Što su ispadi bijesa i kada se događaju? Što ih pokreće? U kojoj fazi djetetovog života su oni normalni? I ono najvažnije, kako se s njima suočiti i što poduzeti da budu što manje intenzivni i što manje učestali?
Odgovore potražite ovdje!
2. Što nazivamo ispadima bijesa?
• Ispadi bijesa su emocionalni izljevi koji se događaju kada dijete osjeća da nema kontrolu
• U pozadini nije uvijek ljutnja – mogu biti izraz frustracije zbog dječje fizičke ili mentalne
nesposobnosti
• Razumijevanje i izbjegavanje onoga što ih pokreće mogu Vam pomoći da ispade bijesa
spriječite
• Prvi ispadi bijesa događaju se kao instinktivna reakcija na izrazito frustrirajuću ili
uznemiravajuću situaciju za dijete te ih ne treba gledati kao promišljen izraz ljutnje ili
neposluha
• U dobi od dvije do tri godine dijete se još uvijek bori s potrebom da bude neovisno o
roditelju i ovisnošću koja postoji i te dvije potrebe pokušava pomiriti, a to mu stvara
neprilike
3. Kako reagirati?
• Rani ispadi bijesa često jako brzo završe
• Dok se događaju trebate djetetu dati prostor da se odvoji od Vas ali ga i spremno
dočekati u zagrljaj kad ispad završi
• Kada se radi o starijoj djeci, ispadi bijesa traju dulje te imaju određeniju strukturu;
počinju s djetotovom jasnom namjerom da izazove svađu izravnim odbijanjem Vaše
odluke ili molbe, nakon čega počinje lupanje nogama, udaranje ili čak razbijanje
stvari, (ponekad) nastavljaju na način da se bacaju na pod ili udaraju glavom u nešto
tvrdo, da bi završili postupnim smirivanjem nakon što su potrošili svu ljutnju
4. Kako reagirati?
• Ispade bijesa može biti jako teško ignorirati, pogotovo ako se dijete baca po
podu i udara
• Pokušajte se oduprijeti iskušenju da mu prigovorite – ne pridajite veliku
pažnju takvom djetetovom ponašanju – IGNORIRAJTE!
• Da biste ostali mirni, možete se okrenuti na drugu stranu ili čak izići iz
prostorije, ali budite dostupni kad ispad završi
• Većina djece ispade bijesa preraste do četvrte godine
5. Što su pokretači ispada bijesa?
• Pokazalo se da postoji nekoliko velikih pokretača ispada bijesa
• Najčešći su:
- odlasci u trgovinu (veliki trgovački centri)
- dolazak ili odlazak iz vrtića ili igraonice
- ostavljanje djeteta da biste otišli na posao
- oblačenje i svlačenje
- vrijeme obroka
6. Strategije rješavanja ispada bijesa
• Iako su normalan dio
razvoja djeteta, postoje
načini kojima možete postići
da oni budu manje naporni
za oboje
• Postoji nekoliko trikova
kojima si možete pomoći....
7. DAJTE DJETETU STRUKTURU
• Jedan od najboljih načina izbjegavanja ispada bijesa je pružanje strukture
• Djeca trebaju rutinu jer im to daje sigurnost i najsretniji su kad im je dan isplaniran
jer u tom slučaju znaju što mogu očekivati u danom trenutku
• To ne znači da mu cijeli dan trebate natrpati aktivnostima i očekivanjima jer na taj
način možete postići suprotno – dijete neće moći zadovoljiti očekivanja i bit će
frustrirano
• Treba znati u koje doba dana radi neku aktivnost, koliko ona traje, gdje se odvija,
tko su osobe koje su u tom trenutku prisutne i na koje treba obraćati pažnju
8. ODVLAČENJE POZORNOSTI
• Ukoliko primjetite da se približava ispad bijesa, uključite dijete u aktivnosti
koje u tom trenutku Vi radite
• Na taj način odvući ćete mu pozornost, a moći ćete i nastaviti sa svojim
poslom
PRIMJER!
Ukoliko stavljate odjeću u perilicu rublja, zamolite ga da Vam dodaje odjeću iz košare kako
biste zajedno napunili perilicu.
9. PREUSMJERAVANJE DJETETA
• Kad ste djetetu odvukli pozornost,
trebate ga zaposliti i okupirati kako se ne
bi vratilo u prethodno stanje
PRIMJER!
