajući ruku prema vuku. Onjušio joj je ruku, liznuo i opet zacvilio.
  • 14. - Čini mi se da Vuk želi da ga dodirneš, voli kada mu ljudi koji mu se sviđaju posvete pozornost. - To ti se sviđa, zar ne? - govorila je starija žena gladeći ga. - Vuk? Tako ga zoveš? - Da. To je riječ koja na mamutovskom jeziku jednostavno znači "vuk". Čini mi se da mu to ime pristaje - pojasni Ejla. -Ali još nikada nisam vidio da je tako brzo prišao nekome - rekao je Džondalar, gledajući svoju majku sa strahopoštovanjem. - Niti ja - rekla je Ejla, gledajući Martonu i Vuka. - Možda je samo sretan što je susreo nekoga tko ga se ne boji. Čim su zašli u sjenu ispod kamenog "krova", Ejla je osjetila kako je tu niža temperatura pa se tek na trenutak stresla i naježila od straha, a onda je pogledala gore u tu golemu iz-bočinu koja je virila iz litice, pitajući se može li se to srušiti. Ali kad su joj se oči priviknule na nešto slabiju svjetlost, ostala je zapanjena fizičkim izgledom Džondalarova doma. Prostor pod kamenim zaklonom bio je golem, mnogo veći no što je zamišljala. Viđala je ona već takve prevjese na stijenama duž ove rijeke na putu ovamo; neki su očigledno bili nastanjeni, ali niti jedan joj se nije činio tako prostranim kao ovaj ovdje. U cijelom tom području svi su znali za ovaj golemi zaklon i veliki broj ljudi koji se pod njim smjestio. Deveta je Špilja bila najveća od svih zajednica koje su sebe nazivale Zelandoncima. Grupirane na istočnoj strani, u zaštićenom prostoru duž stražnje stijene ili podignute usred tog prostora, bile su zasebne građevine; mnoge od njih su bile prilično velike, građene dijelom od kamena, a dijelom od drvenih okvira preko kojih su bile napete životinjske kože. Te su kože bile ukrašene prekrasnim slikama životinja i različitim apstraktnim simbolima obojenim crnom bojom i različitim nijansama crvene, žute i smeđe. Te su zgrade bile poredane u luku koji je bio okrenut prema zapadu i tako zaokružile zatvoren prostor u sredini, prostor gdje se nalazila ona natkrivena terasa koje je, prepuna ljudi i raznih predmeta, ostavljala dojam opće zbrke. Kad je Ejla malo bolje pogledala, vidjela je kako je ono što joj se u prvi tren učinilo neurednom masom najrazličitijih predmeta zapravo prostor podijeljen na manja područja namijenjena obavljanju različitih poslova, većinom organiziranih tako da su
  • 15. prostori za međusobno povezane poslove bili jedan pokraj drugoga. Sve je to samo u prvi tren djelovalo pomalo konfuzno, jer su se istovremeno obavljale mnoge aktivnosti. Vidjela je da se na okvirima suše životinjske kože i duge drške za koplja koje su tu, prislonjene uz grede na dva stalka, nastojali učiniti što ravnijima. Na drugom su mjestu bile nabacane košare u različitim fazama, izrade, a remenje se sušilo napeto između dva stalka izrađena od kostiju. Iznad nedovršenih mreža što su bile napete na okvirima, obješena o klinove zabijene u grede visjela je pletena užad, dok su na tlu bile hrpe labavo pletenih mreža. Kože, od kojih su neke bile obojane raznim bojama, uključujući i mnoge nijanse crvene, su na jednom mjestu krojili u komade, dok su malo dalje visjeli već neki sastavljeni komadi odjeće. Prepoznavala je većinu tih zanata, no uz onu odjeću se odvijala neka njoj posve nepoznata aktivnost. Na nekom okviru je bio postavljen cijeli niz vertikalnih niti, a vidio se uzorak materijala koji je nastajao uplitanjem horizontalnih niti preko onih vertikalnih. Htjela je poći tamo i to pogledati izbliza, no onda si je obećala da će to učiniti kasnije. Na drugim je mjestima bilo komada drveta, kamenja, kostiju, rogovlja i mamutske bjelokosti i iz njih su rezbarili razne uporabne predmete kao što su kutljače, žlice, zdjelice, hvataljke, oružje - a mnogi od tih predmeta imali su rezbarene ili naslikane ukrase. Bilo je i malih skulptura i rezbarija koje nisu bile ni uporabni predmeti niti dijelovi oružja. Činilo se da takve stvari rade zbog njih samih ili su imale neku svrhu koju ona nije znala. Vidjela je kako se na velikim okvirima spojenim mnogim poprečnim gredama suši povrće i razne trave, a niže, bliže tlu, na zasebnim se okvirima sušilo meso. Malo podalje od svih drugih aktivnosti nalazio se prostor prekriven oštrim komadićima kamena; pomislila je kako je taj dio za ljude poput Džondalara, obrađivače kremena koji izrađuju alate, noževe i vrške za koplja. I kamo god je pogledala vidjela je ljude. Ta zajednica koja je živjela pod prostranim kamenim zaklonom bila je upravo onolika koliko je to prostor dopuštao. Ejla je bila odrasla u plemenu koje je brojalo manje od trideset ljudi; na Plemenskom okupljanju koje se održavalo svakih sedam godina, na kratko bi se vrijeme
  • 16. okupilo dvjesto ljudi i to je tada za nju bilo golemo mnoštvo. I premda se u vrijeme Ljetnog sabora Mamutovaca okupljao i mnogo veći broj, Deveta Špilja Zelandonaca je, sama brojeći preko dvije stotine ljudi koji su živjeli zajedno na ovom mjestu, bila veća od cijelog Plemenskog okupljanja! Ejla nije znala koliko je ljudi stajalo okolo promatrajući ih, no to ju je podsjetilo na vrijeme kada je s Brunovim plemenom išla na ono Plemensko okupljanje i kada je osjećala kako je svi gledaju. Oni su to tada pokušavali činiti neupadljivo, ali ovi koji su sada zurili promatrajući kako Martona vodi Džondalara, Ejlu i vuka do mjesta gdje će boraviti, nisu bili ni toliko pristojni da to skrivaju. Nisu ni pokušavali gledati u nešto drugo. Pitala se hoće li se ikada moći naviknuti da neprestano živi uz tolike ljude, a i pitala se želi li ona to uopće.
  • 17. II Krupna žena je pogledala kad se pomaknula kožnata zavjesa što je zastirala ulaz i kad se iz Martoninog boravišta pojavila mlada plavokosa strankinja, a onda je brzo poniknula pogledom. Sjedila je na svojem uobičajenom mjestu, na sjedalu isklesanom iz jednog bloka vapnenca, dovoljno čvrstom da izdrži njezinu težinu. To kožom tapecirano sjedalo bilo je izrađeno upravo za nju i bilo je postavljeno upravo tamo gdje je ona to željela: prema stražnjem dijelu velikog otvorenog prostora ispod one goleme prevjesne stijene koja je štitila cijelo naselje, gotovo u samom centru zajedničkog prostora. Izgledalo je kao da ona meditira, ali to nije bilo prvi puta da je koristila ovo mjesto kako bi u miru promatrala neke ljude ili aktivnosti. Ljudi su navikli da joj ne smetaju dok meditira, osim ako je iskrsnulo nešto baš hitno, a posebno su je ostavljali na miru ako su vidjeli da je plaketa izrađena od bjelokosti koju je nosila na prsima bila okrenuta tako da je prema njima bila okrenuta ona strana koja nije bila ukrašena. Kada je prema njima bila okrenuta strana koja je bila ukrašena izrezbarenim likovima životinja i simbolima, svatko joj je mogao prići, ali ona druga, prazna strana značila je da ne želi govoriti i ne želi da joj itko smeta. Spilja se toliko naviknula da ona tamo sjedi da je, zbog te njezine stalne nazočnosti gotovo nisu više ni primjećivali. Ona se i trudila postići upravo to i nije joj zbog toga bilo neugodno. Kao duhovni vođa Devete Špilje Zelandonaca smatrala je sebe odgovornom za dobrobit ovih ljudi i trudila se na sve načine koje je njezin maštovit mozak mogao izmisliti da dobro obavlja svoju dužnost. Gledala je mladu ženu kako napušta kameno sklonište i odlazi prema stazi koja je vodila u dolinu i zapazila je onaj tako očigledno strani kroj njezine kožnate tunike. Zapazila je i kako se kreće onom gipkošću koju daju zdravlje i snaga te kako, usprkos svojoj mladosti i činjenici da se nalazi među posve nepoznatim ljudima kojima je ovo dom, odiše samopouzdanjem. Zelandona ustane i uputi se prema onoj građevini, jednom od mnogih boravišta različitih dimenzija razasutih unutar
  • 18. vapnenačkog zaklona. Na ulazu u boravište koje je dijelilo privatno obitavalište od otvorenog zajedničkog prostora ona pokuca na panel napravljen od krute sirove kože koji je stajao uz kožnatom zavjesom zaklonjen ulaz i začuje kako se približavaju tihi koraci mekane kožnate obuće. Visok čovjek lijepe kose i iznenađujuće zgodnog izgleda odmakne zavjesu. Oči, koje su bile neobično bistre nijanse plave boje, pokazale su iznenađenost, a onda je zadovoljstvo dalo tom pogledu toplinu. - Zelandona! Kako je lijepo što te vidim, - rekao je - ali mati sada nije tu. - Zašto misliš da sam došla vidjeti Martonu? Ti si taj kojeg nije bilo pet godina - glas joj je bio oštar. Odjednom je postao nervozan i ponestalo mu je riječi. - Pa, Džondalare, zar ćeš me pustiti da stojim tu vani? - Oh... uđi, naravno - rekao je, a obrve su mu se nabrale tvoreći uobičajenu boru koja je izbrisala onaj topao osmijeh. Zakoračio je unazad i držao otvorenom zavjesu dok je žena ulazila. Neko vrijeme su u tišini promatrali jedno drugog. Kada je on otišao odavde ona je tek bila postala Prva Među Onima Koji Služe Majci. Imala je pet godina vremena sazrijeti i postati dorasla tom položaju, a ona je to i učinila. Ta žena koju je tada poznavao sada je postala strašno debela. Bila je dva ili tri puta krupnija od većine žena, s golemim dojkama i širokom stražnjicom. Imala je meko, okruglo lice s tri podbrat-ka, no njezine prodorne plave oči nisu izgubile ništa od svojeg izgleda. Oduvijek je bila visoka i snažna i to je dobro nosila, na onaj način koji joj je davao prestiž i autoritet. Imala je neko dostojanstvo, neku auru moći koja je izazivala štovanje. Oboje su istovremeno progovorili. - Mogu li ti ponuditi... - započeo je Džondalar. - Promijenio si se. - Oprosti - ispričao se, jer se činilo kao da joj je upao u riječ, osjećajući kako se ne može ponašati spontano. A tada zapazi slabašnu naznaku osmijeha i onaj poznat pogled njezinih očiju pa se konačno opusti. - Drago mi je što te vidim... Zolena - rekao je, obrve su mu se izravnale i osmijeh se vratio dok ju je gledao tim svojim očima punim topline i ljubavi.
