2. Romantična muzika je stilski pokret u zapadnoj
orkestralnoj muzicii povezan sa periodom XIX veka koji
se obično naziva doba romantizma ili period
romantizma. Usko je povezan sa širim
konceptom romantizma - intelektualnim, umetničkim i
književnim pokretom koji je postao značajan u Evropi od
približno 1800. do 1910. godine. Romantični
kompozitori su težili stvaranju muzike koja je bila
individualistička, emocionalna i dramatična.
Romantičarska muzika je često bila prividno inspirisana
nemuzičke stimuluse, kao što su priroda, književnost,
poezija. U ovom pokretu u muzici se ističu tri ličnosti:
Feliks Mendelson, Robert Šuman, Franc Šubert.
4. Biografija
▪ Zahvaljujući majci koja je i sama navodno bila muzički izuzetno nadarena, Robert Šuman je već kao
sedmogodišnjak počeo da dobija časova klavira pa čak i da piše prve kompozicije. Međutim, s obzirom
na to da je rano ostao bez oca, majka i zakonski staratelj odlučili su, uprkos talentu za muziku, da
Robert mora da izuči nešto solidno i izbor je pao na prava.
▪ Studije prava zamenili su časovi klavira. Kod Fridriha Vika nije samo naučio tehniku komponovanja već i
osnovao „Novi časopis za muziku“ – list koji izlazi i dan danas. Idiličan odnos koji je vladao između
Šumana i Vika pokvarila je ljubavna priča koja se rodila između učenika i majstorove kćeri. Vik nimalo
nije bio oduševljen vezom između Roberta i njegove Klare. Smatrao je da ona može da dobije boljeg
partnera i pokušao je sve da se ta veza prekine. Pravdu su dobili tek na sudu 1840. godine kada je
presuda u korist mladog para prisilila Vika na saglasnost. Ova nesrećna ljubav je bila povod za nastanak
njegovih mnogih djela.
▪ No nekako u to vreme, njegove kompozicije počele su da nailaze na sve manje oduševljenja. Šumanov
zvuk kao da nije odgovarao duhu vremena – popularniji su bili Betoven, Mendelson i Šopen. Čak je
Klara, koja se u međuvremenu kao pijanistkinja probila na evropsku muzičku scenu, na svojim
koncertima svirala je suprugove kompozicije tek kao dodatke, a ponekad čak ni to.
▪ Da situacija bude još gora, a njegova poniženja još veća, u inostranstvu su na Šumana sve češće gledali
samo kao na supruga nadarene pijanistkinje, a ne kao na priznatog kompozitora. Svetlo na kraju tunela
ugledao je konačno u trenutku kada je dobio poziv da u Diseldorfu, u Gradskom orkestru, preuzme
mesto muzičkog direktora.
5. Zivot pred smrt
▪ Sklonost depresiji koja se kod kompozitora javljala još u mladim danima, u
to vreme postajala je sve intenzivnija. U vreme karnevala, 27. februara
1854, depresivan i očajan, Robert Šuman skočio je u Rajnu i pokušao da se
udavi. Samoubistvo mu nije pošlo za rukom pa je poslednje dve godine
života proveo u psihijatarskoj bolnici u Bonu.
▪ No uprkos svemu, upravo je tokom godina provedenih u Diseldorfu Šuman
uspeo da komponuje čak jednu trećinu svog sveukupnog stvaralačkog
opusa – između ostalog i svetski poznati Koncert za čelo, Koncert za
violinu, Misu broj 147 i Rekvijem. Na 26. jul 1856. godine Šumanov život se
okončao.
6. Najpoznatija
djela
▪ ,,Pjesnikova ljubav (draga)’’
▪ ,,Karneval’’
▪ ,,Album lišća’’
▪ ,,Cvijetni komad’’
▪ ,,Album za mlade’’
▪ ,,Scene iz djetinjstva’’
▪ ,,Koncert za čelo’’
▪ ,,Koncert za violinu’’
▪ ,,Rekvijem’’
▪ ,,Misa broj 147’’
8. Biografija
• Franc Peter Šubert (njem. Franz Peter Schubert) je bio austrijski kompozitor. Rođen je u Beču 31.
januara 1797. godine, a umro je u Beču 19. novembra 1828. godine. U šestoj godini otac ga je
pripremao za školu, a u sedmoj bio redovan učenik očeve škole. Takođe, u sedmoj godini je od oca
učio osnove violine, a od brata je učio tehnike sviranja na klaviru. Angažovali su i učitelja muzike za
Šuberta, a tu čast je imao Mihael Holzer (Michael Holzer), koji je redovno svirao orgulje i vodio zbor
u crkvi njihovog okruženja.