Možete predložiti da mu pročitate priču, početi
igrati neke smiješne igre ili uključiti glazbu i plesati
10. HUMOR I IGRE
• Uspijete li nasmijati dijete, to je najbolji način da spriječite ispade bijesa
• Dobar način prevencije ispada bijesa je i to da dosadne poslove pretvorite u
zabavne igre
PRIMJER!
Ukoliko dijete ne želi spremati igračke, možete ga navesti da to učini tako da mu zadate zadatak
da skupi primjerice deset crvenih kockica i ubaci ih u kutiju. Kad to učini, smislite drugi zadatak
(dok dijete skuplja te kockice, pogledajte što još ima na podu za pokupiti )
11. OKLADE I IZAZOVI
• Jedan od boljih načina da dijete navedete da
učini dosadan zadatak ili da to učini s više
volje jest da ga pretvorite u izazov
• Dijete će uživati u mogućnosti da Vas
pobijedi ili pokaže da ste u krivu
PRIMJER!
Možete se ga izazvati na natjecanje tko će brže
pospremiti „svoj” dio kuće (Vi kuhinju a ono svoju sobu)
12. PREDAH
• Vrlo dobra strategija koja može pomoći smiriti stvari dok je ispad bijesa
najžešći
• Predah znači da djetetu dajete vrijeme i prostor koji su mu potrebni da stekne
samokontrolu nad svojim ponašanjem
• Možete ga maknuti iz središta zbivanja ili se staviti nekamo gdje će njegovo
ludovanje proći nezapaženo
• Ovo ne koristite kao kaznu – takvo izdvajanje traje samo par minuta i ne
treba ga koristiti ukoliko dijete na njega loše reagira
13. GRLJENJE I DRŽANJE
• Neki stručnjaci vjeruju da je
držanje najbolji način da mu
pomognete kontrolirati ponašanje
• Vjeruju da čvrsto držanje djeteta
koje se baca i vrišti uz vlastito tijelo
daje djetetu sigurnost i pomaže mu
da osjeti da postoji sigurno mjesto
gdje se može smiriti
14. ZADRŽAVANJE KONTROLE
• Ako želite pokušati držati
urlajuće ljuto dijete, morate biti
jako mirni i imati kontrolu nad
vlastitim ponašanjem
• Morate biti spremni držati ga
dovoljno čvrsto da se osjeća
sigurno, a ne toliko čvrsto da se
osjeća kažnjeno
15. EMOCIONALNO DISTANCIRANJE
• Ukoliko zapazite da dijete koristi ispade bijesa kao način dobivanja dodatne
pažnje, bit će potrebno držati ga na način da osjeti da ste za njega tu fizički
ali bez topline i nježnosti koje ono obično povezuje s pažnjom
• Ukoliko ga budete mazili i umirivali, ispad bijesa će i idućom prilikom
koristiti kao način da zadobije Vašu dodatnu pažnju i privuče pozornost na
sebe (što nije način privlačenja pažnje koji želite poticati)
16. Roditeljska ponašanja
• Roditelji žele postići da njihova djeca izrastu u sretne i samopouzdane ljude
• U tim nastojanjima koriste različite strategije i ponašanja
• Pri tome često koriste ponašanja koja jednostavno nisu djelotvorna
• Uglavnom pokušavamo djecu navesti da postupaju onako kako mi želimo,
odnosno onako kako mislimo da je za njih najbolje
• Najčešće im govorimo što u određenoj situaciji treba učiniti, a ako nas ne
poslušaju kažnjavamo ih
20. • Obično takva ponašanja koristimo jer vjerujemo da će ipak dati neki rezultat i
kada ne znamo što bismo drugo učinili, kada smo frustrirani ili kada dođemo
„do ruba”
• Naši su roditelji primjenjivali takva ponašanja kada su nas odgajali jer nisu
znali drugačije pa „što nam fali”?
