1. U
HRVATSKO
J

2.  Rana romanika se javlja u Hrvatskoj početkom 11. st.
razvojem samostana i crkvenom reformom
(benediktinci)
 To razdoblje je ostavilo brojne vrijedne spomenike koji
su neravnomjerno raspoređeni
 Uglavnom se nalaze na jadranskom priobalju
– Istra, Primorje i Dalmacija – dok su gotovo neznatni
ostaci na hrvatskom sjeveru.

3. ARHITEKTURA
 U ranoj romanici (11. st.) grade se monumentalni
gradovi na obali Jadrana
 Kuće se grade u kamenu, najčešće su trokatnice
bez dimnjaka, u prizemlju konobe ili dućani
 Ranoromaničke crkve su jednostavne trobrodne i troap-
sidalne bazilike sa zvonikom odijeljenim od crkve
 Sv. Petar u Supetarskoj Dragi na Rabu najbolje
je očuvana crkva toga tipa u Hrvatskoj

4. SV. PETAR U SUPETARSKOJ DRAGI

5. CRKVA SV. ANDRIJE NA RABU
CRKVA SV. MARIJE U ZAD

6. ZVONIK CRKVE SV. MARIJE U
ZADRU
 Dao ga sagraditi ugarsko-hrvatski kralj Koloman
 Zvonik se otvara monoforama i biforama do lože
za zvona
 Na kockastim kapitelima zaobljenih uglova što
podupiru rebra križnoga svoda na prvom katu
zvonika uklesano je ime kralja Kolomana:
COL..OMA.NUS.REX
 Rebra svoda imaju jednostavan pravokutni
presjek, jer je taj križni svod jedan od najranijih
pouzdano datiranih u Europi

7. CRKVA SAMOSTANA SV. KRŠEVANA
U ZADRU
 Trobrodna bazilika s tri bogato ukrašene
polukružne apside
 Na bočnoj fasadi ima “slijepe” arkade
 Na apsidi ima malenu “slijepu” galeriju sa
stupovima i lukovima
 U zabatu crkve, iznad glavne apside te u oblini
lijeve bočne apside i na zidu do nje, ostaci su
romaničkih fresaka
 Nasred pročelja nalazi se glavni portal s
polukružnom lunetom i trokutastim zabatom nad
njom

9. RAPSKA KATEDRALA
 Građena naizmjeničnim redovima crvenog i bijelog
mramora
 Glavno pročelje raščlanjeno je plitkim polukružno
završenim nišama
 Ispred katedrale nalazi se zreloromanički zvonik,
najmonumentalniji u Dalmaciji
 Potpuno se rastvara sve većim i brojnijim otvorima do
vrha
 Ima monofore na prvom, bifore na drugom i trifore na
trećem katu
 Završna loža za zvona otvara se kvadriforom
 Takav način oblikovanja je mudar jer je svaki sljedeći
kat lakši od prethodnog pa je stoga konstrukcija
stabilnija

12. KATEDRALA SV. STOŠIJE U ZADRU
 Izvana se sastoji od niza “slijepih” galerija
na bočnomu i glavnom pročelju
 Ima veliku rozetu
 Unutar katedrale
ritmički se smjenjuju
snažniji i tanji nosači
koji podupiru arkade

14. KATEDRALA SV. LOVRE U TROGIRU
 Jedina ima predvorje
 Ima najveći i najljepši romanički portal koji je
djelo majstora Radovana 1240. g.

15. KIPARSTVO
 Javlja se jak osjećaj za plastičnost
 Skulpture i reljefi redovito su vezani uz
arhitekturu (portali, kapiteli, dijelovi ili čitave
fasade)
 Naglasak na dekorativnom pročelju: arhitektura
s vijencima, konzolama ( konstrukcijski element
u obliku nosača ili potpornja
na zidu ili stupu koji služi za pričvršćivanje i
nošenje) i zabatima zahtijeva prilagodbu
skulpture arhitekturnim oblicima
 Uloga kiparstva je ukrasiti ili obogatiti površine
građevine

16.  Najznačajniji je portal majstora Radovana i
kapiteli porušene crkve u Rudinama kraj Požege
 Romanička crkva sv. Mihovila sa kamenim
klesancima (konzolama) čuvenim rudinskim
glavama, predstavlja najbogatije ostvarenje
romaničke plastike u kontinentalnoj Hrvatskoj

17.  Skulptura je krajnje stilizirana, tvrda i uglasta
 Pojedinosti su plošno uklesane

18. RADOVANOV PORTAL
 Najveći u Hrvatskoj
 Obuhvaća 2 velike skulpture nagih Adama i Eve
na postoljima koje nose lavovi
 Prikazani su i brojni reljefi s prizorima iz života
po mjesecima (od prosinca do travnja)
 Sadrži i prizore iz lova i iz Kristova života: od
Navještenja do Uskrsnuća
 Lukovi su obli, način prikaza je realan toliko da
već izražava novi, gotički humanizam
 Inače romanički portali prikazuju Posljednji sud,
Radovan prikazuje rođenje Krista kao obećanje
oprosta od grijeha Adama i Eve

