1. Predmet:Predmet:
UPRAVLJANJE RAZVOJEMUPRAVLJANJE RAZVOJEM
POJAM I SUŠTINA RASTA I
RAZVOJA PREDUZEĆA
StudentStudent::
Dragana StikiDragana Stikićć
Mašinski fakultet u KragujevcuMašinski fakultet u Kragujevcu
Smer: Industrijski inženjeringSmer: Industrijski inženjering
2. PLAN RADAPLAN RADA
Različiti pristupi definisanju rasta i
razvoja preduzeća
Razvoj preduzeća kao proces
prilagođavanja
Rast kao “uveličavanje”
3. Pojam rasta preduzeća uzima kao osnovnu pretpostavku o
okrupljivanju (uveličavanju, uvećanju) preduzeća,čime je
pojam rasta preduzeća najuže povezan sa veličinom
preduzeća i istraživanje rasta predstavlja određivanje veličine
preduzeća.Iz toga sledi da se pojam rasta može izvesti iz
pojma veličine preduzeća,dakle iz pojma koji označava
stanje.
Različiti pristupi
definisanju rasta i razvoja
preduzeća
4. Različiti pristupi definisanju
rasta i razvoja preduzeća
Tako VITMAN označava rast preduzeća samo kao njegovo okrupnjavanje,
kao “proces kojem u svakom trenutku odgovara neka određena veličina,koja
se prikazuje kao rezultat ovog procesa”.Kao kriterijum za rast on
preporučuje kapacitet produktivnih aparata ili postrojenjsku imovinu koja je
neophodna preduzeću,procenjena po dnevnim cenama.
BELINGER pod rastom preduzeća podrazumeva proširenje kapaciteta
preduzeća na osnovu povećanih investicija u materijalnu postrojenjsku
imovinu.
Ove definicije su više ili manje usmerene na kvantitativne promene i rast
preduzeća posmatraju kao izraz”uveličavanja “preduzeća, ne uzimajući u
obzir ,na primer,imaterijalna privredna dobra koja su važna za preduzeće –
kadrovi,rezultati istraživanja i razvoja ,tržišna pozicija,organizacija
preduzeća.
Dakle, postrojenjska imovina kao indicija rasta ne može da obuhvati
suštinska stanja stvari koja vode rastu preduzeća i otuda je za industrijska
preduzeća kao simptom rasta pogodna samo u ograničenoj meri.
5. Različiti pristupi definisanju
rasta i razvoja preduzeća
HAKS je ukazao na kvalitativne promene u preduzeću
koje pored-ili bez kvantitativnih promena-dovode do
rasta preduzeća.Za njega rast preduzeća nije samo
kvantitativna pojava.Preduzeće koje želi da se održi na
dugi rok,mora se stalno prilagođavati promenama na
tržištu:tehnološkim promenama,promenama veličine i
strukture tržišta,promenama potreba i promenama
okolnosti u društvenom i političkom okruženju.
RAST ZNAČI UVEK I STRUKTURNU PROMENU
PREDUZEĆA.
Pritom se ne sme prevideti da su ovi
kvantitativni postupci uvek praćeni kvalitativnim
promenama i da su kvalitativni faktori ti koji su
presudni za krajnji cilj za kvantitativno merljiv
uspeh.
6. Različiti pristupi definisanju
rasta i razvoja preduzeća
FORD I SLOUKAM sugerišu da postoje dva tipa
definicija ili merila veličine: one koje se usmeravaju na
veličinu organizacije i one koje se usmeravaju na
veličinu domena organizacije i/ili sredine u kojoj
obavlja svoj zadatak.
Mnoge od definicija ili merila rasta spadaju u dve
kategorije:
prva,rast je povećanje u samoj veličini firme kada se meri
brojem zaposlenih,neto imovinom,obimom prodaje,fizičkim
kapacitetom ili sadašnjom vrednošću produktivnih resursa;i
druga,rast je povećanje u domenu firme kada se meri tržišnim
učešćem,veličinom opsluživanog tržišta ili brojem mušterija.
AKOF ističe da većina rukovodilaca danas kada govori
o “razvoju preduzeća” o njemu razmišlja kao o
ekvivalentu za rast preduzeća.Po njemu rast i razvoj nisu
iste stvari.Rast se može dogoditi sa ili bez razvoja ,a
razvoj se može dogoditi sa ili bez rasta.
7. Pojam rasta i razvojaPojam rasta i razvoja
preduzećapreduzeća
Rast je striktno govoreći povećanje u veličini ili broju.