  • 19. - I nisi se toliko promijenio - rekla je, osjećajući kako odgovara toj njegovoj karizmi i uspomenama koje je ona probudila. - Već dugo me nitko nije zvao Zolena. - Opet ga je pažljivo procjenjivala - Ipak si se promijenio. Malo si krupniji. Zgodniji si nego ikada... Htio je protestirati, no ona je odmahnula glavom. - Ne prigovaraj, Džondalare. I sam znaš da je to istina. Ali ima neka razlika. Izgledaš... kako bih to rekla... nestao je onaj gladan izgled, ona potreba kojoj je svaka žena željela udovoljiti. Mislim da si pronašao ono što si tražio. Sretan si na način na kakav nikada nisi bio. - Od tebe nikada nisam mogao ništa sakriti - rekao je, smiješeći se veselim, gotovo djetinjim zadovoljstvom. - To je zbog Ejle. Namjeravamo se združiti na ovogodišnjem ljetnom Združivanju. Mogli smo obaviti taj obred prije nego smo krenuli, ili negdje na putu ovamo, ali želio sam pričekati dok dođemo kući pa da nam ti možeš staviti onaj remen oko zapešća i svezati naš čvor. Već samo govorenje o tome promijenilo je izraz njegova lica i Zelandona je odmah osjetila tu gotovo opsesivnu ljubav koju je on osjećao prema ženi koju je zvao Ejla. To ju je zabrinulo, probudilo u njoj onaj zaštitnički instinkt koji je ona, kao glas, surogat i sredstvo Velike Majke Zemlje osjećala za svoje ljude, a posebno za ovu osobu. Znala je sve one silne emocije s kojima se on borio tijekom odrastanja i konačno ih naučio držati pod kontrolom. Ali žena koju on toliko voli mogla bi ga strašno povrijediti, a možda i posve uništiti. Oči su joj se suzile. Željela je saznati više o toj ženi koja ga je potpuno zaokupila. Kakvu li je to samo moć imala nad njim? - Kako možeš biti tako siguran da je upravo ona prava žena za tebe? Gdje si je našao? Koliko toga o njoj stvarno znaš? Džondalar je osjetio njezinu zabrinutost, ali i nešto drugo, nešto što ga je zabrinulo. Zelandona je bila najviši duhovni vođa svih Zelandonaca i sigurno to nije postala bez razloga. Bila je moćna žena i on nije htio da se ona okrene protiv Ejle. Njegova, a i Ejlina najveća briga tijekom tog dugog i teškog putovanja do njegovog doma, bilo je pitanje hoće li je njegov narod prihvatiti ili neće. Uz sve njezine izuzetne kvalitete bilo je tu i nekih stvari za koje je on želio da ih ona zataji, premda je sumnjao da će ona to htjeti učiniti. Mogla je imati sasvim dovoljno problema - a
  • 20. vjerojatno će ih od strane nekih ljudi i imati - i bez da osjeti neprijateljstvo upravo ove žene. Baš obratno, Ejli je trebala Zelandonina podrška više nego ičija. Pružio je ruke i primio ženu za ramena, želeći je nekako nagovoriti ne samo da prihvati Ejlu nego da joj i pomogne, ali nije znao kako bi to učinio. Gledajući je u oči nije mogao ne sjetiti se ljubavi koju su nekada dijelili i odjednom je shvatio da će, ma kako mu to teško palo, ako mu tu uopće išta može pomoći, pomoći samo njegova potpuna iskrenost. Što se tiče njegovih osobnih osjećaja, Džondalar je bio prilično zatvorena osoba i upravo mu je takva zatvorenost omogućila da te osjećaje drži pod kontrolom. Nije mu bilo lako ikome govoriti o tome, pa čak ni nekome tko ga je tako dobro poznavao kao ona. - Zelandona... - glas mu postade mekši - Zolena... ti znaš da si me upravo ti razmazila u odnosu prema ženama. Bio sam gotovo dječak, a ti si bila najuzbudljivija žena koju bi neki muškarac mogao poželjeti. Nisam ja bio jedini koji je sanjao o tebi, ali ti si učinila da se upravo moji snovi ostvare. Žudio sam za tobom i kad si mi došla kao moja doni-žena nisam te se mogao zasititi. Moje rano muževno doba bilo je posve ispunjeno tobom, ali znaš i sama da nije na tome završilo. Želio sam još više a, ma koliko si se ti tome opirala, željela si i ti. Iako je to bilo zabranjeno, volio sam te i ti si voljela mene. Ja te još uvijek volim. I uvijek ću te voljeti. Čak i kasnije, kad smo svima prouzročili probleme i kad me je mati poslala živjeti kod Dalanara i kad sam se opet vratio, tebi više nitko nije prišao. Ležeći uz drugu ženu žudio sam za tobom i to ne samo za tvojim tijelom. Želio sam s tobom dijeliti ognjište. Uopće me nije brinula razlika u godinama ili to što se muškarac nije smio zaljubiti u svoju doni-ženu. Želio sam svoj život provesti s tobom. - I vidi što bi dobio, Džondalare - rekla je Zolena. Bila je dirnuta, više no što je mislila da će još ikada biti. - Jesi li mi ti oduzeo dobar izgled? Ja nisam samo starija od tebe. Tako sam debela da se već teško krećem. Još sam uvijek snažna, ali i to će sve više slabiti. Ti si mlad i tako te je lijepo pogledati da žene pate za tobom. Mene je Majka odabrala. Sigurno je znala da ću izgledati poput nje. Za jednu zelandonu to je i u redu, ali tebi
  • 21. bih ja bila samo debela stara žena, a ti bi još uvijek bio zgodan mlad čovjek. - Zar misliš da bi mi to smetalo? Zolena, morao sam otputovati i dalje od kraja velike Majke Rijeke da bih pronašao ženu koju bih mogao usporediti s tobom... ne možeš ni zamisliti kako daleko sam morao putovati. Zahvaljujem Velikoj Majci što sam pronašao Ejlu. Volim je onako kako bih volio tebe. Budi dobra prema njoj, Zolena... Zelandona. Nemoj je povrijediti. - Baš se o tome i radi. Ako ti je ona dobra i ako je "usporediva", ja je ne bih mogla povrijediti, a ona ne bi povrijedila tebe... ne bi mogla. To je ono što ja želim znati, Džondalare. Oboje su podigli pogled kad se zavjesa na ulazu pomakla. U boravište je ušla Ejla noseći njihovu putnu prtljagu i vidjela je kako Džondalar drži ramena te debele žene. Povukao je ruke, djelujući zbunjeno, gotovo posramljeno, kao da je radio nešto loše. Što je to bilo u načinu na koji je Džondalar gledao tu ženu, u načinu na koji joj je držao ramena? I u toj ženi? Usprkos tom njezinom tijelu bilo je neke izazovne privlačnosti u njezinom načinu držanja. Ali ubrzo se pokazala još jedna karakteristika. Kad se okrenula da bi pogledala Ejlu, učinila je to s takvim samopouzdanjem i sabranošću da je to bio jasan znak njezinog autoriteta. U naravi mlade žene bilo je da promatra i traži značenje u sitnim detaljima izraza lica ili položaja tijela. Pleme, oni ljudi koji su je odgojili, nisu se služili govorom kao primarnim načinom izražavanja. Komunicirali su znakovima, kretnjama i neznatnim promjenama izraza lica ili držanja tijela. A dok je živjela s Mamutovcima ta se njezina sposobnost proširila uključivši uz čitanje takvog govora tijela još i razumijevanje onih nesvjesnih znakova i kretnji kojima su se služili ljudi kada su govorili. Odjednom je Ejli bilo jasno tko je ova žena i shvatila je da se između ovo dvoje dogodilo nešto važno što se odnosilo i na nju. Osjetila je da je sada suočena s presudnom kušnjom, no nije oklijevala. - To je ona, zar ne, Džondalare? - rekla je, prilazeći im. - Ja sam koja? - upita Zelandona, izravno gledajući strankinju. Ejla joj je netremice uzvratila jednakim pogledom - Ti si ona kojoj se moram zahvaliti - rekla je. - Dok nisam srela
  • 22. Džondalara nisam znala ništa o Majčinim Darovima, posebno ne o Njezinom Daru Užitka. Znala sam samo za bol i bijes, ali on je bio strpljiv i nježan pa sam naučila osjetiti radost. Pričao mi je o ženi koja ga je to naučila. Zahvaljujem ti, Zelandona, što si ga to naučila pa mi je mogao dati Njezin Dar. A zahvalna sam ti i zbog nečeg mnogo važnijeg... i što je za tebe mnogo teže. Hvala ti što si odustala od njega pa je mogao pronaći mene. Zelandona je bila iznenađena, premda se to na njoj nije vidjelo. Ove su Ejline riječi bile zadnje od onog što bi očekivala da će čuti. Gledale su se u oči dok ju je žena proučavala nastojeći osjetiti njezinu dubinu, percipirati njezine osjećaje i otkriti istinu. Ova starija žena nije imala ništa manju sposobnost razumijevanja nesvjesnih znakova i govora tijela, premda je kod nje to bilo više instinktivno. Kod nje se to razvilo kroz nesvjesno promatranje i instinktivnim analiziranjem, a ne kao proširena primjena jezika naučenog u djetinjstvu, no zato nije bilo ništa manje pronicljivo. Zelandona nije znala kako je znala, jednostavno je znala. Trebalo joj je nešto vremena da postane svjesna nečeg čudnog. Iako se činilo da mlada žena posve tečno govori zelandonski - služila se njime tako dobro kao da joj je to materinji jezik - ipak nije bilo sumnje u to da je strankinja. Onoj Koja Služi nisu bili nepoznati posjetitelji koji su govorili s naglaskom nekog stranog jezika, no Ejlin je izgovor imao neku čudnu, egzotičnu osobinu, ni nalik ičemu što je ranije čula. Glas joj nije bio neugodan nego samo nešto dublji, ali pomalo grlen i imala je poteškoća s nekim glasovima. Sjetila se kako je Džondalar rekao koliko je daleko morao ići dok su sada stajale gledajući jedna drugu, sinula joj je misao: ova je žena bila voljna tako daleko putovati da bi s njim došla kući. Tek je tada na licu mlade žene primijetila neku sjenku stranog izgleda i pokušala je pronaći što je to različito. Ejla je bila lijepa, no to se moglo očekivati od svake žene koju bi Džondalar doveo kući. Lice joj je bilo nešto šire i kraće nego lica zelandonskih žena, ali lijepo proporcionalno s dobro oblikovanom linijom čeljusti. Bila je nijansu viša od starije žene i njezina nešto tamnije plava kosa bila je prožeta pramenovima izblijedjelima od sunca. Njene bistre, sivo-modre oči krile su tajne i snažnu volju, no u njima nije bilo ni traga zlonamjernosti.
