2. DEFINICIJA EKOLOGIJE
Oikos (dom, stanište) + logos ( nauka, izučavanje) =
EKOLOGIJA
Za jednu od prvih definicija ekologije smatra se ona koju je dao
upravo Ernest Hekel: “EKOLOGIJA je nauka koja
proučava odnose životinja prema okolnoj organskoj i
neorganskoj sredini.”
Ekologija je nauka koja proučava strukture i funkcije u prirodi.
(Odum, 1963)
Ekologija je nauka koja proučava biološke sisteme na
organizacionom nivou iznad vrste. (Odum, 1971)
Ekologija je nauka o interakcijama koje uslovljavaju distribuciju i
učestalost vrsta, populacija i životnih zajednica. (Krebs, 1978)
Ekologija je nauka koja proučava načela koja upravljaju
vremenskim i prostornim modelima koji ujedinjavaju pojedine
organizme. (Fencel, 1987)
Savremeno određenje ekologije definiše ekologiju kao nauku o
životnoj sredini, odnosno, kao sintezu svih naučnih disciplina
koje proučavaju vezu izmedu živih bića i njihove sredine; sa
ovog aspekta ekologija posmatra organizme, ali i protok energije
3. EKOLOŠKI ODRŽIVI PRIVREDNI I
DRUŠTVENI RAZVOJ
Baziran je na optimalnom korišćenju svih
prirodnih resursa pri minimalnom utrošku svih
vidova energije po jedinici proizvoda, a koji
ostvaruje ekološku efikasnost i ekonomsku
pravednost.
Društveni razvoj kao često zloupotrebljavan
koncept
“rat protiv siromaštva”
4. EKOLOŠKA SVEST
Ekološka svest se temelji na novim stavovima,
saznanjima, vrednostima, mišljenjima i
ponašanjima (do sedamdesetih godina XX veka
pitanje socijalnog okvira života imalo je prioritet u
odnosu na pitanje o stanju eko-sistema)
Ekološka znanja – neophodan preduslov
formiranja ekološke svesti...Vrednovanje ekološke
situacije drugi konstitutivni element ekološkog
znanja, Ekološko ponašanje treći element
ekološke svesti.
Razvoj ekološke svesti (teorije: bentamista,
maltuzijanstva, granice rasta, Štoholmska
deklaracija, Konferencija u Rio de Ženeiru, Tiho
proleće...)
5. ODRŽIVI RAZVOJ
Prvi put je pomenut 1982. g. na konferenciji u
Najrobiju, ustanovljen je 1989. g.,
proklamovan Bergenskom deklaracijom 1990.
g., Evropska Unija usvaja ovaj koncept 1990.
g. a Ujedinjene Nacije 1992.
Princip intergeneracijske pravde, tj.
Intergeneracijske jednakosti
Usklađeni privredni rast, socijalna pravda,
zdrava životna sredina
6. ODRŽIVI RAZVOJ
Pet grupa definicija:
1. Održivim se smatra stanje u kome bilo korisnost,
bilo nivo potrošnje tokom vremena ne opada.
2. Održivim se smatra stanje u kom se resursi koriste
tako da buduće proizvodne mogućnosti čovečanstva
ostanu očuvane.
3. Treći koncept definisanja održivim smatra ono
stanje pri kom zaliha prirodnog kapitala ne opada u
vremenu. (UNESCO insistira na ovom konceptu u
svojim dokumentima)
4. Resursi se koriste tako da donose održivi prinos ili
prirast
5. Održivo je ono stanje u kom je zadovoljen minimum
uslova stabilnosti i uravnoteženja ekosistema.
8. PRINCIPI ODRŽIVOG
RAZVOJA
Integrisanost
Predostrožnost
Obnovljivost resursa
Preventivno delovanje
Predviđanje rizika
Sprečavanje uzroka
Novo vrednovanje životne sredine
Promena načina ponašanja
Promena načina potrošnje
Uspostavljanje demografskih institucija i procesa
9. IZ ČEGA PROIZILAZE EKOLOŠKI
PROBLEMI DANAŠNJICE
Uništavanje staništa
Fragmentacija prirodnih staništa
Intezivna poljoprivreda, šumarstvo
Prekomerno iskorišćavanje prirodnih
resursa
Introdukcija stranih vrsta
Zagađivanje vode, vazduha i tla
11. EFEKAT STAKLENE BAŠTE
Efekat staklene bašte je prirodni proces radiacionog
transfera toplote. To je mehanizam kojim se zagreva
atmosfera i održava relativno ujednačena temperatura
između noći i dana. Zahvaljujući ovom efektu postoji
život na Zemlji.
