3. Ваздух је смеша гасова од којих су неки у врло
променљивом саставу, највише има азота са 78,08%,
затим кисеоник 20,95%,осталих 1% чине примесе
CO2,SO2,O3,NO2,и др.
Azot Kiseonik Ostatak
1%
21%
78%
4. У променљивим количинама у ваздуху може
бити водене паре, озона, угљен диоксида, радона и других.
Састав ваздуха варира на различитим висинама. При већој
висини смањује се садржај кисеоника, а повећава се садржај
водоника.
5. Велики проблем савременог човека је загађивање ваздуха или ајро
загађивање. Ваздух се сматра загађеним уколико садржи хемијска
једиња која утичу негативно на живи свет.Загађујуће материје
могу бити у сва 3 ггрегатна стања.
Према извору загађијућих материја можемо их поделити на:
Природне изворе
Вештаке изворе
Пример вештачког загађивања
Пример природног загађивања
6. Glavni izvori ovog zagadjivanja jesu ljudi. Saobraćaj i industrija su osnovni izvori
zagađenja vazduha. Tokom sagorevanja različitih
oblika goriva u motorima ili fabrikama, osim oslobađanja energije, ispušta se i
velika količina štetnih materija, kao što su ugljen-monoksid, ugljen-
dioksid, sumpor-dioksid, oksidi azota, pepeo i čađ.
10. SMOG
Smog je siva ili žućkasta masa magle i zagađujućih gasova.
Razlikuju se zimski smog (“londonski” smog) koji sadrži
čađ,SO2,okiside azota i kiseline.
11. Londonski” smog je
svoj vrhunac dostigao u
decembru 1952.
godine, kada se na
hiljade ljudi razbolelo od
bolesti disajnih organa
(astma, bronhitis), a oko
8000 je umrlo od
gušenja.
12. U normalnim okolnostima, jedan deo Sunčeveg
zračenja, koji dospeva do površine Zemlje se vraća u
atmosferu.
Međutim , štetni gasovi (najviše CO2) formiraju
omotač, koji zadržava Sunčevu toplotu.
Tako se površina Zemlje zagrijava više nego inače. To
dovodi do pojave globalnog zagreavanja
13. Kisele kiše su posledica
reagovanja štetnih gasova
(azotnih oksida, sumpor-
dioksida) sa vodenom parom u
atmosferi. Na taj način nastaju
kiseline, koje sa padavinama
dospevaju na površinu Zemlje.
Sumporasta kiselina:
SO2 + H2O → H2SO3
Azotna kiselina:
NO2 + H2O → H2NO3
14.
15. sredinom 80-tih godina prošlog vijeka primećeno je značajno
smanjenje koncentracije ozona iznad Antarktika, a kasnije i
iznad Artika.Utvrđeno je da se koncentracija ozona
konstantno smanjivala od 1968. godine.
1995. godine veličina ozonske rupe bila je kao Severna
Amerika.
16. Oštećenja ozonskog omotača izazivaju gasovi koji se upotrebljavaju u
rashladnim uređajima, sprejevima i slično, a koji su poznati pod
nazivom CFC (hloro-fluoro – karboni) ili FREONI. Oni se u gornjim
slojevima atmosfere razlažu i oslobađaju atome hlora, koji uništavaju
molekule ozona
17. 1) Primena kvalitetnijeg goriva za vozila
(npr. bezolovnog benzina);
2) Premeštanje industrije u posebne
industrijske zone vana naselja – one ne
bi smjele biti na visini većoj od visine
naselja.
3) Postavljanje filtera na fabričkim
dimnjacima;
4) Podizanje parkova, drvoreda duž
ulica, autoputeva i oko industrijskih
pogona (npr. od lipa, platana, borova i
sl.).