1. Sistem organa za
izlučivanje

2. Sustav organa za izlučivanje ima ulogu
izbacivanja štetnih i nepotrebnih tvari iz
organizma, a čine ga parni bubrezi, parni
mokraćovodi, mokraćni mjehur(bešika) i
mokraćna cijev.
Bubrezi su smješteni u straženjem dijelu
trbušne šupljine odmah ispod ošita, bočno
od kralješnice. Imaju oblik graha i smeđe
su boje: dugi su oko 10, a široki oko 6,5
cm.

3. • Bubrezi su izuzetni organi u našem organizmu,
od kojih nam zavisi život. Zemlja i naše tijelo
imaju nešto zajedničko: da bi ostali u životu i
Zemlji i nama treba filter. Zemlji je potrebna
zaštita od stalnog bombardovanja štetnih zraka
od sunca. Ozonski omotač naše atmosfere ih
filtrira, dozvoljavajući svijetlu, koje podržava
život, da prođe do Zemlje.
• Postoji izuzetna analogija između ozonskog
omotača koji štiti našu zemlju i bubrega koji su
zaštitnici tijela. Mnogi hemijski procesi ispuštaju
toksične supstance i otpad u naš krvotok. U
slučaju da se ne odstrane, prouzrokovali bi nam
ozbiljne probleme, pa čak i smrt. Takav otpadni
materijal mora se neprestano filtrirati i uklanjati.
• Filtriranje je jedna od glavnih funkcija bubrega

4. • Ali kako ovi mali organi mogu prepoznati,
izdvojiti i ukloniti štetne supstance, a u isto
vrijeme osigurati da vitalni elementi opstaju i
hrane tijelo? Ljudi, normalno imaju dva bubrega,
po jedan smješten sa obe strane kičme, u
donjem dijelu leđa. Bubreg je žljezdani organ
koji izlučuje mokraću i po obliku nalikuje na zrno
graha. Svaki bubreg je dugačak po 10 cm, širok
5 cm, a debeo 2,5 cm. Težak je otprilike 120 do
200 grama.
• Tečni dio krvi, prolazeći kroz bubrege,
prečišćava se oko 50 puta na dan.
• Bubrezi upravljaju kretanjem cjelokupne tečnosti
u organizmu, pa se tako u 24 h filtrira ukupno
oko 180 litara tečnosti. Devedeset devet posto
tečnosti vraća se natrag u krvotok, dok se oko
1,5 litre vode i rastvorenih otpadnih materija u
urinu izbaci u toku svakog dana.

5. • Glavni dio ovog
sustava su bubrezi,
parni organi smješteni
ispod šita,
između potrbušnice i
stražnje stijenke
trbušne šupljine.
• Osnovna funkcija:
stvaranje mokraće i
filtracija krvi

6. • Bubreg ima oblik zrna graha,
u čijoj sredini ulaze/ izlaze
bubrežna arterija, vena, limfne
žile, živci, mokraćovod.
• Sastoji se od kore i srži
• Srž je građena u obliku
nekoliko obrnutih piramida-
koje se nastavljaju u bubrežne
čašice-
koje se nastavljaju u bubrežnu
zdjelicu-
koja se nastavlja u ureter,
mokraćni mjehur, uretru

8. • Osnovna funkcionalna
jedinica bubrega je nefron
• Nefron se sastoji od
glomerula i tubula
• Iz aorte krv dolazi u
bubreg bubrežnom
arterijom, koja se grana
do arteriola, a koje se
protežu do glomerula

9. • U svakom bubregu ima preko milion nefrona.
Cjevasti sistem, koji se nalazi u svakom
pojedinačnom nefronu, u prosjeku je dugačak
oko 3 cm i širok samo 0,05 mm. Pa ipak, kada bi
bilo moguće rasplesti sve tubuluse jednog
bubrega, njihova dužina bi bila 30 kilometara.
Bowmanova čahura je zapravo uvučen kraj
savijenog tubulusa nefrona. Ovaj tubulus je
obavijen mrežom vrlo malih krvnih sudova,
zvanih kapilari.
• Tubulus se nastavlja u veću sabirnu cijev, koja
odnosi otpad i toksične supstance. Sekcija
bubrega od vrha do dna otkriva nekoliko
obilježja koja se dobro uočavaju i označavaju
osnovnu strukturu bubrega.

10. • Da biste predstavili sebi kako funkcioniše
bubreg, zamislite stadion s hiljadama
gledalaca koji dolaze na utakmicu. Najprije
se to mnoštvo mora podijeliti u velike
redove. Kako prilaze stadionu dijele se u
manje redove. Zatim ljudi iz svakog reda
prolaze jedan po jedan kroz sigurnosne
kapije, gdje se osobe sa opasnim
materijalom ili bez karte odvajaju na
stranu.
• Gledaoci s kartom prolaze do određenih
mjesta. Slično tome, svi ti elementi koji
sačinjavaju našu krv treba da procirkulišu
kroz cijelo tijelo.

11. • Međutim, dok to čine, oni uvijek iznova
moraju prolaziti kroz naše bubrege putem
velikih krvnih sudova, bubrežnih arterija.
Svaka od njih doprema krv do jednog od
bubrega. Nakon što uđe u bubreg,
bubrežna arterija se grana u manje arterije
u centralnom i perifernom sloju, koje
dopremaju krv u sve dijelove bubrega.

