Srednjovjekovne crkvene knjige u Trogiru

1. SVEUČILIŠTE U SPLITU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI
Kolegij: Umjetnost zrelog i kasnog srednjeg vijeka
Nositelj kolegija: dr. sc. Ivana Čapeta Rakić, naslovna docentica
Split, 2015.
Marija Matijašević

2. -Danas se u Hrvatskoj čuva oko tri stotine što
skromnije što raskošnije iluminiranih rukopisa
nastalih između 11. i 16. stoljeća.
-Neki su od njih sačuvani u cjelini, dok su drugi,
osobito oni stariji stigli do nas tek u fragmentima.
-Većina tih rukopisa potječe iz drugih kulturnih
sredina, dok je glavnina onih nastalih u samoj
Hrvatskoj s vremenom propala ili se danas nalazi
u inozemnim knjižnicama i zbirkama.
-Stariji skriptori i iluminatori rijetko se potpisuju,
a ta djelatnost započinje tek u razdoblju gotike kao
što to uostalom i čine majstori drugih umjetničkih
rodova.
-Na žalost, ti potpisi rijetko su sačuvani, jer prve
stranice rukopisa, uvijek raskošno iluminirane,
bivaju prve izrezane iz različitih pobuda.

3. -U doba romanike u 11. stoljeću i do Hrvatske
će dospjeti “Otonska renesansa” koja će se
izraziti u brojnim skriptorijima koji svjedoče o
bogatoj skriptorskoj i iluminatorskoj
djelatnosti tog doba.
-U 12. stoljeću tradicija se nastavlja, ali nešto
oskudnije, zbog burnih političkih prilika u
tadašnjoj Hrvatskoj.
-Previranja još uvijek ima i u 13. stoljeću, ali
se prilike sređuju, pa se knjige više uvoze
izvana, premda se pišu i kod nas.
- Format knjiga je relativno malen, jer one
uglavnom služe pojedincima, tj. svaki
liturgijski službenik ima svoju vlastitu.

4. -Opća obilježja iluminacija tog vremena jest
preplet raznovrsnog sadržaja.
-iluminatori slikaju gotovo apstraktne inicijale,
kao da pokušavaju pobuditi strahopoštovanje
pred pisanom riječi. To su čudesna imaginarna
bića, imaginarne biljke i životinje, spoj ljudi,
biljaka i zvijeri istovremeno, koji grizu i
proždiru jedni druge ili čak sami sebe.
- Sredinom 11. stoljeća sve se to smiruje, prikazi
se razdvajaju i koegzistiraju, da bi se krajem 11.
stoljeća pojavio i ljudski lik, samostalan, bez
okvira, u slobodnom prostoru margine antičkih i
bizantskih obilježja. Funkcija iluminacija u knjizi
gotovo je isključivo inicijal, rjeđa je ilustrativna
funkcija iluminacije, a kada se javlja, vrlo je
sažeta- lik sveca ili simbol evanđelista, dok će
ilustracija koja prelazi u opširnu naraciju
romaničke ilustracije doseći vrhunac u
Trogirskom evanđelistaru iz sredine 13.
stoljeća

5. TROGIRSKI EVANĐELISTAR
- Evangelium (blaga poruka) od početka je kršćanstva
bio središnji literarni tekst liturgije, čije se pjevanje
odvijalo zbog posebnog poštovanja uz zapaljenje
svijeće i ponizno slušalo stojećki.
-Za prvu poznatu arhivski potvrđenu vijest o Trogirskom
evanđelistaru trebalo bi smatrati Izvješće arheologa Frane
Bulića, 4. svibnja 1895. godine.
-Mjesto nastanka na temelju blagdanskog kalendara
svetaca i ortografije pisanja latinskih riječi treba tražiti
na području Splita i Trogira.

6. OPIS RUKOPISA
-Trogirski evanđelistar uvezen je u drvene daščice
obložene crvenim baršunom.
-Korice su ukrašene veoma lijepo izrađenim baroknim
okovom po rubovima i s reljefnim medaljonom u
sredini sa simbolom sv. Ivana Evanđelista na licu i sv.
Mateja na naličju
-Okov kao i baršunasta obloga potječu iz XVII. stoljeća.
-Između drvenih korica uvezano je veoma čvrsto 110
listova pergamene.
-Numeracija počinje trećim listom, koji je označen
arapskim brojem 1 te numeracija teče do broja 108.
Veličina listova je 290 x 190 mm, a na svakoj stranici
je 19 redaka.
-Naslovi su pisani crvenom bojom, a glavnina teksta
crnom. Početna slova rečenica, koja su i veća,
izrađena su višebojno (uz neke izuzetke). Svaka nova
perikopa počinje velikim iluminiranim inicijalom koji
se katkada proteže uzduž čitave stranice. Uz to je
kodeks ilustriran sa pet razmjerno velikih minijatura.

