1. MOST Miljenko Stojić

2. Sve je bilo kao u priči: poznanstvo, osmijesi, riječi, most koji su izgradili između svojih obala.

3. Doživljavali su rađanje proljeća, let leptira, jasnoću sunčanog dana. Vrijeme je išlo u budućnost vedru i nasmiješenu.

4. Nitko nije pomišljao na oblake, koji neminovno, kažu, dolaze.

5. Odjedanput bili su tu. Nije važno s koje strane su došli, nego što će biti s njima.

6. Mogu probuditi na puni život zasađeno sjeme ili učiniti da sve to bude samo pokušaj.

7. Oči navikle na jasnoću, teško su se snalazile.

8. Slika mosta se zamaglila, nestajalo ga. Pojavio se umor. Nije im se više uvijek išlo preko tog mosta.

9. Počeli su se dovikivati, svatko sa svoje strane obale.

10. Riječi su se zato znale gubiti, kidao ih vjetar, daljina im mijenjala smisao.

11. I svatko je pri tom imao u glavi svoje razloge, misleći da su oni jedini pravi.

12. A srca su plakala u dubini, tiho, sama, duboko u noći.

13. Vrijeme se zbilo u pješčani sat, koji je neumoljivo curio u prošlost.

14. Postalo je ozbiljnije nego što je izgledalo na početku. Imali su srećom hrabrosti shvatiti što se zbiva.

15. Požurili su prema mostu kao jedinom utočištu. Sastali su se na sredini, licem u lice.

16. »Hoćeš li ponovno prelaziti na moju obalu?« »Da, hoću!« »A hoćeš li ti prelaziti na moju?« »O da, hoću!« Stisak ruke, najprije lagan, zbunjen, a onda čvrst, iz dubine.

17. Pogledi su se razbistrili, ćutjeli su dolazak opuštenosti i mira.

18. Negdje su zapjevale ptice, osjetio se miris ruža

19. Nije više bilo važno što je izgledalo da će otići jedno od drugoga.

20. Važno je samo bilo što to jednostavno nisu mogli.

21. Bili su naime pravi prijatelji.

22. I jesu! www.miljenko.info