Recomendados
Recomendados
Mais conteúdo relacionado
Mais procurados
Mais procurados (20)
Mais de zoran radovic
Mais de zoran radovic (20)
Jean_M._Auel_-_1_Pleme_pecinskog_medveda.pdf
- 1. Jean M. Auel Pleme spiljskog medvjeda The Clan of the Cave Bear, 1980. 1 Pleme spiljskog medvjeda 1980.
- 2. 2 POTRES Gola je djevojčica istrčala iz kožom prekrivenog skloništa prema šljunčanoj plaži na okuci rječice. Nije joj palo na pamet da se osvrne. Ništa u njenom iskustvu nije joj govorilo da se sklonište i oni u njemu neće tamo nalaziti kad se vrati. Utrčala je u vodu i pod nogama osjetila pomicanje pijeska i šljunka jer se dubina naglo povećavala. Zaronila je u hladnu vodu i isplivala pljuskajući rukama. Sigurnim zamasima krenula je na suprotnu obalu. Plivati je naučila prije negoli je prohodala, a premda je imala svega pet godina, u vodi se osjećala posve sigurno. Rijeke su se najčešće samo tako mogle prijeći. Djevojčica se neko vrijeme praćakala, plivala je amo-tamo, a zatim se prepustila matici da je odnese nizvodno. Na mjestu gdje se rječica širila i gdje je poskakivala preko kamenja, djevojčica izađe na obalu, a zatim pođe natrag prema plaži. Čučne i započne slagati kamenčiće. Upravo je na hrpu posebno lijepih stavljala još jedan, kad se tlo počne tresti. Dijete je iznenađeno promatralo kamenčić koji se sam od sebe skotrljao, a zatim je zbunjeno gledalo kako hrpe nestaje. Tek je tada shvatila da se i ona trese, ali je još uvijek bila previše iznenađena. Pogledala je oko sebe, pokušavajući shvatiti zašto se svijet na neki čudnovat način izmijenio. Tlo se nije smjelo micati. Na rječici, do prethodnog trenutka posve mirnoj, sad su se podigli nemirni valovi. Kameno se korito pomicalo uspravno prema toku vode pa su obale ubrzo bile preplavljene. S dna se uzdigao mulj. Grm izrastao na obali čudnovato je podrhtavao, jednako kao i stijene na mjestu gdje je malo prije isplivala. Ponosno crnogorično drveće neprirodno se naginjalo. Velikom boru kraj vode izvirilo je korijenje i on se za tili čas nagnuo prema drugoj obali. Uz glasni prasak deblo je popustilo i srušilo se preko zapjenjene rijeke.
- 3. 3 Zvuk palog drveta prenuo je djevojčicu. Strah je zahvatio njen um i stisnuo želudac u čvrsti čvor. Pokušala je ustati, ali nije uspjela jer se tlo u valovima njihalo. Uz veliki napor naposljetku se digne na noge ali se ne usudi načiniti niti koraka. Dok je nesigurno koračala prema skloništu, potmula je grmljavina prerasla u zastrašujući urlik. Iz pukotine što se naglo širila u tlu stizao je kiselkasti miris zemlje i truleži, poput jutarnjeg zadaha iz razjapljenih usta planeta. Potpuno zaustavljena uma zurila je u sve širi ponor koji je gutao stabla i stijene. Sklonište, nagnuto na rubu pukotine, zatreslo se kad je polovica tla pod njim skliznula u nezasitnu utrobu zemlje. Tanki potporanj neodlučno se tresao, na kraju srušio i nestao u dubokoj jami, noseći sa sobom kožni prekrivač i sve što se nalazilo pod njim. Djevojčica se užasnula kad su smrdljive ralje progutale sve što je voljela i što je davalo smisao njenom kratkom životu. - Majko! Maaajko - vikala je jer um još nije prihvaćao ono što je vidjela. Nije znala da li krik u ušima potječe od nje ili pobješnjele zemlje. Pokušala je stići do pukotine, ali tlo se uzdiglo i srušilo je. Zarila je prste u travu i pokušala se zadržati na mjestu. Pukotina se naglo zatvori, grmljavina prestane, a tlo smiri. Djetetu to nije uspjelo. Lica pritisnutog o potresom izmrcvareno tlo, još se uvijek tresla od straha. Imala je i razloga. Bila je sama u divljini travnatih stepa i prorijeđenih šuma. Ledenjaci su okivali sjever kontinenta, šaljući pred sobom valove hladnoće. Po nepreglednim stepama paslo je mnoštvo životinja, bilo je tu i mnoštvo zvijeri, ali ljudi bilo je malo. Nije imala kamo poći, a nije bilo nikoga tko bi došao da se o njoj brine. Bila je sama.
- 4. 4 Tražeći novu ravnotežu, zemlja se ponovno zatresla i djevojčica je iz dubina začula tutnjavu, kao da zemlja probavlja požderani zalogaj. Uspaničeno je skočila, misleći da će se tlo ponovno otvoriti. Pogledala je na mjesto gdje se nalazilo sklonište. Jedino što je preostalo bila je gola zemlja i nešto iščupanih busenova trave. Iz očiju su joj potekle suze, otrčala je natrag do rječice i ridajući legla kraj zamućene vode. Vlažne obale nisu joj pružile utočište pred uznemirenom zemljom. Ponovni, još snažniji drhtaj, zatrese tlo. Iznenađeno krikne kad je hladna voda zapljusne golo tijelo. Ponovno je obuzme panika pa skoči na noge. Morala je otići s ovog užasavajućeg mjesta gdje se zemlja trese i proždire sve na površini. Ali kamo da pode? Na šljunčanoj plaži biljke nisu mogle niknuti, ali obale su bile zagušene upravo zazelenjelom šikarom. Nagonski je osjetila da mora ostati što bliže vodi, no grmlje je bilo gotovo neprohodno. Kroz suze koje su maglile oči pogledala je prema šumi visokih četinjača. Tanke su se zrake sunčevog svjetla probijale kroz gusto granje crnogorice izrasle kraj rječice. Na tlu sjenovite šume gotovo i nije bilo niskog raslinja, ali mnoga stabla više nisu stajala uspravno. Neka su se srušila, druga su se nagnula ili su se posve naslonila na susjede čvršća korijenja. U dubinu zimzelene šume nije vidjela, pa je taj smjer, kao ni šikara, nije privlačio. Nije znala kamo da pode, pa je neodlučno pogledavala sad na jednu, sad na drugu stranu. Dok je gledala nizvodno, tlo zadrhti i natjera je u bijeg. Bacajući još jedan pogled unatrag, nadajući se da će nekim čudom ugledati netaknuto sklonište, otrči u šumu. Tjerana čestim podrhtavanjem tla koje se smirivalo, djevojčica je slijedila rječicu, zastajući samo da se napije vode. Stabla koja je potres polegao po tlu otežavala su put jer ih je morala obilaziti, baš kao i jame u kojima se nedavno nalazilo njihovo plitko korijenje.
- 5. 5 Dolaskom večeri, oborenog je drveća bilo sve manje, a i voda se u rijeci izbistrila. Kad više nije vidjela kamo hoda, zaustavila se i iscrpljena legla na tlo. Dok se kretala bilo joj je toplo, ali sad se smrzavala. Stisnula se u lopticu i po sebi umjesto pokrivača nabacala sloj palih iglica. Premda je bila iscrpljena, san joj nije stizao na oči. Dok je bježala s mjesta užasa um joj je bio zaokupljen drugim stvarima, pa je strah uspjela potisnuti. Sad ju je ponovno preplavio. Nepokretno je ležala širom otvorenih očiju, promatrajući kako noć guta sve oko nje. Bojala se učiniti i najmanji pokret, gotovo se nije usudila disati. Nikad prije nije noć provela sama, a tamu je uvijek razbijao odsjaj vatre ili barem žeravice. Više nije mogla izdržati. Uz jecaj koji je potresao njeno malo tijelo, gorko je zaplakala. Dugo su joj suze tekle niz lice, no na kraju je ipak neprimjetno utonula u san. Mala ju je noćna životinja znatiželjno onjušila, ali djevojčica to nije ni osjetila. Probudila se s krikom na usnama! Zemlja je još uvijek bila nemirna, potmula grmljavina iz dubine probudila je sjećanja u užasavajućoj noćnoj mori. Skoči na noge, željela je pobjeći, ali njene širom otvorene oči nisu vidjele ništa više nego kad su bile zatvorene. Nije se mogla sjetiti gdje se nalazi. Srce joj je bilo u grlu; zašto ništa ne vidi? Gdje su sad nježne ruke koje će je zaštitnički zagrliti kad se noću probudi? Sjećanja na protekli dan polako su se vraćala, a s njima i strah. Tresući se od hladnoće ponovno legne i zakopa se u debeli sloj iglica. Prva svjetlost novog dana pala je na zaspalu djevojčicu. Dan je u dubinu šume stizao vrlo polako. Kad se dijete probudilo bila je već sredina jutra, ali pod gustim krošnjama crnogorice to nije bilo lako ustanoviti. Dok je sumrak jučer obuhvaćao svijet, odlutala je prilično duboko u šumu, i sad ju je gotovo uhvatila panika kad oko sebe nije ugledala ništa drugo doli drveća.
- 6. 6 Žuborenje vode podsjetilo ju je da je žedna. Slijedila je zvuk i odahnula kad je ponovno ugledala rječicu. I pokraj nje je bila izgubljena kao i u šumi, ali se osjećala mnogo bolje kad je mogla nešto slijediti, i kad je barem bila sigurna da u svako vrijeme može utažiti žed. Jučer je bila sasvim zadovoljna samo s vodom, ali glad je ostala. Znala je da se zelenje i korijenje može jesti, ali nije znala razlikovati jestivo od nejestivog. Prvi list koji je okusila bio je gorak i neugodno je žario usta. Ispljune ga i vodom ispere usta, ali nije više htjela okusiti ništa drugo. Pila je sve dok nije zavarala glad i krenula dalje nizvodno. Gusta ju je šuma plašila i sad se stalno držala rječice obasjane suncem. Kad je pala noć, ponovno iskopa rupu u iglicama i skutri se u njoj. Druga samotna noć nije bila ništa bolja od prve. Strah je poput velikog kamena ispunjavao njen prazni želudac. Nikad još nije bila toliko preplašena i gladna, nikad toliko sama. Osjećaj izgubljenosti polako je potiskivao sjećanja na potres i prijašnji život; misli o budućnosti gotovo su je uspaničile pa se neprestano mučila da ih istisne iz glave. Nije htjela razmišljati što će se dogoditi, tko će brinuti o njoj. Živjela je samo za sadašnji trenutak, prelazeći prepreku za preprekom, preplivavajući pritoke, penjući se preko palog debla. Praćenje rijeke postao je cilj za sebe, ne zato što bi je rijeka nekamo odvela, već zato što je to bila jedina stvar koja joj je davala neki smjer, svrhu, razlog za postojanje. Bilo je to bolje od prepuštanja sudbini. Nakon nekog vremena praznina u želucu postala je trajna bol koja je otupljivala misli. Ponekad je plakala, a suze su na zamazanom licu ostavljale bijele tragove. Malo golo tijelo prekrivao je sloj prljavštine, a kosa, nekad sasvim svijetla, nježna i podatna poput svile, sad se zajedno s borovim iglicama, grančicama i blatom slijepila po glavi.
