Talijansko slikarstvo baroka, slikarstvo, barokna umjetnost, caravaggio,

1. ~ Talijansko slikarstvo baroka ~

2. ~ Općenito ~
 Barokno slikarstvo razvilo se najprije u Italiji,a za naglo širenje
zidnog slikarstva toga doba Europom osobito su zaslužni
isusovci koji su,boreći se za pobjedu protureformacije,osnivali
brojne samostane i gradili uz njih blistave i raskošne crkve po
cijeloj Europi.
 Jezuiti ujedno promiču barokno slikarstvo na dasci ili platnu,te
skulpturu.
 U borbi protiv protestantizma i evangeličke crkve koja se iz
njega razvila,Vatikan i katolička crkva su,nakon Tridentskog
koncila odredili stroga ikonografska pravila u slikarstvu i
zahtijevali da se slikama izrazi skrušenu pobožnost ili snažan
vjerski zanos.
 Nasuprot tom jezuitskom,a poslije i pavlinskom religioznom
slikarstvu,dvorski slikari,osim tema iz života,i dalje slikaju
likove i prizore iz poganske antičke mitologije.

3.  U čestim slikama panoramskih krajolika,ma kakav da je
sadržaj prizora,pojam neizmjernog postignut je
atmosferskom perspektivom,dok fresko slikarstvo baroknim
iluzionizmom rastvara zidove,svodove i kupole,te sugerira
kao da se unutarnji prostor crkve ili dvorca prelijeva i stapa s
vanjskim prirodnim okolišem.
 Uz iluzionizam,u slikarstvu na dasci ili platnu primjenjuje se
tako majstorski vješt način slikanja,da u gledatelja izaziva
zabunu,poput optičke varke,kao da se miješa zbiljsko i
naslikano.
 Uza spomenute kontraste svjetlosti i sjene – ili kako kažu
Talijani chiaroscuro – često je na slikama prikazana i noćna
rasvjeta,bilo prirodna mjesečina,bilo umjetna rasvjeta baklja
ili svijeća.Dok danju uvijek ima odraza svjetlosti i u
sjenama,noću su kontrasti svjetla i onoga što “guta tama” još
izrazitiji.

4.  Linearno-slikarski
 Renesansni crtež je oštar,crta obrisa je povučena jasno i
jednostruko,a unutarnje pojedinosti lica ili lika iscrtane su
također jednostavnim i jasnim crtama.
 Barokni je crtež mekan,često se malim crticama oblikuje
sjenu,umjesto da se ocrta obrise.

5.  Plošno-dubinski
 Renesansni će majstor lik na slici uvijek postaviti uporedno s
ravninom slike,tako da je poprsje,poput lica,frontalno prema
gledatelju.
 Barokni će slikar tijelo redovito postaviti ukoso,tako da se
proteže po “dubini”,a glavu će najčešće zaokrenuti u
suprotnom smjeru,kao da “vuče” na drugu stranu.
 I kada slika grupu,renesansni će slikar,slično,sve likove
rasporediti uporedno s donjim rubom slike i plohom,dok će
ih barokni slikar rasporediti po dubini-dijagonalno.
 U renesansnog slikara,čak i kada slika otvor na stropu kroz
koji se vidi nebo,to je nebo poput plave plohe “nadohvat
ruke”,dok će barokni slikar otvoriti bezdan neba,što ga
doživljavamo kao beskrajni svemir.

6.  Zatvoreno-otvoreno
 U rasporedu likova i predmeta na renesansnoj slici sve se
usklađuje s okvirom,unutar slike ponavljaju se,poput
jeke,njegove okomite i vodoravne odrednice.Sve što je
prikazano,naslikano je cjelovito,nema ničega što bi nas
zanimalo “izvan” slike,nema razloga da poželimo proširiti
okvir slike ili “zaviriti” sa strane.
 Barokna kompozicija redovito sadrži neke likove ili
predmete prikazane samo dijelom,uz rub,ali tako da ih okvir
“siječe”.Znamo da se nastavljaju izvan okvira,ali ne znamo
kako izgledaju u cjelini.

7.  Mnoštvo-jedinstvo
 Na renesansnoj slici svaki je lik i svaki predmet odvojen-
pojedinačan . Slika je naprosto zbroj samostalnih
dijelova.Neki su dijelovi toliko zasebni da bi ih se moglo
“izrezati” i uokviriti kao odvojene slike:lik ili skupinu u
prednjem planu i arhitektura ili krajolik u pozadini.
 U baroknoj slici sve se međusobno prožima i stapa jedinstvo i
ne može se odvajati u dijelove.To ne vrijedi samo za
kompoziciju slike,nego i za njezine dijelove:krošnja drveta,
npr.,u renesansi je slikana tako da vidimo svaki list zasebno,a
tek svi zajedno oblikju krošnju,dok u baroku slikar oblikuje
krošnju kao cjelinu(jedinstvo) tako da ne možemo razdvojiti
svaki pojedini list.

