1. ER - RAHIKUL - MAHTUM
ZAPE^A]ENI
D@ENETSKI NAPITAK
Studija o ‘ivotopisu Resulullaha, s.a.v.s.
Autor:
Safijurrahman el - Mubarekfuri
Sarajevo, 2001 - 1422. H.G.
2. Naslov originala ER - RAHIKUL - MAHTUM
Naslov prijevoda: ZAPE^A]ENI D@ENETSKI NAPITAK
Autor Safijurrahman el Mubarekfuri
S arapskog prevela Subhija Had‘imejli} - Skenderovi}
[erijatski recenzent Muhamed Mehanovi}
Likovno - tehni~ki
urednik Ned‘ad Kazi}, Fatih Farhat
Lektor i korektor Nermina Ferizbegovi}, Omer Resulovi}
DTP Kavazovi} D&T, Sarajevo
[tampa “OKO” - Sarajevo
Tira`: 30.000
KNJIGA BROJ 20
Peto izdanje BESPLATNI PRIMJERAK
Izdava~ Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za
pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj Fahd” u Sarajevu
[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA”
KRALJA FAHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo
UDK 297.161
el - MUBAREKFURI, Safijurrahman
Zape~a}eni d`enetski napitak: studija o `ivotopisu Resulullaha, s.a.v.s. /
Safijurrahman el - Mubarekfuri; (s arapskog prevela Subhija Had`imejli} - Skenderovi}). - 5. izd.
- Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998. - 490 str.; 20 cm. -
(Visoki saudijski komitet zs pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 20)
Prijevod djela: Er - rahikul - mahtum. -
Bilje{ke: str. 445 - 470.
ISBN 9958 - 880 - 10 - 9
COBISS - ID 521734
3. U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog
PREDGOVOR
Hvala Allahu Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu
Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je
pravi put moj, pa se njega dr`ite idruge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje
od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah tako|er veli: “Reci: ‘Zar su
isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli:
“Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.”
(Et - Tegabun, 8)
Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je,
doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg Vjerovjesnika
Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme.
Najuzvi{enija znanost je spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja
vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije.
U tradiciji se pominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka je kao
vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i
najdostojniji da bude primjen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm {erijatom.
A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo
zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56)
Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti
predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera
provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih
muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti,
u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te
uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom
ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a
4. djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, ‘ivot s onim
{to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir
~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda
vodilo?
U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, ‘ivimo s ovom
odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom
i malom, mu{ku i ‘ensku. Svako od njih mo‘e zeti iz njih shodno obimu znanja koje mu je
Allah dao,oboru‘avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla.
“Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo
onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari koje, ako ih se budete
pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s.,
tako|er.
Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim
djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju
djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom
nagradom. On ~uje dove i odaziva se.
Direktor Regionalnog ureda
Visokog saudijskog komiteta za Evropu
Naser b. Abdurrahman es - Saeed
5. RIJE^ GENERALNOG SEKRETARA
ISLAMSKE SVJETSKE LIGE - RABITE,
GOSPODINA PROFESORA
ALI EL - HAREKANA
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Davaocu tmine i svjetla,
i neka je Allahov salavat i selam na ne{eg Poslanika, a.s., koji je pe~at svim poslanicima,
koji je znao obradovati i upozoriti, obe}ati i zaprijetiti. S njim je Allah izveo ~ovje~anstvo iz
tmine i zablude na pravi put, put vlasnika svega {to je na nebesima i na Zemlji. A zar se
sve ne vra}a Allahu?!
Kada je Uzvi{eni Allah, d`.{. obdario Svog Poslanika, a.s., {efa’atom i dodijelio mu
posebno mjesto me|u poslanicima, uputio je muslimane da ga vole i Sebi u~inio njegove
sljedbenike dragim, poru~io je:
“Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas }e Allah voljeti i grijehe
vam oprostiti.‘” (Ali Imran, 31)
Ove Allahove, d`.{., rije~i, poruka su muslimanima da svim svojim srcem te`e i vole
Resulullaha, a.s. Razlozi za neprekidnu ljubav nalaze se u li~nosti, karakteru i djelu Resulullaha,
a.s., iz dana u dan su sve ve}i i ve}i. Stoga su se muslimani od samog po~etka islama ~vrsto
vezali uz njega, opona{ali ga, i na svakom koraku isticali njegove vrijednosti i vrline, pa zbog
svega toga, po~e{e bilje`iti njegov `ivotni put, “Siretu Resulullah, a.s.”
Poslanikov, a.s., sjajni `ivotopis temelji se na njegovim rije~ima, djelima i njegovom
uzornom karakteru. Ai{a, r.a., ka`e:
“Njegovo pona{anje je po Kur’anu!”, a Kur’an je Allahova knjiga, Njegova univerzalna
rije~ - pa ko se bude tako vladao, bit }e najbolji ~ovjek, kompletna li~nost i najvoljenija osoba
kod Allahovih stvorenja.
6. Muslimane i danas ~vrsto povezuje velika i neograni~ena ljubav prema Poslaniku, a.s.
Otuda onaj ko ga voli, ~ita i pi{e o njemu.
Tako je nikla ideja da se odr`i Prvi islamski kongres, posve}en studiji o ~asnom
Resulullahovom, a.s., `ivotu, radu i djelu.
Taj komgres odr`an je u Pakistanu, 1396. h. g., gdje je Islamska liga - Rabita ponudila
nov~ane nagrade u vrijednosti 150 000 saudijskih rijala za pet najboljih pisanih djela o
`ivotu Resulullaha, a.s., uz slijede}e propozicije:
1. da studija bude kompletna i da precizno obuhva}a historijske doga|aje hronolo{kim
redom;
2. da bude autenti~na i prethodno neobjavljivana;
3. da autor navede sva klasi~na i ostala djela kojima se slu`io;
4. da autor napi{e posebno kompletnu autobiografiju sa stru~nim kvalifikacijama i
navedenim svojim nau~nim radovima ili {tampanim djelima, ako ih ima;
5. da studija bude ~itko napisana ili od{tampana;
6. da bude napisana na arapskom ili nekom drugom `ivom jeziku;
7. studije }e se primati od po~etka mjeseca rebiu-ssani, 1396. h .g. pa do po~etka
muharrema, 1397. h. g.;
8. studije }e se predavati Op}em sekretarijatu Islamske Rabite u Meki, u zatvorenim i
zape~a}enim kovertama, koje }e se registrirati pod zasebnim serijskim brojevima;
9. radove }e pregledati posebna stru~na komisija, sastavljena od u~enjaka ove znanosti.
Ovakav proglas bio je podsticaj da na konkursu u~estvuju svi oni koje je Allah, d`.{.,
obdario ljubavlju prema Resulullahu, a.s., pa su prou~avali njegovu li~nost, rad i djelo, a
uz to su imali dara i da pi{u.
U sjedi{te Rabite po~eli su prispijevati radovi napisani arapskim, urdu i drugim jezicima.
Na konkurs je prispio 171 rad, od ~ega: 84 studije na arapskom jeziku, 64 studije na
urdu jeziku, 21 studija na engleskom, jedna na francuskom i jedna na hamitskom (afri~kom)
jeziku.
Stru~na komisija pro~itala je i prou~ila sve radove i odabrala pet najboljih, ~iji su
autori i dobili nagrade. To su:
1. dobitnik prve nagrade, profesor Safijju - R - Rahman El - Mubarekfuri, predava~ na
Selefijskom univerzitetu u Indiji. Vrijednost nagrade je 50 000 saudijskih rijala;
2. dobitnik druge nagrade, dr. Med`id Ali Kan, sa Pokrajinskog islamskog univerziteta u
Nju Delhiju, Indija. Vrijednost nagrade je 40 000 saudijskih rijala;
3. dobitnik tre}e nagrade, dr. Nusajr Ahmed Nasir, rektor Islamskog univerziteta u
Pakistanu. Vrijednost nagrade: 30 000 saudijskih rijala;
4. dobitnik ~etvrte nagrade, profesor Hamid Meahmud Mensur Lemud iz Egipta, a
vrijednost nagrade je 20 000 saudijskih rijala;
7. 5. dobitnik pete nagrade je profesor Abdusselam Ha{im Hafiz iz Medine, Saudijska
Arabija, a vrijednost nagrade je 10 000 saudijskih rijala.
Rabita je objavila imena pobjednika na Prvoj azijskoj islamskoj konferenciji u Kara~iju,
mjeseca {a’bana, 1398. h. g., kao {to ih je objavila cjelokupna islamska javnost. Ovaj doga|aj
proslavljen je u Meki, na sve~anosti koju je organizirao emir Saud ibn Abdul - Muhsin ibn Abdul
- Aziz, zamijenik namjesnika okruga Meke, 12. rebiul-evvela, 1399. h. g.
Sekretarijat Rabite je na toj sve~anosti obznanio da }e {tampati nagra|ene studije na
nekoliko svjetskih jezika. Shodno tome, nudimo po{tovanom ~itaocu prvijenca ovih studija,
prvonagra|eno djelo autora {ejha Safijjur rahmana el - Mubarekfurija, profesora Selefijskog
univerziteta u Indiji. [tampat }e se i ostali nagra|eni radovi, s molbom Uzvi{enom Allahu,
d`.{., da primi od svih nas na{a djela, u~injena izri~ito u Njegovo ime. Allah je divan
Gospodar i divan Pomaga~!
Neka je salavat i selam na na{eg Resulullaha, a.s., njegovu porodicu i njegove
sljedbenike!
Generalni sekretar Rabite
Muhamed ibn Ali el - Harekan
8. PREDGOVOR
Siretu Resulullahi, a.s., uvijek }e biti historijska osmatra~nica, nepresu{no vrelo, iz
kojeg }e se napajati generacija za generacijom `rdnih znati`eljnika koji su ba{tinici
poslanstva, nosioci imanske baklje, ~iji }e plamen vje~no gorjeti, a oreol svjetlosti se
stalno {iriti. Ko je prou~avao `ivotni put Resulullaha, a.s., i dovoljno se posvetio njegovoj
idejnoj, misaonoj i prekti~noj vrijednosti vidi neprekidni lanac interesantnih i neobi~nih
historijskih doga|aja u kojima su Resulullah, a.s., i mala skupinavjernika ovladali mnogim
nau~nim saznanjima jo{ u ono doba. Porijeklo materije, uzroci zemljine te`e, i mnoga
druga saznanja iz Kur’ana, uzdigla su njima ~ovje~nost na nivo, do tada nepoznat i nevi|en
u ljudskom rodu.
Ko se dublje unese u `ivot i djelo Resulullaha, a.s., otkriva mu se misteriozni preobra`aj
suhe, neplodne i prazne historije, koja je bila poput pustinje, u plodnu i bogatu zemlju iz
koje isklija, a potom izraste, ~ovje~nost, znanje, uljudnost i ljepota.
S Resulullahovog, a.s., izvora napoji{e se ljudi, iz njegovog ru`i~njaka ubra{e plodove
i mirisno cvije}e. Time su se hranili i bili prekoreni tek toliko da se zna da su ljudi, a ne
meleki; mogao si ih ~uti kako govore:
“Postoji jedna velika pustinja u ~ijem zagrljaju odrsto{e ljudi koji prihvati{e islam i
poneso{e ga prostorima nastanjenim mrakom, razgone}i ispred sebe tminu i neznanje.”
Djela Resulullaha, a.s., govore nam: “Mi izgra|ujemo ummet - narod kome }e pripasti
historija svijeta u budu}nosti.”
Dosada{nja historija ne pozna li~nost poput Resulullaha, a.s., koja je imala toliko
strpljenja u nesre}i, postojanosti u pravdi, ~vrstine u karakteru, smirenosti u ovodunjalu~kim
potresima i stresovima. Niko nije bio milostiviji od njega, {irokogrudniji i razumniji, i niko
od ljudi nije mogao doku~iti kao on, izvanzemaljska zna~enja. Njega je Allah, d`.{., stvorio
da ovlada mnogim neda}ama i da ih pot~ini sebi.
Stoga je Resulullah, a.s., za historiju ~ovje~anstva nepresu{ni izvor humanizma, a za
samo ~ovje~anstvo pokrovitelj ustrojstva tog humanizma i njegovog provo|enja od ideje u
djelo.
Uzvi{eni Allah, d`.{., zape~atio je Resulullahovo, a.s., srce od svih poroka i nevaljal{tina,
od samog ro|enja pa do smrti.
^itaju}i Resulullahov, a.s., `ivotopis, upoznajemo njegovu li~nost, njegove karakterne
9. Zape~a}eni d`enetski napitak 11
crte, njegov na~in izra`avanja i metod rada, i shav}amo da mu je Allah, d`.{., u svemu bio
naklonjen: Upu}iva~, Pomaga~ i Za{titnik. Islam mu je bila vjera, a Kur’an vodilja.
Uz ovo }emo spoznati da ~ovjek nije u stanju dosti}i visoke moralne ciljeve i ljudske
vrijednosti, osim po uzoru na Resulullaha, a.s., koji je prije svega bio ~ovjek, a zatim pokreta~
humanizma i dru{tvenog naretka.
U Resulullahove, a.s., nadljudske, nadnaravne mogu}nosti, tj. u njegove mu’d`ize
ubraja se, izme|u ostalog, i to {to je svoju historiju dopunio ~injenicama koje do tada
~ovje~anstvo nije zabilje`ilo.
Cijeli Resulullahov, a.s., `ivot postavljen je i ure|en Allahovom odredbom. Kao da je
njegov `ivot skup odlika od Allaha danih,koje je on postavio u vremenu da budu izvor
ljudske duhovnosti, kao {to je postavio Sunce da bude izvor svjetlosti materijalnim
pojavama.
Jedna va`na komponenta Resulullahove, a.s., li~nosti bio jedar govora - rje~itost,
koja ina~e nije nedostajal tom nepismenom arapskom narodu.
Resulullahov, a.s., govor, njegove rije~i, iskazane misli, odvode te u bogatu plodnu
ba{~u s raznoraznim plodovima. Kad u|e{ u tu ba{~u, osje}a{ da sve oko tebe di{e i kao
da kuca jednim srcem.
Svaka Resulullahova, a.s., rije~ i misao nosi sa sobom poruku. Shvati{ li je, osjetit
}e{ novu volju za `ivotom. On do~arava `eljenu sliku svojim na~inom kazivanja: smireno,
iskreno, osje}ajno i dopadljivo. Potom, i ne htiju}i uvijek, ~italac pada pod njegov utijecaj,
pa se postepeno humanizira. On odgaja i njeguje u ~itaocu ono {to je ljudsko, a potom
Allah, d`.{., podari kome ho}e dio njegove svjetlost. Resulullahov, a.s., govor nam je
blizu kao du{a u ~ovjeku, a u isto vrijeme tako daleko, kao {to ne znamo {ta je du{a. On
ima rje{enje za svaki problem, nudi izlaz iz svake te{ke situacije i ukazuje na osvjetljenje
staza kojima treba kretati.
