2. Odlučivanje integrira sve funkcije na svim razinama
menadžmenta u jedinstveni sustav ciljnog upravljanja
poslovanjem i razvojem poduzeća.
Odlučivanje je proces utvrđivanja i izabiranja načina
rješavanja nekoga problema u skladu s ciljevima
poduzeća i okolnostima u kojima ono djeluje, odnosno
proces izbora alternative rješavanja nekog problema.
Problem - početna točka odlučivanja, pitanje koje
zahtijeva aktivan odgovor,tj.donošenje odluke.
Cilj : predvidjeti ili pravovremeno uočiti nastajanje
problema.
Odlučivanje započinje uočavanjem problema, a završava
njegovim rješavanjem (ne samo donošenjem odluke).
3. Cilj odlučivanja i zadatak menadžmenta je smanjenje vremenskog jaza
između nastanka, uočavanja i rješavanja problema.
Razvijena poduzetnička tehnologija menadžmenta i informacije povezane
u jedinstven sustav ciljnog upravljanja poslovanjem i razvojem poduzeća
dovode do smanjenja vremenskog jaza i povećanja efikasnosti odlučivanja.
Informacijski i kontroling sustavi – osnovna infrastruktura djelotvornog
odlučivanja u turbulentnim uvjetima djelovanja poduzeća.U takvim uvjetima
vremenski jaz smanjuje se participativnim odlučivanjem, primjenom
kreativnih tehnika skupnoga odlučivanja.
4. Odlučivanje - proces izabiranja modela rješenja,
odnosno načina djelovanja između više alternativa
rješavanja nekoga problema.
Proces odlučivanja temelji se na prethodno
prikupljenim i obrađenim informacijama koje
omogućuju modeliranje odluka za otklanjanje
problema realizacije ciljeva poduzeća.
Odluka se donosi uspoređivanjem cilja s ishodima
prethodno pripremljenih alternativa - odabire se ona
alternativa čiji je ishod najbliži cilju rješenja
određenog problema.
5. Faze procesa odlučivanja:
1.priprema odluke - najvažnija faza, jer onaj tko
priprema odluku usmjerava proces odlučivanja i
donošenja odluka.
2.donošenje odluka - odlučivanje u užem smislu.
3.realizacija odluka –provedba odluka (kontrola,
korekcije).
Na temelju rezultata istraživanja razvijene su različite
metode i modeli odlučivanja.
7. Preduvjeti za donošenje odluka :
postojanje nesklada između stanja i cilja,
svijest donositelja odluke o značenju tog
nesklada,
motiviranost da se djeluje na nesklad,
raspolaganje adekvatnim resursima za
uklanjanje nesklada.
8. • PROCES ODLUČIVANJA pokreće se ispunjavanjem navedenih
pretpostavki od kojih su 1. i 4. objektivne, a 2. i 3. subjektivne
prirode
Proces odlučivanja se odvija kroz slijedeće faze:
1. Formuliranje problema
2. Kreiranje odgovarajućeg modela
3. Rješavanje problema
a) generiranje alternativa
b) evaluacija alternativa prema cilju
c) izbor alternative (donošenje odluke)
4. Provedba odluke, kontrola i korekcije.
• ODLUČIVANJE je proces, a ODLUKA je rezultat procesa izbora
između više alternativnih mogućnosti rješenja problema.
9. Menadžeri često ne raspolažu svim potrebnim informacijama i
resursima pa iskustvo, znanje i sklonost riziku u takvim
iskustvo
situacijama određuju najbolja rješenja problema.
Odluke se moraju donositi u pravo vrijeme i na što ekonomičniji
način.
Pri izboru alternative koriste se tri osnovna pristupa:
pristupa
1. iskustvo
2. eksperimentiranje
3. istraživanje i analiza
Koji će pristup (ili kombinaciju pristupa) menadžment odabrati
ovisi o osobnim karakteristikama menadžera, važnosti odluke za
poduzeće, situaciji u kojoj se odluka donosi....