Rast preduzeća se, prema tome,odnosi bilo na
povećanje u veličini ili na povećanje u nekom merilu
performanse kao što su bruto prodaja,učešće na
tržištu,broj zaposlenih ili neto prinosi.
Ograničenja za rast preduzeća primarno se nalaze u
njegovom okruženju, dok se glavna ograničenja za
razvoj nalaze u njemu samom.
Ograničenja za rast ne znače da ne postoje mogućnosti
za razvoj.
Razvoj se ostvaruje primenom tržišne orijentacije,
proizvodnog programa, tehnologije, finansijske,
kadrovske i organizacione strukture preduzeća.
8. Pojam rasta i razvojaPojam rasta i razvoja
preduzećapreduzeća
Neki autori smatraju da rast preduzeća znači povećanje
njegovog poslovanja unutar postojećih aktivnosti,a razvoj
povećanje njegovog poslovanja uvođenjem novih
aktivnosti.
Po shvatanju OBRAZA rast i razvoj nisu sinonimi.Rast se
obično u praksi ,izražava kvantitativnim indikatorima kao
što su: stopa rasta,visina ulaganja sredstava,ostvarena
vrednost ili količina proizvodnje,izvoza i slično.Razvoj
pak više vodi računa o kvalitativnim komponentama
pojava koje govore o širenju proizvodnog programa ili
asortimana određenih proizvoda,o stvaranju zaokružene
ponude unutar određenih proizvoda ili usluga.
Po TODOROVIĆU :rast odražava povećanje veličine,a
razvoj seriju adaptivnih promena da bi se iskoristili efekti
okrupnjivanja.
9. Pojam rasta i razvojaPojam rasta i razvoja
preduzećapreduzeća
ŠREBEL daje dve definicije:
“Rast preduzeća” je fenomen sa kojim je povezan
pojam “okrupnjavanja”preduzeća.
Ovo “okrupnjavanje”je rezultat procesa razvoja
preduzeća ,koji se ostvaruje u obliku kvantitativnih i
kvalitativnih promena stanja i tokova preduzeća.
Razvoj preduzeća je dakle samo uzrok rasta
preduzeća.
Pošto razvoj može da dovede i do stagnacije ili
opadanja datog preduzeća,rast je samo mogući
rezultat razvoja preduzeća.
10. Razvoj preduzeća kao proces
prilagođavanja
U tržišnim sistemima privređivanja preduzeća
svoju egzistenciju obezbeđuju putem prodaje
proizvoda i usluga na tržištu, zadovoljavajući na
taj način potrebe potrošača, privrede,i društva.
U privredi koja se neprestano razvija,mogućnosti
preduzeća su promenjive i na njih utiče veliki
broj faktora pre svega promena broja i strukture
stanovništva,tehnički napredak, visina i
raspodela dohotka itd.
11. Razvoj preduzeća kao proces
prilagođavanja
Ako u budućnosti želi da učestvuje u
zadovoljavanju potreba svog tržišta uz
ostvarivanje dobiti preduzeće je prisiljeno dase
(pasivno) prilagođava takvim promenama u
svojoj sredini ili da situaciju u sredini (aktivno)
oblikuje sa svoje strane,kroz postavljene ciljeve
preduzeća.Reč pasivan se definiše prema
ograničavanju uticaja promena iz sredine na
preduzeće,a aktivan označava sposobnost
preduzeća da se prilagodi promeni u okruženju.
12. Prilagođavanje preduzećaPrilagođavanje preduzeća
Prilagođavanje preduzeća sastoji se u odlukama
i merama koje su usmerene na uspostavljanja
sklada između aktivnosti preduzeća kao
ponuđača proizvoda i usluga, i njegovog
okruženja. Sredina koja je relevantna za neko
preduzeće sastoji se iz niza faktora,između
ostalih iz:
Njegovih tržišta prodaje (postojeći i potencijalni kupci i
konkurenti)
Njegovih tržišta nabavke za faktore proizvodnje i
finansijska sredstava
13. Opstanak preduzećaOpstanak preduzeća
Opstanak preduzeća može se ostvariti
samo putem proizvodnje i prodaje
proizvoda i usluga kojima se zadovoljavaju
potrebe tržišta,pa se glavna pažnja
poklanja procesima prilagođavanja koji su
orjentisani na prodaju i oblikovanje
proizvodnog programa i asortimana
prodaje.
