O slideshow foi denunciado.
Utilizamos seu perfil e dados de atividades no LinkedIn para personalizar e exibir anúncios mais relevantes. Altere suas preferências de anúncios quando desejar.

Sylvia Day-Pred tobom

321 visualizações

Publicada em

Sylvia Day-Pred tobom

Publicada em: Diversão e humor
  • Seja o primeiro a comentar

Sylvia Day-Pred tobom

  1. 1. Pompea -1- Sylvia Day Pred tobom Naslov izvornika: Bared to You
  2. 2. Pompea - 2 - Ovu knjigu posvećujem doktoru Davidu Allenu Goodwinu. Moja ljubav i zahvalnost nemaju granica. Hvala ti, Dave. Spasio si mi život.
  3. 3. Pompea -3- 1.Poglavlje Trebali bismo otići u neki bar i proslaviti." Nije me iznenadila ushićena izjava mojeg cimera. Cary Taylor uvijek je pronalazio izlike za slavlje, bez obzira na to koliko nebitan i beznačajan povod bio. Oduvijek sam na to gledala kao na dio njegova šarma. "Sigurna sam da nije previše pametno piti prije prvog dana na novom poslu." "Ma, daj, Eva." Cary je sjedio na podu naše nove dnevne sobe okružen s nekoliko kutija za preseljenje i zabljesnuo me svojim osvajačkim osmijehom. Već se danima raspakiravamo, ali on još uvijek izvrsno izgleda. Vitke građe, tamne kose i zelenih očiju, Cary je bio muškarac čiji apsolutno božanstveni izgled gotovo nijednog dana u njegovu životu ništa nije umanjivalo. Možda bih mu to i zamjerila da mi nije najdraža osoba na cijelom svijetu. "Nisam mislio da se napijemo kao zvijeri", bio je uporan. "Samo pokoja čaša vina. Možemo uhvatiti happy hour i vratiti se doma do osam." "Ne znam hoću li se uspjeti vratiti na vrijeme." Rukom sam pokazala na svoje joga-hlače i odgovarajući topic za vježbanje. "Nakon što izmjerim koliko mi treba pješice do posla, idem u teretanu." "Brzo hodaj i još brže vježbaj." Nasmijala sam se vidjevši kako je Cary savršeno izvio obrvu. Bila sam totalno uvjerena da će to njegovo lice od milijun dolara jednog dana osvanuti jumbo-plakatima i u modnim časopisima širom svijeta. Bez obzira na izraz lica, jednostavno je svojom ljepotom oduzimao dah. "Može sutra poslije posla?" Ponudila sam mu kompromisni prijedlog. "Ako preživim dan, to će biti dobar razlog za slavlje." "Dogovoreno. A ja ću za to vrijeme krstiti novu kuhinju i pripremiti nam večeru." "Uh..." Cary je obožavao kuhati, ali nije bio posebno talentiran za to. "Super." Otpuhnuvši zalutali pramen kose s lica, nacerio mi se. "Imamo kuhinju za kakvu bi većina restorana ubila. Nema šanse da u njoj zaribam jelo." Ne pretjerano uvjerena u to, mahnem mu na pozdrav i zaputim se prema vratima, odlučivši izbjeći razgovor o kuhanju. Dizalom sam se spustila u prizemlje i nasmiješila se portiru kada mi je pompozno otvorio vrata prema ulici. istog trenutka kada sam zakoračila na pločnik, obgrlili su me mirisi i zvukovi
  4. 4. Pompea - 4 - Manhattana te me pozvali na istraživanje. Činilo mi se da nisam samo prešla na drugu stranu zemlje u odnosu na svoj nekadašnji dom u San Diegu, već da sam svjetovima daleko od njega. Dvije velike metropole - jedna beskrajno umjerena i uspavanih čula, druga pršti životom i frenetičnom energijom. U snovima sam zamišljala kako živim u niskoj zgradi bez dizala u Brooklynu, ali umjesto toga završila sam kao poslušna kći na Upper West Sideu. Da Cary ne živi sa mnom, bila bih užasno usamljena u tom ogromnom stanu za koji mjesečna najamnina iznosi više nego što većina ljudi zaradi u godini dana. Vratar me pozdravi dodirom prsta po šiltu kape. "Dobra večer, gospođice Tramell. Trebate li taksi večeras?" "Ne, hvala, Paule." Zaljuljala sam se na okruglim petama svojih tenisica. "Prošetat ću." Nasmiješio se. "Malo je svježije nego poslijepodne. Trebalo bi biti ugodno za šetnju." "Rekli su mi da se trebam nauživati ovog lipanjskog vremena prije nego što postane pakleno vruće." "Odličan savjet, gospođice Tramell." Prošavši ispod moderne staklene nadstrešnice na ulazu koja se nekako uspjela uklopiti u staru zgradu i susjedne građevine, uživala sam u relativnoj tišini drvoredom obrubljene ulice prije nego što sam uronila u užurbanost i prometni tijek Broadwaya. Nadala sam se da ću se jednog od tih dana potpuno uklopiti medu prave Newyorčane, no za sada sam se još uvijek osjećala poput varalice. Imala sam i adresu i posao, ali i dalje sam se pribojavala podzemne željeznice, a ni dozivanje taksija nije mi polazilo za rukom. Nastojala sam ne hodati uokolo širom otvorenih očiju i sa zbunjenim izrazom na licu, ali nije mi uspijevalo. Toliko je toga bilo za vidjeti i doživjeti. Zadivilo mi je osjetila - miris ispušnih plinova pomiješan s mirisom hrane na pokretnim štandovima, povici prodavača stopljeni s glazbom uličnih zabavljača, veličanstven raspon lica, stilova odijevanja i naglasaka, raskoš arhitektonskih čudesa... I automobili. Isuse Kriste. Nigdje i nikada prije nisam vidjela takvu podivljalu bujicu automobila. U svakom trenutku mogla su se vidjeti barem jedna kola hitne pomoći, policijski automobil ili vatrogasno vozilo koje se pokušava probiti kroz poplavu žutih taksija uz zaglušno zavijanje sirena. Zadivljeno sam promatrala nezgrapne
  5. 5. Pompea - 5 - kamione za odvoz smeća kako se spretno kreću kroz jednosmjerne ulice i dostavljače paketa koji se u nastojanju da zadovolje stroge rokove hrabro probijaju između automobila tako gusto zbijenih da se gotovo dodiruju odbojnicima. Pravi Newyorčani kroče ravno kroz sve to, a svoj grad vole jednako ležerno i intimno kao omiljeni par cipela. Paru koja izvire iz rupa u pločniku i ventilacijskih otvora ne promatraju s romantičnim oduševljenjem i nisu ni trepnuli kada im je tlo pod nogama zavibriralo jer je ispod nas protutnjala podzemna željeznica, a ja sam se nacerila kao zadnji idiot i skvrčila prste na nogama. New York je za mene bio potpuno nova ljubavna afera. Oči su mi zaneseno blistale i to se vidjelo. Zbog toga sam se stvarno morala potruditi da djelujem nezainteresirano dok sam hodala prema zgradi u kojoj ću raditi. Što se mojeg posla tiče, dobila sam što sam željela. Htjela sam živjeti prema svojim mjerilima, a to je značilo početi na samom dnu. Od sutra ujutro radit ću kao asistentica Marka Garrityja u tvrtki Waters Field & Leaman, jednoj od najuglednijih marketinških agencija u Sjedinjenim Državama. Moj očuh, megafinancijaš Richard Stanton uzrujao se kada sam prihvatila taj posao, dajući mi jasno do znanja kako sam, da nisam toliko gorda, umjesto toga mogla raditi za njegova prijatelja i ubirati povlastice takva poznanstva. "Tvrdoglava si kao i svoj otac", bio je rekao. "Trebat će mu cijela vječnost da od svoje policijske plaće otplati tvoje studentske kredite." Oko toga bila se razvila velika svađa, a moj otac nije bio voljan popustiti. "Neka sam proklet ako dopustim da drugi čovjek plaća školovanje mojoj kćeri", izjavio je Victor Reyes kada je Stanton iznio svoju ponudu. Poštujem to. Mislim da je i Stanton osjećao jednako poštovanje premda to nikada ne bi priznao. Mogla sam shvatiti obojicu jer sam se pokušala izboriti za to da sama otplatim kredite... i izgubila. Za mojeg oca to je bilo pitanje časti. Moja se majka odbila udati za njega, ali on nikada nije popustio u svojoj odlučnosti da mi bude otac u svakom mogućem pogledu. Svjesna činjenice da se besmisleno pjeniti zbog nekih starih frustracija, usredotočila sam se na to da što brže stignem na posao. Odlučila sam izmjeriti koliko mi je potrebno za prelazak te kratke dionice u vrijeme gužve ponedjeljkom i bila sam zadovoljna stigavši do poslovnog tornja Crossfire, u kojem su se nalazili uredi tvrtke Waters Field & Leaman, za manje od trideset minuta. Nagnula sam glavu unatrag i pogledom slijedila obrise zgrade sve do vrha kojim
  6. 6. Pompea - 6 - zadire u nebo. Zgrada nazvana Crossfire bila je uistinu impresivan, elegantan i blistav safirni toranj koji para oblake. Još od prethodnih razgovora za posao znala sam da je unutrašnjost s druge strane slikovito ukrašenih okretnih vrata s bakrenim okvirom bila jednako zadivljujuća zbog podova i zidova od zlatastog mramora te sa zaštitarskim stolom i okretnom rampom od brušenog aluminija. Izvukla sam identifikacijsku karticu iz unutarnjeg džepa hlača i pokazala je dvojici zaštitara u crnim odijelima za recepcijom. Svejedno su me zaustavili, nesumnjivo zbog toga što, blago rečeno, nisam bila prikladno odjevena, ali odmah su me pustili. Nakon što sam se dizalom popela na dvadeseti kat, dobila sam opću predodžbu o tome koliko mi vremena treba da prijeđem cijelu rutu od kućnih vrata do vrata ureda. Bravo ja. Krenula sam prema dizalima kada je gracioznoj, savršeno njegovanoj brineti torbica zapela u okretnu rampu i iskrenula se te se iz nje prosulo brdo sitniša. Kovanice su poput kiše padale po mramoru i veselo se kotrljale, a ljudi su samo nastojali zaobići taj kaos i nastavljali svojim putem kao da ništa nisu vidjeli. Suosjećajno sam se lecnula i čučnula kako bih joj pomogla skupiti kovanice, a isto je učinio i jedan od zaštitara. "Hvala vam", rekla je, dobacivši mi brz, nervozan osmijeh. Uzvratila sam joj osmijehom. "Nema problema. I meni se to jednom dogodilo." I dalje čučeći, iskoračila sam kako bih dosegnula novčić koji je ležao blizu ulaznih vrata i naletjela na par luksuznih crnih oksfordica obavijenih crnim hlačama šivanim po mjeri. Pričekala sam trenutak da mi se čovjek makne s puta, a kada to nije učinio, izvila sam vrat unatrag kako bih podigla svoje vidno polje. Elegantno trodijelno odijelo dobrano mi je pobudilo osjetila, ali tek ga je visoko, neodoljivo, privlačno, vitko tijelo u njemu učinilo senzacionalnim. Pa ipak, uza svu tu izazovnu veličanstvenu muževnost, tek me je pogled na čovjekovo lice bacio u trans. A joj. Jednostavno... a joj. Graciozno se spustio u čučanj tik ispred mene. Pogođena svom tom izvanrednom muškošću u razini očiju, mogla sam samo zuriti. Potpuno omamljena. Zatim se nešto u zraku između nas pomaknulo. Dok mi je uzvraćao pogled, promijenio se... Kao da mu je neki štit spuznuo ispred očiju i razotkrio goruću snagu volje koja mi je isisala zrak iz pluća. Taj snažni magnetizam koji je izlučivao postajao je sve intenzivniji i pretvorio se u gotovo
  7. 7. Pompea - 7 - opipljiv utisak rezonantne i neumoljive moći. Reagirala sam potpuno instinktivno i pomaknula se unatrag te se razlijepila stražnjicom na pod. Laktovi su mi zabubnjali od silovita dodira s mramornim podom, ali jedva da sam osjetila bol. Previše me zaokupilo zurenje, potpuno me prikovala prisutnost čovjeka ispred mene. Kosa crna poput tinte uokvirila je lice čija ljepota oduzima dah. Neki bi kipar mogao zaplakati od sreće dok gleda pravilnu liniju kosti njegova lica, a čvrsto oblikovana usta, nos i oči intenzivno plave boje činili su ga barbarski božanstvenim. Plave su se oči lagano suzile iako mu je na licu i dalje lebdio istreniran flegmatični izraz. Nosio je crnu košulju i odijelo, ali kravata je bila u savršenu skladu s tim blistavim šarenicama. Pronicljive oči odmjeravale su me i napravile mi rupu u grudima. Srce mi je počelo ludo udarati, a usne razdvojile zbog ubrzana disanja. Mirisao je slatko kao grijeh. Nije to bila kolonjska voda. Možda gel za tuširanje. Ili šampon. Što god da je, bilo je apsolutno zamamno, baš kao i on sam. Pružio mi je ruku razotkrivajući dugmad za manšete od oniksa i sat vrlo skupa izgleda. Zadrhtala sam udahnuvši zrak i položila svoju ruku u njegovu. Bilo mi je poskočilo od njegova čvrstog stiska. Taj mi je električni dodir kroz ruku odaslao snažan impuls od kojeg su mi se naježile dlačice na potiljku. Nije se pomaknuo ni na trenutak, a jedna se bora pojavila između lagano namrštenih samouvjerenih obrva. "Jeste li dobro?" Obrazovan i ležeran glas, s jedva zamjetnom hrapavom notom, pobudio mi je jato leptirića u trbuhu. Pomislila sam na seks. Nevjerojatan seks. Na trenutak mi je prošlo kroz glavu da bi me mogao dovesti do vrhunca samo ako bude dovoljno dugo govorio. Usne su mi bile suhe, pa sam ih ovlažila jezikom prije nego što sam odgovorila. "Dobro sam." Ustao je s nerazmetljivom elegancijom, povlačeći i mene za sobom. I dalje smo se gledali u oči jer ja jednostavno nisam mogla skrenuti pogled. Bio je mlađi nego što sam isprva pretpostavila. Rekla bih da nema još ni trideset, ali oči su mu bile puno zrelije. Prodorne i izrazito inteligentne. Osjetila sam kako me nešto privlači k njemu, poput užeta vezanog oko struka koje on polako i neumoljivo povlači. Treptanjem se trgnuvši iz polunesvjestice, pustila sam mu ruku. Nije bio samo