Dok ~itamo Resulullahove, a.s., rije~i, gubimo predod`bu o vremenu i prostoru, i onako
zadubljeni u zna~enje tih rije~i, do`ivljavamo njegovu blizinu, kao da je t, s nama u
neposrednom govoru. Kad u svoj tekst unese novu ideju, ona odjednom, kazana njegovim
rije~ima, daje novi smisao. Mi ga razumijemo onoliko koliko smo s njim, koiliko ga pratimoi
koliko `elimo da ga razumijemo. Ako se na ne~emu zaustavimo - i on se zaustavi, ako
produ`imo - i on produ`i. Ono {to smo prema njemu izvr{ili - i on je prema nama ispunio.
Resulullah, a.s., ne posjeduje u svom na~inu izra`avanja ono {to posjeduje ve}ina
retori~ara svijeta. U njegovom jeziku nema brztalnog govora, nema cini~nog i dvosmislenog
zna~enja, nema crnog humora. On ne dozvoljava sebi da, kao drugi, pusti jeziku na volju.
Resulullahov, a.s., govor je govoren ili kazan, da bi ponio smisao i poruku koja treba postati
stvarnost. On govori srcem koje zra~i imanom i Kur’anom. Iza njegovih rije~i stoji Uzvi{eni
Allah, d`.{.
10. 12 Zape~a}eni d`enetski napitak
Sve u svemu, to je formula na temelju koje treba `ivjeti ~ovjek. @ivot, rije~i i djelo
Allahovog Poslanika treba da budu uzor za svakog ~ovjeka, pogotovo kad se zna da je on
od ro|enja do smrti hodio stazama ~istog islama (fitre). Njegov `ivot nema tamnih mrlja koje
bi istakle suprotno saznanje. Tu nema kolebanja.
Stoga isti~emo da cijeli `ivot Resulullaha, a.s., njegove rije~i i djelo, trebaju zna~iti
vjerniku ono {to za njega zna~i njegovo srce, bez kojeg ne bi mogao da `ivi. Njegova
sjena treba ga pratiti poput savjesti koja prati razum. Svjesno ne mo`emo pobje}i od
svoje sjene, niti od svoje savjesti. Svjesno ne smijemo pobje}i od Reulullaha, a.s.
Trebamo te`iti za duhovnim i moralnim uzdignu}ima nad materijalnim privla~nostiam
i ovozemaljskim njihovim okovima. Du{a ne mo`e poletjeti i uzdi}i se na visinu dok ~ovjek
ne spozna cilj svog ra|anja, `ivljenja, umiranja i ponovnog o`ivljenja. A spozanti to mo`e
samo onaj ~ovjek kome je njegov Poslanik bioResulullah, a.s.
Na{ ummet ima vjeru i Poslanika kakve nema ni jedan drugi narod.
“Allah, d`.{., poslao nas je da izvedemo onoga ko ho}e iz robovanja
~ovjeku u robavanje i obo`avanje Gospodara svih ljudi, iz nepravde vjera u
pravdu islama i iz nepravde ovoga svijeta u {irinu i ovoga i onoga svijeta.”
Ovo su rije~i koje poja~avaju ~ovjekov iman. One zra~e svijetlom i pru`aju nadu.
Izgovorila ih je osoba koju je odgojio na{ vo|a i prvi u~itelj, s.a.v.s., osoba koja je shvatila
cilj svoga `ivljenja i radila na ostvarenju tog cilja. I takav mora biti svako ko ho}e da se
pridru`i povorci pravovjernih na njihovom dugom putu. Zbog velikog zna~aja koji zauzima
“Sira” u `ivotu svakog muslimana, bilo zbog pro{losti ili sada{njsti, napisane su
mnogeknjige kojima se `ivotu Resulullaha, a.s., pristupalo s razli~itih aspekata, tematski
ili metodski. Me|utim, ima nekoliko knjiga o Resulullahovom, a.s., `ivotu i djelu koje se
odlikuju pripovjeda~kim stilom pisanja, a uz to su dosljedne historijskim zbivanjima i
preciznim i ta~nim podacima, {to omogu}ava ~itaocu da ih ~ita s lahko}om, da ih potpuno
razumije i prou~ava bez manjkavosti.
Ova knjiga, s naslovom na arapskom jeziku “Er - Rahikul - Mahtum”, profesora Safijju
- R - Rahmana iz Indije, spada u jedinstvene knjige po svojoj hronologiji zbivanja,
metodologiji izlaganja, a posebno je izra`ena sveobuhvatnost ~iste “Sire”, bez primjese
sumnje ili neistine, koje su prate}e komponente u nekim djelima.
Tako|er, ova knjga se odlikuje svojom pristupa~no{}u {iroj ~itala~koj publici, kao i
samim istra`iva~ima kojima je “Sira” struka. Svako }e za sebe na}i ono {to `eli. Stoga je
djelo “Er - Rahikul - Mahtum” dobilo prvu nagradu na Rabitinom konkursu “Za najbolju Siru”.
Dodajmo ovdje da je ovo djelo samo nastavak truda koji su ulo`ili u~enjaci Indije kroz
dugi niz stolje}a na o~uvanje isalmske tradicije, njegiju}i mnoge islamske znanosti. Poznata
11. Zape~a}eni d`enetski napitak 13
su njihova originalna i neponovljiva nau~na dostignu}a na polju tefsira, hadisa, Sire i ostalih
hadiskih znanosti.
I dok objavljujemo ovu knjigu za muslimane Istoka i Zapada, molimo Allaha, d`.{., da se
njome koriste. Allah zna {ta je u namjeri svakog ~ovjeka!
12. RIJE^ AUTORA
Hvala Allahu, Koji je poslao Svoga Poslanika, a.s., s Objavom istinite vjere, koja }e se
uzdi}i nad svim vjerama. Hvala Allahu, Koji ga je poslao da svjedo~i, da obraduje, da
opominje i da poziva svome Gospodaru, nose}i svjetiljku koja sija. Hvala Allahu, Koji je
dao da u na{em Poslaniku, a.s., imamo lijep uzor za sve one koji mnogo vole i mnogo
slave Allaha i nadaju se Sudnjem danu.
Dragi moj Allahu, blagoslovi, i salavat i selam donesi na na{eg Poslanika, a.s., njegovu
obitelj, rodbinu i drugove, i one koji ih slijede u dobrim djelima do Sudnjeg dana! Podari im
izvore Svoje milosti, Svoga zadovoljstva i opskrbe!
A zatim:
Radostan sam da je Islamska svjetska liga - Rabita, objavila konkurs za najbolju “Es
- Siru” na kongresu Es - Sire, odr`anom u Pakistanu, mjeseca rebiul-evela, 1396. H. g.
Konkurs je bio otvorenog tipa za sve muslimane svijeta, a tema je bila `ivotopis
Vjerovjesnika, neka je na njega hiljadu hiljadu puta salavat i spas!
Bio je ovo veliki izazova piscima i u~enjacima ove tematike da ulo`e maksimalan trud
i da se prijave za konkurs. Smatram da }e ovaj trud biti plodonosan i od velike vrijednosti
za budu}e generacije. Zaista je `ivotopis Resulullaha, a.s., jedinstven. On je
muhamedanski, poslani~ki i druga~iji od svih drugih `ivotopisa. Salavat i selam na Allahovog
Poslanika!
Kad preciznije pogledamo, Sira je jedini izvor iz koga proisti~u prakti~na islamska
`ivotna pitanja, od neprocjenjive vrijednosti za sre}u ljudskog roda. Sretan sam zbog
dono{enja odluke da u~estvujem na tom mubarek konkursu, ali se pitam: gdje sam to ja,
i ko sam to ja da bih mogao baciti jedan zra~ak svjetlosti na `ivot najodabranijeg i Allahu
najdra`eg od svih poslanika, Resulullaha, a.s. Ja sam ~ovjek koji do`ivljava veliku sre}u
i zadovoljstvo kad s nalazi u “dru{tvu” Resulullaha, a.s.
Ljubav prema njemu grije moje srce i daje mi podstreka i volje za `ivotom, bodri me
da ne klonem duhom i ne malaksam tijelom, da ne posrnem u ponore tmine. U~i me da
dostojanstveno `ivim ovaj `ivot i dostojanstveno umrem kao pripadnik najodabranijeg
naroda, Resulullahovog, a.s., ummeta.
Molim Allaha, d`.{., da s njegovim{efa’atom grijehe mi oprosti!
Na kraju, re}i }u ne{to ukratko o svome radu:
Prije nego sam po~eo pisati ovaj rad, smatrao sam da on treba biti srednjeg obima.
13. Zape~a}eni d`enetski napitak 15
Izbjegavao sam op{irno izlaganje, kao i bezvrijedno skra}ivnje. ^itao sam u mnogim izvornim
djelima “Sire” veliku op{irnost u manje va`nim stvarima, tj. u sporednim doga|ajima, kao i
razli~it raspored i redoslijed bitaka, te sam u ovakvim slu~ajevima nastojao biti precizan sa
ciljem da do|em do prave istine. Doga|aje i zbivanja sam promatrao s vi{e razl~itih aspekata,
dok nisam prihvatio da u kosturu mog rada bude ono {to je najjasnije i po mom mi{ljenju
najta~nije.
Izbjegavao sam navo|enje dokaza, jer to dovodi do nepotrebne op{irnosti, ali mo`da
sam ukazao na neke dokaze, onda kad bih se pobojao da }e se ~italac i{èu|avati, ili kada
bih primijetio da su svi autori, unato~ istini, oti{li drugim putem.
Moj Allahu, meni dobro odredi na ovom i budu}em svijetu; Ti si, zaista, Onaj Koji
opra{ta, Koji zaslu`uje ljubav, Ti si Gospodar Ar{a slavnog!
24.07.1396. h. g.
Safijjurrahman el - Mubarekfuri
Selefijski univerzitet, Indija
14. 16 Zape~a}eni d`enetski napitak
Prvi put na{ muslimansko - bo{nja~ki narod ima priliku da na svom jeziku upozna djelo
indijskog profesora SAFIJUR RAHMANA EL - MUBAREKFURIJA pod naslovom
“ZAPE^A]ENI D@ENETSKI NAPITAK”.
Ovo djelo dobilo je prvu nagradu od ukupno 171 prispjelog rada na natje~aju za najbolju
Resulullahovu siru (`ivotopis). Konkurs je raspisala Islamska svjetska liga “Rabita”.
^itaocu se pru`a mogu}nost da otvori stranice ove knjige i spozna put do d`enetskog
napitka.
Molimo Allaha, d`.{., da ovo djelo bude od velike koristi na{im muslimanima.
Prevoditeljica
15. POLO@AJ ARAPA I ARAPSKIH NARODA
Siretu Resululah, a.s., ili `ivotopis Resulullaha, a.s. pravi je tuma~ Objave Kur’ana i
poruke koju je Poslanik, a.s., ponio cijelom ~ovje~anstvu. Ta Objava putokaz je kojim je
Allah, d`.{. izveo ljude iz tmine na svjetlo, iz vjere u idole u vjeru u jednog Boga. Stoga
nije mogu}e u potpunosti do~arati veli~anstvenu mo} Allahove objave, osim ako se uporedi
stanje koje je prethodilo Objavi, donosimo poglavlje o arapskim narodima i historijskim
zbivanjima prije islama, a onda i poglavlje o historijskim prilikama vremena u kojem se
pojavio Muhammed, a.s.
POLO@AJ ARAPA
Rije~ “arebun”, zna~i: pustinja, stepa, neplodna zemlja bez vode i biljnog `ivota. Ovim
imenomje od najstarijih vremena nazvan Arabijski poluotok, kao {to su istim imenom
nazvani stanovnici ove zemlje, koja je postala njihovom domovinom.
Arabijski poluotok grani~i sa zapada Crvenim morem i dijelom Sinajskog poluotoka, s
istoka Arabijskim zalivom i velikim dijelom ju`nog Iraka. S juga je Arabijsko more, koje je
produ`etak Indijskog mora. Sa sjevera grani~i sa Sirijom i dijelom Iraka.
Povr{ina mu je izme|u milion i milion i tri stotine kvadratnih milja. Arabijski poluotok
zauzima veoma va`an prirodno - geostrate{ki polo`aj u tom dijelu svijeta.
[to se ti~e unutra{njeg sastava, poluotok je sa svih strana gola pustinja i pijesak {to
bija{e neprobojna brana koja nije dozvolila strancima da ga osvoje i nad njim uspostave
svoju upravu. Zbog toga su i stanvonici ovog poluotoka uvijek ostali slobodni i nepokoreni,
i pored toga {to su grani~ili s dvije najve}e imperije toga doba (Bizantijom i Perzijom) ~ijim
16. 18 Zape~a}eni d`enetski napitak
napadima ne bi mogli odoljeti da nije bilo ove neprobojne brane.
Gledano na spolja{nji svijet, Arabijski poluotok zauzima sredi{nji polo`aj me|u
kontinentima poznatim kao Stari svijet. Vezano je uz njih i kopnom i morem. Njegova
sjeverozapadna granica predstavlja kapiju za ulazak u Afriku, a sjeveroisto~na granica
klju~ je za Evropu. Isto~na, pak, otvara vrata nearapima, te je tako veza s Indijom i Kinom
ujedno veza s Dalekim istokom. Svaki od ovih kontinenata vezan je s poluotokom morskim
putem koji la|e i brodovi vodi pravo u luke na poluotoku.
Zbog takvog geografskog polo`aja Arabije, njen sjever i jug bili su pristani{ta drugim
narodima, bili su centri trgovine, kulture, obrazovanja, vjera i umjetnosti.
ARAPSKI NARODI
Histori~ari dijele Arape na tri grupe prema porijeklu:
1. Arapi El - Baide, ili Arapi starosjedioci tog poluotoka, o ~ijem porijeklu nema dovoljno
pisanih podataka. Njima pripadaju plemena: Ad, Semud, Tasm D`edis, Amlak i jo{ neka
druga. To su, u stvari, Arapi beduini;
2. Arapi El - Arebe, koji su porijeklom od Ja’reb ibn Je{d`ea bin Kahtana. a zovu ih i Arapi
Kahtanije;
3. Arapi El - Musta’rebe, koji su porijeklom od Ismailai zovu ih Arapi Adnanije.
Arapi Kahtanije ili El - Arebe do{li su s juga Arabijskog poluotoka. Njihova kolijevka je
Jemen. Njihove porodice rzgranale su se `enidbenim vezama, pa izdvajamo dva poznatija
plemena:
a) Humejr, s najpoznatijim porodicama Zejdul - D`umhur, Kudat i Sekasik;
b) Kehlan, s najpoznatijim porodicama: Hemedan, Emar, Tajj, Mizhad`, Kinda, Laham,
D`izam, El - Ezd, El - Evs, El - Hazred`, a potomci D`efna bili su vladari [ama, tj. Sirije,
Palestine i Jordana.
Pleme Kehlan raselilo se iz Jemena po ~itavoj Arabiji i to prije poplave izazvane
pucanjem brane (Sejul - ‘Arim). Postali su ~uveni trgovci,ali im trgovina propada nakon
{to Vizantija zauzima pomorski put, a kopneni put je uni{ten poslije zauzimanja Egipta i
Sirije.
Plemena su `ivjela u me|usobno dobrim, rijetko lo{im odnosima. Me|utim, stalno su
se takmi~ila, natjecala koje }e biti bolje i koje }e ste}i ve}u slavu. Stalno je me|u njima
vladao duh rivalstva.