Gasovi staklene bašte u sastavu atmosfere su relativno
malo zastupljeni i jedan su od glavnih uzroka klimatskih
promena.
Prilikom izbacivanja iz fabričkih dimnjaka i auspuha
automobila ugljen dioksid i ostali štetni gasovi formiraju
omotač oko Zemlje koji propušta toplotu da prodre do
površine ali ne i da se vrati u vasionu. Na ovaj način
površina Zemlje postaje sve toplija i javlja se pojava
14. ŠTA SU I KAKO NASTAJU
KISELE KIŠE
Kisele kiše rezultat su industrijskog zagađenja,
koje u vodi iz koje nastaje kiša nose male
količine kiselih sastojaka kao što su sumporna
ili ugljena jedinjenja.
Glavnu odgovornost za nastanak i posledice
kiselih kiša snose termoelektrane, dim iz
domaćinstava i izduvni gasovi u sabraćaju.
16. RAZLIKA EKOLOŠKIH OD
OBIČNIH KATASTROFA,
NASTANAK I POSLEDICE
Osnovna razlika između EKOLOŠKIH i
“OBIČNIH” katastrofa prvenstveno je LjUDSKI
FAKTOR.
Ljudski faktor je presudan za nastanak
ekoloških katastrofa. Nesmotrenim
delovanjem dolazi do izlivanja nafte,
nuklearnog zračenja, obimnih šumskih
požara...
17. PODACI O NEKIM EKOLOŠKIM
KATASTROFAMA
1945. Hirošima i Nagasaki
1976. Havarija u Sevesu (Italija), hemiska fabrika
Ismesa
1979. Nuklearna nesreća na ostrvu “Tri mrlje” SAD
1984. Bopal (Indija), fabrika pesticida
1985. Hemijski kompleks “Sandoz” Bazel, Švajcarska
26. april 1986. Černobil
2010. Naftna mrlja u Meksičkom zalivu
2010. Crveni mulj Mađarska
2011. Fukušima, Japan
19. ŽIVOTNA SREDINA
Životna sredina jeste skup prirodnih i stvorenih
vrednosti čiji kompleksni međusobni odnosi
čine okruženje, odnosno prostor i uslove za
život.
Čovkova životna sredina sastoji se od
Dela biosfere
Dela tehnosfere (ljudska naselja, urbana
infrastruktura i potrebni ljudski predmeti)
20. ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE
Zaštita životne sredine je širi pojam od
ekologije. Uključuje:
Ekologiju
Socijalne nauke i politiku
Zaštita životne sredine podrazumeva skup
razlicitih postupaka i mera koji sprecavaju
ugrožavanje životne sredine s ciljem
ocuvanja biološke ravnoteže.
21. PRIRODNI RESURSI
Prirodni resursi predstavljaju prirodna bogadstva planete
Zemlje: biljni i životinjski svet, voda, vazduh, zemljište,
rude, minerali, metali, nafta...
Prema pripadnosti delimo ih na resurse:
Atmosfere (vetar, kiša, sunce)
Litosfere (mineralne sirovine i zemljišta)
Hidrosfere (kopnene vode i okeani)
Biosfere (flora i fauna)
Prirodni resursi jedne zemlje određuju njeno bogatstvo i
status u svetskom ekonomskom sistemu, njenu moć i
politički uticaj.
OBNOVLJIVI NEOBNOVLJIVI
22. OZONSKI OMOTAČ
Atmosfera:
- Troposfera (do 11 km)
- Stratosfera (do 40 km)
- Mezosfera (do 80 km)
- Termosfera (do 800 km)
- Egzosfera
U okviru Stratosfere, na oko 25 km od površine Zemlje nalazi se
Ozonski omotač. U sebi sadrži visoku koncentraciju
bezbojnog gasa Ozona (O3)
Zahvaljujući ovom gasu moguć je život na Zemlji kakav
poznajemo. On zaustavlja i apsorbuje veliku količinu sunčevih
UV zraka.
Najveći neprijatelji: Freoni
23. MINERALNI RESURSI
Spadaju u grupu neobnovljivih izvora.
Korišćenje min. resursa izaziva velika
zagađenja i praćeno je degradacijom zemljine
površine, velikom količinom otpada i otpadnih
voda.
Mineralne sirovine su min. materije organskog
ili neoganskog porekla koje pri određenom
stepenu razvoja tehnologije mogu da se
ekonomično koriste. Mogu se podeliti na
metalič ne i nemetalič ne.