  8. 8. Pompea - 8 - lijep; bio je... očaravajuće lijep. Bio je jedan od onih muškaraca kojima žene požele rastrgnuti košulju i promatrati kako se dugmad s nje raspršuje uokolo zajedno s njihovim inhibicijama. Zurila sam u njega, odjevena u uglađeno, urbano, besramno skupo odijelo i mislila na sirov, iskonski seks od kojeg se plahte trgaju u komadiće. Sagnuo se i podigao identifikacijsku karticu za koju nisam ni znala da sam je ispustila, oslobodivši me tako svog provokativnog pogleda. Mozak mi se postupno vraćao u normalu. Ljutila sam se na samu sebe zbog toga što sam se osjećala toliko nelagodno, dok je on istovremeno potpuno vladao sobom. A zašto? Zato što sam bila potpuno omamljena, dovraga. Podigao je pogled prema meni, a ta poza - gotovo je klečao preda mnom - ponovno me izbacila iz ravnoteže. Gledao me u oči dok se pridizao. "Jeste li sigurni da ste dobro? Trebali biste malo sjesti..." Lice mi se zažarilo. Baš zgodno, ispala sam tako smotana i nespretna pred najsamouvjerenijim i najgracioznijim muškarcem kojeg sam u životu vidjela. "Samo sam izgubila ravnotežu. Dobro sam." Svrnuvši pogled u stranu, zapazila sam ženu koja je istresla sadržaj svoje torbice. Zahvaljivala je zaštitaru koji joj je pomogao; zatim mi je počela prilaziti, naširoko se ispričavajući. Okrenula sam se prema njoj i pružila joj nekoliko kovanica koje sam prikupila, ali njezinu je pozornost privuklo božanstvo u odijelu i istog je trenutka potpuno zaboravila na mene. Pričekavši trenutak, jednostavno sam pružila ruku i ubacila joj sitniš u torbu. Zatim sam riskirala i još ga jednom pogledala te shvatila da me i dalje promatra dok je brineta svesrdno zahvaljivala. Njemu. Ne meni, naravno, koja sam joj zapravo pomogla. Upala sam joj u riječ. "Mogu li, molim vas, dobiti svoju karticu?" Pružio mi ju je. Premda sam je nastojala uzeti ne dodirujući ga, njegovi su prsti okrznuli moje i ponovno me ispunili nabojem svijesti o njegovoj privlačnosti. "Hvala", promucala sam netom prije nego što sam se provukla pokraj njega i kroz pomična vrata izjurila na ulicu. Zastala sam na pločniku, pohlepno gutajući newyorški zrak ispunjen mirisima milijun drugih stvari, nekih dobrih i nekih otrovnih. Pred zgradom bio je parkiran elegantan crn terenac Bentley, a na njegovim besprijekorno čistim zatamnjenim prozorima vidjela sam svoj odraz. Lice mi je gorjelo, a sive oči prekomjerno su se sjajile. Već sam prije vidjela taj izraz na
  9. 9. Pompea - 9 - svojem licu - u ogledalu kupaonice neposredno prije nego što odem u krevet s muškarcem. Bio je to izraz koji govori "spremna sam za seks" i u tom mu trenutku apsolutno nije bilo mjesto na mojem licu. Isuse. Daj se saberi. Nakon samo pet minuta s gospodinom Mračnim i Opasnim bila sam ispunjena nekom razdražljivom, uzburkanom energijom. Još sam uvijek osjećala njegovu magnetsku privlačnost, neobjašnjiv poriv da se vratim unutra gdje se on nalazio. Mogla sam izmisliti izgovor da nisam dovršila ono što sam u Crossfire došla obaviti, ali znam da bih se poslije zbog toga grizla. Koliko ću puta u jednom danu napraviti budalu od sebe? "Dosta", tiho sam prekorila samu sebe. "Kreni dalje." Automobilske sirene zaparale su zrak kada je jedan taksi izletio tek koji centimetar ispred drugog te nagazio na kočnicu kada su smioni pješaci zakoračili na zebru nekoliko sekundi prije nego što se svjetlo na semaforu promijenilo. Uslijedila je vika, rafalna paljba pogrdnih riječi i pokreta rukama koji u sebi nisu nosili nikakav istinski gnjev. Već za nekoliko trenutaka svi će sudionici zaboraviti razmjenu povika, koja je bila tek jedan otkucaj srca u prirodnom ritmu velegrada. Stopila sam se s pješačkim prometom i krenula prema teretani, a na licu mi je zatitrao smiješak. O, New Yorče, pomislila sam, ponovno se osjetivši smirenom. Zakon si. Planirala sam se zagrijati za traci za trčanje, a zatim popuniti sat vremena na nekoliko sprava, no tada sam vidjela da upravo kreće početnički tečaj kick boxinga, pa sam umjesto toga slijedila grupu polaznika koji su čekali instruktora. Kada je sat završio, osjećala sam se puno bolje, baš kao ona stara. Mišići su mi treperili od savršene količine umora i znala sam da ću poslije toga spavati kao beba. "Super ti ide." Ručnikom sam obrisala znoj s lica i pogledala mladića koji mi se obratio. Visok i elegantno mišićav, imao je živahne smeđe oči i savršen maslinasti ten. Trepavice su mu bile zavidne debljine i dužine, a glava obrijana. "Hvala ti." Usta mi se izviju u zafrkantski smiješak. "Vraški se vidjelo da mi je prvi put, ha?" Nacerio se i pružio mi ruku. "Parker Smith." "Eva Tramell."
  10. 10. Pompea - 10 - "Pokreti su ti prirodno elegantni, Eva. Uz malo vježbe mogla bi doslovno rasturati. U gradu kao što je New York, imperativ je poznavati tehnike samoobrane." Rukom je pokazao na plutenu ploču ovješenu na zid. Bila je prekrivena posjetnicama i lecima pričvršćenim čavlićima. Otrgnuo je zastavicu s dna fluorescentno obojena lista papira i pružio mi je. "Jesi li čula za krav magu?" "U nekom filmu s Jennifer Lopez." "Ja ga podučavam i volio bih podučiti i tebe. Tu ti je moja web stranica i telefonski broj studija." Svidio mi se njegov pristup. Bio je izravan, baš kao i njegov pogled, a osmijeh mu je bio iskren. Pitala sam se nije li to možda uvod u kakav zavodnički ulet, ali držanje mu je bilo cool, pa nisam mogla sa sigurnošću zaključiti. Parker je prekrižio ruke i pokazao fino oblikovane bicepse. Na sebi je imao crnu majicu bez rukava i dugu trenirku. Conversice su mu djelovale udobno razgaženo, a ispod ovratnika izvirivale su tetovaže s tribal uzorkom. "Na web stranici pronaći ćeš raspored treninga. Dođi pogledati, i vidi odgovara li ti." "Svakako ću razmisliti o tome." "Odlično." Ponovno mi je pružio ruku, a stisak mu je bio čvrst i samouvjeren. "Nadam se da se vidimo." * Kada sam se vratila, po stanu se razlijegao fenomenalan miris, a iz surround sound zvučnika Adele je duboko emotivno pjevušila o uzaludnoj potrazi za pravom ljubavi. Pogledala sam preko dnevne sobe u kuhinju i vidjela Caryja kako se ljulja u ritmu glazbe dok nešto miješa na štednjaku. Na radnoj površini uz štednjak stajala je otvorena boca vina i dvije čaše, od kojih je jedna dopola bila napunjena crnim vinom. " Hej !" zazvala sam ga približavajući mu se. "Što se kuha? I stignem li se prvo otuširati?" Ulio je vino u drugu čašu i pružio mi je preko šanka uvježbanim i elegantnim
  11. 11. Pompea - 11 - pokretima. Na prvi pogled nitko ne bi rekao da je djetinjstvo proveo balansirajući između majke ovisne o drogi i udomiteljskih domova, nakon čega je uslijedio pubertet koji je proveo u popravnim domovima za mladež i državnim institucijama za rehabilitaciju. "Tjestenina s mesnim umakom. I pričekaj s tuširanjem, večera je gotova. Jesi li se zabavila?" "Jesam, kad sam stigla u teretanu." Izvukla sam jedan od barskih stolaca od tikovine i sjela. Ispričala sam mu o tečaju kick boxinga i Parkeru Smithu. "Ideš sa mnom?" "Na krav magu?" Cary odmahne glavom. "To je presirovo za mene. Bio bih sav prekriven modricama, a to bi me moglo stajati angažmana. Ali, ići ću s tobom i malo baciti oko, za slučaj da je tip neki smutljivac." Promatrala sam ga kako sipa tjesteninu u pripremljeno cjedilo. "Smutljivac, ha?" Tata me dobro naučio čitati muškarce, zbog čega sam odmah znala da bog u odijelu predstavlja nevolju. Obični vam ljudi uz pomoć nude i simboličan smiješak, tek toliko da uspostave trenutačnu vezu koja olakšava situaciju. A s druge strane, ni ja se njemu nisam nasmiješila. "Malena", reče Cary, vadeći zdjelice iz kuhinjskog ormarića, "ti si zanosna, seksi žena. Sumnjiv mi je svaki muškarac koji nema muda da te otvoreno pozove na izlazak." Uzvratila sam mu mrštenjem nosa. Dodao mi je zdjelicu koja je sadržavala tanušne špagete prekrivene oskudnim umakom od rajčice s komadićima mljevene govedine i graška. "Nešto te muči. Što je bilo?" Hm... Primila sam dršku žlice koja je izvirivala iz zdjelice i odlučila ne komentirati hranu. "Mislim da sam danas naletjela na najzgodnijeg muškarca na planetu. Možda čak i na najzgodnijeg muškarca u povijesti čovječanstva." "A, da? Mislio sam da sam to ja. Pričaj mi." Cary najradije jede stojećke, pa je ostao s druge strane šanka i naslonio se na kuhinjski element. Gledala sam kako uzima nekoliko zalogaja svoje vlastite kulinarske umotvorine prije nego što sam i sama odlučila kušati. "Nema se tu zapravo puno reći. Rasipala sam se stražnjicom nasred predvorja u Crossfireu, a on mi je pomogao da ustanem."
  12. 12. Pompea - 12 - "Je li visok ili nizak? Plav ili tamnokos? Nabildan ili vitak? Kakve su mu boje oči?" Drugi sam zalogaj isprala s malo vina. "Visok. Tamnokos. Vitak i nabildan. Plave oči. Bezobrazno bogat, sudeći po odjeći i modnim dodacima. I nevjerojatno seksi. Znaš kako to obično biva - na neke zgodne frajere hormoni ti uopće ne polude, dok neki neprivlačni tipovi imaju nevjerojatno snažnu seksualnu privlačnost. Ovaj tip ima sve." U trbuhu mi je zatitralo kao onog trenutka kada me Mračni i Opasni dodirnuo. U mislima mi je i dalje bila kristalno jasna slika njegova prekrasnog lica. Muškarcima bi trebalo zakonom zabraniti da tako fenomenalno izgledaju. Moje se spržene moždane stanice još nisu oporavile od susreta s njim. Cary se laktom oslonio na radnu plohu, a duge šiške pale su mu preko jednog blistavo zelenog oka. "I, što se dogodilo nakon što ti je pomogao ustati?" Slegnuh ramenima. "Ništa." "Ništa?" "Otišla sam." "Molim? Nisi koketirala s njim?" Uzela sam još jedan zalogaj. Zapravo, jelo i nije bilo tako loše. Ili sam ja umirala od gladi. "Cary, on nije tip muškarca s kojim možeš koketirati." "Takav muškarac ne postoji. Čak i sretno oženjeni povremeno vole bezazleno koketiranje." "Na tom tipu nije bilo ničeg bezazlenog", rekoh oporo. "A, jedan od tih." Cary mudro kimne glavom. "Zločesti dečki mogu biti zabavni, ako im se ne približiš previše." On to, naravno, dobro zna; pod noge mu padaju muškarci i žene svih dobnih kategorija. Pa ipak, svaki put nekako bi mu pošlo za rukom odabrati krivog partnera. Hodao je s vrebačima, preljubnicima, ljubavnicima koji su prijetili da će se ubiti zbog njega i ljubavnicima s boljim polovicama koje mu nisu spomenuli... Sve je redom proživio. "Ne mogu zamisliti da bi ovaj tip mogao biti zabavan", rekla sam. "Djeluje mi previše žestoko. No, kladim se da je zbog sve te žestine super u krevetu."
