41. Зен прича
Blatnjavi put
• Jednom Tanzan i Ekido zajedno putovaše po blatnjavom
putu. Jaka kiša je još uvek padala. Idući putem, sretoše
lepu devojku obučenu u svileni kimono obavijen
pojasom, koja nije mogla da pređe raskršće.
Dođi, devojko, reče odmah Tanzan. Podigavši je u svoje
naručje, prenese je preko blata. Ekido ne progovori do
uveče, sve dok ne stigoše do hrama u kome je trebalo
da prenoće. Tada više nije mogao da se suzdrži.
Mi sveštenici ne prilazimo blizu ženama, rece Tanzanu,
posebno ne mladim i lepim. To je opasno. Zašto si ti to
učinio?
Ja sam devojku ostavio tamo, reče Tanzan.
Da li je ti još uvek nosiš?