14. Tipovi promenaTipovi promena
Pravi se distinkcija između dva tipa promena:
Reverzibilne promene (sezonska
kupovina,peridični priliv porudžbina) Kod reverzibilnih
(prolaznih, privremenih) promena preduzeće može u
nekom kasnijem periodu doći u raniju situaciju putem
odgovarajućih prilagođavanja u obrnutom smeru a da
pritom ne naruši poslovanje preduzeća i tržišnih
uslova koji su neophodni za njegov opstanak.
Ireverzibilne promene (pojava novih tehnologija)
Ireverzibilno (nepovratno) prilagođavanje znači da
situacija koja je postojala pre ovih promena ne može
da se ponovo ostvari prilagođavanjem u obrnutom
smeru a da se pritom ne naruši poslovanje
preduzeća i tržišnih uslova koji su neophodni za
njegov opstanak
15. Vrste promena u tražnjiVrste promena u tražnji
U nastojanju da ove promene što bolje objasni Štrebel pravi razliku između
tri vrste promena u tražnji:
Ako se aktivnost prodaje preduzeća zbog kolebanja tražnje periodično pomera
od nekog posla (ili grupe poslova) A na neki drugi posao (ili grupu poslova)
B,onda se menjaju samo potrebne količine postojećih proizvoda.Time
preduzeće ,s obzirom na njegove mogućnosti prodaje ,nema nikakvog razloga da
vrši bilo kakve promene u svom asortimanu prodaje.
Ako zbog strukturnih promena tražnje dođe do trajnog količinskog porasta tražnje
oko nekog određenog iznosa onda je preduzeće ako hoće da zadovolji višak
tražnje a da ne odustane od dosad postojećih mogućnosti prodaje prisiljeno da
ide na proširivanje kapaciteta ili ako raspolaže sa slobodnim kapacitetima za
proizvodnju na povećanje stepena ili intenziteta zaposlenosti.
Treći slučaj počiva na pretpostavci da tražnja za određenim proizvodom A
neprestano opada, pri čemu se ne očekuje da će u nekom kasnijem periodu
doći do njenog ponovnog rasta. Istovremeno se postojeća tražnja za proizvodom
A u sve većoj meri prenosi na drugi proizvod B. Takva kretanja tražnje su
karakteristična za slučajeve kada zbog novih tehnoloških dostignuća dolazi do
supstitucije starog proizvoda sa novim ili poboljšanim proizvodom.
Odlučujući kriterijum procesa rasta preduzeća je nepostojanje mogućnosti
povratka prilagođavanja.To posebno dolazi do izražaja kod tehnoloških
inovacija.
16. Razvoj preduzeća
Razvoj preduzeća se može, dakle, ostvariti kroz
indukovani i autonomni razvoj.
O indukovanom razvoju može se govoriti onda
kada prilagođavanje preduzeća postoji samo kao
reakcija preduzeća na tržišne promene.
Autonomni razvoj se ostvaruje onda kad
preduzeće ne samo reaguje na promene okruženja,
nego i samo izaziva ove promene tj.samo stvara
svoje mogućnosti prodaje.To se događa uvek kada
preduzeća uvodi inovaciju u svoje poslovanje.
17. Stepen interakcije između
preduzeća i okruženja
Stepen interakcije između preduzeća i
okruženja može biti:
Negativan
Neutralan i
Pozitivan
18. Negativan stepen interakcije
između preduzeća i okruženja
Preduzeće mora da se adaptira
okruženju,inače će propasti.Preduzeće
koje propada je kao dinosaurus.Suočeno
sa naglim promenama u okruženju i
konkurentskimponašanjem ovakvo
preduzeće nije sposobno da promoviše
svoju strategijsku adaptaciju okruženju.
19. Neutralan stepen interakcije
između preduzeća i okruženja
Oprezna i fleksibilna preduzeća ponašaju
se kao kameleon,ograničavajući se samo
na pasivne adaptacije promenama u
okruženju.Ovakav način poslovanja
dovodi do dugoročnog opstanka
preduzeća ali na kraju i do njegove
stagnacije.
20. Pozitivan stepen interakcije
između preduzeća i okruženja
Da bi preduzeće opstalo ,raslo i razvijalo se ono treba da
prihvati ponašanje koje je slično ponašanju homo
sapiensa,tj. da bude reaktivno,adaptivno i inovativno.
Pravac razvoja preduzeća je prevashodno određen
njegovim mogućnostima prodaje.Zbog toga je stalno
povećanje prodaje,našta ukazuje ANSOF,moguće u dva
pravca:ekspanziji i diverzifikaciji.
