1. Gojaznostkoddjece – medicinske i psihosocijalne dileme i problemi
Obesity in children- medical and psychosocialdilemmas and problems
Nada Mladina
Sažetak
Gojaznost kod djece i adolescenata najčešće je uzrokovana: prejedanjem,konzumiranjem
nezdrave hrane, nedovoljnom fizičkom aktivnošću, nasljednim faktorima, kao i faktorima uzora
ponašanja u vezi sa ishranom u užoj i široj porodici.
U svakom slučaju treba imati u vidu da prekomjerna težina i posebno gojaznost mogu biti
povezani i sa bolestima, bilo da su to endokrini ili neurološki problemi. Može biti povezana i sa
lijekovima (kortikosteroidi steroidi,kao i nekim lijekovima za liječenje psihijatrijskih
oboljenja).
Porodični problemi i problemi sa vršnjacima mogu dovesti do stresnih događaja (razdvajanje
djece od roditelja, razvod, selidbe, smrt, zlostavljanje). To može rezultirati nedostatkom
samopouzdanja, depresijom ili drugim emocionalnim preoblemima koji mogu biti dodatni
precipitirajuci faktor za navikom nekontroliranog unosa hrane i nastanka gojaznosti.
Gojaznost u dečijem uzrastu je često povezana i sa pojavam emotivnih problema.Tinejdžeri sa
viškom kilograma imaju daleko manje samopouzdanja i manje su omiljeni u društvu. Česte su
depresija, anksioznost i opsesivno-kompulsivni poremećaji.
Problem prekomjerne težine i gojaznosti treba tražiti u djetinjstvu i spriječavati njihov nastanak i
napredovanje. Najvažnije je podvući da je gojaznost preventibilna .
Ključne riječi : dijete, gojaznost,dileme , problemi
Summary
Obesity in children and teenagers is mostly caused by: overfeeding, eating unhealthy food,
insufficient physical activity, hereditary factors, as well as factors of models of behavior
considering nutrition in family environment.
Anyway, excessive weight, especial obesity can be connected with diseases, hormonal or
neurological problems. It could be connected also to drugs (corticosteroids and some drugs used
in treatment of mental diseases.
Problems in family or school, or with persons of same age can cause some stress situations)
separating children from parents, divorcees, death, violence, migration etc.)
They can cause leak of self –confidence, depression or other emotional problems which can
provoke uncontrolled income of food and so cause the obesity.
Obesity in childhood is often connected with emotional problems. Teenagers with overweight
are less self-confident and they are not popular.

2. Depression, anxiety as well as others disorders are very often. The problem of overweight and
obesity must be searched in childhood and then stop and prevent it’s arise and development.
The most important is to emphasize that obesity is preventable.
Key words: child, obesity, dilemmas, problems
Uvod
Gojaznost- pretilost definira se kao abormalna ili prevelika akumulacija masti koja može štetiti
zdravlju .Temeljni uvjet za nastanak pretilosti je da unos energije hranom bude veći od
potrošnje, dakle da bilanca energije u organizmu bude pozitivna uz pohranjivanje energije u
obliku masnog tkiva.Pretilost ili gojaznost koja je nastala zbog bilo kojeg primarnog uzroka
održava samu sebe začaranim krugovima uzroka i posljedica: što je dijete deblje , to je tjelesno
manje aktivno , a što je fizicka aktivnost manja , to se više hranom unijete energije deponira kao
masno tkivo.
Značajan socijalni uzrok pretilosti prisutan je još u dojenačkoj dobi ,a to je veoma rašireno
mišljenje da je debelo dijete - zdravo dijete .Takav stav je nastao iz pojave da je nudjenje i
uzimanje hrane postalo način za pridobijanje ili dokazivanje ljubavi i privrženosti , kadkada
sredstvo za privlačenje pažnje okoline ili čak nagrada za dobro ponašanje djeteta. Majka koja
ne zna ljubav dokazati na drugi način čini to “kljukanjem” djeteta prevelikom količinom hrane.
Pretilost - gojaznost koja se javlja izmedju 6. i 10. godine uzrokovana je time sto dijete u toj
dobi postupno gubi čvrste emotivne veze sa roditeljima , a nije uspjelo naći dovoljnu zamjenu u
novim prijateljima i vršnjacima . Uzimanje slatkiša i obilnih obroka djelomično ispunjava u
neke djece prazninu i usamljenost. Pubertet je razdoblje kada je pretilost naročito česta pojava ,
posebno u djevojčica. Pored metaboličko-edokrinih zbivanja u toj dobi značajnu ulogu imaju
psihogeni faktori . Pretilost je češća medju gradskom djecom, u djece jedinaca, u djece
samohranih majki i u adoptirane djece .
Prema podacima WHO ( Svjetske zdravstvene organizacije) širom svijeta gojaznost se više
nego udvostručila od 1980. godine. Zabilježeno je da je više od 1,8 biliona odraslih od 18
godina pa naviše bilo sa prekomjernom težinom , od čega 600 miliona gojazno.Tako 39%
odraslih dobi od 18 godina i više ima prekomjernu težinu u 2014 godini ,godini istraživanja, a
13 % bilo je gojazno.Najviše svjetske populacije živi u zemljama gdje višak kilograma i
gojaznost ubiju više ljudi nego podhranjenost.
Klinička procjena debljine potkožnog masnog tkiva zadovoljava samo za grubu dijagnostičku
trijažu. Za klasifikaciju gojaznosti ili pretjerane tjelesne težine kod odraslih koristi se obično
BMI ( body mass index ) . To je jednostavan indeks tjelesne težine u odnosu na tjelesnu visinu .
Težina izražena u kilogramima podjeli se sa kvadratom visine u metrima (kg/m2).