Doga|alo s da su se me|usobno krvno vezivali putem `enidbe, kao {to se desilo sa
Humejrom i Kehlanom.
17. Zape~a}eni d`enetski napitak 19
Narod Kehlana raselio se na ~etiri strane i otuda ~etiri grupe njihovih potomaka. To su:
EL - EZD
Prema naho|enju njihovog starje{ine, Imran bin ‘Amr Muzejkaba, oni su se selili na
sve strane. Putovali su od Jemena do sjevera Arabije. Postoje evidentirana mjesta u
kojima su se nastanili nakon posljednje seobe.
Sa’lebe ibn Amr El - Ezdi krenuo je u Hid`az. Nastanio se izme|u dva mjesta: Es -
S’alebije i Zi - Kar. Kad mu je odrstao sin, i oja~ao, krenuo je u svijet. Do{ao je u Medinu
i tu se nastanio. Njegovi potomci su: El - Evs, El - Hazred`, sinovi Harisete ibn Sa’lebe.
Od njih se odvojio Haris ibn Amr iz plemena Huzaat i do{ao u oblast Hid`aza. Nastanio
se u Merri Ez - Zahran. Njegovo pleme zauze Harem i Meku za svoje prebivali{te, nakon
{to otjera{e njene starosjedioce D`erahime.
‘Imran bin Amr nastanio se u Omanu sa svojim potomcima i oni su ogranak plemena
Ezd u Omanu. Plemena Nasra bin El - Ezda nastanila su se u Tihami, a zovu se Ezd
[enue’.
D`efne ibn Amr odseli u [am, gdje je i ostao da `ivi sa svojim plemenom. On je
predak kraljevva El - Gassasine, koji dobi{e taj naziv po jednoj vodi u Hid`azu poznatoj
pod imenom Gassan, a tu im je bilo i prvo boravi{te pred odlazak u [am.
LAHAM I D@IZAM
Od prvog plemena je potomak Nasr bin Rebia, od koga potje~u kraljevi Menazire u
Hajri.
BENU - TAJJ
Nakon odlaska El - Ezda, Benu - Tajj krenu{e na sjever. Naseli{e se na dva bre`uljka,
Ed`em i Selma, pa su oba prozvana bre`uljci Tajja
18. 20 Zape~a}eni d`enetski napitak
KINDA
Oni naseli{e podru~je Bahrejna, a potom su morali na silu oti}i sa te zemlje. Zatim su
oti{li u Hadramevt, pa ih je sna{lo ono {to ih je sna{lo u Bahrejnu, te su se nastanili u
Ned`du. Osnova{e dr`avu od velike strate{ke va`nosti, ali ta dr`ava ubrzo propade. Od
nje nemamo nikakvih tragova.
Pleme Kuda’a potje~e od Humejra, (ima i razli~itih mi{ljenja o njegovom prijeklu). Oni
su napustili Jemen i naselili se u pustinji1 Es - Semave na rubni dijelovima Iraka.
ARAPI MUSTAR’ EBE
Oni potje~u od pradjeda Ibrahima, a.s., porijeklom iz ira~kih krajeva, preciznije iz
gradi}a Er, koji se nalazio na zapadnoj obali rijeke Eufrat, u blizini Kufe. Iskopine i ba{tina
tog, historijski zna~ajnog, mjesta detaljno su opisane i sa~uavne u knjigama.
Tako|er, sa~uvani su i zapisi o prijeklu porodice Ibrahima, a.s., te o dru{tvenim i
vjerskim zbivanjima iz toga doba.2
Poznato je iz historije da je Ibrahim, a.s., odselio iz mjesta Er i do{ao u Haran, ili
Hiran, a odatle oti{ao u Palestinu. Palestinu je odabrao kao centar svog misionarsta, a
povremeno je putovao u druge zemlje i opet se vra}ao.3
Izvori navode da je jednom prilikom doputovao u egipat kod Faraona, koji je poku{ao
napraviti spletku i zlo njegovoj `eni, ali je Allah, d`.{., njegovo spletkarenje vratio na
njega, te u tome nije uspio. Faraon je uvidio koliko je Sara bila privr`ena Allahu, d`.{., te
joj zbog toga, kao slu{kinju, dade svoju k}er Had`eru.4 Sara primi Had`eru u slu`bu, a
potom je udade za Ibrahima, a.s.5 Tako Had`era postade drugom `enom Ibrahima, a.s.,
a spletka Faraonova nije urodila plodom.
Ibrahim se vratio u Palestinu i Allah, d`.{., mu podari od Had`ere Ismaila. Sara,
njegova prva `ena, bila je ljubomorna, pa je nagovarala Ibrahima da ostavi Had`eru i
njeno malo dijete, Ismaila. Ibrahim, a.s., da bi udovoljio njenoj `elji, ne htjede se rastaviti
od Had`ere, ali nju i sina odvede u Hid`az i ostavi ih u neplodnoj dolini, a uz Svetu ku}u
Bejtul - Muharrem, koja je tada postojala u obliku uzdignute gomile pijeska i kamenja,
koju bi povremeno bujice raznosila s lijeve i desne strane.
Ibrahim, a.s., ostavi ih u hladovini visoke palme, u blizini dana{enjeg Zemtema, koji
tada nije postojao. To je mjesto u vrhu dana{njeg mesd`idul - harama. U Had`erino vrijeme
sve je to bilo pusto.
Ibrahim, a.s., pored `ene i sina ostavi zave`ljaj s hranom i posudu s vodom, a potom se
vrati u Palestinu.
19. Zape~a}eni d`enetski napitak 21
Pro|e nekoliko dana Had`erinog boravka u pustinji s malim djetetom. Hrane nestade, a
i voda se potro{i. Allahova volja htjede, pa iz pjeska provri voda - izvor Zem - zem, pa im
postade napitak koji im ugasi `e| i postade izvor njihovog `ivota za izvjesno vrijeme.
Pri~a o Had`eri i Ismailu je duga i op}epoznata.6
U tom peridu nai{lo je pleme Jemanije, zvano D`urhum, ili drugo njihovo koljeno, pa
zauze{e zemlju oko vrela Zem - zem, po odobrenju Had`ere, Ismailove majke. Za pleme
D`urhum ka`u da je ranije `ivjelo u dolinama u blizini Meke.
Buharija u svome predanju jasno tvrdi da je to pleme nastanilo podru~je dana{nje
Meke poslije ro|enja Ismaila, a prije njegovog punoljetstva, kao i to, da su oni i ranije
silazili s brda u to dolinu, ali zbog nepostojanja vode nisu je ranije naselili.7
Ibrahim, a.s., dolazio je u Meku s vremena na vrijeme, da obi|e svoju ostavljenu
obitelj. Ne zna se ta~no koliko je bilo takvih putovanja, izuzev {to je historija zabilje`ila
~etiri.
Allah, d`.{., spomenuo je u Kur’anu da je Ibrahim, a.s., vidio u snu da }e zaklati svoga
sina Ismaila, pa kako je krenuo da izvr{i to djelo, Allah, d`.{., re~e:
“I njih dvojica poslu{a{e, i kad ga on ~elom prema zemlji polo`i, Mi ga zovnusmo: ‘O
iIbrahime, ti si se Objavi (u snu) odazvao; a Mi ovako nagra|ujemo one koji dobra djela
~ine’, - to je, zaista, bilo pravo isku{enje! - ‘i kurbanom velikim ga iskupismo.’” (Es -
Saffat, 103 - 107)
U knjizi postanka navodi se da je Ismail stariji od Ishaka trinaest godina. Pri~a svjedo~i
da se ovaj doga|aj desio poslije ro|enja Ishaka, jer je prva vijest o Ishaku spomenuta
poslije u cijelosti pri~e o Ismailu. Ova pri~a spominje najmanje jedno Ibrahimovo putovanje
prije Ismailove punoljetnosti, a tri ostala putovanja opisuje Buharija, preneseno od Ibn-
Abbasa, r.a., a on direktno od Resulullaha, a.s.8
Ismail je izrastao u lijepog i stasitog mladi}a. Nau~io je arapski jezik od plemena
D`urhum.Veoma im se dopadao, pa ga o`eni{e djevojkom iz svog plemena. U
me|uvremenu mu je majka umrla, a desilo se da se i Ibrahim, a.s., uputio iz Palestine da
obi|e `enu Had`eru i sina Ismaila.
Stigao je u Hid`az nakon Ismailove `enidbe. Potra`io je Ismaila kod ku}e, ali ga ne
na|e, ve} zate~e njegovu `enu. On je upita za njega, kako je i kako `ivi. Ona se po`ali na
siroma{tvo, a Ibrahim, a.s.,opru~i joj da ka`e Ismailu neka promjeni ku}ni prag. Ismail je
shvatio o~evu poruku, pa se razvede od ove `enei o`eni drugu. Bila je to k}er Mudad bin
Amra, velikodostojnika, starje{ine D`urhuma.9
Ibrahim, a.s., je nakon ove Ismailove `enidbe ponovo do{ao, i opet nije na{ao Ismaila
kod ku}e, pa je upitao njegovu `enu kako je i kako `ivi. Ona se zahvalila Allahu, d`.{., na
svemu, a on poru~i Ismailu da ovaj put pri~vrsti ku}ni prag. Potom se Ibrahim, a.s., vrati u
Palestinu.
20. 22 Zape~a}eni d`enetski napitak
Ibrahim je i tre}i put do{ao, pa je zatekao Ismaila kako {ilji strijelu pod kro{njom jednog
drveta u blizini Zem - zem vrela. Krenu{e jedan prema drugom, kao sin prema ocu i otac
prema sinu (nisu se poznavali, ali su se osje}ali). Njihov susret napokon se dogodi nakon
toliko dugo vremena. Te{ko da bi mogao stari otac sakriti svoje suze - radosnice pred
sinom, ili pak, ~estiti i dobri sin svoju sre}u pred ocem.
Utom periodu sagradi{e temelje na kojima podigo{e Kabu. Ibrahim, a.s., objavi ljudima
da trebaju obavljati had`, onako kako mu je Allah, d`.{., naredio.
Allah, d`.{., je Ismailu podario od Mudadove k}eri dvanaest sinova, a to su: Nabit
(Nebajot), Kajdar (Kedar), Edbail (Adbeel), Mib{am (mibsam), Mi{ma (Mi{ma), Duma
(Duma), Mi{a (Masa), Haded (Hadad), Jetma (Tema), Jetur(Jetur), Nefis (Nafi{) i Kaideman
(Kedma).
Od njih se razmnio`i dvanaest plemna. Sva su u po~etku boravilau Meki. Bavili su se
trgovinom. Putovali su trgova~kim putevima na relaciji Jemen - [am - Egipat i oratno.
Nakon nekog vremena, ova plemena raseli{e se po ~itavoj Arabiji, pa i van nje. Uglavnom
su pala u zaborav, izuzev Nabitova i Kajdarova plemena.
Na sjeveru Hid`aza procvala je kultura El - Enbata. Taj narod osnova jaku vlast kojoj
se pokori{e okolna plemena. Prijestolnica im je bila u Batri. Niko se nije usu|ivao
suprotstaviti im se, sve dok ne do|o{e Viznantinci, koji ih pokori{e.
Profesor Sulejman en - Nedevi, u svojoj nau~noj studiji, iznosi mi{ljenje da vladari
plemena Gassan (Gassasine), kao i ensarije, iz plemena El - Evs i El- Hazred`, ne potje~u
od Kahtana, ve} od porodice Nabita ibn Ismaila, a njihovi historijski tragovi na tim mjestima
svjedo~e o tome.10
Potomci Kajdara ostali su u Meki, gdje su se udoma}ili. Njihovoj lozi pripadaju Adnan
i njegov sin Mead. Preko njega su Arapi Adnanije zapamtili svoje porijeklo. Adnan je
dvadeset i prvi predak u uzlaznoj porodi~noj lozi Resulullaha, a.s. Zabilje`eno je da je
Resulullah, a.s., pri spominjanju svoga porijekla dolazio do Adnana, a tada bi zastao,
govore}i: “Slagali su rodoslovci”, i ne bi i{ao dalje od Adnana.11 Grupa u~enjaka smatra
da je Poslanikovom rodoslovlju dozvoljeno i}i dalj od Adnana, smatraju}i da je pomenuti
hadis slab (daif). Oni ka`u da od Adnana do Ibrahima, a.s., uzlazno, ima ~etrdeset koljena.12
Potomstvo Meada razmno`ilo se od njegovog sina Nezara, jedinog njegovog mu{kog
potomka. On je imao ~etvero djece, od koje su nastala ~etiri plemena, i to: Ijjad, Emmar,
Rebiat i Mudar. Zadnja dva plemena brojna su i veoma poznata u historiji po slavi ~uvenosti.
Pleme Rabiat porodilo je zna~ajne historijske li~nosti predislamskog doba. To su:
Esed ibn Rebia, Anzeh, Abdul - Kajs, dva Vailova sina - Bekr i Taglub, zatim Hanife, i
drugi.
Narod Mudara rzdvoji se `enidbenim vezama i brojno{}u na dva velika plemena: Kajs
Ilan bin Mudar i Ilijas ibn Mudar.
21. Zape~a}eni d`enetski napitak 23
Od Kajsa ibn Mudar potje~u: Benu - Sulejm, Benu - Havazin, Benu - Gatafan, a od
Gatafana su: Fabes, Zubjan, E{d`e i Gani bin E’asar.
Od Ilijasa ibn Mudara su: Temim ibn Merre, Huzejf ibn Mudrike, Benu - Esed ibn
Huzejme i potomci Ken’aneta ibn Huzejme.
Od Ken’aneta potje~u Kurej{ije, i to sinovi Fihr ibn Malika ibn Nadara ibn Ken’aneta.
Kurej{ije se vremenom izrodi{e u vi{e plemena, a najpoznatija su: D`umh, Sehm, Adijj,
Mahzum, Tejm, Zehra i potomci Kusajja ibn Kilaba, a oni su: Abdud - Dar ibn Kusajj, Esed
ibn ‘Abdul - ‘Uzza ibn Kusajj i Abdu Menaf ibn Kusajj.
Pleme Abdu Menafa grana se na ~etiri porodice: Abdu - { -[ems, Nevfel, El - Muttalib,
Ha{im, a Ha{imovu porodicu Allah, d`.{., obdario je Svojim poslanikom Muhammedom,
a.s., sinom Abdullaha ibn Abdul - Muttaliba ibn Ha{ima.13 Resulullah, a.s., rekao je: “Allah
je odabrao Ismaila od Ibrahimove djece, a Ken’ana od Ismailove djece, a Kurej{ije od
Ken’anove djece, a od Kurej{ija odabrao je Benu - Ha{ima, a mene od Benu - Ha{ima.”14
Prenosi se od Abbasa bin Abdul - Muttaliba, da je rekao:
“Rekao je Resulullah, a.s.:
‘Allah je stvorio stvorenja, a meni je dao da budem porijeklomod najbolje loze, najboljeg
plemena i najbolje ku}e. Ja sam, dakle, najbolji i po osobinama i po porijeklu.’”15
Kad se pro{iri pleme Adnana raseli se po cijeloj Arabiji u potrazi za vodom i pa{njacima.