  13. 13. Pompea - 13 - "E, sad pametno zboriš. Zaboravi stvarnog tipa. Ubaci samo njegovo lice u svoje maštarije i neka tamo bude savršen." S obzirom na to da sam tipa prije htjela u potpunosti izbaciti iz glave, promijenila sam temu. "Imaš li sutra sastanak u nekoj od agencija?" "Naravno." Cary je počeo u detalje iznositi svoj raspored, navodeći reklamu za traperice, sredstvo za samotamnjenje, donje rublje i parfem. Sve sam drugo protjerala iz misli te sam se usredotočila na njega i njegov sve veći uspjeh. Potražnja za Caryjem Taylorom rasla je iz dana u dan, a on je kod fotografa stjecao dobru reputaciju i pohvale na račun svoje profesionalnosti i točnosti. Bila sam oduševljena zbog njega i tako ponosna. Prešao je dug put i doživio puno ružnih stvari. Tek nakon večere uočila sam dvije velike kutije s poklonima, naslonjene na trosjed. "Što je to?" "To je", reče Cary, pridruživši mi se u dnevnoj sobi, "vrh vrhova." Odmah sam znala da su pokloni od Stantona i mame. Mojoj je majci novac bio neophodno potreban za sreću i bilo mi je drago što Stanton, suprug broj tri, ne samo da je mogao ispuniti tu njezinu potrebu, nego i potrebe njezinih bližnjih. Često bih poželjela da tome već jednom dođe kraj, ali mama se teško mirila s činjenicom da ja na novac gledam potpuno drugačije od nje. "Što je sad poslala?" Stavio mi je ruke na ramena, što mu nije bio nikakav problem jer je za pedalj bio viši od mene. "Ne budi nezahvalna. On voli tvoju mamu. Hoće je razmaziti, a ona hoće razmaziti tebe. Svidjelo se to tebi ili ne, on to ne radi zbog tebe. Radi to zbog nje." S uzdahom se složim s njim. "Što je unutra?" "Glamurozna obleka za subotnju humanitarnu večeru za pravobraniteljski centar. Božanstvena haljina za tebe i Brionijev smoking za mene jer kupujući darove meni, zapravo čini nešto za tebe. Puno si tolerantnija prema njemu dok imaš mene da slušam tvoje zvocanje." "Upravo tako. Hvala bogu da to zna." "Naravno da zna. Stanton ne bi bio multimilijarder da ne zna sve." Cary me primio za ruku i odvukao do paketa. "Daj, dođi, pogledaj."
  14. 14. Pompea - 14 - Deset minuta do osam sljedećeg jutra prošla sam kroz pomična vrata u Crossfireu i ušla u predvorje. Želeći već prvog dana ostaviti najbolji mogući dojam, odlučila sam se za jednostavnu ravnu haljinu usklađenu s crnim salonkama kojima sam u dizalu, na putu prema gore, zamijenila cipele za hodanje. Podigla sam plavu kosu i savila je u prekrasnu punđu u obliku broja osam, koju mi je Cary ljubazno složio tog jutra. Ja baš i nisam bila previše spretna s kosom, ali on je mogao složiti frizure koje su bile prava umjetnička remek-djela. Stavila sam male biserne naušnice koje mi je tata poklonio kad sam diplomirala i Rolex od Stantona i mame. Na trenutak sam pomislila da sam previše truda uložila u svoj izgled, no kada sam zakoračila u predvorje, sjetila sam se kako sam pala na pod u odjeći za vježbanje i bila sam zahvalna što nimalo ne sličim na tu ne odveć dražesnu djevojku. Čini se da ni dvojica zaštitara nisu zbrojila dva i dva kada sam im na putu prema pomičnoj rampi pokazala svoju identifikacijsku karticu. Na dvadesetom katu izašla sam u predvorje tvrtke Waters Field & Leaman. Preda mnom bio je zid od neprobojnog stakla oko dvokrilnih vrata kroz koja se ulazi na recepciju. Djevojka koja je sjedila za stolom u obliku polumjeseca vidjela je karticu koju sam joj pokazala kroz staklo. Pritiskom na tipku otvorila mi je vrata dok sam karticu spremala u torbu. "Bok, Megumi", pozdravila sam je zakoračivši unutra, diveći se njezinoj bluzi boje brusnice. Bila je miješane rase, zasigurno dijelom azijske krvi, i izrazito zgodna. Crnu, gustu kosu oblikovala je u elegantnu bob-frizuru, nešto kraću odostraga i ravno odrezanu sprijeda. Imala je tople, bademaste smeđe oči te pune i prirodno ružičaste usne. "Bok, Eva. Mark još nije stigao, ali znaš kamo trebaš ići, zar ne?" "Svakako." Maknuvši joj, krenula sam hodnikom lijevo od recepcije sve dokraja, gdje sam još jednom skrenula lijevo i našla se u nekada otvorenom prostoru, sada podijeljenom na odjeljke. Jedan je bio moj i otišla sam ravno do njega. Torbicu i vrećicu s cipelama ravnih peta za hodanje ubacila sam u donju ladicu metalnog ormarića; zatim sam pokrenula računalo. Ponijela sam nekoliko predmeta kojima ću personalizirati prostor i izvadila ih iz torbe. Jedan od njih bio je uokviren kolaž od tri fotografije - ja i Cary na plaži Coronado, mama i Stanton na njegovoj jahti na Francuskoj rivijeri i tata na dužnosti u svom policijskom
  15. 15. Pompea - 15 - automobilu u Oceansideu u Kaliforniji. Drugi je predmet bio aranžman raznobojna staklenog cvijeća koji mi je Cary poklonio upravo tog jutra kao "dar za prvi dan". Smjestila sam ga pokraj grupice fotografija i naslonila se da vidim kako to sve zajedno izgleda. "Dobro jutro, Eva." Ustala sam i našla se licem u lice sa svojim šefom. "Dobro jutro, gospodine Garrity." "Zovi me Mark, molim te. Dođi u moj ured." Slijedila sam ga niz hodnik i ponovno razmišljala o tome kako je moj novi šef veoma ugodan oku, blistavo tamna tena, uredne kozje bradice i nasmiješenih smeđih očiju. Mark je imao četvrtastu čeljust i šarmantan izvijen osmijeh. Bio je u dobroj kondiciji, a njegovo samouvjereno držanje ulijevalo je povjerenje i poštovanje. Rukom mi je pokazao na jedan od dva stolca ispred svog radnog stola od stakla i kroma te pričekao da sjednem prije nego što se smjestio u svoj ergonomski oblikovan stolac. S nebom i neboderima u pozadini Mark je djelovao uspješno i moćno. Ustvari, on je još uvijek bio samo junior account manager, a njegov ured tek ormar u usporedbi s uredima direktora i izvršnih šefova, ali pogledu kroz njegov prozor nije bilo zamjerke. Naslonio se i nasmiješio. "Jesi li se smjestila u novi stan?" Iznenadilo me što je to zapamtio, ali bilo mi je i drago. Upoznala sam ga na drugom razgovoru za posao i odmah mi se svidio. "Manje-više", odgovorila sam. "Još se tu i tamo nađe neka neraspakirana kutija." "Došla si iz San Diega, zar ne? Grad je lijep ali toliko različit od New Yorka. Nedostaju li ti palme?" "Nedostaje mi suhi zrak. Na ovdašnju se vlagu treba priviknuti." " Čekaj samo da se ljeto zažari." Osmjehnuo se. "Dakle... tebi je danas prvi dan ovdje, a ti si meni prva asistentica, stoga ćemo svoju suradnju morati osmisliti u hodu. Ja nisam navikao delegirati poslove, ali siguran sam da ću brzo pohvatati konce." Odmah mi je laknulo. "A ja se veselim poslovima koje ćeš mi delegirati." "Za mene je velik korak naprijed imati nekog poput tebe, Eva. Volio bih da budeš
  16. 16. Pompea - 16 - sretna dok radiš ovdje. Piješ li kavu?" "Kava mi je jedna od najvažnijih namirnica." "Ah, asistentica po mom ukusu." Još se šire osmjehnuo. "Neću od tebe tražiti da mi donosiš kavu, ali ne bih imao ništa protiv da mi pomogneš dokučiti kako rade oni novi aparati za kavu koje su upravo postavili u sobama za odmor." Nacerila sam se. "Nema problema." "Nije li tužno što trenutačno nemam nikakav drugi zadatak za tebe?" Zbunjeno se protrlja po potiljku. "Kako bi bilo da ti pokažem projekte na kojima trenutačno radim i da odatle krenemo?" * Ostatak dana prošao je kao u magli. Mark je održao dva kratka sastanka s klijentima i jedan dug s kreativnim timom koji radi na konceptualnim idejama za jednu strukovnu školu. Bilo je fascinantno promatrati iz prve ruke kako različiti odjeli unutar agencije preuzimaju štafetu jedan od drugog i pronose reklamnu kampanju od prvog prijedloga do ostvarenja. Možda sam mogla ostati malo duže i bolje se upoznati s rasporedom ureda, ali u deset do pet zazvonio mi je telefon. "Ured Marka Garrityja. Eva Tramell pri telefonu." "Dovući se doma i idemo na ono piće koje si jučer odgodila za danas." Nasmiješim se na Caryjevu odglumljenu neumoljivost. "Dobro, dobro. Stižem." Ugasila sam računalo i izašla iz ureda. Stigavši do dizala, izvadila sam mobitel kako bih Caryju napisala kratku SMS-poruku "krenula sam". Zvuk zvonca upozori me na to koje se dizalo zaustavlja na mojem katu pa se ja pomaknem kako bih stala ispred njega, samo na trenutak svrnuvši pozornost na mobitel i pritisnuvši tipku pošalji. Vrata se otvore i ja zakoračim prema njima. Podignem pogled kako bih vidjela kuda idem i susretnem plave oči. Zastane mi dah. Jedini putnik u dizalu bio je bog seksa.
  17. 17. Pompea - 17 - 2.poglavlje Na sebi je imao srebrnu kravatu i blistavo bijelu košulju, pa je potpun nedostatak boje naglašavao te nevjerojatne plave šarenice. Stajao je raskopčana sakoa i s rukama nemarno naguranim u džepove hlača, a ugledavši ga, učinilo mi se kao da sam se zabila u zid za koji nisam ni znala da je tamo. Zaustavila sam se s trzajem, pogleda prikovana za čovjeka koji je sada bio još impresivniji nego što mi je ostao u sjećanju. Još nikada nisam vidjela tako intenzivno crnu kosu. Sjajnu i malo dužu, pa su mu vrhovi doticali ovratnik sakoa. Upravo je ta seksi dužina bila onaj krunski detalj koji je prevagnuo u korist privlačnosti zločestog dečka pred uspješnim poslovnim čovjekom, poput tučenog vrhnja povrh moussea od čokolade i sladoleda. Kao što bi moja majka rekla, samo vucibatine i razbojnici imaju takvu kosu. Dlanovi su mi se skvrčili odupirući se porivu da je dodirnem i vidim je li uistinu poput najmekše svile na koju nalikuje. Vrata su se počela zatvarati. Lagano je zakoračio prema naprijed i pritisnuo dugme na ploči kako bi ostala otvorena. "Ovdje ima dovoljno mjesta za nas oboje, Eva." Zvuk njegova baršunastog, neodoljivog glasa trgne me iz trenutačne omamljenosti. Otkud mi zna ime? Zatim se sjetim da je podigao moju identifikacijsku karticu kada sam je ispustila na pod u predvorju. Trenutak sam razmišljala o tome trebam li mu reći da nekog čekam pa ću se spustiti sljedećim dizalom, ali mozak mi ponovno proradi. Koji mi je vrag? Očito je da radi u Crossfireu. Ne mogu ga izbjegavati svaki put kad ga vidim, a i zašto bih? Želim li postići to da ga mogu gledati i njegovu privlačnost uzimati zdravo za gotovo, moram ga sretati dovoljno često da mi postane nezanimljiv poput namještaja. Ha! Da bar. Ušla sam u dizalo. "Hvala." Otpustio je tipku i zakoračio unatrag. Vrata su se zatvorila i dizalo se počelo spuštati. istog sam trenutka požalila svoju odluku da podijelim dizalo s njim.
  18. 18. Pompea - 18 - Toliko sam bila svjesna njegove prisutnosti da su me prolazili trnci. U tako malenu zatvorenom prostoru djelovao je poput moćne sile, zračio je opipljivom energijom i senzualnim magnetizmom zbog kojeg sam nemirno prebacivala težinu s jedne na drugu nogu. Disanje mi je postalo nepravilno, baš kao i otkucaji srca. Ponovno sam osjetila kako me nešto neobjašnjivo privlači k njemu, kao da kroz pore izlučuje nečujnu naredbu koju sam instinktivno morala slijediti. "Je li vam prvi dan na poslu bio ugodan?" prenerazio me pitanjem. Glas mu je odzvanjao i prelijevao se preko mene zavodljivim ritmom. Kako je znao da mi je danas prvi dan? "Jest, zapravo", odgovorih jednoličnim tonom. "Kakav je bio vaš?" Osjetila sam kako mu pogled klizi niz moj profil, ali nastojala sam fiksirati pozornost na vrata dizala od brušenog aluminija. Srce mi je divlje lupalo u grudima, a želudac mahnito podrhtavao. Bila sam totalno smućena i izvan sebe. "Pa, nije mi bio prvi", odgovorio je, a u glasu mu se dalo naslutiti da ga to zabavlja. "Ali bio je uspješan. I kako odmiče, postaje sve bolji." Kimnuvši glavom, uspjela sam nabaciti smiješak, nemajući blagog pojma što je to trebalo značiti. Na dvanaestom katu dizalo je usporilo i ušlo je troje simpatičnih ljudi koji su međusobno uzbuđeno razgovarali. Napravila sam korak unatrag da im napravim mjesta. povukavši se pritom u suprotni kut od Mračnog i Opasnog. No, on se pomaknuo zajedno sa mnom. Odjednom smo stajali još bliže jedno drugom nego prije. Popravio je savršeno zavezanu kravatu i pritom svojom rukom okrznuo moju. Duboko sam udahnula i pokušala zanemariti koliko sam bolno svjesna njegove blizine te se usredotočiti na razgovor koji se odvijao ispred nas. Bila je to nemoguća misija. Jednostavno je bio ondje. Baš ondje. Sav savršen i prekrasan, i božanski je mirisao. Misli su mi bježale, zamišljala sam koliko je čvrsto to tijelo ispod odijela, kakav bi osjećaj bio prisloniti se uz njega, koliko bi obdaren - ili ne - mogao biti... Kada smo stigli u predvorje, gotovo sam zastenjala od olakšanja. Nestrpljivo sam čekala da se dizalo isprazni i zakoračila sam van čim mi se ukazala prilika. Ruku mi je čvrsto položio na križa i usmjeravao me hodajući pokraj mene. Od dodira njegova dlana na tako osjetljivu mjestu cijelo su mi tijelo preplavili valovi. Stigli smo do pomične rampe i on makne ruku, zbog čega sam se na neki čudan
  19. 19. Pompea - 19 - način osjetila ožalošćeno i zakinuto. Pogledala sam prema njemu i pokušala ga pročitati, ali premda je i on gledao u mene, njegovo lice nije apsolutno ništa odavalo. "Eva!" Osvijestio me pogled na Caryja, nemarno naslonjena na mramorni stup u predvorju. Bio je odjeven u traperice koje su isticale njegove dugačke noge i preširok pulover nježne zelene boje koji mu je naglašavao oči. S lakoćom je privlačio pozornost svih u predvorju. Usporila sam korake dok sam mu se približavala, a bog seksa prošao je pokraj nas, kroz pomična vrata, i bez zastajkivanja smjestio se na stražnje sjedalo crnog Bentleyja s vozačem, onog koji je prethodnu večer bio parkiran uz ivičnjak. Cary je zazviždao dok je terenac odmicao. "Vidi, vidi. Sudeći po tome kako si ga gledala, to je tip o kojem si mi sinoć pričala, zar ne?" "O, da. To je definitivno bio on." "Radite zajedno?" Uhvativši me pod ruku, Cary me izvukao kroz vrata na ulicu. "Ne." Zaustavila sam se na pločniku da se preobučem u cipele s ravnom petom, oslanjajući se na njega dok je rijeka pješaka protjecala pokraj nas. "Ne znam tko je, ali pitao me je li mi prvi dan na poslu bio ugodan, pa bi mi bilo pametno da saznam." "Dakle..." Nacerio se i pridržao me za lakat dok sam nespretno cupkala s jedne noge na drugu. "Nije mi jasno kako itko može bilo što raditi u njegovoj blizini. Meni je doslovno spržio mozak na minutu-dvije." "Uvjerena sam da na sve tako djeluje." Uspravila sam se. "Idemo. Treba mi piće." Sljedeće je jutro stiglo s laganim pulsiranjem u stražnjem dijelu lubanje koje mi se rugalo zbog previše popijenih čaša vina. Pa ipak, penjući se dizalom na dvadeseti kat, nisam žalila zbog mamurluka onoliko koliko bih trebala. Mogla sam birati između previše alkohola ili provoda s vibratorom, a orgazam na baterije s Mračnim i Opasnim u glavnoj ulozi bilo je zadnje što sam htjela. Nije baš da bi on znao ili mario za to što sam se toliko napalila na njega da mi se zamaglilo pred očima, ali ja bih znala, a maštariji o njemu nisam željela pružiti to zadovoljstvo. Ubacila sam stvari u donju ladicu stola i zatim sam, vidjevši da Mark još nije stigao, otišla po kavu i vratila se u svoj odjeljak pročitati najnovije blogove svojih omiljenih reklamnih gurua.
