2. DNK i RNK
• Dezoksiribonukleinska i ribonukleinska kiselina;
• Makromolekuli;
• Omogućavaju organizmu da reprodukuje svoje
složene komponente iz generacije u generaciju.
3. Građa nukleinskih kiselina
• Sastavljene su od pojedinačnih jedinica-nukleotida
• U sastav nukleotida ulaze:
• 1. organska azotna baza,
• 2. šećer sa 5 ugljenikovih atoma-pentoza,
• 3. fosfatna grupa.
4. Azotne baze
• Purinske i pirimidinske;
• Purinske: adenin (A) i guanin (G),
• Pirimidinske: timin (T), citozin (C) i uracil (U).
5. Za azotnu bazu je vezan šećer pentoza
• Nukleotidi ribonukleinskih kiselina sadrze šećer
ribozu, a nukleotidi koji grade dezoksiribonikleinsku
kiselinu sadrze šećer dezoksiribozu.
13.
Ovo je jako značajno
jer zahvaljujući
komplementarnosti
baza, DNK može da
se precizno kopira
tokom deobe ćelije.
Isti redosled
nukleotida se prenosi
na potomstvo.
14.
Tokom pripreme za
ćelijsku deobu lanci
DNK se razdvajaju
i svaki od njih služi
kao šablon za
sintezu novog DNK
molekula.
REPLIKACIJA
DNK
15.
16.
17.
DNK čini nasledni
materijal koji
organizam nasleđuje
od roditelja.
Skup svih
“uputstava” koji su
neophodni za
funkcionisanje ćelija.
Ova “uputstva” su
zapravo GENI.
18.
Gene čini specifičan raspored nukleotida.
Ovi nukleotidi određuju redosled aminokiselina
u proteinu koji će nastati.
19.
Koje organele sintetišu proteine?
RIBOZOMI
Gde se oni nalaze?
U CITOPLAZMI
Gde se nalazi DNK?
U JEDRU
21.
Svaki GEN duž DNK omogućava sintezu
specifične iRNK u procesu TRANSKRIPCIJE.
22. ALI, u lancu iRNK se umesto ADENINA ugrađuje
URACIL
TIMIN=ADENIN
TIMIN=URACIL
23.
24. iRNK iz jedra putuje u citoplazmu i nosi
informaciju do ribozoma.
Na osnovu ove informacije, ribozomi će
sintetisati određeni PROTEIN u procesu
TRANSLACIJE.
JEDRO
CITOPLAZMA