Izvori i posledice zagađenja vazduha-aerozagađenja. Efekat staklene bašte, kisele kiše i oštećenje ozonskog omotača. Načini zaštite vazduha od zagađenja.
PRIRODNI IZVORI zagadjenja vazduha
• Prašina iz prorodnih izvora, najčešde sa velikih ,,golih,,
površina sa malo ili potpuno bez vegetacije (peščane oluje).
• Metan, emitovan tokom digestije hrane od strane životoinja
(preživari).
• Radon gas iz prirodnih radioaktivnih oblasti zemlje.
• Dim i CO nastali tokom šumskih požara.
• Vulkanska aktivnost, tokom koje se produkuju sumpor i
njegovi oksidi , hlor i čestice pepela.
• Kosmička prašina
• Slana isparenja iz okeana
ANTROPOGENI IZVORI zagađenja vazduha
– Fabrički dimnjaci
– Energetska postrojenje koja svoj rad zasnivaju na
sagorevanju fosilnih goriva (uglja, nafte, gasa)
– Kontrolisano spaljivanje, koje se koristi u
poljoprivredi i šumarstvu.
– Izduvni gasovi iz motornih i drugih vozila i
prevoznih sredstava.
– Sagorevanje drveta, požari, seča šuma i sl.
-Termičko zagađivanje iz termoelektrana i stanova
ANTROPOGENI IZVORI zagađenja vazduha
– Rafinerije nafte, energetska i sva druga industrijska
postrojenja.
– Različite hemikalije koje se u vidu prašine ili gorenjem
šire u okolni vazduh.
– Komponente boja, lakova za kosu, aerosoli iz sprejeva i
drugi rastvarači.
– Deponije smeda sa kojih se izdvaja deponijski gas,
metan i neprijatni mirisi.
– Vojne aktivnosti, kao što su probe nuklearnog
naoružanja, toksičnih gasova (bojni otrovi), rakete i sl.
Na globalnom nivou uočavaju se četiri glavna problema
koja se javljaju kao posledica zagađenja atmosfere:
pojačan efekat staklene baste i globalno zagrevanje
smanjenje debljine ozonskog omotača Zemlje ili pojava
“ozonskih rupa”
kisele kiše
smog
Globalno zagrevanje zemljine atmosfere je fenomen
povećanja srednje temperature površine Zemlje,
vodenih površina, kao i prosečne temperature
vazduha izazvan različitim uzročnicima.
Kontinuirano povedanje prosečne temperatura ne
Planeti koje nastaje kao posledica pojačanog efekta
staklene bašte.
Uzročnici:
gasovi sa efektom staklene bašte
čestice čađi
direktna sunčeva aktivnost
Efekat staklene bašte
Efekat staklene bašte je zagrevanje
Zemlje zračenjem koje se odbija
od njene površine.
Ovaj efekat je prirodan efekat i
bez postojanja ovog fenomena, na
Zemlji ne bi bio moguć život. Bez
tzv. gasova staklene bašte,
toplotna energija apsorbovana i
odbijena od Zemljine površine
lako bi se vratila nazad u svemir,
pa bi prosečna temperatura na
Zemljinoj površini bila oko -19°C,
za razliku od sadašnjih 15°C.
U uslovima zagaženog vazduga,
samo mala količina ovog zračenja
odlazi u svemir, a najveći deo
apsorbuju tzv. gasovi staklene
bašte u atmosferi.
Pojačan efekat staklene
bašte je poremećaj
ravnoteže zračenja koje
Zemlja prima i šalje u
svemir. Ovaj efekat
predstavlja povećanja
količine zračenja koja se
ne mogu vratiti nazad u
svemir, već ih atmosfera
upija i postaje toplija.
Efekat nastaje na sličan način kao u stakleniku, gde
Sunčevi zraci vidljivog i ultraljubičastog dela spektra
prodiru kroz staklo i greju tlo ispod stakla.
Tlo potom emituje infracrveno zračenje koje ne
može prodi kroz staklo, zadržava se unutra i tlo
ostaje zagrejano. Usled toga je u staklenicima
mnogo toplije nego izvan njih. Na isti način se
ponaša i planeta Zemlja ukoliko postoji neka
materija koja de se ponašati kao stakleni krov.
doprinosi stvaranju i
održavanju svog života na
Zemlji, a deo tog zračenja
potom biva emitovan
u svemir i priroda je u
ravnoteži.
Ako nešto zadrži deo tog
zračenja, ravnoteža se
kvari i nastaju problemi.
Ono što zadržava zračenje je
poznato pod nazivom gasovi
staklene bašte.
Sunce emituje energiju raznih
talasnih dužina, dobar deo toga
stigne do Zemljine površine,
Neki molekuli “normalno” ili veštački prispeli u
atmosferu, kao što su:
vodena para,
CO2 ,
CH4,
N2O,
CFCls (freoni)
apsorbuju deo infracrvenog zračenja, privremeno
sprečavajući njegovo otpuštanje u svemir zadržavajući
tako toplotu u Zemljinoj atmosferi. Ovi gasovi potom
emituju infracrveno zračenje u svim smerovima, a deo
ovako nastale toplote vraća se ka Zemljinoj površini
koju dodatno zagreva. )
Koncentracija ovih gasova u atmosferi
raste usled čovekovog delovanja!!!