• Čuvši Mocartove (Mozart) kompozicije ostao je zadivljen, očaran, a one su mu poslužile kao
inspiracija za stvaranje i na osnovu njih je mnogo naučio o muzici. Znanje o muzici je crpio i iz
redovnih posjeta operi.Na Šuberta su takođe uticale kompozicije Johana Rudolfa Cumstiga
(Johann Rudolf Zumsteeg). Dok je pohađao carsku bogosloviju upoznao je Josefa fon Spauna
(Joseph von Spaun), sa kojim je ostvario cjeloživotno prijateljstvo. Kako je Jozef bio materijalno
stabilniji od Šuberta, dosta mu je pomagao u tom pogledu. Bio je pristalica romantizma u muzici.
Pripadao je krugu bečkih umjetnika, a sa njima je ostvarivao bliske prijateljske odnose. Zajedno sa
prijateljima je priređivao privatne koncerte koje su nazvali „Šubertijade“.
• Sva značajnija muzička djela izvođena su u amaterskom orkestru u Gundelhofu. Orkestar je
sačinjavao grupu koja je nastala na zabavama kvarteta u njegovoj kući. Svoje kompozicije je
predstavljao sve većem krugu publike. Izdavači mu nisu pridavali značaj. Od svih izdavača, jedino je
Anton Diabeli (Anton Diabelli), iako teška srca, pristao na neke od njegovih kompozicija pusti u
štampu. Uskoro je i njihova saradnja došla do kraja.
9. Život pred smrt
▪ Kako je Šubert stvarao sve veći broj dijela, tako se sve više otkrivao kao
muzički genij. U toku svog života, ovaj kompozitor, nije bio priznat. U
periodu uspona u karijeri i najplodnijeg perioda života Šubert se razbolio.
▪ Umro je od posljedica tifusdne groznice. Dok je umirao tražio je da čuje
djelo kompozitora kojem se divio cijeli svoj život, Betovenov „Gudački
kvartet broj 14 u Cis-molu, Op. 131“.
▪ Po njegovoj želji sahranjen je na groblju u Veringu kraj Betovena.
▪ Umro je mlad, u 31. godini. Tako kratak život bio je dovoljan da napiše 630
kompozicija, devet simfonija, određen broj opera, kvarteta i soneta.
12. Biografija
▪ Feliks Mendelson, nemački kompozitor, pijanista, dirigent i slikar, komponovao je
uvertiru na Šekspirovu dramu „San letnje noći” i osnovao je Lajpciški konzervatorijum.
Pripadao je romantizmu, međutim njegova harmonija podseća na kompozicije
klasičara i zbog toga ga nazivaju „klasikom romantizma”.
▪ Feliks Mendelson je rođen 3. februara 1809. godine u Hamburgu. Potiče iz bogate
porodice kojoj su društvo pravili vodeći nemački umetnici i muzičari. Još dok je bio
dete roditelji su uočili da je Feliks izuzetno talentovan i inteligentan. Isticao se u
svemu čega bi se dohvatio, a bavio se slikanjem, pisanjem poezije, jezicima, sportom i
muzikom. Mendelson se često smatra muzičkim „čudom od deteta” odmah nakon
Mocarta. Još kao dete je napisao pet opera i jedanaest simfonija, a sa samo devet
godina imao je svoj prvi javni nastup, kada je učestvovao na koncertu kamerne
muzike.
▪ Od dvanaeste do trinaeste godine, inspirisan Bahom, Betovenom i Mocartom, napisao
je dvanaest simfonija za žičane instrumente. Sa trinaest godina je objavio svoje prvo
delo, „Klavirski kvartet”. Sa petnaest godina je objavio svoju prvu simfoniju. Sa
šesnaest godina je završio „Gudački oktet”, prvo delo koje oslikava njegovu
genijalnost, a godinu dana kasnije i uvertiru za Šekspirovu dramu „San letnje noći“. To
su njegova najpoznatija rana dela. Šesnaest godina kasnije napisao je poznati
13. Život pred smrt
▪ Pred kraj života, Mendelson je bio veoma bolestan. Poslednje putovanje u
Englesku ga je iscrpelo i nakon više srčanih napada umire 1847. godine u
trideset i osmoj godini života.
▪ Jednom je opisao smrt kao „mesto gde muzika i dalje postoji, ali gde više
nema tuge i rastanaka”.
▪ Kada je kraljica Viktorija čila za Mendelsonovu smrt, opisala ga je kao
„najboljeg muzičkog genija, pored Mocarta”.