24. SUNCE
Osnovni i neiscrpni izvor energije od koga
zavise gotovo svi životni procesi na planeti
Zemlji.
Sunčevo zračenje je enegija koja nastaje na
Suncu i koja u vidu elektromagnetnih talasa
dopire do Zemlje.
Dva najučestalija načina korišćenja Sunčeve
energije su:
pretvaranje solarne u toplotnu i
pretvaranje solarne u električnu enrgiju
25. VODNI RESURSI
Preko 70 % Temlje pokriveno je vodom u
tečnom stanju.
Voda je osnovni gradivni element svih živih
bića
Jedan je od najznačajnijih klimatskih faktora
Voda kao izvor energije:
Hidrocentrale
Energija morskih talasa
Plima i oseka
Geotermalna energija
27. VAZDUH
Sastav vazduha: azot 78% kiseonik 21% argon 0.94%
ugljen dioksid 0.03% vodonik, helijum ,neon, kripton i
ksenon su u tragovima.
Smog(smoke- dim; fog- magla)- problem u gradskom
sredinama
Najveći zagađivači kod nas su termoelektrane u
Obrenovcu, Kolubari, Kostolcu, rafinerije u Pančevu i
Novom Sadu, metalurški kompleks Bor...
Uzroci zagađivanje vazduha: zastarele tehnologije i
nedostatak prečišćivanja otpadnih gasova u
industrijskim postrojenjima
28. VETAR
Energija vetra je jedan od
najstarijih poznatih izvora
energije- vetrenjače,
brodska jedra
Vetar se koristi pre svega
za proizvodnju električne
energije putem savremenih
vetrenjača
Od 1995. god. Broj
vetrenjača se povećao 10
puta
29. ZEMLJIŠTE KAO RESURS
Zemljište je osnova poljoprivredne proizvodnje
a time i opstanka ljudskog roda.
Glavnu štetu zemljištu nanose zagađenje tla i
vazduha, erozija, salinizacija, prekomerna
urbanizacija i poplave, upotreba pesticida i
đubriva
VAŽNO: Da bi se formirao sloj zemlčjišta
debeo 2-3 cm potrebno je od 200 do 1000
godina!
30. BIODIVERZITET
Ne postoji stаndаrdnа, opšteprihvаćenа definicijа biodiverzitetа. U nаjširem
smislu, biodiverzitet oznаčаvа sveobuhvаtnu vаrijаbilnost životа: biljаkа,
životinjа, gljivа i mikroorgаnizаmа.
Premа Konvenciji o biološkoj rаznovrsnosti (CDB - Convention on
Biological Diversity), donetoj nа Konferenciji UN o životnoj sredini i rаzvoju
(UNCED) u Rio de Žаneiru 1992. godine, biodiverzitet je definisаn kаo
"vаrijаbilnost među živim orgаnizmimа, uključujući između ostаlog,
kopnene, morske i druge vodene ekosisteme čiji su oni deo; ovo uključuje
diverzitet unutаr vrstа, između vrstа i između ekosistemа".
Biodiverzitet ili "biološkа rаznovrsnost" oznаčаvа sveukupnost genа, vrstа i
ekosistemа nа Zemlji. Ovаj pojаm uključuje tri međuuslovljenа
orgаnizаcijskа nivoа diverzitetа:
• Genetički diverzitet
• Specijski diverzitet
• Ekosistemski diverzitet
31. OBNOVLJIVI PRIRODNI
RESURSI I VREDNOSTI
Obnovljivi prirodni resursi su sva živa bića
(mikroorganizmi, gljive, biljke, životinje) i oni
se mogu samostalno obnavljati i koristiti
neograničeno ako se pravilno i planski koriste.
Obnovljivi resursi, za razliku od neobnovljivih,
mogu beležiti pozitivan rast u odnosu na
veličinu populacije i stopu iskorišćavanja
32. STANJE ŽIVOTNE SREDINE U
SRBIJI
Ukupno stanje životne sredine u Srbiji je na nezadovoljavajućem
nivou. To se odnosi podjednako na:
Stanje voda i vodnih resursa
Stanje vazduha
Biodiverzitet
Stanje šuma i zemljišta
Neadekvatan pristup u upravljanju otpadom i hemikalijama
Visok nivo buke
Slaba povezanost politike životne sredine sa politikom drugih
sektora
Nedostatak institucionalnih kapaciteta za odgovr na postojeće
probleme
Nedovoljan broj i neadekvatnost postojećih propisa
Odsustvo ekonomskih podsticaja