6th Regional Conference in Sarajevo, May 17-18 2012.

1. Sanja Belak Kovačević, prof. psiholog
Centar za psihosocijalnu podršku
osobama koje žive s HIV-om
Klinika za infektivne bolesti
“ Dr. Fran Mihaljević”
Zagreb , Hrvatska

2. SADRŽAJ
 HIV bolest u kontekstu stresa, traume i krize
 Emocionalne reakcije na inicijalnu dijagnozu HIV bolesti i
kako pomoći klijentima da ih prorade s ciljem olakšanja
prilagodbe
 Faze prilagodbe na HIV bolest
 Faktori koji utječu na suočavanje sa zdravstvenom krizom
 Strategije suočavanja s HIV bolesti i zadacima prilagodbe
na istu
 Emocionalna i kognitivna prorada HIV dijagnoze

3. HIV kao TRAUMA
 Def. Traumatskih događaja (DSM IV):
1. neposredno doživljeni i koji uključuju …. dijagnosticiranu
po život opasnu bolest,
 javljaju se neočekivano, iznenada i u ljudima izazivaju
intenzivan strah, osjećaj bespomoćnosti i užasa
 HIV dijagnoza je traumatičan događaj za osobu koja je
konfrontirana s prijetnjama u fizičkom, psihološkom i
socijalnom aspektu života.
 preplavljenost dovodi do slabljenja ili čak nemogućnosti
adekvatnog suočavanja te ostavlja osobu s osjećajem
intenzivnog straha, bespomoćnosti i očaja što tada
rezultira s konfuzijom i nesigurnošću

4. Uzroci nesigurnosti kod HIV-a
 Progresija bolesti
 Suočavanje sa smrću i umiranjem
 Prognoza tijeka bolesti
 Reakcije značajnih drugih
 Efekt antiretrovirusne terapije
 Dugotrajne posljedice terapije
 Posljedice razotkrivanja serostatusa i kako se nositi s
time

5. HIV BOLEST se razlikuje od drugih kroničnih i
potencijalno životno ugrožavajućih bolesti po socijalnoj
stigmi
 osobe koje žive s HIV-om često taje svoju bolest kako bi
zaštitili sebe od stigme i diskriminacije.
 No pokušaj da se osoba sama suoči sprečava je da dobije
značajnu socijalnu podršku od značajnih drugih koja je
jako važna kod oporavka i prilagodbe na bolest (Kulik i
Mahler, 1989)

6. Obilježja inicijalnih emocionalnih
reakcija na HIV dijagnozu:
 Intenzivne ali labilne
 Često variraju kod iste osobe od šoka do prihvaćanja unutar
nekoliko minuta
 Neke osobe se paraliziraju od anksioznosti i potpuno
blokiraju
 Najčešće reakcije su osjećaj gubitka, tuge, bespomoćnosti i
očaja

7. Emocionalne reakcije primjeri
Rezultat je:
ŠOKIRAJUĆI
„Osjećao sam se kao da me netko opalio čekićem po glavi“
OČEKIVAN
“Bio sam prilično siguran da sam HIV pozitivan tako da mi
je rezultat testa bio samo potvrda.
Dok sam čekao rezultat testa u čekao shvatio sam da sam
HIV pozitivan.
Znam da se s HIV-om može živjeti, postoje lijekovi, to je
danas svakodnevnica.”

8. Emocionalne reakcije primjeri
Način reagiranja:
- BEZ EMOCIJA
“ Popušio sam cigaretu, popio kavu i vratio se nazad na
posao:”
- OTUPLJENOST/KONFUZIJA MISLI
“Vani je padala kiša, a ja sam se osjećao potpuno uništeno i
izolirano”, “Osjećao sam se potpuno sam, a tlo pod mojim
nogama se treslo”.

9. Emocionalne reakcije primjeri
TUGA, BESPOMOĆNOST, STRAH, STRAH OD SMRTI, BIJES
Cijeli moj život je uništen.
Život mi se pretvorio u mrak.
Bio sam ljut i mislio sam si, neću se ubiti jer to su očekivanja drugih,a ja ih ne
želim ispuniti- ja nisam smeće.
I neću umrijeti od HIV-a!
Osjećam se tako bespomoćno-moj posao, partner, sve će nestati.
Gledao sam kroz prozor kako lišće pada sa stabala – u tom trenutku prošla mi je
misao da se ubijem.
Imao sam osjećaj da nisam dobar čovjek, ne dovoljno dobar za ljubavnu vezu.
Ja sam roba s greškom.
Bojao sam se da ću izgubit ljude koji su mi dragi.
Biti će i teško da nađem partnera.
Nanijeti ću bol svojoj obitelji, biti će im teško nositi se s mojom bolešću,
upropastit ću im život.
Još ću kratko živjeti.
Za mene nema budućnosti.
Moj život je gotov.“

