1. Sigurnost na internetu

2. Internet je zbog svoje raširenosti najveći
izvor malicioznog softvera(zloćudnog softvera).
 Najveći dio malicizonog softvera dolazi s pornografskih
stranica (znatno rjeđe kod onih čije se korištenje plaća) te
većine internetskih stranica s
torrentima,crackovima,generatorima ključeva
(keygeni), serijskim brojevima i sl.
 Doduše, neke stranice s torrentima (Demonoid, TorrentLeech
i slične) ograničavaju registraciju te se na njima vrlo rijetko
postavlja sadržaj s malicioznim softverom.
 Korisnik može dobiti neku vrstu malicioznog softvera
pokretanjem zaražene datoteke skinute s interneta a ponekad
i jednostavnim posjećivanjem maliciozne internetske stranice
(to se zovedrive-by download).

3.  Internetske stranice čiji  Ipak, to ne znači da te
URL(web adresa stranice nisu maliciozne,
određenog resursa na već samo da su njihove
internetu) počinje s veze šifrirane.
https:// a ne s http://
imaju šifrirane veze, što
prevenira mogućnost da
netko drugi pročita
informacije koje je
korisnik unio na tim
stranicama.

4.  Osim malicioznog softvera, postoje i
zlonamjerni ljudi. Oni često u sobama
za chat maltretiraju i/ili vrijeđaju ostale
korisnike.
 Osobito privlačna mladima je anonimnost koju
internet pruža, a koju je nemoguće postići u nekoj
drugoj vrsti komunikacije. Ova anonimnost oslobađa
i potiče ljude na drugačiju komunikaciju nego što bi
to činili u osobnim kontaktima, što znači da se
svatko može predstaviti kako želi i biti što želi.

5.  Ponekad se odrasli ljudi koji često nemaju prijateljske
namjere mogu predstavljati kao djeca. To najčešće
budu pedofili, koji se preko chata pokušavaju približiti djeci.
Isto tako neke osobe koje nemaju dovoljno jaku osobnost, na
chatu znaju predstavljati svoju izmišljenu osobnost (koja se
njima sviđa) i zato je važno imati na umu da o online
prijateljima znamo samo onoliko koliko su oni rekli o sebi.

6. Pozor!
Da bi se ostvarila zadovoljavajuća razina sigurnosti potrebno je na postojeći
operacijski sustav instalirati određene programe za obranu od različitih
vrsta malicioznog softvera. Sama instalacija najmodernijih zaštitnih
programa nije dovoljna za zadovoljavajuću razinu sigurnosti jer niti jedan
sigurnosni sustav nije 100 % siguran!
Potrebna je i određena količina znanja tj. informatičke pismenosti i
svijesti o mogućnostima i sigurnosnim aspektima prilikom
pregledavanja sadržaja na Internetu. Veza na Internet
podrazumijeva i određenu razinu odgovornosti u smislu održavanja
računala i mreže koja tu vezu koristi.

7. Ono što se u današnje vrijeme smatra minimalnom
sigurnošću računala je:
 redovito instaliranje zakrpa za operacijski sustav kojeg
koristite
 obavezno korištenje antivirusnog softvera (neki od
besplatnih alata za osobnu upotrebu
su Avast, AVG, Comodo, Avira,PCTools i sl.)
 što češće i redovito ažuriranje antivirusnog softvera, te
zakazano skeniranje računala npr. jednom tjedno
 obavezno korištenje vatrozida (eng. firewall). Windows
operacijski sustav ima ugrađen vatrozid, ali uputno je
korištenje i alternativnih rješenja. (neki od besplatnih
alata za osobnu upotrebu suZoneAlarm,Comodo, PCTools i
sl.)

8. Ono što bi svakako trebalo izbjegavati tj.
nikada ne činiti je:
 otkrivanje korisničke lozinke putem elektroničke pošte, tj.
otkrivanje korisničke lozinke uopće
 otvaranje nesigurnih i sumnjivih stranica (pogotovo različite
hakerske stranica, pornografske stranice i sl.)
 otvaranje poruka elektroničke pošte za koju niste sigurni tko
je pošiljatelj (sumnjivi nazivi poruke, sumnjivi pošiljatelj ili
poruke poslane "samom sebi")
 pokretanje sumnjivih programa
 ostavljanje osobnih podataka i e-mail adrese po sumnjivim
stranicama

9.  Stoga,držite se savjeta o sigurnijem
boravku na internetu i ukoliko
možete,uputite svoje
roditelje,prijatelje,djecu da se zaštite
od mogućih opasnosti koje svakodnevno
vrebaju internetom.

10. Hvala na pozornosti!
Maša Brković,2.b.