1. Rečenično ustrojstvo

2. Što je rečenica?
• Dio znanosti o jeziku koji proučava rečenicu i
njezino ustrojstvo naziva se sintaksa (gr.
sýntaxis; slaganje uređivanje).
• Da bi lingvistički odredili rečenicu potrebno je
odrediti njoj nadređenu veću jezičnu cjelinu iz
koje se izvodi

3. Izreka
• Prirodna i iskustveno utvrdiva cjelina koja se
ostvari kada tko u kakvoj prigodi štogod
izrekne ili napiše zove se izreka.
Ovaj tjedan krenuli smo na predavanja. Ponovno ćemo
imati mnoštvo zadaća i pokušati zaslužiti što bolje
ocjene. Trudit ćemo se nadmašiti sami sebe.
ili
-Hm! Tako dakle..?
Bitno je svojstvo izreke potpunost izrečenoga.

4. Diskurz
• Jezična cjelina u kojima je utvrdiva ovisnost
jednih jezičnih elemenata o izboru drugih.
• Temeljno mu je svojstvo jezična dovršenost.
• Diskurz traje sve dok izbor novih jezičnih
jedinica ovisi o prethodno izabranim. Gdje
ovisnost prestaje nastupa kraj diskurza.
• Opseg diskurza nije ničim unaprijed zadan.

5. • Diskurz može biti pjesma od jednog stiha,
priča, knjiga od prvog do posljednjeg slova…
• potpuni jezični izraz koji sadrži sve ono što se
htjelo ili trebalo reći.
• Može biti i nezavršeni, tada ga označujemo s
tri točke (…)
Nemojte opet, jer drugi put, boga mi..

6. Rečenica
• Najmanji dio diskurza koji i sam može biti diskurz.
• Misao izrečena riječima.
• Gramatička i značenjska veza riječi kojom
prenosimo potpunu obavijest.
• Niz riječi, ili jedna riječ, koja započinje velikim
slovom, a završava točkom, upitnikom ili
uskličnikom ( u pravopisnom smislu), a u
usmenom govorenju bitna je i intonacija kojom
se označava početak i kraj rečenice.

7. *Će moj košarkaški sutra igrati prijatelj utakmica
Luka.
Moj će prijatelj Luka sutra igrati košarkašku
utakmicu.

8. Kako se riječi povezuju u rečenicu?
• Tako da jedna riječ otvara mjesto drugoj.
Igrat će
Tko će igrati? Što će igrati? Kada će igrati?
Luka utakmicu sutra
Tko je Luka? Kakvu utakmicu?
prijatelj košarkašku
čiji je prijatelj? moj

9. Rečenično ustrojstvo
• Predikat
• Subjekt
• Objekt
• Priložna oznaka
• Atribut
• Apozicija

10. Predikat
• Temeljni rečenični dio koji u rečenici mjesto
otvara samomu sebi i ostalim rečeničnim
dijelovima.
– Ima sljedeća obilježja:
Lice i broj: 1.,2.,3. jednine i 1., 2., 3. množine
Vremena: prošlo, sadašnje, buduće
Načina: kondicional, imperativ
Vida: svršeni, nesvršeni

11. • Ima sposobnost otvarati mjesto za sve ostale
rečenične dijelove:
Pr. Pročitat ću.
• SUBJEKTU – tko? Ja
• OBJEKTU – što ? Knjigu
• PON – kako? Brzo
• POV – kada? Sutra
• POM – gdje? U učionici.

12. Predikatne riječi
• One riječi od kojih je sastavljen predikat i koje
izriču predikatna obilježja osobe, vremena,
vida, načina.
• Može biti glagol: Iva uči. (3.o.jd., prezent,
nesvršeni vid)
• Može biti neglagolska riječ: Iva je studentica.
(3.o.jd., prezent, nesvršeni vid)

13. Glagolski predikat
• sastoji se samo od glagola.
• jednostavan – od jednostavnih glagolskih
oblika (prezent, aorist, imperfekt, imperativ) i
• složeni – od složenih glagolskih oblika
(perfekt, pluskvamperfekt, futur, futur II.
kondicional I., kondicional II.)