  • 23. Zelandona kimne pa se okrene Džondalaru - Mislim da će biti dobra. Odahnuo je, a onda pogledavao jednu pa drugu - Ejla, kako si znala da je ovo Zelandona? Još se niste upoznale, zar ne? - Nije bilo teško. Ti nju još uvijek voliš, a i ona voli tebe. - Ali... ali... kako? - izmucao je. - Zar misliš da nisam vidjela taj pogled u vašim očima? Zar misliš da ne znam što u sebi osjeća žena koja voli? - upita Ejla. - Neki bi ljudi bili ljubomorni kada bi vidjeli nekog koga vole kako s ljubavlju gleda nekog drugog - rekao je. Zelandona je posumnjala da je on pod "nekim ljudima" mislio na sebe. - Zar ne misliš, Džondalare, da je ona mogla vidjeti tek zgodnog mladog čovjeka i debelu staru ženu? To je ono što bi svatko vidio. Tvoja ljubav prema meni za nju ne predstavlja prijetnju. No zahvalna sam što te uspomene još uvijek zasljepljuju. Okrenula se prema Ejli - Nisam bila sigurna što bih mislila o tebi. Da sam osjetila da nisi prava za njega ti se, bez obzira koliko si dalek put prešla, nikada ne bi združila s njim. - Ti ne bi mogla učiniti ništa da to spriječiš. - Vidiš? - Zelandona se okrenula Džondalaru. -Jesam li ti rekla da joj ne bih mogla naškoditi ako bude dovoljno dobra za tebe. - Zelandona, zar nisi vjerovala kako je i Marona bila prava za mene? - upita Džondalar malo iritiran, osjećajući kako, našavši se između njih, više ne može sam donositi odluke. - Nisi imala nikakvih prigovora kada su me njoj obećali. - To nije bilo važno. Ti nju nisi volio. Nije te mogla povrijediti. Obje žene su gledale u njega i, premda nisu bile nimalo slične, izraz njihovih lica je bio tako identičan da su zbog toga izgledale slične. Odjednom se Džondalar nasmijao - E, pa drago mi je što će se dvije ljubavi mojeg života sprijateljiti. Zelandona podigne jednu obrvu i strogo ga pogleda - Ma što te je navelo na pomisao da ćemo mi biti prijateljice? - upitala je, ali smiješila se u sebi dok je odlazila. Dok je gledao kako Zelandona odlazi, Džondalar je u sebi osjećao čudnu mješavinu emocija, no bilo mu je drago što se činilo da je ta moćna žena voljna prihvatiti Ejlu. I njegova se sestra prijateljski odnosila prema njoj, a i njegova mati. Pomislio je kako su sve žene do kojih mu je bilo stalo izgleda bile
  • 24. spremne prihvatiti je, barem zasad. Mati joj je čak i rekla kako će učiniti sve što može kako bi se ona tu osjećala kao kod kuće. Kožnata zavjesa na ulazu se pomaknula i Džondalar je osjetio trnce, iznenađen što je ugledao majku baš u trenutku kada je o njoj mislio. Martona je ušla noseći sačuvan želudac neke životinje srednje veličine pun tekućine koja je kroz gotovo nepropusne stjenke te posude curila taman toliko da se pojave tamnocrvene mrlje. Džondalarovo lice obasja osmijeh. - Majko, iznijela si malo svojeg vina! - rekao je. - Ejla, sjećaš li se onog pića koje smo pili kada smo odsjeli kod Šaramudonaca? Onog vina od borovnica? Sada ćeš imati priliku probati Martonino vino. Ona je poznata po tome. Bez obzira koje voće ljudi koristili, sok često postane kiseo, ali moja mati zna kako se to treba raditi. - Osmjehnuo se i dodao - Možda će mi jednoga dana odati svoju tajnu. Martona je visokom čovjeku uzvratila osmijeh, ali nije komentirala. Po izrazu njezinog lica Ejla je naslutila da ona stvarno ima tajni način pripremanja, a i da jako dobro zna čuvati tajne, i to ne samo svoje. Vjerojatno je znala mnoge tajne. U toj ženi je bilo mnogo slojeva i skrivenih dubina, a ipak je uvijek govorila otvoreno i pošteno. I mada ju je prijateljski i s dobrodošlicom dočekala, Ejla je znala da će ona sve dobro odvagnuti prije nego je u potpunosti prihvati. Ejlu je to odjednom podsjetilo na Izu, onu ženu iz Plemena koja joj je bila poput majke. Iza je također krila mnoge tajne, a ipak, kao i ostali iz Plemena, nije lagala. Služeći se jezikom kretnji i pokazujući nijanse stavom tijela i izrazom lica, oni nisu mogli lagati. To bi se odmah vidjelo. Ali mogli su nešto ne spomenuti. Premda bi se moglo otkriti kako je nešto prešućeno, to je bilo dopušteno kako bi se omogućila privatnost. Shvatila je kako ovo sada nije prvi puta da se prisjetila Plemena. Vođa devete Špilje, Džondalarov brat Džoharan, podsjetio ju je na Bruna,vođu njezinog plemena. Pitala se zašto ju je Džondalarova rodbina podsjećala na Pleme. - Sigurno ste gladni - rekla je Martona, pogledavši ih oboje. Džondalar se osmjehnuo - Da, gladan sam! Nismo jeli još od rane zore. Tako mi se žurilo doći ovamo i bili smo već tako blizu da se nisam htio zaustavljati.
  • 25. - Ako ste unijeli svu vašu prtljagu, sjednite i malo se odmorite dok vam pripremim neko jelo. - Martona ih je povela do niskog stola, pokazujući prema jastucima na koje će sjesti, a onda je svakom od njih u male posude natočila tamnocrvenu tekućinu. Tada je pogledala uokolo - Ne vidim tvoga vuka, Ejla. Znam da si ga dovela ovamo. Treba li i njemu hrane? Što on jede? - Obično mu dajemo sve ono što i mi jedemo, ali on si i sam nešto ulovi. Dovela sam ga ovamo kako bi znao gdje mu je mjesto, ali pošao je sa mnom kada sam prvi puta silazila u dolinu gdje su konji i odlučio je ostati tamo. On dolazi i odlazi kako želi, osim kad ga ja trebam - odgovorila je Ejla. - Kako on zna kad ga trebaš? - Ona ima poseban zvižduk s kojim ga pozove - rekao je Džondalar. - Mi i konje dozivamo zviždukom. - Podigao je svoju posudu, kušao, a onda se osmjehnuo i zadovoljno uzdahnuo - Sada znam da sam kod kuće. - Ponovo je otpio, a onda sklopio oči i polako uživao u okusu. - Od kojeg voća si ga napravila, majko? - Većinom od onih okruglih bobica koje u skupinama rastu na dugačkoj lozi samo na onim padinama koje su okrenute prema jugu. - Martona je sada zbog Ejle pojasnila - Nekoliko kilometara odavde prema jugoistoku je područje gdje ih uvijek tražim. Ima godina kada uopće ne rode dobro, ali prije nekoliko godina smo imali prilično toplu zimu pa su sljedeće jeseni ti grozdovi bili jako veliki, vrlo sočni i slatki, ali ne suviše slatki. Dodala sam im malo bazge i nešto soka od borovnica, ali ne mnogo. To je vino bilo jako obljubljeno. Malo je jače nego inače. Nije ga baš mnogo ostalo. Kada je prinijela posudu do usana, Ejla je namirisala aromu voća. Tekućina je bila ugodno kiselkasta i jaka, suhog, a ne onako voćnog okusa kakvog bi, sudeći po mirisu, očekivala. Osjetila je okus alkohola koji je prvi puta okusila u onoj pivi koju je od breze radio Talut, vođa Lavljeg logora, no ovo je više podsjećalo na fermentirani sok borovnica kakvog su radili Šaramudonci, osim što je, koliko se mogla sjetiti, njihov bio slađi. Kada ga je prvi puta probala, nije joj se sviđao jak okus alkohola, no činilo se da su svi u lavljem logoru uživali u onom pivu i ona se željela uklopiti i biti poput njih pa se prisilila ispiti.