8.  Jasno-nejasno
 Želja ili ljubav baroknog čovjeka za nejasnim i
neizvjesnim,izražava zapravo znatiželju što potiče daljnja
istraživanja.
 Na Vermeerovoj slici Slikar i model čak je glavni lik okrenut
leđima gledatelju.Nije jasno je li slikar mlad ili star,ima li
bradu,kakve su mu oči itd.
 Takav je stav u renesansi nezamisliv.
 Nejasan je i izvor svjetlosti za kojeg znamo da je iza zavjese
lijevo(no,je li prozor ili staklena vrata?),sjena “guta” neke
dijelove zavjese,pa nije jasno kako se nastavlja ornament s
osvijetljenih dijelova,a i po načinu kako je zavjesa savijena
nigdje ne vidimo jasan nacrt ornamenta, itd.

9. Johannes Vermeer-
Slikar i model

10. ~ Slikari pojedinih tema ~
 U baroku portret,akt,krajolik i mrtva priroda ne samo da se
posve osamostaljuju,kao dovoljan i dostojan sadržaj
umjetničkog djela,nego se slikari čak opredjeljuju i
specijaliziraju za samo jednu od tih tema,ili unutar njih još
uže.
 Tako otkrivamo slikare koji slikaju isključivo prizore iz
seoskog života ili samo arhitekturu,dok se neki od njih
posvećuju samo prikazima unutrašnjosti crkva.
 Neki slikaju jedino krajolike,ili životinje ili cvijeće,a među
slikarima mrtvih priroda specijalizacija je ponekad još
uža:jednima je tema voće i povrće,drugi slikaju samo
divljač,treći ribu i morske plodove,četvrti samo glazbala i sl.
 Osobito su omiljene i teme sa simboličkim
značenjem,podsjećanje primjerice da ćemo svi umrijeti
slaganjem lubanja,pješčanih ili vodenih ura i drugih simbola
prolaznosti ljudskog života.

11. ~ Pojava žanra ~
 Kada govorimo o stilu nekog razdoblja ističemo ono što je
zajedničko,ali nikada ne treba zaboraviti da je umjetnost
osobni izraz i da se unutar jednakog okvira tema i problema
osobni stilovi ponekad posve razlikuju,i to je ono što jamči
bogatstvo umjetničke baštine čovječanstva.
 Tako npr., Rubens i Rembrandt su slikari istoga doba 17.st. i
istoga područja,današnje Nizozemske.Samo,dok je južnjak
Flamanac Rubens slikar barokne pokrenutosti,neumjerena
obilja i raskoši,materijalnih bogatstava i tjelesne
bujnosti,jarkih boja,usmjeren izvanjskom i površnom u često
pretrpanim komp. Povijesnih,alegorijskih,mitoloških ili
religijskih tema – sjevernjak, Holanđanin Rembrandt
istražuje unutrašnje duhovno bogatstvo,vječitu ljudsku
dramu,podjednako u portretima i autoportretima,kao i u
biblijskim prizorima,a njegovo glavno izražajno sredstvo su
plemenito zlatno-smeđe boje i dramatičan odnos proboja
zrake svjetlosti u pretežito mračan prostor slike.

12.  Svaki se slikar posvećuje nekom osobnom
problemu unutar palete zadataka i mogućnosti
baroknog slikarstva.Probleme oštrog
kontrastiranja svjetlosti i sjene,uz gotovo
naturalističku oštrinu oblikovanja,uveo je u
talijansko slikarstvo Carravagio ,a slijedili su ga
brojni slikari cijele Europe-od Španjolske do
Nizozemske.

13. Caravaggio-Pozivanje sv.Mateja
Ulje na platnu,1596.-1600.

14. Caravaggio-Smrt Bogorodice
Ulje na platnu,1601.-1606.

15. G.De la Tour- Sv.Irena s
ranjenim sv.Sebastijanom
ulje na platnu,1640.

16. J.Vermeer van Delft – Sat glazbe
ulje na platnu,1660.

17. D.Velasquez – Venera sa
zrcalom
Ulje na platnu,1648.

18. P.P.Rubens – Bitka na mostu

19. Rembrandt van Rijn – Autoportret
1658.

20. Rembrandt van Rijn – Saskia
kao Flora
ulje na platnu,1635.

21. W.Kalf – Mrtva priroda s
nautilus-pehatom
ulje na platnu,1660.

22. Mia Žderić 3.d