- 7. 7 Putovanje je postajalo sve teže kad je stigla na otvoreniji dio šume, gdje tlo nije bilo prekriveno samo slojem iglica, već i travom i prvim grmljem, prvim znakom sitnolisne bjelogorice. Po kiši se sklanjala u zavjetrinu palih stabala ili pod neku nadsvođenu stijenu. Ponekad je naprosto nastavila putovati, puštajući da je kapi operu. Pred večer sakupi hrpu prošlogodišnjih iglica i lišća i zavuče se u nju na počinak. Dovoljne količine pitke vode sprečavale su da dehidracija organizma dovede do pothlađivanja, smrtonosnog spuštanja tjelesne temperature. Ali bila je sve slabija. Glad je više nije mučila; osjećala je stalnu tupu bol i povremenu vrtoglavicu. Pokušala je o tome ne razmišljati, a niti o bilo čemu drugom osim o rijeci, o rijeci koju je morala slijediti do kraja. Probudile su je sunčeve zrake koje su prodrle u njezino gnijezdo. Izašla je iz rupe zagrijane toplinom tijela i pošla do rijeke da se napije. Vlažno se lišće zalijepilo za golo tijelo. Plavo nebo i jarko sunce bilo je dobrodošla promjena nakon jučerašnje kiše. Kratko vrijeme nakon što je krenula dalje, obala s njene strane rijeke počela se strmo uspinjati. Kad je ponovno ožednjela, od vode ju je odvajala strma padina. Pažljivo se počela spuštati, ali nakon jednog krivog koraka skotrljala se sve do dna. Izgrebena i natučena ležala je kraj vode, toliko umorna i slaba da nije imala volje ni snage za bilo kakav pokret. Krupne su suze navrle na oči, a tužan vapaj parao je zrak. Nitko je nije čuo. Njezin se plač pretvorio u šapat, moleći nekog da dođe i da joj pomogne. Nitko nije došao. Ramena su joj se tresla dok je isplakavala tugu i očaj. Nije željela ustati, nije željela nastaviti, ali što je drugo mogla učiniti? Ostati uplakana u blatu? Prestane plakati, ali je još neko vrijeme ležala kraj vode. Kad osjeti da joj neki korijen žulja leđa, sjedne, umorno se podigne na noge i pođe
- 8. 8 da se napije. Krene dalje, tvrdoglavo razmičući granje pred sobom, puzeći preko mahovinom obraslih panjeva, gacajući vodom uz obalu. Rijeka, nabujala nakon ranijih proljetnih poplava i hranjena vodom pritoka, bila je već dvostruko šira nego kad je krenula. Mnogo prije negoli je ugledala vodopad koji se nalazio na utoku manje rječice, djevojčica je čula potmulu grmljavinu. Rijeka se ponovno proširila. Brza je struja nosila uspjenjenu vodu prema travnatoj stepi. Voda se u velikom luku obrušavala niz visoku stijenu. U zastoru podignute maglice padala je do proširenja u podnožju slapa, mjesta gdje su se u uskipjelom vrtlogu spajala dva toka. U dalekoj prošlosti rijeka je u stijeni iza vodopada izdubla korito. Rub preko kojeg je voda propadala u dubinu stvorio je prolaz iza slapa. Djevojčica se oprezno približila i pogledala u vlažni tunel, a zatim krenula na drugu stranu. Nesvjesno se uhvatila za vlažnu stijenu, jer je od vode koja je kraj nje stalno padala dobila vrtoglavicu. Tutanj je zaglušio sve druge zvukove, odbijajući se od kamenog zida iza vodenog zastora. Prestrašeno je pogledala prema gore, znajući da se rijeka sad nalazi nad njom, i oprezno nastavila. Bila je već gotovo na suprotnoj strani kad se prolaz postepeno suzio i pretvorio u okomitu stijenu. Nije bilo druge nego vratiti se. Kad je došla na polazište, pogledala je preko slapa i odmahnula glavom. Nije bilo drugog načina. Skočila je. Voda je bila hladna, a struja jaka. Otplivala je do sredine matice, a zatim pustila da je struja odnese na drugu stranu vodopada. Plivanje ju je izmorilo, ali bila je čistija negoli ranije. Samo je kosa ostala zapletena i prljava. Svježina vode olakšala je sljedeći dio puta, ali ne zadugo. Dan je bio neobično topao za kasno proljeće. Sunce joj je prijalo kad je iz šume izašla na otvorenu ravnicu, ali sve jači žar vatrene kugle
- 9. 9 iscrpljivao je njene posljednje snage. Kad se sunce započelo spuštati, posrtala je uskom vrpcom pijeska između rijeke i strmog ponora. Odsjaj s vode i gotovo bijeli pješčenjak još su više pojačali jaru. Pred njom se i sa suprotne strane rijeke protezala beskonačna ravnica prepuna bijelog, žutog i ljubičastog cvijeća što se miješalo sa svijetlozelenom bojom mlade tek izrasle trave. Dijete nije vidjelo proljetnu ljepotu stepe. Slabost i glad učine svoje; počne buncati i halucinirati. - Obećala sam da ću paziti, majko. Samo sam malo plivala, a ti si nestala - mrmljala je. - Majko, kad ćemo jesti? Tako sam gladna, a vruće je. Zašto nisi došla kad sam te zvala? Zvala sam i zvala, ali nisi došla. Gdje si? Majko? Majko! Nemoj otići! Ostani! Majko, čekaj me! Ne napuštaj me! Trčala je uz podnožje stijene za priviđenjem, udaljujući se od obale. Napuštala je vodu. Srljajući naslijepo palcem je udarila u kamen i teško pala na zemlju. To ju je osvijestilo. Trljala je prst i pokušavala sabrati misli. Ispucala pješčenjačka stijena bila je puna tamnih spilja, uskih pukotina i nestabilnih stijena. Širenje i skupljanje uzrokovano velikim razlikama u temperaturi neprekidno je uništavalo kamen. Djevojčica je pogledala malu rupu u stijeni pored nje, ali nije je se dojmila. Mnogo je zanimljivije bilo krdo bizona koji su mirno pasli mladu travu između hridi i rijeke. U svom slijepom trku za priviđenjem nije primijetila velika crvenkastosmeđa divlja goveda, visoka puna tri metra od tla do lopatica, s velikim zakrivljenim rogovima. Kad ih je konačno primijetila, strah joj je iz uma istjerao zbrku. Pogledala je preko ramena i ostala bez daha, jer ju je pokret primijećen krajičkom oka prikovao na mjestu. Divovska lavica, dva
- 10. 10 puta veća od najvećeg pripadnika mačjeg roda koji će nastavati savane juga u jednom mnogo kasnijem razdoblju, vrebala je plijen. Djevojčica je jedva zatomila krik kad je zvijer skočila prema plijenu. U metežu ogromnih očnjaka i dugih pandži, velika je lavica oborila bizona na tlo. Prestravljeno mukanje naglo su prekinule snažne čeljusti koje su iščupale grlo nesretne žrtve. Mlaz krvi obojio je njušku i krzno moćnog četveronožnog lovca. Bizonove noge još su se uvijek trzale kad mu je lavica rasporila utrobu i odgrizla komad toplog, crvenog mesa. Užas zahvati djevojčicu. Panično je potrčala, ali nije znala da je gleda druga mačka. Dijete je nabasalo na teritorij spiljskih lavova. Velike zvijeri obično ne bi poklanjale pozornost tako malom stvorenju kakvo je petogodišnje dijete; radije su lovile masivne bizone ili jelene, jer su apetiti lavljeg čopora veliki. Ali u svom se bijegu dijete suviše približilo leglu u kojem se nalazio par malih mačića. Ostavljen da čuva mlade dok ženke love, grivasti je mužjak urliknuo. Djevojčica podigne glavu i na stijeni ugleda zvijer spremnu na skok. Kriknula je, pokušala se zaustaviti, ali se pokliznula na rastresitom šljunku kraj stijene i pala. Brzo se uspravi i potrči natrag. Spiljski je lav polako skočio za njom, siguran da će uloviti malog napasnika koji se usudio narušiti mir legla. Nije mu se žurilo - dijete je trčalo polako u usporedbi s njegovim mogućnostima - pa se spremio na igru mačke i miša. U paničnom bijegu samo ju je nagon natjerao u malu jamu koju je spazila prije kratkog vremena. Posve bez daha i uz bol u nozi jedva se provukla kroz mali otvor. Bila je to sićušna, plitka spilja, u stvari malo veća pukotina. Okretala se u malom prostoru sve dok leđima nije dotakla stijenu. Da je mogla, stopila bi se s njom.
- 11. 11 Spiljski je lav riknuo kad je ustanovio da mu se plijen sakrio u malu rupu. Zvuk je prestrašio djevojčicu. Hipnotizirano je gledala šapu ispruženih pandži koju je divovska mačka ugurala za njom. Nije mogla pobjeći i samo je kriknula dok su pandže zagreble u bedro i ostavile četiri duboke usporedne rane. Djevojčica se još više stisnula uz stijenu, i na lijevoj strani pronašla malo udubljenje. Tamo je uvukla noge i zadržala dah. Šapa je ponovno ušla kroz mali otvor i gotovo posve zaklonila svjetlost. Ovaj put nije pronašla ništa. Spiljski je lav gotovo bez prestanka rikao dok je živčano šetao pred rupom. Djevojčica je u maloj spilji ostala čitav dan, noć i dobar dio sljedećeg dana. Noga je od zatrovane rane natekla, neprestano ju je boljela, a u skučenom prostoru nije se pošteno mogla ni okrenuti. Od gladi i boli stalno je halucinirala; mučile su je noćne more pune potresa, oštrih pandži i straha od usamljenosti. Ali iz rupe je nije istjerala glad, bolno opečena koža ili rana. Izašla je zbog žedi. Prestrašeno je pogledala kroz mali otvor. Nekoliko borova i vrba bacalo je duge sjene ranog predvečerja. Djevojčica je promotrila travnatu ravnicu i vodu s koje se odražavala sunčeva svjetlost. Dugo je čekala, ali naposljetku je ipak sakupila dovoljno hrabrosti da provuče glavu. Dok se osvrtala, jezikom je oblizivala raspucale usne. Jedino što je vidjela bilo je lelujanje trave. Lavlji čopor je otišao. U strahu za mladunčad, uznemirena mirisom stranog stvorenja blizu spilje, lavica je odlučila pronaći novi dom. Dijete se provuklo kroz uski otvor i stalo na noge. U glavi joj je bubnjalo, a pred očima su prolazili svjetlaci. Svaki je korak pričinjavao nesnosnu bol, a niz otečenu nogu počeo je teći žućkastozeleni gnoj. Nije bila sigurna hoće li uspjeti stići do vode, ali žed ju je tjerala na taj nadljudski napor. Posljednjih je nekoliko koraka prepuzila, zatim se
- 12. 12 sasvim protegla i umočila glavu u vodu. Halapljivo je pila. Kad je naposljetku utažila žed, pokušala se uspraviti, ali stigla je do kraja svojih snaga. U glavi joj se vrtjelo, pred očima mutilo i najednom se bez svijesti srušila na tlo. Lešinar koji je lijeno kružio u visini spazio je nepomično tijelo i počeo se spuštati da ga pogleda. PLEME Skupina putnika prešla je rijeku ispod vodopada, upravo na mjestu gdje se širila i pjenila preko kamenja u plitkoj vodi. Bilo ih je dvadeset, starih i mladih. Prije potresa koji je uništio njihovu spilju, pleme je brojalo dvadeset i šest ljudi. Na čelu su bila dva muškarca, daleko ispred skupine žena i djece pokraj kojih su išli stariji muškarci. Mladi su bili na kraju kolone. Slijedili su vijugavi tok rijeke kroz ravnu stepu i pazili na lešinare koji su kružili nebom. To je značilo da predmet njihove pozornosti još uvijek živi. Muškarci na čelu požurili su pogledati o čemu se radi. Ranjena je životinja bila lak plijen za lovce, pod uvjetom da se neki četveronožac također nije sjetio iste stvari. Na čelu ostatka skupine nalazila se žena, po veličini trbuha reklo bi se da je u pola trudnoće. Vidjela je kad su dva muškarca pred njima zastala, pogledala na tlo i krenula dalje. Sigurno je neki mesojed, mislila je. Pleme je rijetko jelo tu vrstu životinja. Žena je bila visoka nešto manje od 140 centimetara, velikih kostiju, nabitog tijela i zakrivljenih nogu. Hodala je uspravno. Ruke, dugačke prema ostalim dijelovima tijela, također su bile zakrivljene. Imala je veliki mesnati nos, jaku isturenu čeljust donekle sličnu njuški, bez
- 13. 13 izražene brade. Nisko čelo koso je prelazilo u dugu, veliku glavu smještenu na kratkom, debelom vratu. Na zatiljku se nalazio koštani čvor koji je još više naglašavao duljinu glave. Mekani pokrov kovrčave dlake pokrivao je noge i ramena, a protezao se i duž kralješnice. Glava je bila pokrivena debelim slojem duge i čupave kose. Zimsko blijedilo polako je prelazilo u preplanulost. Velike, okrugle, tamnosmeđe oči iz kojih je zračila inteligencija, nalazile su se duboko pod čeonim zadebljanjem. Dok je žurila prema mjestu gdje su muškarci malo prije zastali, u njima se mogla pročitati znatiželja. Žena je bila stara za prvu trudnoću, imala je gotovo dvadeset godina i pleme je već davno mislilo da je neplodna, sve dok se novi život ipak nije pokazao. Njen teret zato nije bio lakši. Na leđima je nosila veliku pletenu košaru, a pod njom i nad njom bili su privezani mnogi zavežljaji. O pojasu koji je pridržavao kožnati ogrtač omotan oko tijela tako da ima mnogo nabora i džepova, bilo je obješeno nekoliko vrećica zatvorenih vrpcama. Jedna među njima posebno se isticala. Bila je izrađena od vidrine kože - bilo je to sasvim očito jer je životinja bila uštavljena tako da svi dijelovi ostanu neoštećeni. Unutarnji organi, meso i kosti izvađeni su kroz maleni prorez u vratu, a ne kroz rez u trbuhu kao što je bilo uobičajeno. Tako je dobivena nepropusna vrećica. Glava vidre, učvršćena za ostatak komadićem kože, služila je kao poklopac, a kroz rupice na vratu provučena je crveno obojena uzica izrađena od tetiva. Kad je žena po prvi put ugledala stvorenje koje su muškarci ostavili, bila je začuđena jer joj je izgledalo poput životinje bez krzna. Kad se približila, glasno je dahnula i ubrzala korak, nagonski stisnuvši kožnatu vrećicu obješenu oko vrata. Htjela je odagnati nepoznate duhove. Prstima je opipavala male predmete u amuletu i molila za
- 14. 14 zaštitu. Nagne se da biće promotri izbliza, neodlučna da učini sljedeći korak, jer nije vjerovala u ono što je vidjela. Oči je nisu prevarile. Lešinare nije privukla životinja. Bilo je to dijete, mršavo dijete čudna izgleda! Žena se ogledavala u strahu od nepoznatih opasnosti što vrebaju u blizini i već je započela obilaziti nesvjesno dijete, ali je začula jauk. Zaboravljajući strah zaustavila se, klekla kraj djeteta i nježno ga zatresla. Kad se djevojčica okrenula i otkrila ranjenu, otečenu nogu, vidarica istog trena posegne u vrećicu od vidrine kože. Muškarac na čelu pogleda natrag i ugleda ženu kraj djeteta. Vratio se do njih. - Iza! Idemo - zapovjedi. - Tragovi spiljskog lava. -To je dijete, Brun. Ranjeno je, ali nije mrtvo - odgovorila je. Brun pogleda mršavu djevojčicu visoka čela, malog nosa i čudnovato ravnog lica. - Nije iz Plemena - vođa pokaže rukama i okrene se da pođe. - Brun, ta to je dijete, i još k tome ranjeno. Umrijet će ako ga ostavimo ovdje. - Dok je pojašnjavala, Izine su oči molile. Voda malog plemena gledao je ženu koja ga je usrdno molila. Bio je mnogo krupniji od nje, visok preko metra i pol, jakih mišića, velikih prsiju i debelih zakrivljenih nogu. Bio je slične građe kao i žena, samo što su mu sve osobine bile jače naglašene. Noge, trbuh, grudi i gornji dio leđa prekrivao je debeli sloj dlaka koji nije bio krzno, ali ni mnogo manje od toga. Čupava brada skrivala je izbočenu vilicu. Njegov je ogrtač bio sličan ženinom, samo ne toliko velik, kraće odrezan, i s mnogo manje nabora za držanje sitnica.
