1. HEREDITARNA SFEROCITOZA
Univerzitet u Sarajevu
Medicinski fakultet
Institut za patologiju
- seminarski rad -
Mentor: prof. dr. Mirsad Dorić Student: Rusmir Gadžo
Sarajevo, mart 2015.
2. DEFINICIJA
Hereditarna sferocitoza (Sphaerocytosis hereditaria, ICD-10: D58.0) ili
Minkowski–Chauffard sindrom , nasljedno je oboljenje koje karakteriše
prisustvo kuglastih eritrocita u krvi.
Takve su stanice manje fleksibilne i mnogo podložnije prskanju (hemolizi) od
regularnih, diskoidnih bikonkavnih eritrocita.
Uništavanje eritrocita kuglastog oblika (sferocita) u slezeni rezultira
anemijom, splenomegalijom i drugim simptomima, poput blage žutice i
sklonosti ka formiranju kamenaca u žučnoj kesi.
3. EPIDEMIOLOGIJA
Prvi put je opisana 1871. godine i najčešći je nasljedni uzrok anemije.
Pogađa 1 od 5000 osoba kavkaske rasne tipologije (najčešče u Sjevernoj
Evropi), a kod afričke populacije se javlja veoma rijetko.
Skrining metode su pokazale da su blaži oblici hereditarne sferocitoze i
učestaliji, sa prevalencom od 1:800, ali te forme nisu klinički značajne.
Poremećaj se u 75 posto registrovanih slučajeva nasljeđuje autosomno
dominantno.
HS1# 20 posto oboljelih ima blagu formu,
HS2# 60 posto blagu do umjerenu,
HS3# 10 posto umjerenu,
HS4# 10 posto tešku
HS5# 3 do 5 posto veoma teški oblik
4. ERITROCITI
- najbrojnije su stanice krvi (+ četvrtina svih stanica cjelokupnog organizma)
- oblika su bikonkavnog diska, dijametra između 6 i 8 mikrometara, najveće
debljine na periferiji (do 2,5 mikrometara), najmanje u centru (do 0,8
mikrometara)
- prosječna zapremina (MCV – mean corpuscular volume) oko 90 fL
(femtolitara).
- svake sekunde se proizvede oko 2,4 miliona eritrocita
- zavisno od spola, između 4 i 6 miliona eritrocita po kubnom milimetru
(mikrolitru) krvi
- prosječni fiziološki vijek eritrocita u perifernoj krvi iznosi od 100 do 120
dana; potom bivaju fagocitirani u slezeni.
http://www.anatomybox.com/wp-content/uploads/2011/10/normal-human-blood-smear-600.jpg
NORMALNI ERITROCITI U RAZMAZU PERIFERNE KRVI
5. ERITROCITI - ultrastrukture
- membrana eritrocita: trilaminarna, unit tip, fluid-mosaic model
- najbolje proučena stanična membrana
- proteini membrane i citoskeleta u tri sloja:
- transmembranski: band3 i glikoforini
- celularni korteks: ankirin, band 4.1, band 4.2 (palidin) i adducin
- citoskelet: spektrin, aktin i tropomiozin
- integrirana potporna struktura
6. ETIOLOGIJA i PATOGENEZA
- poremećaj se u 75 posto registrovanih slučajeva nasljeđuje
autosomno dominantno. Do sada je locirano oko 20 SNP (single
nucleotid polymorphism) profila, odnosno najmanje pet gena koji
se dovode u vezu sa ovim poremećajem.
- glavni defekti se javljaju kod gena na
1. hromozomu (1q21: SPTA1) - SPEKTRIN,
8. hromozomu (8p11.2: ANK1) – ANKIRIN-1,
14. hromozmu (14q22-q23: SPTB) - SPEKTRIN,
15. hromozomu (15q15: EPB42) – BAND 4.2,
17. hromozomu (17q21-q22: SLC4A1) – BAND3.
7. ETIOLOGIJA i PATOGENEZA
- makrofagi slezene ne razaraju eritrocite normalnog oblika!
- sferociti nemaju dovoljno fleksibilnosti da se provuku kroz sinuse
slezene čiji promjer je i do dva mikrometra
- zaglavljivanje sferocita u sinusima potiče hemolitičku aktivnost
pokazuju i makrofagi slezeni
- makrofagi detektuju promjenu u obliku eritrocita i to na osnovu
površinskih molekula – fosfatidilserina (PS) i nekih
transmembranskih proteina.
12. MORFOLOŠKE PROMJENE – posljedične (klinička slika)
"Splenomegalie bei CLL" by Hellerhoff - Own work.
Licensed under CC BY-SA 3.0 via Wikimedia Commons
SPLENOMEGALIJA
IKTERUS HOLELITIJAZA
13. KLINIČKA SLIKA
- mikrocitna hiperhromna anemija, sa posljedičnom žuticom (ikterus) i
uvećanjem slezene (splenomegalija)
- simptomi se mogu javiti već u djetinjstvu, kada se bolest i najčešće
dijagnosticira
- čest nalaz može biti i formiranje žučnih kamenaca (holelitijaza)
- kod blage sferocitoze, prisutna je blaga anemija, ali je najčešće
klinički asimptomatična
- osobe sa teškim oblicima sferocitoze zapadaju u životno prijeteće
anemije, sa zastojem u rastu, odgođenim razvojem spolnih organa i
skeleta
- infektivna oboljenja u ovakvim slučajevima mogu izazvati takozvane
aplastične krize, kada u koštanoj srži dolazi do potpune obustave
eritropoeze.
14. DIJAGNOZA I TRETMAN
- porodična anamneza bolesti i laboratorijski nalazi krvi
- nalaz sferocita u razmazu periferne krvi
(nije i patognomoničan znak!)
- test osmotičke fragilnosti eritrocita
- EMA binding testovi (fluorescentna metoda)
- kriohemoliza (test otpornosti eritrocita na smanjenje temperature)
TRETMAN
- suplementi folata i B12
- transfuzija
- splenektomija
- holecistektomija