• Jedan od bitnijih razloga je to što ponekad daju rezultate, ali kratkoročno
• Dugoročno, takva ponašanja narušavaju odnos jer su prisiljavajuća –
prisiljavamo djecu da rade ono što mi želimo
21. Postavljanje granica
• Svi roditelji se katkad susreću s oblicima neprihvatljivog ponašanja svoje
djece
• Vođenje i usmjeravanje djeteta u usvajanju prihvatljivih ponašanja i načina
izražavanja emocija jedna je od temeljnih roditeljskih zadaća
• Zbog toga je važno djeci od malih nogu postaviti jasne, konkretne i dobro
definirane granice, kako bi dijete znalo što smije, a što ne, koje opcije ima na
raspolaganju i što može očekivati kao pozitivan ishod svoje suradnje
22. Postavljanje granica
• najvažnije kod postavljanja granica jest DOSLJEDNOST
• Ni u kojem slučaju nemojte popuštati djetotavim pritiscima jednom kad ste
postavili granicu jer time pokazujete da ne mislite ono što govorite i da je u
redu da dijete ne poštuje te granice
• Nadalje, nedosljednost vodi djetetovom buntu kad idući put postavite tu istu
granicu
23. Granice vs. Naredbe
• Granice se razlikuju od naredbi i pravila jer se ne temelje na djetetovom
strahu od reakcije roditelja (npr. ljutnja ili kazna), već dopuštaju djetetu da
doživi pozitivne ili negativne posljedice svog ponašanja u sigurnom
okruženju
• Na taj način pomažemo djetetu da ono (a ne roditelj) bude odgovorno za
svoje ponašanje, što nam i treba biti cilj
• Postavljanje granica posebno je djelotvorno ako se provodi u atmosferi
međusobnog poštovanja, prihvaćanja i ljubavi
24. Skala samoprocjene!
• 0 – nikada
• 1 – jednom ili dvaput u životu
• 2 – nekoliko puta godišnje
• 3 – nekoliko puta mjesečno
• 4 – nekoliko puta tjedno
• 5 – svakodnevno
• 6 – svakodnevno u više navrata
25. Razmislimo...
• Na prvih osam pitanja poželjan odgovor bi bio NIKADA
• Većina roditelja barem na neka od tih pitanja odgovorit će drugačije
• Razmislite zašto reagirate na taj način i u kojim situacijama
• Na temelju svih dosadašnjih iskustava, razmislite kako biste mogli na
djelotvoran način postaviti granicu
• Neke ideje možete pronaći u prostalih sedam pitanja
26. Što, dakle, možemo??
• Djecu trebamo voditi kroz život, i to na način da im:
DAJEMO INFORMACIJU
Naučimo dijete onome što djeca zapravo žele znati i što ih uistinu zanima, pri
čemu možemo izreći i svoje mišljenje, ali na način da mu ga ne namećemo.
Dajmo mu do znanja kako smo došli do tog mišljenja ili stajališta, kako bi
shvatilo razloge zbog kojih je neko ponašanje poželjno ili ne.
27. Što, dakle, možemo??
• Usmjeravamo dijete na način da:
DAJEMO POTICAJ
Počevši od pažljivog slušanja djeteta i obraćanja pozornosti na ono što govori ili
čini, malih pozitivnih primjedbi, poruka potpore, povremenih malih nagrada za
trud i uspjeh ili poželjno ponašanje, do pomoći djetetu u ostvarivanju uspjeha,
suradnji i potpori u slučaju neuspjeha
28. Što, dakle, možemo??
• Usmjeravamo dijete na način da:
ODAJEMO PRIZNANJE
...ali ne na način da hvalimo dijete kad želimo da nešto učini jer je to oblik manipulacije. Djetetu
možemo odati priznanje kada se ponaša na djelotvoran način kako bismo mu pomogli da shvati
što je ispravno i kako bismo ga poduprli.
Djelotvorna dječja ponašanja mogu biti: odgovorno ponašanje, održavanje obećanja,
fleksibilnost, kompromisi, pregovaranje, donošenje odgovornih odluka, postavljanje ciljeva,
planiranje, lijepa komunikacija, vođenje računa o sebi i drugima.
29. Što možemo zaključiti na kraju?
• Mala djeca su bića čije ponašanje treba modelirati s puno ljubavi, pažnje, brige i
jasno postavljenih, dosljednih granica
• Djetetu jasno treba dati do znanja koje su pozitivne i negativne posljedice
određenog ponašanja
• Ne popuštati u granicama koje su postavljene jer time narušavate njihovu važnost (a
važne su, inače ih ne biste postavili kao granice)!
• Djetetu pružiti podršku, nagradu, priznanje kada učini nešto dobro i na taj način
usmjeravati ponašanje ka onom obliku kako biste htjeli da se dijete ponaša