10. FAZE PRILAGODBE NA HIV bolest
 Faza šoka (zatečenost, automatsko ponašanje, osjećaj
odvojenosti od situacije)
 Faza sudara (misaona smušenost, dezorganizacija, osjećaj
gubitka, tuge, bespomoćnosti, preplavljenost )
 Faza povlačenja (negiranje postojanja zdravstvenog
problema ili njegovo utjecaja na bolest)
 Faza prihvaćanja (prihvaćanja režima liječenja i ograničenja
u životnom stilu)

11. Strategije izbjegavanja
 Negiranje postojanja zdravstvenog problema ili
njegovog utjecaja na život
 Adaptivno
 Kontroliranje emocionalne reakcije
 Situacija koja nije izgledna da se promijeni
 Rano u procesu suočavanja
 Maladaptivno
 Ekstenzivno i dugotrajno
 Usvaja se manje informacija o svom stanju
 Nemogućnost donošenja odluka

12. Što sve utječe na suočavanje sa
zdravstvenom krizom
 Faktori povezani s bolešću (zaraznost, fizičke
promjene, nuspojave, režim uzimanja lijekova)
 Osobni i demografski faktori (sposobnost
vidjeti dobre strane, spol, dob, osobna vjerovanja)
 Fizički i socio-okolinski faktori
(soc. podrška, fizički aspekt okoline-bolnica)

14. Zadaci prilagodbe
 Moos i Schaefer (1984, prema Aldwin, 2001) identificirali su sedam glavnih
adaptivnih zadataka kod suočavanja s bolešću.
Prva tri odnose se na samu bolest i to su
4) nošenje s fiziološkim posljedicama bolesti, uključujući simptome, bol i
invalidnošću (nemogućnošću);
5) nošenje s terapijom (strogi režim uzimanja, nuspojave) kao i s bolničkim
okruženjem;
6) razvijanje (uspostavljanje) i održavanje dobrih odnosa sa zdravstvenim
radnicima.
Slijedeća četiri zadatka su više općenitija, a odnose se na
9) održavanje neke vrste emocionalnog ekvilibrijuma (ravnoteže);
10) održavanje svijesti o sebi, uključujući osjećaj kompetentnosti i stručnosti
(znanja);
11) održavanje dobrih odnosa sa članovima obitelji i prijateljima; te
naposljetku
12) pripremanje za buduća kritična stanja.

15. STRATEGIJE SUOČAVANJA SA ZADACIMA
PRILAGODBE NA HIV BOLEST
(prema Moos, 1982):
 1.Negiranje ili umanjivanje
 2.Traženje informacija
 3.Učiti kako si pružiti medicinsku pomoć
 4.Postavljanje konkretnim limitiranih ciljeva
 5.Tražiti instrumentalnu i emocionalnu podršku u
krugovima obitelji i prijatelja, te stručnjaka
 6.Razmišljati o mogućim događajima u budućnosti
 7.Nalaziti podnošljivu perspektivu u odnosu na
zdravstveni problem ii tretman (svrha, religiozno
vjerovanje, prepoznavanje pozitivne promjene)

16. EMOCIONALNA I KOGNITIVNA PRORADA
DIJAGNOZE (anticipirano vođenje)
PRVI INTERVJU: (olakšavanjem prilagodbe, smanjenje
štete, emocionalna podrška kod traume i krize-
ventiliranje, normalizacija, informiranje o bolesti i
mogućim resusima u zajednici)
Informiranje i priprema na život s HIV-om služeći se
tehnikom anticipiranog vođenja – predstavljamo,
prvi iznosimo potencijalne dileme (Često/
ponekad/neke osobe + iskustvo drugih pacijenata) sa
ciljem boljeg razumijevanja bolesti, izgradnje
povjerenja, ublažavanja posljedica potencijanog stresa,
bolja adherencija ….

17. Emocionalna i kognitivna prorada dijagnoze
 (Kako ste se osjećali, koje misli su vam prolazile kroz glavu?)
- “ponekad ljudi dovode u pitanje ispravnost dijagnoze, brinu se hoće li biti
vidljivo deformirani, hoće li ih boljeti, hoću li umrijeti, koliko vremena im
preostaje, što će biti s njihovom obitelji”
- osjećaj krivnje (HIV kao kazna, opterećenje obitelji)
- smisao života
- osjećaj manje vrijednosti („roba s greškom“)
Značenje koje bolest ima za pacijenta
 (Što vam se promijenilo u životu? Što vam se čini da će biti najveći problem? Što
vas najviše brine?)
Procjena i priprema na život s HIV-om
 ( priprema na dileme s kojima bi se mogli susresti- kroz primjer drugih
pacijenata)
-osnovne činjenice vezane uz fizički aspekt bolesti (zaraznost za okolinu)
-socijalna podrška okoline (da li reči i kome reči)
-zaposlenje
-planiranje obitelji
-Upućivanje na resurse zajednice
-Osnaživanje i osvještavanje vlastitih resursa (Što inače radite kada se osjećate
loše?)