  • 26. Vremenom se priviknula, premda je slutila da ljudi toliko vole to piće ne zbog njegova okusa, nego zbog osjećaja energije i samopouzdanja koje im je davalo, premda ih je i dezorijentiralo. Od prevelike količine je znala osjećati vrtoglavicu ili bi postala suviše prijateljski raspoložena, ali neki ljudi su postajali tužni ili ljutiti, ili čak nasilni No ovo je piće bilo sasvim drukčije. Ti neodredivi sastojci su jednostavne odlike voćnog soka mijenjali na sasvim poseban način. Mogla bi se s užitkom naviknuti na ovo piće. - Ovo je vrlo dobro - rekla je. -Ja sam nikad probala... ja nisam nikada probala nešto takvo - ispravila se, osjećajući malu nelagodu. Bilo joj je lako govoriti zelandonski; to je bio prvi jezik sazdan od riječi kojeg je naučila nakon što je napustila Pleme. Džondalar ju je poučavao dok se oporavljao od povreda koje je zadobio kad ga je napao lav. I premda je imala poteškoća s nekim glasovima - ma koliko se bila trudila nije ih mogla pravilno izgovoriti - rijetko kad bi kao sada pogriješila pri tvorbi riječi i rečenica. Bacila je pogled na Džondalara i Martonu, no činilo se da oni to nisu ni opazili. Opustila se i gledala uokolo. Premda je nekoliko puta ulazila i izlazila iz Martonine nastambe, nije ju zapravo pozornije pogledala. Sada si je uzela vremena da je malo detaljnije razgleda i kamo god se okrenula bila je iznenađena i oduševljena. Konstrukcija same građevine bila je zanimljiva, slična ali ne i ista kao one u špilji Losadunajaca koje su posjetili prije prelaska onog glečera na visoravni. Vanjski zidovi svih nastambi bili su u svom donjem dijelu, u visini od gotovo jednog metra, građeni od vapnenca. Prilično veliki blokovi bili su grubo isklesani i postavljeni s obje strane ulaza, ali kameno oruđe nije bilo pogodno da bi se s njim to kamenje moglo brzo i lako finije obraditi. Ostatak tih niskih zidova bio je podignut od onakvog kamenja kakvo bi našli ili su ga tek grubo oblikovali kamenim čekićem. Različiti komadi, uglavnom podjednake veličine - možda kakvih pet do sedam centimetara široki, ali znatno tanji od toga i tri ili četiri puta duži od svoje širine - ali i neki veći i manji od toga, bili su međusobno savršeno usklađeni, tako da su tijesno pristajali jedan uz drugog i tvorili čvrstu cjelinu. Komadi grubo obrađeni u oblik romba bili su odabrani i razmješteni prema veličini i onda slagani jedan do drugog uzduž
  • 27. zida pa je tako širina zida bila jednaka veličini tog kamenja. Debeli su zidovi bili građeni u slojevima tako da je svaki kamen bio uglavljen u pukotinu gdje su se dva kamena iz donjeg reda spajala. Ponekad se koristilo i manje kamenje kako bi popunilo takav zijev između dva kamena, posebno uz one veće blokove kraj ulaza. Kako se zid više dizao, tako je i kamenje počelo malo viriti s unutrašnje strane zida, podupirući onaj sloj koji će doći na njega i koji će opet tek malo viriti. Tu je kamenje bilo brižljivo odabirano i postavljano tako da su sve neravnine u kamenu pomagale odvođenju vlage prema vanjskom dijelu zida, za slučaj da vjetar nanese kišu ili se stvori vlaga ili se tu bude otapao led. Nije bila potrebna nikakva žbuka ni blato da bi se začepile rupe i dodatno učvrstio zid. Neravnine u vapnencu pružale su dovoljno trenja koje je sprečavalo svako moguće klizanje, a tu masu kamenja držala je i vlastita težina koja je čak mogla podnijeti i teret greda izrađenih od borovine ili bora koje bi ugradili u zid kako bi s njima poduprli ostale građevne elemente ili police. Sve je to kamenje bilo tako vješto tijesno spojeno da nije bilo ni pukotine kroz koju bi prodiralo dnevno svjetlo, niti bi ikakav pogrešan nalet vjetra mogao naići na neki otvor. Takva je gradnja ostavljala i lijep dojam pa su, posebno s vanjska strane, lijepo izgledale. Iznutra je takav kameni zid bio gotovo prekriven pločama sirovih koža - neobrađene kože koje su sušenjem postale krute i tvrde - koje su bile pričvršćene na drvene motke zabijene u zemljano tlo. Ti su paneli postavljani pri samom tlu i onda su se uzdizali okomito uza zid do visine od dva i pol metra. Ejla se prisjetila da su ti gornji paneli bili s vanjske strane bogato ukrašeni. Mnogi od tih panela bili su i s unutrašnje strane oslikani likovima životinja i zagonetnim znakovima. Kako je Martonino boravište bilo podignuto uz malo strmiji stražnji dio litice ispod one izbočine u stijeni, jedan zid njezine zgrade činila je sama vapnenačka stijena. Ejla je podigla pogled. Gore nije bilo nikakvog stropa osim, visoko gore, donjeg dijela one prevjesne stijene koja se nad njima nadvila. Osim u iznimnim vremenskom prilikama kad bi ga struja zraka tjerala dolje, dim se sa ognjišta uzdizao iznad
  • 28. zidnih panela pa ispod onog prirodnog svoda klizio van, ostavljajući prilično čist zrak. Litica nad njima štitila ih je od svakog nevremena pa je u takvom boravištu, uz toplu odjeću, bilo sasvim ugodno čak i kada je vrijeme vani bilo studeno. Zgrade su bile prilično velike, nimalo nalik onim malim, zatvorenim obitavalištima koje je bilo lako zagrijati, ali prepunim dima, kakve je ranije viđala. Premda su ti zidovi od drveta i koža nudili i zaštitu od vjetra i kiše koju bi vjetar mogao tu zapuhnuti, oni su tu bili podignuti prvenstveno zato da bi odredili područje osobnog prostora i osigurali izvjesnu mjeru privatnosti, pružajući zaklon barem od očiju kad već ne i od ušiju. Neke od gornjih dijelova panela moglo se otvoriti kako bi, prema želji, moglo ući više svjetla ili se omogućio razgovor sa susjedima, no kada su takvi "prozori" bili zatvoreni smatralo se pristojnim da se posjetitelji služe ulazom i pitaju mogu li ući, a ne da izvana, viču ili ulaze bez poziva. Ejla je malo pobliže pogledala pod i zapazila kamenje složeno jedno do drugog. U ovakvim se krajevima vapnenac velikih litica mogao odlamati pa onda prirodno kalati duž linija njihove kristalne strukture, kako bi se dobili veliki, plosnati komadi. Tako je zemljani pod unutar boravišta bio popločen nepravilnim pločama plosnatog kamenja, a onda prekriven prostirkama od trave i trstike, te komadima mekog krzna. Ejla je sada usmjerila pozornost na razgovor Džondalara i njegove majke. Otpivši gutljaj vina, pogledala je posudu koju je držala u rukama. Bila je izrađena od šupljeg roga, bizonovog, mislila je, vjerojatno od dijela nedaleko vrška, jer je imala uzak promjer. Podigla ju je i pogledala odozdo; dno je bilo izrađeno od drveta oblikovanog tako da tijesno pristaje uz uži, malo neravan okrugli dio i u njemu se čvrsto uglavi. Sa strane je opazila neke ogrebotine, ali kad je bolje pogledala bila je iznenađena otkrivši da je to crtež konja gledanog sa strane, savršeno i precizno urezan. Spustila je posudu i pogledala nizak stol oko kojeg su sjedili. Bila je to tanka ploča vapnenca oslonjena na okvir od savinutog drveta koji je imao noge, a sve je bilo spojeno remenjem. Ploča je bila prekrivena prostirkom izrađenom od vrlo tankih vlakana, sa zanimljivim uzorkom koji je, u nijansama zemljano-
  • 29. crvenkaste boje sugerirao životinje te različite apstraktne linije i oblike. Oko tog stolića bilo je poslagano nekoliko jastuka izrađenih od različitih materijala. Na kamenom su stolu stajale dvije svjetiljke izrađene od kamena. Jedna, prekrasno isklesana, imala je oblik plitke zdjele s ukrašenom ručkom, a druga joj je bila slična, s udub-ljenjem koje je bilo na brzinu izdubljeno iz nekog komada vapnenca. U obje se nalazio otopljen loj - masnoća naribana u kipuću vodu, i zapaljen stijenj. U onoj grubo izrađenoj bila su dva, a u onoj dovršenoj tri. Svaki je stijenj davao istu količinu svjetlosti. Ejla je imala osjećaj da je ona grublje izrađena svjetiljka bila napravljena nedavno, kako bi se dobilo dodatno svjetlo u tom slabo osvijetljenom boravišnom prostoru u stražnjem dijelu zakloništa i da će se koristiti samo privremeno. Unutrašnji prostor boravišta bio je pokretnim paravanima podijeljen u četiri odjeljka, vrlo uredan i osvijetljen s još nekoliko kamenih svjetiljki. Većina paravana bila je ukrašena ili obojana na isti način, imali su drvene okvire i većinom nisu bili prozirni, nego napravljeni od sirove, neštavljene kože. No bilo ih je i nekoliko prozirnih, vjerojatno izrađenih od crijeva kakve veće životinje, koja su razrezali i ostavili da se izravnata osuše, mislila je Ejla. Na lijevom kraju onog kompaktnog kamenog zida, odmah uz vanjski panel, bio je neki posebno lijep zaslon za koji se činilo da je izrađen od potkožne opne neke životinje - od tvari slične pergamentu koja se u velikim komadima mogla zguliti s unutrašnje strane životinjske kože ako je bila zdera-na i ostavljena da se suši bez struganja. Na tom je zaslonu bio crnom bojom i nijansama žute i crvene, naslikan konj i još neki zagonetni oblici koji su se sastojali od crta, točaka i kvadrata. Ejlu to podsjeti kako se i Mamut iz Lavljeg logora tijekom svojih obreda koristio sličnim zaslonom, premda su tamo životinje i znakovi bili naslikani samo crnom bojom. Njegov je zaslon bio izrađen od unutrašnje opne s tijela bijelog mamuta i to je bio najsvetija i najdragocjenija stvar koju je imao. Na tlu ispred tog zaslona ležalo je sivkasto krzno za koje je Ejla bila sigurna da je to koža konja s gustom zimskom dlakom. Vidio se i odsjaj male vatrice koja je, čini se, gorjela u niši u
