Kontroling je komunikacijski most između različitih funkcionalnih cjelina poduzeća.
Kontrolerske informacije mogu pomoći pravovremenom uočavanju potrebe za promjenama.
Kontroling razvija senzibilnost menadžmenta i za ono što se u broju ne može izreći, a “računa se”, važno je, danas ili će već sutra biti kasno.
2. Iskoristivost poslovnih informacija
• Kontroling je komunikacijski most između
različitih funkcionalnih cjelina poduzeda,
• Kontrolerske informacije mogu pomodi
pravovremenom uočavanju potrebe za
promjenama,
• Kontroling razvija senzibilnost menadžmenta i
za ono što se u broju ne može izredi, a “računa
se”, važno je, danas ili de ved sutra biti kasno.
3. Niti u teoriji nije svima baš “sve jasno”,
zašto bi praksa bila drugačija?
• Značajan dio stručne literature o menadžmentu ne
spominje kontroling, a da ne govorimo o razradi
njegovog djelovanja u poduzedu,
• S druge strane, kontroling treba sudjelovati u svim
menadžerskim procesima, tvrde znanstveni autori autoriteti iz kontrolinga,
• Kako de menadžeri “odgojeni” na ovoj literaturi u praksi
ustrojiti i koristiti kontroling?
• Dobro, ako su organizaciju dobili preslikanu iz inozemnih
matica, posebno iz Austrije i Njemačke, ili je sami grade
po sličnom konceptu.
3
4. Proces kontrolinga u proizvodnom poduzeću
• Kontroling u proizvodnom poduzedu ima dodatne sadržaje:
– pradenje životnog vijeka (naše) tehnologije i proizvoda,
– planiranje investicija u nove proizvode, dok je npr. u trgovini bitno
uočiti tržišni trend i izabrati trenutno optimalnog dobavljača,
proizvodno poduzede mora odabrati onaj proizvodni program koji de
nakon završetka investicije i pokretanja proizvodnje pronadi svoju
tržišnu poziciju,
– složeniji i brojniji procesi – npr. održavanje proizvodnih postrojenja,
kontrola kvalitete, zaštita okoliša,
– složeniji računovodstveni i upravljački sustav – posebno se prate
procesi proizvodnje (troškovno računovodstvo) i obračunavaju
vrijednosti zaliha:
•
•
•
•
sirovina i materijala,
poluproizvoda,
gotovih proizvoda,
trgovačke robe, ako se bavi i trgovinom (što je čest slučaj),…
5. Kontroling na različitim razinama odlučivanja u poduzeću
STRATEŠKI
KONTROLING
GLAVNA SKUPŠTINA
NADZORNI ODBOR
STRATEŠKE
ODLUKE
TAKTIČKE
ODLUKE
VRHOVNI
MENADŽMENT
UPRAVA
DIREKTORI
PC/TC
DIREKTORI
PC/TC
DIREKTORI
PC/TC
........
DIREKTORI
PC/TC
SREDNJI
MENADŽMENT
RUKOVODITELJI
SLUŽBI /
POSTROJENJA
KOORDINACIJA
IZVRŠENJA
OPERATIVNI
KONTROLING
RUKOVODITELJI
SLUŽBI /
POSTROJENJA
RUKOVODITELJI
SLUŽBI /
POSTROJENJA
........
RUKOVODITELJI
SLUŽBI /
POSTROJENJA
ODJEL
ODJEL
ODJEL
........
ODJEL
RADNO
MJESTO
RADNO
MJESTO
RADNO
MJESTO
........
