2. Zvuk je oblik talasnog kretanja koji opažamo čulom sluha.
Oblast fizike koja se bavi proučavanjem nastanka zvuka ,
njegovih osnovnih svojstva i zakona zvučnih pojava naziva
se akustika. Naše uho može da opaža zvucne oscilacije čije
su frekvencije od 20Hz do 20 000Hz. Sva svojstva zvuka
zavise od elastičnosti tela koje osciluje, ali i gustine sredine
kroz koju se zvuk prostire. Osnovna podela zvuka jeste na
prost i složen zvuk. Prost zvuk ili ton nastaje oscilovanjem
tela, čije se oscilacije mogu predstaviti funkcijom sinusnog
oblika. Prost zvuk se ne može dalje razložiti, već se od
njega grade složeni oblici zvuka
3. Složen zvuk jeste kombinacija više
prostih zvukova pa je njegov oblik
izoblicena sinusoida .
Kada se složeni zvuk razloži na
proste zvukove , tada zvuk sa najmanjom
frekvencijom nosi naziv osnovni ton.
Zvuk se može kretati kroz sve sredine : čvrste , tečne i gasovite.
Zvukovu koje slušamo svakodnevno vrlo su raznovrsni ali medju njima jasno
razlikujemo muzičke tonove i sumove
Zvuk koji se obrazuje harmoniskim oscilovanjem čestica naziva se muzicki
ton.
Šum je rezultat veoma složenog oscilovanja.
Brzina zvuka zavisi od svojstva sredine kroz koju zvuk prolazi, kao i od
temperature.
Zavisno od temperature, brzina zvuka u vazduhu se kreće od 330 m/s do 400
m/s.
4. Izvori zvuka
Zvucni izvor mozemo shvatiti kao mesto na kome nastaje zvuk.
U principu svako telo koje moze da osciluje frekvencijom u intervalu
čujnosti, može biti izvor zvuka. Kao izvor zvuka možemo navesti zvučnu
viljusku .
Zvucna viljuska je predmet koji se koristi u laboratoriji kao izvor prostog
zvuka prostog zvuka.
5. Zvučna viljuška proizvodi relativno slab zvuk pa se pri korišćenju ona
stavlja na drvenu kutiju-rezonator koja je na jednoj strani otvorena. Ova
kutija znatno pojačava zvuk tako da se on čuje jasnije i dalje.
Osnovne karakteristike zvučnih izvora su sopstvena frekvencija i
snaga koju mogu da emituju u okolni prostor.
6. Karakteristike zvuka
Postoje tri osnovne karakteristike zvuka: jačina,visina i boja zvuka.
Jedna od važnih karakteristika zvučnih talasa je jačina zvuka .
Razlikujemo objektivnu i subjektivnu jačinu zvuka .
Objektivnu jačinu zvuka odredjuje energia zvucnog talasa koja se u
jedinici vremena prenosti česticama koje osciluju kroz jediničnu površinu
normalnu na pravac kretanja talasa .
Jačina zvuka koja se opaža čulom sluha je subjektivna jačina.
Visina zvuka -Frekvencija oscilovanja zvucnih talasa procenjuje se uhom
kao visina visina zvuka. Sto je veća frekvencija to je veća i visina zvuka.
Visina zvuka moze da se odredi i pomoću monokorda. Odredjuje se veza
izmedju frekvencija zvuka, sile zatezanja, dužine, debljine i gustine žice
koja proizvodi zvuk .
7. Boja zvuka – Složeni tonovi pri istoj osnovnoj frekvenciji mogu se
razlikovati po obliku oscilovanja i prema harmoniskom spektru . Ta
različitost se opaža uhomkao boja zvuka.
Na primer, izgovorene reči jednake po osnovnim frekvencijama kod
različitih ljudi se razlikuju po boji, na sličan način i kod muzičkih
instrumenata