- 15. 15 Nije nosio nikakav teret osim vanjskog kožnog plašta pridržavanog širokom vrpcom omotanom oko kosog čela. Osim toga imao je i oružje. Na desnom bedru vidio se zacrnjeni ožiljak oblikovan slično slovu U, vrhova povijenih prema van. Bio je to znak bizona, njegovog totema. Nije mu bila potrebna nikakva druga oznaka vodstva. Njegovo držanje i pokornost suplemenika jasno su pokazivali o kome se radi. S ramena je skinuo toljagu, dugu kost prednje noge konja i odložio je na tlo, pridržavajući dršku bedrom. Iza je znala da ozbiljno razmišlja o njenoj molbi. Skrivajući uzbuđenje tiho je čekala, dajući mu dovoljno vremena za razmišljanje. Na tlo je odložio i teško drveno koplje, naslonio ga o rame tako da je u vatri otvrdnuti vršak okrenuo prema gore, a zatim namjesti i bolu koju je zajedno s amuletom nosio oko vrata tako da tri kamena budu ravnomjernije raspoređena. Iz pojasa izvuče vrpcu meke jelenje kože, u čije se proširenje na sredini umetalo kamenje, i provlačeči je kroz šaku počne razmišljati. Brun nije volio donositi brze odluke o neobičnim događajima koji bi mogli utjecati na pleme, a posebno ne sad kad nisu imali doma. Jedva se odupro želji da odmah odbije molbu. Morao sam pretpostaviti da će joj Iza htjeti pomoći, mislio je. Ponekad je svoju vidarsku čaroliju koristila na životinjama, posebno mladim. Uznemirit će se ako joj ne dozvolim da pomogne djetetu. Pleme ili Drugi, nije važno, vidi samo ozlijeđenu djevojčicu. Možda je upravo to čini dobrom vidaricom. Ali vidarica ili ne, ona je samo žena. Pa što onda ako bude razočarana? Iza to sigurno neće pokazati, a i tako imamo dosta teškoća i bez ranjenog djeteta. Ali znat će njen totem, svi će duhovi znati. Hoće li se ljutiti ako je razočaram? Ako pronađemo spilju... ne, kad pronađemo novu spilju, Iza će morati pripraviti napitak za obred posvećenja. Što ako bude toliko uzbuđena i pogriješi? Ljutiti duhovi mogli bi je natjerati na to, a već su i tako dovoljno razbješnjeni. Obred posvećenja nove spilje mora uspjeti.
- 16. 16 Neka uzme dijete, pomislio je. Uskoro će se umoriti od dodatnog tereta, a i djevojčica je na izdisaju pa možda ni moćna čarolija kćerke moje majke neće biti dovoljna da je spasi. Brun zatakne praćku o pojas, podigne koplje i toljagu te slegne ramenima. Sve je ovisilo o njoj; Iza je mogla odlučiti hoće li ili neće uzeti djevojčicu. Okrenuo se i otišao. Iza posegne u košaru i izvuče kožnati ogrtač. Njime omota nesvjesnu djevojčicu, podigne je i vrpcom učvrsti o bok. Bila je iznenađena koliko je lagana za svoju visinu. Dok ga je dizala, dijete je stenjalo, ali Iza ga potapša i krene za dvojicom muškaraca na čelu. Ostale su žene u međuvremenu također čekale, ne približavajući se mjestu razgovora Ize i Bruna. Kad su vidjele da je vidarica nešto podigla i stavila na sebe, ruke su uzbuđeno poletjele uz poneki duboki grleni glas. Bile su odjevene i natovarene kao i Iza, samo što nisu imale vrećice od vidrine kože. Nosile su sav plemenski posjed, sve što su uspjeli spasiti iz ruševina stare spilje. Dvije od sedam žena u naborima ogrtača nosile su dojenčad. Bila su smještena odmah do tijela da im se olakša dojenje. Dok su čekale, jedna osjeti kap tople tekućine pa hitro izvuče golo dijete i pridrži ga pred sobom sve dok se nije pomokrilo. Kad nisu putovali, dojenčad su obično omatali mekanom kožom. Za upijanje mokraće i mekanih mliječnih stolica služili su različiti materijali: runo divljih ovaca sakupljeno s trnja prilikom linjanja muflona, paperje s ptičjih prsa ili dlačice vlaknastih biljaka. Prilikom putovanja bilo je jednostavnije djecu nositi golu i bez gubljenja vremena pustiti da se u hodu olakšaju na tlo. Nakon što su ponovo krenuli, treća žena podigne dječačića i kožnatim ga omotačem pričvrsti o bedro. Nakon nekoliko trenutaka počeo se vrpoljiti jer je htio trčati uz njih. Pustila ga je, znajući da će se vratiti čim se umori. Starija djevojčica, koja je nosila pun teret, hodala je odmah za ženom iza Ize. Često je pogledavala dječaka, gotovo
- 17. 17 muškarca, koji ih je slijedio. Pokušavao je između žena i sebe ostaviti što veći razmak kako bi izgledalo da pripada trojici lovaca na začelju, a ne među djecu. Volio bi da i on nosi neki plijen, pa je zaviđao jednom od dvojice staraca pored žena koji je o ramenu imao obješenog zeca ulovljenog praćkom. Nisu samo lovci snabdijevali pleme hranom. Žene su često doprinosile veći dio, uglavnom zato jer su se služile pouzdanijim načinima. Uprkos tome što su nosile teški teret, tijekom putovanja sakupljale su zelenje i plodove, i to tako vješto da uopće nisu usporavale napredovanje. Ljiljani na njihovom putu brzo su ostajali bez pupoljaka i cvjetova, a par udaraca štapom za kopanje otkrivao je nježno korijenje. Iščupati korijen rogoza iz močvarnog zemljišta bilo je još mnogo lakše. Da nisu putovale, žene bi zapamtile mjesto gdje su pronašle bilje pa bi se kasnije vratile po mekane valjkaste klipove na vrhu. Još kasnije, žuti pelud pomiješan sa škrobom dobivenim gnječenjem starog korijenja dao bi beskvasno tijesto za izradu biskvita. Od osušenih klipova dobivale su se fine dlačice, a od tvrdih listova i stabljika plele košare. Sad su brale samo ono što su našle, no malo su toga propuštale. Sakupljale su izdanke i meke mlade listove djeteline i maslačka, čičke očišćene od bodlji, neke rane bobice i voće. Zašiljeni štapovi za kopanje stalno su bili uposleni, u ženskim marljivim rukama bili su odličan alat. Upotrebljavale su ih kao poluge za prevrtanje klada pod kojima su tražile daždevnjake i slasne debele ličinke; iz potočića su njima vadile riječne mekušce. Osim toga, bez njih bi teško iskapale gomolje i korijenje biljaka. Sve sakupljeno našlo je mjesta u brojnim naborima ogrtača ili u nekom još neispunjenom kutku košara. Veliki zeleni listovi služili su za omatanje plodova, a neke od njih, primjerice čičak, kuhali su kao
- 18. 18 varivo. Suho drvo, grančice i trava, kao i izmet biljoždera, također su pronašli mjesto među teretom, iako će ljeti izbor biti raznolikiji, hrane je bilo dovoljno - ako ste znali gdje je valja tražiti. Kad joj je pristupio šepavi starac, Iza podigne glavu. Imao je više od trideset godina, a za razliku od drugih nije nosio ni teret ni oružje. U ruci je imao samo štap kojim se pomagao u hodu. Desna mu je noga bila osakaćena i manja od lijeve, ali uprkos tome bio je vrlo žustar. Desno rame i nadlaktica su atrofirali, a podlaktica je odmah pod laktom bila odrezana. Snažno rame, ruka i noga na potpuno razvijenoj lijevoj strani učinili su da izgleda nagnut. Ogromna je lubanja bila još veća nego u ostalih pripadnika plemena, i upravo ga je težina poroda obogaljila za cijeli život. Starac je bio prvorođeno dijete Izine i Brunove majke, i bio bi postao vođa da nije bio tako tjelesno unakažen. Nosio je kožnati ogrtač skrojen na muški način, a usto je na leđima imao vanjsko toplije krzno koje je ujedno služilo i kao prostirka za spavanje. O pojas je objesio nekoliko vrećica, a plašt sličan ženskom skrivao je na leđima neki veliki predmet. Lijeva strana lica bila je veliki ožiljak, a nedostajalo je i oko. Zdravo desno oko zračilo je inteligencijom, ali i još nečim. I pored toga što je šepao, hodao je dostojanstvom poteklim od mudrosti i sigurnosti položaja koji mu je pripadao. Bio je Mog-ur, najmoćniji čarobnjak, najpoštovaniji i najsvetiji čovjek Plemena. Vjerovao je da mu je una- kaženo tijelo dano zato da umjesto vođe postane posrednik između ovog i duhovnog svijeta. Često je imao veću moć od bilo kojeg vođe, a toga je bio svjestan. Njegovo su pravo ime zapamtili samo najbliži, i samo su ga oni njime zvali. - Kreb - pozdravi ga Iza dok je kretnjom pokazivala koliko joj je drago što je pristupio.
- 19. 19 - Iza - upitno je rukom pokazao na dijete pričvršćeno o bok. Žena razmota plašt i Kreb izbliza pogleda malo crveno lice. Oko mu se spusti do natečene noge i zagnojenih rana, a zatim podigne pogled i u vidaričinim očima pročita što ga je zanimalo. Djevojčica zastenje i Krebovo lice omekša. Potvrdno klimne glavom. - Dobro - rekao je. Riječ je zvučila grubo. Zatim načini kretnju koja je značila: »Dovoljno je bilo smrti.« Kreb ostane pokraj Ize. Nije se morao pokoravati tradicijskim pravilima koja su određivala položaj svakog pojedinca; mogao je hodati uz bilo koga, pa čak i uz vođu ako je to htio. Mog-ur bio je izuzet od strogog plemenskog poretka. Prije nego što je stao i proučio krajolik, Brun ih je odveo daleko od tragova spiljskih lavova. S druge strane rijeke ravna se stepa prostirala sve do obzora. Ništa nije ometalo pogled. Nekoliko malih stabala, izobličenih stalnim snažnim vjetrom u čudnovate karikature zaustavljenog pokreta, stvaralo je osjećaj perspektive i još više naglašavalo prazninu. Veliki tamni oblak prašine blizu obzora nagovještavao je prisutnost velikog krda životinja, i Brun je sad žalio što ne može s muškarcima krenuti u lov. Za njima su ostali vrhovi četinjača koji su se uzdizali nad manjim bjelogoričnim drvećem, ali i njih je veliki prostor stepe već jako smanjio. S njegove je strane ravnica naglo prestajala, odrezana visokom stijenom u daljini. Strmi je kameni zid postepeno prelazio u podnožje veličanstvenih planina okovanih ledenjacima. Svjetlost zalazećeg sunca u prekrasnim se bojama odražavala od vječnog leda. Čak je i tako razborit i miran čovjek poput Bruna bio zadivljen prizorom.
- 20. 20 Skrenuo je od rijeke i poveo pleme prema stijenama, jer će tamo možda pronaći spilju. Sklonište im je bilo potrebno, ali još je važnije bilo pronaći novi dom duhovima-zaštitnicima, ako ih oni već nisu napustili. Bili su razljućeni, potres je to jasno pokazao, dovoljno gnjevni da prouzroče smrt šest pripadnika plemena i razore dom. Ne pronađu li trajno mjesto za duhove totema, oni će ih ostaviti na nemilost zlih duhova koji uzrokuju bolesti i tjeraju divljač. Nitko nije znao zašto se ljute, čak ni Mog-ur, premda je obavio obred za ublažavanje njihovog gnjeva i smirivanje suplemenika. Svi su bili zabrinuti, ali nitko poput Bruna. Odgovornost za pleme bila je na njegovim plećima, i to ga je nerijetko jako umaralo. Duhovi, te nevidljive sile nezasitnih prohtjeva, uvijek su ga zbunjivali. Mnogo se bolje osjećao u svijetu lova i upravljanja plemenom. Nijedna spilja koju su dosad pronašli nije odgovarala potrebama - svakoj je nedostajalo neko važno svojstvo - i već je bio gotovo očajan. Topli dani toliko važni za sakupljanje zimskih zaliha hrane trošili su se za traženje spilje. Uskoro će možda biti prisiljen skloniti pleme u ne sasvim prikladnu spilju, a zatim sljedeće godine nastaviti potragu. To bi duševno i fizički bilo vrlo neugodno, i Brun je žarko želio da do toga ne dođe. Dok su popodnevne sjene postajale sve dulje, hodali su uz osnovicu strme stijene. Stigavši do malog slapa što je veselo poskakivao s kamena na kamen i rasprskavao se u oblaku vodene prašine, naredio je da se zaustave. Žene umorno spuste teret i u okolici počnu tražiti suha drva. Iza rasprostre krzneni ogrtač i na njega polegne djevojčicu, a zatim pohita pomoći ostalim ženama. Brinula je za dijete. Djevojčica je disala sve slabije, a i stenjanje je bilo rjeđe. Razmišljala je kako da joj
- 21. 21 pomogne osušenim travama iz vrećice od vidrine kože. Dok je skupljala drva pogledala je što sve raste u okolici. Za nju su sve biljke, bez obzira bile poznate ili nepoznate, imale vrijednost, a bilo je stvarno malo onih koje nije mogla prepoznati. Kad je na močvarnom zemljištu uz potočić opazila duge stapke perunike, to je riješilo jednu teškoću pa je odmah iskopala korijenje. Oko jednog se stabla ovijao hmelj, a to je potaklo novu misao, ali ipak odluči upotrijebiti sušeno lišće koje je nosila u vrećici. S niske johe izrasle kraj vode ogulila je glatku sivkastu koru i pomirisala je. Imala je jaki, opojni miris i Iza je zadovoljno spremi u nabor ogrtača. Prije negoli se vratila, ubrala je nekoliko stručaka djeteline. Kad su žene sakupile drva i namjestile ognjište, Grod, muškarac koji je bio na čelu zajedno s Brunom, odmota žeravicu spremljenu u mahovinu, uguranu u šuplji dio bizonovog roga. Vatru su znali napraviti, ali tijekom putovanja bilo je mnogo lakše ponijeti žar s jednog logorišta na drugo. Nikad se, naime, nije znalo hoće li naći pogodnu tvar za paljenje. Grod je tijekom putovanja pažljivo čuvao žar. Bio je zapaljen u sinoćnoj vatri koja se mogla slijediti do vatre potaknute u ognjištu stare spilje. Obred posvećenja novog doma tražio je prisutnost vatre započete u staroj, razrušenoj spilji. Održavanje vatre moglo se povjeriti samo muškarcu visokog položaja. Kad bi se žeravica ugasila, bio bi to siguran znak da su ih duhovi posve napustili, a Grod bi u tom slučaju s položaja zamjenika vođe bio spušten u muškarca najnižeg položaja. To on ni u kom slučaju nije želio. Održavanje vatre bila je velika čast, ali i velika odgovornost. Dok je Grod pažljivo stavljao komadić žeravice na hrpicu suhe gube i puhanjem je zapalio, žene su se okrenule drugim poslovima. Vještinom naslijeđenom od bezbrojnih generacija predaka, brzo su
- 22. 22 oderale divljač. Nekoliko trenutaka nakon što se vatra razgorjela, nad njom se već peklo meso nabodeno na zaoštrene zelene grančice. Vrelina plamenova opržila je kožu pa kroz nju neće istjecati sokovi. Meso će ostati mekano i sočno. Istim oštrim noževima za rezanje kože i mesa žene su ogulile korijenje i gomolje. Čvrsto isprepletene nepropusne košare i drvene zdjele napunile su vodom, a zatim u njih stavile vruće kamenje. Kad se ohladilo, vadile su ga i u toplu vodu stavljale zagrijano. To se ponavljalo sve dok voda ne zakuha i povrće se ne skuha. Debele su ličinke i male guštere pekli čitave, sve dok tvrda koža ne bi ispucala i otvorila put do ukusnih komada dobro prženog mesa. Dok je pomagala u pripravljanju jela. Iza je načinila i neke druge stvari. U drvenoj je zdjeli, prije mnogo godina izrađenoj od komada debla, zagrijala vodu. Oprala je korijenje perunike, izgrizla ga u kašu i zatim ispljunula u uzavrelu vodu. U drugoj zdjelici - komadu donje vilice velikog jelena - zdrobila je listove djeteline, izmjerila odgovarajuću količinu smrvljenog osušenog hmelja, rastrgala koru johe, i sve prelila kipućom vodom. Između dva kamena samljela je komadić tvrdog sušenog mesa iz zaliha, i tome dodala vodu od kuhanog povrća. Žena koja je u povorci hodala za Izom povremeno je pogledavala što vidarica radi, nadajući se da će joj nešto objasniti. Premda su se trudili da to ne pokažu, svi su muškarci i žene gorjeli od znatiželje. Vidjeli su kad je Iza uzela dijete i svatko je pronašao najbeznačajniji razlog da prošeta kraj polegle djevojčice. Nagađanja kako se našla u ovom kraju, gdje se nalazi njeno pleme, i zašto je uopće Brun dopustio da Iza povede dijete Drugih, nisu imala kraja. Ebra je bolje od bilo koga znala koliko je Brun opterećen. Upravo je ona pokušavala masažom istjerati napetost iz njegovih ramena i vrata, a na njoj su se ispoljavale eksplozije njegovog napetog duha, toliko
- 23. 23 rijetke u muškarca s kojim je bila sparena. Brun je bio poznat po stoičkom samosavladavanju i znala je da žali zbog izljeva ljutnje, premda to, naravno, nikad ne bi priznao. No čak se i Ebra pitala zašto je pustio da djevojčica pođe s njima, pogotovo kad bi svako skretanje iz uobičajenih pravila moglo još više razgnjeviti duhove. Ma koliko bila znatiželjna, Ebra nije Izu ništa pitala, a nijedna druga žena nije imala dovoljno visok položaj da o tome uopće razmišlja. Nitko nije smetao vidaricu dok je spravljala čarolije, a Iza nije bila raspoložena za ćaskanje. Svu je pozornost posvetila djetetu kome je bila potrebna njezina pomoć i njega. I Kreb se zanimao za djevojčicu, a Iza je bila zahvalna što joj se pridružio. Promatrala je dok se sagnuo nad besvjesno tjelešce i neko vrijeme razmišljao. Naslonio je štap na veliki kamen i nad djetetom načinio nekoliko valovitih kretnji, molitvu dobrim duhovima da joj pomognu u ozdravljenju. Bolesti i nezgode su za pripadnike plemena značile čudnovato ispoljavanje borbe duhova na bojnom polju ljudskog tijela. Izina je čarolija potjecala od zaštitničkih duhova koji su djelovali preko nje, no nijedno ozdravljenje nije moglo biti potpuno bez utjecaja čarobnjaka. Vidarica je bila tek produljena ruka duhova; mog-ur je saobraćao izravno s njima. Iza nije znala zašto se toliko brine o djetetu, toliko različitom od pripadnika plemena, ali htjela je da preživi. Kad je Mog-ur završio molitvu, podigla je dijete u naručje i odnijela ga do vode u podnožju slapa. Uronila je sve osim glave i s tijela pažljivo oprala prljavštinu i slijepljeno blato. Hladna je voda oživjela djevojčicu, no bila je sasvim izvan sebe. Bacakala se i vrpoljila, proizvodila glasove kakve Iza nikad nije čula. Dok se vraćala prema logoru držala ju je uz tijelo i umirivala nježnim mrmljanjem koje je zvučalo poput gunđanja.
