Uloga špeditera u transportu opasnih materija željezničkim saobraćajem Edin kalkan

SADRŽAJ
SAŽETAK:.................................................................................................................................................................. 2
UVOD........................................................................................................................................................................ 4
1.METODOLOŠKI OKVIR RADA...................................................................................................................................6
1.1.PROBLEM ISTRAŽIVANJA.................................................................................................................................................6
1.2.PREDMET ISTRAŽIVANJA.................................................................................................................................................6
1.2.1.Kategorijalno-pojmovni sistem...........................................................................................................................6
1.3.ZADATAK I CILJ ISTRAŽIVANJA..........................................................................................................................................7
1.4.NAČIN ISTRAŽIVANJA.....................................................................................................................................................7
1.5.VREMENSKO (I PROSTORNO) ODREĐENJE ISTRAŽIVANJA........................................................................................................9
2.POJAM I KLASIFIKACIJA OPASNIH MATERIJA...........................................................................................................9
2.1.POJAM OPASNIH MATERIJA.............................................................................................................................................9
2.2.DJELOVANJE OPASNIH MATERIJA NA ČOVJEKA I OKOLINU....................................................................................................10
2.3.KLASIFIKACIJA OPASNIH MATERIJA..................................................................................................................................10
2.3.1.Klasa 1 - Eksplozivi...........................................................................................................................................12
2.3.2.Klasa 2 - Plinovi.................................................................................................................................................13
2.3.3.Klasa 3 - Zapaljive tečnosti...............................................................................................................................14
2.3.4.Klasa 4 - Ostale zapaljive supstance.................................................................................................................14
2.3.5.Klasa 5 - Oksidatori i organski superoksidi.......................................................................................................15
2.3.6.Klasa 6 - Otrovne i zarazne supstance..............................................................................................................16
2.3.7.Klasa 7 - Radioaktivne supstance.....................................................................................................................16
2.3.8.Klasa 8 - Korozije...............................................................................................................................................17
2.3.9.Klasa 9 - Ostale otrovne materije.....................................................................................................................18
3.PRIJEVOZ, PROPISI PRIJEVOZA, OBILJEŽAVANJE I TRANSPORTNA SREDSTVA ZA OPASNE MATERIJE.......................19
3.1.PRIJEVOZ OPASNIH MATERIJA ŽELJEZNICOM .....................................................................................................................19
3.1.1.Aktivnosti u transportu opasnih materija.........................................................................................................20
3.1.2.Naručivanje kola za prijevoz opasnih materija ................................................................................................21
3.1.3.Manipulativno mjesto za opasne materije ......................................................................................................22
3.1.4.Prijem na prijevoz, uvrštavanje u voz i prijevoz kola sa opasnim materijama.................................................23
3.1.5.Nadzor nad pošiljkama opasnih materija ........................................................................................................24
3.1.6.Prateća dokumentacija pošiljke sa opasnom materijom.................................................................................24
3.2.PROPISI ZA PRIJEVOZ OPASNIH MATERIJA ŽELJEZNIČKIM SAOBRAĆAJEM..................................................................................28
3.2.1.Međunarodni propisi i norme...........................................................................................................................29
3.3.TRANSPORTNI SUDOVI I TRANSPORTNA SREDSTVA ZA PRIJEVOZ OPASNIH MATERIJA..................................................................31
3.3.1.Transportni sudovi ...........................................................................................................................................33
3.3.2.Transportna sredstva .......................................................................................................................................34
3.4.MJERE ZA BEZBJEDAN PRIJEVOZ OPASNIH MATERIJA U ŽELJEZNIČKOM SAOBRAĆAJU..................................................................37
4.OSNOVNA OBILJEŽJA ŠPEDITERSKE DJELATNOSTI..................................................................................................38
4.1.UVODNE NAPOMENE...................................................................................................................................................38
4.2.POTREBA ZA ŠPEDICIJOM .............................................................................................................................................41
4.2.1.Potreba za špediterima sa aspekta prijevoznika..............................................................................................41
4.2.2.Potreba za špediterima sa aspekta korisnika usluga.......................................................................................43
4.3.ŠPEDICIJA NA NAŠIM PROSTORIMA.................................................................................................................................44
5.ULOGA ŠPEDITERA U TRANSPORTU OPASNIH MATERIJA.......................................................................................45
5.1.OSNOVNI POSLOVI ŠPEDITERA U TRANSPORTU OPASNIH MATERIJA........................................................................................46

5.1.1.Stručni savjeti i sudjelovanje u pregovorima....................................................................................................46
5.1.2.Instradacija.......................................................................................................................................................47
5.1.3.Doziv robe.........................................................................................................................................................47
5.1.4.Ugovori o prijevozu robe na klasičan način......................................................................................................47
5.1.5.Ugovori o organizovanju transporta od “vrata do vrata”................................................................................48
5.1.6.Prihvat robe radi otpreme................................................................................................................................48
5.1.7.Otprema, doprema i prijevoz robe u užem smislu............................................................................................48
5.1.8.Zaključivanje ugovora o utovaru, istovaru i pretovaru robe............................................................................49
5.1.9.Zaključivanje ugovora o transportnom osiguranju..........................................................................................49
5.1.10.Zaključivanje ugovora o uskladištenju i uskladištenje robe...........................................................................49
5.1.11.Ispostavljanje ili pribavljanje prijevoznih ili drugih isprava............................................................................50
5.1.12.Obavljanje poslova u vezi sa carinjenjem robe...............................................................................................50
5.1.13.Kontrola ispravnosti dokumenata i obračun vozarine, carine i drugih taksi i troškova.................................51
5.1.14.Informisanje nalogodavca..............................................................................................................................51
5.2.SPECIJALNI POSLOVI ŠPEDITERA U TRANSPORTU OPASNIH MATERIJA......................................................................................51
5.2.1.Zaključivanje ugovora o pakovanju i signiranju i obavljanje tih poslova.........................................................52
5.2.2.Zaključivanje ugovora o vaganju, sortiranju i obavljanju tih poslova..............................................................52
5.2.3.Izdavanje garantnih pisama.............................................................................................................................52
5.2.4.Izdavanje špediterskih potvrda.........................................................................................................................53
5.2.5.Uzorkovanje robe..............................................................................................................................................53
5.2.6.Zastupanje nalogodavca u regresnom postupku prema trećim osobama.......................................................53
5.2.7.Zastupanje nalogodavca u slučaju zajedničke (generalne) havarije................................................................53
5.2.8.Ugovorna kontrola kvalitete i kvantitete robe u međunarodnom saobraćaju................................................54
5.2.9.Lizing (leasing) poslovi......................................................................................................................................54
5.2.10.Konsignacijski poslovi.....................................................................................................................................54
5.2.11.Kreditiranje nalogodavca...............................................................................................................................55
5.2.12.Otprema, doprema i prijevoz zbirnog prometa..............................................................................................55
5.3.GRAFIČKI PRIKAZ ŠPEDITERSKIH POSLOVA.........................................................................................................................56
5.4.PRAVNI STATUS ŠPEDITERA U SVIJETU.............................................................................................................................59
5.5.POLOŽAJ ŠPEDITERA U PRAVNOM SISTEMU BOSNE I HERCEGOVINE.......................................................................................60
5.5.1.Zakon o posebnim uslovima za obavljanje poslova međunarodne špedicije...................................................60
5.5.2.Posebni uslovi za obavljanje poslova međunarodne špedicije.........................................................................61
5.5.3.Špeditersko odobrenje – licenca.......................................................................................................................61
6.CASE STUDY......................................................................................................................................................... 63
7.ZAKLJUČAK........................................................................................................................................................... 72
8.BIBLIOGRAFIJA..................................................................................................................................................... 73
9.DODACI................................................................................................................................................................ 75
9.1.POPIS SLIKA...............................................................................................................................................................75
9.2.POPIS TABELA............................................................................................................................................................75
SAŽETAK:
Materija koja je predmet pažnje u ovom diplomskom radu obuhvata sljedeće oblasti: detaljnu
klasfikaciju opasnih materija sa opisom njihovog dejstva, zakonski okviri bosansko-hecegovački i
međunarodni koji regulišu oblast prijevoza opasnih materija unutrašnjim i međunarodnim
željezničkim saobraćajem, zatim osnovne pojmove i principe organizacije željezničkog saobraćaja
pri prijevozu opasnih materija, te ulogu i značaj špediterske djeltnosti pri organizovanju otpreme,
dopreme i prijevoza opasne robe željezničkim saobraćajem. Glavni akcenat svakako je na ulozi koju
2

špediter ima u navedenom transportu. To je ujedno i drugi dio rada, gdje su detaljno obrađeni
osnovni i specijalni poslovi špeditera, pravni status špeditera, dat je preged špediterski preduzeća
koja se bave organizacijom prijevoza opasnih materija u BiH. U svrhu stvaranja što jasnije slike o
materiji koja je u radu obrađena na kraju rada je naveden primjer organizacije prijevoza opasnih
materija od strane špediterske firme sa svom pratećom dokumentacijom u prilogu rada.
ABSTRACT:
The purpose of this diplomatic work is composed from the next domains: a very detailed
clasification of dangerous substances with the description of their effect , bosnian-herzegovinian
and international legal principes that regulate the domain of transportation of the dangerous
substances, the internal and international rail traffic, then the basic components and principes of
the organization of the rail traffic during the transports of the dangerous substances , then the
function and importance of the forwarding activities during the organization of shipping and
delivery and the transport of dangerous substances with the rail traffic. The main accent is on the
significance which the forwarder has in this transport. That's the second part of the work, where the
basic and special work of a forward is done very detailed, the legal status of a forward, it's given a
review of a forwarding company that works with the transportation of dangerous substances in BiH.
In order for creating a very clear picture about the topic, it's given an example of the transportation
the dangerous substances from a forwarding company with the entirely documentation that is
attached in this work.
3

UVOD
Opasni ili restriktivni materijali u saobraćaju jesu oni tereti koji zbog svojih svojstava
predstavljaju opasnost za život i zdravlje ljudi i životinja, ospasnost za okolinu i opasnost za
materijalna dobra. Opasnost od restriktivnih materijala u saobraćaju može biti direktnog ili
indirektnog djelovanja na okolinu i osoblje koje njime rukuje. Najčešće se koriste materijali koji
posjeduju opasna svojstva eksplozivnosti, otrovnosti, zapaljivosti, korozivnosti, okisdativnosti i
slično. Uprkos činjenici da su mnoge materije opasne i za čovjeka i za njegovu okolinu, ipak se ne
možemo odreći korištenja takvih materija, jer su one vrlo često osnova mnogih tehnoloških procesa,
mnoge od njih su energetski izvori, neke su nezamjenjive poljoprivredi, šumarstvu. Danas se u
svijetu proizvodi preko 4 500 000 vrsta materijala čije korištenje predstavlja veću ili manju opasnost
po ljude i okolinu.
Željeznica je prema svojim karakteristikama (izdvojenost puta, zatvorenost sistema, visoka
pouzdanost i sigurnost koja proističe iz odnosa točak – šina, regulisanosti jedinica kretanja vozova i
dr.) jedan od najsigurnijih vidova saobraćaja za prevoz opasnih materija. Pored ove željeznica ima
i niz drugih prednosti u odnosu druge vidove saobraćaja kao što su najmanja emisija štetnih plinova,
potrošnja energije po jedinici prijevoza najmanja, manji uticaj buke, manje zazimanje površine u
odnostu na ceste, što željeznicu svrstava među prijevoznike budućnosti. Željeznički saobraćaj se
naručito koristi na većim udaljenostima za prevoz većih količina tereta. Te danas je odvijanje
vanjskotrgovinske razmjene nezamislivo bez željezničkog saobraćaja. Kad je riječ o opasnim
materijama u željezničkom saobraćaju najzastupljeniji su nafta i naftni derivati, tekući plinovi,
otrovi i hemikalije. U cilju što sigurnijeg prijevoza, rukovanja, pripreme, utovara, istovara,
skladištenja i dr., donesen je niz zakona, kako na nivou države tako i u svijetu, koji regulišu sve
aktivnosti u vezi s opasnom robom. Najznačajniji pravni temelji prijevoza opasnih materija
željeznicom i poslova s tim u vezi sadržani su u Pravilniku o međunarodnom prijevozu opasnih
materija željeznicom, Pravilnik RID.
U XIII stoljeću se u historiji prvi puta susreće pojam špedicije ili otpremništva za vrijeme
Mletačke Republike, u Veneciji, dok u XIX stoljeću sa pojavom željeznice (1825.godine), javlja se i
špedicija kakvu danas poznajemo. Špediciju kao aktivnost možemo opisati kao skup specifičnih
funkcija, poslova, operacija, vještina i pravila koja djelotvorno omogućuju otpremu, dopremu i
4

prijevoz materijalnih dobara svim prijevoznim sredstvima, svim prijevoznim putovima, u
konvencionalnom, kombiniranom i multimodalnom transportu. Špediter je osoba koja uveliko može
pridonijeti progresu željezničkog sistema na način da boljom organizacijom svog poslovanja i
pružanjem kvalitetne usluge privlači korisnike. Njegov je zadatak da osigura što lakši i brži protok
robe pri vanjskotrgovinskoj razmjeni. Sve su to fakroti koji utiču na razvoj željezničkog saobraćaja.
5

