1. MOĆ, VLAST i DRŢAVA
Nina Miljević
Petra Mifka
Ana Maţar
Anita Marković
Elena Novak
Vanja Blaţun

2. Max Weber
 otac moderne sociologije
 “najvećim Nijemcem naše epohe” (Karl
Jaspers )
 “ njemaĉka sveuĉilišta nakon Webera
više nisu imale uĉitelja poput njega” (Karl
Löwith)
 “Ni po koju cijenu ne bi tolerirao
difamaciju svojih ţidovskih kolega, ne
zbog ljubavi prema Ţidovima kao
takvima nego zbog svoje plemenite
osjećajnosti i svog strogog smisla za
pravdu.” (Karl Löwith)

3.  nakon studija, u jednom pismu,
izrekao je ţelju za bavljenjem
politikom:
“U ovom trenutku ĉisto
znanstvena djelatnost za mene
je izgubila svaku draţ, jer imam
utisak da praktiĉni interesi, koje
pravo treba regulirati, pruţaju
kombinacije koje se ne mogu
shvatiti sredstvima znanosti.
Zbog toga je u meni znatno
popustila ţelja da se bavim
znanošću radi nje same.”

4.  Za 1. svjetskog rata usprotivio se
njemaĉkoj politici aneksije, uvjeren da
Njemaĉka svjetsku ulogu moţe imati
samo politikom slobodnog savezništva
 traţio 1915. sklapanje separatnog
mira
 Prije rata zauzimao se za
demokratske reforme, a od 1917. za
parlamentarnu republiku

5. Gospodarstvo i društvo
 sociologija -“znanost koja ţeli razumjeti i
tumaĉiti društveno djelovanje i time
objasniti ono što je uzroĉno u njegovu
toku i njegovim posljedicama”
 osnovni cilj je razumijevanje društvenog
djelovanja – “razumijevajuća sociologija”
 nakon što je razumjela društveno
djelovanje, sociologija mora pristupiti i
njegovu uzroĉnom objašnjenju.
 potpuno objašnjenje ljudskih fenomena
nikada nije dostiţno, tu se isprepliće
mnoštvo faktora u nastajanju svakog
fenomena

6. VLAST
 moć povijesno uvijek vodi k vlasti
 vjerojatnost da će se odreĊene osobe
poslušati zapovijed odreĊenog sadrţaja
 institucionalizirana moć, postoji u okviru
odreĊene društvene organizacije i
zasniva se na njezinom normativnom
poretku
 obostrana raspodjelu prava i duţnosti
(bez samovolje, u granicama ovlasti oni
na višim poloţajima naredbama,
upozorenjima ili zabranama nadziru
ponašanje onih na niţim), kreće se u
odreĊenim granicama, a nameće je,
odrţava i štiti društvena organizacija, tj.
oslanja se na prisilu (neposlušnost se
kaţnjava po odreĊenom postupku)

7.  Vlast je po Weberu jedan od
najvaţnijih elemenata djelovanja
zajednice
 Vlast je poseban oblik moći – kod
kojeg primarni cilj nije ĉisto ekonomski
interes
 MeĊutim, ekonomska je moć ĉesta
posljedica vlasti, te ujedno i jedno od
njenih najvaţnijih sredstava

8. Tipovi vlasti
 Karizmatska Tradicionalna Racionalno-zakonska
Zasniva se na odanosti Temelji se na vjeri u Temelji se na prihvaćanju
podanika vođi za kojeg se ispravnost i svetost skupa impersonalnih
vjeruje da raspolaže postojećih običaja i pravila. Osobe na vlasti u
iznimnim sposobnostima tradicija. Osobe na vlasti mogućnosti su izdavati
(koje se smatraju zahtijevaju poslušnost naredbe i navesti
nadnaravnima, podanika na temelju podanike da se pokore tim
nadljudskima i sl.) svojeg tradicionalnog naredbama, s obzirom na
Karizmatski vođe statusa, koji je obično to da drugi prihvaćaju
dominiraju i kontroliraju naslijeđen. (primjer: zakonski okvir koji
svoje sljedbenike izravnim feudalni sustav legalizira tu vlast.
emocionalnim srednjovjekovne Europe) Primjerice – sudske
obraćanjem, čime se presude, odluke porezne
stvara odanost i lojalnost. ili vojne uprave itd.
(primjeri: Aleksandar Pravila na kojima se ova
Veliki, Napoleon, Castro) vlast temelji racionalna
su.

9. WEBEROVA DEFINICIJA
POLITIKE
 Politiĉka vlast - oblik vlasti koji organiziranjem
politiĉkog ţivota na nekom podruĉju ili
organizaciji omogućuje pojedincu ili grupi da
zapovijedanjem utjeĉe na djelovanje i
ponašanje drugih neovisno o njihovu
pristanku, upotrebom razliĉitih sredstava
 U nedovršenom djelu Gospodarstvo i društvo
Weber politiku odreĊuje kao "teţnju prema
sudjelovanju u moći ili prema utjecaju na
raspodjelu moći izmeĊu drţava ili izmeĊu
grupa ljudi u drţavi u kojoj ţive.“

10. ŠTO JE POLITIKA?
 1. nastojanje oko dobrog ţivota u
zajednici
 2. umijeće razboritog vladanja
(drţavništvo)
 3. sposobnost postizanja kompromisa
i konsenzusa (umjetnost mogućeg)
 4. teţnja za moći, nametanje svoje
volje drugima

11. POLITIĈARI I VOĐE
 Ţivjeti za politiku i od politike
 Tri obiljeţja dobrog politiĉara (voĊe):
1. strast
2. osjećaj odgovornosti – etika uvjerenja
(pridrţavanje naĉela i osjećaja
duţnosti bez obzira na posljedice) i
etika odgovornosti (najprikladnija
sredstva za postizanje cilja)
3. sposobnost dobre procjene