- 24. 24 Polako, ali s uvježbanom temeljitošću, oprala je rane komadićem zečje kože umočene u vruću tekućinu u kojoj se kuhao korijen perunike. Zatim je zagrabila kašu i stavila je na ranu, pokrila sve zečjom kožicom, i učvrstila melem vrpcama od meke jelenje kože. Račvastom grančicom je iz koštane zdjele zagrabila zdrobljene listove djeteline, rastrganu koru johe i vruće kamenove. Ostavila je da se ohlade pokraj zdjelice vruće, guste mesne juhe. Kreb je upitno pokazao prema zdjelama. To nije bilo izravno pitanje - čak ni Mog-ur nije smio postaviti vidarici pitanje o njezinim čarolijama - već znak znatiželje. Iza mu to nije zamjerila; više je od bilo koga drugog cijenio njeno znanje. Neke od trava koristio je i on, premda u druge svrhe. Razgovor s Krebom bio je najbliži raspravi s kolegom u poslu. Prilike za to su se pružale samo na Zboru plemena jer su se tamo sakupljale sve vidarice. Ovo tjera zle duhove koji su zagadili ranu - pokaže Iza antiseptičnu otopinu korijena perunike.- Melem od istog korijena izvlači otrove i pomaže zacjeljivanju rane. - Podigla je koštanu zdjelicu i prstom okušala temperaturu. - Djetelina pomaže srcu da savlada zle duhove i kuca snažnije. - Iza je koristila svega par izgovornih riječi, uglavnom onda kad je htjela nešto naglasiti. Pripadnici Plemena nisu mogli uobličavati govor tako dobro da stvore potpuni jezik, ali njihovi su znakovi rukama bili potpuno razumljivi i bogati profinjenostima. - Djetelinu jedemo. Imali smo je jučer navečer - nastavi Kreb. - Da - klimne Iza glavom - a jest ćemo je i večeras. Čarolija je u načinu pripreme. Veći stručak iskuhan u malo vode dat će sve što je potrebno, listovi se bacaju. - Kreb klimne, a Iza nastavi. - Johina kora pročišćava krv i tjera duhove koji su je otrovali. - Uzela si i nešto iz tvoje vrećice.
- 25. 25 - Usitnjeni sušeni hmelj koji će je smiriti i uspavati. Dok se duhovi bore mora mirovati. Kreb ponovno klimne; bila su mu poznata uspavljujuća svojstva hmelja koji je pripravljen na malo drukčiji način izazivao blagu uzbuđenost. Premda se uvijek zanimao za Izine ljekarije, rijetko je pričao kako sam rabi biljnu čaroliju. Tako uzvišeno znanje bilo je samo za mog-urove i njihove učenike, a ne za žene, pa makar bile i vidarice. Iza je o svojstvima bilja znala više od njega pa se bojao da ne shvati previše. Bilo bi vrlo nezgodno da sazna nešto o njegovim čarolijama. - A što je u drugoj zdjeli? - upita. - To je tek gusta mesna juha. Jadno je stvorenje izgladnjelo. Što joj se dogodilo? Odakle je došla? Gdje su njezini? Sigurno je danima lutala. - Samo duhovi znaju - odgovori Mog-ur. - Hoće li tvoje čarolije djelovati na nju? Ona nije iz Plemena. - Trebale bi djelovati, i Drugi su također ljudi. Sjećaš se da nam je majka pričala o čovjeku slomljene ruke, onom kojeg je izliječila njena majka? Plemenska je čarolija djelovala i na njega, premda je majka rekla da se probudio mnogo kasnije nego što je trebalo. - Šteta što nikad nisi upoznala majku naše majke. Bila je tako dobra vidarica da su ljudi iz drugih plemena dolazili po njene čarolije. Nažalost, otišla je u svijet duhova odmah nakon što si se rodila, Iza. Sama mi je pričala o čovjeku, kao i Mog-ur prije mene. Nakon što je ozdravio, ostao je neko vrijeme i lovio za pleme. Sigurno je bio odličan lovac jer su mu dozvolili da sudjeluje u obredima. Istina je, oni su također ljudi, ali različiti. - Mog-ur prekine razgovor. Iza je bila previše lukava pa ne smije suviše pričati da ne sazna nešto o tajnim muškim obredima.
- 26. 26 Žena ponovno provjeri zdjelice, stavi glavu djevojčice u krilo i počne je hraniti malim zalogajima, juhu je lako progutala. Gorki je lijek pokušala odbiti, ali na kraju je glad ipak učinila svoje. Pojela je sve. Iza ju je držala sve dok nije utonula u miran san, a potom je provjerila disanje i otkucaje srca. Učinila je što je mogla. Ako djevojčica već nije suviše iscrpljena, imala je prilike da preživi. Sve je sad ovisilo o duhovima i njenoj unutarnjoj snazi. Iza opazi da se približava Brun i podozrivo je gleda. Skoči na noge i požuri pomoći ostalim ženama u posluživanju jela. Nakon razmišljanja na putu vođa je sasvim zaboravio na dijete, ali sad ga je nešto mučilo, iako nije bilo pristojno gledati druge dok razgovaraju, nije mogao a da ne primijeti što se po plemenu priča. Čuđenje suplemenika natjeralo ga je da o svemu ponovno razmisli. Počeo se bojati da prisutnost stranca ne naljuti duhove. Krenuo je prema vidarici, ali spazio ga je Kreb i zaustavio. - Što nije u redu, Brun? Izgledaš zabrinuto. - Iza mora ostaviti dijete, Mog-ur. Nije iz Plemena i duhovima se neće svidjeti ako među nama dok tražimo novu spilju bude stranac. Nisam smio dozvoliti da je uzme. - Ne, Brun - suprotstavi se Mog-ur. - Duhovi zaštitnici ne mogu se naljutiti dobrotom. Poznaš Izu, ona ne može a da ne pomogne ozlijeđenom stvorenju. Zar ne misliš da je duhovi poznaju? Kad oni ne bi htjeli da je Iza izliječi, ne bi dijete stavili na njen put. U tome sigurno postoji razlog. Djevojčica će možda umrijeti, Brun, ali ako je Ursus želi pozvati u svijet duhova, pustimo ga neka sam odluči. Nemoj se sad miješati. Ostavimo li je, sigurno će umrijeti. Brunu se to nije sviđalo - nešto ga je kod djevojčice smetalo - ali se pouzdavao u Mog-urovo poznavanje duhovnog svijeta. Pristao je.
- 27. 27 Nakon jela Kreb je sjedio i razmišljao. Čekao je da svi završe obrok pa da započne večernji obred. Iza je pripremala mjesto na kojem će spavati, a nakon toga je započela sređivati stvari za sutrašnji nastavak putovanja. Mog-ur je zabranio da muškarci i žene spavaju zajedno sve dok ne pronađu novu spilju. Tako su muškarci mogli cjelokupnu energiju posvetiti obredima, i svi su osjećali kako čine zajednički napor u traženju doma. Izi to nije bilo važno jer je njezin muškarac bio među poginulima u potresu. Prilikom pogreba propisno ga je žalila - bilo bi sasvim krivo učiniti suprotno - ali nije bila nesretna što ga više nema. Nije bila nikakva tajna da je bio okrutan i pun zahtjeva. Medu njima nikad nije bilo topline. Nije znala što će s njom učiniti Brun sad kad je bila sama. Netko će morati skrbiti za nju i dijete koje nosi. Samo se nadala da će i dalje moći kuhati za Kreba. On je od početka dijelio njihovu vatru. Iza je osjećala da ne voli njenog muškarca ništa više od nje same, premda se nikad nije miješao u unutarnje teškoće te veze. Uvijek je osjećala čast zbog toga što kuha za Mog-ura, ali je vremenom prema sinu svoje majke počela osjećati privrženost kakvu žene inače osjećaju prema muškarcima s kojima su sparene. Ponekad je žalila Kreba; da je želio, mogao je imati vlastitu družicu. No znala je da uprkos njegovoj moćnoj čaroliji i posebnom položaju nijedna žena nikad nije pogledala njegovo unakaženo tijelo bez odbojnosti, a isto je tako bila sigurna kako je to i njemu poznato. Nikad se zato nije spario, bio je vrlo suzdržan. To je doprinosilo njegovom dostojanstvu. Svi su ga se, uključujući muškarce, a možda i Bruna, bojali, ili ga barem gledali sa strahopoštovanjem. Svi osim Ize, jer je ona odmah po rođenju upoznala njegovu nježnost i osjetljivost. Bio je to dio ličnosti koji nije često pokazivao.