1. METODOLOŠKI OKVIR RADA
Transport opasnih materija predstavlja otpremu, dopremu i prijevoz opasnih materija, između
zainteresovanih strana, ugovornih strana. Primarni cilj je dostaviti odgovarajuću materiju kupcu, bez
neželjenih konotacija, odnosno bez incidentnih situacija, koje bi mogle dovesti do negativnih
efekata, kako po ljudi i njihovo zdravlje, tako i po okolinu. Da bi se transport bezbjedno obavljao,
neophodno je da budu ispunjeni osnovni uslovi. Isti se ogledaju u adekvatnoj opremi prijevoznih
sredstava, odogvarajuća stručna osposobljenost lica koja su neposredno uključena u prijevoz
opasnih materija, odgovarajućoj pratećoj dokumentaciji pošiljke, znanju špeditera. Svi ovi faktori,
preduslovi su dobrog poslovanja i obavljanja postavljenih zadataka.
1.1. Problem istraživanja
Problem istraživanja ovog završnog rada jeste uloga špeditera u transportu opasnih materija.
Svakako je jasno da bez špediterovog znanja i umjeća, sistem transporta navedenih materija, ne
može funkcionisati. Neophodna je kooperacija i koordinacija mnogobrojnih, međusobno povezanih
sistema, kako bi se transport neke od opasnih materija izvršio na korektan i ugovorom predviđen
način.
1.2. Predmet istraživanja
Na osnovu uočenog problema istraživanja, moguće je definisati predmet istraživanja i to
kroz pitanje: Kolika je uloga špeditera u transportu opasnih materija, od tačke A do tačke B ? Koje
posljedice bi mogle proisteći iz nepoznavanja propisa, obaveza i dužnosti koje špediter ima prema
robi, nalogodavcu, kupcu, te nepoštivanja istih od strane špeditera?
1.2.1. Kategorijalno-pojmovni sistem
Kategorijalno - pojmovni sistem je bitno odrediti za svaku vrstu istraživanja, tako i u istraživanju
transporta opasnih materija i uloge špeditera u tom sistemu.
Bitno je definisati pojmove kao što su: transport, špediter, opasne materije, te najbitnije, uloga
špeditera, njegove dužnosti, obaveze, odgovornosti prema robi, nalogodavcima, kupcima, odnosno
6

potpisnicima ugovora o transportu opasnih materija.
Transport predstavlja premještanje ljudi, roba, energije i dobara s jednog mjesta na drugo.
Špediter je pravna ili fizička osoba koja se isključivo i u obliku stalnog zanimanja bavi
organizacijom otpreme, dopreme i prijevoza robe svojih nalogodavaca pomoću prijevoznika, te
drugim poslovima koji su u vezi s otpremom, dopremom i prijevozom robe.
Opasne materije obuhvataju materije i predmete koje mogu biti gotov proizvod, poluproizvod,
međuproizvod, nusproizvod, sirovine ili otpad, a imaju karakteristike opasnih materija i pri tome u
toku transporta mogu ugroziti život i zdravlje ljudi i zagađivanje životne sredine.
Uloga špeditera je smanjiti troškove manipulacije i transporta, uštedjeti vrijeme, povećati sigurnost i
brzinu transporta.
1.3. Zadatak i cilj istraživanja
Zadatak i cilj ovog istraživanja, u sklopu završnog rada, je da se prikaže uloga špeditera pri
transportu opasnih materija, a u svrhu sigurnijeg željezničkog saobraćaja. Prvenstveno se ta uloga
odnosi na ulogu špeditera, kao osobe koja je direktno u dodiru da robom koja se transportuje, kao i
ulogu tehničkih uređaja u zadovoljenju iste. Poznato nam je da je sigurnost stanje u kojem se rizik
održava na željenom nivou kroz kontinuiran proces otklanjanja nepravilnosti. Zbog bliske
interakcije čovjeka i tehnike, moguće su određene nepravilnosti, koje bi dovele do neželjenih
efekata. Cilj je da se ukaže na nepravilnosti, kako bi iste bile pravovremeno bile otklonjene.
1.4. Način istraživanja
Metoda općenito znači postupak istraživanja i ispitivanja neke pojave, tj. način rada za postizanje
željenog cilja na znanstvenom, filozofskom, političkom ili praktičnom području. U širem smislu,
metodologija1
je znanost o cjelokupnosti svih oblika i načina istraživanja pomoću kojih se dolazi do
1
Metodologija - (gr. Methods + logos = riječ, govor) znanost o metodama znanstvenog istraživanja
7

sistematskog i objektivnog znanstvenog znanja, ili znanstvena disciplina u kojoj se kritički ispituju i
eksplicitno izlažu različite opće i posebne znastvene metode.2
Pri izradi ovog rada korištene su različite metode istraživanja, kao i kombinacija istih, odnosno:
• metoda dedukcije
• metoda deskripcije
• metoda analize
• matematička metoda
• eksperimentalna metoda
Metoda dedukcije je poslužila kao osnov za izradu ovog rada u metodološkom smislu. Dedukcija je
logička metoda. To je oblik posrednog zaključka kod kojeg se zaključni sud izvodi od općeg ka
posebnom ili pojedinačnom. Dedukcija uvijek pretpostavlja poznavanje općih znanja na temelju
kojih se spoznaje ono posebno ili pojedinačno.
Deskriptivna metoda je naučna metoda koja ima za cilj opisivanje pojava, odnosno generalizaciju
pronalaženja zajedničkih karakteristika neke pojave. Deskripcijom, tj. opisivanjem bi se određena
situacija trebala što vjernije prikazati.
Metoda analize je postupak naučnog istraživanja i objašnjavanja stvarnosti putem raščlanjivanja
složenih misaonih tvorevina na njihove jednostavne sastavne dijelove i elemente i izučavanje
svakog dijela (elementa) za sebe i u odnosu na druge dijelove i cjeline.
Matematička metoda je znanstveni sistemski postupak koji se sastoji u primjeni matematičke
logike, matematičkih formula, matematičkih simbola i brojnih matematičkih operacija i uopće
matematičkog načina zaključivanja u znanstveno - istraživačkom radu.
Eksperimentalna metoda je postupak promatranja pojave koja se ispituje pod tačno određenim
uvjetima koji dozvoljavaju da se prati tok pojave i da se ona svaki put uz ponavljanje tih uvjeta
ponovo izazove. Ona se, dakle, zasniva na eksperimentu, odnosno znanstveno postavljenom pokusu,
2
Prof.dr. Šefkija Čekić: ''Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela'', Fakultet za
saobraćaj i komunikacije, Univerzitet u Sarajevu, 1999. godine
8

tj. na „kontroliranom promatranju“ i „provjeravanju nekog zakona“. Da bi neki eksperiment dao
valjane rezultate potrebno je ispuniti dva osnovna uslova, i to: precizna kontrola relevantnih
predmeta i dovoljan broj obavljenih eksperimenata. Eksperimentalna metoda vrlo se često
upotrebljava u kombinaciji s drugim znanstvenim metodama.
1.5. Vremensko (i prostorno) određenje istraživanja
Kod vremenskog određenja ovog istraživanja, pri izradi rada korišteni podacima su uglavnom od
2013. godine, koji su bili raspoloživi od strane ŽFBIH i špediterskih kuća u Sarajevu.
Kod određivanja prostornog okvira, on se odnosi na transport opasnih materija u kojem sudjeluje
Bosna i Hercegovina, zajedno sa zemljama okruženja, između kojih se vrši transport. Dakle, pored
općenitih podataka o transportu opasnih materija, fokus je bio na bh području i ovdašnjem načinu
rada.
2. POJAM I KLASIFIKACIJA OPASNIH MATERIJA
2.1. Pojam opasnih materija
9

Opasne materije su materije koje svojim osobinama (zapaljivost, otrovnost, opasnost od zračenja,
nagrizajuća svojstva, isparljivost, svojstvo lakog miješanja sa vodom, sagorivost) ili hemijskim
reakcijama (eksplozivnost, korozivnost, isparljivost, rastvorljivost, zapaljivost) mogu ugroziti
zdravlje i život ljudi, nanijeti štetu materijalnim dobrima ili zagaditi životnu sredinu. Bez obzira na
stepen opasnosti ove materije danas imaju vema šrioku primjenu.
Opasne materije sa jedne strane predstvaljaju rizik za čovjeka i životnu sredinu, a s druge strane
potrebu u savremenom svijetu u kojem živimo, pa je njihov transport, iako veoma rizičan,
svakodnevno prisutan i neminovan.
2.2. Djelovanje opasnih materija na čovjeka i okolinu
Postoje dva načina djelovanja opasnih materija na čovjeka i okolinu:
• direktno - opasnim materijama koje izravnavno djeluju smatraju se materije koje se hemijski
vežu na živi organizam ili nekim drugim fizikalno - biohemijskim djelovanjem izazivaju
znatne funkcionalne promjene na materijalu na koji djeluju3
. Tu ubrajamo toksične materije.
Ove materije se mogu unjeti u organizam udisanjem, oralno, resorpcijom kroz kožu itd.
Toksične materije mogu mogu djelovati na organizam lokalno ili na cijeli sistem.
• indirektno - mnoge materije koje se nalaze u prometu, u određenim uvjetima, reaguju s
kisikom iz zraka (goriva kao zapaljive tekućine, plinovi i čvrste tvari, oksidansi, sredstva za
paljenje, korozivne materije) ili se hemijski raspadaju brzo (eksplozivi, predmeti punjeni
eksplozivom), odnosno reaguju s materija, s kojima dođu u neposredan dodir (npr. s vodom ili
nekim drugim materijama). Posredna djelovanja opasnih materija očituju se najčešće kroz
požare, posljedice eksplozija, te posljedice zračenja radioaktivnih materija. Tu spadaju:
zapaljive materije, radiokativne materije.
2.3. Klasifikacija opasnih materija
Potreba da se izvrši jednistvena klasifikacija opasnih materija, način obilježavanja i propišu
uslovi transporta javila se zbog činjenice da se prijevoz opasnih materija obavlja u svim dijelovima
svijeta. Prvi koraci u klasifikaciji i obilježavanju opasnih materija napravljeni su u okviru komiteta
3
Džanić, H.,Tehnologija materijala u transportu, Fakultet prometnih znanosti Zagreb, Zagreb 1989. str. 283.
10

OUN 1956. godine. Poslove ovog komiteta, kasnije, je preuzeo ekonomsko - socijalni savjet OUN-
ECOSOC (eng. Uniteted Nations Economic and Social Council) u okviru kojeg je Komitet
eksperata za transport opasnih materija i Grupa stručnjaka za pakovanje opasnih materija sa
sjedištem u Ženevi.
Sa aspekta željezničkog saobraćaja, klasifikacija, zahtjevi i standardi pri transportu opasnih
materija obuhvaćeni su Pravilnikom za međunarodni željeznički prijevoz opasnih materija (RID).
Klasifikacija koja se primjenjuje po RID-u, koja se primjenjuje i danas, stupila je na snagu
01.07.1997. godine. Opasne materije su prema ovoj klasifikaciji podjeljene u devet klasa i određeni
broj podklasa.
Za svaku klasu postoje pravila koja određuju kako se obavlja njihov transport, s tim da i za svaku
materiju posebno mogu da postoje dodatna uputstva. Mnoge materije imaju takve osobine da se
mogu svrstati u više grupa, pa se na njih istovremeno primjenjuju pravila za sve te grupe. Transport
opasne (RID) robe na prvi pogled predstavlja transport klasične robe u međunarodnom transportu,
ali za transport opasne robe postoje strogo propisana pravila za prijevoz.
Klase opasnih materija:
 Klasa 1 Eksplozivne materije i predmeti sa eksplozivnim materijama
 Klasa 2 Gasovi
 Klasa 3 Zapaljive tečnosti
 Klasa 4.1 Zapaljive čvrste materije, samoreagujuće materije i čvrsti desenzitivisani eksplozivi
 Klasa 4.2 Materije sklone samozapaljenju
 Klasa 4.3 Materije koje u dodiru sa vodom emituju zapaljive gasove
 Klasa 5.1 Oksidirajuće materije
 Klasa 5.2 Organski peroksidi
 Klasa 6.1 Otrovne materije
 Klasa 6.2 Infektivne materije
11