Potomci Bekr ibn Vaila, Abdul - Kajs i potomci Temima naseli{e se u Bahrejnu i tu
ostado{e.
Pleme Benu - Hanife bin Sa’b ibn Ali ibn Bekr naseli se u Hid`ru, glavni grad Jemame,
a ostali potomci Bekr ibn Vaila naseli{e zemlju uzdu` od Jemame preko Bahrejna i Sejf
Kazime do mora, te na obronke oblasti Sevad u Iraku, Eblu i Hit.
Pleme Taglib nastani se u El - D`ezire El - Furatijje. Neke njihove porodice `ivjele su
uz pleme Bekr.
Benu - Temim nastani{e se u Basrijskoj pustinji. Benu - Sulejm ostado{e u blizini
Medine, u dolini Vadil - Kura i Hajbera isto~no od Medine, pa do D`ebelajna - dva brda
koja dose`u do El - Harre.
U Taifu se nastani pleme Sekif, a pleme Havazin isto~no od Meke, na obroncima
Evtasa, na putu izme|u Meke i Basre.
Benu - Esed naseli se isto~no od Tejme i zapadno od Kufe, a izme|u njih su bile ku}e
Buhtura iz plemena Tajj. Udaljenost od njih do Kufe iznosila je pet dana hoda. Zubjan se
nastani izme|u Tejme i Havrana.
U Tuhami ostade porodica Ken’anet, a Meku i njenu okolicu nastani{e Kurej{ije, koje
je okupio i ujedinio Kus ibn Kulab. Zahvaljuju}i njemu, pleme Kurej{ postade ~uveno i
ugledno jo{ prije islama.16
22. 24 Zape~a}eni d`enetski napitak
VLAST I UPRAVA KOD ARAPA
Kad je trebaloda govorimo o stanju Arapa prije islama, odlu~ili smo da damo kratak
pregled historijata Arapa, njihove dr`ave, naroda i vjere, kako bi se mogli lak{e razumijeti
neobi~ni doga|aji i zbivanja u vrijeme pojave islama.
U vrijeme pojave islama, Arabijskim poluotokom valdala su dva stale`a:
a) krunisani kraljevi, koji nisu bili samostalni;
b) plemenski poglavari i vo|e, koji su imali povlastice kao i kraljevi, bilo u vlasti ili
~asti, s razlikom {to ve}ina njih nije bila samostalna. Samo rijetki plemenski poglavari bili
su podre|eni krunisanom kralju. Krunisani kraljevi bili su vladari Jemena, te Ali Gassana
i El - Hire. Ostali vladari Poluotoka nisu imali krunu.
VLAST U JEMENU
Najstariji narod za koji se zna u Jemenu od Arapa El - Aribe jeste narod od Sabe. O
njima se dosta saznalo po arheolo{kim iskopinama Evra iz 25. stolje}a prije ro|enja Isaa,
a.s., ili prije nove ere. Visok stepen civilizacije dostigli su u 11. stolje}u, p.n.e. Njihovo
razdoblje mogli bismo podijeliti u ~etiri perioda:
1. To je period koji je dosezao do 650. g. p.n.e. Vladari tog perioda nazivali su se “Tvrdi
Sabejci”. Njihova prijestolnica bila je grad Sarvah, ~ije ru{evine postoje na dan hoda zapadno
od grada Ma’reba koji se jo{ zove Hariba. U vrijeme sabejskih vladara po~ela je izgradnja
~uvene brane, poznate pod imenom “Seddu Me’reb”, koja je imala veliki historijski zna~aj za
Jemen. Zna se da su Sabejci bili veliki osvaja~i, pa su pod svojom vla{}u dr`ali mnoge
kolonije u Arabiji, a i van nje.
2. Drugi period traje od 650. - 115. g. p.n.e. U tom periodu kraljevi su odbacili naziv
“Tvrdi Sabejci”, prozva{e se “Kraljevi od Sabe” i uze{e za svoju prijestolnicu Ma’reb umjesto
Servaha, ~ije iskopine postoje {ezdesetak miljaisto~no od Sane.
3. Tre}i period traje od 115. g. p.n.e., pa do 300. g. n.e. Sabom zavlada pleme Humejr,
koje pokori grad Rejdan i uze ga sebi zaglavni grad. Promijeni{e mu ime u Zaffar. Iskopine
Zaffara postoje na brdu Midver, u blizini Jerima.
Od tog perioda, Sabejci i njihova dr`ava po~eli su slabiti i nazadovati. Njihova trgovina
23. Zape~a}eni d`enetski napitak 25
oslabila je u ogromnoj mjeri u prvom redu zbog toga {to je pleme El - Enbat preuzelo njihovo
tr`i{tena sjeveru Hid`aza. Drugo, zbog toga {to su Rimljani zagospodarili pomorskom trgovinom
nakon zauzimanja Egipta, Sirije i sjevernog dijela Hid`aza. Tre}e, zbog plemenskih sukoba.
Sve je to doprinijelo br`em raseljavanju Ali Kahtana, koji su se po~eli seliti u udaljene
krajeve.
4. ^etvrto razdoblje traje od 300. g. n.e., pa do dolaska islama u Jemen.
Taj period obilujeprevratima, sukobima i gra|anskim ratovima, {to je omogu}ilo strancima
da ih pokore i ostave bez slobode.
U to doba Vizantinci u|o{e u Aden, a uz njihovu pomo} Abesinci zauze{e Jemen, prvi
put 340. g. n.e., koriste}i me|usobni sukob plemna Hamdan i Humejr. Abesinska vlast
potraja do 378. g. n.e., nakon ~ega Jemen ponovo dobi samostalnost.
Me|utim, u to doba na brani Ma’reb po~ele su se otvarati pukotine, a ubrzo je uslijedilo
njeno pucanje, te nastade velika poplava, koju spominje Kur’an pod imenom”Sejlul - ‘Arim”,
a bila je 450. ili 451. godine.
To je bila velika katastrofa, koja je poru{ila gra|evine i raselila naroda.
Godine 523. jevrejski vo|a Zu - Nuvas, podi`e vojsku i krenu u veliki pohod protiv
kr{}ana Ned`arana i poku{a ih na silu odvratiti od kr{}anstva. Kad ovi odbi{e, on naredi
da se iskopaju duboki jarci, pa u njih pobaca kr{}ane i `ive ih spali. O tom doga|aju
govori Kur’an, a.{., u suri “El - Burud`”. Allah, d`.{., ka`e:
“Prokleti neka su oni, kojisu rovove iskopali.” (85:4)
Posljedica toga je poja~an gnjev kr{}ana i nastaje pro{irivanje vlasti i osvajanje arapskih
oblasti pod vodstvom vizantijskih careva.
Vizantinci podigo{e Abesince, pripremi{e im la|e i njih 70 000 iskrca se u Jemenu.
Tako Abesinci - kr{}ani zauze{e Jemen po drugi put, 525. g. n.e., pod vo|stvom
Orijata.Orijat ostade na vlasti u Jemenu, krunisan od car Abesinije, dok ga ne ubi Ebreha,
jeda od Orijatovih vojskovo|a, i do|e na vlast umjesto njega, nakon {to to odobri kralj
Abesinije.
Ovaj Ebreha je, u stvari, ~ovjek koji }e povesti vojsku sa slonom da sru{i Kabu. On i
njegovi vojnici poznati su u historiji pod nazivom “Ashabu - l - fil”, ili vlasnici slona (o
doga|aju sa slonom bit }e rije~i kasnije).
Nakon doga|aja sa slonom, Jemenci zatra`i{e vojnu pomo} od Perzijanaca, te porazi{e
Abesince i protjera{e ih izsvoje zemlje. Tada dobi{e samostalnost 575. g. pod vo|stvom
Me’ada Jekrib ibn Sejf Zi Jezina.
Perzijski vladar Kisra tada postavi svoga namjesnika u San’i i proglasi Jemen
Perzijskom provincijom. Tako su se u Jemenu smjenjivali perzijski namjesnici jedan za
drugim, sve do 638. g. kada Bazan primi islam. S njegovim prelaskom na islam, prestade
perzijska vlast u Jemenu.17
24. 26 Zape~a}eni d`enetski napitak
VLAST U HIRI
Perzijanci su vladali Irakom i njegovim pograni~nim krajevima, posebno za vlast kralja
Kira, od 557. - 529. g. p.n.e. Niko im nije oponirao sve dok ne ustade Aleksandar
Makedonski 326. g. p.n.e., i porazi njihovog kralja Dara Prvog.
On ih je razjedinio, a onda su Irakom zavladali kraljevi Tavaifa, ~ija je vlast potrajala
do 230. g. n.e.
U vrijeme tih vladara doseljavali su se Kahtanije i zauzimali plodne onbronke Iraka.
Zatim su za njima do{li Neki Adnanije i postali im konkurencija, tako da se oni nastani{e
u El - D`ezire El - Furatije.
Perzijanci ponovo povrati{e vlast u vrijeme Erdi{ira, osniva~a sasanidske dr`ave,
226. g. n.e. On ujedini Perzijance i porobi Arape koji su `ivjeli na pograni~nom dijelu
njegovog carstva. To je bio razlog da arapsko pleme Kuda’at ode iz tih krajeva u [am.
Njemu se pokori{e stanovnici Hire i El - Enbara.
U vrijeme vladavine Erdi{ira, podru~jem Hire vladao je D`uzejme El - Vedah. On je
ujedno bio vladar i ostalim Arapima koji su`ivjeli u ira~koj pustinji, a pod njegovu vlast
potpado{e arapska plemena iz Arabije, Rebiat i Mudar.
Erdi{ir je uvidio da ne}e mo}i direktno vladati u Arabiji i da same Arape ne}e mo}i
zaustavljati od njihovih napada na pograni~ne krajeve svoga carstva, pa odlu~i da im
postavi za vladara Arapa, koji }e mu biti odan i povjerljiv. Tako bi mu Arapi dobro do{li u
borbi protiv Vizantije. Time bi Arapi Iraka bili ispred Arapa [ama, koji su ve} bili pod
Vizantijom.
D`uzejme je u Hiri dr`ao uvijek spreman konji~ki odred, da ugu{i pobunjenike. On je
umro 268. g. n.e.
Nakon smrti D`uzejma, Hirom je zavladao Amr bin Adijj bin Lefr El - Lahmi, prvi vladar
iz redova Lahmita, dok je Perzijom vladao Kisra Sabur ibn Erde{ier. Bio je na vlasti sve
dok Perzijanci ne postavi{e Kabaz bin Fejruza. U njegovom periodu pojavio se Mazdak,
koji po~e propagirati nihilizam. Sljedbenik mu je bio Kabaz, kao i mnogi drugi podanici.
Kabaz je poslao vladaru Hire Munziru bin Maus - Semaiu, poziv da se priklju~i tom pokretu
i da prihvati njegovu ideju nihilizma. Ovaj to odmah odbi, pa ga Kabaz skide s vlasti, a
postavi El - Haris ibn Amra ibn Had`er el - Kindiju, koji je prihvatio njegovo opredjeljenje.
Kabaz ostavi iza sebe na vlasti Kisra Ebu-[irvanha, velikog neprijatelja ovog pravca,
koji ubi Mazdaka i mnoge njegove sljedbenike, zatim vrati Munzira za vladara Hire. Tako|er
tra`io je da mu se pokori El - Haris bin Amr, ali on pobje`e u pleme Kuleb i tu ostade do svoje
smrti.
25. Zape~a}eni d`enetski napitak 27
Poslije Munzira Maus - Sema, kraljevstvo potraja jedno vrijeme sve dok na vlast ne
do|e Nu’man bin Munzir, a on je bio taj na koga se Kisra naljutio zbog smicalica koje je
smislio Zejd bin Adijj el - ‘Abadi. Kisra pozva Nu’mana da mu do|e. Na svom putu Nu’man
tajno odsjede kod Hani bin Mes’uda, prvaka plemena Ali [ejban, kome ostavi na ~uavanje
svoju porodicu i imetak, a potom se uputi Kisri. Ovaj ga uhapsi i baci u tamnicu u kojoj i
umrije.
Kisra postavi za vladara Hire Ijjasa bin Kabisa et- Taia i naredi mu da od Hani ibn
Mes’uda zatra`i da mu preda ono {to je Nu’man ostavio kod njega. Hani to ljutito odbi, na
{ta mu je kralj (Ijjas) objavi rat. Ne pro|e puno vremena a Ijjas do|e upratnji Kisrine
konjice i pje{adije. Do{lo je do velike bitke kod mjesta Zi - Kar. Benu - [ejban izvojeva
veliku pobjedu koju Perzijanci nisu mogli pore}i. To je bilo prvi put da su Arapi porazili
strance. Desilo se neposredno poslije ro|enja Resulullaha, a.s., koji je ro|en osam mjeseci
nakon postavljenja Ijjasa bin Kabisa za vladara Hire.
Me|utim, poslije Ijjasa, Kisra za vladara Hire postavi Perzijanca, a 632. g. vlast se
vrati u pleme Ali Lahm. Vlast je preuzeo El - Munzir, zvani El - Ma’rur, koji je vladao samo
osam mjeseci. Njega je pokorio Halid bin el - Velid s muslimanskom vojskom.18
VLAST U [AMU
U periodu u kome su Arapi ~inili masovne seobe, do|e porodica Kuda’at u [am, i tu
se nastani. Oni su porijeklom od Benu - Sulejh bin Helvana, od kojih potje~e Ded`d`am
bin Sulejh, pleme poznatije pod imenom Ded`d`aime.
Njih upotrijebi{e Vizantici kao `ivi {tit od arapskih naleta s kopna, a i protiv Perzijanaca.
Najpoznatiji ded`d`aimski vladar bio je Zijad ibn el Hubevlet. Njihova vlast spominje se u
historiji od po~etka do kraja drugog stolje}a, n.e. Oni prestado{e vladati po dolasku Ali
Gassana, porodice koja je pobijedila porodicu Ded`d`aime, pa su Vizantici postavljali njih
za vladare Arapima [ama. Njihov vo|a je bio Devmet D`endel. Vladari Gassana postavljani
su u [am kao namjesnici vizantijski kraljeva, sve do Bitke na Jermuku, 13.g. po hid`ri.
Njihov posljednji kralj, D`ebele ibn Ehjam, pokori se islamu, u vrijeme Omer bin El -
Hattaba, r.a., vladara pravovjernih.19
26. 28 Zape~a}eni d`enetski napitak
VLAST U HID@AZU
Ismail, a.s., bio je vode}a li~nost u Meki i stalni poglavar Kabe, za cio svoj `ivot.20
Umro je u 137. godini `ivota.21 Njega su zamijenili sinovi Nabit, zatim Kajdar, a neki ka`u
Akis.