Učešde pojedinih gasova u pojačavanju
efekta “staklene bašte”
CO2 - 55 %
CFC - 25 %
CH4 - 15 %
NOx - 5 %
Drugi literaturni podaci:
Koncentracija ovih gasova u atmosferi
raste usled čovekovog delovanja!!!
Uzroci:
Sagorevanje fosilnih goriva
Spaljivanje i seča šuma
Korišćenje mineralnih đubriva
Povećan broj domaćih životinja (preživara)
Širenje termitnjaka
Oštećenje ozona
Negativne posledice intenziviranja
efekta “staklene bašte”
1. Podizanje nivoa mora
2. Negativan uticaj na ledeni pokrivač
3. Uticaj na klimu (globalno zagrevanje)i na živi svet
(smanjenje biodiverziteta)
4. Šumski požari
5. Ekonomske posledice
6. Čovek kao “žrtva” sopstvenog delovanja-bolesti
7. Širenje pustinja
8. Erozija zemljišta
PODIZANJE NIVOA MORA
• Topljenje snega i leda na
visokim planinama
• Topljenje snega na
polovima
• Podizanje nivoa mora za 1-
3m do kraja ovog veka
potapanje priobalnih
gradova i ravnica
Kjoto protokol
Otvoren za potpisivanje 1997. godine
Donesen uz Okvirnu Konvenciju UN o promeni klime
Cilj protokola je smanjenje emisije gasova, koji izazivaju
efekat “staklene bašte” za 5.2%
Uključuje i smanjenje emisije gasova do 2012. godine na nivo
iz 1990. godine
Stupio je na snagu tek 2005. godine kad ga je ratifikovala
Rusija, jer je time ostvaren uslov da od zemalja potpisnica
55% moraju biti zemlje zagađivači
Ratifikovalo ga 170 zemalja
Međunarodni sporazumi o smanjenju emisije gasova sa
efektom staklene bašte
zelena – potpisale i ratifikovale
žuta – potpisale ali se čeka ratifikacija
crvena – potpisale ali nisu ratifikovale
siva – nemaju stav
KJOTO PROTOKOL
• Derivat dima i magle.
(eng. smoke, fog)
Javlja se u velikim gradovima, u jesen i zimi, gde postoji mnogo
aero zagađivača na relativno malom prostoru.
U Srbiji ima više gradova gde zagađenje prelazi dozvoljene granice.
To su Pančevno, Bor...
Kiseli smog-Obično se javlja u mesecima kada se zbog loženja
povedava koncentracija SO2 u vazduhu, a samim tim, i
koncentracija H2SO4 koja nastaje u vazduhu.
Fotohemijski smog je stanje koje nastaje kada azotni oksidi i
interaguju pod dejstvom sunčeve svetlosti dajudi smešu od
stotina opasnih hemikalija.
SMOG
• Oksidi azota i sumpora iz atmosfere reaguju sa
kapljicama vodene pare i stvaraju sumporastu (pa
sumpornu) i azotastu (pa azotnu) kiselinu.
• SO2 + H2O H2SO3 + H2O H2SO4
sumporasta sumporna kiselina
NO2 + H2O H2NO2 + H2O H2 NO3
azotasta azotna kiselina
KISELE KIŠE
GLAVNI UZROČNICI NASTANKA KISELIH KIŠA
Sumpor dioksid – SO2
Azotni oksidi – NOx
Kisele kiše su posledica zagađenja vazduha
gasovi reaguju u
oblacima
SO2 iz sagorelih
fosilnih goriva
Azotni oksidi iz
auspuha
uginuće riba
Kisela kiša i
sneg
Kisela izmaglica iznad
šuma
Sušenje šuma
Kiselo zemljište i
voda
Aluminijum iz
kiselog zemljišta
• Nagli industrijski razvoj poslednjih 200 godina i povedana
upotreba fosilnih goriva uzrok su učestale pojave kiselih kiša.
• Prve kisele kiše su primedene u 19. veku u Mančesteru.
• Za poslednjih 150 godina 75 puta se povedalo ispuštanje
oksida sumpora i 15 puta oksida azota.
• Visoki dimnjaci poboljšavaju kvalitet vazduha
na lokalnom nivou.
• Vazdušnim strujama zagađen vazduh se
raznosi na velike udaljenosti.
Kisele kiše u Evropi
Visok rizik
Srednji rizik
Nizak rizik
Posledice kiselih kiša
Vodene ekosisteme (masovni pomor riba-smanjenje biodiverziteta)
Zemljište (narušavanje ravnoteže katjona, degradacija, gubitak
rastinja)
Šumsku i zeljastu vegetaciju (resorpcija aluminijuma; kiseline sprže
listove, sušenje šuma)
Ljudsko zdravlje (kontaminacija vode za pide, bolesti respiratornog
sistema i kanceri)
Građevinske objekte i spomenike (korozija, degradacija, razaranje)
Ozonske rupe (oštećenja ozonskog omotača) zapravo i nisu ‘‘rupe’’, već mesta gde je
koncentracija ozona znatno smanjena.