 Klasa 7 Radioaktivni materijali
 Klasa 8 Korozivne (nagrizajuće) materije
 Klasa 9 Ostale opasne materije i predmeti
Osim razvrstavanja u grupe, svaka opasna materija ima broj osnovne opasnosti i sopstvenu
oznaku, zvanu UN broj, koji se sastoji od četiri cifre i na osnovu koje se tačno zna o kojoj materiji je
riječ.
On se, između ostalog, upisuje na table kojima se obilježavaju vozila koja prevoze opasne
materije i služe za jednostavnije identifikovanje materija u međunarodnom transportu. Postoji
mogućnost da neke od materija burno reaguju sa vodom. Da bi se izbjegle moguće nesreće, na
vozila se postavljaju odgovarajuće oznake (slika 1 i 2).
Slika 1 Izgled oznake opasnosti
Slika 2 Izgled oznake opasnosti za materije koje reaguju u dodiru sa vodom
2.3.1. Klasa 1 - Eksplozivi
Eksplozivi su gasovite, tečne ili čvrste materije, jedinjenja ili smjese koje se pod uticajem
određenog implusa (udar, trenje, zagrijavanje), rastvaraju se vrlo brzo (tj. mijenjaju oblik) i/ili su u
12

mogućnosti da prouzrokuju temperaturu/pritisak koji šteti okolini. Zbog toga se eksplozivi moraju
čuvati dalje od vatre. Eksplozija je proces veoma brzog stvaranja toplotne i mehaničke energije uz
oslobađanje gasova. Osnovna razlika eksploziva od ostalih zapaljivih materija je u tome što se
kiseonik potreban za sagorijevanje nalazi u molekulima u vidu nitro ili hidratne, hloratne ili
perhloratne grupe, pri čemu treba znati da prisustvo internih gasova smanjuje broj kalorija
oslobođenih pri eksploziji. Klasa 1 se dijeli u 6 potklasa.
Slika 3 Klasa 1- eksplozivi
2.3.2. Klasa 2 - Plinovi
Zajednička osobina svih plinova je što su svi zbijeni u prostoru (cisterne, boce) i nastoje da izađu
iz njih. Da bi se plinovi što ekonomičnije i sigurnije prevozili i koristili, nastoji ih ih se prevesti u
tekuće (ukapljivo) stanje. Prevođenje plina u tekuće stanje, vrši se na kritičnoj temperaturi i
kritičnom pritsku. Za plinove obuhvaćene klasom 2 kritična temperatura je iznad 50°C, a kritični
pritisak iznad 3 bara. Plinovi se prenose u različitim oblicima, jer to omogućava ekonomičniji
prijenos, a kao primjere moguće je navesti:
 Kompresovan plin;
 Istopljen ili taljen (LPG - istaljeni naftni plin; butan ili propan koji su zapaljivi);
 Rasplinut ili rastopljen plin (acetilen koji je otrovan, zapaljiv);
 Ohlađen i istopljen (nitrogen).
Pritisak u plinskim bocama može biti i do 230 bara, što je vrlo visok pritisak i što znači da se ne
smije zagrijavati ili ispustiti. Plinovi su veoma zapaljivi, pa i otrovni. Plinovi mogu djelovati i na
zdravlje čovjeka, i to otrovno (toksično), zagušujuće, nadražujuće i narkotično.
13

Slika 4 Izgled oznake opasnosti za plinove
2.3.3. Klasa 3 - Zapaljive tečnosti
Sačinjavaju oko 50% od svih opasnih sredstava koja se prijevoze. Kao zapaljive tečne materije
razreda 3. smatraju se materije i smjese koje su na temperaturi iznad 35°C u tečnom ili žitkom
stanju, a pri temperaturi 50°C imaju pritisak pare od najviše 3 bara i temperaturu paljenja ispod
100°C. Tačka zapaljenja je temperatura na kojoj se tečnost dovoljno isparava da može doći do
zapaljenja, ako je prisutan i izvor užarenosti ili zažarenja. Opasnost je veća što je niža tačka
zapaljenja. Primjeri nekih tačaka zapaljenja su:
 nafta -40 °C
 aceton -18 °C (uklanja lak sa noktiju)
 etanol (alkohol) 12 °C
Slika 5 Izgled oznake opasnosti za zapaljive tečnosti
2.3.4. Klasa 4 - Ostale zapaljive supstance
Zbog različitih osobina različitih čvrstih tijela, ova klasa ima tri podklase (slika 6):
14

 Klasa 4.1. Zapaljive čvrste materije , kao što je sumpor. Obuhvata, zapaljive čvrste materije
koje, kada su u suhom stanju, mogu lahko da se zapale u dodiru sa plamenom ili varnicom.
 Klasa 4.2. Samozapaljive supstance (zapale se bez upozorenja ili predznaka) kao što je
fosfor.
 Klasa 4.3. Supstance koje kad se smoče ispuštaju zapaljive plinove, kao što je natrij.
Slika 6 Izgled oznake opasnosti za ostale zapaljive supstance
2.3.5. Klasa 5 - Oksidatori i organski superoksidi
Oksidans je materija koja prima elektrone i time oksidira druge materije.4
Oksidansi predstavljaju
nosioce kiseonikovih atoma koji u određenim uslovima (povećana temperature, kontakt sa drugom
materijom, odgovarajući implus idr.) mogu biti osnovni ili dodatni izvor za razvoj procesa gorenja
ili eksplozije.
Dijele se na dva razreda
 5.1. Materije koje prouzorkuju paljenje oksidiranjem i
 5.2. Organski peroksidi.
U prvu skupinu (5.1.) spadaju materije koje same po sebi nisu zapaljive, ali raspolažu
oksidirajućim svojstvima te na taj način aktiviraju sagorijevanje materija u okolini. Pri
transportovanju mogu biti odvojene pogotvo od organskih materija. Primjeri uključuju fertilizatore
(nitrat). To su supstance bogate oksigenom i zbog toga potpaljuju vatru ako se aktiviraju npr.
grijanjem. Oni proizvode oksigen kad sagorijevaju zapaljivi materijali.
Dok u drugu skupinu (5.2.) spada niz organskih peroksida u flegmatiziranom (umirujućem)
stanju. Posjeduju oksigen i zapaljive sastojke u istoj supstanci i zbog toga su vrlo zapaljivi. Nisu
potrebni vanjski izvori oksigena ili zapaljivih materija da bih došlo do zapaljenja. Oni su osjetljivi
4
http://hr.wikipedia.org/wiki/Oksidans 27.06.2014. 11:48
15

na toplotu i temperaturu ambijenta. Kada temperatura pređe određeni stepen, organski superoksidi
mogu reagovati i mogu se zapaliti ili eksplodirati sami. Zbog toga se neke supstance iz klase 5.2
moraju prevoziti vozilima s kontrolisanom temperaturom.
Slika 7 Izgled oznake opasnosti za oskidirajuće tvari i organske perokside
2.3.6. Klasa 6 - Otrovne i zarazne supstance
Otrovne i zarazne supstance se dijele na:
 klasu 6.1 - otrovne supstance - otrovi ili toksične supstance napadaju organe tijela i nervnog
sistema i mogu prouzrokovati smrt. Otrovi mogu ući u tijelo disanjem (udisanjem),
gutanjem, i absorpcijom (preko kože), te
 klasu 6.2 - zarazne supstance - zarazne materije šire neugodan miris, a sadrže patogene
mikroorganizme izazivaju zarazne bolesti kod ljudi i životinja. S obzirom da ove materije
izazivaju i osjećaj gađenja, nazivaju se i gadne materije.
Slika 8 Izgled oznake opasnosti za otrovne i zarazne supstance
2.3.7. Klasa 7 - Radioaktivne supstance
16

Radioaktivnost je spontano emitiranje alfa-čestica i beta-čestica iz tvari, često praćeno i emisijom
gama elektromagnetskih valova, pri čemu hemijski elementi prelaze iz jednih u druge te se oslobađa
energija u obliku kinetičke energije emitiranih čestica ili energije elektromagnetskih valova a svaka
atomska jezgra ima karakteristično vrijeme poluraspada.5
Stalno je prisutna neka vrsta radijacije, ali
je mi ne možemo primijetiti s normalnim čulima, jer se ne mogu mirisati, vidjeti ili okusiti.
Radioaktivi štete tijelu ovisno o količini i dužini izlaganja. Razlikujemo prirodnu i vještaču
radioaktivnost. Jedinica za mjerenje intetnziteta radioaktivnog zračenja je Bekerel ili Kiri.
Radioaktivne materije se smatraju najopasnijim za transport. Na opasnost od radioaktivnih materija
upozoravaju odgovarajuće oznake na vozilima (slika 9.).
Slika 9 Izgled oznake opasnosti za radioaktivne supstance
2.3.8. Klasa 8 - Korozije
Korozivne materije i preparati uništavaju žive stanice u kontaktu sa njima, dok s drugu stranu
sposobne su da razore pakovanja u kojima se nalaze, a ukoliko su isparljive, mogu zagaditi
atmosferu skladišta. Primjeri su sumporna kiselina i kaustična soda. Korozije se mogu prevoziti u
čvrstom ili tečnom obliku. Kod pojedinih korozija također su prisutne i ostale opasnosti (npr. otrov
ili oksidacija). Svako rasipanje korozije se mora neutralisati, što slabi i poništava opasnost korozije
(slika 10.).
5
http://hr.wikipedia.org/wiki/Radioaktivnost 27.06.2014. 11:29
17

Slika 10 Izgled oznake opasnosti od korozije
2.3.9. Klasa 9 - Ostale otrovne materije
Ova klasifikacija je za supstance koje ne pripadaju ni jednoj od navedenih klasa. Primjeri su bijeli
i crni azbesti, spasilačka sredstva (baterije, gorivo, rasvjetna kugla itd.) i kese za zrakom. Supstance
štetne po okolinu su svrstane u ovu klasu da bi se ukazalo na njihovu opasnost u prijevozu.
Slika 11 Izgled oznake opasnosti za ostale otrovne materije
18

3. PRIJEVOZ, PROPISI PRIJEVOZA, OBILJEŽAVANJE I TRANSPORTNA SREDSTVA
ZA OPASNE MATERIJE
Prijevoz opasnih materija zahtjeva i veće mjere opreznosti nego što je to pri pakiranju i
skladištenju. U prijevozu postoje i dodatni rizici, kao što su djelovanje promjenjivih sila, promjene
klime te eventualne saobraćajne nesreće, koje mogu izazvati prave katastrofe uzrokovane
djelovanjem opasnih materija. Stoga postoje brojni međunarodni propisi o prijevozu opasnih
materija, kojima je utvrđena klasifikacija, način označavanja i uvjeti kojih se mora pridržavati
tokom prijevoza.
Prijevoz opasnih materija željeznicom proces je visokog rizika i oslanja se na niz kompleksnih
međusobno zavisnih tehničkih, tehnoloških i organizacionih komponenata. Sa aspekta željeznice,
prijevoz opasnih materija uključuje potpunu angažovanost svih raspoloživih resursa infrastrukture i
podrazumjeva tijesnu povezanost sa nadležnim institucijama van željeznice. Osnovna pretpostavka
bezbjednog prevoza opasnih materija željeznicom je postojanje željezničkih vozila odgovarajućih
tehničkih karakteristika. Karakteristike kao i uvijeti prevoženja su u najvećoj mjeri u zavisnosti od
hemijskih osobina opasnih materija.
3.1. Prijevoz opasnih materija željeznicom
Prijevoz opasnih materija u željezničkom saobraćaju zauzima značajno mjesto u odnosu na
ukupnu količinu materija koje se prevoze. S obzirom na svojstva ovih materija, njihov prevoz nosi
sa sobom određeni rizik jer uslijed nekih nepredviđenih događaja (tehnički kvar, dotrajalost
materijala, jaki udari pri prevozu i dr.), može doći do njihovog rasturanja, istakanja ili razlivanja
čime su ugoroženi ljudi i životna sredina. U cilju uspješne intervencije, neophodna je što bolja
organizacija manipulisanja opasnim materijama, kao i pronalaženje načina za predviđanje pojava
koje mogu izazvati incidentne situacije. U nastavku je dato procentualno učešće prijevoza opasnih
materija u odnosu na ostali prijevoz (slika 12.). Dati podaci se odnose na željeznice Federacije
Bosne i Hercegovine, poslovno prometno područje Sarajevo (PPP Sarajevo) za 2013. godinu.
Najčešće prevožene opasne materije jesu solna kiselina, gorivo, plin.
19

Učešće Izvršeni prijevoz u ntkm za 2013 za PPP Sarajevo
Ostali prijevoz 32.157.100
Prijevoz opasnih materija 18.675.201
Tabela 1 Učešće prijevoza opasnih materija u ukupnom prijevozu
Slika 12 Procentualno učešće prijevoza opasnih materija u ukupnom prijevozu za PPP Sarajevo
3.1.1. Aktivnosti u transportu opasnih materija
U toku transporta opasnih materija odvijaju se sljedeće aktivnosti:
 naručivanje kola za prijevoz opasnih materija
 prijem na prijevoz pošiljaka opasnih materija
 dostava kola na utovar
 utovar, istovar i pretovar opasnih materija
 uvrštavanje u voz kola tovarenih opasnim materijama
 prijevoz pošiljaka opasnih materija
 predaja pošiljaka opasnih materija
Povezanost među pojedinim učesnicima u procesu prijevoza opasnih materija, kako ističe
''Pravilnik o načinu prijevoza opasnih materija u željezničkom saobraćaju (120)'', prikazana je na
slici 13.
20

Slika 13 Povezanost učesnika u transportu opasnih materija6
3.1.2. Naručivanje kola za prijevoz opasnih materija
Kod naručivanja kola za prijevoz opasnih materija (opasne materije je dozvoljeno prevoziti
samo u ispravnim kolima) obavezno se moraju poštovati odredbe Tarife za prijevoz stvari prugama
ŽFBIH Dio 3, Imenik željezničkih stanica - Spt 33. Pošiljalac mora u rubriku 4 kolske narudžbenice
Kol-23 upisati vrste opasne materije onako kako je ona navedena u Pravilniku RID.
Prije utovara opasnih materija u kola cisterne, željeznica je dužna da upozori pošiljaoca da
provjeri ispravnost centralnog i ispusnog ventila cisterne. Provjera ispravnosti centralnog ventila
vrši se tako što se prije punjenja cisterne on zatvori, a ispusni ventili otovore pa se nakon toga počne
sa punjenjem. Ako tečnost (gas) ne ističe (curi) kroz ispusne ventile, oni se zatvore i nastavi se sa
punjenjem cisterne.
6
''Pravilnik o načinu prijevoza opasnih materija u željezničkom saobraćaju (120)''
21