  20. 20. Pompea - 20 - "Eva!" Poskočila sam kada se pojavio pokraj mene s blještavo bijelim osmijehom na glatkom tamnom licu. "Dobro jutro, Mark." "Bogami, dobro je. Mislim da si ti moja sretna amajlija. Dođi k meni u ured. Ponesi svoj tablet. Možeš li danas ostati duže raditi?" Slijedila sam ga, zarazivši se njegovim uzbuđenjem. "Naravno." "Nadao sam se da ćeš to reći." Utonuo je u naslonjač. Sjela sam na isti stolac na kojem sam sjedila i jučer te brzo otvorila program za pisanje bilješki. "Dakle", započne, "zaprimili smo zahtjev za ponudu za votku Kingsman i spomenuli su me imenom. To se nikada prije nije dogodilo." "Čestitam!" "Hvala ti, ali ostavimo to za poslije kada stvarno sklopimo posao. Svejedno ćemo se morati natjecati, ako i prođemo fazu zahtjeva za ponudu, a oni se žele naći sa mnom sutra navečer." "Opa. Je li takav slijed događaja uobičajen?" "Nije. Obično čekaju da pripremimo ponudu prije nego što se sastanu s nama, ali tvrtka Cross Industries nedavno je kupila Kingsman, a imaju na desetke podružnica. To je odličan posao, ako ga uspijemo dobiti. Oni to znaju i zbog toga će nas natjerati da dubimo na glavi, a za početak žele se sastati sa mnom." "Obično se sastavlja tim, nije li tako?" "Da, prezentaciju ćemo odraditi kao tim. Ali oni znaju kako to ide - znaju da će imati uvodni sastanak s nekim od viših direktora, a zatim će raditi s nekim od nižih poput mene - stoga su me odabrali i sada me žele podrobno istražiti. Ali, da budem iskren, zahtjev za ponudu pruža daleko više informacija nego što zauzvrat traži. Zapravo je jednako vrijedan kao projektni zadatak, stoga ih uistinu ne mogu optužiti da su nerazumno zahtjevni, samo temeljiti. Uobičajen postupak kada radiš s Cross Industriesom." Prošao je rukom kroz kovrče, odajući pritisak pod kojim je bio. "Što misliš o votki Kingsman?" "Hm... Pa... Iskreno, nikada nisam čula za nju."
  21. 21. Pompea - 21 - Mark se zavalio u naslonjač i nasmijao. "Hvala bogu. Mislio sam da sam ja jedini. Pa, dobro je i to što nema negativnih napisa u tisku koje bi trebalo prevladati. Izostanak vijesti ipak može biti dobra vijest." "Kako ja mogu pomoći? Osim istražiti o votki i ostati duže?" Na trenutak je napućio usne dok je razmišljao o tome. "Zapiši ovo..." Radili smo i za vrijeme ručka i još dugo nakon što su svi ostali otišli kući, proučavajući neke osnovne podatke koje su stručnjaci za strategiju prikupili. Markov smartphone zazvonio je malo poslije sedam, prestrašivši me tim naglim upadom u tišinu. Mark je uključio zvučnik i nastavio raditi. "Bok, srce." "Jesi li nahranio tu jadnu curu?" pitao je topao muški glas s druge strane žice. Bacivši kratak pogled prema meni kroz staklenu stijenku svog ureda, Mark odvrati: "A joj... zaboravio sam." Brzo sam odvratila pogled i ugrizla se za usnicu da prikrijem smiješak. Jasno se čulo da je osoba s druge strane zafrktala. "Radi tek dva dana, a već si je preopteretio poslom i izgladnjuješ je. Dar će otkaz." "Sranje. U pravu si. Steve, dušo..." "Nemoj ti meni 'Steve, dušo'. Voli li kinesku kuhinju?" Pokazala sam Marku oba palca gore. Nacerio se. "Da, voli." "Dobro. Stižem za dvadeset minuta. Najavi zaštitarima da dolazim." Gotovo točno dvadeset minuta poslije pritiskom na tipku pustila sam Stevena Ellisona kroz vrata čekaonice. Ostavljao je prilično rabijatan dojam, odjeven u tamne traperice i uredno izglačanu košulju, a na nogama je imao izlizane gležnjače. Crvene kose i nasmiješenih plavih očiju, bio je jednako zgodan kao i njegov partner, ali na potpuno drugačiji način. Nas troje smjestilo se oko Markova stola, na papirnate tanjure istresli smo piletinu kung pao i govedinu s brokulama, nadopunili je porcijama kuhane bijele riže i potom štapićima prionuli na jelo. Saznala sam da je Steven građevinski inženjer te da su on i Mark zajedno još od faksa. Zadivljeno sam promatrala njihovu interakciju i osjetila tračak zavisti. Njihova je veza toliko prekrasno funkcionirala da je bio užitak provoditi vrijeme s
  22. 22. Pompea - 22 - njima. "Dovraga, curo", zazviždao je Steven kada sam krenula po treću porciju. "Bogami, možeš puno potrpati. Gdje ti to sve stane?" Slegnem ramenima. "Sav višak potrošim u teretani. Možda to pomaže...?" "Ne obraćaj pozornost na njega", naceri se Mark. "Steven je jednostavno ljubomoran. On mora paziti na svoju ženskastu liniju." "Ma, vraga." Steven partneru dobaci kiseo osmijeh. "Mogao bih je povesti na ručak s ekipom i zaraditi lovu kladeći se na to koliko može pojesti." Nasmiješim se. "To bi moglo biti zabavno." "Ha! Znao sam da imaš nešto divlje su sebi. Vidi ti se po osmijehu." Pogleda uperena u hranu, nisam željela dopustiti mislima da odlutaju u sjećanja na to koliko sam bila divlja u svojoj buntovnoj, autodestruktivnoj fazi. Mark mi pritekne u pomoć. "Ne maltretiraj mi asistenticu. I što ti uopće znaš o divljim ženama?" "Znam da se neke od njih vole družiti s homoseksualcima. Sviđa im se naš pogled na život." Zabljesne nas osmijehom. "Znam i još nekoliko drugih stvari. Hej... ne gledajte me tako zapanjeno, vas dvoje. Htio sam vidjeti je li heteroseksualni odnos dobar koliko se priča." Očito je to za Marka bila novost, ali po trzaju njegovih usana moglo se vidjeti da je dovoljno siguran u njihovu vezu da mu sva ta razmjena informacija bude zabavna. "A, da?" "Kako ti se svidjelo?" hrabro sam pitala. Steven slegne ramenima. "Ne želim reći da je precijenjen jer sam očito u krivoj demografskoj skupini i ispitivao sam ga na vrlo ograničenom uzorku, ali definitivno mogu bez njega." Smatrala sam da je veoma znakovito to što je Steven svoju priču ispričao koristeći se pojmovima s kojima Mark svakodnevno radi. Razgovarali su o svojim karijerama s uvažavanjem premda su odabrali dijametralno suprotna zanimanja. "Imajući u vidu gdje trenutačno stanuješ", rekao mu je Mark dok je štapićima s
  23. 23. Pompea - 23 - tanjura podizao komadić brokule, "rekao bih da je to odlično". Kad smo završili s jelom, bilo je već osam sati i upravo je stigla ekipa za čišćenje. Mark je ustrajao na tome da mi pozove taksi. "Trebam li sutra doći ranije?" pitala sam. Steven udari Marka ramenom o rame. "Sigurno si u prethodnom životu učinio nešto jako dobro kad si zaslužio ovakvu tajnicu." "Mislim da je sasvim dovoljno to što tebe trpim u ovom životu", odvratio je Mark oporo. "Hej", pobunio se Steven, "kućni mi je odgoj besprijekoran. Spuštam zahodsku dasku." Mark mu dobaci nestrpljiv pogled pun ljubavi prema svom partneru. "A kako mi to točno pomaže?" * Mark i ja utukli smo cijeli četvrtak u pripreme za njegov sastanak s predstavnicima Kingsmana u četiri poslijepodne. Obavili smo brzinski ručak s dvojicom kolega iz kreativnog tima koji će sudjelovati u iznošenju prijedloga slogana kada proces razrade kampanje dođe do te točke i s njima razmijenili korisne informacije; zatim smo prošli kroz bilješke o Kingsmanovu prisustvu na internetu i dosezima postojećih društvenih medija. Oko tri i trideset počela me hvatati lagana nervoza jer sam znala da će prometna gužva biti užasna, ali Mark je nastavio raditi i nakon što sam ga upozorila na vrijeme. U petnaest do četiri izašao je iz ureda sa širokim osmijehom, navlačeći sako. "Pođi sa mnom, Eva." Žmirnula sam prema njemu sa svog stola. "Stvarno?" "Čuj, naporno si radila pomažući mi u pripremama. Zar ne želiš vidjeti kako to izgleda?" "Da, apsolutno." Podigla sam se na noge. Znajući da će i moj izgled utjecati na sveukupni dojam koji će moj šef ostaviti, poravnala sam crnu usku suknju i manšete na svilenoj bluzi dugih rukava. Čistom slučajnošću moja bordo crvena bluza bila je savršeno usklađena s Markovom kravatom. "Hvala ti." Zaputili smo se prema dizalima i nakratko sam se začuđeno trgnula kada smo
  24. 24. Pompea - 24 - krenuli prema gore umjesto prema dolje. Kada smo stigli na najviši kat, čekaonica u koju smo ušli bila je znatno veća i bogatije ukrašena od one na dvadesetom katu. Viseće košare pune paprati i ljiljana ispunjavale su zrak ugodnim mirisom, a na sigurnosnom ulazu od matiranog stakla čvrstim, muževnim slovima bio je ispjeskaren naziv CROSS INDUSTRIES. Pustili su nas unutra i zatim zamolili da pričekamo trenutak. Oboje smo odbili ponuđenu čašu vode ili šalicu kave, a za manje od pet minuta nakon što smo stigli usmjerili su nas prema zatvorenoj sali za sastanke. Mark me pogleda, a u očima su mu svjetlucale zvjezdice dok je recepcionarka pružala ruku prema kvaki na vratima. "Spremna?" Nasmiješila sam se. "Spremna." Vrata se otvore i žena me rukom pozove da prva uđem. Namjestila sam svoj najblistaviji osmijeh... osmijeh koji mi se zamrznuo na licu kada sam ugledala čovjeka koji je ustao i dočekao nas. Zbog mog naglog zaustavljanja na vratima se stvorilo usko grlo i Mark mi se zaletio u leđa pa sam posrćući poletjela prema naprijed. Mračni i Opasni uhvati me oko struka, odigne me od tla i nasloni izravno na svoje grudi. Zrak mi je izletio iz pluća, a s njim i zadnji ostaci zdrava razuma. Čak i kroz slojeve odjeće između nas, pod dlanovima sam osjetila njegove bicepse tvrde poput kamena i čvrste trbušne mišiće oslonjene o svoje. Naglo je udahnuo zrak, a meni su se ukrutile bradavice, potaknute širenjem njegovih grudi. 0, ne. Stvarno sam ukleta. Kroz glavu mi poput bljeska proleti niz slika koje su prikazivale tisuću i jedan način na koji bih još mogla posrnuti, pasti, spotaknuti se, poskliznuti se ili jednostavno se razbiti pred bogom seksa tijekom nadolazećih dana, tjedana i mjeseci. "Opet se srećemo", promrmljao je, a od vibracija njegova glasa zaboljelo me cijelo tijelo. "Uvijek mi je zadovoljstvo naletjeti na vas, Eva." Porumenjela sam od nelagode i probuđene žudnje, nesposobna pronaći snagu volje da je potisnem unatoč prisutnosti dvoje ljudi koji su se nalazili u prostoriji s njim. Nije, naravno, pomoglo ni to što je svu pozornost usmjerio na mene, a njegovo čvrsto tijelo odašiljalo je neumoljiv zov. "Gospodine Cross", oglasio se Mark iza mojih leđa. "Ispričavam se zbog nezgode na ulasku."