14. Imenski predikat
Pomoćni glagol biti + imenica
SPONA zamjenica
pridjev predikatno
broj ime
prilog

15. Neoglagoljena rečenica
• Rečenica ne može biti bez predikata, ali ako je
iz rečeničnog smisla jasno značenje, on se ne
mora izreći.
Vatra!
U pomoć !

16. Subjekt
• Subjekt je riječ u nominativu sročna s
predikatom (TKO ? ŠTO ?). Obično imenuje
ono o čemu se u rečenici govori.
• Sročnost je slaganje subjekta s predikatom u
osobi, broju i rodu.
Ja čitam. 1.o.jd
Ti čitaš. 2. o.jd
…

17. – Subjekt po vrsti riječi može biti bilo koja imenska
riječ, npr. :
– imenica: Knjiga je pročitana.
– zamjenica: Ako ona čita, tko piše?
– pridjev: Plavokosa čita, crnokosa piše.
– broj: Jedna čita, druga piše.
– infinitiv: Čitati je korisno.

18. Neizrečeni subjekt
• Onaj koji se prepoznaje iz predikatne osobe pa
se zbog toga izostavlja iz rečenice
Učim hrvatski jezik.
Besubjektna rečenica
- Rečenica koja nema subjekta
Spava mi se.
Jučer je cijeli dan kišilo.

19. Objekt
• Rečenični dio u kosom padežu (svi osim
nominativa i vokativa) kojemu mjesto u rečenici
otvara glagol u predikatu.
• Predmet radnje
• Može biti samo riječ koja se može sklanjati
• Sjetio sam se prijatelja.
• Ivan se raduje filmu.
• Luka je pogledao utakmicu.
• Luka misli o sendviču.
• Ivana se bavi rukometom.

20. Izravni objekt
• U akuzativu bez prijedloga uz prijelazne
glagole:
Nisi kupio kruh.
Pročitao sam izvrsnu knjigu.
• U slavenskom (dijelnom) genitivu uz prijelazne
glagole:
Nemam ni sestre, ni brata. str. 49.
Zbog oblaka ne vidimo sunca.

21. Neizravni objekt
U rečenicu ga obično uvede neprijelazni glagoli.
Može biti bez prijedloga ili s prijedlogom +
imenskom riječi.
Pitaju za tebe.
Želim razgovarati s tobom.

22. Priložna oznaka
• Rečenični dio kojemu mjesto u rečenici otvara
predikat, a izriče različite okolnosti u kojima
se vrši radnja.
• Mjesto: Gdje? Kamo? Kuda? Dokle? Odakle?
• Vrijeme: Kada? Otkada? Dokada?
• Način: Kako?
• Uzrok: Zašto? Zbog čega?
• Namjera, posljedica, dopuštanje, pogodbe,
količine, društva, sredstva, izuzimanja str.
57

23. Apozicija
• Rečenični dio kojemu mjesto u rečenici otvara
imenica ili osobna zamjenica. Apozicija je
imenica u istom padežu kao i imenica ili
zamjenica koja joj otvara mjesto.
Profesorica Marija voli čokoladu.
Mi Slavonci dobri smo ljudi.

24. Atribut
• Rečenični dio kojemu mjesto u rečenici otvara
imenica. Atribut je pridjev, zamjenica ili broj u
istom padežu kao i imenica koja mu otvara
mjesto (sročni atribut) ili je atribut u
različitom padežu od imenice koja mu otvara
mjesto( nesročni atribut).
• Imam bijeli/tvoj/jedan ogrtač. – sročni
• Imam mnogo ogrtača. Imam ogrtač iz Pariza.
Bacio je šaku pijeska. Volim kolače od jagoda.