RADNO
MJESTO
MENADŽERI
PRVE RAZINE
5
6. Oslonac na financijsko računovodstvo?
• Znanstvena istraživanja i svakodnevna praksa pokazuju da je računovodstvo
dominantan izvor podataka za kontroling,
• Kako se kontroling sve više razvija, tako opada udjel računovodstvenih
informacija u ukupnom zbiru informacija koje razmatra kontroling
• Financijsko računovodstvo izvještava eksterne i interne korisnike o
financijskim rezultatima i aktivnostima u prošlosti,
• Zakonska je obveza, mora poštivati pravila i načela MRS, MSFI ili HSFI,
• Propisani financijski izvještaji:
– Bilanca
– Račun dobiti i gubitka
– Izvještaj o novčanom tijeku
– Izvještaj o promjenama kapitala
– Bilješke uz financijske izvještaje
7. Oslonac na upravljačko računovodstvo?
• Upravljačko računovodstvo - za internu upotrebu uprave, nije obavezno
prema zakonu, omoguduje detaljan pristup troškovima, spuštanje svih
troškova na razinu proizvoda ili nosioca troška,
• nužno za upravljanje troškovima, jedan od glavnih zadataka svakog
menadžera,
• Cost / benefit pristup je temelj troškovnog računovodstva,
• Ključno je povezati odgovornost menadžera s troškovima koje kontroliraju,
• Da bi se troškovima moglo upravljati, potrebno ih je mjeriti, tj. prikupljati,
razvrstati i kategorizirati obzirom na aspekte promatranja:
–
–
–
–
prema prirodnim vrstama – materijal, sirovine, energija, amortizacija, plade,
prema nositeljima – direktni, indirektni,
prema razini aktivnosti – fiksni i varijabilni,
prema ulozi u financijskim izvještajima – uskladištivi, neuskladištivi,
8. Izvori informacija u poduzeću
• Osim računovodstva, kontroling unutar poduzeda može (mora) potražiti
informacije i u svim ostalim funkcijama:
– financije,
– obračun plada,
– ljudski potencijali,
– prodaja (domada i izvoz, ako ga ima),
– nabava (domada i uvoz),
– proizvodnja,
– održavanje,
– transport, logistika, skladišta,
– kontrola kvalitete,
– zaštita okoliša,
– zaštita na radu,
– tehnološki razvoj i investicije (ako ga ima),…
• U dobro organiziranim poduzedima IT pokriva svojom “mrežom” vedinu ovih
izvora, inače – “pješačimo”.
8
9. Trošak, rashod, izdatak,...
• Trošak je odljev imovine koja je iskorištena za postignude određenog
cilja, usluge ili proizvoda,
• Rashodi su negativna stavka računa dobiti i gubitka, utrošeni resursi
u stvaranju prihoda kojem pripadaju i koji se odnose na određeno
vremensko razdoblje,
• Izdatak je smanjenje novčanih sredstava na računu u banci ili
blagajni,
• Obračunom proizvodnje utvrđuju se troškovi proizvodnje uloženi u
gotove proizvode,
• U pojedinačnoj i maloserijskoj proizvodnji obračun se sastavlja po
završenoj proizvodnji – radnom nalogu,
• U masovnoj i velikoserijskoj proizvodnji obračun se sastavlja u
određenim obračunskim razdobljima, najčešde mjesečno ili
tromjesečno.
10. Mjesta i nositelji troškova
• Mjesto troška – je (organizacijski) dio poduzeda u kojem troškovi
nastaju, npr. radionica, služba, proizvodna linija, vozilo, pakirnica,
skladište,…, vrlo različito, ovisi o djelatnosti poduzeda,
• Mjesta troška se mogu oblikovati prema funkcionalnom načelu
(nabava, proizvodnja, prodaja,..), prostornom (lokacija radne jedinice i
sl.) ili prema odgovornosti za nastanak troškova
• Koliko demo mjesta troška utvrditi u našem poduzedu ovisi od naših
želja i mogudnosti preciznog pradenja troška do pojedine lokacije,
obično se to veže uz odgovornost za trošenje odgovorne osobe na tom
mjestu troška,
• Nositelji troška - su pojedini učinci – proizvodi i usluge, bez obzira na
mjesto troška gdje su troškovi nastali,
• Određivanje mjesta i nositelja troška preduvjet je za izradu
kalkulacija
11. Direktni i indirektni troškovi
• Direktni troškovi – mogu se izravno identificirati kao sastavni dio proizvoda
ili usluge, tj. mogu se obuhvatiti po nositeljima troškova, prestanak
proizvodnje eliminira nastanak tog troška, npr.:
– sirovine i materijal izrade,
– energija u proizvodnji,
– bruto plade radnika zaposlenih u izradi proizvoda,
• Indirektni troškovi – nazivaju se i opdi, neizravni troškovi, predstavljaju
troškove koje ne možemo identificirati kao sastavni dio proizvoda, postoje za
više proizvoda, npr.