  25. 25. Pompea - 25 - "Nema potrebe. Bilo je nezaboravno." Zaljuljala sam se na visokim potpeticama kada me Cross spustio na do, a koljena su mi oslabila zbog kontakta cijelim tijelom. Ponovno je bio u crnom odijelu, ali ovoga puta sa svijetlosivom košuljom i kravatom. Kao i uvijek, izgledao je predobro. Kakav je osjećaj biti tako nevjerojatno lijep? Nema teorije da se igdje pojavi, a da ne izazove sveopću pomutnju. Ispruživši ruku, Mark me umiri i lagano povuče natrag prema sebi. Cross je fokusirao pogled na Markovu ruku na mom laktu sve dok me nije pustio. "Dakle, dobro." Mark se pribrao. "Ovo je moja asistentica Eva Tramell." "Već smo se sreli." Cross izvuče stolac odmah pokraj svojeg. "Eva." Pogledala sam prema Marku tražeći smjernice, još se oporavljajući od trenutaka koje sam provela zalijepljena za hodajućeg seksualnog supervodiča. Cross se prignuo bliže i tihim glasom naredio: "Sjednite, Eva." Mark mi je kimnuo glavom, ali ja sam već se počela spuštati na stolac slijedeći Crossovu naredbu, a tijelo mi se instinktivno pokorilo prije nego što je um stigao prosvjedovati. Nastojala sam se ne meškoljiti sljedećih sat vremena dok su Cross i dvije direktorice iz Kingsmana, obje privlačne brinete u elegantnim odijelima, roštiljali Marka uzduž i poprijeko. Ona u odijelu boje maline naročito se trudila privući Crossovu pozornost, dok se druga, u bež odijelu, potpuno usredotočila na mog šefa. Činilo se da su sve troje impresionirani načinom na koji je Mark artikulirano prikazao kako agencija svojim radom - kao i on svojim osobnim doprinosom u radu s klijentom - može stvoriti dokazanu dodatnu vrijednost za klijentov brend. Divila sam se kako je Mark ostao smiren pod tolikim pritiskom - koji je na njega vršio Cross lako dominirajući sastankom. "Jako dobro, gospodine Garrity", Cross ga je blago pohvalio kada su razgovor priveli kraju. "Veselim se proučavanju vaše konačne ponude kada za to dođe vrijeme. Što bi vas moglo navesti da kušate votku Kingsman, Eva?" Zatečeno sam zatreptala. "Oprostite?" Silina njegova pogleda palila mi je kožu. Činilo se kao da je svu svoju pozornost
  26. 26. Pompea - 26 - usredotočio na mene, što je samo još više pojačalo moje poštovanje prema Marku, koji je cijelih sat vremena morao funkcionirati pod težinom tog pogleda. Crossov stolac nalazio se okomito na dužinu stola, bio je okrenut ravno prema meni. Desnu je ruku položio na glatku drvenu površinu i ritmično je gladio dugim elegantnim prstima. Na trenutak sam mu vidjela zapešće na kraju manšete i, iz nekog sumanuta razloga, od pogleda na taj mali komadić zlaćane kože prekriven finim tamnim dlačicama klitoris mi je počeo pulsirati željan pažnje. Tip je jednostavno bio pravi, iskonski... mužjak. "Koji vam se od Markovih prijedloga najviše sviđa?" ponovio je pitanje. "Mislim da su svi izvrsni." Njegovo je lijepo lice bilo potpuno nepomućeno kada je nastavio: "Ako treba, ispraznit ću prostoriju da čujem vaše iskreno mišljenje." Prsti su mi se omotali oko rubova naslona za ruku na mom stolcu. "Upravo sam vam rekla svoje iskreno mišljenje, gospodine Cross, ali ako morate znati, mislim da će erotičan luksuz najbolje zaintrigirati najveći dio populacije. No, nedostaje mi..." "Slažem se." Cross ustane i zakopča sako. "Znate u kojem smjeru trebate ići, gospodine Garrity. Ponovno ćemo se sastati sljedeći tjedan." Na trenutak sam ostala sjediti, zaprepaštena vratolomnom brzinom kojom su se stvari odvijale. Zatim sam pogledala Marka, koji kao da je lebdio negdje između zabezeknuta ushićenja i potpune zbunjenosti. Ustavši od stola, prva krenem prema vratima. Bila sam itekako svjesna da Cross hoda pokraj mene. Kretao se životinjski graciozno i arogantno odmjereno, pa je već i sam njegov hod mogao izazvati napaljenost do krajnjih granica. Nisam mogla ni zamisliti da nije dobar u krevetu, misleći da je pritom i agresivan jer zasigurno uzima sve što želi tako da žena poludi od želje da mu to pruži. Cross je ostao uz mene cijelim putem do skupine dizala. S Markom je razmijenio nekoliko riječi o sportu, mislim, ali previše sam se koncentrirala na svoje reakcije na njega da bih marila za čavrljanje. Kada je dizalo napokon stiglo, odahnula sam od olakšanja i žurno zakoračila naprijed s Markom. "Trenutak, Eva", obratio mi se Cross mirno, uhvativši me rukom za lakat. "Odmah će doći", rekao je Marku dok su se vrata dizala zatvarala pred zaprepaštenim licem mog šefa.
  27. 27. Pompea - 27 - Cross je šutio sve dok se dizalo nije počelo spuštati; zatim je ponovno pritisnuo tipku za poziv dizala i upitao: "Spavaš li s nekim?" Pitanje je postavio tako ležerno da mi je trebalo nekoliko sekundi da shvatim što je rekao. Naglo sam udahnula. "Što se to vas tiče?" Pogledao me i vidjela sam isto što i prvi put kada smo se sreli - neizmjernu moć i čeličnu kontrolu. I jedno i drugo natjera me da napravim korak unatrag. Opet. Ovaj put barem nisam pala; čini se da napredujem. "Zato što te želim ševiti, Eva. Moram znati stoji li mi netko na putu, ako ništa drugo." Iznenadna bol između bedara natjera me da pružim ruku prema zidu kako ne bih izgubila ravnotežu. Posegnuo je kao da će me uhvatiti da ne padnem, ali podignula sam ruku i zadržala ga na sigurnoj udaljenosti. "Možda jednostavno nisam zainteresirana, gospodine Cross." Nagovještaj smiješka dodirne mu usne i učini ga još ljepšim, ako je to uopće moguće. Blagi Bože... Poskočila sam na zvuk zvonca koje je najavilo dolazak dizala, toliko sam napeta bila. Nikada prije nisam se toliko uzbudila. Nikada me neko drugo ljudsko biće nije tako bolno privlačilo. Nikada me osoba za kojom žudim nije tako uvrijedila. Ušla sam u dizalo i okrenula se prema njemu. Nasmiješio se. "Do sljedećeg susreta, Eva." Vrata su se zatvorila i čvrsto sam se uhvatila za mjedeni rukohvat, nastojeći povratiti snagu. Jedva sam se uspjela pribrati, kada su se vrata otvorila te sam ugledala Marka kako unezvijereno korača gore-dolje po čekaonici na našem katu. "Isuse, Eva", promucao je Mark, ukopavši se na mjestu. " Što je to, dovraga, bilo?" "Nemam blagog pojma." Žurno sam izdahnula, želeći s nekim podijeliti zbunjujući, iritantni razgovor koji sam upravo vodila s Crossom, ali bila sam potpuno svjesna da moj šef nije pogodan za to. "Koga briga? Znaš da će ti dati taj posao." Osmijeh mu otjera namrštenost s lica. "Baš nešto mislim da bi mogao." "Kao što moj cimer uvijek kaže, trebaš proslaviti. Da tebi i Stevenu negdje
  28. 28. Pompea - 28 - rezerviram mjesta za večeru?" "Zašto ne ? Pure Food & Wine u sedam, ako nas mogu ugurati. Ako ne, iznenadi nas." Jedva da smo se vratiti u Markov ured, kada su ga okružili šefovi - Michael Waters, predsjednik uprave, Christine Field i Walter Leaman, izvršna predsjednica i dopredsjednik. Zaobišla sam njih četvero što sam tiše mogla i uklizala u svoj odjeljak. Nazvala sam Pure Food & Wine i zamolila stol za dvoje. Nakon dugotrajna ulizivanja i preklinjanja, domaćica restorana napokon je popustila. Marku sam ostavila poruku na glasovnoj pošti. "Danas ti je definitivno sretan dan. Imaš rezervaciju za večeru u sedam. Dobru zabavu!" Zatim sam se odjavila; jedva sam čekala da dođem kući. "Što je rekao?" Cary je sjedio na suprotnom kraju bijelog trosjeda i odmahivao glavom. "Nevjerojatno, zar ne?" Guštala sam u još jednom gutljaju vina. Bio je to svjež i fino ohlađen sauvignon blanc koji sam kupila na putu doma. "To je bila i moja reakcija. Još nisam sigurna nisam li možda halucinirala da smo vodili taj razgovor uslijed predoziranja njegovim feromonima." "I?" Podvukla sam noge pod sebe i zavalila se u ugao kauča. "Što i?" "Znaš što mislim, Eva." Dohvativši svoj netbook sa stolića za kavu, Cary ga otvori na krilu preko prekriženih nogu. "Hoćeš li ga potrošiti ili ne?" "I ne poznajem ga. Ne znam čak ni kako se zove, a on mi je u lice dobacio takvo što." "Ali on zna tvoje ime." Počeo je tipkati po tastaturi. "A što je s tom reklamom za votku? Tražio je baš tvog šefa?" Prestanem provlačiti ruku kroz raspuštenu kosu. "Mark je veoma talentiran. Ako Cross ima imalo smisla za posao, skužit će to i iskoristiti ga." "O, rekao bih da se tip kuži u posao." Cary okrene netbook prema meni i pokaže mi internetsku stranicu tvrtke Cross Industries, na kojoj se kočoperila prekrasna fotografija Crossfirea. "To je njegova zgrada, Eva. Gideon Cross njezin je vlasnik."
  29. 29. Pompea - 29 - Dovraga. Zatvorim oči. Gideon Cross. Pomislim kako mu to ime savršeno odgovara. Bilo je i seksi i elegantno muževno, baš kao i on sam. "Ima ljude koji rade marketing za njegove podružnice. Vjerojatno desetke ljudi koji to rade." "Prestani govoriti, Cary." "Zgodan je, bogat i želi te zaskočiti. U čemu je problem?" Pogledam ga. "Bit će se nezgodno stalno susretati s njime. Voljela bih dugo ostati na ovom poslu. Stvarno mi se sviđa. I Mark mi se stvarno sviđa. Potpuno me uključio u proces i već sam puno naučila od njega." "Sjećaš se što nam je doktor Travis govorio o proračunatim rizicima? Kad ti tvoj psihoterapeut kaže da riskiraš, onda riskiraj. Možeš se nositi s time. Oboje ste odrasli ljudi." Ponovno se posvetio pretraživanju interneta. "Opa. Jesi li znala da će tek za dvije godine napuniti trideset? Zamisli samo koliko je izdržljiv." "Zamisli radije taj bezobrazluk. Uvrijedio me kad mi je to samo tako dobacio. Ne želim se osjećati kao vagina s nogama." Cary zastane i pogleda me, a oči mu se suosjećajno smekšaju. "Oprosti, malena. Ti si tako snažna, puno snažnija od mene. Jednostavno mislim da ti ne nosiš tako veliko breme kao ja." "I ja najčešće mislim da ne." Skrenula sam pogled jer nisam željela razgovarati o onome što smo u prošlosti proživjeli. "Nije da sam željela da me pozove na spoj. Ali sigurno postoji bolji način da ženi kažeš da je želiš odvesti u krevet." "U pravu si. On je arogantan gad. Neka žudi za tobom dok mu jaja ne poplave. Tako mu i treba." To me nagnalo na smiješak. Caryju je to uvijek polazilo za rukom. "Sumnjam da su tom čovjeku ikada u životu poplavila jaja, ali zabavno je o tome maštati." Zaklopi netbook odlučnim pokretom. "Što ćemo večeras raditi?" "Mislila sam otići škicnuti onaj studio za krav magu u Brooklynu." Malo sam istraživala upoznavši Parkera Smitha na treningu u teretani Equinox i kako je tjedan odmicao, sve mi se više sviđala ideja imati takav sirovi, grubijanski, ispušni ventil za nakupljeni stres.
  30. 30. Pompea - 30 - Znala sam da se to ni izbliza ne može usporediti sa seksom do iznemoglosti s Gideonom Crossom, ali pretpostavljala sam da je i daleko manje opasno po moje zdravlje.