3.1.3. Manipulativno mjesto za opasne materije
Mjesto za utovar, istovar i pretovar opasnih materija određuje stanica zajedno sa organima MUP
-a i propisuje ga u poslovnom redu stanice.
Prostor na kome se vrši utovar, pretovar ili istovar eksplozivnih roba, gasova, i zapaljivih roba
mora biti opremljen aparatima i drugim napravama za gašenje požara. Na ovom prostoru je
zabranjeno za vrijeme utovara, istovara ili pretovara:
 odlaganje materijala koji lako izaziva požar
 paljenje vatre ili rad uopšte sa otvorenim plamenom
 pušenje ili upotreba sredstava za paljenje
 upotreba sredstava ili naprava sa gorionicima
 rad sa oruđem ili napravama koje iskre
Transportno sredstvo koje prevozi zapaljive tečnosti ili zapaljive gasove u tečnom stanju mora
biti prije utovara ili istovara posebno uzemljeno, u slučaju da nije obezbjeđeno direktno uzemljenje.
Utovar i istovar opasnih materija obavlja se, po pravilu, u toku dana, ako se vrši noću, osvjetljenje
na mjestu utovara i istovara mora biti električno, a električni uređaji tako izrađeni da ne mogu
izazvati požar ili eksploziju. Manipulativno mjesto mora biti ograđeno ili na neki drugi način
odvojeno od mjesta u stanici gdje se prevoze putnici i gjde se manipuliše ostalom robom (nije RID-
roba). Takva mjesta moraju biti označena velikim tablama upozorenja, lako uočljivim i
prepoznatljivim. Tabla je izrađena od lima, crvene boje sa velikim slovima, minimalna veličina table
je 600 x 500 (slika 14.).
22

Slika 14 Tabla upozorenja na manipulativnom mjestu
3.1.4. Prijem na prijevoz, uvrštavanje u voz i prijevoz kola sa opasnim materijama
Svaki prijevoznik, (kao i upravitelj želj. infrastrukture), koji preuzima RID pošiljku provjerava
jesu li ispunjeni uvjeti predviđeni za otpremnu stanicu. Obveza ispitivanja ograničava se na kontrolu
ispunjenja RID propisa na temelju podataka na vagonima, kontejnerima i u prijevoznim ispravama -
teretnim listovima. Također treba skrenuti pozornost na vidljive, lako opažljive nedostatke, koji su
uočljivi u okviru uobičajenih kontrola pri transportno - komercijalnim pregledima. Utvrđene
nepravilnosti se željeznice - potpisnice obvezuju otkloniti prije predaje slijedećoj željezničkoj
upravi.
Prije utovara opasne materije pošiljalac mora predati željeznici pravilno ispunjen tovarni list.
Pored kvakica koje se unose u za to određeno polje u tovarnom listu moraju se unijeti i sljedeći
podaci:
 UN broj
 zvanično naimenovanje opasne materije, a po potrebi dopunjeno tehničkim, hemijskim i
biološkim naimenovanjem
 razred opasne materije, a za razred 1 i podrazred, sa pisanjem grupe komatibilnosti;
 po potrebi odgovarajuću grupu transportnog suda za opasne materije
 velika slova RID
 broj obilježja opasnosti se stavlja ispred UN broja
23

3.1.5. Nadzor nad pošiljkama opasnih materija
Željeznička transportna preduzeća dužna su da o saobraćaju vozova koji u svom sastavu imaju
kolsku pošiljku jedne od opasnih materija obavjeste sva službena mjesta na prevoznom putu.
Također su obavezna da obezbjede čuvanje eksplozivnih, zapaljivih i otrovnih materija koje se
prevoze i to od momenta preuzimanja na prevoz do izdavanja.
Utovar, istovar kao i evnetualni pretovar kolskih pošiljaka opasnih materija vrši pošiljalac,
odnosno primalac, a samo izuzetno željeznički radnici pod nadzorom stručno osposobljene osobe za
rukovanje odnsnim materijama. Navedene manipulativne radnje mogu se vršiti pod nadzorom
magacionera samo ako za odnosnu radnju nisu potrebna nikakva zaštitna sredstva i ako su svi
radnici prethodno upoznati sa načinom rukovanja, opasnostima i zaštitnim mjerama pri radu sa
opasnim materijama. Za pošiljke eksploziva, otrovne i radioaktivne materije koje se prate u toku
prijevoza, stanica će udovoljiti zahtjevu pratioca za smještaj, bio u redovnom sastavu voza, bilo
dodavanjem posebnih putničkih kola.
Komdane pošiljke opasnih materija, koje se o svojoj prirodi smiju smještati u magacin, moraju se
smjestiti odvojeno od ostalih pošiljaka. U slučaju da u toku prijevoza dođe do nestanka - gubitka
opasne materije, stanica će preduzeti potrebne mjere za pronalaženje, a po potrebi obavijestiti i
javnost o opasnoti koju ta materija predstavlja za ljude i okolinu. Ispale ili na bilo koji način prosute
prilikom prijevoza opasne materije treba prikupiti i odstraniti ili na neki drugi način učiniti
bezopasnim.
Ako se na prevoznom putu, zbog smetnji pri prevozu eksplozivne, otrovne i radioaktivne materije
ne mogu prevesti, stanica je dužna, pored opšteg postupka, odmah da obavijesti i nadležne organe
državne uprave i ŽTP.
3.1.6. Prateća dokumentacija pošiljke sa opasnom materijom
Svaka pošiljka opasne materije koja se prevozi željeznicom mora imati odgovarajuća dokumenta.
Najvažniji od dokumenta pošiljke je tovarni list koji predstavlja ugovor o prijevozu i za koga važi
Zakon o ugovorima o prijevozu u željezničkom saobraćaju (ZUPŽ). Obezbjeđenje dokumentacije
pošiljke koja sadrži opasne materije dužnost je pošiljaoca takve pošiljke. U prateću dokumentaciju
24

pošiljke opasne materije pri prijevozu željeznicom u unutrašnjem saobraćaju, spadaju sljedeće
isprave:
 isprava o prijevozu opasne materije (uvijerenje o opasnoj materiji)
 tovarni list
 upustvo o posebnim teničko - zaštitnim mjerama bezbjednosti
 odobrenje za prijevoz izdato od nadležnog organa
 isprava o osiguranju opasne materije
Ovlašteni željeznički radnik dužan je da ova dokumenta preuzme od pošiljaoca prije otpočinjanja
prijevoza.
3.1.6.1. Isprava o prijevozu opasne materije
Isprava o prijevozu opasnih materija je dokument, koji sadrži sljedeće podatke:
 vrstu opasne materije
 količinu opasne materije
 koja opasna svojstva posjeduje materije i u kojoj mjeri
 naznačenje pošiljaoca da su ispunjeni uslovi propisani za prijevoz opasne materije
 naizv, odnosno, lično ime, adresu i broj telefona pošiljaoca i primaoca
 naznačenje da je uz ispravu predato i pismeno upustvo posebnim mjerama bezbjednosti, koje
se pri prijevozu opasne materije moraju preduzeti
 potpis i pečat pošiljaoca
Isprava o prijevozu opasne materije ispostavlja se u tri primjerka od kojih jedan ostaje kod
pošiljaoca, jedan se uručuje prevozniku, a jedan dostavlja primaocu opasne materije. Ukoliko se
opasna materija upućuje u inostranstvo, tada predhodno opisana isprava mora biti napisana pored
maternjeg jezika, i na jednom od zvaničnih jezika (engleski, francuski, njemački ili ruski).
3.1.6.2. Tovarni list
Tovarni list je ugovor o prijevozu za koji važi Zakon o ugovorima o prijevozu u željezničkom
saobraćaju (ZUPŽ) i propisi Tarife za prijevoz stvari na prugama ŽFBIH.
25

Popunjavanje tovarnog lista vrši jednim dijelom pošiljalac, a drugim dijelom željeznica. Tovarni
list mora da sadrži opšte podatke materije koja se prevozi, a to su UN broj; zvanično naimenovanje
materije, a po potrebi dopunjeno tehničkim, hemijskim ili biološkim naimenovanjem; razred i
podrazred materije; odgovarajuću grupu transportnog suda; broj oznaka opasnosti; velika slova RID.
Uz obrazac tovarnog lista ide i upustvo za popunjavanje, jer ovaj dokument ima strogu formu koja
se mora ispoštovati.
Prije predaje robe na prijevoz pošiljalac je dužan da ispuni i dostavi stanici tovarni list. Za
unutrašnji saobraćaj, tovarni list se popunjava prema odredbama Upustva o popunjavanju tovarnog
lista i Tarife za prijevoz robe na prugama ŽFBIH Dio 1. Podaci koji se unose u tovarni list moraju
biti čitljivi. Ukoliko na tovarnom listu ima nejasnih, brisanih, zaprljanih ili nalepljenih mjesta ne
može se prihvatiti. Tovarni list ima oznaku obrasca K - 501 i sastoji se od pet numerisanih listova u
unutrašnjem saobraćaju i 6 listova u međunarodnom saobraćaju koji su navedeni sljedećoj tabeli
Broj lista Naziv lista Opis
1 original tovarnog lista predaje se primaocu prilikom izdavanja stvari
2 tovarna karta
računski dokument koji sadrži sve troškove
prijevoza, prati pošiljku do uputne stanice
3 izvještaj o prispijeću
prati pošiljku do uputne stanice, služi za
izvještavanje primaoca o prispjeću pošiljke i
poslije izdavanja pošiljke čuva se u uputnoj
stanici
4 duplikat tovarnog lista
predaje se pošiljaocu poslije preuzimanja pošiljke
na prevoz
5 kopija tovarnog lista čuva se u otpravnoj stanici
6
prepis kopije tovarnog
lista
koristi se samo u međunaorodnom saobraćaju,
ostaje kao dokument u otpravoj stanici
Tabela 2 Dijelovi tovarnog lista
3.1.6.3. Upustvo o posebnim tehničko-zaštitnim mjerama bezbjednosti
Prema Zakonu o prijevozu opasnih materija, pošiljalac obavezno mora uz tovarni list da priloži i
Upustvo o posebnim tehničko - zaštitnim mjerama bezbjednosti. Ovo upustvo ukazuje na posebne
mjere bezbjednosti, koje se moraju preduzimati prilikom prijevoza opasne materije i usljed
eventualnog incidenta.
26

Ovo upustvo treba da sadrži:
 naznačenje vrste opasnosti koju predstavlja i posljedice koje može da izazove opasna materija
 naznačenje posebnih mjera koje treba da se preduzmu pri prijevozu opasne materije
 mjere za sperčavanje, odnosno za ublažavanje štetnih posljedica koje mogu nastati usljed
nezgode ili udesa na transportnom sredstvu (požar, lom transportnog suda, prosipanje)
 postupak sa licem koje dođe u dodir sa opasnom materijom
 naziv, adresu i telefon preduzeća ili nadležnog organa koji mora da se obavijesti u slučaju
incidenta prilikom prijevoza opasnih materija
3.1.6.4. Odobrenje za prijevoz opasnih materija
Pri prijevozu eksplozivnih, otrovnih i radioaktivnih opasnih materija, kao i opasnog otpada, na
osnovu Zakona o prijevozu opasnih materija, pošiljalac je obavezan da uz prateću dokumentaciju
priloži i posebno odobrenje za prijevoz. Primjer odobrenja za prijevoz opasnih materija dat je u
prilogu 1. Odobrenje za prijevoz opasnih materija klasa 1, 6, 7, i opasnog otpada koje izdaje
nadležni organ, odnosno ministarstvo. Za prijevoz u željezničkom saobraćaju definisane su sljedeće
nadležnosti:
 za klasu 1, Ministarstvo unutrašnjih poslova, EUFOR, Ministarstva vanjske trgovine i
ekonomskih odnosa
 za klasu 6, Ministarstvo komunikacija i transporta
 za klasu 7, i opasni otpad, Ministarstvo poljopriverede, vodoprivrede i šumarstva.
Za prijevoz ostalih klasa opasnih materija ne izdaje se posebno odobrenje, već se njihov prijevoz
vrši u skladu sa uslovima propisanim RID-om. Broj odobrenja za prijevoz i datum izdavanja
pošiljalac mora da upiše u tovarni list. Organ nadležan za izdavanje odobrenja za prijevoz opasnih
materija može, po potrebi da naredi preduzimanje posebnih mjera bezbjednosti pri prijevozu, kao što
je pravac i trasa kretanja, specijalizovana pratnja pošiljaoca ili prevoznika, pratnja policije ili
sanitarnog inspektora. Pošiljalac podnosi Zahtjev za izdavanje odobrenja za prijevoz opasnih
materija nadležnom Ministarstvu. Ovaj zahtjev ima definisanu formu sa tačno određenim podacima
koje mora da sadrži.
27