– plade uprave i pomodnog osoblja (računovodstvo, kadrovski poslovi,
čišdenje, sigurnost),
– režijski i uredski materijal, energija, usluge,..
• Pri klasifikaciji troškova ograničenja su – tehnologija za prikupljanje
informacija, organizacija poslovnih operacija i procesa, veličina pojedinačnog
troška (isplativost ustroja evidencije pradenja),
12. Normativi utrošaka sirovina fazno i integralno
• Normativi, dvije osnovne vrste – fazni i integralni,
• Fazni normativi – pokazuju utroške pojedinih sirovina, intermedijera,
materijala, energije u jednoj od faza proizvodnje (može to biti jedno
postrojenje),
• Integralni normativ pokazuju ukupnu potrošnju eksterno nabavljene
sirovine da bi se došlo do konačnog gotovog proizvoda,
• U proizvodnji koja se odvija u više faza ili koraka važno je odrediti utroške
za svaku od faza i povezati ih (sukladno tehnološkom slijedu) → do
gotovog proizvoda koji ide na tržište,
• Normativi nisu propisani, u proizvodnom poduzedu izrađuju ih tehnolozi ili
druge kompetentne osobe, temeljem projekta, iskustva, probne
proizvodnje,
• Osim za planiranje varijabilnih, to je baza i za planiranje fiksnih troškova
(utvrđivanje ključeva njihovog rasporeda).
13. Iskoristivost kapaciteta – fiksni i varijabilni troškovi
• Klasifikacija na fiksne i varijabilne troškove vezana je uz osjetljivost na
promjenu razine aktivnosti ili – stupnja iskoristivosti kapaciteta,
• Fiksni troškovi – nazivaju se još i stalni, nastaju bez obzira na razinu
aktivnosti, unutar raspona određene relevantne razine aktivnosti i kradeg
vremenskog razdoblja (tromjesečje, polugodište, godina),
– primjeri FT – najam prostora, osiguranje, ugovori o održavanju
(paušali), telefonska pretplata, komunalna naknada, ugovorena bruto
plada, amortizacija, ako se računa po vremenskoj metodi,
• Varijabilni troškovi – nazivaju se još i promjenjivi, mijenjaju se s obzirom na
promjene razine aktivnosti, nastaju s početkom proizvodnje i iščezavaju s
prestankom,
– primjeri VT – direktni materijal sirovine, energija, direktni rad (bruto
plade izrade), amortizacija izračunata po funkcionalnoj metodi,
• Postoje i troškovi koji sadržavaju i fiksnu i varijabilnu komponentu, rastu u
intervalima ili stupnjevima, pa govorimo o polu-fiksnim ili polu-varijabilnim
troškovima.
14. Troškovi razdoblja i proizvoda
• Troškovi poslovanja u proizvodnom poduzedu dijele se na troškove razdoblja
i troškove proizvoda,
• Troškovi razdoblja – u cijelosti se smatraju rashodom razdoblja u kojem su
nastali, prema računovodstvenim standardima iskazuju se direktno u Računu
dobiti gubitka (ne ulaze u vrijednost zaliha, nisu “uskladištivi”), npr. opdi
troškovi nabave, prodaje, uprave,.