Poslije njih, Mekom je upravljao njihov djed, Madad bin Amr el - D`urhumi. Tako je
vlast u Meki bila u njihovim rukama. Ismailova djeca imala su ~ast i ugled zahvaljuju}i
svome ocu i svome djedu, graditeljima Kabe, ali oni nisu imali vlast nad Mekom.22
Pro{lo je jo{ mnogo vremena, a Ismailovi potomci ne mogo{e do}i do nekog zna~ajnijeg
polo`aja na vlasti. Oni su, malo po malo, padali u zaborav, sve dok nije oslabio D`urhum
pred dolazak Nabukodonosora (Buhtanasar). Od tada po~e nad mekanskim nebom sjati
politi~ka zvijezda Adnanova, kako }e pokazati i budu}a zbivanja. Posebno je to uvezi s
doga|ajem u bitki Nabukodonosora (Buhtanasar) protiv Arapa, na Zati Irku. Vojskovo|a
Arapa u toj bitki nije bio D`urhumit.23
Sinovi Adnanovi razi|o{e se po Jemenu u vrijeme Nabukodonosorove (Buhtanasarove)
bitke, 587. g. p.n.e.
Krenuo je Bernijah sa Me’adom u [am mimo Nabukodonosorove volje, pa kada
Buhtanasar poja~a svoj pritisak, Me’ad se vrati u Meku. Od D`urhuma zate~e samo
D`er{ema ibn D`elhemeta, pa se o`eni njegovom k}erkom Mu’anat, koja mu rodi
Nezzara.24
Stanje D`urhuma u Meki pogor{alo se poslije tog doga|aja. Njihov `ivot bivao je sve
te`i, pa po~e{e ~initi nasilja nad posjetiocima Meke, i odobri{e rasturanje imovine Kabe.25
Ovi doga|aji ljutili su Adnanije i izazivali u njima srd`bu. Kad je pleme Huzaat do{lo u
Meri Zahran i kad su vidjeli netrpeljivost Adnanija prema D`erahimijima, iskoristi{e tu
priliku pa se odr`a{e na vlasti uz pomo} Adnanija koji se vrati{e da im pomognu. Naro~ito
im je pomogao Benu Bekr ibn Abdu Menaf ibn Ken’anet. Oni krenu{e protiv D`urhumija i
potpuno ih protjera{e, daleko od Meke, a zatim zauze{e vlast u Meki, polovinom drugog
stolje}a nove ere.
Kad je pleme D`urhum bje`alo u izgnanstvo, zatrpa bunar Zem - zem, i prekri njegov
polo`aj, a prije toga zakopa u njega neke vrijedne stvari iz Kabe. Ibnu Ishak ka`e:
“Amr ibn Haris ibn Madad, D`urhumija,26 napusti Meku nose}i dva zlatna srnda}a27 i
had`erul esved (crni kamen), pa ih zakopa u bunar, a on i njegova pratnja odo{e u
Jemen. Bili su veoma o`alo{}eni zbog izlaska iz Meke i ostavljanja vrijedne imovine.
Procjenjuje se da je vrijeme Ismaila, a.s., bilo dvadeset vjekova prije nove ere, pa je
stoga pleme D`urhum boravilo u Meki otprilike 21 vijek, a vladali su Mekom oko 20 vjekova.
27. Zape~a}eni d`enetski napitak 29
Huzaat su ovladali Mekom i preuzeli dio vlasti Beni - Bekra, a plemena Mudara su imala
tri du`nosti, tj. tri dozvole u vrijeme hodo~a{}a.
Prvo: da upute ljude, hodo~asnike, s Arefata na Muzdelifu i da odobre njihov povratak s
Mine u Meku. To su ~inili ljudi Benu-Gavs bin Mere, iz porodice Ilijas bin Mudara. Oni su imali
nadimak Sufe, {to zna~i slu`benici Kabe.
Zna~aj odobrenja svodio se na to, da ni jedan hodo~asnik nije smio baciti kamen~i}e
dok to ne u~ini prvo Sufa. Kad on to uradi, ~ine to i ostali hodo~asnici. Kad bi zavr{ili
bacanje i krenuli s Mine, Sufe bi stale na Akabi i ~ekale da svi hodo~asnici pro|u.
Kada se prekinuo lanac Sufa, njih je naslijedila porodica Benu - Sa’d bin Zejd Munat iz
plemena Temim.
Drugo: briga o skupnom povratku hodo~asnika, na Minu izjutra prvog dana prino{enja
`rtvi. To su obavljali Benu - Advan.
Tre}e: po{tovanje svetih mjeseci - “E{huru - l - hurum”. O po{tovanju ovih mjeseci
vodili su ra~una Benu-Temim bin Adijj, iz plemena Benu - Ken’anet.28
Porodica Huzaat vladala je Mekom trista godina.29 U njihovo vrijeme Adnaniti se
raseli{e po Ned`du i obroncima Iraka i Bahrejna. Na obroncima Meke ostado{e porodice
Kurej{ i to Hulul, Harm i male porodice razbacane po njihovom narodu, Benu - Kinane.
One nisu imale nikakvu vlast u Meki, a ni nad Kabom, sve do dolaska Kussaj bin Kulaba.30
Historija je zabilje`ila da je Kussajev otac umro dok je Kussaj jo{ bio dojen~e. Majka
mu se preudala za ~ovjeka iz Benu - Uzreta, koji se zvao Rebiat ibn Haram. On je odvede
u svoj kraj na obroncima [ama. Kad je Kussaj odrastao, vratio se u Meku. Mekom je tada
upravljao Hulejl bin Habe{e iz plemena Huzaat. Kussaj zaprosi njegovu k}er Hubu i o`eni
se njom, po dozvoli oca joj Hulejla.31
Nakon Hulejlove smri, do|e do ratova izme|u plemena Huzaat i Kurej{, {to omogu}i
Kussaju da zagospodari Mekom i Kabom. Postoje zabilje`ene tri verzije o uzrocima ratova
izme|u ova dva plemena.
Prva verzija
Kad je Kussaj izrodio djecu i stekao veliko bogatstvo, ~ast i ugled, a nakon propasti
Hulejla, odlu~i da preuzme vo|stvo nad Mekom i Kabom. Smatrao je da je on pre~i od
Huzaata i Benu - Bekra, jer su Kurej{ije ~istokrvni Arapi i nasljednici Ismaila. Zbog toga je
pao dogovor izme|u jednog Kurej{ije i ~ovjeka iz Benu Ken’aneta o progonu plemena
Huzaat i Benu - Bekra iz Meke, pa to i u~ini{e.32
Druga verzija
Hulejl je, kako smatra pleme Huzaat, oporu~ilo Kussaju da upravlja Mekom i Kabom.33
Tre}a verzija
Hulejl je poklonio k}eri Hubi vlast nad Kabom i postavio Ebu - Gib{ana Huzaata njenim
pomo}nikom, pa postade Ebu - Gib{an klju~ar Kabe. Nakon smrti Hulejla, otkupi Kussaj
28. 30 Zape~a}eni d`enetski napitak
ovo upravljanje nad Kabom od Ebu - Gib{ana za mje{inu vina. Huzaat se rasrdi zbog
ovakvog poigravanja sa svetim mjestom i poku{a zabraniti Kussaju vlast na Kabom. Kussaj
okupi Kurej{ije i Benu - Ken’anet da protjera Huzaat iz Meke. Tako se i desilo.34
Bilo kako bilo, sve nam ovo govori da je nakon Hulejlove smrti i poslova koje su obavljale
Sufe, do{ao Kussaj s Kurej{ijama i Ken’anijama i rekao Huzaatu:
“Mi smo zaslu`niji i dostojniji za ove poslove, stoga smo pre~i od vas.” Me|utim,
Huzaat ih istog momenta napade s onim {to su imali pri sebi, ali ih on nadja~a.
Dakle, Huzaat i Benu - Bekr bili su pora`eni od Kussaja. On ih je `estoko potukao u
otvorenom krvavom sukobu, te obaplemena postado{e njegov plijen. Nakon ovog poraza,
Huzaat i Benu - Bekr zatra`i{e primirje. Tada su morali javno priznati da je Kussaj zaslu`an
da bude poglavar Kabe i Meke i da mu je sva krv koju je prolio u prethodnojbitki opro{tena,
a da jo{ povrh toga Huzaat i Benu - Bekr moraju dati Kurej{ijama i Ken’anijama krvnu
od{tetu. Presudu o svemu tome je izrekao Ja’mur bin Arif iz Benu - Bekra, pa je on tada
prozvan “E{ - {e - dah”.35
Kussaj je preuzeo vlast nad Kabom i Mekom polovinom petog stolje}a n.e. ili ta~nije,
440. g.n.e.36 Poslije njega su Kurej{ije preuzele potpuno upravu i gospodstvo nad Mekom,
gradom koji postade vode}i vjerski centar, posje}ivan od Arapa cijelog Arabijskog
poluotoka.
Kussaj je doveo svoje pleme u Meku, a upravu nad Mekom i obavljanje mnogih va`nih
poslova vezanih za hodo~a{}e rasporedio na Kurej{ije. On proglasi da su Ali Safvan,
Nes’at, Udvan i Meret ibn Avf dobili odre|ene va`ne poslove i vladaju}e polo`aje u Meki.37
Kussaj je u narednom periodu odigrao zna~ajnu ulogu u organiziranju poslova u Meki.
On je osnovao “Daru - n - Nedveti” - Vije}nicu, s lijeve strane haremi - {erifa Kabe,
okrenuv{i joj vrata u mesd`id. Vije}nica je bila zborno mjesto Kurej{ija, na kome su donosili
va`ne odluke. Ova Vije}nica je prema{ila sva o~ekivanja Kurej{ija svojom funkcijom.
Ona je bila pozornica na kojoj su se donosile va`ne odluke, razmjenjivala mi{ljenja, vodile
rasprave i u njoj su se rje{avali svi problemi na najbolji na~in.38
PO^ASNE FUNKCIJE
KOJE JE OBAVLJAO ILI NADZIRAO KUSSAJ
1. Upravljanje i predsjedavanje Vije}nicom i Vije}em, gdje su rje{avani svi va`ni problemi,
dono{ene sve va`ne odluke i obavljane svadbe i vjen~anja.
2. Vojno vo|stvo; organizacija i ustrojstvo vojnih aktivnosti. Svi vojni pohodi organizirani
su pod njegovim vo|stvom.
3. Pokroviteljstvo i povjerenstvo nad Kabom. Samo je on mogao otvoriti vrata Kabe i niko
29. Zape~a}eni d`enetski napitak 31
drugi. On je dr`ao klju~ Kabe i li~no opslu`ivao Kabu u svakom pogledu.
4. Opskrba - had`ija hranom i vodom; za njih su pravili korita s vodom, i zasla|ivali je
hurmama i gro`|icama, te bi ljudi pili prilikom dolaska u Meku. Svaki hodo~asnik mogao je
besplatno piti vodu, koja je od posebne va`nosti bila u tim `arkim krajevima.39
5. Spremanje hrane had`ijama (rifade) kao {to se sprema gostima. Kusaj je propisao
Kurej{ijama porez u vrijeme sezone had`a i oni su taj imetak davali Kusaju. Od tog poreza
nabavljala se hrana za siroma{ne hodo~asnike.40
Sve ove poslove kontrolirao je ili li~no obavljao Kussaj. Slavu je do`ivio i njegov sin,
Abdu Menaf, jo{ za o~eva `ivota. Kussaj je imao starijeg sina, Abduddara, ali je Abdu
Menaf bio sposobniji. Kussaj re~e mla|em sinu Abdu Menafu: “Poslat }u te me|u narod,
tj. predlo`it }u te, pa ako te oni prihvate i izaberu, onda }u ti ostaviti u amanetu poslove od
interesa za Kurej{ije, Meku i Kabu.”
On mu za `ivota dade upravu na Vije}nicom, pokroviteljstvo nad Kabom, vojno vo|stvo
i brigu o opskrbi had`ija. Kussaj nije imao ni jednu primjedbu na obavljanje njegovih poslova,
a sin mu je radio kako za o~eva `ivota, tako i nakon njegove smrti.
Kad je Abdu Menaf umro, njegove poslove naslijedili su mu sinovi. Me|utim, sve je
bilo u redu, dok se nisu pobunili sinovi Abduddara, starijeg Kussajevog sina, koji su hlepili
za polo`ajem i vla{}u. Tada su se Kurej{ije podijelile u dva tabora, te umalo da ne zarati{te.
Me|utim, uspostavi{e primirje i podijeli{e me|usobno vlast izme|u sinova Abdu Menafa
i Abduddara.
Opskrba vodom i hranom pripade sinovima Abdu Menafa, a Vije}nica i ~uvanje Kabe
sinovima Abduddara. Benu Abdu Menaf su sve va`nije odluke donosili po tradicionalnom
obi~aju Arapa, bacanjem kocke ili izvla~enjem strjelica. Tim putem `eljeli su obezbijediti
i naslije|e poslova oko Kabe. Oni kockom izvuko{e Hi{am bin Abdi Menafa, koji naslijedi
sikajet i refadet (opskrbu vodom i hranom), {to je i obavljao do svoje smrti. Kad je Hi{am
umro, njega naslijedi njegov brat EL - Muttalib ibn Abdi Menaf, a poslije njega naslijedili
njegov brat El - Mutalib bin Abdi Menaf, a poslije njega Abdul - Muttalib ibn Hi{am ibn Abdi
Menaf, djed Resulullaha, a.s. Poslije njega obavljali su i naslje|ivali taj posao sve do
dolaska islama. Tada je briga oko Kabe bila u rukama Abbas bin Abdul - Muttaliba.41
Kurej{ije su imale i druge funkcije osim ~etiri spomenute, a dijelili su ih i na ostale
familije. Oni formira{e u Meki vlast sli~nu vlasti u demokratskim dr`avama. Imali su
ustrojstvo vlasti sli~no ustrojstvu u nekim zemljama danas. Imali su vije}e i zasjedanje
parlamenta. Evo slike tih vladaju}ih funkcija:
1. uprava nad mejsirom pomo}u obra}anja kipovima.42 Tim poslom su upravljali Benu -
D`umh; (El - Isar);
2. briga o imetku i poklonima zavje{tanim bogovima - kipovima Kabe. U tu slu`bu
ubrajalo se i rje{avanje sporova i nesuglasica. Taj posao imali su u svojim rukama Benu- -
30. 32 Zape~a}eni d`enetski napitak
Sehm; (Tahd`iru l - emral);
3. vladaju}e vije}e, kojim su upravljali Benu - Esed; (E{ - [ura);
4. odre|ivanje krvarine i drugih kazni, o tome se brinulo pleme Benu - Temim; (El -
I{nak);
5. ~uvanje nacionalne - plemenske zastave, to je radilo pleme Benu - Umejje;
6. ure|enje {atora za hodo~asnike, kao i briga o konjici. Zadatak tog posla izvr{avali su
Benu - Mahzum; (El - Kubbe);
7. Posredovanje i izmirivanje zara}enih plemena. Time su se bavili Benu - Adijj.43
VLAST KOJU SU IMALI OSTALI ARAPI
Ranije smo govorili o seobi plemena Kahtanija i Adnanija, te da su oni me|usobno
podijelili arapske zemlje. Ona plemena koja su bila u blizini Hire, bila su pod nadzorom
arapskog kralja u Hiri, a ona koja su bila u pustinji [ama, bila su pod nadzorom Gassanija.
Taj nadzor je u stvari bio samo na papiru, jer su plemena imala punu slobodu u vlasti.
