2. • Jedan od najvećih književnika sa područja bivše
Jugoslavije, ali naravno i šire, koji je za svoju
veliku vrijednost dobio potvrdu kada je primio
Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine.
3. • Ivo Andrić rodio se u Dolcu kod Travnika, 9.
listopada 1892. godine u hrvatskoj obitelji Antuna
Andrića, poznatog sudskog podvornika i Katarine
Pejić, kada sa svega 2 godine ostaje bez oca i
uskoro nakon toga seli sa majkom u Višegrad kod
očeve sestre Ane i njenog muža.
4. • Svoje školovanje započinje osnovnom školom nakon
čega upisuje Veliku gimnaziju u Sarajevu, poznatu
kao najstariju bosanskohercegovačku srednju školu,
kada je nakon što je dobio stipendiju hrvatskog
kulturno-prosvjetnog društva “Napredak”, 1912.
započeo studiranje na Mudroslovnom fakultetu
Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu. Nakon toga
nastavlja studiranje u Beču i Krakowu.
5. • Budući da je bio poznat kao jugoslavenski
nacionalist, nakon ujedinjenja ušao je u
diplomatsku službu, u kojoj jako brzo napreduje
do pomoćnika ministra vanjskih poslova i
poslanika ministra u Berlinu.
6. • Njegov književni rad možemo podijeliti u nekoliko
cjelina. Prva je faza ona koju tvore lirika i pjesme
u prozi, gdje možemo izdvojiti “Nemire”, a koja je
obojana osobnim egzistencijalnim-spiritualnim
traganjem.
7. • Druga faza koja traje do Drugog svjetskog rata,
obilježena je Andrićevim okretanjem pripovjednoj
prozi i to prije svega na jezičnom planu te
postupnim prijelazom na srpsku ekavicu. S jezične
točke motrišta ta je faza različito ocjenjivana,a velik
dio srpskih kritičara smatralo je kako je Andrićevo
spisateljstvo od 30-ih godina , zapravo kontinuacija
jezičnog modela Vuka Karadžića s naglaskom na
obogaćenome folklornom izrazu.
8. • Treća i najpoznatija faza obilježena je djelima kao
što su “Na Drini ćuprija” te “Travnička kronika”
koje je napisao tijekom samonametnute izolacije
od Nijemaca u okupiranom Beogradu. Mnogi
“Prokletu avliju” nazivaju vrhuncem njegovog
pripovjedačkog umijeća.
9. • Pored toga što je bio veliki književnik oduvijek
se vodila rasprava oko toga da li je Ivo
zapravo Hrvat ili Srbin. Činjenica je kako se
tijekom upisa na fakultet u Krakowu potpisao
na hrvatskom jeziku, gdje se izjasnio kao
katolički Hrvat iz Bosne. Međutim nakon
nastajanja zajedničke države počinje se
izjašnjavati kao Srbin, čiju će nacionalnu
identifikaciju zadržati do kraja života. Do
danas ostaje vječno pitanje tko je zapravo bio
Ivo Andrić.
10. Djela Ive Andrića
• Ex Ponto (pjesme u prozi, 1918.) • O Vuku kao piscu, o Vuku kao reformatoru
• Nemiri (pjesme u prozi, 1921.) (studija, 1950.)
• Put Alije Đerzeleza (pripovijetke, • Prokleta avlija (pripovijest, 1954.)
1920.) • Lica (pripovijetke, 1960.)
• Pripovetke, I (1924.)
• Zapisi o Goji (1961.)
• Pripovetke (1931.)
• Njegoš kao tragični junak • O priči i pričanju - govor prigodom dodjele
kosovske misli (1935.) Nobelove nagrade za književnost (1961.)
• Pripovetke, II (1936.) • Žena na kamenu (1962.)
• Na Drini ćuprija (roman, 1945.) • Sabrana djela, 1-10 (1963.)
• Travnička hronika (roman, 1945.)
• Goya (1974.)
• Gospođica (roman, 1945.)
• Rzavski bregovi (pripovijetke, • Sabrana djela Ive Andrića, 1-17 (1976.)
1947.) • Omerpaša Latas (nedovršeni roman, u
• Nove pripovetke (1948.) okviru Sabranih djela, 1976.)
• Priča o vezirovom slonu (1948.) • Kuća na osami (pripovijesti, u okviru
• Sjeme iz Kalifornije (pripovijetka, Sabranih djela, 1976.)
1948.)
• Znakovi pored puta (u okviru Sabranih
djela, 1976.)
• Sabrana djela Ive Andrića 1-17 (1981.)