  31. 31. Pompea - 31 - 3.poglavlje Nema šanse da će ti mama i Stanton dopustiti dolaziti ovamo navečer, i to nekoliko puta tjedno", reče Cary, čvrsto se umotavši u svoju šminkersku traper jaknu premda i nije bilo toliko hladno. Preuređeno skladište koje je Parker Smith koristio kao studio za vježbanje bila je velika zidana građevina u nekadašnjoj brooklynskoj industrijskoj zoni, koju se trenutačno pokušava revitalizirati. prostor je bio ogroman, a masivna metalna vrata na istovarnim rampama priječila su bilo kakav vanjski uvid u to što se unutra događa. Cary i ja sjedili smo na montažnim, tribinama i promatrali šest boraca na strunjačama ispod sebe. "A joj." Suosjećajno sam se lecnula kada je neki tip dobio udarac u prepone. Čak i sa štitnikom sigurno je gadno boljelo. "A kako će Stanton saznati, Cary?" "Kad završiš u bolnici?" Dobacio mi je pogled. "Ozbiljno ti govorim. Krav maga je brutalna. Sada samo treniraju, a ipak rade full contact. Pa čak i ako te masnice ne odaju, tvoj će očuh nekako saznati. Uvijek sazna." "To je zbog moje mame; ona mu sve govori. Ali za ovo joj neću reći." "Zašto ne?" "Ona to neće razumjeti. Mislit će da se želim zaštititi zbog onog što mi se dogodilo, a onda će se osjećati krivom i zagorčavati mi život zbog toga. Neće mi vjerovati da me prvenstveno zanima održavanje kondicije i rješavanje stresa." Oslonila sam bradu na dlan i promatrala Parkera kako izlazi na strunjaču s nekom ženom. Dobar je instruktor. Strpljiv je i temeljit, a objašnjava jednostavno i razumljivo. Studio se nalazio u opasnoj četvrti, pa mi se to što se ondje podučavalo učinilo baš prikladnim. Ne može imati bolju "vezu sa stvarnošću" nego u velikom, napuštenom skladištu. "Taj Parker zbilja je seksi", promrmljao je Cary. "A ima i vjenčani prsten." "Primijetio sam. Dobri se frajeri uvijek brzo razgrabe."
  32. 32. Pompea - 32 - Parker nam se pridružio po završetku sata, blistavih tamnih očiju i još blistavijeg osmijeha. "Kako ti se čini, Eva?" "Gdje se mogu upisati?" Zbog njegova seksi osmijeha Cary me uhvati za ruku i istisne mi svu krv iz nje. "Slijedi me." Petak je fenomenalno započeo. Mark mi je korak po korak objasnio proces prikupljanja podataka za obradu zahtjeva za ponudu i ispričao mi nešto više o Cross Industriesu i Gideonu Crossu, naglasivši pritom da su on i Cross isto godište. "Stalno se moram podsjećati na to", reče Mark. "Lako je zaboraviti da je tako mlad kada se nalazi točno ispred tebe." "Da", složih se, potajno razočarana što Crossa neću vidjeti sljedeća dva dana. Koliko god sama sebi govorila da mi to nije važno, bila sam pomalo razočarana. Nisam ni shvatila koliko me uzbuđuje mogućnost da bismo mogli naletjeti jedno na drugo sve dok ta mogućnost nije nestala. Boravak u njegovoj blizini izaziva pravu euforiju. Osim toga, vraški ga je zabavno promatrati. Za vikend ionako nisam imala u planu ništa ni izbliza tako uzbudljivo. Vodila sam bilješke u Markovu uredu, kada sam začula zvonjavu telefona sa svog stola. Ispričavši se, požurim se javiti. "Ured Marka Garrityja..." "Eva, zlato. Kako si?" Utonula sam u stolac začuvši očuhov glas. Stanton mi je oduvijek zvučao kao čovjek koji potječe iz stare bogataške obitelji - uljuđeno, povlašteno i arogantno. "Richarde. Je li sve u redu? Mama je dobro?" "Da. Sve je u redu. Tvoja majka je divna, kao i uvijek." Glas mu poprimi mekšu i topliju notu kada govori o svojoj ženi i zbog toga sam zahvalna. Zapravo, bila sam mu zahvalna zbog mnogih stvari, ali nije uvijek jednostavno balansirati između toga i osjećaja nelojalnosti. Znala sam da se moj tata nelagodno osjeća zbog te strahovito velike razlike u njihovim prihodima. "Odlično", rekoh s olakšanjem. "Drago mi je. Jeste li ti i mama dobili moju zahvalnicu za haljinu i Caryjev smoking?" "Jesmo i to je bilo jako lijepo od tebe, ali znaš da ne očekujemo da nam zahvaljuješ za takve stvari. Ispričaj me na trenutak." Razgovarao je s nekim,
  33. 33. Pompea - 33 - najvjerojatnije sa svojom tajnicom. "Eva, zlato, volio bih se danas naći s tobom za ručak. Postat ću Clancyja po tebe." "Danas? Ali vidjet ćemo se sutra navečer. Ne može pričekati do tada?" "Ne, mora biti danas." "Ali za ručak imam samo sat vremena slobodno." Osjetivši lupkanje po ramenu, okrenem se i ugledam Marka kako stoji pokraj mojeg odjeljka. "Uzmi dva", šapne mi. "Zaslužila si." Uzdahnem i bez glasa mu kažem hvala. "Odgovara li ti u dvanaest sati, Richarde?" "Savršeno. Veselim se što ću te vidjeti." Ja se nisam imala razloga veseliti privatnim sastancima sa Stantonom, ali poslušno sam izašla malo prije podneva i vidjela da me pred zgradom, parkirana uz ivičnjak, čeka limuzina. Clancy, Stantonov vozač i tjelohranitelj, otvorio mi je vrata, a zatim sjeo za upravljač i odvezao me u središte grada. U dvanaest i dvadeset sjedila sam za stolom za sastanke u Stantonovu uredu i divila se prekrasno pripremljenom ručku za dvoje. Stanton je stigao ubrzo nakon mog dolaska, elegantno odjeven, a njegov izgled ulijevao je poštovanje. Kosa mu je bila potpuno bije- la i lice puno bora, ali ipak je još uvijek bilo veoma lijepo. Oči su mu bile boje iznošenog trapera i zračile su inteligencijom. Vitak i u dobroj formi, redovito je iz svog gusto zbijena poslovnog rasporeda izdvajao vrijeme za vježbanje čak i prije nego što se oženio trofejnom suprugom - mojom mamom. Ustala sam kada mi se približio, a on se prignuo i poljubio me u obraz. "Prekrasno izgledaš, Eva." "Hvala ti." Izgledala sam poput svoje mame, koja je također bila prirodna plavuša. No, sive sam oči naslijedila od tate. Zauzevši mjesto na čelu stola, Stanton je iskoristio impozantnu panoramu New Yorka u pozadini kao kulisu. "Jedi", naredi s lakoćom tako prirođenom svim moćnim ljudima. Ljudima poput Gideona Crossa. Je li i Stanton bio jednako energičan kao Cross kada je bio njegovih godina?
  34. 34. Pompea - 34 - Uzela sam vilicu i počela jesti salatu s piletinom, brusnicama, orasima i feta sirom. Bila je ukusna, a ja sam bila gladna. Bilo mi je drago što Stanton nije odmah počeo govoriti jer sam htjela uživati u jelu, ali taj predah nije dugo trajao. "Eva, zlato, htio sam s tobom razgovarati o tvom zanimanju za krav magu." Zaledila sam se. "Molim?" Stanton je otpio gutljaj vode s ledom i naslonio se leđima na stolac, a čeljust mu je poprimala onaj kruti izgled koji me upozorio na to da mi se neće svidjeti ono što mi ima reći. "Tvoja je majka sinoć bila potpuno izvan sebe kada si otišla u onaj studio u Brooklynu. Trebalo mi je vremena da je umirim i uvjerim da se mogu pobrinuti za to da se baviš onim što te zanima na siguran način. Ona ne želi..." "Čekaj." Pažljivo sam odložila vilicu, naglo izgubivši tek. "Kako je znala gdje sam?" "Pratila ti je mobitel." "Nemoguće", dahnula sam, klonuvši u naslonjač. Pozlilo mi je od ležernosti njegova odgovora, kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Želudac mi se uskomešao, kao da ga odjednom više zanima odbacivanje mog ručka, a ne njegovo probavljanje. "Zato je inzistirala da uzmem jedan od tvojih službenih mobitela. To nije imalo nikakve veze s uštedom novca." "Naravno da je to bio jedan od razloga. Ali to joj pruža i duševni mir." "Duševni mir? Špijuniranje rođene odrasle kćeri? To nije zdravo, Richarde. Sigurno to uviđaš. Ide li još uvijek k doktoru Petersenu?" Barem je imao obraza izgledati kao da mu je neugodno. "Da, naravno." "Govori li njemu što radi?" "Ne znam", ukočeno je odgovorio. "To su Monicine privatne stvari. Ne miješam se u to." Ne, nije se miješao. Podilazio joj je. Udovoljavao joj. Razmazio je. I dopustio da se njezina opsjednutost mojom sigurnošću potpuno otrgne kontroli. "Mora se s tim pomiriti. Ja jesam." "Bila si nevina žrtva, Eva. Osjeća se krivom što te nije zaštitila. Moramo joj dati
  35. 35. Pompea - 35 - malo prostora." "prostora? Ona me uhodi!" Misli su mi se uskovitlale. Kako je moja mama mogla tako narušiti moju privatnost? Zašto to čini? Izluđuje samu sebe, a usput i mene. "Ovo mora prestati." "Lako ćemo to srediti. Već sam razgovarao s Clancyjem. On će te voziti u Brooklyn kada se zaželiš avanture. Sve je već dogovoreno. I tebi će tako biti puno zgodnije." "Nemoj ni pokušavati sve izvrnuti kao da je to za moje dobro." Oči su me pekle, a grlo gorjelo od neprolivenih gorkih suza razočaranja. Smučilo mi se kako o Brooklynu govori kao da je neka nerazvijena zemlja trećeg svijeta. "Odrasla sam žena. Sama donosim svoje odluke. Tako piše u vražjem zakonu!" "Ne obraćaj mi se tim tonom, Eva. Samo se brinem o tvojoj majci. I o tebi." Odgurnem se od stola. "Ti joj sve to dopuštaš. Održavaš je bolesnom, a i meni je zlo od tebe." "Sjedni. Moraš jesti. Monica se brine da se ne hraniš dovoljno zdravo." "Ona se zbog svega brine, Richarde. U tome je problem." Ispustila sam ubrus na stol. "Moram se vratiti na posao." Okrenula sam se i dugim koracima krenula prema vratima što sam brže mogla. Uzela sam svoju torbicu od Stantonove tajnice i ostavila mobitel na njezinu stolu. Clancy me čekao pokraj recepcije i pošao za mnom. Znala sam da ga nema smisla ni pokušavati otpiliti. Naredbe je primao isključivo od Stantona. Clancy me vozio natrag na posao, dok sam ja kiptjela od bijesa na stražnjem sjedalu. Mogu zvocati koliko hoću, ali na kraju neću ispasti ništa bolja od Stantona jer ću popustiti. Povući ću se i dopustiti mami da bude po njezinu jer me srce boli od same pomisli da bi ona mogla patiti, a do sada je već i više nego dovoljno propatila. Bila je tako emotivna i krhka, a voljela me toliko da bi se gotovo moglo reći da je luda od ljubavi. Kada sam se vratila u Crossfire, raspoloženje mi je i dalje bilo mračno. Dok se Clancy udaljavao od ivičnjaka, stajala sam na napučenu pločniku i gledala gore- dolje niz ulicu tražeći neku ljekarnu gdje bih mogla kupiti čokoladu ili trgovinu elektroničkom opremom gdje bih mogla izabrati novi mobitel. Na kraju sam napravila krug oko bloka zgrada i kupila šest čokoladnih pločica u trgovini na uglu, a zatim se zaputila natrag u Crossfire. Vani sam provela tek
  36. 36. Pompea - 36 - nekih sat vremena, ali nisam imala namjeru iskoristiti dodatno vrijeme koje mi je Mark odobrio. Trebao mi je posao da mi skrene pozornost s moje poremećene obitelji. Uletjevši u prazno dizalo, strgnula sam omot s čokoladice i divljački je zagrizla. Hitala sam prema ispunjenju samonametnute čokoladne kvote prije nego što stignem do dvadesetog kata, kada se dizalo zaustavilo na četvrtom. Bila sam zahvalna zbog dodatnog vremena koje sam tim zaustavljanjem dobila jer sam još malo mogla uživati u utjesi tamne čokolade i karamela koje mi se tope na jeziku. Vrata se klizeći rastvore i otkriju Gideona Crossa u razgovoru s dvojicom muškaraca. Kao i obično, ostala sam bez daha ugledavši ga, što je ponovno potpalilo moju sve slabiju ljutnju. Zašto tako djeluje na mene? Kada ću postati imuna na njegovu seksipilnost? Bacio je pogled prema dizalu i kada me ugledao, usne mu se polagano izviju u osmijeh od kojeg srce prestane kucati. Divota. Baš imam usranu sreću. Postala sam neka vrsta izazova. Crossov osmijeh izblijedi i on se lagano namršti. "Završit ćemo razgovor poslije", promrmljao je svojim sugovornicima ne skidajući pogled s mene. Ušavši u dizalo, podignuo je ruku dajući im do znanja da ga ne slijede. Iznenađeno su treptali, gledajući mene, zatim Crossa, a onda opet mene. Iskoračila sam van, zaključivši da će za moj zdrav razum biti bolje ako nastavim drugim dizalom. "Ne tako brzo, Eva." Cross me uhvati za lakat i povuče natrag. Vrata se zatvore i dizalo počne glatko kliziti prema gore. "Što to radiš?" prasnula sam. Nakon susreta sa Stantonom, još jedan dominantan mužjak koji će se sa mnom poigravati bio je zadnja stvar koja mi je trebala. Cross me uhvati za nadlaktice i pretraži mi lice tim živopisnim plavim očima. "Nešto nije u redu. Što te muči?" Između nas oživio je sada već dobro poznati električni naboj, a silu kojom me privlačio kao da je moje raspoloženje još više ojačalo. "Ti." "Ja?" Palcima mi je gladio ramena. Pustivši me, iz džepa je izvadio ključ i utaknuo ga u kontrolnu ploču. Sve su se lampice ugasile osim one za najviši kat.