Potpunu samostalnost imala su jedino beduinska plemena koja su `ivjela u unutra{njosti
Arabijske pustinje. Svako pleme imalo je svoga plemenskog vo|u - starje{inu, svoju
unutra{nju vlast, te je svako pleme bilo kao samostalna dr`avica, ~ije je ustrojstvo bilo
plemenska privr`enost, ~uvanje me|usobnog interesa, ~uvanje i odbrana zemlje od
neprijatelja. Poglavar plemena u`ivao je veliki ugled. Bio je poput kralja u svojoj dr`avi.
Pleme je po{tovalo rije~ starje{ine - bilo u miru ili u ratu. Njegova vlast bila je jaka kao
vlast najja~eg diktatora. Kad bi se on zavadio s nekim drugim, imao je iza sebe hiljade
spremnih sablji, imao je ljude koji nisu pitali za uzrok sukoba, a niti su tra`ili obja{njenje.
Slijepo su slu{ali naredbe svoga plemenskog vo|e. Jedino je postojala rodbinska
konkurencija za vlast. Ro|aci su se me|usobno natjecali u dare`ljivosti i ~asti prema
gostu, plemenitosti, pokazivanju juna{tva, hrabrosti, odbrani obespravljenih, a sve to kako
bi stekli ve}i ugled me|u ljudima; posebno su imali pjesnike, glasnogovornike plemena.
Time bi se uzdizali iznad rivala u presti`u za vlast.
Arapi su bili veoma rje~it narod. Naro~ito su bili nadareni pjesni{tvom. Pjesnici su
zauzimali posebno mjesto u dru{tvu. Oni su jezikom branili pleme, pa njihov ugled nije ni
u ~emu zaostajao za ugledom ljudi na vlasti.
Poglavari i velikodostojnici plemena imali su posebne privilegije u raspodjeli plijena.
Oni su u`ivali slijede}e povlastice: mirba’a, saffij, ne{itat i fudul.
Mirba’a, zna~i ~etvrtina plijena;
Saffij je sve ono {to poglavar uzme li~no za sebe prije raspodjele;
Ne{itat je sve {to poglavar usput zaplijeni prije povratka u pleme;
31. Zape~a}eni d`enetski napitak 33
Fudul je ostatak nakon raspodjele plijena, koji se ne mo`e podijeliti na jednake dijelove
ratnicima kao: deve, konji i sli~no:
POLITI^KA SITUACIJA U ARABIJI
Govorili smo o arapskim vlastima, pa ka`imo ne{to i o op}oj politi~koj situaciji. Te{ku
politi~ku situaciju imale su tri arapske pokrajine koje su grani~ile sa stranim zemljama.
Neosporno je da je politi~ka situacija utjecala direktno na dru{tvenu i ekonomsku situaciju.
Stoga je u ovim pokrajinama stanje bilo veoma te{ko. Nije se osje}ao nikakav napredak.
Narod je bio klasno podijeljen. Postojali su gospodari i robovi, ili vladaju}i i potla~eni
sloj. Gospodari su u ovim pokrajinama bili, uglavnom stranci. Oni su imali svo bogatstvo
u svojim rukama, a robovi su bili stalni du`nici.
To je bilo sli~no kao kad bi predo~ili sebi raju koja obra|uje poljoprivredna dobra s
kojih svi prihodi idu vlastima. Vlast ih koristi, tro{i za provod, u`ivanje, za darove, za mito
i korupciju, a raja u svojoj sljepo}i tumara kroz vje~nu tminu iz koje i ne tra`i izlaz niti
poku{ava iza}i. Oni nemaju kome da se po`ale, a niti ima ko da ih za{titi, jer iz tog stanja
nema izlaza. Pomirljivo podnose ropstvo i sve vrste muka, jer smatraju da je tako Bogom
dano, te da je vlast primarna, a njihovo pravo sekundarno.
Susjedna plemena tih pokrajina bila su dosta prevrtljiva i nestabilna. Nisu imali neke
posebne `ivotne ciljeve. Povremeno su upadali u Irak i [am, tumaraju}i za hranom.
Arapi u unutra{njosti Arabije tako|er su bili me|usobno nepovezani. Oni su uglavnom
bili optere}eni plemenskim porijeklom, nesuglasicama, obi~ajima, vjerom itd. Nisu imali
jaku centralnu vlast koja bi ih za{titila u nevolji i odbranila od zla.
ARAPI I HID@AZ
Svi Arapi su s po{tovanjem gledali na Hid`az. Veoma ih je interesirala politi~ka situacija
u njemu. Hid`az je za njih bio prolaz do vjerskog centra svijeta, do Meke, do Kabe. Stoga
su i na Hid`az gledali kao na svetu oblast. Vladare Hid`aza su po{tovali kao ~uvare
vjerskog centra Meke i sveti{ta Kabe. Za Meku smo rekli da je bila prijestolnica u kojoj je
funkcionirala i vjerska i svjetovna vlast.
Va`ne odluke su se donosile u hramu Kabe. Glavni zadatak vlasti bio je briga o
poslovima od interesa za hodo~asnike.
U Meki je radilo i sudstvo. Oni su sudili po vjerskom pravnom zakonu Ibrahima, a.s.
Iako je vlast u Hid`azu li~ila na vlast u dana{njim parlamentarnim sredunama, ipak je
32. 34 Zape~a}eni d`enetski napitak
bila preslaba da podnese ovoliki teret dr`ave s najve}im vjerskim centrom na svijetu. To se
pokazalo ta~nim, posebno kad je do{lo do sukoba s Abesincima, o ~emu }e biti rije~i.
VJERE ARAPA
Ve}ina Arapa slijedila je dugo vremena vjeru Ismaila, a.s., koji ih je pozivao vjeri
svoga oca Ibrahima, a.s. Oni su vjerovali u Boga, Jednog Jedinog i ispovijedali Bo`iju
vjeru. To je trajalo jedno izvjesno vrijeme, dok nisu po~eli zaboravljati Bo`ije opomene i
zabrane. I pored sve ve}eg zapadanja u idolopoklonstvo, uvijek je postojao vrhovni Bog -
Allah, d`.{., kome su se obra}ali u te{kim situacijama. Neke islamske obrede had`a
izvr{avali su sve do dolaska na vlast Amra ibn Luhaja poglavara plemena Huzaat. On je
odrastao u pobo`noj sredini koja je po{tovala Bo`ije granice. Odlikovao se iskreno{}u i
bogobojazno{}u, pa ga je narod zavolio. Smatrali su ga velikim ~ovjekom. On otputova u
[am da posjeti podru~je iz kojega je bilo najvi{e poslanika i u koje je do{lo najvi{e Bo`ijih
objava. Tamo vidje da stanovnici obo`avaju kipove, pa mu se to dopade i povjerova da su
oni u pravu. Iz [ama se vrati nose}i sa sobom kip zvani Hubel, pa ga postavi u Kabu.
Zatim pozva stanovni{tvo Meke u mnogobo{tvo. Oni se listom odazva{e, po{to su cijenili
Amr ibn Luhaja, pa su smatrali da je i to ~emu ih poziva dobro. Za kratko vrijeme, stanovnici
cijelog Hid`aza po~e{e slijediti stanovnike Meke. Oni su vlasnici Kabe i stanovnici
Harema.44 Me|u najstarije kipove u Kabi ubrajao se i bog “Menat”, kojeg su dovukli s
obale Crvenog mora, iz nekog mjesta blizu Kudejda. Zatim je poznat “Lat”, kojeg su donijeli
iz Taifa i “Uzat”, kojeg su nabavili u Vadi Nahlu. Ova tri kipa su bila i najve}a.
[irk - mnogobo{tvo je iz dana u dan uzimalo sve vi{e i vi{e maha. Broj kipova se
stalno pove}avao. Bilo ih je na svakom mjestu Hid`aza. Spominje se da je Amr ibn Luhaja
imao vezu sa d`inima, pa ga jedan od d`ina obavijestio da su kipovi iz perioda Nuhovog,
a.s., naroda, a koji su se zvali Vedd, Suvaa, Jegus, Jeuk i Nesr, zakopani u D`iddi, pa ih
treba prona}i i donijeti u Kabu. On na|e ove kipove u mjestu Tihama, na obali Crvenog
mora sjeverno od Hid`aza, i donese ih u Kabu. Kada do|e vrijeme hodo~a{}a, on ih
prikaza hodo~asnicima, a potom ih opet smjesti u Kabu.
Od tog vremena, svako pleme je imalo svoga boga - kipa, pa ~ak i svaka ku}a zasebno.
Harem Kabe ispuni se kipovima. Evidentno je, da je u vrijeme osloba|anja Meke, Resulullah,
a.s., zatekao 360 kipova. On ih je poobarao i porazbijao, a zatim je naredio da sve ostatke
iznesu iz Harema i da ih spale.45
33. Zape~a}eni d`enetski napitak 35
Tako mnogobo{tvo i vjera u kipove postado{e prava manifestacija cijelog stanovni{tva
predislamske Arabije, koje je neprestano mislilo da jo{ uvijek slijedi vjeru Ibrahima, a.s.
Arape predislamskog doba zvali su “El - D`ahilijjun”, neznalice u vjeri. Oni su imali
posebne obi~aje i vjeru, ceremonije u samim molitvama ispred kipova, koje je opet izmislio
najvi{e Amr bin Luhaj.
Ono {to bi on radio, mnogi su smatrali lijepom novotarijom, kojom }e uljep{ati
Ibrahimovu vjeru, koju su ve} uveliko izopa~ili.
Evo nekih ceremonija pri obo`avanju kipova:
1. Stajali su i zadr`avali se kraj kipa kome su se molili i od kojeg su tra`ili za{titu, pomo};
molili za `elju; vjerovali u njegov {efa’at - zauzimanje kod Boga za po~injene grijehe, itd.
2. Oko kipa su ~inili hodo~a{}e, tavaf, ili obilazak oko njih, ~inilu su pred njim sed`du i bili
ponizni i skru{eni.
3. Pred kipom su klali `rtvu, putem koje su se nastojali pribli`iti njegovoj svetosti. Pred
njim su klali i stoku svakodnevno, te prizivali ime doti~nog kipa. Ovakvu vrstu klanja Allah,
d`.{., zabranjuje muslimanima, kao i meso od tako zaklane stoke. Allah, d`.{., ka`e: “i {to
je na `rtvenicima `rtvovano.” (5:3) kao i : “I ne jedite ono pri ~ijem klanju nije spomenuto
Allahovo ime.” (6:121)
4. Jedan od vidova pribli`avanja bo`anstvu bilo je i prino{enje jela i pi}a kipovima.
Tako|er su odvajali od svoje ljetine i stoke i donosili pred kip. A od svega toga najneobi~nija
stvar je, da su uvijek odvajali dio za Allaha, vrhovnog Boga. Oni su imali obi~aj da neke
stvari za koje su znali da pripadaju samo Allahu, ne pripisuju kipovima, ali tako|er nisu
prenosili na Allaha, d`.{., ono {to su smatrali da pripada samo kipu u danoj situaciji.
Uzvi{eni Allah, d`.{., rekao je: “oni odre|uju za Allaha dio ljetine i dio stoke koju je On
stvorio, pa govore: ‘Ovo je za Allaha!A ovo za bo`anstva na{a!’ Me|utim, ono {to je
namijenjeno bo`anstvima njihovim ne sti`e Allahu, dok ono {to je odre|eno za Allaha
sti`e bo`anstvima njihovim. Kako ru`no oni sude!” (6:136)
5. Jedan od na~ina pribli`avanja kipu bilo je prino{enje stoke i plodova, {to smo ve}
spomenuli. Allah, d`.{., ka`e: “Ova i ova stoka, i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni, smiju
ih jesti samo oni kojima mi dozvolimo” - tvrde oni - “a ove i ove kamile je zabranjeno jahati.
Ima stoke prilikom ~ijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmi{ljaju}i o Njemu la`i...” (6:138)
6. U obrede pribli`avanja kipu spadalo je obo`avanje odre|enih vrsta stoke: “behiret,
saibet, vesilet i hamj”. Ibn - Ishak ka`e: “El - behiret ili es - saiba oslobo|ena je deva, tj. ona
koja je izrodila deset `enskih deva izme|u kojih nema mu{ke deve. Ovu vrstu deve ne ja{u,
ne {i{aju joj dlaku, ona ne radi te`a~ke poslove i njeno mlijeko ne pije niko osim gost. Ako
ona ponovo rodi `ensku devu, mladun~etu prore`u uho i prema njoj se postupa kao i prema
njenoj majci. Ta posljednja, ili jedanaesta deva, zove se behiret - k}er saibe (oslobo|ene
deve)
34. 36 Zape~a}eni d`enetski napitak
El - Vesilet: ovca koja je ojanjila pet puta po dvoje `enske janjadi. Ona se zove vesilet.
Janjad koja do|u na svijet poslije toga, jedu samo mu{karci, osim ako rodi mrtvo janje, pa
njega jedu svi.
El - Hami je el - fahl, a fahl je dromedar - mu`jak deve s kojim je ona izrodila deset
`enskih deva izme|u kojih nema mu{ke deve. Njegova le|a su na cijeni (za{ti}ena), ne
ja{e ga niko, ne radi nikakve poslove, ne {i{a mu se dlaka i slu`i samo za rasplodnju.
O tome Kur’an ka`e: “Allah nije propisao behiru, ni saibu, ni vasilu a ni hama. To oni
koji ne vjeruju, govore o Allahu la`i, a ve}ina njih nema pameti.” (5:103)
Allah, d`.{., tako|er ka`e: “Oni govore: ‘Ono {to je u utrobama ove stoke dozvoljeno
je samo mu{karcima na{im, a zabranjeno na{im `enama. A ako se plod izjalovi, onda su
u tome sudionici.’” (6:139)
Me|utim, postoji i druga~ije tuma~enje ovih vrsta stoke.46
Seid bin El - Musejjib smatra da su ove vrste stoke odre|ene samo za njihove idole,47 a
u autenti~nom hadisu, koji je “merfu” tj. besprekidno prenesen od Resulullaha, a.s., stoji:
“Amr bin Lihj bio je prvi koji je za{titio i oslobodio ove vrste `ivotinja i uveo ih u obred
bo`anstva.”48
Sve prethodne radnje, Arapi su ~inili da bi udovoljili bo`anstvima, vjeruju}i da }e ih
bo`anstva pribli`iti Allahu, biti posrednik do Allaha, i da }e se kod Allaha zauzimati za
njih. Kur’an o tome ka`e:
“Mi im se klanjamo samo zato da bi nas {to vi{e Allahu pribli`ili.” (39:3) i:
“Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist
pribaviti i govore: ‘Ovo su na{i zagovornici kod Allaha.’” (10:18)
Arapi su vr{ili raspodjelu mnogih stvari uz pomo} strjelica bez perja, koje su slu`ile za
kockanje i igru. Bile su tri vrste strjelica: na kojima je pisalo “Da” i na kojima je pisalo “Ne”
- koje su upotrebljavali za dono{enje odluka vezanih za posao, putovanje, `enidbu i sl.