• Troškovi proizvoda – prema računovodstvenim standardima uračunavaju se
u vrijednost zaliha proizvodnje, nadoknađuju se iz rashoda u razdoblju u
kojem su proizvodi prodani, postaju rashodom (u RDG-u) u iznosu sadržanom
u troškovima prodanih proizvoda, “uskladištivi su”, iskazuju se u razredu 6
bilance,
15. Izrada kalkulacija cijene koštanja
• Kalkulacija – računski postupak izračunavanja cijene proizvodnje za gotove
proizvode ili usluge, može se za potrebe internog odlučivanja računati i za
pojedine faze proizvodnog ili uslužnog procesa -poluproizvode, intermedijere
i sl.,
• Pomodu kalkulacije vršimo raspodjelu troškova određenog mjesta troška na
nositelje – gotove proizvode i usluge,
• Vrste kalkulacija:
– Dodatna – primjenjuje se kod obračuna proizvodnje po radnim
nalozima,
– Djelidbena – primjenjuje se kod procesne proizvodnje,
• Kod dodatne kalkulacije troškovi se razvrstavaju na izravne i neizravne,
izravni se koriste iz knjigovodstva troškova, a neizravni se raspoređuju po
određenom ključu,
• Kod djelidbene kalkulacije ukupni troškovi proizvodnje dijele se s količinom
učinaka.
16. Apsorpcijski i varijabilni pristup
•Apsorpcijski pristup rasporeda troškova na nositelje (proizvodi i usluge)
naziva se i pristup po punim troškovima,
• Troškom proizvoda smatra se (pojednostavljeno):
– Sirovine, materijal, energija,
– Trošak osoblja u proizvodnji,
– Ostala proizvodna režija koja ima varijabilni karakter, dakle mijenja se
s promjenom razine proizvodnje,
– Ostala proizvodna režija koja se ne mijenja s promjenom razine
proizvodnje (fiksni iznos troška u promatranom razdoblju).
• Varijabilni pristup temelji se na poslovnoj filozofiji da se nositeljima
dodjeljuju samo varijabilni troškovi,
• U obadva pristupa troškovi uprave i prodaje (administracija, marketing itd.)
smatraju se troškovima razdoblja,
• Razlika je u tretmanu tzv. fiksne proizvodne režije.
17. Jedna od primjena - optimalizacija strukture prodaje
primjenom ranga rentabilnosti proizvoda
• Rang lista definirana po kriteriju maksimalizacije razlike: prodajna
cijena – varijabilni trošak proizvoda,
• Optimizira asortiman proizvodnje prema kriteriju doprinosa pokridu
fiksnih troškova,
• Pretpostavke:
– razvili smo planiranje do razine na kojoj možemo:
• razlikovati varijabilne i fiksne troškove po proizvodima,
• razlikovati prodajne cijene proizvoda na jednom ili različitim
tržištima.
– imamo mogudnost izbora pri strukturiranju asortimana
proizvodnje, poznati su nam kapaciteti,
• Korisno je imati procjenu maksimalne potražnje za pojedinim
proizvodima na tržištu → tada možemo utvrditi model optimalne
strukture proizvodnje i/ili prodaje,
• Kod utvrđivanja optimalne strukture prodaje možemo uzimati u
računicu i prijelazne zalihe gotovih proizvoda.
17
19. Sažetak
1. Preduvjeti kontrolinga - educirani kontroler, kvalitetan
informatički sustav, kvalitetan računovodstveni sustav,
motivirani menadžment.
2. Iskoristivost poslovnih informacija – prikupiti, sistematizirati
i u primjerenom obliku prezentirati ih donositeljima odluka,
3. Pradenje troškova u proizvodnom procesu – razviti sustav
sposoban predvidjeti i utjecati na budude poslovne odluke, a
ne samo evidentirati,
4. Optimalizacija proizvodnih programa – graditi matematički
model koji “oponaša” naš proizvodni ciklus i troškove koji u
njemu nastaju.
20. Koji magarac još
razmišlja o
proizvodnji?!
Hmm, ...
primjera ima,
a i nisu baš svi
magarci....
☺
branko.grubic@sk.t-com.hr
20