  37. 37. Pompea - 37 - Opet je bio u crnom odijelu s vrlo tankim sivim prugicama. Vidjeti ga sleđa bilo je pravo otkrivenje. Ramena su mu bila široka, ali ne i nabildana, i naglašavala su vitak struk i duge noge. Svilenkasti pramenovi kose padali su mu preko ovratnika i dovodili me u iskušenje da ih zgrabim i povučem. Jako. Željela sam da bude ljut kao i ja. Željela sam svađu. "Trenutačno nisam raspoložena za vas, gospodine Cross." Promatrao je starinsku kazaljku iznad vrata koja je označavala katove koje prolazimo. "Mogao bih te oraspoložiti." "Ne zanima me." Cross me pogleda preko ramena. Košulja i kravata bili su mu iste zadivljujuće plave boje kao oči. Učinak je bio nevjerojatan. "Nemoj mi lagati, Eva. Nikada." "Nije to nikakva laž. Pa, što ako me privlačiš? Pretpostavljam da je to slučaj s većinom žena." Zamotavši ostatak čokoladice, ubacim ga u vrećicu za kupovinu koju sam ugurala u torbicu. Ne treba mi čokolada dok dišem isti zrak s Gideonom Crossom. "Ali nemam namjeru poduzeti bilo što u vezi s tim." Okrenuo se prema meni, pretvorivši se u opuštenu statuu, a na licu mu zatreperi onaj nagovještaj smiješka koji ublaži stroge crte grešno lijepih usta. Njegova neusiljenost i nezabrinutost još su mi više otežale situaciju. "Privlačnost je preblaga riječ za..." rukom pokaže na prostor između nas, "ovo." "Možeš mi reći da sam luda, ali netko mi se zapravo mora sviđati prije nego što se gola i znojna nađem s njim u krevetu." "Nisi luda", reče. "Ali ja nemam ni vremena ni volje za hodanje i izlaske." "Onda isto mislimo. Drago mi je što smo to raščistili." Prišao mi je bliže i podigao ruku do mojeg lica. Prisilila sam se ostati na mjestu i ne pružiti mu zadovoljstvo da vidi moj strah. Palcem mi je okrznuo kut usana; zatim ga prinio svojima. Posisa jagodicu i zaprede: "Čokolada i ti. Mljac." Tijelom mi proleti drhtaj, a za njim se pojavi i goruća bol između nogu dok sam zamišljala kako ližem čokoladu s njegova ubojito seksi tijela. Pogled mu se smračio, a glas prisno utišao. "Romantika mi nije na repertoaru, Eva. Ali zato je tisuću načina na koje te mogu dovesti do vrhunca. Dopusti mi da ti pokažem."
  38. 38. Pompea - 38 - Dizalo se zaustavilo. Izvadio je ključ iz kontrolne ploče pa su se vrata otvorila. Povukla sam se u ugao i pokušala ga potjerati van odmahujući rukom iz zapešća. "Stvarno nisam zainteresirana." "Pričat ćemo o tome." Cross me uhvati za lakat i nježno ali ustrajno izgura me van. Prihvatila sam igru jer mi se sviđao naboj koji sam osjećala u njegovoj blizini, kao i zbog znatiželje da čujem što ima reći kada mu je na raspolaganju više od pet minuta mojeg vremena. Sigurnosna vrata otvorili su mu tako brzo da nije morao ni prekidati korak. Zgodna crvenokosa za recepcijom žurno je ustala, s namjerom da mu prenese neku informaciju, no on je samo nestrpljivo odmahnuo glavom. Naglo je zatvorila usta i zapiljila se u mene širom otvorenih očiju dok smo žustrim korakom prolazili pokraj nje. Put do Crossova ureda bio je milosrdno kratak. Njegov tajnik ustane kada je vidio šefa da prilazi, ali ne reče ništa uočivši da Cross nije sam. "Ne spajaj mi pozive, Scotte", reče Cross usmjeravajući me u svoj ured kroz otvorena dvokrilna staklena vrata. Unatoč ljutnji, impresionirao me prostran zapovjedni stožer Gideona Crossa. Prozori od poda do stropa gledali su na grad s dvije strane, a staklena stijenka na ostatak uredskog prostora. Jedini neprovidan zid nasuprot masivnu radnom stolu bio je prekriven flat-monitorima na kojima su se vrtjeli internetski kanali s udarnim vijestima iz cijelog svijeta. U prostoriji su se nalazila tri zasebna odjeljka za sjedenje, a svaki od njih bio je veći od Markova cijelog ureda. I šank na kojem su bile izložene draguljima ukrašene kristalne posude, jedini izvori boja u inače crnoj, sivoj i bijeloj paleti. Cross pritisne tipku na stolu i zatvore se vrata; zatim drugu i istog trenutka zabijeli se prozirna staklena stijenka, zaklonivši nas od pogleda njegovih zaposlenika. Zahvaljujući safirno plavom reflektirajućem sloju na vanjskim prozorima, privatnost je bila zajamčena. Skinuo je sako i objesio ga na kromiranu vješalicu. Zatim se vratio tik do vrata gdje sam ostala stajati. "Želiš li nešto popiti, Eva?" "Ne, hvala." Dovraga. Tako samo u prsluku bio je još zamamniji. Mogla sam bolje vidjeti u kakvoj je dobroj formi. Kako su mu snažna ramena. Kako mu se bicepsi i guza prekrasno zatežu dok hoda.
  39. 39. Pompea - 39 - Pokazao mi je rukom prema crnom kožnom kauču. "Sjedni." "Moram se vratiti na posao." "A ja u dva imam sastanak. Što prije ovo riješimo, to se brže oboje možemo vratiti svojim poslovima. A sada sjedni." "Što misliš da ćemo rješavati?" Uzdahnuvši, podigao me poput mladenke i prenio do kauča. Pustio me da padnem na stražnjicu; zatim je sjeo pokraj mene. "Tvoje prigovore. Vrijeme je da porazgovaramo o tome što je potrebno da te odvedem u krevet." "Čudo. Potrebno je čudo." Odgurnem se od njega, povećavajući razmak između nas. Popravim rub smaragdnozelene suknje, poželjevši da umjesto nje na sebi imam hlače. "Tvoj pristup smatram sirovim i uvredljivim." I silno uzbudljivim, ali to mu nikada neću priznati. Proučavao me stisnutim očima. "Možda je netaktičan, ali barem je iskren. Ne ostavljaš mi dojam žene koja želi slušati sranja i laskanja više nego istinu." "Želim da me se vidi kao ženu koja može ponuditi više od lutke za napuhavanje." Crossove se obrve naglo izviju prema čelu. "Onda dobro." "Jesmo li završili?" Ustanem. Omotavši mi prste oko zapešća, povuče me natrag na kauč. "Ne baš. Utvrdili smo neke polazne točke za razgovor: Oboje osjećamo snažnu seksualnu privlačnost, a nijedno od nas ne želi biti u vezi. Pa što onda zapravo želiš? Zavođenje, Eva? Želiš li da te zavedem?" Takav me razgovor podjednako fascinirao i zgražao. I, da, dovodio u iskušenje. Bilo bi teško ne osjetiti iskušenje kad si licem u lice s takvim prekrasnim, pravim muškarcem koji me baš odlučio potrošiti. Ipak, strah je prevagnuo. "Seks isplaniran poput poslovne transakcije totalno mi je odbojan." "Utvrđivanjem parametara na početku smanjujemo vjerojatnost prekomjernih očekivanja i razočaranja nakon završetka." "Ti se šališ?" Namrgodila sam se. "Daj, poslušaj što govoriš. Zašto to uopće nazivati seksom? Zašto ne bismo bili potpuno precizni pa nazvali to emitiranjem sjemena u prethodno odobreni otvor?" Razljutio me zabacivši glavu unatrag i prasnuvši u smijeh. Pun, grlen zvuk
  40. 40. Pompea - 40 - preplavio me poput mlaza tople vode. Moja svijest o njemu podigla se na višu, tjelesno bolnu razinu. Njegov prizemni smisao za humor učinio ga je manje bogom seksa, a više čovjekom. Stvarnim. Od krvi i mesa. Digla sam se na noge i odmaknula se od njega. "Neobavezni seks ne mora podrazumijevati vino i ruže, ali, za boga miloga, što god još bio, trebao bi biti osoban. Prijateljski. U najmanju ruku, treba se uzajamno poštovati." Humor mu je naglo iščeznuo kada je ustao, a oči su mu potamnile. "U mojim privatnim odnosima nema mješovitih signala. Ti želiš da zamutim tu liniju. Ne mogu se sjetiti nijednog dobrog razloga zašto bih to učinio." "Ne želim da učiniš bilo što osim da me pustiš da odem natrag na posao." Dugim sam koracima stigla do vrata i povukla kvaku te tiho opsovala kad se nije ni pomaknula. "Pusti me van, Cross." Osjetila sam kako mi prilazi s leđa. Dlanove je utisnuo u staklo sa svake strane mojih ramena, kao da sam u kavezu. Nisam mogla razmišljati o vlastitom samoočuvanju dok mi je on bio tako blizu. Snaga i odlučnost njegove volje isijavale su gotovo opipljivo magnetsko polje. Kada mi se dovoljno približio, ono me okružilo, zatvorilo me u sebe zajedno s njim. Sve izvan tog mjehurića prestalo je postojati, dok se unutar njega moje cijelo tijelo naprezalo prema njegovu. Izbezumljivalo me to što je imao tako dubok, organski učinak na mene dok me istovremeno tako prokleto iritirao. Kako me može napaljivati čovjek čije su me riječi trebale totalno ohladiti i odbiti? "Okreni se, Eva." Zatvorila sam oči pred naletom uzbuđenja koje je izazvao njegov autoritativni ton. Bože, tako dobro miriše. Iz njegova je snažnog tijela zračila toplina i glad koja je poticala moju vlastitu goruću želju za njim. Tu nezaustavljivu reakciju samo je još više pojačala još uvijek prisutna ljutnja na Stantona i nešto bliža srdžba na samog Crossa. Željela sam ga. Strahovito. Ali nije bio dobar za mene. Iskreno rečeno, svoj sam život mogla zaribati i sama. Nije mi za to trebala nikakva pomoć. Užarenim čelom dotaknula sam klimatizirano staklo. "Pusti me." "Hoću. Donijela bi mi previše nevolja." Usnama mi je okrznuo uho. Jednim mi
  41. 41. Pompea - 41 - dlanom pritisne trbuh, raširivši prste kako bi me natjerao da se naslonim na njega. Bio je napaljen jednako kao i ja, a tvrđom i nabreklom kitom palio mi je križa. "Okreni se i reci mi zbogom." Razočarana i ispunjena žaljenjem, okrenula sam se unutar okvira koji je oko mene postavio i naslonila sam usijana leđa na vrata da se rashladim. Nadvio se nad mene; raskošna kosa uokvirila mu je prelijepo lice, a podlakticom se podbočio o vrata i prišao mi još bliže. Gotovo da nisam imala prostora za disanje. Ruka koju mi je bio stavio na struk sada je ležala na mom boku, refleksivno me stezala i izluđivala. Zurio je u mene intenzivnim pogledom koji me pržio. "Poljubi me," reče promuklo. "Pruži mi barem to." Tiho dašćući, oblizala sam suhe usne. Zastenjao je, nagnuo glavu i priljubio svoja usta na moja. Zapanjilo me koliko su meke te njegove čvrste usne i s kakvom nježnošću ih je pritiskao o moje. Uzdahnula sam, a njegov jezik je uronio, kušajući me dugim dokonim lickanjem. Ljubio me samouvjereno, vješto i taman dovoljno agresivno da me napali do ludila. Kao kroz maglu, registrirala sam da mi je torbica pala na pod; zatim su se moje ruke našle u njegovoj kosi. Potezala sam svilenkaste pramenove i pomoću njih usmjeravala njegova usta preko svojih. Zarežao je, produbljujući poljubac, gladeći mi jezik sočnim klizećim dodirima svog jezika. Osjetila sam divlje lupanje njegova srca na svojim grudima - dokaz da on nije samo nedostižan ideal sklepan u mojoj grozničavoj mašti. Odgurnuo se od vrata. Dlanovima mi obuhvativši potiljak i guzu, odigao me od poda. "Želim te, Eva. Donosila mi nevolje ili ne, ne mogu se zaustaviti." Cijelim sam se tijelom stisnula uz njega, bolno svjesna svakog zamamna, tvrda centimetra njegova tijela. Uzvraćala sam mu poljupce kao da bih ga mogla živa pojesti. Koža mi je bila vlažna i preosjetljiva, grudi otežale i bolne na dodir. Klitoris mi je pulsirao zahtijevajući pažnju i tukao u ritmu mog poludjelog srca. Jedva da sam primijetila da se krećemo, a leda mi je već oslonio na kauč. Cross se nadvio nad mene s jednim koljenom na jastuku, a s drugom nogom na podu. Lijevom rukom podupirao je svoj torzo, dok me je desnom primio iza koljena, a zatim mi je posesivno i čvrsto rukom klizio po bedru. Glasno je dahnuo dosegavši točku gdje mi je podvezica bila zakopčana za rub svilene čarape. Otrgnuo je pogled s mojih očiju i spustio ga, podižući mi suknju još više, ogolivši me tako od struka nadolje.
  42. 42. Pompea - 42 - "Isuse, Eva." U grudima mu je nešto tiho zavibriralo, neki primitivan zvuk od kojeg mi se naježilo cijelo tijelo. "Tvoj je šef prokleto sretan što je gay." Omamljena, promatrala sam kako se Crossovo tijelo spušta na moje, kako mi se noge razmiču i prilagođavaju širini njegovih kukova. Mišići su mi se naprezali uslijed poriva da se odignem prema njemu, da ubrzam taj kontakt između nas za kojim žudim od trenutka kada sam ga prvi put ugledala. Spustivši glavu, ponovno mi je zarobio usta, gnječeći moje usnice s finom primjesom grubosti. Naglo se otrgnuo od mene i posrćući se uspravio na noge. Ostala sam ležati dašćući, sva mokra, željna i spremna. Zatim sam shvatila zašto je tako silovito reagirao. Netko je stajao iza njega.