Do povećanja prodaje može doći kada preduzeće nastoji
da što je moguće više iskoristi rezultirajuće promene u
tržnji u dosad poznatim područjima primene proizvoda
(penetracija tržišta).
Stalno prilagođavanje (razvoj) preduzeća putem
stvaranja novih tržišta putem promena u proizvodnom i
prodajnom programu (uvođenje novih proizvoda na nova
tržišta) Ansof označava kao diverzifikaciju.
21. Rast kao “uveličavanje”
Rast kao poboljšanje pozicije
Uspeh razvoja nekog preduzeća je promena pozicije preduzeća kao ponuđača u
okviru određenog vremenskog perioda u odnosu na neku situaciju sa kojom se vrši
poređenje.Rezultat razvoja preduzeća može da se sastoji u poboljšanju,pogoršanju ili
održavanju ove pozicije.
Pozicija preduzeća se označava kao tržišna pozicija.
Tržišnu poziciju karakteriše odnos prema stvarnim i potencijalnim kupcima i
konkurentima,i predstavlja sposobnost preduzeća da sebi privuče sadašnju i buduću
tražnju.
Pri izolovanom načinu posmatranja rasta,situacije upoređivanja se definišu pomoću
stvarnih stanja u preduzeću,bez uzimanja u obzir razvoja drugih preduzeća.Odavde
sledi da apsolutni rast preduzeća predstavlja pozitivnu razliku pozicija
preduzeća u dva različita vremenska perioda.
Relativni način posmatranja rasta preduzeća se zasniva napoređenju među
preduzećima. O rastu se može govoriti tek onda kada se poboljša relativni položaj
preduzeća u odnosu na konkurente.Relativan rast ukazuje na činjenicu da
preduzeća,uprkos apsolutnom povećanju njihovog obima poslovanja mogu da
nazaduju u njihovim tržišnom položaju.
Pored apsolutnog i relativnog rasta mora se praviti razlika između proporcionalnog i
disproporcionalnog rasta.
Proporcionalni rast se kreće paralelno sa odgovarajućim indikatorima,kao što su
indikatori koji su tipični za celu privredu ili neku granu.
Disproporcionalni rast je manji ili veći od odgovarajuće osnove za upoređivanje.
22. Rast i promena veličine
preduzeća
Rast preduzeća se često u literaturi izjednačava sa
povećanjem veličine preduzeća,pri čemu se u krajnjem
slučaju misli na kapacitet.
Po mišljenju Štebela veličina nije nikakav oslonac za
budući razvoj preduzeća i on kaže da: “Ne veličina nekog
preduzeća,nego njegova dinamika u prilagođavanju na
stalno menjajuće potrebe obezbeđuje njegov opstanak”.
Proširivanje kapaciteta je ekonomski besmisleno kada
preduzeće ne može da proda ono što će sa tim
kapacitetima proizvoditi.Povećanje preduzeća u ovom
slučaju dovelo bi do stalnog pogoršanja pozicije i
konačno do propasti preduzeća.Ovaj primer pokazuje da
se pozitivno menjanje veličine preduzeća ne može
izjednačiti sa njegovim rastom.
23. Razgraničavanje pojmova
veličina preduzeća,kapacitet i
zaposlenost Veličina preduzeća se većinom meri sa pomočnim veličinama kao što su
broj zaposlenih ili broj raspoloživih mašina,količinom prerađenih sirovina.Ali
sa takvim veličinama ne može se pojmovno definisati veličina preduzeća.Za
pojmovno definisanje ovog pojma prikladnije je da se pojam veličina
preduzeća raščlani na dve dimenzije:širinu i dubinu preduzeća
Pod širinom preduzeća podrazumeva se širina toka njegovog
poslovanja,dok bi dubina preduzeća predstavljala broj faza proizvodnje ili
stepen postojeće vertikalne integracije.
Veličina preduzeća se može definisati kao celokupnost ljudskih i
materijalnih snaga koje stoje na raspolaganju preduzetniku u nekom
trenutku,bez obzira na njihovo korišćenje,i koja pri istom ukupnom obimu
može biti uređena jednom više po dubini a drugi put po širini.
Kapacitet može da se definiše kao suma jedinica koja se može proizvesti
u nekom razdoblju uz pomoć ljudskih i materijalnih snaga koje stoje na
raspolaganju.