  • 30. zidu iza zaslona i koja je osvjetljavala zaslon ističući na njemu naslikane ukrase. Police, izrađene od još tanjih ljuski vapnenca negoli podne pločice, bile su raspoređene u različitim razmacima i pružale su se uz zid desno od zaslona, a na njima su se nalazili razni predmeti. Ispod najdonje police, tamo gdje je nagib zida bio najdublji, nazirali su se nejasni oblici uskladištenih stvari. Za mnoge od tih stvari Ejla je znala čemu služe, no neke od njih su bile izrezbarene i obojane tako vješto da su uz uporabnu imale i dekorativnu svrhu. Desno od polica iz zida je virio panel izrađen od kože koji je označavao kraj jedne "prostorije" i početak druge. Takvi su paravani samo sugerirali podjelu prostora i Ejla je kroz otvor mogla vidjeti uzdignutu platformu na kojoj su bile hrpe mekog krzna. Nečiji prostor za spavanje, mislila je. Drugi prostor za spavanje bio je slobodnije određen paravanima koji su ga dijelili od ovog prostora u kojem su sada boravili i od onog prvog prostora za spavanje. Zastorom zatvoren ulaz bio je dio zida podignutog od pa-nela s drvenim okvirima nasuprot kamenom zidu a nasuprot prostoru za spavanje nalazila se četvrta "prostorija" u kojoj je Martona pripremala hranu. Uzduž ulaznog zida, kraj prostora za kuhanje, bila je samostojeća drvena polica sa znalački raspoređenim košarama i zdjelama prekrasno urešenim rez-barijama, tkanjem ili oslikanim geometrijskim uzorcima i realističnim prikazima životinja. Veće su posude stajale na podu uza zid, neke s poklopcima dok su druge otvoreno pokazivale svoj sadržaj: povrće, voće isušeno meso. Cijelo je boravište bilo približno pravokutnog oblika i podijeljeno na četiri dijela, no ni vanjski zidovi nisu bili savršeno ravni, a ni "prostorije" nisu bile savršeno simetrične. Malo su neravno krivudale, nastojeći pratiti konture prostora ispod one prevjesne police i ostavljajući mjesta i za druga boravišta. - Majko, drukčije si razmjestila stvari - rekao je Džondalar. - Sada mi izgleda nekako prostranije negoli sam upamtio. - Prostranije je, Džondalare. Sada nas je tu samo troje. Folara spava tamo - rekla je Martona, pokazujući onaj drugi prostor za spavanje. - Vilamar i ja spavamo u drugoj sobi - pokazala je prema onom prostoru uz kameni zid. - Ti i Ejla možete koristiti
  • 31. glavnu prostoriju. Ako želiš, možemo pomaknuti stolić bliže zidu da napravimo mjesta za platformu za spavanje. Ejli se taj prostor činio zaista velikim. Ovo boravište je bilo znatno veće od zasebnih prostora koji su u poluukopa-noj zajedničkoj zemunici Lavljeg logora pripadali pojedinom ognjištu, to jest pojedinoj obitelji, premda opet nije bio tako prostran kao njezina mala špilja u dolini gdje je živjela sasvim sama. Ali, za razliku od ovog prostora ovdje, zemunica Mamutovaca nije nastala djelovanjem prirode; ljudi Lavljeg logora su je sami sagradili. Pozornost joj je privukao obližnji paravan koji je dijelio prostor za kuhanje od glavnog prostora. Bio je po sredini preklopljen i ona shvati da su to dva prozirna paravana spojena na vrlo neobičan način. Drvene motke koje su tvorile unutrašnje stranice okvira i noge oba panela bile su umetnute u krugove poprijeko rezanih šupljih rogova bizona. Ti su prsteni pri vrhu i pri dnu tvorili neku vrst "panta" koji su omogućavali da se dvostruki paravan sklopi. Pitala se jesu li i ostali paravani napravljeni na isti način. Gledala je u prostor za kuhanje, radoznalo promatrajući pribor. Martona je klečala na prostirki uz ognjište ograđeno kamenjem podjednake veličine, a popločen pod oko ognjišta bio je vrlo čist. Iza žene, u tamnom kutu osvijetljenom tek jednom kamenom svjetiljkom, bilo je još polica na kojima su stajale šalice, zdjele, pladnjevi i pribor. Vidjela je kako tamo visi suho povrće i trave, a onda je spazila i dio okvira s prečkama o koji je sve to bilo obješeno. Na radnoj površini uz ognjište bile su zdjele, košare i veliki pladanj izrađen od kosti na kojem su bili komadići svježeg crvenog mesa. Ejla se pitala bi li trebala ponuditi pomoć, ali nije znala ni gdje što stoji niti što Martona kuha. Ne bi bila nikakva pomoć kad bi joj se petljala u posao. Bolje je pričekati, mislila je. Promatrala je kako Martona nabada meso na četiri ražnjića koje je onda položila iznad žara, oslanjajući krajeve ražnjića na dva uspravna kamena predviđena da istovremeno podupiru nekoliko takvih ražnjića. Tada je, s kutljačom izrezbarenom od roga kozoroga, zagrabila tekućinu iz čvrsto pletene posude i stavljala je u drvene zdjele. S parom elastičnih hvataljki izraženih od savijenog drveta pecala je glatke kamene oblutke iz košare za kuhanje i u nju opet
  • 32. ubacivala one druge iz vatre, vruće, a onda je donijela one dvije zdjele Ej li i Džondalaru. Ejla je u toj bogatoj juhi vidjela sitne glavice luka i neko drugo korjenasto povrće i shvati koliko je zapravo gladna, ali je čekala da vidi što će Džondalar učiniti. Uzeo je svoj nož s kojim se služio pri jelu - malenu, zašiljenu naoštrenu ljusku kremena umetnutu u držak izrađen od jelenjeg roga - i s njim nabadao malo korjenasto povrće, zatim bi to stavio u usta, malo prožvakao i onda iz zdjele otpio malo juhe. Ejla je uzela svoj nož i učinila isto. Juha je imala bogat, izvrstan okus mesnog temeljca, ali u njoj nije bilo mesa nego samo povrće i, za njen ukus, malo neobična kombinacija začinskih trava i još nešto, ali nije znala što. To ju je iznenadilo jer je gotovo uvijek mogla razaznati sastojke hrane. Ubrzo im je bilo donijeto i meso, rumeno ispečeno na štapićima. I ono je imalo malo neobičan ali izvrstan okus. Željela je pitati, ali je ipak držala jezik za zubima. - Majko, zar ti nećeš jesti? Tako je dobro - upitao je Džondalar, nabadajući još jedan komadić povrća. - Folara i ja smo već jele. Napravila sam puno toga jer stalno očekujem Vilamara, ali sada mi je drago - osmjehnula se. - Samo sam vam morala pogrijati juhu i ispeći ražnjiće od bizonova mesa. Držim to meso u vinskom pacu. To je dakle bio taj okus, pomisli Ejla, otpivši još jedan gutljaj crvene tekućine. Toga je bilo i u juhi. - Kada se Vilamar vraća? - upita Džondalar. -Jedva čekam da ga vidim. - Brzo - odgovori Martona. - otišao je trgovati, na zapad, do Velike Vode, kako bi tamo nabavio sol i ako uspije još nešto, ali on zna kada namjeravamo poći na Ljetni sabor. Sigurno će se vratiti prije našeg polaska, osim ako ga nešto ne zadrži, ali očekujem ga svakog časa. - Laduni od Losadunajaca mi je rekao da oni trguju sa Špiljom koja kopa sol iz planine. Zovu je Slano brdo - rekao je Džondalar. - Brdo soli? Nikad nisam znala, Džondalare, da u brdima ima soli. Mislim da ćeš mi morati jako dugo pričati, a nitko neće znati što je od toga pusta priča, a što istina - rekla je Martona.
  • 33. Džondalar se nasmijao, ali Ejla je imala neki nejasan osjećaj da njegova mati i bez da je to otvoreno rekla, ne vjeruje u to što je čula. -Ja to nisam osobno vidio, ali vjerujem da je ta priča istinita - rekao je. Nisu imali soli, a žive prilično daleko od slane vode. Ne vjerujem da bi se oni s njom tako nehajno ponašali kada bi zbog nje morali trgovati ili daleko putovati. Džondalarov osmijeh je sada postao širi, kao da se prisjetio nečeg smiješnog - Kad već spominjemo daleka putovanja, imam za tebe, majko, poruku od nekog koga smo sreli na našem putu, od nekoga koga poznaš. - Od Dalanara ili Jerike? - upitala je. - Imamo poruku i od njih. Doći će na Ljetni sabor. Dala-nar će pokušati nagovoriti nekoliko mladih Zelandonaca da se s njim vrate. Ta Prva Spilja Lanzadonaca je sve brojnija i ne bi me čudilo ako uskoro zasnuju Drugu Špilju - rekao je Džondalar. - Mislim da neće biti teško naći nekoga - komentirala je Martona. - To će im biti čast. Tko god pode bit će stvarno prvi, prvi i jedini Lanzadonci. - Ali kako oni još nemaju Onu Koja Služi, Dalanar bi htio da se Joplaja i Ekozar združe na zelandonskom obredu Združivanja. Martoninim licem nakratko preleti izraz nezadovoljstva - Tvoja bliska rođakinja je tako lijepa djevojka, neobična ali vrlo lijepa. Kada se ona pojavi na saborima Zelandonaca, nema mladića koji može odvojiti pogled od nje. Zašto bi ona odabrala Ekozara kad može imati svakog mladića kojeg poželi? - Ne, ne može baš svakoga - rekla je Ejla. Martona je pogleda i spazi bljesak obrambenog žara. Ejla je malo pocr-venjela i skrenula pogledom - A i rekla mi je kako nikada neće naći nekoga tko bi je volio toliko kao Ekozar. - Imaš pravo, Ejla - rekla je Martona, a onda malo zastala i, otvoreno je pogledavši, dodala - Postoje i neki ljudi koje ona ne može imati - bacila je kratak pogled na svojega sina. -Ali ona i Ekozar izgledaju... ne izgledaju kao dobar par. Jo-plaja je tako zapanjujuće lijepa a on... nije. Ali nije sve u izgledu, a ponekad izgled uopće nije važan. A čini se i da je Ekozar dobar i pažljiv čovjek. Iako to nije bila izrekla, Ejla je znala da je Martona odmah shvatila razlog zbog kojeg je Joplaja odabrala kako je odabrala.