3.1.6.5. Isprava o osiguranju opasne materije
Prema Zakonu o prijevozu opasnih materija vlasnik robe, odnosno nosilac prava korištenja iste
dužan je da posebno osigura opasnu materiju kod akreditovane organizacije. Osiguranje se odnosi za
slučaj štete pričinjene trećem licima usljed smrti, povrede tijela ili zdravlja, oštećenja ili uništenja
stvari i imovine ili zagađenja životne sredine u toku prijevoza. Osiguranje obuhvata i troškove
intervencije u slučaju incidenta i sancije nastalih posljedica.
3.2. Propisi za prijevoz opasnih materija željezničkim saobraćajem
Opasnim materijama smatraju se takve materije koje zbog svojih osobina kao što su
eksplozivnost, otrovnost, zapaljivost, korozivnost, oksidativnost i slično mogu ugroziti zdravlje i
život ljudi, prouzrokovati materijalnu štetu i oštetiti okoliš (tlo, vodu i zrak).7
Aktivnosti kojima se opasnosti od djelovanja opasnih materija, održavaju u kontrolisanim
uslovima, utemeljeni su još 1956. godine kroz OUN Komitet za klasifikaciju i označavanje opasnih
materija, čije integracije preuzima ekonomsko - socijalni savjet ECOSOC8
, u okviru kojeg djeluje
Odbor stručnjaka za transport opasnih materija sa sjedištem u Ženevi.
S obzirom da su uvijeti prijevoza u fizikalno - hemijskom smislu različiti, međunarodne
organizacije donosile su propise posebno za cestovni, željeznički, zračni i vodeni saobraćaj. Kada je
riječ o integralnom prijevozu, primjenjuju se one mjere koje su za sigurnost pouzdanije.
U željezničkom saobraćaju, pravni temelji prijevoza opasnih materija prijevoznim sredstvima i
poslova u vezi s time (priprema za prijevoz, preuzimanje i pretovar), kao i nadzora nad prijevozom
nalaze se u odredbama propisanim u Zakonu o prijevozu opasnih materija (Sl.list SFRJ 27/90) i u
Pravilniku o međunarodnom prijevozu opasnih materija željeznicom (Pravilnik RID). Osnovna
svrha ovih zakona jeste da se prvenstveno obezbjedi siguran prijevoz opasnih materija.
7
Štrumberger, N., Tehnologija materijala u prometu roba, Fakultet prometnih znanosti, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb,
1997. str 263.
8
ECOSOC - Economic and Social Council (ekonomsko - socijalni svijet)
28

Prijevoz opasnih materija na prugama ŽFBIH uređen je sljedećim propisima:
1. Pravilnikom o međunarodnom prijevozu opasnih materija željeznicom (Pravilnik RID)
2. Upustvom o prijevozu robe (Upustvo 162)
3. Saobraćajnim pravilnikom (Pravilnik 2)
4. Pravilnikom o upotrebi vagona, kontejnera, (Upustvo 90)
5. Tarifom za prijevoz robe u unutrašnjem prijevozu (Spt 31 Dio 1).
3.2.1. Međunarodni propisi i norme
Međunarodni saobraćaj jest prijevoz putnika i stvari nekim vidom transporta iz inozemstva u
Bosnu i Hercegovinu, odnosno iz Bosne i Hercegovine u inozemstvo i prijevoz putnika i stvari
preko teritorije Bosne i Hercegovine tzv. tranzitiranje.
Da bi željeznica obavljala međunarodni prevoz sa susjednim zemljama, mora imati s njima
zaključene odgovarajuće sporazume (bilateralne, multilateralne). Ovim sporazumima se regulišu svi
propisi vezani za potrebne uvijete prevoza, uzajamno korištenje infrastrukture, prevoznih sredstava,
međunarodne tarife, osobito podatke potrebne izračunavanje prvoznine, naknade za sporedne
usluge, a prema potrebi i uvjete za preračunavanje valuta.
Za potrebe međunarodnog saobraćaja usvojen je veliki broj međunarodnih pravnih pravila -
konvencija s ciljem jednoobraznog regulisanja međunarodnih saobraćajnih odnosa. U tom cilju
formirane su mnoge međunarodne ekonomske i tehničke organizacije. Te organizacije riješavaju
međunarodne saobraćajne probleme i time utiču na unaprijeđenje saobraćaja.9
Odnose između prevoznika i korisnika u međunarodnom saobraćaju reguliše konvencija o
međunarodnim prevozima putnika, prtljaga i stvari COTIF i njeni dodatci, jednoobrazna pravila o
ugovoru o međunarodnom prevozu putnika i prtljaga željeznicom CIV i CIM jednoobrazna pravila
prevoza stvari. U smislu zakona prevoznik je javno željezničko preduzeće koje obavlja usluge
prevoza putnika, prtljaga i stvari. Korisnik prevoza je lice koje po osnvu ugovora s prevoznikom
stiče i preuzima određene obaveze.
9
Prof.dr. Hilmija Šemić ''Saobraćajno pravo'' str. 84.
29

3.2.1.1. Konvencija COTIF
Konvencija o međunarodnom željezničkom prijevozu (skraćeno COTIF; engl. Convention
concerning International Carriage by Rail; franc. Convention relative aux transports internationaux
ferroviaires) sastavljena je u Bernu 9. maja 1980. godine, a stupila je na snagu 1. maja 1985.10
Konvencija predstavlja vrhunac rada na međunarodnoj unifikaciji željezničkog prijevoza,
započetoj donošenjem Međunarodne konvencije o prijevozu robe željeznicom (CIM) 1890. godine u
Bernu. Godine 1923. donesen je i drugi međunarodni ugovor - Međunarodna konvencija o prijevozu
putnika i prtljage željeznicom (CIV). Obje konvencije su se periodički mijenjale i dopunjavale na
revizijskim konferencijama. Na revizijskoj konferenciji 1980. godine donesena je potpuno nova
konvencija COTIF, koja je sadržajno i strukturno novelirala sistem međunarodnog željezničkog
prava. Njom je osnovana nova međunarodna organizacija - Međuvladina organizacija za
međunarodni prijevoz željeznicom (OTIF).
Dodatak C konvencije COTIF odnosi se prevoz opasnih materija u željezničkom saobraćaju,
odnosno pravilnik RID11
3.2.1.2. Pravilnik o međunarodnom prevozu opasnih materija željezničkim saobraćajem RID
Pravni temelji prijevoza opasnih materija prijevoznim sredstvima i poslova u vezi s time
(priprema za prijevoz, preuzimanje i pretovar), kao i nadzora nad prijevozom nalaze se Pravilniku o
međunarodnom prijevozu opasnih materija željeznicom.
Pravilnik RID se primjenjuje na prijevoz opasnih materija željeznicom na području država
Članica (OTIF-a). Do jula 2012. godine 46 zemalja je postiglo članstvo Međuvladine organizacije za
međunarodni prijevoz željeznicom (OTIF). U slučaju da otpremna željeznička uprava nije
potpisnica, njezine obveze preuzima prva slijedeća željeznička uprava koja je potpisala objavu, a
nalazi se na prijevoznom putu RID pošiljke.
10
http://hr.wikipedia.org/wiki/Konvencija_o_me%C4%91unarodnom_%C5%BEeljezni%C4%8Dkom_prijevozu 26.06.2014. 15:45
11
„RID“ označava aneks Dodatku C COTIF-a u skladu sa Člankom 6.
30

Što se tiče strukture pravilnika, RID se raščlanjiva na sedam dijelova, svaki dio je podijeljen u
poglavlja, a svako poglavlje na odjeljke i pododjeljke. U pravilniku RID je objavljena tehnička
klasifikacija opasnih tereta, utvrđeni tehnički uvijeti koji moraju odgovarati pojedinim vrstama
opasnih tereta, da bi se mogli preuzeti na prijevoz.
Dijelovi RID pravilnika su:
1. opšti propisi
2. klasifikacija
3. spisak opasnih materija, posebni propisi, kao i izuzeća u vezi s prevozom opasnih materija
upakovanih u ograničenim količinama
4. korištenje transportnih sudova, velikih sredstava za pakovanje (IBC), velikih transportnih
sudova, pokretnih cisterni, metalnih tankova i tank kontejnera od vještačkih matijala sa
ojačanim vlaknima
5. propisi o otpremi
6. propisi za izradu i ispitivanje transportnih sudova, velikih sredstava za pakovanje (IBC),
velikih transportnih sudova, pokretnih tankova, metalnih tankova i tank kontejnera od
vještačkih materijala na bazi ojačanih vlakana
7. propisi koji se odnose na uslove prijevoza, utovara, istovara i rukovanja.
Revizija RID-a vrši se redovno (obično svake druge godine) zbog:
 promjena u paketnim zahtjevima,
 razvoja u inžinjerstvu cisterni i
 težnje ka većoj sigurnosti.
3.3. Transportni sudovi i transportna sredstva za prijevoz opasnih materija
U lancu ukupne društvene reprodukcije, od proizvodnje, preko raspodjele i razmjene, do konačne
potrošnje, transport roba, je nužnost, bez obzira da li se radi o unutrašnjem ili međunarodnom
transportu.12
12
Salihović, S., Gačanin, E., Metodologija utvrđivanja podobnosti vagona cisterne u eksploataciji. // ŽELJEZNICE 21. 1
(2002) , 1; (pregledni rad, znanstveni). str. 93.
31

Rezultat proizvodnje teretnog saobraćaja jeste saobraćajna usluga odnosno premještanje robe s
jednog mjesta na drugo. Pri ovoj proizvodnji nastoji se očuvati postojanost i nepromjenjivost
fizičkih osobina odnosno upotrebna vrijednost robe. U procesu prevoza, očuvanje upotrebne
vrijednosti robe dužnost je željeznice od momenta preuzimanja robe na prijevoz pa do trenutka
njene isporuke primaocu. Kroz ovaj proces, svi postupci počevši od rukovanja, utovara, istovara, te
prevoza robe imaju svoj značaj. Tako u procesu prevoza na svojstva robe može uticati nekoliko
faktora od kojih su najznačajniji: materijal posude, brzina prevoženja, oscilacije u temeperaturi i
pritisku u toku vožnje i dr. Da bi se očuvala upotrebna vrijednost robe u svim fazama transportnog
procesa, neophodno je poznavanje materijala koji se transportuju kao i materijala u kojima se vrši
transport, odnosno, materijala od koji je izrađena transportna ambalaža, transportna sredstva i
transportna infrastruktura.
Pri izboru vrste materijala za pakovanje opasnih materija mora se voditi računa o opasnim
osobinama tih materija. Pakirajući materijal mora biti osiguran od curenja, prosipanja,
ispumpavanja, emitovanja ili pražnjena opasnog otpada (uključujući i opasne komponente) u
okolinu. Ovo uključuje ostavljanje bez nadzora ili istresanje buradi, kontejnera ili drugih zatvorenih
posuda koje sadrže opasan otpad.
Opasne materije, od mjesta proizvodnje do mjesta upotrebe, moraju biti brižno pripremljene za
transport radi sigurnosti ljudskih života i materijalnih dobara. Ta priprema osigurava se
odgovarajućim pakiranjem. Pakiranje opasnih materija u prvom redu ovisi o agregatnom stanju i o
grupi odnosno kojem razredu opasna materija pripada. Da bi se plinovi što ekonomičnije i sigurnije
prevozili i koristili, nastostoji ih se prevesti u tekuće (ukapljivo) stanje. S obizrom na fizkalno -
hemijska svojstva opasne materije se razvrstavaju u nekoliko skupina. Materije bilo koje skupine
obavezno moraju biti posebno pakirani, a poželjno je da ih se posebno i skladišti.
Na osnvou podataka iz klasifikacije UN, međunarodnih konvencija i sporazuma o prijevozu
opasne robe moguće je odrediti i tehnologiju prijevoza. Ukrcaj opasne robe dopušten je samo u
posebno izrađene tehničko - tehnološke uređaje (kontejneri, cisterne) koji zadvoljavaju sve
propisane uvijete. Pored toga potrebno je odrediti i stepen punjenja za tekuće, praškaste i zrnčane
materijale. Opasna roba se najčešće prevozi u zatvorenim kontejnerima, cisternama, spreminicima,
bačvama, a samo manji dio u posebno izrađenoj ambalaži, koja je pogodna za paletizaciju.
32

3.3.1. Transportni sudovi
Transportni sudovi u kojima se prevoze opasne materije moraju biti tako izgrađeni da pri
normalnim uslovima prijevoza ne može doći do gubljenja sadržaja. Dijelovi transportnih sudova koji
dolaze u neposredni dodir sa opasnim materijama ne smiju hemijskim ili drugim uticajima tih
materija da budu oštećeni. Oni ne smiju da sadrže nikakve sastavne dijelove koji sadržajem
opasnosti reaguju i/ili obrazuju opasne materije. Transportni sudovi koji se upotrebljavaju za
prijevoz opasnih materija moraju biti atestirani i obilježeni prema odgovarajućim standardima i
propisima.
U okviru Pravilnika o međunarodnom željezničkom transportu opasnih materija - RID, definisani
su minimalni zahtjevi za izbor ugradbenih materijala u transportni sud.
3.3.1.1. Kontejneri
Kontejner je manipulativna transportna oprema, najčešće u obliku zatvorene posude, koja služi za
formiranje krupnih manipulativnih jedinica tereta u cilju racionalizacije manipulativnih i skladišnih
operacija.13
Prema UIC (Međunarodna željeznička unija), kontejner je TMJ (transportno - manipulativna
jedinica) i JIT (jedinica inermodalnog transporta) čija zapremina nije manja od 1 m³, a dovoljno je
izdržljiva za višestruko korištenje pogodna za punjenje i pražnjenje robom, ima sposobnost
jednostavnog premještanja sa jednog na drugo transportno sredstvo.
Slika 15 Kontejner
13
http://www.ikspeditor.rs/index.php?option=com_content&view=article&id=21&Itemid=34 08.07.2014. 18:28
33