- 28. 28 Upravo je ta osobina sad zaokupljala misli Velikog Mog-ura. Umjesto da se posveti večerašnjem obredu, razmišljao je o maloj djevojčici. Često je mislio na njihovu vrstu, no pripadnici Plemena su izbjegavali Druge koliko je god to bilo moguće, pa nikad još nije vidio njihovo dijete. Pretpostavljao je da je potres odgovoran za njezinu osamljenost, premda ga je iznenadilo da su bili tako blizu. Obično su ostajali dalje na sjeveru. Primijetio je da nekoliko muškaraca napušta logorište, pa se pomoću štapa podigne na noge i pođe nadgledati pripreme. Obred je bio privilegija i dužnost muškaraca. Žene su vrlo rijetko prisustvovale vjerskom životu plemena, a iz ovog su bile posve isključene. Nijedna nesreća ne bi mogla biti veća od one kad bi žena vidjela tajni obred muškaraca. To ne bi samo navuklo nesreću, već bi zaštitnički duhovi i pobjegli. Cijelo bi pleme prestalo postojati. Toga se, ipak, nije trebalo bojati. Ženi nikad ne bi palo na um da se približi mjestu održavanja tako važnog obreda. Uostalom, jedva su čekale da se malo odmore od napornog rada i stalnih muških zahtjeva. Žene su teško podnosile njihovu stalnu prisutnost, pogotovo kad su bili toliko živčani pa su sav jad iskaljivali na njima. U uobičajenim okolnostima često bi odlazili u lov. Žene su također nestrpljivo čekale pronalaženje nove spilje, ali tome gotovo i nisu mogle doprinijeti. Brun je odabirao smjer putovanja i od njih se nisu tražili savjeti, a one ga, uostalom, ne bi ni mogle dati. Žene su vodstvo, odgovornost i važne odluke prepuštale muškarcima. Pleme se u posljednjih stotinjak tisuća godina promijenilo vrlo malo, sad je za promjenu već bilo potpuno nesposobno, a načini ponašanja koji su nekad predstavljali prilagođavanje okolnostima, bili su već genetski uvjetovani. I muškarci i žene prihvaćali su svoje uloge bez pogovora i suprotstavljanja, naprosto nisu bili sposobni za bilo što
- 29. 29 drugo. Nisu mogli promijeniti ponašanje upravo kao što nisu pokušavali stvoriti treću ruku ili promijeniti oblik mozga. Nakon što su muškarci otišli, žene su se sakupile oko Ebre. Nadale su se da će prići Iza i zadovoljiti im znatiželju. Ali vidarica je bila umorna i nije htjela napustiti dijete. Čim je Kreb otišao, legla je pokraj djevojčice i neko je vrijeme promatrala u sve slabijem sjaju vatre koja se polako gasila. Čudnovato malo stvorenje, mislila je. Na neki način prilično ružno. Lice joj je tako ravno, nos malen, a čelo ispupčeno. Kakvo je to koštano zadebljanje pod ustima? Pitam se koliko je stara. Mlađa je nego što sam prije mislila; toliko je visoka da to zavarava. Vrlo je mršava, osjećam joj sve kosti. Jadno dijete, pitam se koliko je dugo lutala bez hrane. Iza je zaštitnički obavila ruku oko malog tijela. Žena koja je često pomagala i životinjama nije mogla manje učiniti za iscrpljenu djevojčicu. Toplo srce vidarice priklonilo se siročetu. Mog-ur je sa strane promatrao kako muškarci dolaze do malog kruga kamenova raspoređenih unutar većeg kruga baklji i pronalaze mjesto. Nalazili su se na otvorenoj stepi, prilično udaljeni od logorišta. Čarobnjak pričeka da svi sjednu, a zatim s gorućom grančicom aromatičnog drveta stupi u sredinu kruga. Malu je baklju zabio u tlo pred praznim mjestom označenim njegovim štapom. Uspravio se koliko mu je to dopuštala zdrava noga i zamišljenim, malo zamućenim okom pogledao preko glava muškaraca, kao da gleda svijet nedostupan drugima. Ogrnut u teški ogrtač od kože spiljskog medvjeda koji je skrivao nesimetričnost njegova tijela, bio je impozantna, ali i čudnovato nestvarna pojava. Čovjek kojeg je unakaženo tijelo učinilo drukčijim; ne više ili manje čovjekom, već nečim izvan toga. Upravo mu je izobličenost tijela davala nadnaravnu veličinu koja se najbolje osjećala baš u trenucima obavljanja obreda.
- 30. 30 Odjednom je, vještinom mađioničara, u ruci imao lubanju. Jakom lijevom rukom podigao ju je visoko nad glavom i polako okretao kako bi svaki muškarac dobro vidio veliki, prepoznatljivi oblik. Netremice su zurili u lubanju spiljskog medvjeda koja se bjelasala na treperavom svjetlu baklji. Sagnuo se i stavio je pred malu mirisnu baklju, a zatim i sam sjeo zatvarajući krug. Mladić kraj njega skoči na noge i podigne drvenu zdjelu. Navršio je jedanaest godina, a u krug muškaraca je stupio kratko vrijeme prije potresa. Guv je još kao mali dječak bio izabran za čarobnjakovog učenika pa je često pomagao Mog-uru u pripremama za obrede kojima nije smio prisustvovati sve dok ne postane muškarac. Na svoju je novu dužnost prvi put stupio nakon što su započeli traganje za spiljom i još je uvijek bio prilično živčan. Pronalaženje doma imalo je za Guva posebno značenje. Tako će naučiti pojedinosti rijetko izvođenog obreda koji se nije moglo točno opisati, potrebnog da spilja prijeđe u vlasništvo plemena. Još i više, podučit će ga Veliki Mog-ur osobno. Dok je bio dijete bojao se čarobnjaka, premda je bio svjestan ukazane časti. Mladić je u međuvremenu shvatio da bogalj nije samo najvještiji mog-ur Plemena, već i čovjek dobra i nježna srca. Guv je poštovao i volio učitelja. Napitak u zdjeli učenik je počeo pripremati čim su se zaustavili. Započeo je mljevenjem bunike između dva kamena. Najteži je dio bio određivanje omjera listova, stabljika i cvjetova. Po izmrvljenoj biljci prelio je vrelu vodu i ostavio tekućinu da odstoji do obreda. Čaj od bunike izlio je u posebnu obrednu zdjelu koju je u trenutku dok je Mog-ur stupio u osvijetljeni krug držao u rukama. Čekao je čarobnjakov znak. Mog-ur je kušao čaj, odobravajuće klimnuo glavom, i zatim ispio nekoliko gutljaja. Guv odahne. Zatim zdjelu pruži svakom
- 31. 31 muškarcu, započevši od Bruna. Cijelo ju je vrijeme držao, pazeći koliko tko pije, a na kraju je i na njega došao red. Mog-ur pričeka da Guv sjedne, a zatim da znak. Muškarci drškama kopalja počnu ritmički udarati o tlo. Mukli su udarci postajali sve glasniji, i na kraju nadglasali sve drugo. Ritam je omamio muškarce pa uskoro ustanu i započnu ples. Sveti je čovjek zurio u lubanju, a njegov je ustrajni pogled privukao pozornost ostalih na relikviju. Određivanje najboljeg trenutka bilo je najvažnije od svega, a Kreb je bio majstor za to. Čekao je upravo onoliko koliko je bilo potrebno da pozornost dosegne vrhunac - samo časak dulje i dojam bi se izgubio - i pogledao prema bratu, muškarcu koji je vodio pleme. Brun čučne pred lubanju. - Duše Bizona, Brunov Toteme - započne Mog-ur. Izgovorio je samo jednu riječ, »Brun«. Ostatak su pokazale kretnje rukom. Obredni pokreti, drevni jezik znakova za obraćanje duhovima i pripadnicima drugih plemena čiji su se glasovi i svakodnevni jezik znakova razlikovali, bili su jedina vrsta komunikacije prilikom ovih tajnih ceremonija. Mog-ur zamoli Duha Bizona da im oprosti uvrede koje su mu možda uputili, i zatraži njegovu pomoć. - Ovaj je muškarac uvijek poštovao Duhove, Veliki Bizone, uvijek je održavao običaje Plemena. Ovaj je muškarac moćan vođa, mudar vođa, dobar vođa, dobar lovac, dobar skrbnik, muškarac koji se zna savladati, dostojan Moćnog Bizona. Nemoj ga napustiti već ga povedi do novog doma gdje će Duh Bizona biti miran. Ovo pleme moli totem ovog muškarca za pomoć - završi čarobnjak. Zatim pogleda zamjenika vođe. Dok se Brun odmicao, na njegovo je mjesto došao Grod. - Duše Smeđeg medvjeda, Grodov Toteme - nastavi Mog-ur sličnom obrednom molitvom Grodovom totemu. Nakon Groda na red je
- 32. 32 došao svaki muškarac. Kad su se svi izredali, nastavio je zuriti u lubanju. Tutnjava kopalja se pojačavala, čekalo se na vrhunac obreda. Svi su znali što slijedi jer se obred nikad nije mijenjao. Bio je jednak svake večeri, ali ipak su napeto očekivali. Sad će Mog-ur pozvati Duha Ursusa, Velikog Spiljskog medvjeda, njegov vlastiti totem, najmoćnijeg među duhovima. Ursus nije bio samo Mog-urov totem već je bio totem cijelog Plemena, a i više od toga. Ursus ih je učinio onim što jesu. Bio je najmoćniji duh, vrhovni zaštitnik. Obožavanje Spiljskog medvjeda ih je sjedinjavalo, bila je to sila koja je neovisna plemena stopila u jedan narod, Pleme Spiljskog medvjeda. Kad je jednooki čarobnjak procijenio da je stigao pravi trenutak, dao je znak. Muškarci prekinu bubnjanje, ali snažni je ritam još uvijek odzvanjao njihovim glavama i ispunjavao misli. Mog-ur posegne u vrećicu i iz nje izvadi malo osušenih spora mahovine. Stavio je ruku nad malu baklju pred sobom, nagnuo se naprijed i puhnuo, istovremeno puštajući da spore padnu u vatru. Sitne su se čestice zapalile i na tamnoj pozadini noćnog neba započele ples oko lubanje. Glava spiljskog medvjeda kao da je oživjela, a to se muškarcima opijenim jakim čajem od bunike zaista i pričinjalo. Kao da je čekala samo na ovaj trenutak, sova na obližnjem stablu zahuče, dodajući svoj prilog sablasnoj atmosferi. — Veliki Ursuse, zaštitniče Plemena - pokaže čarobnjak svečanim kretnjama - povedi ovo pleme do novog doma, baš kao što je nekad Spiljski medvjed pokazao Plemenu da živi u spiljama i oblači krzno. Zaštiti ga od Ledene planine, Duha Zrnatog snijega koji ju je začeo i Duha Mećave, njegove družice. Ovo pleme moli Velikog Spiljskog
- 33. 33 medvjeda da ga u vrijeme dok je bez doma zaštiti od svakog zla. Najpoštovaniji među Duhovima, tvoje Pleme, tvoj narod, moli Duh Moćnog Ursusa da im se pridruži u putovanju prema prošlosti. I tada Mog-ur upotrijebi snagu svog velikog mozga. Taj je primitivan narod, nerazvijenih prednjih dijelova mozga i ograničenog govora zbog nedovoljno oblikovanih organa za glasanje, ali velikog stražnjeg dijela mozga - većeg od bilo koje postojeće vrste, ali i onih koji će doći u dalekoj budućnosti - bio jedinstven. Bio je to vrhunac razvoja onih dijelova mozga koji nadziru vid, tjelesne osjećaje i pohranjuju sjećanja. Upravo ih je ova posljednja osobina učinila iznimnima. U njima se razvilo nesvjesno znanje davnih predaka. U stražnjim dijelovima velike glave nisu se nalazila samo njihova sjećanja, već i sjećanja prethodnika. Mogli su dozvati znanje prošlih generacija, a u posebnim uvjetima čak su odlazili i korak dalje. Mogli su dozvati rasno sjećanje, vlastitu evoluciju. I kad su otišli dovoljno daleko u prošlost, u vrijeme kad su sva sjećanja bila jedinstvena, mozgovi su im se na neki način telepatski povezali. Ovaj je dar bio potpuno razvijen samo u mozgu deformiranog bogalja punog ožiljaka. Kreb, nježni, stidljivi Kreb, čiji je divovski mozak uzrokovao sve tjelesne nedostatke, naučio je iskoristiti svoj moćni um za povezivanje pojedinačnih mozgova koji su se nalazili oko njega, i povesti ih u prošlost kao jedinstveno biće. Za njega nije bilo prepreka, u svom im je umu mogao prikazati bilo kojeg među davnim precima. Bio je Veliki Mog-ur. Njegova je snaga bila istinska, a ne svjetlosna čarolija potpomognuta drogama. To su bila tek sredstva za usmjerivanje pozornosti i prihvaćanje njegovog vodstva. U tihoj tamnoj noći osvijetljenoj drevnim zviježđima, ovi su ljudi doživljavali sasvim neopisiva priviđenja. Ne samo da su ih vidjeli,
- 34. 34 postali su dio vizije. Ćutjeli su, vidjeli i sjećali se pradavnih početaka. U dubinama svojih umova pronašli su nerazvijene mozgove morskih stvorenja što su plutala u toploj, slanoj okolini. Preživjeli su bol prve količine udahnutog zraka i postali vodozemci koji nastavaju oba elementa. Budući da su slavili spiljskog medvjeda, Mog-ur je dozvao prvotnog sisavca - pretka od kojeg su nastale obje vrste, a i mnoge druge - i zatim je njihov zajednički um stopio s medvjedovim počelima. Kroz bezbrojne generacije postajali su svaki od predaka, uz razlikovanje onih koji su se odvojili u drugim smjerovima. Na taj su način postali svjesni uloge sveg života na planetu, što je razvijalo poštovanje čak i prema životinjama koje su ubijali u lovu. Tako je nastajala osnova duhovne veze s totemima. Njihovi su umovi sad bili jedno, i tek su se približavanjem bližoj prošlosti razdvojili u neposredne pretke i konačno u same sebe. Činilo se kao da je prošla cijela vječnost. Na neki je način to i bila istina, premda je stvarno utrošeno malo vremena. Kako se koji muškarac polako osvješćivao, tako je tiho ustajao i kretao prema mjestu gdje će prespavati. Odmah bi zaspali, ne budeći se do jutra. Mog-ur bio je posljednji. Neko je vrijeme u samoći razmišljao o doživljaju i na kraju ga preplavi poznata nelagoda. Poznavali su prošlost tako kako to neće moći nijedna buduća vrsta, ali Kreb je osjećao ograničenje koje drugi nisu znali. Nikad neće vidjeti budućnost. Čak nisu mogli ni razmišljati unaprijed. Samo je on nazirao tu mogućnost. Pleme nije moglo zamisliti budućnost različitu od prošlosti, nije znalo za mijenjanje poretka stvari. Sve je njihovo znanje, sve što su radili, bilo ponavljanje nečega što je već prije bilo učinjeno. Čak je i spremanje hrane bilo posljedica iskustava predaka.