20. DRVENE VRATNICE SPLITSKE KATEDRALE
ANDRIJE BUVINE (1214.)
 Svako krilo ima 14 četverokutnih polja smještenih po dva u sedam
redova – kasete su međusobno odvojene trakama s motivima
srcolike svinute lozice i kružno prepletenih grančica
 Svaka kaseta obrubljena je koso položenim daščicama na kojima se
ritmički izmjenjuju ukrasni motivi akantusove povijuše s motivom
predromaničke pletenice
 Na lijevom krilu se odozgo prema dolje nižu prozori od
Navještenja do uskrsnuća Lazarova, a na desnom odozdo
prema gore prozori Kristove muke i smrti do Uskrsnuća
 Pozadina ornamenta crveno obojena, a prizori pozlaćeni

22. PROČELJE KATEDRALE SV. STOŠIJE
 Glavni portal uokviren je likovima 4 apostola (rustična obrada
glava i lica, neartikulirane ruke, nabori izrađeni grubo
paralelnim crtama)
 U luneti su prikazani Bogorodica, sv. Stošija i sv. Krševan
 Dovratnici ukrašeni reljefnom akantusovom viticom antičke
inspiracije
 Sjeverni portal je uvučen, a uokviruje ga luk koji se upire na
konzole ukrašene lavljim glavama na kojima stoje likovi
Navještenja
 U luneti je prikaz Agnus Dei sa zastavom s križem
 Južni je portal najjednostavniji, uokviren konzolama s
likovima arkanđela i sv. Ivana Krstitelja
 Sva tri portala imaju polukružni nadvoj, uokvireni su
snopovima stupića i lukova što se stepeničasto smjenjuju
prema luneti s reljefnim likovima

23. SLIKARSTVO
 Romaničko slikarstvo je zidno, na dasci
i iluminirani rukopisi
 Istra je tipično "granično" područje miješanja
utjecaja umjetnosti istočne i zapadne Europe
 Tu su najbrojnije i najočuvanije freske
 Opće karakteristike fresaka tog doba su:
plošnost, linearnost nabora i crveni krugovi na
obrazima.
 Slikarstvo na dasci su obično Bogorodice s
djetetom i oslikana raspela

24. CRKVA SV. FOŠKE KRAJ PEROJA
 U unutrašnjosti na visokom zidu ponad trijumfalnoga
luka velika je zidna slika s prikazom Uzašašća
 Krist na prijestolju u mandorli, koju nose četiri anđela
 U donjem dijelu šest apostola prati ulazak Krista u nebo
 S gornje je strane kompozicija obrubljena širokom
bordurom s pleternim motivom
 Najljepši je primjer romaničkoga slikarstva u Istri u
prvoj pol. XII.st.
 Ostaci fresaka nalaze se i u gornjim dijelovima apside
(Bogorodica na prijestolju)

26. FRESKE U CRKVI SV. MIHOVILA KOD
STONA
 Prijelaznog predromaničko-ranoromaničkog karaktera su
ostaci fresaka iz 11. i 12. st. u crkvi SV. MIHOVILA KOD
STONA
 Freske su srodne onodobnim freskama Španjolske,
Francuske i Italije iz koje su, kao i val benediktinske
arhitekture, neposredno potekle
 Iako su stonske freske fragmentarno sačuvane, razabire se
serija izoliranih, statičnih, frontalno prikazanih likova u
bogato ornamentiranoj odjeći
 Uz likove sv. Mihovila, Ivana Krstitelja i svetica, tu su i
evanđelisti na inkrustiranim prijestoljima i lik okrunjenog
kralja kao donatora s modelom crkve
 Uz opće karakteristike zajedničke ranoromaničkim freskama
stonske freske u svježini boja i sigurnim linijama, živosti
pokreta glava ili gesta imaju i neke svoje osobitosti

27. FRESKE U KAPELI SV. JERONIMA U
HUMU
 Izvan humskih zidina postoji romanička kapela sv.
Jeronima iz 12. stoljeća
 Poznata je po svojim freskama s mnogo glagoljaških
natpisa i grafita
 Freske imaju istočnjačka, bizantska svojstva
(tipovi lica, linearnost crteža, bjelina ispupčenih
mjesta..)

31. FRESKE U CRKVICI SV. IVANA NA
ŠIPANU
 U niši uokvirenoj polukružnom dugom, impresivan lik
apostola Pavla koji sjedi i blagoslivlja
 Uočljivo je da je šipanski majstor izraziti pripadnik
ranosrednjovjekovne dalmatinske slikarske škole koja
je sažela iskustva ranoromaničkog i bizantskog
slikarstva s kraja 11. st.
 Također se može zamijetiti da pripada zapadnome
kulturnom krugu jer se na slikama susreću latinski
napisi kakvih u to vrijeme ima u južnoitalskim
crkvicama i pećinama
 Slikara obilježava pažljiv crtež, topli kolorit i
izražajnost likova, što se osobito očituje u prodornim
očima.
 Vjeruje se da je riječ o istome autoru čije su freske
otkrivene i u podrumu dubrovačke katedrale

32. ZRINKA MEDAK 3.D