1. Velika kolicina vode isparava sa vodenih povrsina,
kopna I biljnog pokrivaca I dospeva u atmosferu u
vidu vodene pare. Ona cini vlaznost vazduha I od
nje zavisi mogucnost pojave padavina.
Isparavanje se izrazava u 1/m² tj. u mm.
Zavisi od velicine I toplotnog stanja povrsine s koje
se vrsi isparavanje, stepena vlaznosti vazduha I
brzine vetra.
Isparavanje s kopna je manje nego s mora, a na
Zemlji je najvece oko povratnika gde duvaju
pasati.
3. Najvazniji pokazitelji vlaznosti vazduha su
apsolutna I relativna vlaznost vazduha.
Apsolutna vlaznost je kolicina vodene pare u
gramima koju sadrzi 1m³ vazduha. Njena
vrednost raste s porastom temperature.
Relativna vlaznost je stepen zasicenosti
vazduha vodenom parom I izrazava se u
procentima.
Izohumide su zatvorene kruzne linije koje
spajaju mesta sa istom vlanoscu vazduha.
4. Relativna vlaznost vazduha se meri pomocu
higrometra I higrografa koji rade na principu
promene duzine ljudske vlasi. Ukoliko je
vlaznost vazduha veca ljudska vlas je duza, a
ukoliko je vlaznost vazduha manja vlas je
kraca.
5. Temperatura rosne tacke je temperatura pri
kojoj dolazi do zasicenja, kada je vlaznost
vazduha 100%.
Magla je zamucenost vazduha i se stvara
kondenzacijom vodene pare u zraku.
Kondenzacija započinje kod relativne vlage
znatno manje od 100% te se stvara sumaglica
kod koje je vidljivost izmedju 1-2km.
Magla se najvise javlja u subpolarnim
geografskim sirinama, na mestu sudara
hladnih I toplih morskih struja.
6. Poseban oblik magle je gradska magla ili smog.
Javlja se u velikim gradovima I velikim
industriskim oblastima gde je vazduh
zagadjen.
7. Oblaci su zapravo velike količine toplog,
vlažnog vazduha koje su se podigle uvis do
određene visine na kojoj su se ohladile, a
vodena para se pretvorila u sitne kapi kiše ili
komadiće leda. Svaki oblak je različit i
neprestano menja svoj oblik.
8. Ima mnogo vrsta oblaka u zavisnosti od toga na kojoj se visini
nalaze i kakvo vreme donose. Tako se, na primer, takozvani
"svetleći oblaci" nalaze na visini od čak 60 do 80 kilometara od
Zemljine površine! Tu su i "sedefasti oblaci", na 20-30 kilometara
visine, veoma lepih boja i oblika, zatim "cirusi" - paperjasti oblaci
na oko 6-10 km od Zemljine površine, a na istoj visini se mogu
naći i "cirostratusi" - oblaci nalik čaršavima i "cirokumulusi" - mali
okruglasti i međusobno zbijeni oblaci. Svi ovi oblaci sastoje se od
sitnih komadića leda. Najniži oblaci se nalaze na visini od 2 do 6
kilometara i obično donose kišu, pljuskove i grmljavinu. Najviši
među njima su "altokumulusi" - velike okruglaste sive mase i
"altostratusi" - nalik velikom sivom velu na nebu. Nešto niži su
"stratokumulusi", veliki beli oblaci koji obično predskazuju lepo
vreme narednih dana, zatim "nimbostratusi" - masivni bezoblični
oblaci koji donose višednevne padavine, i "stratusi" koji zapravo
predstavljaju velike gomile magle u atmosferi. "Najtmurniji"
među oblacima su "kumulusi" i "kumulonimbusi" - masivni tamni
oblaci koji donose oluju, kišu i grmljavinu.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15. Oblacnost je velicina vidljivog neba pekrivena
oblacima, procenjuje se slobodnim okom I izrazava u
desetinama neba prekrivenih oblacima.
Od nje zavise kolicina Sunceve radijacije, terestricko
zracenje, dnevni hod temperature vazduha I dnevna
amplitunda.
Iznosfere su kruzne zatvorene linije koje spajaju sva
mesta jednake oblacnosti.
Ona je u oblastima niskog vazdusnog pritiska veca a
u oblastima niskog manja. Zbog toga su najoblacniji
ekvatorijalni I subpolarni predeli.
16. Insolacija ili trajanje suncevog sjaja je duzina
obasjavanja Zemljine povrsine Suncevim
zracima u nekom mestu.
Zavisi od geo. Sirine, od godisnjeg doba,
oblacnosti, konfiguracije terena I zagadjenosti
vazduha.
Izohele su krive zatvorene linije koje spajaju
mesta iste insolacije.
17. Insolacija se meri heliografom, I izrazava se u
casovima sijanja Sunca u toku dana, meseca,
godine. Sastoji se od staklene kugle kroz koju
prolaze suncevi zraci, padaju na specijalnu
papirnu traku I progorevaju je.