2.
Inspiraciju za svoj roman Crnjanski je pronašao u tri različita
izvora:
u memoarima Simeona Piščevića:
Crnjanski sе odlučio da napišе ,,Sеobе'' nakon čitanja mеmoara
Simеona Piščеvića. Piščеvić, rodom iz Šida, kao
trinaеstogodišnji dеčak učеstvovao jе u pohodu na Francusku,
postao austrijski oficir, da bi sе zatim prеsеlio u Rusiju i, u
vojnom činu naprеdovao do gеnеral –majora.
Inspiracija za nastanak romana
3.
iz ličnog iskustva, jer je i sam bio primoran da se kao vojvođanski
Srbin bori na strani Austrougarske za vreme Prvog svetskog rata.
u istorijskim seobama Srba (1690. i 1739.):
Plašeći se od odmazde Turaka mnogi Srbi su, pod vođstvom
patrijarha Arsenija III Čarnojevića, krenuli 1690. godine u
Veliku seobu ka Ugarskoj. Austrougarska im je garantovala
crkvenu autonomiju ali su oni bili izloženi svakodnevnim
pritiscima unijaćenja. Takođe, srpski narod je poslužio Austriji u
njenim zapletima i sukobima sa Evropom i Turskom. Pod
pritiskom vojne sile ili zuluma Srbi su tragali za obećanom
zemljom koja će pružiti utočište, spokoj i smirenje.
4.
Seobe
Zla sudbina naroda
Bračni trougao
Deobe
Obećana zemlja
Teme obrađene u romanu:
Prolaznost i smrt
Uzaludnost ratovanja
Moralne dileme
Usamljenost
Psihološki lomovi
6.
Roman zbivanja
Dinamizam radnje
Splet zamršenih
događaja
Razvijen dijalog
Roman stanja
Unutrašnji dinamizam
Ne postoji dinamika
radnje
Dominira naracija i
deskripcija
7.
Radnja se dešava u 18. veku, vremenski period od proleća
1744. do početka leta 1745. godine. To je period od
godinu dana, čime se vremenski krug Seoba zatvara.
“Tako je, godine 1744., u proleće, Vuk Isakovič pošao na
vojnu”.
“Tako se 1745., u početku leta, Vuk Isakovič vratio sa
vojne”.
Iako je vreme radnje precizno određeno, glavni junaci nas
vode i kroz prošlost i budućnost, tokom svojih misli.
Vreme u romanu
8.
Prošlosti nema ili je zamagljena željom da se zaboravi. Ako i
postoji nit sećanja koju Vuk Isakovič želi da sačuva, onda je to
mitsko sećanje na prapostojbinu u koju želi da se vrati. Jedino
sećanje koje ne povređuje, sećanje na realnu i u životu ostvarljivu
sreću, zajedničko je Vuku i njegovoj ženi Dafini – sećanje na prve
dane ljubavi i noći pod mesečinom.
Sadašnjost je vreme bola, razočaranja, poniženja, greha, bolesti i
ojađenosti, vreme ispunjeno smrću.
Budućnost je svetla tačka, lepa. U nju je smešten san o sreći ali sa
snažnom neizvesnošću ostvarenja.
9.
Roman ima i prstenastu i paralelnu strukturu.
Prstenasta struktura podrazumeva jednu uokvirenu priču
koja obuhvata sve ostale, odnosno neki događaj omogućuje
okvir unutar kojeg se pripoveda celi roman.
Prva i poslednja glava romana nose naslov: “Beskrajni,
plavi krug. U njemu zvezda”.
Roman počinje budjenjem tj. “izlaskom iz sna” Vuka
Isakoviča a završava se uspavljivanjem tj. “ulaskom u san”
glavnog junaka.
Struktura romana
10.
Paralelna strukturta podrazumeva da se jedna priča
odvija paralelno sa nekom drugom pričom.
Razvijena su dva toka radnje: jedan koji prati Vuka
Isakoviča i Slavonsko-podunavski puk i drugi koji prati
zbivanja u kući u Zemunu tj. koji prati Arandjela i
Dafinu.
12.
Sam naslov romana “Seobe” simboliše, na prvi pogled, na razne
događaje iz istorije, mnoštvo zbivanja i činjenica o sudbini srpskog
naroda. Medjutim, kada pročitamo delo vidimo da nije tako. Ovde
seobe ne znače prelazak sa jednog mesta na drugo. Pojam seobe je
uzet kao pojam neprekidnog kretanja, jednog uznemirenja i nesreće
jednog naroda.
Roman ima 10 poglavlja. Svako poglavlje romana ima svoj lirski
naslov. Taj naslov može imati više značenja:
1) simboličko značenje
2) narativni smisao
3) srž sadržine
Kompozicija romana
13.
Poetska vrednost naslova potpunije se sagledava kada se oni
čitaju u kontinuitetu – tada se stiče utisak da se čita lirka
pesma od deset strofa
Beskrajni plavi krug.
U njemu zvevda.
14.
Odoše i ne ostade za njima
ništa. Ništa.
Poetska vrednost naslova potpunije se sagledava kada se oni
čitaju u kontinuitetu – tada se stiče utisak da se čita lirka
pesma od deset strofa
15.
Dan i noć, proticala je široko,
ustajla reka. I u njoj, njena sen.
Poetska vrednost naslova potpunije se sagledava kada se oni
čitaju u kontinuitetu – tada se stiče utisak da se čita lirka
pesma od deset strofa
16.
Ode Vuk Isakovič, ali za njim
ode i Fruška gora
Poetska vrednost naslova potpunije se sagledava kada se oni
čitaju u kontinuitetu – tada se stiče utisak da se čita lirka
pesma od deset strofa
17.
Odlasci i seobe, načiniše ih
mutnima i prolaznima, kao
dim, posle bitaka.
Poetska vrednost naslova potpunije se sagledava kada se oni
čitaju u kontinuitetu – tada se stiče utisak da se čita lirka
pesma od deset strofa
18.
Prošlost je grozan, mutan
bezdan; što u taj sumrak ode,
ne postoji više i nikad nije
postojala
Poetska vrednost naslova potpunije se sagledava kada se oni
čitaju u kontinuitetu – tada se stiče utisak da se čita lirka
pesma od deset strofa
19.
Tumarali su, kao muve bez glave;
jeli su, pili su, spavali su, da
najposle trčećim korakom poginu,
zakoračivši u prazninu, po tuđoj
volji i za tuđ račun.
Poetska vrednost naslova potpunije se sagledava kada se oni
čitaju u kontinuitetu – tada se stiče utisak da se čita lirka
pesma od deset strofa
20.
Snuždivši se, nad prazninom
porođaja, ona uvide, da joj duši, ni
u deci, neće ostati traga i umre,
žaleći što ne može da zasiti bar
telo, razdragana uživanjima.
Poetska vrednost naslova potpunije se sagledava kada se oni
čitaju u kontinuitetu – tada se stiče utisak da se čita lirka
pesma od deset strofa
21.
Jedan od njih, najbedniji, sačuvao je, i
posle smrti, sjaj svog bića. Tako da je
mogao da se vrati i da se pojavi, pri
ulazu u selo, na drumu, na istom
mestu gde se rascvetan javljao, u
proleću, prvi bagrem.
Poetska vrednost naslova potpunije se sagledava kada se oni
čitaju u kontinuitetu – tada se stiče utisak da se čita lirka
pesma od deset strofa
22.
Beskrajni plavi krug.
U njemu zvevda.
Poetska vrednost naslova potpunije se sagledava kada se oni
čitaju u kontinuitetu – tada se stiče utisak da se čita lirka
pesma od deset strofa