Ako bi iza{la strjelica sa “Da”, onda bi taj posao uradili, a sa “Ne”, ne bi ga uradili te
godine, nego bi ponovo bacali sljede}e godine i tako redom. Bilo je strjelica u kojima je
bila voda ili krv, pa vrsta na kojoj je pisalo “od vas je” i “nije va{“ i “oboje”. Tako npr. ako
bi sumnjali u ne~ije porijeklo, odveli bi ga pred Hubela, i poveli stotinu kurbana koje bi
predali vra~u. Ovaj bi bacao strjelice i ako bi ispalo “od vas je”, zna~i, va{e je dijete i ima
pravo naslije|a, a ako bi iza{lo “nije va{“, ne bi imao pravo naslije|a. Ako bi iza{lo “oboje”,
ostalo bi dijete uz tu porodicu, bilo bi kao i njihovo, ali bez naslije|a i bez o~instva.
Sli~no strjelicama su kremen i hazardne igre koje su vezane za opkladu. Uz opkladu
bi dijelili meso `rtve prinesene bo`anstvu i zaklano odabirom strjelica. Arapi su vjerovali
u rije~i kahina, arrafa i muned`d`ima.
Kahin je prorok, koji prori~e budu}nost. On se izdaje za poznavaoca tajni. Me|u njima
ima onih koji smatraju da su sljedbenici d`ina i da im d`ini donose vijesti.
35. Zape~a}eni d`enetski napitak 37
Arraf je onaj koji sebe smatra poznavaocem doga|aja s uzrocima i posljedicama koje
navodi u danoj situaciji. On je poga|ao na primjer ko je kradljivac, gdje se kra|a dogodila, {ta
je ukradeno i uop}e neke svakodnevne stvari.
Muned`d`im je onaj koji gleda zvijezde i planete, i ra~una njihovo kretanje i polo`aje
kako bi znao situaciju na dunjaluku i ono {to }e se desiti u budu}nosti.49 Vjerovanje ovim
ljudima je u stvari vjerovanje u zvijezde, a jedna od vrsta tog vjerovanja bilo je vjerovanje
da zvijezde izazivaju ki{u, pa su govorili: pala je ki{a zbog te i te zvijezde.50
Me|u Arapima je bilo rasprostranjeno sujevjerje (tijere) - lo{ predznak ili pesimizam.
Oni su u tom sujevjerju i{li tako daleko da su prelazak ma~ke preko puta ili prelijetanje
ptice iznad glave, smatrali nesre}om. Prilazili bi ptici (ili muflonu), te je popla{ili, pa ako bi
ona pobjegla na desnu stranu, oni bi nastavili sa zapo~etim poslom i smatrali da je u
njemu hair, a ako bi pobjegla na lijevu stranu, oni bi odustali od toga posla vidjev{i u tome
lo{ predznak. Ovim vrad`binskim obi~ajima mogu se pridodati jo{ - no{enje ze~ije {ape
oko vrata, zatim zaziranje od nekih dana ili mjeseci, od nekih `ivotinja, ku}a, `ena,
vjerovanje u zaraznu bolest i sovu. Vjerovali su da se du{a ubijenog ne}e smiriti dok se
ne podmiri krvna osveta i du{a mu postaje sovom i lebdivazduhom i da }e govoriti: “Vratite
me u tijelo, vratite me u tijelo!”, ili: “Napijte me, napijte me!”, pa ako se izvr{i osveta ili
uzme krvarina, ona }e u}i u tijelo i smirit }e se.51
Eto, tako su vjerovali Arapi predislamskog doba, iako su imali i ostataka Ibrahimove,
a.s., vjere, koju nisu u potpunosti napustili, kao: veli~anje Kabe, obila`enje ili tavaf oko
Kabe, obavljanje had`a, umre, stajanje na Arefatu, Muzdelifi i klanje kurbana. Tako|er su
u to sve unosili bida’te - novotarije.
Kurej{ije su govorile: “Mi smo sinovi Ibrahima i nasljednici Kabe, mi smo njeni vlasnici
i stanovnici Meke. Niko od Arapa nema takva prava i takav polo`aj.” Sebe su znali nazivati
El - Hums, a to je zajedni~ki naziv pripadnika plemena Kurej{, Kinana i D`edil. “Mi ne
smijemo napu{tati Harem i skinuti Ihrame.” Oni nisu stajali na Arefatu, niti su ifadu ~inili s
Arefata, nego su to ~inili s Muzdelife (ifada je grupni povratak s Arefata). O tome Allah,
d`.{., ka`e:
“Zatim krenite odakle kre}u ostali ljudi.” (2:199)
Oni su govorili tako|er: “Mi, El - Hums, ne smijemo drobiti hranu i pr`iti je na maslu,
dok smo u ihramu. Mi ne ulazimo u {atore od kostrijeti, a kada se odmaramo, odmaramo
se samo u ku}ama, sve dok smo u ihramima.”52 Govorili su tako|er: “Ko je do{ao u Hram
i donio sa sobom hranu, ne treba jesti tu hranu u vrijeme had`a i umre.”53
Tako|er su naredili stanovnicima van Harema da svoj prvi tavaf oko Kabe moraju
obaviti u odje}i nekog od El - Humsa, a ako ne na|u odje}u (a mu{karci su), onda }e
obilaziti Kabu goli. @ene su skidale svoju odje}u osim otvorene ko{ulje. O obla~enju Allah,
d`.{., ka`e: “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad ho}ete da molitvu obavite.” (7:31)
36. 38 Zape~a}eni d`enetski napitak
Ako neko od mu{karaca ili `ena bude po~a{}en da tavafi u svojoj odje}i u kojoj je do{ao,
bacit }e je poslije tavafa i ne}e je koristiti vi{e ni oni, a ni drugi. Obi~aj im je bio da ne ulaze
u svoje ku}e na glavni ulaz ako su u ihramima, nego bi na zadnjoj strani ku}e napravili otvor
kroz koji bi ulazili i izlazili. Takvu besmislenost smatrali su dobro~instvom. Kur’an je to
zabranio, pa Allah, d`.{., ka`e:
“Ne iskazuje se ~estitost u tome da sa stra`nje strane u ku}e ulazite, nego je ~estitost
u tome da se Allaha bojite.” (2:189)
Sva ova vjerska ubje|enja predislamskih Arapa bila su ~isti {irk ili mnogobo{tvo. To
isto je i vjerovanje u kipove, u vrad`bine, u izmi{ljotine itd. ^ak su i jevreji, kr{}ani,
me|usije - poklonici vatre, Sabejci i drugi, nalazili puteve da prodru u Arabiju sa svojim
vjerskim ubje|enjima i obi~ajima. Jevreji su imali najmanje dva perioda kada im je uspjelo
da prodru na arabijsko tlo.
1. Njihova seoba u vrijeme ratnih pohoda Asirije i Babilonije u Palestinu. Do osvaja~kih
pohoda do{lo je zbog pritiska na jevreje, ru{enja njihovih gradova i njihovih hramova od
strane kralja Nabukodonosora, 589. g. p.n.e.
Ve}ina zarobljenih jevreja odvedena je u Babiloniju, a odatle da podijele napu{tenu
zemlju od Palestine do Hid`aza i da se udoma}e na sjeveru Arabije.54
2. Poslije rimskog zauzimanja Palestine, pod vo|stvom rimskog vo|e Tita, 70. g.n.e.,
Rimljani su vr{ili pritisak na jevreje, te nakon ru{enja njihovih hramova, vi{e jevrejskih
plemena odlazi u Hid`az. Oni se naseli{e u Jesrib (Medinu), Hajber i Tejmu. Izgradi{e
naselja, sela i tvr|ave. Tako do|e `idovska vjera u Arabiju, putem njihovih muhad`ira
(izbjeglica). Jevreji postado{e i politi~ki faktor o kojem se govorilo pred pojavu islama, a
posebno u vrijeme prvog stolje}a islama. Kada se islam po~eo {iriti, u Arabiji su `ivjela
poznata jevrejska plemena: Hajber, Nadir, Mustalek, Kurejza, Kajneka, a ~uveni pisac djela
“Vefaul - Vefa”, Es - Srmhudi, spominje na 116. strani svoje knjige preko dvadeset jevrejskih
plemena.55
Jevrejska vjera je stigla i u Jemen preko Es’ada Ebi - Kureba, koji je kao borac i{ao
u Jesrib i tamo primio jevrejstvo. On je sa sobom poveo dvojicu rabina iz plemena Benu -
Kurejza u Jemen. Jevrejska vjera brzo se {irila u Jemenu, tako da je dolaskom na vlast
Es’adovog sina Jusufa u Jemenu, Zu Nuvas udario na kr{}ane Ned`rana i pozvao ih da
prime jevrejstvo. Kad oni odbi{e, on ih pobaca u iskopane jame i zapali ih. U vatri su
gorjeli, bez razlike, mu{ko i `ensko, i staro i mlado. Navodi se da je broj `rtava bio izme|u
20 i 40 hiljada. Taj doga|aj desio se oktobra, 523. g.,56 a Kur’an navodi dio ove pri~e u
poglavlju “El - Burud`”.
Kr{}anska vjera je do{la u Arabiju putem vizantijske i abesinijske okupacije. Prva
abesinska okupacija Jemena bila je 340. g.n.e. i trajala je do 378. g.57 U tom periodu, u
Jemenu po~elo je propovijedanje evan|elja u svim pokrajinama. Tada je u Ned`ran do{ao
37. Zape~a}eni d`enetski napitak 39
i neki veliki pobo`njak, zvani Fimijan, pa je i Ned`rance pozvao u kr{}ansku vjeru. Zbog
njegove pobo`nosti svijet mu povjerova, a kad njihov vo|a Malbu primi tu vjeru, primi je i
ostalo stanovni{tvo.58
Kad su Abesinci u{li u Jemen, pogazi{e ono {to je u~inio Zu - Nuvas, a Ebreha zauze
vlast. On po~e {iriti kr{}ansku vjeru veoma brzo i na veoma {irokom podru~ju. To dose`e
takve granice da je u Jemenu `elio sagraditi Kabu, kako bi odlazak u Meku zamijenio
dolaskom u Jemen. On krenu da sru{i Kabu u Meki, pa ga Allah primjerno kazni i za ovaj i
za onaj svijet.
Kr{}anstvo su prihvatila arapska plemena Gasasine, Taglub, Tajj, a i neka plemena
koja su grani~ila s Bizantijom, a prihvatili su ga i neki vladari Hire.
Obo`avanje vatre (el - med`usijje), uglavnom su prihvatili Arapi koji su `ivjeli u pograni~nim
predjelima Arabije prema Perziji. Sljedbenika ove vjere bilo je i u Iraku i Bahrejnu. Naro~ito ih
je bilo u Ahsi i Hid`ru, gradovima Bahrejna, kao i na obali Arabijskog zaljeva. Tu vjeru slijedili
su i mnogi Jemenci u vrijeme perzijanske okupacije.
O sabijstvu nam govore mnoge arheolo{ke iskopine u Iraku.
To je bila vjera naroda Ibrahima Kaldejskog. Kaldejci su bili semitski narod koji je vjerovao
u astrologe i astrologiju. Ovoj vjeri su se priklonili mnogi stanovnici [ama i Jemena u
pro{losti. Ali, nakon navale kr{}anstva i jevrejstva, to vjerovanje po~elo je gubiti svoje
sljedbenike. I pored toga jo{ uvijek ima me|u ljudima ostataka tog vjerovanja, pomije{anog
s obo`avanjem vatre, naro~ito u Iraku i na obalama Arabijskog zaljeva.59
VJERSKO STANJE
Islam je zatekao sve ove religije i sva ova vjerovanja kod Arapa, ali ne u njihovom
usponu, ve} u slabljenju i stagniranju.
Idolopoklonici koji su se izdavali za sljedbenike vjere Ibrahima, a.s., bili su daleko od
naredbi i zabrana Ibrahimovog, a.s., {erijata, daleko od plemenitog Ibrahimovog, a.s.,
~udore|a - ahlaka. Duboko su gazili zabludama i grijesima, pa se vremenom razvijalo kod
njih idolopoklonstvo ili mnogobo{tvo sa svim prate}im njegovim obi~ajima. Sve je to ostavilo
duboke tragove na dru{tvenu, politi~ku i vjersku svijest tog naroda.
Jevrejstvo se pretvorilo u dvoli~nost i diktaturu. Jevrejski poglavari su postali vrhovni
gospod - bog svojoj naciji. Oni su sudili ljudima i diktirali njihovom sudbinom. Ljudi su pred
njima polagali ra~un za privatne gre{ke, pa ~ak i za rije~i izgovorene {apatom. Sva njihova
briga bila je vlast i blago. Prava vjera je slabila, {irilo se nevjerstvo, jeres, te ravnodu{nost
prema u~enju, na koje Allah podsti~e i nare|uje svakome da ga po{tuje.
38. 40 Zape~a}eni d`enetski napitak
Kr{}anstvo je postalo idolopokloni~ka vjera, te{kog shva}anja, ono je uspostavilo ~udan
spoj izme|u Boga i ~ovjeka. Stoga ono nije ostavilo duboke i stvarne tragove na Arape, koji
su ga prihva}ali posebno zbog veoma razli~itog u~enja, i njegovog odraza na na~in `ivota
koji su `ivjeli, i od kojeg se nisu mogli udaljiti.
Stanje sljedbenika ostalih vjera kod Arapa bilo je kao i stanje mnogobo`aca - mu{rika.
Njihova srca bila su sli~na, kao i njihovi obi~aji, njihova vjerska ubje|enja i njihov pogled
na svijet.
ARAPSKO PREDISLAMSKO DRU[TVO
Nakon obrade politi~ke i vjerske situacije na Arabijskom poluotoku, ostalo nam je da
ka`emo ukratko o dru{tvenim, ekonomskim i eti~kim prilikama toga doba.
DRU[TVENE PRILIKE
Arapi su imali nekoliko dru{tvenih slojeva s izra`enim me|usobnim razlikama. Odnos
me|u ljudima plemstva bio je na visokoj ljestvici uspona i napretka. Ljudi su imali slobodu
volje i govora, ma koji polo`aj imali u tom stale`u. Kad bi ~ovjek `elio pohvaliti arapske
vrline, ~ast, hrabrost, plemstvo itd., u ve}ini slu~ajeva bi se u svojoj poeziji obra}ao `eni.
@ena je bila u stanju, samo ako je htjela, dovesti ~itava plemena do mira ili ih zavaditi
do te mjere, da me|u njima do|e do prolijevanja krvi, sukoba i ratova. Me|utim, i pored
toga, mu{karac je bio glava porodice i nosilac glavne rije~i u ku}i. Mu` i `ena bili su
vezani brakom, s dozvolom njenih roditelja ili staratelja, a ona nije imala pravo da im se
suprotstavi. U drugim slojevima postojao je obi~aj mije{anja mu{karaca i `ena. To ne
mo`emo objasniti druga~ije, osim da je vladao nemoral, bestidnost, razvrat i prostitucija.
Ebu - Davud prenosi od Ai{e, r.a., da je vjen~anje u predislamsko doba bilo na ~etiri
na~ina:
1. Postojao je brak poput dana{njeg. Za momka se na|e djevojka, zaprose je i oni se
vjen~aju.
2. Mu` ka`e `eni, nakon zavr{enog mjese~nog ciklusa, da ide tom i tom ~ovjeku i tra`i
da ona `ivi s njim. Njen mu` joj se ne primi~e dok ne ustanovi da nije trudna s tim ~ovjekom.