12. • U nefronu, u njegovom
glomerulu, filtrira se krv-
dobiveni filtrat je primarna
mokraća
• Prolaskom primarne
mokraće kroz tubule,
veći dio vode i otopljenih
tvari se resorbira,
neresorbirani dio odlazi u
završne kanaliće,
pa u sabirne kanale, pa u
bubrežne piramide i dalje.

13. • Proces stvaranja primarne
mokraće filtracijom iz krvi u
glomerulu, naziva se
glomerularna filtracija.
• Kroz pore na membrani koju
čine stjenka kapilare i stjenka
glomerula, prolaze voda i
niskomolekularne tvari
plazme,
ne prolaze krvna tjelešca i veće
molekule kao bjelančevine.

14. • U tubulima događa se
proces resorpcije- vode,
elektrolita, iona Na i K
• O procesu resorpcije ovisi
količina izlučene mokraće
iz tijela (diureza)
• Resorpcija ovisi o
djelovanju antidiuretskog
hormona neurohipofize
• Resorbiraju se još i AK,
glukoza
• Sve se resorbira ukoliko
tog svega nema previše

15. • Bubrezi moraju apsolutno osigurati sve
važne elemente krvi.
• Tečnost koja teče kroz tubulus u ovoj fazi
jeste jedna vodena mješavina, koja se
sastoji od rastvorenih korisnih molekula
zajedno sa otpacima i neželjenim
supstancama. Specijalizovane ćelije duž
unutrašnjeg zida tubulusa prepoznaju
korisne molekule kao što su: voda, soli,
šećeri, minerali, vitamini, hormoni i amino-
kiseline.

16. • Oni se efikasno izvlače u zid tubulusa i
proslijeđuju nazad u kapilare, da bi ponovo ušle
u krvotok. Kapilari se ponovo povezuju kao male
vene, koje se zatim spajaju, da bi postale veliki
krvni sud koji se zove bubrežna vena.
• Putem vene krv, sada filtrirana i pročišćena,
napušta bubreg i ide dalje da podržava život u
organizmu. Tečnost koja ostaje u tubulusu
sadrži supstance koje tijelo ne želi.
• Dok ta tečnost nastavlja da teče duž tubulusa
prema većem sabirnom tubulusu, tj. sabirnoj
cijevi, druge ćelije u zidu tubulusa (čistači)
ispuštaju dodatne izlučevine u njega, kao što su:
amonijak, kalijum, ureja, mokraćna kiselina i
višak vode. Konačni proizvod jeste urin.

17. • Nastanak mokraće :
• 1.-primarna mokraća nastaje u bubrežnim
tjelašcima ; sadrži korisne tvari ( glukoza ,
soli,aminokiseline ) i štetne tvari
( amonijak, mokraćna kiselina, višak
soli .. )
• 2.-konačna – .-sekundarna – definitivna
mokraća nastaje u bubrežnim cjevčicama
Sastav : voda, amonijak, mokraćna
kiselina, mokraćevina, soli...

18. • Urin ulazi u karlicu i zatim odlazi putem uretera,
cijevi koja spaja bubreg i mokraćni mjehur. Urin
se skuplja u mjehuru prije nego što bude
izbačen iz tijela.
• Mjehur se postepeno puni, a njegovi mišićni
zidovi u stanju su da se prilagode obimu koji se
povećava. Potreba za pražnjenjem može obično
da se zanemari sve dok se u mjehuru ne
nagomila 350-400 ml mokraće. Nefroni filtriraju
svih 5,5 litara krvi, svakih 45 minuta. U vrijeme
kada se različite supstance reapsorbuju, zdravo
tijelo može na svakih 24 h izbaciti oko 2 l
otpadaka u obliku urina. Kakav marljiv i temeljan
sistem za filtriranje!

19. 1. Najvažniji štetni spoj koji se izlučuje je
mokraćevina ili karbamid, kao konačni
produkt metabolizma bjelančevina.
2. Reapsorpcija iona Na važna je za
održavanje volumena plazme i krvnog
tlaka.
3. Izlučivanje iona sudjeluje u održavanju
acidobazne ravnoteže

20. • Bolesti sustava organa za izlučivanje
Različiti mikroorganizmi mogu
uzrokovati upalu bubrega ili mokraćnih
puteva. Ukoliko se ne liječe, mogu
uzrokovati oštećenja i poremećaje u
funkciji bubrega i mokraćnih puteva.
Taloženjem različitih organskih i
anorganskih spojeva u bubregu, mogu
nastati bubrežni kamenci. Oni uzrokuju
poremećaje u radu bubrega i bolove

21. • Zatajivanje rada bubrega ozbiljna je bolest.
Ukoliko zataji samo jedan bubreg, drugi počinje
pojačano raditi i tako nadoknađuje manjak.
Ukoliko pak zataje oba bubrega, osoba mora
dva do tri puta tjedno obavljati hemodijalizu,
odnosno izvantjelesno pročišćavanje krvi koje se
vrši aparatima koji oponašaju bubreg filtrirajući
štetne tvari iz krvi. Najbolja pomoć takvim
osobama je presađivanje ili transplantacija
bubrega sa živog ili umrlog davatelja