- 35. 35 Nekad davno, vrlo davno, u vremenu koje je gotovo bilo zaboravljeno, novosti su se lakše prihvaćale. Odlomljeni, oštri komad kamena u nekome je potakao zamisao da i sam iskleše drugi; vrući kraj štapa okretanog rukama nagnao je drugog da ga okreće što brže kako bi ustanovio koliko će temperatura još porasti. Sjećanja je bilo sve više, prostora za spremanje sve manje, promjene nije bilo lako prihvatiti. Spremnik podataka nije se više mogao povećati, glava je i tako već bila prevelika. Žene su teško rađale; nije im trebalo novo znanje koje bi još više povećalo mozak. Običaji Plemena nisu se mijenjali. Svaki je dio njihovog života, od časa rođenja do trenutka kad su otišli u svijet duhova, bio utvrđen prošlošću. Bio je to pokušaj preživljavanja, posljednji pokušaj prirode da zaštiti vrstu od izumiranja. Nažalost, bio je osuđen na neuspjeh. Promjene se nisu mogle zaustaviti, a opiranje je vodilo u sasvim suprotnom smjeru, u izumiranje. Prilagođavali su se sporo. Otkrića su bila slučajna i većinom ostajala neiskorištena. Kad se dogodilo nešto novo, to se pribrajalo sjećanjima, ali promjene su bile prespore i teške. Jednom prihvaćene, postale su pravilo. Ponovno ih promijeniti bilo je gotovo nemoguće. Vrsta bez mogućnosti učenja i prihvaćanja novosti nije više bila dobro opremljena za borbu u svijetu punom promjena. Vrijeme da skrenu u drugom smjeru davno je prošlo. To je ostavljeno novijoj vrsti, drugom pokusu prirode. Mog-ur je sam sjedio na otvorenoj ravnici i promatrao gašenje posljednje vatre. Razmišljao je o stranoj djevojčici koju je pronašla Iza, i njegova je nelagoda polako prerasla u bol. Njezinu su vrstu susretali, iako je po njegovom shvaćanju vremena to bilo tek u nedavnoj prošlosti, a većina je dodira bila neprijatna. Nije se znalo odakle su stigli - njezin je narod tek nedavno stigao u ove prostore - ali je i to bilo dovoljno za velike promjene. Kao da su ih nosili sa sobom.
- 36. 36 Kreb naporom volje otrese nelagodu, pažljivo umota lubanju u ogrtač, dohvati štap i odšepa do kože za spavanje. EJLA Djevojčica se okrene i započne tresti. - Majko — zastenje. Zamlatara rukama i još jednom poviče: -Majko! Iza je prihvati, nježno mrmljajući ispod glasa. Bliska toplina ženinog tijela i njezini smirujući zvukovi prodrli su u groznicom zahvaćeni mozak djevojčice i smirili je. Tijekom noći vrlo je slabo spavala, i to samo na mahove, tako da su njeno buncanje, bacakanje i stenjanje često budili ženu. Zvukovi su bili strani, sasvim različiti od glasova ljudi iz Plemena. Tekli su lako, glatko, pretapajući se jedan u drugi. Iza ih nije znala oponašati a njeno uho nije čulo neke profinjenije nijanse. Ali ovaj niz zvukova djevojčica je ponavljala vrlo često i Iza je nagađala da je riječ o osobi bliskoj djetetu, a kad je uvidjela kako je njezina prisutnost smiruje, osjetila je o kome se zapravo radi. Ne može biti stara, mislila je Iza, čak ne zna kako se pronalazi hrana. Pitam se koliko je dugo bila sama. Što se dogodilo njenom narodu? Je li potres svemu kriv? Je li tako dugo lutala posve sama? I kako je pobjegla spiljskom lavu sa samo nekoliko ogrebotina? Iza je liječila dovoljno izmrcvarenih žrtava da zna kako je upravo divovska mačka uzrokovala ozljede. Djevojčicu sigurno čuvaju moćni duhovi, zaključi Iza. Kad je groznica izbila u potoku znoja još je uvijek bilo mračno, premda se približavala zora. Iza se još bliže privine djevojčici, dodajući svoju toplinu i pazeći da je dobro pokrivena. Dijete se ubrzo nakon toga probudi i zapita gdje se nalazi, ali bilo je previše mračno da išta vidi.
- 37. 37 Blizina ženinog tijela smirila ju je pa je ponovno zatvorila oči, prepuštajući se mirnijim snovima. Dok je nebo postajalo svjetlije, ocrtavajući krošnje stabala u svom slabom sjaju, Iza se tiho iskrala ispod toplih krzna. Razgrnula je žar i dodala drva, a zatim otišla do potočića gdje je napunila zdjelu i s vrbe ogulila koru. Za trenutak je zastala, primila svoj amulet i zahvalila duhovima što je pronašla vrbu. To je činila uvijek, ne samo zato što je kora služila za smirivanje boli, već i zato što se vrba mogla svugdje naći. Nije se mogla sjetiti koliko je puta ogulila koru vrbe za pripremanje čaja koji je pomagao da se ublaže bolovi i muke. Znala je i za jača sredstva, ali ona su umrtvljivala osjetila. Umirujuća svojstva vrbe smanjivala su bol i ublažavala groznicu. Kad je Iza sjela pokraj vatre i stavila u zdjelu s vodom vruće kamenčiće i koru breze, počeli su se micati i drugi. Kad je napitak bio gotov, odnijela ga je do krzna i pažljivo postavila zdjelu u udubljenje iskopano u zemlji. Zatim se ponovno uvukla pokraj djeteta. Iza je promatrala usnulu djevojčicu, primjećujući da je disanje posve normalno, i obratila pozornost na njeno neobično lice. Opekotine od sunca pretvorile su se u potamnjelu kožu, osim što se vrh nosića gulio. Iza je samo jednom vidjela njezinu vrstu, ali samo s velike udaljenosti. Žene Plemena uvijek su se skrivale ili bježale pred njima. Na Zborovima prepričavali su se neugodni susreti Plemena s Drugima, tako da su ih izbjegavali. Posebno žene nisu smjele imati nikakvih dodira s njima. Ali, iskustvo ovog plemena nije bilo loše. Iza se sjećala Krebovih pričanja o čovjeku koji je prije mnogo vremena nabasao na njihovu spilju. Bio je gotovo lud od bola, jer je imao težak prijelom ruke. Naučio je nešto malo jezika, ali se ponašao vrlo čudno. Volio je razgovarati sa ženama jednako kao i s muškarcima, a prema vidarici je
- 38. 38 pokazivao veliko poštovanje, gotovo ju je obožavao. Uprkos tome poštovali su ga i muškarci. Ležeći budna pokraj djeteta, dok je nebo postajalo sve svijetlije, Iza je razmišljala o Drugima. Zraka svjetlosti sa žarke vatrene kugle koja se upravo pomaljala nad obzorom padne na lice djeteta. Kapci djevojčice zatrepere. Otvori ih i pogleda u par velikih smeđih očiju, smještenih duboko pod obrvama nešto izduženog lica pomalo sličnog njuški. Djevojčica krikne i ponovno stisne oči. Iza privine dijete uza se, osjećajući kako se mršavo tijelo trese od straha, pa je nježnim mrmljanjem pokuša umiriti. Djevojčici su ti zvukovi bili nekako poznati, ali još je poznatije bilo toplo tijelo koje je pružalo osjećaj sigurnosti. Strah se polako stišao. Provirila je kroz trepavice i ponovno pogledala Izu. Ovaj put nije kriknula. Zatim sasvim raširi vjeđe i čvrsto pogleda u zastrašujuće, posve strano lice žene. I Iza se začuđeno zagleda u nju. Još nikad nije vidjela oči boje neba. Za trenutak je pomislila da je dijete slijepo. Oči starijih pripadnika Plemena ponekad su dobile prevlaku, a kad je ona zamutila boju očiju u svijetliju nijansu, vid se pogoršao. Ali zjenice djeteta normalno su se raširile i nije bilo sumnje da je vidjela Izu. Ova svijetla sivoplava boja očito je uobičajena za njenu vrstu, mislila je Iza. Mala je djevojčica ležala posve mirno širom rastvorenih očiju, bojeći se pokrenuti čak i najmanji mišić. Kad je uz Izinu pomoć sjela, trgnula se od boli i to je uzrokovalo poplavu sjećanja. Uz drhtaj tijela sjetila se čudovišnog lava, gotovo osjećajući kako oštre pandže paraju bedro. Sjećala se napora da stigne do vode, žeđi što je nadvladala strah i bol u nozi, ali se nije sjećala ničeg prije toga. Njen je um potisnuo svaku pomisao na mukotrpno samotno lutanje, glad i strah, užasavajući potres i sve voljene koje je izgubila.
- 39. 39 Iza primakne lončić tekućine ustima djevojčice. Bila je žedna pa popije gutljaj, ali gorak okus nije joj prijao. Kad joj žena ponovno stavi lončić na usne, popije sve, previše prestrašena za bilo kakav otpor. Iza potvrdno klimne glavom i zatim ode pomoći ostalim ženama u pripravljanju jutarnjeg obroka. Mala ju je djevojčica slijedila pogledom, a kad je po prvi put ugledala logor pun ljudi posve nalik ženi, još je šire otvorila oči. Miris hrane što se kuhala podsjeti je na glad, pa kad se žena vratila sa zdjelicom guste juhe u koju je bilo umiješano žito, dijete odmah navali na jelo. Vidarica je znala da još uvijek nije spremna za krutu hranu. Njen se stisnuti trbuščić brzo napuni, a Iza ostatak juhe spremi u mješinu za vodu kako bi dijete imalo što jesti tijekom putovanja. Kad se djevojčica najela, Iza je polegne i skine melem s noge. Rane su se sušile, a oteklina je gotovo splasnula. - Dobro - rekla je glasno. Tvrdi grleni zvuk riječi preplaši dijete. Prvi je put čula ženin govor. To uopće nije zvučalo kao riječ, djetetovom nenaviklom uhu bilo je mnogo sličnije režanju ili roktanju neke životinje. Ali Izine kretnje nisu bile životinjske, bile su vrlo ljudske, vrlo čovječne. Vidarica je već pripremila izgnječeni korijen, i dok je stavljala novi oblog na rane, k njima došepa grozno nagrđen, nagnut muškarac. Bio je to najstrašniji i najodbojniji čovjek kojeg je djevojčica ikad vidjela. Jedna mu je strana lica bila sva u ožiljcima, a na mjestu gdje bi se trebalo nalaziti oko bila je samo kožna resica. Ali djevojčici su svi ovi ljudi bili toliko strani i ružni da njegova užasna obogaljenost nije značila mnogo. Nije znala tko su oni, i kako se našla među njima, ali je znala da se žena brine o njoj. Dali su joj hranu, oblog je hladio i blažio bolove u nozi, a više od svega to je značilo opuštanje od tjeskobe koja ju je iz dubina podsvijesti ispunjavala bolnim strahom. Koliko god su ovi ljudi bili strani, s njima u najmanju ruku više nije bila sama.
- 40. 40 Bogalj polako sjedne kraj nje i počne je promatrati. Njegov je pogled uzvratila iskrenom znatiželjom koja ga je iznenadila. Djeca iz plemena su ga se uvijek pomalo bojala. Brzo su naučila da i odrasli prema njemu osjećaju strahopoštovanje, a njegovo suzdržano vladanje prema svima nije poticalo prisnost. Jaz se još više širio kad su majke svaki put kad se dijete nije ponašalo kako treba prijetile da će pozvati Mog-ura. Do vremena kad su bili gotovo odrasli, većina, a osobito djevojke, stvarno ga se bojala. Tek sa zrelošću srednjih godina uspijevali su obuzdati strah i zamijeniti ga poštovanjem. Krebovo zdravo desno oko iskrilo je zanimanjem dok je gledao kako ga ova čudnovata djevojčica procjenjuje bez ikakvog straha. - Djetetu je bolje, Iza - pokazao je. Njegov je glas bio dublji od ženinog, a djevojčici su zvukovi više sličili roktanju nego ljudskom govoru. Nije primijetila znakove koje je davao rukom. Jezik joj je bio potpuno stran i znala je samo da je muškarac nešto saopćio ženi. - Još je uvijek slaba od gladi - rekla je Iza - ali rane izgledaju mnogo bolje. Bile su duboke, ali ne toliko da je osakate, a otrov se povlači. Ogrebao ju je spiljski lav, Kreb. Jesi li ikad čuo da je spiljski lav odustao od napada nakon što bi nanio samo nekoliko ogrebotina? Čudim se kako je ostala živa. Sigurno je čuva moćni duh. Ali - dodala je Iza - što ja uopće znam o duhovima? Zaista nije bilo u redu da žena, pa makar i dijete iste majke, govori Mog-uru o duhovima. Rukom je pokazala svoje žaljenje, a to je ujedno značilo da ga moli za oprost što je bila toliko drska. Čarobnjak nije ništa odvratio - a to nije ni očekivala - ali zbog primjedbe o snažnom zaštit- ničkom duhu još je pozornije pogledao dijete. I sam je mislio gotovo isto, pa premda to nikad ne bi priznao, Izino je mišljenje cijenio, a ono je sad potvrđivalo njegove misli.
- 41. 41 Logor su raspremili vrlo brzo. Iza, natovarena košarom i zavežljajima, podigne dijete na bok i krene za Brunom i Grodom. Djevojčica je s velikim zanimanjem promatrala sve oko sebe, a posebno što su radile Iza i ostale žene. Pozorno je pratila kad su se zaustavljale i sakupljale hranu. Iza joj je često nudila komadić svježeg pupoljka ili nježne izdanke biljaka koje su pronalazili usput, a to je u njoj budilo maglovite uspomene na drugu ženu koja je činila isto. No djevojčica je sad pomnije pazila na biljke i počela je primjećivati kako se prepoznaju. Dani izgladnjelosti potakli su u djetetu želju za učenjem kako se pronalazi hrana. Prstom je pokazala biljku i zadovoljno je uzdahnula kad se žena zaustavila i iskopala korijen. Iza je također bila zadovoljna. Dijete brzo uči, mislila je. To nije mogla znati prije jer inače ne bi izgladnjela. Bilo je već gotovo podne kad su se zaustavili jer je Brun želio razgledati neku spilju. Nakon što je djetetu dala ostatke juhe iz mješine za vodu, Iza joj ponudi komad tvrdog sušenog mesa. Spilja nije bila pogodna za useljenje. Kasnije tog popodneva snaga napitka od vrbine kore je oslabila, pa je djevojčicu ponovno zaboljela noga. Nemirno se vrpoljila. Iza je pogladi i premjesti u udobniji položaj. Dijete se sasvim prepusti ženinoj njezi. S potpunim povjerenjem ovila je koščate ruke oko Izinog vrata i naslonila glavu na ženino široko rame. Vidarica, tako dugo bez djeteta, osjeti kako je preplavljuje neka unutarnja toplina prema siročetu. Djevojčica je još uvijek bila slaba i umorna, pa je ritmično gibanje ženinog hoda ubrzo uspava. Kad je počeo padati suton, Iza je osjećala napor nošenja dodatnog tereta, te s olakšanjem položi dijete na tlo čim je Brun odlučio da se zaustave kako bi podigli logor za tu noć. Djevojčica je imala groznicu, obrazi su joj bili crveni i vrući, oči kao pocakljene, i dok je žena tražila drvo za vatru, gledala je i koje bi biljke pomogle da izliječi dijete. Iza nije znala što uzrokuje infekciju, ali je znala kako se ona liječi, kao, uostalom, i mnoge druge boljke.