  43. 43. Pompea - 43 - 4.poglavlje Posramljena iznenadnim upadom u našu privatnost, pridigla sam se i povukla na naslon za ruke, potežući suknju prema dolje. "... sastanak u dva, stranke su upravo stigle." Prošao je beskrajno dug trenutak prije nego što sam shvatila da smo Cross i ja i dalje sami u sobi, da je glas koji sam upravo čula dolazio iz zvučnika. Cross se uspravi na udaljenom kraju kauča, zažaren i namrgođen, dok su mu se prsa nadimala. Kravata mu je bila otpuštena, a rasporak hlača napinjao se preko veoma impresivne erekcije. U glavi mi je bljesnula prestrašna slika, kao iz noćne more, o tome kako vjerojatno izgledam. A, k tome, još sam i kasnila na posao. "Čovječe." Obje ruke provuče kroz kosu. "Usred jebenog dana. Usred mog jebenog ureda!" Ustala sam i pokušala se dovesti u red. "Daj meni da ti to popravim." Prišao mi je i ponovno povukao moju suknju prema gore. Bijesna zbog onog što sam zamalo dopustila da se dogodi kada sam trebala biti na poslu, pljesnula sam ga po rukama. "Prestani. Ostavi me na miru." "Začepi, Eva", reče smrknuto, uhvati rub moje svilene bluze i popravi je tako da je dugmad ponovno oblikovala ravnu liniju između mojih dojki. Zatim mi povuče suknju prema dolje i poravna je smirenim, stručnim pokretima ruku. "Popravi frizuru." Cross dohvati svoj sako, obuče ga i zatim popravi kravatu. istovremeno smo stigli do vrata, a kada sam čučnula dohvatiti svoju torbicu, spustio se zajedno sa mnom. Primio me za bradu i natjerao me da ga pogledam. "Hej", reče tiho. "Jesi dobro?" Grlo mi je gorjelo. Bila sam uspaljena, bijesna i temeljito posramljena. Nikada u životu nisam tako izgubila razum. Nikako mi se nije svidjelo to što sam to napravila s njim, s čovjekom čije je razmišljanje o intimnim odnosima bilo toliko patološko da me bacilo u depresiju pri samoj pomisli na to. Trzajem oslobodim bradu. "Izgledam li dobro?"
  44. 44. Pompea - 44 - "Izgledaš prekrasno i jebozovno. Toliko te silno želim da osjećam bol. U opasnu sam iskušenju da te odnesem natrag na kauč i natjeram te da svršavaš sve dok me ne počneš moliti da prestanem." "Barem te za slatkorječivost nitko ne može optužiti", promrmljala sam, svjesna činjenice da se ne osjećam uvrijeđeno. Ustvari, sirovost njegove gladi za mnom bila je snažan afrodizijak. čvrsto zgrabivši naramenicu torbice, uspravim se na klimavim nogama. Moram se maknuti od njega. A po završetku radnog dana trebam biti sama s velikom čašom vina. Cross se uspravi sa mnom. "Završit ću s poslom do pet. Onda ću doći po tebe." "Ne, nećeš. Ovo ništa ne mijenja." "Vraga ne mijenja." "Ne budi tako arogantan. Na trenutak sam izgubila glavu, ali i dalje ne želim isto što i ti." Omota prste oko kvake na vratima. "Da, želiš. Samo što to ne želiš na način na koji ti ja to želim dati. stoga ćemo se na tu temu ponovno vratiti." Opet poslovna spika. Strogo po planu. Leđima mi prođu hladni trnci. Stavila sam svoju ruku preko njegove i povukla kvaku, a zatim sam se sagnula, provukla mu se ispod ruke i izašla kroz vrata. Njegov tajnik skoči na noge otvorenih usta, baš kao žena i dva muškarca koja su čekala Crossa. Iza sebe čula sam kako im govori: "Scott će vas uvesti u moj ured. Odmah se vraćam." Stigao me kod recepcije, a ruka mu se preko mojih križa spustila na bok. Ne želeći napraviti scenu, pričekala sam da stignemo do dizala i tamo sam se odmaknula od njega. Pribrano se zaustavio i pozvao mi lift. "U pet sati, Eva." Zurila sam u svjetleću tipku. "Zauzeta sam." "Onda sutra." "Zauzeta sam cijeli vikend." Postavivši se ispred mene, odlučno upita: "S kim?" "To te se ni namanje ne..." Dlanom mi prekrije usta. "Nemoj. Onda mi reci kada. I prije nego što kažeš nikada, dobro me pogledaj i reci mi vidiš li čovjeka kojeg je lako obeshrabriti."
  45. 45. Pompea - 45 - Izraz lica bio mu je krut, a pogled sužen i odlučan. Zadrhtala sam. Nisam bila sigurna da bih u sukobu mišljenja s Gideonom Crossom izvojevala pobjedu. Progutavši slinu, pričekala sam da spusti ruku i rekla: "Mislim da se oboje trebamo ohladiti. Odvojiti nekoliko dana za razmišljanje." Nije odustajao. "Ponedjeljak poslije posla." Dizalo je stiglo pa sam ušla u njega. Okrenuvši se prema njemu, uzvratila sam: "Ponedjeljak, za ručak." Imat ćemo samo sat vremena, bijeg mi je zajamčen. Trenutak prije nego što su se vrata zatvorila, rekao je: "Mi ćemo se dogoditi, Eva." To je gotovo podjednako zvučalo i kao prijetnja i kao obećanje. "Ne brini, Eva", rekao je Mark kada sam stigla za svoj stol petnaestak minuta poslije dva. "Ništa nisi propustila. Bio sam na ručku s gospodinom Leamanom. I sam sam se tek maloprije vratio." "Hvala ti." Bez obzira na to što on rekao, i dalje sam se grozno osjećala. Kao da je prošlo nekoliko dana od onog fenomenalnog jutra kojim je ovaj petak započeo. Radili smo bez prekida do pet, razgovarali o klijentu iz branše fast food restorana i promišljali neke moguće igre riječi u tekstu reklame za lanac trgovina namirnicama iz biouzgoja. "Kombinacija iz snova, zar ne?" zafrkavao se Mark, ne znajući koliko to prikladno opisuje moj intimni život. Upravo sam ugasila računalo i vadila torbicu iz ladice, kada mi je zazvonio telefon. Bacivši pogled na sat, vidjela sam da je točno pet i došla u napast da ga ignoriram jer sam praktički završila s poslom za danas. No, s obzirom na to da me i dalje grizla savjest zbog predugog izostanka za ručak, smatrala sam to primjerenom pokorom i javila se. "Ured Marka Garrityja..." "Eva, dušo. Richard kaže da si zaboravila mobitel u njegovu uredu." Naglo izdahnem i utonem natrag u stolac. Mogla sam predočiti gužvanje rupčića koje obično ide uz taj tjeskobni ton glasa moje majke. To me izbezumljivalo, ali istovremeno mi je i paralo srce. "Bok, mama. Kako si?" "O, dobro sam, hvala." Mamin je glas bio mladenački i šuštav, nešto između Marilyn Monroe i Scarlett Johansson. "Clancy ti je ostavio mobitel kod portira u
  46. 46. Pompea - 46 - zgradi. Stvarno ne bi trebala nikamo ići bez njega. Nikada ne znaš kada ćeš nekog morati nazvati..." Razmišljala sam o tome da jednostavno zadržim mobitel i pozive preusmjerim na novi broj za koji mama neće znati, no to mi sada nije bila najveća briga. "Što doktor Petersen kaže o praćenju mog telefona?" Tišina s druge strane žice bila je rječita. "Doktor Petersen zna koliko se brinem zbog tebe." Štipajući hrbat nosa, odvratila sam: "Mislim da je vrijeme da odemo na jednu zajedničku seansu, mama." "O... pa, naravno. Spomenuo je da bi te volio ponovno vidjeti." Vjerojatno zbog toga što sumnja da nisi bila iskrena prema njemu. Promijenila sam temu. "Super mi je na novom poslu." "To je izvanredno, Eva! Je li šef dobar prema tebi?" "Da, odličan je. Ne bih mogla zamisliti boljeg." "Je li zgodan?" Nasmiješila sam se. "Da, veoma zgodan. I zauzet." "Kvragu. Dobri su uvijek zauzeti." Nasmijala se, a meni se osmijeh na to još više razvukao. Volim kad je sretna. Voljela bih da je češće sretna. "Jedva čekam da te vidim sutra na dobrotvornoj večeri." Obavljajući dužnosti dame iz visokog društva, Monica Tramell Barker Mitchell Stanton bila je u svom elementu, kao prava pozlaćena blistava ljepotica kojoj nikada u životu nije nedostajalo muške pažnje. "Provedimo sutra cijeli dan zajedno", rekla je bez daha. "Ti, ja i Cary. Otići ćemo u wellness centar, uljepšati se i uglancati. Sigurna sam da bi ti nakon toliko naporna rada dobro došla masaža." "Takvu ponudu sigurno neću odbiti. A znam da će i Caryju biti drago." "O, baš se veselim! Da pošaljem auto po vas oko jedanaest?" "Bit ćemo spremni." Spustivši slušalicu, naslonila sam se leđima na stolac i izdahnula zrak, žudeći za toplom kupkom i orgazmom. Ako Gideon Cross nekako i sazna da sam masturbirala misleći na njega, baš me briga. Budem li seksualno isfrustrirana, to
  47. 47. Pompea - 47 - će mi oslabiti položaj, a znala sam da s njim to neće biti slučaj. Nema sumnje da će mu do kraja dana neki prethodno odobren otvor biti na raspolaganju. Dok sam se preobuvala iz cipela s visokom petom u one za hodanje, telefon je ponovno zazvonio. Mojoj je majci teško duže odvratiti pozornost. Pet minuta otkako smo završile razgovor bilo je sasvim dovoljno vremena da shvati da je pitanje mobitela ostalo neriješeno. I ovaj sam put došla u iskušenje da ga ignoriram, ali istovremenao nisam htjela nositi sa sobom doma ništa od tih sranja. Javila sam se kao i obično, ali ovaj put ne pretjerano revno. "Još uvijek mislim na tebe." Baršunast prizvuk Crossova glasa preplavi me takvim olakšanjem da sam shvatila da sam se cijelo vrijeme nadala da ću ga ponovno čuti. I to još danas. Bože. Žudnja je bila toliko silovita da sam shvatila da je mome tijelu postao droga, primarni izvor neopisivo intenzivnih ekstaza. "Još te osjećam, Eva. Još osjećam tvoj okus. Dignut mi je otkako si otišla, stajao je tako tijekom dva sastanka i jedne telefonske konferencije. U prednosti si, iznesi svoje zahtjeve." "Aaa", promrmljala sam. "Ček’ da razmislim." Pustila sam ga da čeka i smiješila se prisjećajući se Caryjeva komentara o pomodrjelim jajima. "Hm... Ništa mi ne pada na pamet. Ali imam jedan prijateljski savjet. Idi se provedi s nekom ženom koja slini za tobom i vidi boga u tebi. Ševi je sve dok nijedno od vas dvoje više ne bude moglo hodati. Kada se u ponedjeljak sretnemo, potpuno će te proći volja i život će ti se vratiti u svoj uobičajeni opsesivno-kompulzivni poredak." Začulo se škripanje kože kroz slušalicu i zamislila sam ga kako se zavaljuje u naslonjač za radnim stolom. "Ovaj ti put opraštam, Eva. Sljedeći put kada mi pokušaš uvrijediti inteligenciju, istući ću te po guzi." "Ne volim takve stvari." A ipak me to upozorenje, izrečeno takvim glasom, napalilo. Mračan i opasan, itekako. "Popričat ćemo o tome. U međuvremenu, reci mi što voliš." Ustanem. "Definitivno imaš glas za seks preko telefona, ali ja moram ići. Imam spoj sa svojim vibratorom."
  48. 48. Pompea - 48 - Trebala sam tada spustiti slušalicu da košarica postigne pun pogodak, ali morala sam saznati hoće li se naslađivati onako kako sam zamišljala. Osim toga, s njim mi je bilo zabavno. "O, Eva." Cross dekadentno zaprede moje ime. "Odlučila si me baciti na koljena, zar ne? Mogu li te nekako nagovoriti na seks utroje s dečkom na baterije?" Prebacivši torbicu i vrećicu preko ramena, prečula sam oba pitanja i bila sam zahvalna što ne može vidjeti kako mi se ruka trese. Nema teorije da ću s Gideonom Crossom raspravljati o dečkima na baterije. Nikada nisam s nekim muškarcem otvoreno razgovarala o masturbiranju, a kamoli s muškarcem koji mi je bio stranac u svakom praktičnom smislu te riječi. "Moj dečko na baterije i ja već se odavno dobro razumijemo - kada završimo jedno s drugim, točno znamo tko je koga iskoristio, a sigurno nije on mene. Laku noć, Gideone." Spustila sam slušalicu i zaputila se prema stubištu, zaključivši da će mi silazak pješice niz dvadeset katova poslužiti u dvije svrhe - i kao metoda izbjegavanja i kao zamjena za odlazak u teretanu. Bila sam toliko zahvalna što sam nakon takva dana stigla kući da sam praktički proplesala kroz ulazna vrata stana. Od srca sam uzviknula "O, Bože, kako je dobro biti doma!" i zavrtjela se oko svoje osi dovoljno silovito da se par koji je sjedio na kauču trgne. "O", rekoh, lecnuvši se na vlastitu djetinjariju. Cary nije bio u kompromitirajućem položaju sa svojim gostom kada sam upala, ali sjedili su dovoljno blizu jedan drugom da se prisnost mogla naslutiti. Sa zavišću pomislim na Gideona Crossa, koji više voli eliminirati svu prisnost iz najprisnijeg mogućeg čina koji mogu zamisliti između dvoje ljudi. Imala sam i ja avantura za jednu noć i prijatelje s povlasticama, pa nitko ne zna bolje od mene da su seks i vođenje ljubavi dvije potpuno različite stvari, ali ipak mislim da seks nikada neću moći poistovjetiti s rukovanjem. Šteta što Cross na to tako gleda premda definitivno nije tip muškarca koji pobuđuje sažaljenje ili suosjećanje. "Hej, malena", pozdravi me Cary i ustane. "Nadao sam se da ćeš stići prije nego što Trey bude morao otići." "Za sat vremena imam predavanje", objasni Trey zaobilazeći stolić za kavu dok sam vrećicu s cipelama spuštala na pod, a torbicu odlagala na barski stolac uz šank. "Ali drago mi je što sam te imao priliku upoznati prije nego što odem."

×