3.3.1.2. Kontejner - cisterna
Kontejner - cisterna je transportni sud koje se sastoji od cisterne ugrađene u ram kontejnera. Na
taj način cisterna je zaštićena od mogućih udara, čime se povećava bezbjednost pri prijevozu
opasnih materija. Kontejner - cisterna je prenosiva i može se koristiti u intermodalnom transportu.
Kako nam ram znatno povećava masu cisterne, za prijevoz su neophodna savremena transportna
sredstva, kao na primjer specijalna plato kola sa šest osovina. Na sljedećoj slici prikazana je
kontejner cisterna.
Slika 16 Kontejner - cisterna
3.3.2. Transportna sredstva
Transportna sredstva kojima se prevoze opasne materije moraju biti tehnički ispravna,
konstruisana, izrađena opremljena i obilježena u skladu sa propisanim standardima. Opasne materije
prevoze se u vagon - cisternama, kontejner - cisternama, kontejnerima ili zatvorenim vagonima.
3.3.2.1. Vagon cisterna
Vozila za prijevoz opasnih materija, trebaju zadovoljiti određene zahtjeve u pogledu izvedbe
elektroopreme, sistema kočenja, zaštite od požara, ograničivača brzine i uređaja za spajanja vučnog i
priključnog vozila.
34

Pod pojmom cisterna podrazumjevaju se kola na čijem je postolju ugrađen jedan ili više
zatvorenih kotlova (sudova) za prijevoz robe u tečnom ili gasovitom stanju pod pritiskom. Na slici
17. je prikazana vagon cisterna sa naznačenim osnovnim podacima koji moraju da se nalaze na njoj
Slika 17 Vagon cisterna sa neophodnim podacima
Vagon cisterne za prijevoz opasnih materija predstavljaju različite konstruktivne oblike
pokretnih, zatvorenih, jednodijelnih ili višedijelnih, sa jednoslojnim ili višeslojnim zidom,
obilježenih ili neobilježenih, zaštićenih ili nezaštićenih posuda pod pritiskom.
Kod cisterni za prijevoz plinova pod pritiskom kao što su: zemni gas, butan, propan, ova oznaka
je premazana masnom bojom karakterističnom za odnosnu vrstu gasa i to u vidu trake širine 300
mm izvučene po obimu čeonih strana rezervoara i to tako da traka polovinom svoje širine obuhvata
podužnu dužinu rezervoara.
Slika 18 Cisterna za prijevoz plinova pod pritskom
35

3.3.2.2. Teretna plato kola i zatvorena kola
Pored vagon cisterni, opasne materije se prevoze i teretnim plato kolima. Teretna plato kola služe
za prijevoz kontejnera i kontejner cisterni i to specijalna plato kola sa četiri ili šest osovina (serija
S). Ova kola imaju nekoliko konstruktivnih riješenja. Kontejneri se pri prevozu stavljaju na pod ovih
kola, a poprečno kretanje sprečavaju specijalne 15 mm visoke stranice. Postoje i obična
četveroosovinska plato kola (serija R) koja se koriste za transport tereta u većim komadima ili velike
mase, otpornih na atmostferske uticaje. Na sljedećoj slici prikazana su četveroosovinska plato kola
za prevoz kontejnera i kontejner - cisteni.
Slika 19 Plato vagon serije S
Od teretnih zatvorenih kola zastupljena su obična zatvorena kola (serija G) i specifična zatvorena
kola (serije H). Osnovna namijena kola serije G je prevoz komadne robe, paletizovanih stvari i
druge robe koja mora biti zaštićena od atmosferskih uticaja . Ubrajaju se u najuniverzalnija kola u
željezničkom voznom parku. Ova kola prikazana su na slici 20.
Slika 20 Zatvoreni vagon serije G Slika 21 Zatvoreni vagon serije I
36

Kola serije H su također namjenjena za prevoz robe koja zahtjeva određenu temperaturu pri
prijevozu. Pored ovih postoje i specijalna zatvorena kola serije I (slika 21.), koja zahvaljujući svojoj
dobroj izolaciji omogućavaju prevoz robe na konstatnoj temeraturi duže vrijeme.
3.4. Mjere za bezbjedan prijevoz opasnih materija u željezničkom saobraćaju
Sva pravna i fizička lica koja predaju na prijevoz ili prijevoze opasne materije, odnosno pojedinci
koji tokom prijevoznog procesa dolaze u kontakt sa opasnim materijama dužni su preduzimati
preventivne i sigurnosne mjere kojima se osigurava zaštita života i zdravlja ljudi, životne okoline i
materijalnih dobara, te sigunost saobraćaja. Pravna i fizička lica koja organizuju prijevoz opasnih
materija i obavljaju radnje vezane za taj prijevoz, moraju organizovati i stalno obavljati kontrolu
provođenja mjera i udovoljavanje uslovima propisanim za prijevoz opasnih materija u skladu za
važećem propisima.
Opasnost u saobraćaju se javlja zbog kretanja, karakteristika prijevoznih sredstava, sposobnosti,
vještine i nivoa znanja učesnika u saobraćaju, te karakteristika materije koja se prevozi. U prijevozu
opasnih materija bezbjednost saobraćaja je daleko značajnija jer rizik (izloženost opasnosti) naročito
velik, a opasnosti se mogu pretvoriti u velike materijalne i nematerijalne štete.
Mjere za bezbjedan prijevoz opasnih materija su:
 materija koja se prevozi mora biti osigurana tokom prijevoza
 opasnim materijama mogu rukovati samo lica koja su za to stručno osposobljena
 vagoni za prijevoz opasnih materija moraju biti posebno obilježeni
 vagoni za prijevoz opasnih materija moraju biti tehnički pripremljeni za izvršenje prijevoza
 opasna materija mora biti dobro i propisano zapakovana
 izbor i osposobljavanje lica koja učestvuju u lancu prijevoza opasnih materija
 izbor i opremljenost vozila za prijevoz opasnih materija.
Svi radnici na željeznici koji sudjeluju u prijevozu opasnih mateija osposbljeni su u skladu s
obavezama opisanim u Pravilniku RID te u skladu sa složenošću i odgovornošću njihovih poslova.
37

4. OSNOVNA OBILJEŽJA ŠPEDITERSKE DJELATNOSTI
4.1. Uvodne napomene
U XIII stoljeću se u historiji prvi puta susreće pojam špedicije ili otpremništva za vrijeme
Mletačke Republike, u Veneciji, dok u XIX stoljeću sa pojavom željeznice (1825.godine), javlja se i
špedicija kakvu danas poznajemo.
Špedicija je uslužna djelatnost, koja se bavi organiziranjem i premještanjem (otpremom i
dopremom) robe u prostoru i koordinacijom svih učesnika u premještanju robe. Premještanjem robe
podrazumijeva se cijeli sistem djelatnosti koje omogućavaju nesmetano kretanje robe. Bitno je u
prvom redu poznavanje robe i njezinih bitnih obilježja, zatim pronalaženje najpovoljnijeg puta,
zatim uskladištenje robe, kao i osiguranje carinskih formalnosti (ako se radi o kretanju robe preko
granice), pa utovar, istovar, kvantitativna i kvalitativna kontrola robe, financiranje kao i neke
druge djelatnosti.
U nastavku su navedeni i objašnjeni osnovni pojmovi koji su neophodni za razumjevanje ostatka
obrađene tematike.
Pojam špediter dolazi od latinske riječi "expedire" što znači otpremiti, poslati, otposlati. Može se
definisati kao poljoprivrednik, pravna ili fizička osoba koja se isključivo i u obliku stalnog
zanimanja bavi organizacijom otpreme, dopreme i prijevoza robe svojih nalogodavaca pomoću
prijevoznika, te drugim poslovima koji su u vezi s otpremom, dopremom i prijevozom robe.
Podšpediter je drugi špediter na kojeg je glavni špediter prenio u cijelini izvršenje špediterskog
posla, dok je međušpediter drugi špediter na kojeg je glavni špediter prenio realizaciju dijela
špediterskog posla.
38

Međušpediter je drugi špediter (pravna ili fizička osoba) na kojeg je glavni špediter prenio
djelomično izvršenje špediterskog posla. Špediter obično povjerava međušpediteru otpremu,
dopremu ili provoz robe na određenoj relaciji ili određenim prijevoznim sredstvima. Špediter može
angažovati i više međušpeditera u istoj državi i pri organizovanju otpreme i dopreme jedne te iste
pošiljke. U slučaju izuzetno složenih otprema i doprema robe (najčešće interkontinentalnih), špediter
povjerava svakom od međušpeditera izvršenje onih poslova za koje određenog korespodenta smatra
najstručnijim i najsposobnijim.
Špediciju kao aktivnost možemo opisati kao skup specifičnih funkcija, poslova, operacija, vještina i
pravila koja djelotvorno omogućuju otpremu, dopremu i prijevoz materijalnih dobara svim
prijevoznim sredstvima, svim prijevoznim putovima, u konvencionalnom, kombiniranom i
multimodalnom transportu. Špedicija je jedan složen dinamički sistem međusobno povezanih raznih
faktora. Špediter bi morao dobro poznavati Zakone zemalja kroz koje roba prolazi kao i tehnike
međunarodne trgovine, međunarodne transportne propise, trgovačke propise, bankarske,
osiguravajuće i carinske propise kao i sve nastale promjene i izmjene na tom planu kako bi
omogućio svom komitentu što ekonomičniju otpremu odnosno dopremu robe od svog komitenta do
određenog mjesta preuzimanja i obratno. Osim toga, bitna je i njegova vještina snalaženja u
prostoru za vrijeme razmjene robe.
Međunarodna špedicija se odnosi na skup specifičnih funkcija, poslova, operacija i pravila koja
djelotvorno omogućavaju otpremu robe iz vlastite u strane države, dopreme robe iz stranih u vlastitu
državu i prijevoz robe između stranih država preko vlastite države tzv. tranzitiranje. U slučaju
izvoza iz vlastite zemlje u drugu zemlju, postoje dva moguća načina otpreme:
 prvi podrazumjeva da špediterska kompanija koja izvozi robu, ima svoju podružnicu u toj
zemlji, koja će se pobrinuti za organizaciju dopreme, uvoznog carinjenja i dr. Ovdje kao
primjer možemo navesti SCHENKER Sarajevo, koji ima svoje podružnice u zemljama u
okruženju i njegovi zaposlenici korisnicima daju ponude na osnovu tarifa u Schenkeru.
Znači, špediter iz Schenkera u Sarajevu nema potrebe da kontaktira špeditera Schenkera u
Zagrebu kako bi saznao njegovu ponudu, već njihove cijene su fiksne, propisane internom
tarifom kompanije. Za razliku od ovog, postoji i drugi slučaj
39

 drugi slučaj podrazumjeva da špediterska kompanija koja izvozi robu, nema svoju
podružnicu u toj zemlji. Kao primjer ovoga možemo navesti BIHATEAM Sarajevo, u
slučaju izvoza u Hrvatsku, špediter iz BIHATEAM Sarajevo kontaktira špeditera iz
INTERFRACHT CRO, ova kompanija je kompanija s kojom su oni u ‘‘sestrinstvu’’ i
naravno svoj upit za organizaciju dopreme u toj zemlji odmah šalju datoj kompaniji, a
ukoliko nema ‘‘sestrinske firme’’ tada svoj upit šalju svim ostalim špediterima u toj zemlji i
ona ponuda koje ja najbolja, prihvata se. Kod određivanja cijena u ovom slučaju, kompanija
Interacht Cro utvrdi sa HŽ-om njihovu cijena usluge, zatim oni na tu cijenu dodaju i svoju
cijenu usluge i pošalju je špediteru iz BIHATEAM Sarajevo, a ovaj na osnovu ponude od
ŽBIH i cijene svoje usluge sastavlja ukupnu ponudu korisniku.
Pri organizaciji otpreme i dopreme robe od strane špeditera u međunarodnom željezničkom
saobraćajau koriste se različiti pariteti (Incoterms). Incoterms obuhvaća skup termina koji se
primjenjuju kod distancionirane kupoprodaje s ciljem da se reguliraju ekonomskopravni odnosi
između izvoznika i uvoznika, ali i ostalih sudionika u vanjskotrgovinskom prometu, kao što su
prevoznici, špediteri, osiguravatelji, carinske službe, pomorski agenti, koji su izravno ili neizravno
uključeni u međunarodnu razmjenu.
U organizaciji željezničkog međunarodnog saobraćaja, špeiteri najčešće koriste sljedeća dva
pariteta:
 prvi koji podrazumjeva da su oni organizatori cjelokupnog procesa, otpreme, dopreme i
prijevoza robe. Ovo se najčešće primjenjuje u izvozu, gdje špediter zemlje koja izvozi
angažuje druge špeditere iz zemalja koje se nalaze na prijevoznom putu pošiljke. U ovom
slučaju špediter je odgovoran za rad podšpeditera koje je izabrao.
 drugi koji se koristi u uvozu, podrazumjeva da je špediter zemlje koja uvozi, podšpediter
zemlje koja izvozi. U ovom slučaju podšpediter ima zadatak da dopremi robu od granice
svoje zemlje do korisnika. On nije odovoran za predhodni dio puta koji roba proputovala, u
slučaju da se ošteti, da kasni i slično te nalogodavac u slučaju pomenutog kontaktira
špeditera a ne podšpeditera.
40