Ozon je u gornjim slojevima atmosfere (stratosfera) prisutan u ‘’velikoj meri’’, barem je
tako bilo milionima godina. Međutim, zadnjih decenija je atmosferskim merenjima
utvrđeno da sloj ozona u stratosferi postaje sve tanji. Smanjivanje ozona je najveće
na polovima, posebno iznad Antarktika gde se pojavljuju tzv. „ozonske rupe” na
južnoj hemisferi.
Slika Antartktičke “ozonske rupe”
(Septembar 2006).
Smanjenje ozonskog omotača zemlje
Glavni uzročnici smanjenja koncetracije ozonskog sloja
su:
oksidi azota (NOx)
(supersonični avioni – veliki izvor azotnih oksida u stratosferi)
hlorofluorugljovodonici
poznatiji kao freoni (CFCl)
upotreba freona danas smanjena (Montrealski protokol)
Rashladni uređaji, sprejevi, aparat za gađenje požara
Delovanje freona na ozon
Ozonski sloj može da se obnavlja, ali je njegovo
uništavanje sa CFCl mnogo brže
Izaziva pojavu raka kože (smanjenje O3 za 1% izaziva
četvorostruko povedanje broja obolelih)
Oboljenje očiju – kataraktu (zamudenje) očnih sočiva
Slabljenje imunološkog sistema organizma
Smanjenje prinosa žitarica (bioprodukcije)
Oštedenje plastičnih materijala
Povedanje efekta staklene bašte,…
Posledice oštedenja ozonskog omotača posledica su
povedanja intenziteta UV zračenja u troposferi:
• Smanjenje štetnih gasova (saobradaj)
• Promena navika (vožnja bicikla, smanjeno korišdenje
sprejeva i rashladnih uređaja, reciklaža, ekološka hemijska
sredstva)
• Uvođenje novih tehnologija (obnovljivi izvori)
• Formiranje zelenih površina (parkova, drvoreda, zelenog
pojasa) i zaštita šuma
• Zakon, pravilnici
Zaštita vazduha od zagađenja
10.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
S U Š E NJ E
V A Z D U H
S U M P O R
O B L A K
K R E Č NJ A K
A E R O Z A G A Đ E NJ E
D R V E D E
A Z O T
E K O L O G I J A
1. Posledica kiselih kiša na šume2. Smeša gasova u atmosferi
3. Hemijski element koji se ispušta prilikom sagorevanje fosilnih
goriva
4. Mesto gde se koncentriše vodena para5. Tip podloge koji ublažava posledice kiselih kiša6. Zagađenje vazduha7. Živa bida koje sprečavaju zagađenje vazduha8. Hemijski elemenat koji ulazi u sastav nukleinskih kiselina i ispušta se
sagorevanjem fosilnih goriva
9. Nauka koja proučava odnose između žive nežive sredine,
odnose živih bida..
10. Osnovni izvor zagađenja vazduha.
METAN – CH4Prirodni izvori: vulkani (usijana lava značajan je emiter ovog gasa u atmosferu)Antropogeni izvori: krčenje šuma, spaljivanje drveta, raspadanje gnojiva.Molekuli CH4 nisu transparentni za IR zrake, apsorbuju ih i zadržavaju u Zemljinoj blizini, dovodeći tako do zagrevanja površine Zemlje. Smatra se da CH4 može da poveća toplotni efekat sunčevih zraka čak za 20%.UGLJEN MONOKSID – COsam po sebi, nije gas koji dovodi do globalnog zagrevanja, ali učestvuje u reakcijama u atmosferi, u kojima nastaju drugi gasovi sa ovakvim efektom, pre svega CO2 i CH4. takođe “troši” redukujuće radikale u atmosferi i tako onemogućava razgradnju CH4, dovodeći ne samo do povećanja koncentracije, nego i do produžavanja života CH4 molekula u vazduhu.Ugljen dioksid-najveći uzročnik globalnog zagrevanjaNastaje:pri potpunom sagorevanju kao i u procesu disanja aerobnihorganizama i raspadanja organskih materija. tokom krčenja šuma i obrade zemljišta pri sagorevanju organskih materija pri sagorevanju fosilnih goriva: nafte i derivata, uglja i drvenog gorivaPre oko 2 milijarde godina CO2 je činio oko 75% atmosfereTokom poslednjih 600.000 godina, pa sve do početka industrijske revolucije, koncentracija CO2 nije prelazila 280 ppmPoslednjih 150 godina porasla je na 380 ppmPovećanjem emisije, koncentracija CO2 bi do 2075. godine dostigla 600 ppm, a do kraja 2100. 1000 ppm
AZOTNI OKSIDIPrirodni izvori (N2O): sagorevanje i raspadanje organskih materija, šumski požari, procesi nitrifikacije u zemljištu, itd. Antropogeni izvori (NO i NO2): sagorevanje fosilnih goriva na visokoj temperaturi i pod visokim pritiskom, u automobilskim motorima toplane, termoelektrane, razne vrste teške industrije itd.