7. JEZIK I ORTOGRAFIJA
-Jezik svih perikopa je latinski, preuzet iz
Vulgate, ali postoji nekoliko značajnih
tekstualnih razlika.
-Najznačajnija je razlika između Vulgate i
našega kodeksa u Lukinu opisu Kristova
prikazanja u hramu. Prema Vulgati, u Lukinu
evanđelju sveti prorok Šimun pjeva kantik
Nunc dimmitis servum tuuum Domine dok za
proročicu Anu samo tvrdi da je hvalila Boga,
ali se ne navodi nikakav tekst kojim je ona to
učinila.
- U Trogirskom evanđelistaru naveden je tekst
Anina hvalospjeva koji latinski glasi: Hic
puer Altissimi Filius, quem prophetae
annuntiaverunt venturum per Virginem, što u
prijevodu znači: Ovaj je dječak Sin
Svevišnjega kojega su navještali proroci da će
se roditi od Djevice.

8. U iluminacijama su, naime, zastupljena iskustva bizantskog
iluminatorstva, te onog iz susjedne Italije, osobito iz Montecassina
i Venecije, a k tome još i dostignuća irskih i anglosaksonskih
iluminatora, što se vidi na inicijalu slova F čije je stablo izrađeno
u liku osnovne biljne spirale koja se grana u zamršenom pleteru u
više sporednih spirala, a u završnici joj cvjetni izdanak grizu
čudovišne životinje. Ovakve inicijale prvi su izrađivali pisari u
anglosaksonskim skriptorijima, a kasnije su ih imitirali i drugdje u
Europi.
-Perikope redovito počinju priložnom oznakom vremena koja
u latinskom jeziku glasi In illo tempore.

9. Od svih ostalih slova inicijala su samo još četiri, i to svako po
jedan put (A, C, F i V).
Inicijali A, C i V predstavljaju ornamentirane inicijale izrađene od
grana, prutova, mladica, lišća i cvijeća koje se u pleteru križaju, a
na deblima gmižu glave čudovišnih životinja grizući stablo.
-Posebnost slova C je da unutar polukruga ima sliku evanđelista
Mateja sa knjigom u ruci.
-Inicijal A izrađen je od dvije grane koje se u gornjem rubu slova
sjedinjuju u pleterni ornament od pruća, lišća i cvijeća.

10. Evanđelistar krasi i pet vrlo lijepih minijatura koje s
obzirom na njihovu veličinu, namjenu, izradu i sadržaj
znače novost i napredak u načinu iluminiranjia liturgijskih
kodeksa tog vremena u Hrvatskoj.
-Nisu izrađene kao ukras inicijalnom slovu, već kao zasebne
slike, kao zorna ilustracija samog teksta. S obzirom na
tonove boja, ritmiku pokreta, smještaj nalikanih osoba u
prostor, može se zaključiti da je minijaturu Rođenja
Kristova slikao jedan, a ostale četiri dva ili više
sitnoslikara

11. Rođenje Kristovo (Faksimil Trogirskog evanđelistara)
-Minijatura Rođenja Kristova
stoji još pod utjecajem bizantskog
sitnoslikarstva, dok ostale četiri
predstavljaju novi stil po kojemu
se europsko slikarstvo nastoji
definitivno osloboditi bizantskog
sitnoslikarskog utjecaja.

12. Ulazak u Jeruzalem (Trogirski evanđelistar, faksimilno
izdanje)
-Minijatura svečani Kristov ulazak
u Jeruzalem potječe od drugog
slikara.
-Središnji je lik Krist koji, u modroj
haljini i zaogrnut crvenim plaštem,
jaše na magarcu uočljivo
produžena vrata.
-Izraz lica miran mu je i
dostojanstven.