- 42. 42 Premda je vidarstvo predstavljalo magiju koja se izražavala u pojmovima duhovnog svijeta, to nije smanjivalo snagu Izinih lijekova. Drevno je Pleme oduvijek živjelo od lova i sakupljanja, a generacije koje su rabile divlje biljke pokusom su ili slučajem došle do niza važnih podataka o njima. Životinje su oderali i raskomadali, a zatim su njihove organe promatrali i uspoređivali. Žene su secirale dok su pripremale hranu, a to su znanje kasnije primjenjivale na sebi. Kao dio učenja, Izi je majka pokazala različite unutarnje organe i njihovu ulogu, ali to je bilo tek zato da je podsjeti na nešto što je već znala. Iza je bila pripadnik reda najpoštovanijih vidarica, a znanje o liječenju se prenosilo s majke na kćer ne samo učenjem, već i na mnogo čudesniji način. Neiskusna vidarica iz cijenjenog roda imala je viši položaj od iskusne ali rođene od prosječnih predaka - i to s dobrim razlogom. Već prilikom rođenja u njezinom je mozgu bilo pohranjeno znanje svih predaka drevnog roda vidarica kojih je Iza bila izravni potomak. Ona se mogla prisjetiti svega što su one znale. To se nije mnogo razlikovalo od prizivanja vlastitih iskustava. Jednom potaknut, postupak je tekao posve automatski. Vlastita je sjećanja u prvom redu pre- poznavala zato što se u isto vrijeme sjećala i okolnosti vezanih za njih - nikad nije zaboravila ni najmanju sitnicu - dok je znanje predaka bilo uvijek pristupačno, ali ne i način na koji se do njega stiglo. Ali premda su Iza, Kreb i Brun dijelili iste roditelje, muškarci nisu posjedovali njezino liječničko znanje. Sjećanja su kod pripadnika Plemena bila ovisna o spolu. Žene nisu imale potrebu za znanjem o lovu, baš kao što muškarci nisu znali gotovo ništa o bilju. Razlika između mozgova muškaraca i žena bila je nametnuta evolucijom i učvršćena uljudbenim nasljeđem. Bio je to još jedan pokušaj prirode da ograničavanjem veličine mozga produlji vijek
- 43. 43 vrste. Dijete rođeno sa znanjem suprotnog spola izgubilo je sposobnost prisjećanja naprosto zato jer se to znanje kod njega nikad nije poticalo. Ali taj je pokušaj prirode da sačuva vrstu od izumiranja u sebi nosio i vlastitu propast. Ne samo da su spolovi bili neophodni za produljenje vrste, već i za svakodnevni život - jedan nije mogao preživjeti bez drugog. Vještine suprotnog spola nisu mogli naučiti jer za to nisu posjedovali sjećanja. Oči i mozak pripadnika Plemena omogućili su obim spolovima dobar i oštar vid, premda su ga koristili na različite načine. Dok su putovali, izgled se zemljišta polako mijenjao i Iza je nesvjesno pamtila svaku pojedinost krajolika kroz koji su prolazili, osobito vegetaciju. S velike udaljenosti mogla je zapaziti malu razliku u obliku lista ili visini stabljike, a premda je bilo biljaka, cvjetova, stabala i grmova koje nikad nije vidjela, nisu joj bili nepoznati. Iz dubokog spremišta u stražnjem dijelu velikog mozga izvukla je sjećanje na njih, sjećanje koje nije bilo njezino. Pa čak i s tim divovskim spremištem na raspolaganju, nedavno je vidjela posve nepoznatu vegetaciju, jednako tako nepoznatu kao i krajolik. Voljela bi da ju je uspjela proučiti izbliza. Sve su žene pokazivale zanimanje za nepoznate biljke. Premda je to značilo sakupljanje novog znanja, ujedno je bilo od osnovne važnosti za preživljavanje. Dio nasljeđa svake žene bilo je i znanje o iskušavanju nepoznatih biljaka, a poput ostalih, i Iza je pokuse izvodila na sebi. Sličnosti prema poznatim vrstama smještavale su nove biljke u poznate kategorije, ali znala je za opasnost poistovjećivanja sličnih svojstava s jednakima. Postupak iskušavanja bio je vrlo jednostavan. Zagrizla je mali komadić biljke. Ako je okus bio neugodan, odmah ga je ispljunula. U protivnom, držala je komadić u ustima, pozorno prateći hoće li izazvati zujanje u ušima, žarenje ili neki drugi osjećaj, ili promjenu okusa. Nije li ustanovila ništa od toga, progutala je sažvakani komadić biljke.
- 44. 44 Sljedećeg dana sažvakala je veći komad i postupila na isti način. Ako ni nakon trećeg pokusa ne bi zapazila loše posljedice, novu su hranu smatrali jestivom, premda isprva u malim obrocima. Ali Izu su češće zanimale primjetljive pojave, jer je to ukazivalo na moguću primjenu u liječenju. Ostale su joj žene uvijek donosile neobične biljke koje su iskušavale na sličan način, ili koje su bile slične poznatim otrovnim vrstama. Uz veliki oprez iskušavala je i njih, koristeći se vlastitim načinima ispitivanja. Takav je postupak trajao prilično dugo pa je prilikom putovanja koristila samo one biljke koje je dobro poznavala. Blizu ovog logora Iza je pronašla nekoliko visokih, tankih stabljika sljeza s velikim, svijetlim cvjetovima. Korijen višebojnih cvjetnica mogao je poslužiti za melem sličan onom od korijenja perunike koji je ubrzavao ozdravljenje, smanjivao otekline i pomagao protiv upala. Cvjetni napitak će stišati djetetu bol i ujedno ga uspavati. Skupila ih je zajedno s drvom za vatru. Nakon večere mala je djevojčica sjedila naslonjena na velik kamen i gledala što rade ljudi oko nje. Hrana i novi oblog na nozi osvježili su je i sad je brbljala Izi, premda je znala da je žena ne razumije. Ostali pripadnici plemena s negodovanjem su je pogledavali, ali djevojčica nije bila svjesna značenja tih pogleda. Nerazvijene glasnice nisu omogućavale pripadnicima plemena točno uobličavanje glasova. Nekolicina koju su upotrebljavali, nastalih iz krikova upozorenja ili potrebe za skretanjem pozornosti, više je služila naglašavanju, pa je važnost vezana uz govor postala dio tradicije. Glavna sredstva sporazumijevanja - znakovi rukama, kretnje, položaji tijela, intuicija nastala bliskim dodirima i nepromjenjivim običajima — bila su izražajna, ali ipak ograničena. Posebna svojstva predmeta teško su se opisivala, a apstraktni pojmovi nikako. Djetetova je razgovorljivost zbunjivala pleme, tako da su se prema njemu odnosili s nepovjerenjem.
- 45. 45 Djeca su bila veliko blago, pa su ih podizali s mnogo nježne privrženosti i uz stegu koja je postajala sve stroža što su bila starija. Dojenčad su tetošili i muškarci i žene, a manju su djecu kažnjavali tako što na njih naprosto nisu obraćali pozornost. Kad su djeca postajala svjesna višeg položaja starijih i odraslih, započela su ih oponašati i tetošenju su se opirali jer je to bilo samo za malu djecu. U krutim i dobro utvrđenim okvirima običaja podmladak se brzo naučio pravilima ponašanja, a jedno među njima bilo je i nepriličnost suvišnog glasanja. Zbog svoje visine djevojčica je izgledala starije, pa ju je pleme smatralo nediscipliniranom, loše odgojenom. Iza, koja je s djevojčicom bila u mnogo prisnijem dodiru, mislila je da je mlađa nego što izgleda. Nagađala je pravu dob djeteta i prema njegovoj je bespomoćnosti pokazivala više obzira. Iz mrmljanja u bunilu shvatila je da njena vrsta govori mnogo tečnije i češće. Iza je osjećala neodoljivu naklonost prema djevojčici čiji je život ovisio o njoj i koja joj je s potpunim povjerenjem obavila male mršave ruke oko vrata. Bit će vremena, mislila je, za učenje lijepog ponašanja. U Izinim mislima djevojčica je na neki način već bila njezina. Dok je lijevala vruću vodu preko sljezovih cvjetova, došepa Kreb i sjedne blizu djevojčice. Stranac u plemenu ga je zanimao, a kako pripreme za večernji obred još nisu bile dovršene, došao je da vidi kako se djevojčica oporavlja. Gledali su jedno u drugo, mala djevojčica i obogaljeni starac pun ožiljaka, proučavajući se jednakim žarom. Starac nikad nije bio tako blizu pripadnika njezine vrste i nikad nije vidio dijete Drugih. Ona čak nije ni znala za postojanje naroda Plemena sve dok se nije probudila među njima, ali više od rasnih osobina zanimalo ju je čarobnjakovo naborano lice. U svom kratkom životu nikad nije vidjela tako užasno unakaženo lice. Njezina ruka naglo, prirodnošću urođenoj svoj djeci, pođe prema starčevom licu dodirnuti brazgotinu, vidjeti je li drukčija.
- 46. 46 Kreba iznenadi ručica koja ga je pomilovala po licu. Nijedno dijete iz plemena nikad nije pokušalo nešto slično. Odrasli se također nisu pokušavali približiti. Izbjegavali su dodir s njim, kao da su se bojali da će na taj način unakaženost prijeći na njih. Samo Iza, koja ga je njegovala za napada artritisa što su svake zime bili sve žešći, nije osjećala nevoljkost. Nije je odbijalo unakaženo tijelo i ružni ožiljci, niti je osjećala strahopoštovanje prema njegovoj moći i položaju. Nježni dodir male djevojčice pogodio je u neku tananu žicu njegovog usamljenog starog srca. Želio joj je nešto reći, i za trenutak je razmišljao kako da započne. - Kreb - rekao je pokazujući na sebe. Iza je tiho promatrala čekajući da se cvjetovi dobro namoče i omekšaju. Bilo joj je drago da se Kreb zanima za djevojčicu i nije joj promaklo da je upotrijebio vlastito ime. - Kreb - ponovi, udarajući se po grudima. Djevojčica je nagnula glavu pokušavajući ga razumjeti. Htio je da nešto učini. Kreb po treći put ponovi svoje ime. Najednom se razvedrila, sjela uspravno i nasmiješila se. - Kreb-upitala je, kotrljajući »r« kako je i on to izgovorio. Starac potvrdno klimne glavom jer je to izgovorila vrlo dobro. Zatim pokaže na nju. Lagano se namrštila, ne sasvim sigurna u njegovu namjeru. Udario se rukom po grudima, ponovio svoje ime, a zatim je udario nju. Njen širok osmijeh pun razumijevanja za njega je bila tek grimasa, a višeglasnu riječ što se iskotrljala iz njenih usta ne samo da nije mogao izgovoriti, jedva ju je mogao razumjeti. Ponovio je iste kretnje i zatim se nagnuo bliže kako bi bolje čuo što će reći. Izgovorila je svoje ime.