4.2. Potreba za špedicijom
4.2.1. Potreba za špediterima sa aspekta prijevoznika
ŽFBIH i ŽRS su željezničke transportne organizacije i one pored transporta po potrebi obavljaju
i druge poslove s tim u vezi kao što su utovar, istovar, skladištenje robe, nadzor nad kretanjem
vozova i dr. Ove aktivnosti obavljaju samo na mreži željezničkih pruga Bosne i Hercegovine.
Međutim, u slučaju međunarodnog saobraćaja, kada je potrebno za korisnka ili željeznici za njene
spostvene potrebe neki prijevoz, onda željeznica u tom slučaju angažuje špeditersku kompaniju. U
ovom slučaju željeznica izvrši one obaveze koje su u njenoj nadležnosti i prijevoz do granice svoje
države a dalje od granice državne teritorije potrebno je organizovati transport odnosno dopremu i
uvozno carinjenje i tu špediterova uloga dolazi do izražaja. Željeznice u BiH su samo trnasporne
organizacije i nemaju u svom sastavu odjel za špediciju koji bi pomenute aktivnosti obavljao i one
su s jednu stranu primorane da koriste usluge špeditera. Svha špeditera u ovom slučaju je da izvrši
potrebnu koordinaciju svih aktivnosti i svih učesnika u procesu razmjene. Špediter u ovom slučaju
treba da vodi brigu o teretu sve dok se on ne dopremi korisnika. Pored uloge špediera u predhodno
objašnjemo slučaju, špediter se također može koristi i u svrhu smanjenja troškova transporta ali ovo
naručito dolazi do izražaja kod cestovnog saobraćaja i u nastavku je objašnjena.
Potreba za korištenjem područnih špeditera ogleda se u cilju smanjenja troškova prevoza. Sa
porastom broja dobavljača i povćanjem broj sirovina, poluproizvoda, proizvoda i drugih inputa koje
treba nabaviti za preduzeće, redovno nastaju problemi unutar različitih internih funkcija.
U pojedinim slučajevnima dolazi do sljedećih problema:
 povećanje broja prispjelih vozila, koje se vezuje sa:
- zastojem u saobraćaju unutar i van zemlje kao i
- povećanom potrebom za osobljem za realizaciju ulaska roba.
41

 prekomjerni porast transportnih troškova zbog većeg učešća manjih pošiljki u ukupnom
obimu prijevoza,
 otežana realizacija rokova isporuke
Početno riješenje ovih problema upućuje na korištenje sistema područnih špeditera u logistici
nabavke što je naručito razvijen metod u SR Njemačkoj
Slika 22 Koncept područne špedcije
Uvođenjem sistema područne špedicije ostvaruju se sljedeći ciljevi:
 koncentracija po mogućnosti više pojedinačnih pošiljki na jedno transportno sredstvo,
 i time smanjenje broja vozila i smanjenje transportnih problema unutar i van zemlje
 smanjenje trasnportnih troškova stvaranjem malih fabričkih zbirnih tereta,
 pojednostavljenje upravljanja rokovima držanjem centralnih dispozicionih mjesta unutar
područja špedicije
 pojednostavljenje transportne dokumentacije radi racionalizacije administrativnih postupaka
pri ulasku robe i
 koncentracija povratnih tokova prazne ambalaže i materijala za pakovanje radi smanjenja
tranzitnog vremena i obrta zaliha
Špediter, osim toga, mora u dobroj mjeri da bude kvalifikovan da savlada visoke zahtjeve u
pogledu:
42

 apsolutne tačnosti rokova
 kratkog vremena transporta
 realizacije izrazitih oscilacija transportnih količina kao i
 učestalih promjena rasporeda mjesta dostave
Da bi se osigurao besprekoran tok sistema područnog špeditera, treba fiksirati informacione
tokove i pripadajuće vremenske učinke kojih se učesnici moraju pridržavati. Ovi zadaci trebalo bi da
uslijede isključivo preko primaoca robe, koji daje nalog, i da se mjesta presjeka, sa pravnog
stanovišta jednoznačno fiksiraju.
Špediter je osoba koja i željezničkom saobraćajau uveliko može pridonijeti progresu željezničkog
sistema na način da boljom organizacijom svog poslovanja i pružanjem kvalitetne usluge privlači
korisnike. Njegov je zadatak da osigura što lakši i brži protok robe pri vanjskotrgovinskoj razmjeni.
4.2.2. Potreba za špediterima sa aspekta korisnika usluga
Špediter je organizator otpreme, dopreme i prijevoza robe, našao je svoje mjesto između
vanjskotrgovinskih subjekata (izvoznika, proizvođača, prodavatelja, uvoznika, kupaca) i
međunarodnih prijevoznika (brodara, željezničkog, cestovnog, riječnog i zrakoplovnog
prijevoznika). Zahvaljujući takvoj podjeli rada između proizvodnje, trgovine, prometa i špedicije i s
drugu stranu proizvođača te trgovaca (uvoznici i izvoznici) i međunarodnih prijevoznika (svih
vidova) omogućili su da se pomoću međunarodnih špeditera organizira otprema, doprema i prijevoz
robe:
- stručno,
- ekonomično,
- sigurno,
- brzo i
- uredno.
U praksi je dokazano da je organizaciju otpreme i dopreme robe u međunarodnom saobraćaju
korisnije prepustiti međunarodom špediteru, jer on zna otpremiti i dopremiti robu vrlo brzo, vješto i
ekonomično usmjeravajući je na najpovoljniji prometni pravac i prijevozno sredstvo, uzimajući pri
43

tome u obzir - kao specijalist i dobar stručnjak: vrstu i stanje robe, carinske, devizne, trgovinske,
političke - pravne, klimatografske, osiguravajuće i druge uvijete.
4.3. Špedicija na našim prostorima
U narednoj tabeli dat je prikaz špeditera koji se obave organizacijom prijevoza opasnih materija
željezničkim saobraćajem u BiH i okruženju.
Redni
broj
Naziv firme Podaci o firmi
1 FERCARGO
potpuni naziv FERCARGO d.o.o. Sarajevo
adresa Antuna Branka Šimića 2A
mjesto 71000 Sarajevo
2 DUBROŠPED
potpuni naziv
DUBROŠPED d.o.o.
Dubrovnik
adresa Natka Nodila 12 A
mjesto 20000 Dubrovnik (HR)
3 AGIT
potpuni naziv AGIT BH d.o.o.
adresa Antuna Branka Šimića 2A
4 DB SCHENKER
potpuni naziv
DB SCHENKER d.o.o.
Sarajevo
adresa Halilovići 9
5 BIHATEAM
potpuni naziv BIHATEAM d.o.o. Sarajevo
adresa Trešnje 1
6
JUMP
LOGISTICS
potpuni naziv
JUMP LOGISTICS d.o.o.
Sarajevo
adresa Džemala Bijedića 133
7 LUKA PLOČE
potpuni naziv LUKA PLOČE d.o.o.
adresa Trg Kralja Tomislava 21
mjesto 20340 Ploče
Tabela 3 Popis špeditera
44

5. ULOGA ŠPEDITERA U TRANSPORTU OPASNIH MATERIJA
Vanjsko – trgovinska djelatnost, a pogotovo izvoz je vrlo važan faktor za svaku kompaniju koja
proizvodi odnosno izvozi vlastiti proizvod ili izvozi proizvode drugih proizvođača. Da bi se mogao
realizirati uvoz potrebno je izvoziti.
Izvoz proizvoda od velike je važnosti za državu, a ne samo za proizvođača, odnosno izvoznika.
Od izvoza država dobiva devizni priliv što je vrlo važno za:
- dobivanje ino kredita
- razvoj industrije, tehnologije, znanosti, obrazovanja
- promet i veze i dr.
U svakom izvoznom i uvoznom poslu ključna osoba koja koordinira promet tj. prijevoz robe od
krajnjeg proizvođača do krajnjeg korisnika je špediter. On omogućava da se premoste kilometarske
barijere, pravilnim izborom prijevoznog sredstva, osiguranja, te općenito brigom za robu dok ona ne
dođe do svog krajnjeg cilja kojeg je nalogodavatelj odredio.
Ta zadaća nije niti jednostavna niti bez rizika. Zato je potrebno da špediter savršeno poznaje
zakonske propise svoje zemlje i zemlje u koju se roba otprema, da poznaje paritete, te da posjeduje
dobre veze sa prijevozničkim poduzećima, osiguravateljskim kućama, brodarskim agentima,
bankama, carinskim ispostavama i ostalim sudionicima izvozno – uvoznog posla.
U Bosni i Hercegovini danas postoji niz špediterskih kuća koje se bave organizacijom
cjelokupnog transporta, ali postoje i manji špediteri koji organiziraju i specijalizirani su samo za
određeni vid transporta.
Osnovni zadatak međunarodnog špeditera je da oslobodi svog nalogodavca (izvoznika, uvoznika,
proizvođača) cjelokupnog napora i brige oko otpreme, dopreme i prijevoza robe u međunarodnom
45

saobraćaju, kako bi nalogodavac mogao svu svoju pažnju koncentrisati na svoju osnovnu djelatnost.
U izvršenju toga zadatka međunarodni špediter susreće se s raznovrsnim, kompleksnim i brojnim
poslovima bez kojih ne bi mogli optimalno funkcionirati savremeni vanjskotrgovinski i saobraćajni
sistemi. Poslovi međunarodnog špeditera, s obzirom na njihovo značenje u špediterskom,
vanjskotrgovinskom i saobraćajnom sistemu, mogu se sistematizovati u osnovne i specijalne.
5.1. Osnovni poslovi špeditera u transportu opasnih materija
Skupinu osnovnih poslova čine oni poslovi bez kojih ne može ni zamisliti funkcionisanje sistema
međunarodne špedicije, a to su:
1. stručni savjeti i sudjelovanje u pregovorima radi zaključivanja ugovora o međunarodnoj
kupoprodaji,
2. instradacija,
3. doziv robe,
4. zaključivanje ugovora o prijevozu robe na klasičan način – upotreba prijevoznog sredstva
jedne saobraćajne grane,
5. zaključivanje ugovora o multimodalnom transportu robe i organiziranje transporta ″od vrata
do vrata″,
6. prihvat robe radi otpreme,
7. otprema, doprema i prijevoz robe u užem smislu,
8. zaključivanje ugovora o utovaru, istovaru i pretovaru robe,
9. zaključivanje ugovora o transportnom osiguranju,
10. zaključivanje ugovora o uskladištenju i uskladištenje robe,
11. ispostavljanje ili pribavljanje prijevoznih i drugih isprava,
12. obavljanje poslova u vezi sa carinjenjem robe,
13. kontrola ispravnosti dokumenata i obračun vozarine, carine i drugih taksi i troškova,
14. informisanje nalogodavca.
5.1.1. Stručni savjeti i sudjelovanje u pregovorima
Međunarodni špediter ima izuzetno značenje u pravilnom zaključivnju međunarodnih ugovora.
On treba da sudjeluje odnosno da se pravovremeno uključi, jer može bitno utjecati na smanjenje
46

troškova manipulisanja i transporta, na sigurnost i brzinu transporta robe u vanjskotrgovinskom
saobraćaju.
5.1.2. Instradacija
Pod instradacijom se podrazumijeva određivanje (izbor) optimalnoog prijevoznog puta;
određivanje (izbor) optimalnog prijevoznog sredstva; određivanje najpovoljnijeg načina prijevoza,
odnosno tehnologije transporta i određivanje najpovoljnijeg vremena u kojemu robu treba
otpremiti, dopremiti ili tranzitovati od otpremnog do odredišnog mjesta. Svaki prijevoz opasne robe
mora biti instradiran i za njega dobivene odgovarajuće dozvole nadležnih institucija. Što znači da
prijevoz opasnih materija mora biti tačno rutiran, trasa kretanja mora biti tačno definisana. Svaka
država preko koje je izvršena i instradacija odlučuje o vrsti pratnje preko svog područja. Prilikom
određivanja optimalnog prijevoznog puta, željeznica prepušta da to odredi pošiljatelj odnosno
špediter. U principu, se traži najkraći prirodni put, koji je za korisnika najpovoljniji, mada to
ponekad i nije slučaj tako npr. u slučaju da vagoni iz neke usputne stanice imaju porvratnu vožnju ili
veliki uspon na tom dijelu pruge itd. Ponekad se može destiti da su neki granični prelazi zabranjeni
za prelaz neke robe, što se također mora poštovati.
5.1.3. Doziv robe
Kada međunarodni špediter organizuje otpremu robe morskim putem, on je dužan izvršiti tzv.
doziv robe. Špediter „doziva“ takvu robu iz unutrašnjosti. Odnosno, on daje potrebne upute
pošiljaocu kad će i na koji način uputiti robu u luku, a pri tome se uskljađuje prispjeće ili pristizanje
robe sa dolaskom broda u luku. Pravovremenim dozivanjem robe vrši se brži protok robe, bolje
skladištenje, manervisanje robom, a također se smanjuje zadržavanje robe u nekom od lučkih
skladišta, jer velika zadržavanja robe predstavljaju gubitak u novcu.
Kod „doziva“ robe, špediter ne obavlja izbor prijevoznog sredstva, već samo daje pošiljaocu upute
kako i kad će i u kojem utovarnom mjestu utovarit robu, kako bi se vrijeme dolaska robe u luku
sinhronizovalo s planiranim vremenom utovara u brod.
5.1.4. Ugovori o prijevozu robe na klasičan način
47