13. Prikazanje u Hramu (Trogirski evanđelistar, faksimilno izdanje)
-Minijatura Kristova prikazanja u hramu
ima pet ljudskih likova.
- Središnji je Krist, odjeven u modru
haljinu i crveni plašt.
-Drži ga na rukama Marija odjevena u
crvenu haljinu i zaogrnuta crveno-
smeđim plaštem. Iza nje je sveti Josip
koji je bosonog.
-Nasuprot Kristu, Mariji i Josipu
naslikani su likovi sv. Šimuna.
-Iza njega stoji proročica Ana odjevena
u zelenu haljinu sa smeđim rupcem na
glavi.
-U pozadini svetačkih likova vidi se
presjek hramskog ciborija nad čijim
tabernakulom visi orijentalno izrađena
uljana svjetiljka.

14. Navještenje (Trogirski evanđelistar, faksimilno izdanje)
Minijatura Navještenja ima najmanje
figura, tj. samo dvije: Marija koja stojeći
ispred kuće uzdignutih ruku i pogleda
pozdravlja anđela koji k njoj dolazi.
-Marija je zaodjevena dugom haljinom i
plavim plaštem.
-Anđeo nosi dugu plavu haljinu i žuto-
narančasti plašt.
- U lijevoj ruci nosi tanak, dug štap crne
boje s rascvalim ljiljanovim cvijetom na
vrhu.
-Anđeo je u pokretu, korača. lice mu je
vedro, pogled usmjeren.
-Iza kuće uzdiže se jedna, a ispred dvije
veće biljke vodenjače. Kroz listove se
šire filigranski izrađeni kapilari koji se
isprepliću čineći dopadljiv ornament.

15. Rođenje Ivana Krstitelja (Trogirski evađelistar, faksimilno izdanje)
-Na desnoj strani sjedi na zlatnom
prijestolju Majka Božja ispruženih
ruku prema malenome dječaku
koji pruža k njoj svoju desnu ruku
kao da bi želi da ga Majka Božja
primi u svoje naručje. U desnom
donjem kutu slike sjedi Zaharija,
Ivanov otac, koji u rukama drži
svitak pergamene s natpisom
Iohannes.

16. U Trogiru se čuvaju tri kodeksa pisana beneventanom,
srednjovjekovnim minuskulnim pismom koje je bilo u upotrebi
isključivo u južnoj Italiji i Dalmaciji. Riječ je o već spomenutom
raskošno iluminiranom Evanđelistaru, Epistolaru i skromno
ukrašenu Evanđelistaru, najvjerojatnije iz 1259. godine.
Evanđelistar iz 1259.god

17. Bogati sanktoral Evanđelistara iz 1259. podupire pretpostavku o
splitskom podrijetlu rukopisa. Naime, Evanđelistar iz 1259, osim
što, kao i Trogirski evanđelistar i Epistolar sadrži blagdan sv.
Dujma (7. svibnja) na fol. 117r, sadrži i blagdan prijenosa moći sv.
Dujma (29. srpnja), ali i prijenosa moći sv. Staša (28. srpnja) na fol.
123r, blagdane koji se ne nalaze u suvremenim trogirskim
rukopisima pisanim beneventanom, a u ni onima nešto kasnijima,
pisanim goticom.

18. -Oslik Evanđelistara iz 1259. vrlo je skroman i sadrži dva
tipa inicijala: beneventanske inicijale slikane crvenom,
zelenom, plavom i žutom bojom i većih dimenzija, te
malene gotičke kaligrafske inicijale, izrađene crvenom
bojom.

19. LEKCIONAR IZ XIII. STOLJEĆA
Lekcionar (lekcionarij) (lat. knjiga čitanja), u Katoličkoj
crkvi je liturgijska knjiga sa svetopisamskim čitanjima za
misu (čita lektor). Prvo je čitanje iz Staroga zavjeta, drugo
iz novozavjetnih poslanica, treće iz evanđelja.

20. -Epistolar iz kasnog trinaestog (ili
početka četrnaestoga stoljeća) jedan
je od tri kodeksa pisana
beneventanom koji se čuvaju u
Trogiru.
-Inicijali Epistolara odaju ruku
relativno vještog iluminatora.
-Pisani su smeđom tintom i moguće
ih je podijeliti u nekoliko skupina.
Prvu čine inicijali s ljudskim i
životinjskim prikazima, drugu
skupinu čine ornamentalni inicijali
koji su komponirani od repertoara
tipičnih za beneventanske inicijale
(preplet, biserni ornament, ptičje i
životinjske ukrasne glave), trećoj
skupini pripadaju ornamentalni
inicijali koji su većinom
komponirani od krupnih stiliziranih
vegetabilnih oblika.