  • 34. Džondalarova "bliska rođakinja", kćer Dalanarove družice, voljela je čovjeka kojeg nikada ne bi mogla imati. Nitko drugi nije bio važan pa je odabrala onoga za kojeg je znala da iskreno voli nju. I znala je da je Martonina primjedba bila nevažna, zasnovana tek na osobnom smislu za estetiku a ne, kako se bojala, na nekom tvrdom uvjerenju o tome koga je ona zaista trebala odabrati. Džondalarova je mati voljela lijepe stvari pa joj se činilo prikladnim da se onako lijepa djevojka združi s nekim tko je kao i ona, no shvatila je kako je ljepota karaktera važnija od toga. Činilo se da Džondalar nije osjetio tu laganu napetost između ove dvije žene, bio je previše ushićen sam sa sobom jer je uspio upamtiti poruku za koju je bio zamoljen da je prenese svojoj majci, poruku od nekoga koga ona nikada nije spominjala. - ta poruka koju ti donosim nije od Lanzadonaca. Tijekom našeg puta malo smo se duže zadržali kod nekih ljudi, duže no što smo planirali, mada se uopće i nisam namjeravao kod njih zaustaviti... ali to je sad već druga priča. Kada smo odlazili, njihova Ona Koja Služi je rekla: Kad vidiš Martonu, reci joj da je Bodoa pozdravlja i voli. Džondalar se nadao da će se njegova samouvjerena i dostojanstvena mati jako iznenaditi kad joj spomene neko ime iz njezine prošlosti koje je vjerojatno već zaboravila. Namjeravao se ovim poslužiti kao vedrim dodatkom u toj njihovoj prijateljskoj igri riječima i značenjima koje te riječi impliciraju, u igri u kojoj su govorili i ne rekavši, ali nije očekivao reakciju kakva je uslijedila. Martona je širom otvorila oči, a lice joj je problijedilo - Bodoa! Oh, Velika Majko! Bodoa? - Stavila je šake na grudi i činilo se da ne može doći do daha. - Majko! Jesi li dobro? - pitao je Džondalar, skočivši i nagnuvši se nad njom. - Žao mi je, nisam te namjeravao ovako šokirati. Da pozovem Zelandonu? - Ne, ne, dobro mi je - odgovori Martona, duboko uzdah-nuvši. - Samo sam se iznenadila. Nisam mislila da ću ikada više čuti to ime. Čak nisam ni znala da je još živa. Jesi li... imao priliku dobro je upoznati? - Rekla mi je da se gotovo bila združila s tobom i Džokonanom, no mislio sam da vjerojatno pretjeruje, da se možda više dobro
  • 35. ne sjeća - rekao je Džondalar. - Kako to da je nikada nisi spominjala? - Ejla ga začuđeno pogleda. Nije znala da on nije posve povjerovao S"Armuni. - Bilo je to previše bolno, Džondalare. Bodoa mi je bila poput sestre. Bilo bi mi drago da se združila s nama, ali naš je zelandona bio protiv toga. Rekao je kako su obećali njezinom ujaku da će je nakon obuke vratiti kući. Rekao si da je ona Ona Koja Služi? Možda je tako i najbolje, ali bila je tako ljutita kad je odlazila. Molila sam je neka pričeka povoljnije vrijeme prije nego bude pokušala prijeći ledenjak, ali nije htjela ni čuti. Drago mi je što čujem da je preživjela to prelaženje i drago mi je što poručuje da me voli. Vjeruješ li da je tako zaista i mislila kad je to rekla? - Da, majko, siguran sam da je tako i mislila. Ali ona se nije vratila svome domu. Njezin je ujak već bio napustio ovaj svijet, baš kao i njezina mati. Postala je S"Armuna, no zbog te ljutnje u sebi zlorabila je svoj poziv. Pomogla je jednoj zloj ženi da postane vođa, premda nije znala koliko će Ataroa postati zla. Sada S"Armuna nastoji sve to ispraviti. Mislim da je pronašla ispunjenje poziva pomažući svojoj Špilji da nadvladaju posljedice tih loših godina, a možda im i bude vođa dok se ne pojavi netko tko bude dorastao toj dužnosti, kao što si ti bila, majko. Bodoa je izuzetna, čak je i otkrila način kako se blato može pretvoriti u kamen. - Blato u kamen? Džondalare, zvučiš mi kao oni putujući pripovjedači priča - rekla je Martona. - Kako ću znati što da ti vjerujem ako budeš govorio takve nevjerojatne stvari? - Vjeruj mi. Govorim istinu - rekao je Džondalar ozbiljno i bez ikakve skrivene igre riječima. - Nisam postao putujući pripovjedač koji ide od Špilje do Špilje uljepšavajući priče i legende kako bi ih učinio još zanimljivijima, ali prešao sam dug put i vidio mnogo toga. - Pogledao je prema Ejli. - Da to nisi vidjela, bi li vjerovala da ljudi mogu jahati konje ili se sprijateljiti s vukom? Imam ti ispričati toliko toga u što ćeš teško moći povjerovati i pokazati ti neke stvari zbog kojih nećeš vjerovati vlastitim očima. - Dobro, Džondalare. Uvjerio si me. Neću više sumnjati u tvoje riječi... čak i ako mi bude teško povjerovati u to što kažeš - rekla je i onda se osmjehnula s nekim obješenjačkim šarmom
  • 36. kakvog Ejla nije ranije vidjela. Na trenutak se žena doimala mnogo godina mlađom i Ejla shvati od koga je Džondalar naslijedio onaj svoj osmijeh. Martona je podigla svoju posudicu s vinom i polako ga pijuckala, nagovarajući ih da pojedu jelo do kraja. Kada su završili, odnijela je zdjele i ražnjiće, dala im meku, vlažnu kožnatu krpu koja je dobro upijala, da s njom obrisu svoje noževe za jelo prije no što ih odlože, a onda im je natočila još vina. - Dugo te nije bilo, Džondalare - rekla je svome sinu. Ejla je imala dojam da ona pažljivo bira riječi. - Znam da sigurno imaš mnogo priča o svom dugom putovanju. A i ti, Ejla - rekla je, pogledavši mladu ženu. - Mislim da bi dugo trajalo da ih sve ispričate. Nadam se da planirate tu ostati... neko vrijeme - značajno je pogledala Džondalara. - Možete ostati koliko želite, premda bi tu moglo postati pomalo tijesno... nakon nekog vremena. Možda ćete poželjeti imati svoj vlastiti prostor. .. tu u blizini... jednoga dana... Džondalar se osmjehnuo - Da, majko, hoćemo. Ne brini, neću opet otići. Ovo mi je dom. Namjeravam ostati, oboje namjeravamo, osim ako netko bude tome prigovorio. Je li to ta priča koju želiš čuti? Ejla i ja se još nismo združili, ali budemo. Već sam to rekao Zelandoni... bila je tu baš prije nego si ti ušla s vinom. Želio sam čekati dok dođemo kući da bismo se ovdje mogli združiti i da nam ovog ljeta na Obredu združivanja ona sveže čvor. Martona je osmijehom iskazala svoju radost. - Bilo bi lijepo vidjeti da se i u tvome ognjištu rodi dijete, možda čak i od tvojeg duha, Džondalare - rekla je. On je pogledao Ejlu i nasmiješio se - I ja tako mislim -rekao je. Martona se nadala da on tim riječima implicira ono što joj se činilo da on implicira, ali nije željela pitati. On bi joj to sam trebao reći. Željela je samo da on već prestane tako nerado razgovarati o tako važnoj stvari kao što je moguće rađanje djeteta u ognjištu njezinog sina. - Možda će ti biti drago čuti - nastavi Džondalar - da je Tonolan ostavio dijete svojeg duha, kad već ne i ognjišta, u barem jednoj Špilji a možda i u više njih. Jedna Losadu-najka imenom Filonija, kojoj se on dopao, otkrila je vrlo brzo nakon što smo se kod njih zaustavili da je u blagoslovljenom stanju. Sada je
  • 37. združena i ima dvoje djece. Laduna mi je rekla kako su, čim se pročulo da je trudna, svi muškarci imali razloga da je posjete. I ona je jednog odabrala, ali svoju prvu kćer je nazvala. Tonolija. Vidio sam tu curicu. Izgleda baš kao Folara kad je bila malena. Šteta što žive tako daleko i to još s one strane ledenjaka. Do njih treba daleko putovati, iako mi se pri povratku to mjesto činilo već blizu kuće. - Zastao je, utonuvši u misli. - Nikada baš nisam volio putovati. Nikada i ne bih putovao tako daleko da nije bilo Tonolana... - odjednom je vidio izraz na licu svoje majke i kada je postao svjestan o kome govori nestalo je i njegova osmijeha. - Tonolan je bio rođen u Vilamarovom ognjištu - rekla je Martona. - i rođen od njegovog duha, u to sam sigurna. Uvijek je bio u pokretu, čak i kad je još bio vrlo malen. On još uvijek putuje? Ejla opet zapazi tu neizravnost s kojom je Martona pitala ili ponekad nije pitala, a ipak je pitala. Tada se prisjeti kako je Džondalaru uvijek nekako smetala izravnost i otvorena radoznalost Mamutovaca i sada je znala zašto. Ti ljudi koji su sebe zvali Lovci na mamute, taj narod koji ju je bio usvojio i čije se običaje tako mukotrpno trudila usvojiti, nisu bili isti kao Džondalarov narod. I mada su još u Plemenu sve ljude koji su izgledali poput nje nazivali Drugi, Zelandonci nisu bili isto što i Mamutovci, a razlika nije bila samo u jeziku kojim su govorili. Morat će posvetiti više pozornosti načinu na koji se Zelandonci ponašaju ako se želi ovdje uklopiti. Džondalar je duboko uzdahnuo shvaćajući kako je došlo vrijeme da majci kaže što se dogodilo s bratom. Primio je majčine ruke i držao ih među svojim šakama. - Žao mi je, majko. Tonolan sada putuje po onom svijetu. Martonin je bistar, izravan pogled pokazao svu dubinu njezine iznenadne tuge zbog gubitka najmlađeg sina i ramena su joj se spustila kao ispod teškog tereta. Već je jednom propatila smrt najmilijeg, ali još nikada nije izgubila dijete. Činilo se još težim izgubiti ga kad ga je već podigla do zrelosti, a ipak je još cijeli život bio pred njim. Sklopila je oči nastojeći ovladati svojim emocijama, a onda je izravnala ramena i pogledala sina koji joj se vratio. - Džondalare, jesi li bio s njim?