Prosek zaposlenosti označava koliko je jedinica proizvodnih sredstava
u datom momentu zaposleno
Trajanje zaposlenosti kaže koliko dugo su zaposlene jedinice
proizvodnih sredstava radno aktivne.
zaposlenost = prosek zaposlenosti * trajanje zaposlenosti
24. Stepen zaposlenosti je veličina koja proizilazi iz odnosa stvarnog obima učinka prema
raspoloživom kapacitetu preduzeća.
BB- iskoristiva širina preduzeća
BB’-iskorišćena širna preduzeća
BB t-iskoristivo vreme
BB’ K’ K t’-iskorišćeno vreme
K-iskoristivi kapacitet
t’ K’-iskorišćeni kapacitet
t BB * t = kapacitet
odnos iskoristivog i iskorišćenog kapaciteta
1) “moguće” veličine BB * t = max. zaposlenost u dinamičkom smislu
2) efektivne (stvarne) veličine BB’ * t’ = efektivno iskorišćen kapacitet
3) Odnos između mogućih i stvarnih veličina BB’/BB= stepen korišćenja snage
K’/K= stepen zaposlenosti
24
Stepen zaposlenosti
25. Iz ovoga se može zakljičiti da kapacitet nije samo proizvod iz max.mogućeg proseka
zaposlenosti i max. mogućeg trajanja zaposlenosti,nego uz to još i iz intenziteta rada i da
su stepen zaposlenosti i stepen korišćenja kapaciteta jednaki samo pod uslovom da je
stvoreni intenzitet rada jednak planiranom (potrebnom) intenzitetu rada.Ali,ako se ovaj
uslov izostavi onda se moraju prednji odnosi izmeniti na sledeći način:
1) “moguće” veličine BB * t* L = K
2) efektivne veličine BB’ * t’ * L = K’
3) odnosi između mogućih i efektivnih veličina BB’/BB= stepen korišćenja snage
BB’*t’/BB*t= stepen zaposlenosti
BB’*t’*L’/BB*t*L=step. korišćenja kapac.
Stepen zaposlenosti
26. Mogućnosti za određivanje
veličine preduzeća
Veličina preduzeća se može određivati
pomoću mogućih učinaka (faktora
autputa) i pomoću angažovanih input
faktora.Kada je reč o prvom merilu, treba
praviti razliku između:
1. tehničko-organizacione radne sposobnosti
kao determinante veličine preduzeća
2. količine proizvoda koji se ekonomski mogu
prodati kao determinante veličine preduzeća.
27. Melerovič pravi razliku između tehničke i ekonomske optimalne veličine preduzeća.
Tehnička optimalna veličina preduzeća je pravio oprimum (najviša ekonomičnost) kada
ne deluju svi ekonomski faktori (na pr. Tržište)
Ekonomska optimalna veličina preduzeća je realna, koja dolazi u obzir u praksi iako
može mnogo da odstupa od pravog optimuma. Ako je tehnički optimum cilj kome
preduzeće treba da teži, pošto se tada ostvaruje najveća ekonomičnost, onda je ekonomski
optimum realnost koje preduzeće zaista postiže. Otuda ekonomska optimalna veličina
uključuje u sebe kako ekonomičnost tako i rentabilnost.
U zavisnosti od strukture tržišta miže da dođe do vrlo značajnih odstupanja između tehničkog i
ekonomskog optimuma (sl.1)
T,C
A T
C količina koja se može prodati
B (veličina preduzeća) 27
Tehnička i ekonomska
veličina preduzeća
28. Veličina preduzećaVeličina preduzeća
Pošto preduzeća uglavnom proizvode i prodaju različite vrste
proizvoda,onda bi trebalo da se određivanje veličine preduzeća vrši
odvojeno za svaku vrstu proizvoda ili usluge. Ovaj problem se može
rešiti preko vrednosnog izražavanja učinka.
Pored uzimanja u obzir širine proizvodnog programa, treba sgledati
i dubinu proizvodnog programa kao detreminantnu veličine
predizeća. Izraz za sposobnost ostvarivanja učinka je i dužina
trajanja procesa koji se obavlja u preduzeću. Pod tim se
podrazumeva raspon između snabdevanja sa proizvodnim dobrima
(nabavka spoljnih učinaka) i transformacije učinaka preduzeća u
tržišne učinke – što se u proizvodnji označava i kao dubina
proizvodnje.
Veličina preduzeća se može odrediti i uz pomoć raspoliživih faktora
proizvodnje (imput faktora). Na ovaj način se veličina preduzeća
može jasnije izraziti (npr.broj zaposlenih opremljenost sa mašinama
zemljište građevinski objekti itd.)