21. Epistolar, kao i Evanđelistar iz
1259. godine, sadrži i inicijale koji
su varijanta tipičnog
beneventanskog geometrijskog
inicijala.
-Komponiran je od vitke stapke i
pravokutnog dijela, te su svojevrsna
mješavina takvog inicijala i onih
komponiranih od prepleta.
- Iako su ornamentalni inicijali
komponirani od beneventanskog
repertoara najbrojniji u rukopisu,
najraskošniji i najluksuzniji inicijali
kodeksa su oni s ljudskim i životinjskim
prikazima.

22. GRADUALE DA TEMPORE, A
Graduale (lat. gradus korak, stupanj) dio je katoličkog bogoslužja,
tj. priručnik misnih pjesama.
Nastao je 10. 3. 1372., a iluminirao ga je magister Andreas de Fermo
(f 206r) za trogirsku katedralu. Andrija iz Ferma bio je
iluminator XIV. stoljeća, a kako iz imena doznajemo, potječe iz
grada Ferma u Abruzzima.

23. Uzašašće Kristovo, Graduale “A”, Andreas de Fermo,
1372. g., Trogir, riznica katedrale, f. 20r
Pantokrator, Graduale “A”, Andreas de Fermo,
1372, Trogir, riznica katedrale ,

24. Smrt Bogorodice, Graduale de sanctis
Petar i Andrija kao ribari
Drugi gradual koji posjeduje trogirska riznica datira u 14.
stoljeće.

25. Razvoj trogirske bratovštine Sv. Duha
vezan je uz nekoliko elemenata: opću
pojavu tih bratovština u Europi, društveni i
politički položaj pučana u Trogiru u 14. i 15.
stoljeću, te održavanje gradskog hospitala
pod mogućim utjecajem hospitalskog reda
Santo Spirito.
Matrikula Bratovštine, Blaž Jurjev Trogiranin

26. ANTIFONAR “DE SANCTIS”
ANTIFONAR “DE TEMPORE”
Antifonar (srednjovj. lat. liber antiphonarius ili
antiphonale), zbornik liturgijskih napjeva u Katoličkoj
crkvi. Sadrži antifone, responzorije i himne. Razlikuje se
od misnog antifonara, koji se naziva liber gradualis ili
gradual.
. Antifonar “De tempore”, vlastita fotografija

27. Trogirski iluminirani rukopisi spadaju u vrhunce iluminatorske
djelatnosti toga razdoblja. Posebno mjesto među iluminiranim
rukopisima XIII. stoljeća zauzima Trogirski evanđelistar,
usporedno sa Epistolarom i Evanđelistarom iz 1259. godine.
Ljepota stila, osjećaj za oblikovanje i nesumnjive vrijednosti
prelijepih iluminacija s nizom inicijala obilježavaju knjišku
djelatnost dalmatinskog područja. Poruke i riječ Božju koje
donose na svojim stranicama, popraćena slikovnim prikazima,
uvijek iznova pred čitatelja postavljaju jednako važna i
aktualna moralna pitanja.

28.  1. Anđelko Badurina, Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj, Zagreb, 1995.
 2. Anđelko Badurina, Umjetnost na tlu Jugoslavije - minijatura, Zagreb:
Spektar, 1983.
 3. Irena Benyovsky, Uloga bratovštine Sv. Duha u Trogiru u srednjem i
ranom novom vijeku, Hrvatski institut za povijest; izvorni znanstveni rad,
Zagreb, 2007.
 4. Ivo Frangeš, Trogirski evanđelistar (dodatak faksimilnom izdanju),
Split 1997.
 5. Rozana Vojvoda, Evanđelistar pisan beneventanom iz 1259. godine:
analiza sanktorala i slikanog ukrasa te argumenti za moguće splitsko
podrijetlo rukopisa, Splitska hagiografska baština: povijest, legenda, tekst
Belamarić, Joško ; Lučin, Bratislav; Trogrlić, Marko ; Vrandečić, Josip (ur.).
Split : Književni krug Split, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u
Splitu, 2014.
 6. Rozana Vojvoda, Decorated Initials of the Trogir Epistolary - Beneventan
vs. “NonBeneventan“ Prototypes.., Arti musices : hrvatski muzikoloski
zbornik. 45 (2014) , 2; 201-216 (članak, znanstveni).
 7. Michelle P. Brown, Understanding Illuminated Manuscripts: A Guide to
Technical Terms, London: British Library, 1998.,
 8. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=39208

29. U ono vrijeme u nekom od skriptorija...