  • 38. - Da - odgovorio je, prisjećajući se i osjetivši kako mu se i tuga vraća. - Bio je to špiljski lav... Tonolan ga je slijedio u kanjon... Pokušao sam ga odgovoriti, no nije me poslušao. Džondalar se borio da zadrži samokontrolu, a Ejla se prisjetila one noći u njezinoj dolini kada ga je tuga bila posve svladala pa ga je ona držala i ljuljala poput djeteta. Tada još nije znala čak ni njegov jezik, no nije potrebno znanje jezika da bi se mogla razumjeti tuga. Sada se nagnula k njemu i dotakla mu ruku kako bi mu pokazala da suosjeća s njim, ne miješajući se pritom u taj trenutak između majke i sina. Mar-toni sada nikakav Ejlin dodir ne bi pomogao. Džondalar je uzdahnuo. - Majko, imam nešto za tebe - rekao je ustajući i odlazeći prema svojoj putnoj naprtnjači. Izvadio je jedan omot a onda, malo razmišljajući, izvadio i drugi. - Tonolan je našao djevojku i zaljubio se. Njezin narod sebe naziva Šaramudonci. Živjeli su uz obalu Velike Majke Rijeke, tamo gdje je rijeka tako velika da razumiješ zašto su je nazvali Velika Majka. Taj narod Šaramudonaca se podijelio popola pa jedni žive na kopnu, loveći divokoze, a Ramudon-ci su ostali uz rijeku, loveći u njoj goleme jesetre. Zimi bi se Ramudonci doselili k Šaramudoncima, a svaka obitelj jedne grupe imala je u drugoj grupi obitelj s kojom je bila tijesno vezana, kao da su združeni.. Činilo se da su to dva naroda, no veze među njima bile su tako bliske da su zapravo bili dvije polovice istog naroda. - Džondalaru je bilo teško objasniti tako jedinstven i vrlo složen element jedne kulture. - Tonolan je bio toliko zaljubljen da je htio postati jedan od njih. Kada se združio s Jetamijom postao je dijelom šara-mudonske polovice. - Kakvo prekrasno ime! - rekla je Martona. - I bila je prelijepa. Jako bi ti se sviđala. - Kažeš bila je? - Umrla je rađajući dijete koje je bilo sin njegovog ognjišta. Tonolan to nije mogao podnijeti. Mislim da je on želio poći za njom na onaj svijet. - Uvijek je bio tako sretan, tako bezbrižan. - Znam, ali kad je Jetamija umrla, on se promijenio. Više nije bio ni sretan niti bezbrižan, samo neoprezan. Više nije mogao ostati sa Šaramudoncima. Pokušavao sam ga nagovoriti da pođe
  • 39. sa mnom kući, ali on je htio prema sjeveru. Nisam ga mogao pustiti samog. Ramundonci su nam dali jedan njihov čamac... oni rade izvrsne čamce... pa smo krenuli nizvodno, ali smo u velikoj delti, na kraju Velike Majke Rijeke, tamo gdje se ona ulijeva u Beransko more, ostali bez svega. Ja sam bio ranjen, a on je umalo nestao u živom pijesku, ali nas je jedan logor Mamutovaca spasio. -Jesi li tamo upoznao Ejlu? Džondalar pogleda Ejlu, a onda opet svoju majku - Ne, - odgovorio je, zastavši malo - kad smo napustili Logor žalosne vrbe Tonolan je poželio otići na sjever i s njima za vrijeme Ljetnog sabora loviti mamute, ali sumnjam da mu je zaista bilo do toga. On je samo želio ići dalje - Džondalar je sklopio oči i opet duboko uzdahnuo. - Lovili smo srnu, - nastavio je s pričom - ali nismo znali da je upravo tu srnu progonila lavica. Napala je srnu u isto vrijeme kada smo i mi bacili koplja. Koplja su je prva pogodila, ali lavica je ipak uzela lovinu. Tonolan je odlučio slijediti je, rekavši da je srna njegova a ne lavičina. Rekao sam mu neka se ne prepire s lavicom i neka joj je ostavi, ali on je bio ustrajan u namjeri da slijedi lavicu do njezinog brloga. Malo smo pričekali, a kada je lavica otišla, Tonolan je odlučio poći za njom u kanjon i uzeti komad mesa. Lavica je bila s mužjakom, a on nije namjeravao prepustiti nam lovinu. Ubio je Tonolana, a i mene je gadno napao. Martona se zabrinuto namrštila - Tebe je napao lav? - Da nije bilo Ejle, bio bih mrtav. - rekao je Džondalar. -Ona mi je spasila život. Otela me je tome lavu, a i liječila mi je rane. Ona je iscjeliteljica. Martona pogleda Ejlu, a onda opet iznenađeno pogleda Džondalara. - Ona te otela lavu? - Njiska mi je pomogla, a ja to i ne bih mogla učiniti da je to bio neki drugi lav - pokušala je objasniti Ejla. Džondalar je razumio majčinu zbunjenost. A znao je i kako to pojašnjenje neće nimalo pomoći da se lakše povjeruje u priču. - Vidjela si kako je Vuk i konji slušaju... - Pa ne želiš mi valjda reći... - Reci joj ti, Ejla - predloži Džondalar.
  • 40. - Tog lava sam našla kad je bio još posve malen lavić -započne Ejla. - Zgazio ga je jelen pa ga je mati ostavila misleći da je mrtav. Gotovo je i bio mrtav. Ja sam progonila te jelene želeći da mi koji upadne u stupicu koju sam iskopala u tlu. Jednog sam tako i ulovila, a putem natrag prema dolini naišla sam na tog lavića pa sam i njega ponijela sa sobom. Njiska baš i nije bila previše sretna jer ju je njegov miris plašio, no ja sam se i s jelenom i s lavićem vratila u svoju špilju. Liječila sam ga i on se oporavio, ali se nije mogao sam o sebi brinuti pa sam mu ja morala biti mati. I Njiska se naučila brinuti o njemu - Ejla se osmjehnula prisjećajući se. - Kada je bio malen bilo je zgodno gledati njih dvoje zajedno. Martona je gledala mladu ženu i tada je došla do nove spoznaje. - To je, znači, način na koji ti to radiš? - rekla je. - Tako i s vukom. I s konjima? Sada je došao red na Ejlu da zine od čuda. Nitko nikada nije tako brzo uočio tu povezanost. Zasjala je od zadovoljstva što je Martona to uspjela shvatiti - Da! Naravno! To sam svima pokušavala objasniti! Ako nađeš životinju dok je još posve malena pa je hraniš i podižeš kao da je tvoje vlastito dijete, ona se veže uz tebe kao i ti uz nju. Taj lav koji je ubio Tonola-na i napao Džondalara bio je lav kojeg sam ja uzgojila. Bio mi je poput sina. - Ali tada je već bio posve odrastao i spario se sa ženkom, zar ne? Kako si ga uspjela maknuti od Džondalara? - pitala je Martona. Nije mogla vjerovati. - Zajedno smo lovili. Kada je on bio malen, dijelila sam svoj ulov s njim, a kada je porastao prisilila sam ga da on svoj ulov dijeli sa mnom. Uvijek je učinio što sam tražila od njega. Bila sam mu mati. Lavovi su navikli slušati svoju majku - rekla je Ejla. - Ni ja to ne razumijem - izjavi Džondalar, vidjevši majčin izraz lica. - Taj lav je bio najveći kojega sam ikada vidio, no Ejla ga je uspjela zaustaviti kad se već spremio da me po drugi puta napadne. Više nego jedanput sam je vidio kako jaši na njegovim leđima. Cijeli Ljetni logor Mamutovaca ju je vidio kako jaši na tom lavu. Ja sam to vidio, a ipak mi je teško u to povjerovati. - Samo mi je žao što nisam mogla spasiti Tonolana - rekla je Ejla. - Čula sam da je netko kriknuo, ali kad sam stigla onamo, Tonolan je već bio mrtav.
  • 41. Ejline su riječi podsjetile Martonu na njezinu tugu i neko vrijeme su svi utonuli u vlastite osjećaje, ali Martona je željela saznati više, željela je shvatiti - Drago mi je što je našao nekoga koga je volio - rekla je. Džondalar je uzeo onaj prvi omot kojeg je izvadio iz svoje putne naprtnjače - Onoga dana kad su se on i Jetamija združili, rekao mi je kako ti znaš da se on nikada neće vratiti, ali morao sam mu obećati da ću se ja jednoga dana vratiti. I rekao mi je da ti onda donesem nešto lijepo, onako kako ti Vilamar uvijek donese. Kad smo se Ejla i ja na povratku zaustavili kod Šaramudonaca, Rozarija mi je ovo dala za tebe... Rozarija je bila žena koja je othranila Jetamiju kad joj je mati umrla. Rekla mi je da je to bila Jetamijina najdraža - rekao je Džondalar, pružajući majci omot. Džondalar je prerezao uzicu kojom je bio vezan omot kože. U prvi mah Martona je pomislila kako je dar upravo taj mekan semiš divokoze, jer je koža bila tako lijepa, ali kad ju je odmotala zastao joj je dah pri pogledu na prekrasnu ogrlicu. Bila je izrađena od zuba divokoze, savršeno bijelih zuba mladih životinja, probušenih kroz korijen, simetrično i postupno složenih prema veličini, svaki od njih odvojen jednako tako pomno odabranim kralješcima malih jesetri, dok se u sredini u svim duginim bojama ljeskao sedefast privjesak nalik čamcu. - Ovo predstavlja narod kojem se Tonolan odlučio pridružiti, Šaramudonce, a jesetre s rijeke predstavljaju Ramudonce, dok je čamac simbol oba dijela tog naroda. Rozarija je željela da imaš nešto što je pripadalo ženi koju je Tonolan izabrao - rekao je Dzondalar. Suze su pronalazile svoj put niz Martonino lice dok je gledala taj prelijep dar - Džondalare, zbog čega je on mislio kako ja znam da se on neće vratiti? - upitala je. - Rekao je da si mu pri odlasku rekla "Sretan put", a ne "Dok se ne vratiš". U oči su joj navrle nove suze i onda se prelile - Imao je pravo, nisam mislila da će se vratiti. Ma koliko ja to pred samom sobom poricala, kada je otišao bila sam sigurna da ga više nikada neću vidjeti. A kad sam čula da si otišao s njim, mislila sam da sam izgubila dva sina. Džondalare, htjela bih da se je i
  • 42. Tonolan vratio s tobom, ali drago mi je što si se barem ti vratio - rekla je, krenuvši mu u zagrljaj. Ejla nije mogla zaustaviti vlastite suze gledajući taj zagrljaj Džondalara i njegove majke. Sada je polako shvaćala zašto Dzondalar nije mogao ostati sa Saramudoncima kad su mu to Tolija i Markeno predložili. Ona je znala kako je to kada izgubiš sina. Znala je da nikada neće ponovo vidjeti svoga sina, a željela je znati kako mu je, što se s njim dogodilo i kakvim životom živi. Ona zavjesa na ulazu se opet pomaknula. - Pogodite tko se vratio kući - povikala je Folara, žureći unutra. Za njom je, mnogo mirnije, išao Vilamar.