Izvršavanje glavnog špediterskog zadatka tj. organizovanje otpreme, dopreme i prevoza
nalogodavčeve robe uvjetovano je zasnivanjem ugovornih odnosa između špeditera i trećih osoba.
Dva su načina ugovaranja. Evropski način zaključivanja ugovora predstavlja komisioni posao koji
radi u svoje ime, a za tuđi račun, dok je kod američkog načina ugovaranja, to je agentski posao koji
se obavlja za tuđe ime i tuđi račun.
5.1.5. Ugovori o organizovanju transporta od “vrata do vrata”
U međunarodnom multimodalnom transportu jedan od osnovnih problema, s obzirom na brojne
učestnike u njemu, jeste izbor organizatora i kordinatora cijelokupnog „paketa usluga“ u
prijevoznom procesu.
Na osnovu mnogih analiza, došlo se do zaključka da jedino špediter ima i zadovoljava sve uvjete
obavljanja takvih poslova. Jedini prati, poznaje i gotovo svakodnevno primjenjuje sve tehničke,
tehnološke, ekonomske, i organizacijske zakonitosti u međunarodnom saobraćajnom sistemu. Oni
poznaju sve prednosti i nedostatke savremenih tehnologija transporta, dobro su interdisciplinarno i
transdisciplinarno obrazovani, te osposobljeni. Npr. korisnik zahtjeva transport bukovih trupca na
relaciji Sarajevo - Ausrija od ‘‘vrata do vrata’’ preko špediterskog preduzeća BIHATEAM. U ovom
slučaju zaposlenici kompanije BIHATEAM kontaktiraju firme s kojima su u suradnji a nalaze se u
zemljema na prevoznom putu pošiljke, kako s njima utvrdili način organizacije prijevoza.
5.1.6. Prihvat robe radi otpreme
Jedna od osnovnih obaveza špeditera jeste da izvrši prihvat robe i da upozori nalogodavca na
nedostatke pakiranja, oštećenja ambalaže, ošetćenja ili manjak sadržaja. Robu koju špediter prihvaća
radi otpreme mora u pravilu biti spremna za transport, a obaveza nalogodavca jeste da pripremi robu
za transport. U slučaju da se primjeti oštećenje na robi, kontejeru, vagonu itd. potrebno ga je odmah
ukoliniti prije predavanja na prijevoz drugoj kompaniji.
5.1.7. Otprema, doprema i prijevoz robe u užem smislu
48

Zadaci špeditera su vrlo slični u otpremi, dopremi i prijevozu robe. Postoje dvije osnovne vrste
otpreme robe i to: otprema robe morskim brodom i otprema robe kontinentalnim vozilima. Prilikom
otpreme robe brodom vodi se računa o nalogu utovara, teretnici, kontroli broda, kontroli robe,
načinu dostave, kontroli podataka u vezi sa ukracajom robe, vremena ukrcaja i pristizanja robe i sl.
Kod dopreme robe morskim putem vodi se računa o preuzimanju tereta, utvrđivanju stanja robe,
kontroli podataka u vezi sa iskrcajem robe, izvještaju o prispjeću broda i o pripravnosti za predaju i
sl.
Kod dopreme robe kontinentalnim vozilima također se vodi računa kao i kod dopreme morskim
putem. Prijevoz robe zahtijeva od špeditera da obavlja sve one zadatke koje obavlja prilikom
otpreme i dopreme robe morskim ili kontinentalnim putem.
5.1.8. Zaključivanje ugovora o utovaru, istovaru i pretovaru robe
Ovaj ugovor zaključuju špediter i agent. U njemu su direktno sadržani oni zahtjevi, funkcije i
zadaci za koje su saglasni i špediter i agent. Taj ugovor, najčešće se sastoji od sljedećeg: vremena
prihvata robe, doziva robe, vremena ukrcaja ili iskrcaja robe, vrsti, obliku i stanju robe, što direktno
utječe na vrijeme ukrcaja i iskrcaja i mehanizaciji koja će se koristiti, kako je roba upakovana,
ambalažirana i označena, tovarnom listu, stanju broda, vremenu pravovremenog pristizanja broda na
zadato mjesto. Svaki zastoj, kašnjenje pri ukrcaju, iskrcaju ili prijevozu predstavlja novčani gubitak
nalogodavca i u tom slučaju špediter je odgovoran za nastalu situaciju.
5.1.9. Zaključivanje ugovora o transportnom osiguranju
Špediter, u pravilu, sklapa ugovor o osiguranju kao zastupnik ugovaratelja osiguranja, i to u ime,
po nalogu i za račun nalogodavca. On međutim može sklapati ugovore o osiguranju i kao
ugovaratelj osiguranja, i to u svoje ime, po nalogu i za račun nalogodavca.
5.1.10. Zaključivanje ugovora o uskladištenju i uskladištenje robe
U vezi sa zaključivanjem ugovora o uskladištenju i samom uskladištenju robe, potrebno je
obratiti posebnu pažnju na:
1. obavezu špeditera da zaključuje ugovore o uskladištenju robe,
49

2. izbor skladišta,
3. odgovornost za uskladištenu robu
4. pristup uskladištenoj robi i raspolaganje njome.
Carinska skladišta služe špediterima, za skladištenje robe u periodu dok roba koja se uvezla čeka
na carinjenje. Ovo skladište se koristi za privremeni smještaj robe npr. u slučaju da prijevozne
isprave pošiljke kasne itd. U slučaju da se carinjenje uvezene robe u carisnkom skladištu ne izvrši u
predviđenom vremenskom periodu (npr. 15 dana), uvezena roba se vraća u otpravnu zemlju.
5.1.11. Ispostavljanje ili pribavljanje prijevoznih ili drugih isprava
Prijevozne isprave, u vanjskotrgovinskom saobraćaju, igraju jednu od najvažnijih uloga. Pod
prijevoznim ispravama podrazumijevaju se dokumenti koji se izdaju prilikom zaključivanja ugovora
o prijevozu. Za željeznički saobraćaj izdaje se teretni list.
5.1.12. Obavljanje poslova u vezi sa carinjenjem robe
Kada se razmatra obavljanje špediterskih poslova u vezi sa carinjenjem robe, potrebno je posebnu
pažnju obratiti na ova pitanja:
1. mora li nalogodavčev nalog biti izričit ili može biti i prešutan,
2. kakav je pravni položaj špeditera u postupku obavljanja carinskih radnji,
3. na temelju kojih podataka i isprava špediter obavlja carinske radnje,
4. u kojem se mjestu obavljaju carinske radnje,
5. koje radnje špediter može poduzimati u postupku carinjenja,
6. da li špediter, osim carinjenja robe, može obavljati i druge radnje u vezi sa carinskim
postupkom,
7. je li špediter obavezan platiti carinu i druge uvozne takse za račun nalogodavca.
50

5.1.13. Kontrola ispravnosti dokumenata i obračun vozarine, carine i drugih taksi i
troškova
Kada se radi o kontroli i reklamaciji ispravnosti dokumenata i obračuna špediter posebno treba
razmotriti ova tri pitanja:
1. kontrola ispravnosti dokumenata,
2. kontrola obračuna i naplate vozarine i
3. kontrola obračuna i naplate carine i drugih troškova.
5.1.14. Informisanje nalogodavca
S obzirom na redovne i vanredne radnje i događaje koji se događaju s robom za vrijeme njezine
otpreme, dopreme i prijevoza, a koji su od posebnog značenja za nalogodavca, dužnost špeditera je
da svoga nalogodavca posebno informiše o ovim činjenicama:
1. o kretanju robe,
2. o vanrednim događajima,
3. o konačnom izvršenju naloga
5.2. Specijalni poslovi špeditera u transportu opasnih materija
Skupinu specijalnih poslova međunarodnog špeditera, čine sljedeći poslovi:
1. Zaključivanje ugovora o pakovanju i signiranju i obavljanje tih poslova;
2. Zaključivanje ugovora o vaganju i sortiranju i obavljanju tih poslova;
3. Izdavanje garantnih pisama;
4. Izdavanje špediterskih potvrda;
5. Uzorkovanje robe;
6. Zastupanje nalogodavca u regresnom postupku prema trećim osobama;
7. Zastupanje nalogodavca u slučaju zajedničke (generalne) havarije;
8. Ugovorna kontrola kvalitete i kvantitete robe u međunarodnom prometu;
9. Lizing (leasing) poslovi;
51

10. Konsignacijski poslovi;
11. Međunarodni pomorski saobraćajnoagencijski poslovi;
12. Kreditiranje nalogodavca;
13. Otprema, doprema i prijevoz zbirnog prometa;
14. Drugi propisani ili uobičajeni poslovi u vezi s otpremom, dopremom i prijevozom robe.
5.2.1. Zaključivanje ugovora o pakovanju i signiranju i obavljanje tih poslova
Iako pakovanje robe ustvari ne predstavlja posao špeditera, već posao kojim se kao osnovnom
djelatnošću bave specijalizovana preduzeća, savremeno organizovana i kadrovima ekipirana,
međunarodni špediteri posvećuju veliku pažnju pakovanju robe.
Špediter je dužan provjeriti ispravnost pakovanja, i u slučaju kada mu to nije izričito naređeno,
upozoriti svog nalogodavca na nedostatke u pakovanju.
5.2.2. Zaključivanje ugovora o vaganju, sortiranju i obavljanju tih poslova
Vaganje, mjerenje i brojenje stvari i koleta, špediter je obavezan obaviti na zahtjev nalogodavca i
u slučaju očitog oštećenja i manjka robe, uz naplatu troškova i dodatne naknade. Sa stajališta
međunarodne špedicije pod sortiranjem robe podrazumijeva se razvrstavanje robe po vrstama i
podvrstama u vezi s njenom otpremom, dopremom i prijevozom. Može se obavljati nakon prihvata,
za vrijeme skladištenja ili prije daljnje otpreme. Špediter nema obavezu da organizuje ili provodi
sortiranje, te će to učiniti samo na temelju izričitog nalogodavčevog naloga.
5.2.3. Izdavanje garantnih pisama
Pod garantnim pismom podrazumijeva se svaka isprava koja sadrži obavezu garanta i uvjete uz
koje se garancija pruža, a to znači da garant garantuje samo u okviru sadržaja garantnog pisma.
Zbog toga garantno pismo mora sadržavati: predmet garancije, ime pravne ili fizičke osobe za koju
se garantuje, uvjete uz koje se garant obavezuje ispuniti obavezu osobe za koju garantuje,
dospijeće garantne obaveze i rok vrijednosti garantnog pisma.
52

5.2.4. Izdavanje špediterskih potvrda
Međunarodni špediteri vrlo često izdaju špediterske potvrde i druge isprave. To su isprave koje
je izdala FIATA - Međunarodni savez špediterskih udruženja. Te isprave su:
 Špediterska potvrda primitka;
 Špediterska transportna potvrda;
 FIATA teretnica za multimodalni transport;
 FIATA skladišna potvrda i
 Potvrda pošiljatelja o prijevozu opasne robe
5.2.5. Uzorkovanje robe
Pod uzorkovanjem se podrazumijeva manja količina robe uzeta iz veće, odnosno mali dio velikog
komada robe. Razlikuju se dvije glavne vrste vađenja prosječnog uzorka:
1. Prosto uzorkovanje - vađenje uzorka za podatke i dokumentaciju i
2. Kontradiktorno uzorkovanje - vađenje uzorka za regulisanje odnosa između prodavaoca i kupca.
5.2.6. Zastupanje nalogodavca u regresnom postupku prema trećim osobama
Pod regresom ili regresnim (odštetnim) zahtjevima podrazumijeva se pravo špediterovog
nalogodavca da zahtijeva naknadu štete, koju je pretrpio time što je pošiljka stigla na odredište u
oštećenom ili manjkavom stanju, ili što uopšte nije stigla na odredište. Špediter nije odgovoran za
štetu nastalu krivnjom vozara, skladištara, slagača i ostalih sudionika u vanjskotrgovinskom i
saobraćajnom sistemu, međutim obavezan je u slučaju takve štete poduzeti sve potrebne mjere radi
osiguranja nalogodavčevog prava na naknadu štete.
5.2.7. Zastupanje nalogodavca u slučaju zajedničke (generalne) havarije
Za svaku štetu i trošak koji predstavljaju zajedničku havariju bitna su četiri elementa koja moraju
biti zajednička i istovremeno zastupljena kod svakog događaja, a to su:
 Izvanrednost okolnosti u kojima se taj događaj zbio,
53

Uloga špeditera u transportu opasnih materija željezničkim saobraćajem Edin kalkan

Uloga špeditera u transportu opasnih materija željezničkim saobraćajem Edin kalkan

Recomendados

Recomendados

Mais conteúdo relacionado

Mais procurados

Mais procurados (20)

Destaque

Destaque (6)

Semelhante a Uloga špeditera u transportu opasnih materija željezničkim saobraćajem Edin kalkan

Semelhante a Uloga špeditera u transportu opasnih materija željezničkim saobraćajem Edin kalkan (20)

Uloga špeditera u transportu opasnih materija željezničkim saobraćajem Edin kalkan