Prošli put smo se sreli u 2012-toj. Poslednji slajd je bio šaljiv i govorio je o tome kako svake godine prolongiramo iste odluke i da to odlaganje dovodi do duhovitih situacija. Siguran sam da ste 1. januara i vi postavili pred sebe neke zadatke i da ste doneli neke odluke. Danas je 10. januar, skoro da je prošlo 2 nedelje i pravi je trenutak da porazgovaramo dokle ste izdržali sa novogodišnjim obećanjima? Kažem da je sada pravi trenutak, jer istraživanja pokazuju da pomenute odluke prekršimo najkasnije 2 nedelje nakon Nove godine. Od 4.000 ispitanih ljudi tačno 50% tvrdi da su barem jednom u životu odlučili da će s Novom godinom promeniti loše navike. Ma koliko to izgledalo jednostavno, na kraju sve ispadne maltene nemoguće. Samo svaki 11-ti u tome uspe da istraje 6 meseci. 20 % njih je ove godine odlučila da smanji alkohol, 34 % da troši manje novca, a 22 % da više vežba i da smanji unos slatkiša. Cilj ovog našeg sastanka je da podignemo uspešnost vaše istrajnosti i da odluke koje donesete zaista i sprovedete u delo. Prvo da vidimo zašto ne možemo da budemo istrajni? Prošli put sam vam preporučio knjigu „Doručak sa Sokratom“ čiji je autor Robert Rouland Smit. Interesantno mi je da sam u njoj pronašao neke odgovore i na ovo pitanje. Dakle, u knjizi se citira Frojd i njegov stav da je svemu kriv naš ego, koji obožava rutinu. Naša želja da budemo mršaviji, da budemo zdraviji, manje da pijemo i pušimo i da budemo u boljoj kondiciji na naš ego deluje kao otvorena provokacija. Ego želi miran život i oko vrata je stavio natpis „ne uznemiravaj“. Očigledno naš ego takvim ponašanjem najviše utiče na stvaranje navika, koje su njemu melem za dušu. Svaki naš dan liči jedan na drugi. Naravno da to naš ego ne dozvoljava promenu. Ustajemo, obavljamo higijenu, tuširamo, doručkujemo, spremamo za posao... Stvorili smo rutinu u kojoj naš ego uživa. Ali tu nije kraj. Šta će biti ako krenemo da iz kreveta ustajemo uvek na istu nogu. Da sapun uvek ostavljamo u istom položaju? Da za doručak so i biber ređamo po istovetnom rasporedu na stolu? To su već rituali. Od njih do opsesivno-kompulsivnog ponašanje je samo jedan korak pa je interesantno da i o tome pročitate u knjizi. Za sada dovoljno je da smo otkrili glavnog krivca što ne uspevamo da izdržimo u našim odlukama. A sada prelazimo na to šta možemo da uradimo...