  • 43. III Mrtona je požurila pozdraviti se s muškarcem koji se upravo vratio i oni se toplo zagrliše. - Oh, Martona! Vidim da se taj tvoj visoki sin vratio! Nikada nisam pomislio da će od njega postati putnik. Možda je trebao postati trgovac umjesto da obrađuje kremen -rekao je, skidajući naprtnjaču s leđa. Onda je srdačno zagrlio Džondalara - Vidim da se nisi nimalo smanjio - rekao je stariji čovjek uz širok osmijeh, gledajući gore u plavokosog čovjeka, u njegovu punu visinu od stotinu devedeset i osam centimetara. Džondalar mu uzvrati osmijehom. Taj čovjek ga je uvijek tako pozdravljao, s tim šalama na račun njegove visine. I sam visok dobrano preko stotinu i osamdeset, Vilamar, kojeg je on smatrao muškarcem svog ognjišta koliko i Dalanara, nije baš bio nizak, ali Džondalar je svojom visinom bio ravan onom muškarcu s kojim je Martona bila združena kada se Džondalar rodio, prije no što su razvezali svoj čvor. -A gdje ti je drugi sin, Martona? - upita Vilamar, još uvijek se osmjehujući. Tada zapazi njezino uplakano lice i shvati koliko je uzrujana. Kada je vidio kako se njezina tuga odrazila na Džondalaru, njegov je osmijeh nestao. - Tonolan sada putuje drugim svijetom - rekao je Džondalar. - Upravo sam pričao majci... - Vidio je kako je čovjek problijedio pa zateturao kao da je primio fizički udarac. - Ali... ali ne može biti na onom svijetu - u šoku i s nevjericom izjavi Vilamar. - On je bio premlad. Nije našao ni ženu s kojom bi zasnovao ognjište. - Sa svakom novom riječju glas mu je postajao sve viši, piskutav. - On... on još nije došao kući... - Ovo zadnje je zvučalo gotovo kao očajnički vapaj. Vilamaru su Martonina djeca oduvijek bila draga, ali kad su se združili Džoharan, dijete koje je rodila u Džokonanovom ognjištu, je već bio gotovo spreman za svoju doni-ženu, gotovo već muškarac, tako da je odnos s njim bio nalik onome između dva prijatelja. I mada je brzo zavolio Džondalara koji je tada bio još tako maleno djetešce da je još sisao, Tonolan i Folara su bili prava djeca njegovog ognjišta. Bio je uvjeren da je Tonolan i sin njegova duha jer mu je dječak u toliko toga bio nalik, a posebno
  • 44. zato što je toliko volio putovati i uvijek je želio vidjeti nove krajeve. Znao je kako se Martona u dubini svojeg srca bojala da ga više nikada neće vidjeti, a kada je saznala da je i Džondalar otišao s njim bojala se da više neće vidjeti ni njega. No Vilamar je mislio kako je to puka majčinska zabrinutost. Vilamar je očekivao da će se Tonolan vratiti, baš kao što se i on uvijek vraćao. Činilo se da čovjek ima vrtoglavicu, da se ne može orijentirati. Martona je natočila malo tekućine iz crvene posude, dok su ga Džondalar i Folara nagovarali neka sjedne na jastuke pokraj niskog stolića. - Popij malo vina - rekla je Martona, sjedajući uz njega. On se osjećao potpuno praznim, nesposobnim da shvati tu tragediju. Uzeo je posudu, iskapio je, i činilo se da je to učinio posve nesvjesno, a onda je samo sjedio zureći u posudu. Ejla je poželjela da postoji nešto što bi mogla učiniti. Pomišljala je na to da uzme svoju torbu s ljekarijama i pripremi mu neki smirujući napitak. Ali on nju nije poznavao, a i znala je da će on dobiti najbolju njegu koja mu se u takvom času može pružiti: svu pažnju i brigu ljudi koji su ga voljeli. Razmišljala je kako bi se ona osjećala kada bi naglo saznala da je Dark mrtav. To što je znala da ga više nikada neće vidjeti bilo je ipak nešto sasvim drugo, jer još je uvijek mogla zamišljati ga kako raste uz Ubinu ljubav i njegu. - Tonolan je pronašao ženu koju je volio - rekla je Martona, pokušavajući ga utješiti. Vidjevši koliko njezin čovjek pati i kako mu je potrebna, zaboravila je vlastiti očaj i željela mu je pomoći. - Džondalar mi je donio nešto što je pripadalo njoj. - Uzela je ogrlicu i pokazala mu je. Činilo se da on zuri u prazan prostor, nesvjestan svega oko sebe, a onda se silovito stresao i zatvorio oči. Nakon nekog vremena se okrenuo i pogledao Martonu, kao da se prisjetio da mu je ona nešto govorila, premda se nije mogao sjetiti što je rekla. - Ovo je pripadalo Tonolanovoj družici - rekla je, pružajući mu ogrlicu. - Džondalar je rekao da ovo predstavlja njezin narod. Živjeli su pokraj Velike Rijeke... Velike Majke Rijeke. - Znači dotamo je došao - rekao je Vilamar, a glas mu se tresao od uzbuđenja.
  • 45. -Još i dalje - rekao je Džondalar. - Došli smo do njezinog kraja, išli smo sve do Beranskog mora pa i dalje. Od tamo je Tonolan želio krenuti na sjever i s Mamutovcima loviti mamute. - Vilamar ga je gledao s licem prepunim boli i čuđenja, kao da nije posve razumio što mu se govori. - I imam nešto što mu je pripadalo - rekao je Džondalar, nastojeći smisliti nešto kako bi mu pomogao. - Uzeo je sa stola onaj drugi paket. - To mi je dao Markeno. On mu je postao rođak, bio je dio njegove ramudonske obitelji. Džondalar je razmotao u kožu zamotan paket i pokazao Vilamaru i Martoni spravu izrađenu od rogovlja crvenog jelena, jedne vrste losa, rogova koji su imali izbojke upravo iznad prvih rašlji. U širokom dijelu roga, neposredno ispod donjih rašlji, bila je izbušena rupa promjera nekih četiri centimetra. To je bio Tonolanov pribor za ravnanje koplja. Tonolan je izučio zanat savijanja drveta, što se obično radilo zagrijavanjem drveta vrućim kamenjem i parom. Ovaj alat je služio da bi se dobila bolja kontrola kada se pritiskanjem i pokušajem korištenja poluge pokušavaju izravnati neravnine ili iskrivljenost koplja, pa su koplja koja je on izradio letjela zaista ravno. To je bilo posebno korisno pri dnu dugačkih grana, tamo gdje se nisu mogle obuhvatiti šakom. Kad bi se takav dio uvukao u rupu dobila bi se dodatna poluga pa su se vršci mogli izravnati. I premda je naziv te sprave bio izravnjivač, mogla se koristiti i za savijanje drveta, primjerice pri izradi krplji ili elastičnih hvataljki ili bilo kojeg predmeta za čiju je izradu trebalo savinuti drvo. To su bili samo različiti vidovi iste vještine. Čvrst, tridesetak centimetara dugačak držak tog oruđa bio je izrezbaren prikazima simbola, životinja i proljetnog bilja. Rezbarije su mogle biti višeznačne, ovisno o kontekstu - rez- barije i slikarije su uvijek bile znatno kompleksnije negoli se to činilo. Svi takvi crteži rađeni su u čast Velike Majke Zemlje pa je tako i svrha ovih na dršku Tonolanova izravnjivača bila da Ona dopusti da duhovi životinja budu privučeni kopljem izrađenim ovim oruđem. Bilo je tu i elemenata vezanih uz godišnja doba, kao dio ezoteričnog, duhovnog aspekta. Ti lijepo izrađeni deskriptivni uresi nisu bili tek simboli nego je, Džondalar je to znao, njegov brat volio te rezbarije zbog ljepote njihove izrade.
  • 46. Vilamar se, izgleda, usredotočio na tu spravu i posegnuo je za njom. - To je bilo Tonolanovo - rekao je. - Da - složila se Martona. - Sjećaš li se kad je Tonolan s tim oruđem savijao drvo kako bi napravio ovaj potporanj za ploču stola? - dodirnula je nisku kamenu ploču pred sobom. - Tonolan je bio vješt u svom zanatu - rekao je Vilamar još uvijek nekim čudnim, odsutnim glasom. - Da, bio je - složio se Džondalar. - Mislim da se tako ugodno osjećao među Šaramudoncima djelomice i zato što su oni od drveta proizvodili takve stvari o kojima on nije ni sanjao da bi se mogle napraviti. Savijali su drvo za izradu čamaca. Oblikovali su, pa onda izdubili deblo i tako napravili kanu, jednu vrst čamca, a onda mu savijali stranice kako bi ih proširili. Mogu ih učiniti još većima dodajući po strani daske savijene tako da prate liniju čamca i onda ih spoje. Ramudonci vrlo vješto kormilare čamcima kroz vodu, ali pri samoj izradi čamaca i Šaramudonci i Ramudonci vrlo tijesno surađuju. - Ja sam razmišljao o tome da ostanem kod njih. To su krasni ljudi. Kad smo se na povratku Ejla i ja zaustavili kod njih kako bi ih posjetili, željeli su da oboje ostanemo s njima. Da sam ostao, mislim da bih se opredijelio za onu polovicu tog naroda koja sebe naziva Ramudonci. A tamo je bio i mladić koji je zaista želio naučiti zanat obrade kremena. Džondalaru je bilo jasno da sada već brblja bez veze, no ponestalo mu je ideja što bi još mogao učiniti ili reći pa da time popuni nastalu prazninu. Još nikada nije vidio Vilamara ovako potresenog. Na ulazu se začulo kucanje i onda, ne čekajući poziv da uđe, Zelandona odgurne zavjesu u stranu i stupi u prostoriju. Za njom je išla Folara i Ejla shvati da je djevojka bila otišla pozvati tu ženu. U sebi je odobravajući kimnula jer to se i trebalo učiniti. Džondalarova sestra je bila mudra djevojka. Folaru je brinulo što vidi Vilamara tako uzrujanog. Nije znala što bi mogla učiniti osim otići po pomoć. A Zelandona je bila doniera: ona koja daje Donine Darove, ona koja djeluje kao posrednik između Đoni i Njezine djece, pružajući svakovrsnu pomoć i liječenje, ona kojoj se odlazilo po pomoć. Folara je bila objasnila toj moćnoj ženi suštinu problema. Zelandona je brzo ovladala situacijom. Okrenula se k djevojci i