39. Zape~a}eni d`enetski napitak 41
Ako ostane trudna, njen mu` spolno op}i s njom ako ho}e. Ovo se ~inilo u slu~aju da ~ovjek
nije imao djece pa je htio da mu se rodi dijete. Ovakav brak se zvao “nikahul - istibdai”.
3. Okupi se grupa od tri do deset osoba, pa op}e s jednom `enom. Ako ona ostane
trudna, nakon poroda pozove sve u~esnike u sramnom ~inu i svi moraju do}i, a ona
odabere onoga koga ona ho}e, da bude otac njenom djetetu. Taj uzima dijete i daje mu
porodi~no ime.
4. Okupe se kod `ene mnogi mu{karci i ona ne smije odbiti nikoga ko je do{ao. To su
uglavnom bile javne `ene. Na svoja vrata su stavljale zastavicu kao znak raspoznavanja
njihove ku}e. Ko god je `elio u}i kod takvih `ena, znao je gdje ide. Ako bi takva `ena
ostala trudna i rodila dijete, okupili bi se svi koji su joj dolazili, a onda bi pozvali fizionomiste
- poznavaoce ljudske fizionomije. Zatim bi ona dala dijete onome kome sli~i i ono bi bivalo
progla{eno njegovim i ne bi mogao to da odbije.
Dolaskom Objave, Allah, d`.{., poni{tava sve vrste ovakvih brakova, a dozvoljava
samo dana{nji islamski brak.60
Postojao je kod predislamskih Arapa jo{ jedan na~in braka.
Naime, mu{karca i `enu spajale su sablje i koplja, tako {to su pobjenici iz plemenskih
ratova uzimali `ene pobije|enih.
Djeca ro|ena iz tih veza nisu imala nikakva prava na o~instvo, a sramota ih je pratila
~itavog `ivota.
Poznato je da su Arapi predislamskog doba mogli imati onoliko `ena koliko su htjeli.
^ak su u isto vrijeme sklapali brak s dvjema ro|enim sestrama, kao i sa `enama svojih
o~eva ako bi one ostale udovice ili bile pu{tenice. O tome govori Kur’an u poglavlju En -
Nisa, ajet: 22 i 23.
Tako|er su mu{karci mogli dati vi{e neograni~enih rastava (talaka) jednoj `eni.61
Blud i razvrat su uveliko vladali u svim slojevima arapskog predislamskog dru{tva. Ne
mo`emo izdvojiti posebno ni jednu dru{tvenu ljestvicu, izuzev pojedinaca koji su ~asno
`ivjeli i koji su blud smatrali nemoralom i velikom sramotom.
Slobodne `ene su bile u boljem polo`aju od robinja i robinje su predstavljale veliku
nesre}u; izgleda da Arapi uglavnom nisu smatrali sramotnim blud koji su ~inili.
Prenosi Ebu - Davud, od Amra bin [uajba, a ovaj od svoga oca, pa od djeda i ka`e:
“Ustao je neki ~ovjek i rekao: ‘Ta i ta osoba je moj sin. U~inio sam preljubu s njegovom
majkom prije islama’, a Resulullah (s.a.v.s.) re~e: ‘Islam ne priznaje tvrdnju da je neko
nekome sin, a vrijeme d`ahilijeta je pro{lo!’” Buhatija u svom “sahihu” u knjizi “En - Nikah”,
naslovio jedno poglavlje ovako: “Nema braka osim s dopu{tenjem staratelja, dijete pripada
onome u ~ijoj se postelji rodilo, a preljubniku kamenovanje.”
Pri~a o me|usobnom prepiranju Sa’d bin Ebi - Vekasa i Abd ibn Zum’ata oko sina
Zum’atove robinje, poznata je. Sin se zvao Abdurrahman ibn Zuma’at.62
40. 42 Zape~a}eni d`enetski napitak
Odnos oca i djece mogao se svrstati u nekoliko kategorija. Bilo je onih koji su govorili:
“Na{a djeca su na{e d`igerice koje hode zemljom.” Abilo je i onih koji su ubijali `ensku djecu,
ili ih `ivu zakopavali, boje}i se sramote: Bilo je i onih koji su ubijali svoju djecu jo{ u maj~inoj
utrobi, boje}i se siroma{tva i sramote. O tome govori Kur’an u poglavljima i ajetima: 6:151;
16:58, 59; 17:31 i 81:8.
Me|utim, ne mo`emo re}i da je ovo bio dominantni vid etike i morala. Arapima je bilo
veoma va`no da imaju mnogo sinova koji }e se boriti za svoju zemlju. Opho|enje brata s
bratom i brati}ima, kao i ostalom rodbinom, bilo je zasnovano na jakim krvnim vezama.
@ivjeli su za plemensko rodoljublje, a za njega i umirali. Duh jedinstva vladao je unutar
jednog plemena i to je jo{ vi{e pove}avalo rodoljubivost. Temelj dru{tvenog ustrojstva
jednog plemena bilo je pojedina~no i krvno rodoljublje. Pridr`avali su se nepisanog pravila:
“Pomozi bratu, bio u pravu ili ne.” Naravno, ovo pravilo bilo je u skladu s pravilom islamskog
u~enja, koje ka`e:
“Pomo} silniku treba da bude takva da bi ga sprije~ila u izvr{avanju nasilja.”
Natjecanje u porijeklu i ~asti ~esto je bilo uzrok izbijanja me|uplemenskih ratova, ~ak
i me|u onim plemenima ~iji je predak zajedni~ki. To se de{avalo izme|u Evsa i Hazred`a,
Abesa i Zubjana, kao i Bekra i Tagluba, te nekih drugih.
Me|utim, dru{tveni odnosi izme|u plemena razli~itog porijekla nisu bili jaki i ~vrsti.
Oni su se me|usobno uni{tavali u ratovima. U nekim prilikama poglavari plemena zakazivali
su javne skupove na koje su dolazila razli~ita plemena, naro~ito u svetim mjesecima -
mjesecima hodo~a{}a. Ti mjeseci bili su Arapima od velike va`nosti, jer su u njima
uspostavljali normalne ljudske odnose i rje{avali mnoge `ivotne probleme.
Ukratko re~eno, dru{tvene prilike bile su u jadnom stanju, a kako i ne bi, kad je neznanje
i praznovjerje uveliko vladalo Arabijom, a svijet `ivio u mnogobo{tvu i ideolo{kom mraku.
@ene su se kupovale i prodavale. S njima se postupalo kao s predmetom, dok mu{karac
nije imao nikakvih - ni ljudskih ni moralnih ograni~enja. @ivio je kako je htio i s kim je htio.
Vlast se kretala u krugu bogatih, koji pune kase blagom sa sirotinjskih le|a ili vlasti
koja je stalno spremna da ratuje.
EKONOMSKE PRILIKE
Ekonomske prilike su uvijek bile proizvod dru{tvenih. To se najbolje vidi po `ivotnom
standardu ljudi tog doba.
Trgovina je bila najve}i izvor materijalnih sredstava za `ivot.
Trgovina se obavljala samo u vrijeme kad su putevi bili sigurni i vrijeme mirnodopsko, a
tako ne{to bilo je nemogu}e sastaviti na arabijskom tlu, osim u svetim mjesecima. U tim
41. Zape~a}eni d`enetski napitak 43
mjesecima odr`avali su se ~uveni trgova~ki sajmovi. Poznata sajmi{ta su bila (“suk” -
~ar{ija) Ukkaz, Zu - Med`az, Mad`na i mnogi drugi.
[to se ti~e zanatstva i ostalih proizvodnih struktura, one nisu bile razvijene, i Arapi su bili
dalje od toga nego ijedan drugi narod. Mnoge vrste zanatstva cvjetale su u Jemenu i Hiri, a
najpoznatiji su bili ko`arstvo i tekstilstvo, dok se u centralnoj Arabiji stanovni{tvo bavilo
sto~arstvom i zemljoradnjom.
Arapske `ene prele su vunu i plele odje}u, ali najvi{e za sebe i za ratnike, jer je sve to
bilo izlo`eno plja~ki napada~a, te nije ni govora bilo o nekoj proizvodnji. Vrijedno je
napomenuti, da je ina~e vladalo jedno op}e stanje bijede, gladi i siroma{tva.
ETIKA ARAPA
Ne negiramo da su Arapi predislamskog doba imali nekih veoma niskih normi
pona{anja, sramotnih radnji i situacija koje odbacuje zdrav razum i ne prihva}a ~ovjekova
priroda, ali imali su i te kako pohvalnih i vrijednih kvaliteta kojima bismo se i mi danas
mogli diviti i ~uditi. Tu spadaju:
1. Kerem - ~ast i plemenitost u ~emu su se me|usobno natjecali i pomagali. Gotovo
polovina predislamskog pjesni{tva, u kome su bili vrsni majstori, posve}ena je toj njihovoj
karakternoj crti. Primjera radi - pojavi se iznenada gost, zimsko doba, gladna godina, a
doma}in nema u ku}i ni{ta drugo osim jedne deve, koja je spas za ~itavu porodicu. Da bi
pokazao gostoljubivost i sa~uvao ~ast i obraz porodice, on ustane, i zbog gosta, zakolje
devu, nalo`i vatru i priredi obilnu gozbu. U oblike arapskog kerema ubraja se i njihovo
neposredno u~e{}e u izmirenju porodica i smirenju krvoproli}a. ^ovjek je znao u interesu
mira, na svoj vrat uzeti i podmiriti tu|u nadoknadu - krvarinu, samo da smiri situaciju u
danom momentu. Bitno je bilo zaustaviti prolijevanje krvi koje bi se moglo protegnuti s
koljena na koljeno, i time spasiti ~ovjeka.
^esto su u kasidama hvalili sebe, ali su znali hvaliti i druge, pa ~ak i tu|e vladare i
poglavare ako to zaslu`uju. Arap je iskazivao ~ast prema gostu, nude}i mu vino, bez
kojega nisu smjeli govoriti o ~asti. Stoga je upotreba vina bila ~vrsto vezana za “kerem”,
pa su ga opjevali u svojoj poeziji. Arapi su samo stablo gro`|a nazivali “stablo ~asti”, a
vino su nazivali “k}er ~asti.”
U plemenita svojstva Arapa ubrajalo se i kockanje. Smatrali su da je kockanje put, tj.
sredstvo dru`enja, gdje }e pobjednik pokazati svoju plemenitost i dobrotu, jer }e od dobitka
nahraniti siroma{ne. Vino je na mnogo mjesta spomenuto u Kur’ani - kerimu, a uporedo s
njim i kockanje. Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e:
42. 44 Zape~a}eni d`enetski napitak
“Pitaju te o vinu i kocki, reci: ‘Oni donose veliku {tetu, a i neku korist ljudima, samo je
{teta ve}a od koristi.’” (2:219)
2. U lijepo pona{anje Arapa spada i po{tovanje ugovora. Ugovor je za njih zna~io vjerski
~in kojeg su se ~vrsto dr`ali. a za njegov interes bili su u stanju i svoju djecu `rtvovati i
ognji{ta razoriti. O tome nam govore Hanij bin Mes’ud [ejbanija, Samuel bin Adij i Had`ib bin
Kerara Temimije. Rijetko se, vrlo rijetko, de{avalo da se ugovor prekine.
3. Osje}aj li~ne ~asti i ponosa rezultirao je odbijanjem bilo kakvog poni`enja i ugnjetavanja.
Iz toga je proizilazilo da su vrlo rado pokazivali hrabrost, ali i ljubomoru, te su veoma brzo
reagirali u danim situacijama. Oni nisu mogli da ~uju rije~i koje imalo miri{u na sramotu i
nepravdu, a da ne bi sko~ili i latili se sablje i koplja, pa u rat ako treba, odmah i odjednom, ne
vode}i ra~una da i sebe `rtvuju na tom putu.
4. Nisu odustajali od svojih odluka. Ako odlu~e uraditi ne{to u ~emu vide svoju slavu i
ponos, od toga ih ni{ta ne mo`e odvratiti, i ~ak su svoje `ivote dovodili u opasnost na putu
izvr{enja svojih odluka.
5. U njihove eti~ke vrline spada i blagost, dostojanstvo i smirenost. Opjevali su ih u
stihovima, iako su s druge strane, kontrirali juna{tvu i brzini borbenog djelovanja.
6. Beduinska bezazlenost i neuprljanost civilizacijom i drugim spletkama, proizvele su
kod Arapa iskrenost, povjerenje i ~uvanje od izdaje i klevete. Vidimo iz svega spomenutog
da su Arapi, uza sve ove svoje pozitivne i negativne karakteristike, kada se doda geografski
i strate{ki polo`aj Arabije u odnosu na cio svijet, bili s razlogom odabrani kao narod da
ponesu te{ko breme Objave upu}ene cijelom ~ovje~anstvu i da ba{ oni budu vodi~i ljudskom
dru{tvu, tj. ljudskom ummetu.
Iako su napomenute vrijednosti manjkave u nekim stvarima, a dobre u nekim drugim,
ipak su u osnovi dobar temelj lijepim vrlinama od kojih je imao koristi cio ljudski rod,
posebno kad je do{lo do ispravki koje je u~inio islam.
Od svih spomenutih ta~aka vjerovatno su najvrjednije: po{tivanje ugovora, osje}aj
li~ne ~asti i ponosa, ustrajnost u izvr{avanju svojih odluka.
Nemogu}e bi bilo bez svega ovoga, pobijediti zlo i razvrat, a uspostaviti sustav pravde
i dobra. To je bilo mogu}e jedino s ovakvim potencijalom snage i razuma. Arapi su imali i
druge vrijednosti, ali nam nije cilj da o njima op{irno pi{emo.
43. Zape~a}eni d`enetski napitak 45
PORIJEKLO MUHAMMEDA, A.S.,
I NJEGOVE PORODICE
RESULULLAHOVO, A.S., PORIJEKLO
Porijeklo Resulullaha, a.s., svrstano je u tri vremenska perioda. Prvi je dio priznat kao
ta~an od svih poznatih autora Sira.
Tu se spominje porijeklo Resulullaha, a.s., do Adnana. Drugi dio vezan je za uzlaznu
lozu porijekla Resuullaha, a.s., od Adnana pa do Ibrahima, a.s. Tu ima i nekih
razmimoila`enja. Tre}i dio se odnosi na porijeklo vezano od Ibrahima, a.s., pa sve do
Adema, a.s. U ovome posljednjem stepenu loze ima podataka kojima se ne mo`e sa
sigurno{}u vjerovati.
PRVI STEPEN
Muhammed ibn Abdullah ibn Abdil - Mutallib (ime mu je [ejbe), Ibn - Ha{im (ime mu je
‘Amr) ibn - Abdu Menaf (ime mu je El - Mugire), Ibn - Kusajj (ime mu je Zejd), Ibn - Kilab,
Ibn - Murre, Ibn - Ka’b, Ibn - Lu’ej, Ibn - Galib, Ibn - Fehr (nadimak mu je Kurej{ i po njemu
je pleme dobilo ime), Ibn - Malik, Ibn - Nedar (ime mu je Kajs), Ibn - Kinane, Ibn - Huzejme,
Ibn - Mudrike (ime mu je ‘Amir), Ibn - Ilijas, Ibn - Mudar, Ibn - Nezar, Ibn - Me’ad, Ibn -
Adnan.63