Odluke su uvijek orijentirane na budućnost, stoga uvijek postoji
rizik i neizvjesnost u pogledu rezultata donesenih odluka.
10. Kvalitetna informacijska podloga smanjuje neizvjesnost i
rizik glede očekivanih rezultata donesenih odluka.
Odlučivanje u uvjetima
STRATEGIJSKI
neizvjesnosti
MENADŽMENT
(strateške/inovativne odluke)
KOORDINATIVNI Odlučivanje u uvjetima
MENADŽMENT rizika
(taktičke/adaptivne odluke)
OPERATIVNI MENADŽMENT Odlučivanje u uvjetima
izvjesnosti
Informacijska podloga odlučivanja (operativne/rutinske odluke)
podsustava menadžmenta
11. Kontroling – informacijska logistika odlučivanja
Kontroling (control ) – upravljanje, usmjeravanje,
reguliranje procesa.
Kontroling – informacijska potpora >
koordinacija i integracija sustava menadžmenta.
Suvremeno poimanje - kontroling se definira kao
razvojna koncepcija rješavanja problema unutarnjeg i
vanjskog prilagođavanja poduzeća promjenama
okoline.
12. Ciljevi menadžmenta i kontrolinga – korištenje
sadašnjih i građenje budućih potencijala uspjeha.
PUTEVI OSTVARIVANJA CILJEVA
MENADŽMENTA - planiranje
- organiziranje
- upravljanje ljudskim potencijalima
- kontroliranje
PUTEVI OSTVARIVANJA CILJEVA
KONTROLINGA: koordiniranje i integriranje
podsustava menadžmenta.
14. Menadžment postavlja ciljeve poduzeća i odgovoran je
za uspjeh poduzeća.
Kontroling definira dimenzije ciljeva - mjerljivost,
jasnoću, preciznost, ostvarljivost, djeljivost, vremenske
ograničenosti.
Proces kontrolinga ciljno harmonizira poduzetničku
tehnologiju menadžmenta, tj. pomaže suvremenom
menadžmentu u odlučivanju u uvjetima dinamične
okoline.
Kontroling ugrađuje “rane signale ” za prikupljanje
informacija iz interne i eksterne okoline koje poboljšavaju
informacijsku podlogu odlučivanja i proaktivno
djelovanje menadžmenta.
15. Kontroling pridonosi većem znanju o poslovnim
procesima, ciljno orijentiranoj, koordiniranoj i integriranoj
primjeni specijalističkih znanja.
Kontroling povećava razinu koordinacije u poduzeću
čineći transparentima ovisnosti među procesnim
područjima.
Kontroling pomaže menadžmentu - postizanje više
razine sklada izvan i unutar poduzeća.
16. Odnos menadžmenta i kontrolinga
MENADŽMENT KONTROLING
Odgovornost Odgovornost za
za uspjeh transparentnost
uspjeha
17. Kontroling priprema odluke a menadžment na temelju
pripremljenih alternativa donosi odluke > za realizaciju
odluka kontroling mu pruža analitički instrumentarij
omogućujući kontrolu realizacije i korigiranje odluka
dok se ne ostvare ciljevi.
Kontroling procesi služe kao putokaz za razvoj
upravljačkih informacijskih sustava.
Kontroling organizacijski umrežava informacijske tokove
i ciljno usmjerava procese odlučivanja u skladu s
organizacijskom strukturom sustava menadžmenta
poduzeća.
18. Informacijski sustavi
Opskrba menadžmenta pravim informacijama,
na pravom mjestu, u pravo vrijeme i uz minimalne
troškove, što rezultira stvaranjem dodane
vrijednosti poduzeća.
Temeljni resurs konkurentnosti
suvremenog poduzeća.