- 47. 47 - Eej-rr - oklijevao je, zatresao glavom i pokušao ponovno. - Eej- la, Ej-la? - Bilo je to najbolje što je mogao izreći. Mnogi članovi plemena ne bi uspjeli ni toliko. Naklonila se i žustro zatresla glavom gore-dolje. To nije bilo baš ono što je rekla, ali prihvatila je ime, osjećajući u svom mladom umu da ga on nikad ne bi mogao izgovoriti bolje. - Ejla - ponovi Kreb, privikavajući se na zvuk imena. - Kreb - reče upitno djevojčica, povlačeći ga za ruku želeći privući njegovu pozornost, a zatim pokaže na ženu. - Iza - reče Kreb -Iza. - Iza - ponovila je. Bila je oduševljena igrom riječi. -Iza, Iza - ponavljala je, gledajući ženu. Iza ozbiljno klimne. Zvukovi imena bili su vrlo važni. Nagnula se naprijed i udarila grudi djevojčice kao što je to i Kreb učinio, želeći još jednom čuti njeno ime-riječ. Djevojčica ponovi svoje pravo ime, ali Iza samo odmahne glavom. Nije mogla prepoznati niz zvukova koje je djevojčica tako lako izrekla. Dijete se zbuni, a zatim gledajući u Kreba ponovi svoje ime na način kako je to on učinio. - Aj-gga - pokuša žena. Djevojčica odmahne glavom i ponovi. - Ajja - pokuša Iza još jednom. - Ej, Eej, a ne Aj - rekao je Kreb. - Eeej-laa - ponovio je vrlo sporo da i Iza čuje neobičan niz zvukova. - Eej-laa - pažljivo ponovi žena, trudeći se da riječ izrekne onako kako je to Kreb učinio. Djevojčica se nasmiješi. Nije bilo važno što nije bilo posve ispravno. Iza je s toliko volje i napora izrekla ime koje joj je dao Kreb
- 48. 48 da ga je prihvatila kao svoje. Za njih će ona biti Ejla. Spontano raširi ruke i zagrli ženu. Iza je nježno stisne, a zatim se odmakne. Morat će naučiti dijete da se ljubav ne izražava javno, ali uprkos tome bila je zadovoljna i sretna. Ejla je bila izvan sebe od radosti. Osjećala se toliko izgubljenom, toliko usamljenom među svim tim ljudima. Na svaki se način pokušala sporazumjeti sa ženom koja je brinula o njoj, i bila je vrlo razočarana kad joj to nikako nije uspijevalo. Bio je to tek početak, ali u najmanju ruku sad je mogla pozvati ženu, a i vidarica je znala kako da joj se obrati. Ponovno se okrenula muškarcu koji je započeo sporazumijevanje. Radost je naprosto izvirala iz nje, prema starcu je osjećala toplinu, i kao što je to učinila mnogo puta drugom muškarcu kojeg se tek maglovito prisjećala, djevojčica ovije svoje ruke oko bogaljevog vrata, povuče mu glavu prema sebi i prisloni obraz uz njegov. Ova kretnja puna ljubavi uznemiri muškarca. Borio se s porivom da joj uzvrati zagrljaj. Bilo je sasvim neprilično da ga vide kako grli ovo strano malo stvorenje izvan granica obiteljskog ognjišta. Pustio je da svoj čvrsti glatki obraz zadrži malo dulje uz njegovo lice obraslo čupavom bradom, a zatim nježno odmakne ruke koje su ga grlile. Kreb prihvati štap i uz njegovu se pomoć podigne s tla. Šepajući, razmišljao je o djevojčici. Moram je naučiti razgovarati, kako se pravilno sporazumijevati, rekao je sam sebi. Na kraju krajeva, ne mogu njen odgoj prepustiti samo ženi. Znao je, ipak, da s njom želi provesti više vremena. Makar to još nije shvatio, razmišljao je o njoj kao o punopravnom pripadniku plemena. Brun nije razmišljao što će proisteći iz dozvole da Iza prihvati strano dijete nađeno na putu. To nije bila vođina pogreška, bila je to pogreška cijele njegove vrste. Nije mogao predvidjeti pronalaženje
- 49. 49 ozlijeđenog djeteta koje nije pripadalo Plemenu jednako kao ni posljedice tog spašavanja. Njen je život bio sačuvan. Jedina druga mogućnost, osim pružanje gostoprimstva, bila je ostaviti je da se u svijetu snalazi sama. U tom slučaju ne bi preživjela - za to nije bila potrebna dalekovidnost, to je bila činjenica. Želi li je ponovno prepustiti sigurnoj smrti, morat će se suprotstaviti Izi koja je već spasila njen život. Premda ona osobno nije posjedovala moć, na njenoj je strani bio Mog-ur koji je mogao pozvati bilo kojeg duha, a po potrebi i sve. Duhovi su za Bruna bili moćna sila i on im se ni u kom slučaju nije želio zamjeriti. Da mu odamo puno priznanje, upravo ga je ta mogućnost smetala kad se radilo o djevojčici. Ni sam nije uspio razložiti o čemu se zapravo radi, ali misao je bila prisutna. Premda to još nije znao, Brunovo se pleme povećalo na dvadeset i jednog pripadnika. Kad je sljedećeg jutra vidarica pregledala Ejlinu nogu, opazila je znakove poboljšanja. Pod njenom stručnom njegom upala se gotovo sasvim povukla, a četiri usporedne brazgotine već su se zatvorile, premda će Ejla zauvijek nositi ožiljke. Melem više nije bio potreban, pa je Iza djetetu pripremila samo čaj od kore vrbe. Kad ju je podigla s krzna za spavanje, Ejla pokuša stati na noge. Iza joj je pomogla i pridržavala je dok je djevojčica oprezno opterećivala ozlijeđenu nogu. Boljelo je, ali nakon nekoliko nesigurnih koraka bilo je već bolje. Stojeći uspravno, djevojčica je bila viša nego što je Iza pretpostavljala. Imala je duge, mršave, posve ravne noge kvrgavih koljena. Noge pripadnika Plemena su bile zakrivljene prema van, ali premda je malo šepala, djevojčica nije imala teškoća u hodanju. Ravne noge su normalne za nju, pomislila je Iza, kao i plave oči. Vidarica se omota plaštem, a zatim podigne dijete na bedro. Ejlina noga još nije dovoljno prizdravila za dulje hodanje. Nekoliko puta tog
- 50. 50 dana Iza ju je pustila da sama učini nekoliko koraka. Bilo joj je drago što je povremeno nosila manji teret jer je putovanje postajalo sve teže. Pleme je za sobom ostavilo široku ravnu stepu i sljedećih je nekoliko dana prelazilo valovite brežuljke koji su postajali sve strmiji. Nalazili su se u podnožju planina čiji su ledom prekriveni vrhunci bili sve bliže. Brežuljci su obrasli gustom šumom, ali ne zimzelenim drvećem, već bujnom bjelogoricom širokog zelenog lišća i kvrgavih debala. Temperatura je rasla mnogo brže nego što je bilo uobičajeno za ovo godišnje doba i to začudi Bruna. Muškarci su ogrtače zamijenili kraćim kožama koje su im otkrivale poprsje. Žene se nisu presvukle u ljetnu odjeću jer je teret bilo lakše nositi u ogrtaču koji je smanjivao trenje s tijelom. Krajolik je izgubio svaku sličnost s hladnom stepom oko njihove stare spilje. Dok je pleme prolazilo zasjenjenim dolinama i preko travnatih humaka prekrivenim gustom šumom umjerenog pojasa, Iza je sve više ovisila o znanju koje je bilo starije od njenih vlastitih sjećanja. Velika smeđa stabla hrasta, bukve, oraha, jabuke i javora bila su pomiješana s tankim ravnim stablima vrba, breza, grabova, jasika i visokim grmljem joha i lijeske. S toplim povjetarcem koji je puhao s juga stizao je i miris koji Iza nije mogla odmah prepoznati. Na zelenim brezama još su uvijek visile rese. Nježne ružičaste i bijele latice otpadale su sa rascvalih cvjetova voćki, obećavajući bogatstvo jeseni. Probijali su se kroz gusto grmlje i povijuše guste šume i penjali uz gole vrleti. Kad se kroz zemlju počelo pomaljati kamenje, obronci okolnih brežuljaka bili su obojeni zelenom bojom svih nijansi. Dok su se penjali, pojavila se i tamnija boja borova, a s njom i srebrne jele. Tu i tamo vidjela bi se i pokoja omorika. Tamnija boja četinjača miješala se sa svijetlijim nijansama bjelogorice i pastelnim, blijedozelenim listovima manjih biljaka. Mahovine i trave dodavale su svoj doprinos zelenom mozaiku bujnog raslinja i prizemnih biljaka, od šumske
- 51. 51 kiselice s listom sličnim djetelini do sočnog raslinja koje se držalo izloženih padina. Na šumskom je tlu bilo razbacano divlje cvijeće, bijeli ljiljani, žute ljubice, ružičasti glog, dok su žuti sunovrati i plavi i žuti encijani prekrivali neke više livade. Na nekoliko zasjenjenih mjesta posljednji žuti, bijeli i ljubičasti šafrani hrabro su pokazivali glave. Nakon što je dospjelo do vrha strme padine, pleme se zaustavilo da se odmori. Pod njima su se pružale šumom obrasle padine brežuljaka koje su naglo prelazile u ravnu stepu što se širila sve do obzora. S njihovog povišenog položaja mogli su u daljini nazrijeti nekoliko krda što su pasla visoku travu koju je ljetna vrućina već polako prebojila zlaćanom bojom. Brzi lovci, s malo tereta i bez teško opterećenih žena koje su ih usporavale, mogli bi odabrati plijen između nekoliko vrsta divljači, i još stići u stepu za manje od pola jutra. Nebo na istoku, nad širokom ravnicom, bilo je vedro, ali s juga su brzo stizali olujni oblaci. Nastave li svoj put, stići će do planinskog lanca na sjeveru i sav će svoj vlažni teret ispustiti na pleme. Brun se s muškarcima okupio izvan kruga žena i djece, ali zabrinuti namrgođeni pogledi i pokreti rukama jasno su pokazivali o čemu razgovaraju. Pokušali su odlučiti hoće li se vratiti. Krajolik je bio nepoznat, ali još je važnije bilo to što su se previše udaljili od stepe. Premda su u podnožju planine uočili mnogo životinja, to nije bilo ništa prema divovskim krdima što su pasla na travnatim ravnicama u nizini. Životinje su lakše lovili na otvorenom jer se nisu mogle sakriti. Šuma je, uostalom, sakrivala i mnoge četveronožne lovce. Životinje s ravnice bile su društvenije, sakupljale su se u krda, sasvim različito od šumske divljači koja je najčešće živjela osamljeno ili u manjim obiteljima. Iza je nagađala da će se najvjerojatnije vratiti, što će veliki napor uspinjanja uz planinu učiniti posve uzaludnim. Sve više kišnih oblaka utjecalo je i na raspoloženje umornih i potištenih putnika. Dok su čekali, Iza spusti Ejlu i teret na zemlju. Uživajući u slobodi pokreta već
- 52. 52 gotovo posve zdrave noge, dijete se udalji od plemena. Iza je vidjela kad je zamicala za izbočenu stijenu upravo pred njima. Nije htjela da djevojčica ode predaleko. Muškarci će završiti razgovor svakog trenutka i Brun neće dobrohotno gledati djevojčicu ako zadrži odlazak. Pošla je za njom i kad je zaobišla stijenu ugleda dijete, ali i nešto zbog čega joj srce zakuca mnogo brže. Požuri natrag, bacajući brze poglede preko ramena. Nije se usudila prekinuti Bruna i muškarce pa je nestrpljivo čekala da se raziđu. Brun ju je vidio, pa premda to nije pokazivao, znao je da je nešto muči. Čim su se muškarci razdvojili, Iza otrči do Bruna, sjedne pred njega prekriženih nogu i pogleda u zemlju - bio je to položaj koji je značio da želi razgovarati s njim. Mogao ju je saslušati ili ne. To je ovisilo samo o njemu. Kad ne bi obratio pozornost na nju, ne bi mu smjela reći što joj je na umu. Brun se pitao što zapravo želi. Zapazio je lutanje djevojčice - kad je bilo u pitanju pleme, malo mu je što promicalo - ali imao je mnogo prečih briga. Sigurno je u pitanju nešto s djetetom, namršteno je mislio. Pomišljao je da zanemari Izinu molbu. Bez obzira što je govorio Mog- ur, nije mu se sviđalo da je s njima dijete Drugih. Podigao je glavu i ugledao čarobnjaka kako ga gleda. Pokušao je razabrati što jednooki starac razmišlja, ali nije mogao pročitati ravnodušno lice. Vođa ponovno pogleda ženu koja mu je sjedila do nogu. Njen je položaj odavao napeto uzbuđenje. Stvarno je uznemirena, mislio je. Brun nije bio bezosjećajan čovjek i vrlo je držao do kćeri svoje majke. Uprkos teškoćama koje je prošla sa svojim muškarcem, uvijek se dobro ponašala. Bila je primjer drugim ženama i rijetko ga je gnjavila beznačajnim zahtjevima. Možda bi je trebao saslušati jer i tako ne mora postupiti po njenoj želji. Spustio je ruku i dotakao je po ramenu.
- 53. 53 Kad je osjetila dodir, Izin dah eksplodira. Nije ni primijetila da ne diše. Dopustit će joj da govori! Toliko se dugo predomišljao pa je već bila sigurna da neće obratiti pozornost na nju. Ustala je, pokazala u smjeru hrpta i izrekla samo jednu riječ: — Spilja! SPILJA Brun se okrene na peti i krene prema hrptu. Kad je zaobišao veliku stijenu koja je zaklanjala vidik na drugu stranu, stao je kao ukopan. Bio je zapanjen onim što je vidio. Krv je snažnije potekla njegovim žilama. Spilja! I to kakva spilja! Čim ju je ugledao znao je da više ne treba tražiti. Jedva je savladavao osjećaje. Uz veliki napor volje usredotočio se na izgled i smještaj spilje. Djevojčicu gotovo nije zamjećivao. Čak i s udaljenosti od nekoliko stotina metara, trokutasti je ulaz nepravilnog oblika, urezan u sivkastosmeđoj planinskoj stijeni, obećavao dovoljno prostora za cijelo pleme. Otvor je gledao na južnu stranu pa je po sav dan bio izložen sunčevoj svjetlosti. Kao da potvrđuje tu činjenicu nekoliko se sunčevih zraka probilo kroz tmaste oblake i obasjalo široku crvenkastu terasu pred spiljom. Brun je pogledom preletio okolicu. Velike stijene sa sjeverne i jugoistočne strane štitile su spilju od vjetrova. U podnožju blage padine zapadno od ulaza žuborio je potočić. Tako pogodno mjesto za nastanjivanje Brun još nikad nije vidio. Potiskujući oduševljenje dao je znak Grodu i Krebu. Oni mu se pridruže u podrobnijem istraživanju spilje. Dva su muškarca požurila prema vođi. Iza pode po Ejlu. Prije nego što se zajedno s djetetom vratila do skupine i počela živo gestikulirati, i ona je malo bolje pogledala spilju. Brunovo potiskivanje osjećaja dovoljno je govorilo samo za sebe. Znali su da je spilja pronađena te da je Brun smatra pogodnom za useljavanje. Sunčeve zrake probijale su se
- 54. 54 kroz tmurne oblake i ispunjavale ozračje dahom nade. Pleme je nestrpljivo čekalo. Dok su se približavali spilji, Brun i Grod čvršće uhvate koplja. Nisu vidjeli znakove ljudskog prisustva, ali to ipak nije značilo da u njoj nema stanovnika. Kroz veliki otvor lepršale su vesele ptičice. To je dobar znak, mislio je Mog-ur. Što su bili bliže, opreznije su koračali. Dok su u širokom luku obilazili ulaz, Brun i Grod pozorno su tražili tragove životinja. Najnoviji su bili stari nekoliko dana. Snažni su zubi pregrizli velike butne kosti: čopor hijena iskoristio je spilju za privremeno sklonište. Napale su ostarjelog jelena i dovukle truplo da ga pojedu u miru i sigurnosti. Sa zapadne strane ulaza u spilju, gotovo skriveno gustim grmljem i isprepletenim povijušama, nalazilo se jezerce. Iz njega je niz padinu istjecao potočić. Dok su Grod i Kreb čekali pred otvorom, Brun je pogledao odakle dolazi voda. Izvor se nalazio u strmoj vanjskoj stijeni spilje. Iskričava voda bila je ledeno hladna i kristalno bistra. Brun je to dodao povoljnim svojstvima mjesta, a zatim se vratio do ulaza. Sve je dosad bilo vrlo pogodno, ali odluka će pasti tek nakon pregleda unutarnjosti spilje. Dva lovca i obogaljeni čarobnjak spreme se za ulazak. Vrate se do istočnog dijela otvora, pogledaju prema visokom svodu i krenu u unutarnjost planine. Napetih živaca, oprezno su napredovali. Držali su se gotovo okomite stijene. Kad su se oči navikle na tamu, od iznenađenja gotovo nisu mogli doći k sebi. Visoki je strop obuhvaćao ogromnu dvoranu, mnogo puta veću nego što im je bila potrebna. Pozorno su promatrali stijenu i tražili otvor koji vodi dublje u planinu. U stražnjem dijelu spilje pronašli su još jedan izvor. Voda je nakon nekoliko metara ponirala u tlo. Odmah do njega stijena je naglo skretala prema ulazu. Slijedili su je i ponovno stigli do bolje osvijetljenih dijelova spilje. Najednom su mjestu ugledali tamnu pukotinu. Na