20. - Odgovara “sirovom informacijom” koja je namijenjena operativnoj
razini menadžmenta i donošenju rutinskih odluka
- Osigurava detaljna izvješća o svakodnevnim poslovnim
transakcijama
- Pruža informacije namijenjene srednjoj razini menadžmenta, koje
daju potporu planiranju, kontroli i poslovnim operacijama poduzeća
- Pružanje “nadograđenih” informacija menadžmentu u pravo vrijeme,
na fleksibilan način kroz izravnu interakciju korisnika s podacima i
modelima
- Namijenjeni su rješavanju usko specificiranog problemskog područja,
koje zahtijeva ekspertna znanja i specijalno razvijene metode
- Imaju svojstvo zaključivanja i pomažu poduzeću u povećanju znanja
-Imaju znanje kao dodatni entitet koji im osigurava sposobnost
prepoznavanja problema i inovativnost u rješavanju novih problema
- U interakciji s aspektima internet poslovanja, omogućuju menadžmentu
djelotvornije odlučivanje, koje vodi dinamičkoj optimalizaciji poslovanja
suvremenog poduzeća na višoj razini cilja
22. Modeli i tehnike odlučivanja
- pomoću algoritama ,vezano za
funkciju cilja i barem dva ili više mogućih
alternativnih rješenja , dolazi se do rješenja koje je
optimalno ,odnosno najbliže formuliranoj funkciji cilja.
– modeli utvrđeni
bez značajnijeg rizika s odgovarajućom sigurnošću u danim
uvjetima i okolnostima.
–
omogućuju prikaz događaja koji mogu biti formulirani u
uvjetima vjerojatnosti.
23. Modeli odlučivanja se klasificiraju :
preskriptivni modeli s normativnim ciljem(bit > modeli
operacijskih istraživanja)
deskriptivni modeli(bit > ekspertni sustavi i razni sustavi za podršku
odlučivanju)
modeli utvrđivanja
modeli odlučivanja komplementarni
predikativni modeli – za predviđanje budućeg ponašanja sustava u smislu
efekata; unutar nekih zadanih vrijednost parametra; pitanje « što- ako»
modeli evaluacije – ulaz imaju iz izlaza predikativnih modela; raspolaganje
postupcima pomoću kojih možemo međusobno uspoređivati, vrjednovati i rangirati
ishode; rezultati > osnovica za izbor alternative
modeli optimalizacije - kombinacija prva dva modela; koriste se za upravljačke
probleme sa specifičnom strukturom - modeli matematičkog programiranja/
linearnog, nelinearnog i stohastičkog.
24. – mogu eventualno sugerirati
donošenje odgovarajućih odluka na višim razinama
menadžmenta, dok kao modeli odlučivanja mogu biti
korisni na nižim razinama .
– na višim razinama
menadžmenta-u suvremenim uvjetima poslovanja
poduzeća:
modeli simulacije
ekspertni sustavi
razni sustavi za podršku odlučivanju
25. Tehnike odlučivanja u uvjetima izvjesnosti
- svi su čimbenici pod kontrolom menadžmenta
- koriste se tehnike operacijskih istraživanja iz
oblasti linearnog i nelinearnog programiranja
Simplex tehnika
Tehnike odlučivanja u uvjetima rizika
Monte Carlo tehnika - sastoji se od nove upotrebe
starog postupka,tj. prakse + tehnika očekivane
vrijednosti
- Tabela odlučivanja
- Stablo očekivanja
26. Tehnike odlučivanja u uvjetima neizvjesnosti
- razvijene su 4 osnovne tehnike odlučivanja u neizvjesnim
situacijama:
1. Waldov kriterij pesimizma (max/min)
2. Hurwiczov kriterij optimizma (max/max)
3. Savageov kriterij minimalnog žaljenja (min/max)
4. Laplaceov kriterij racionalnosti
- Niti jedan kriterij/tehnika ne može se izdvojiti kao najbolji
- Kreativne tehnike skupnog odlučivanja (brainstorming,
sinektika, brainwriting…)