3. Svi podaci govore o veličini problema zbog čega je neophodno o ovom problemu misliti i njime
se baviti već u djetinjstvu i tako preventivno djelovati.
.
Gojaznost kod djece
Gojaznost , pretilost , obesity teško je definirati i izmjeriti. Obično je prihvatljiva definicija da je
to vise od 120% težine , očekivane prema visini prilikom pregleda razodjenutog djeteta , ne
upuštajuci se dublje u dijagnozu.
Gojaznost i kod djece znači višak tjelesnih masti. Par kilograma viška ne znači obavezno da je
Vaše dete gojazno. Međutim, to često ukazuje na sklonost ka lakom dobijanju kilograma, pa
prema tome i potrebom za posebnim režimom ishrane i fizičke aktivnosti. Gojaznost se najčešće
javlja oko 5, 6 godine života, ili u vrijeme puberteta. Brojna istraživanja su pokazala da dijete
koje je gojazno u uzrastu od 10 - 13 godina ima 80% šanse da bude gojazno i kasnije, u odraslom
dobu.
Jasno je da problem prekomjerne težine i gojaznosti treba tražiti u djetinjstvu i spriječavati
njihov nastanak i napredovanje. Naime, 41 milion djece dobi ispod 5 godina ima
prekomjernu težinu u 2014 godini prema podacima WHO.Podaci Ujedinjenog kraljevstva
govore da je najmanje 2-3% školske djece pretilo-gojazno , više u adolescenciji.
Najvažnije je podvući da je GOJAZNOST PREVENTIBILNA!
Dakle, gojaznost je medicinski problem koji je dostigao epidemijske razmjere u svijetu. U
posljednjih 50 godina broj gojazne djece se povećao za nevjerovatnih 300%!
U nekim državama u Americi svako treće dijete je gojazno, a čak 31% ima potencijal da postane
debelo.
Osnovni uzrok gojaznosti i prekomjerne težine je energetski disbalans izmedju
konzumiranih kalorija i utrošenih kalorija. Općenito je u porastu uzimanje energetske hrane
koja sadrži visok nivo masti , dok je nažalost , u porastu i fizička neaktivnost kroz
povećanje prirode mnogih formi posla u mirovanju , bez kretanja , izmjena modela
transporta i povećanje urbanizacije.
Potvrdjeno je da djeca koja se hrane vještačkom hranom na bočicu, sklona su prejedanju
daleko više od djece hranjene majčinim mlijekom . Široko je rasprostranjeno mišljenje da
prekomjerna ishrana povećava broj masnih ćelija , te da broj masnih ćelija koji se razvija
tokom dojenačkog doba odredjuje kako rast bebe tako i rast i pretilost-gojaznost u
adolescenciji .
Kod gojaznosti je primjećeno da ako je beba gojazna sa šest mjeseci , daleko je veća
mogućnost da će biti pretilo dijete u školskoj dobi , a preko tri četvrtine te djece može
očekivati pretilost-gojaznost u odrasloj dobi.
Prejedanje ubrzava rast i naglu navalu puberteta. Dijetalne promjene i fizička aktivnost
često su rezultat okolinskih i socijalnih promjena pridruženih razvoju ili gubitku politike

4. podrške u sektorima kao što su zdravlje, poljoprivreda, transport, gradsko planiranje, okolina,
proizvodnja hrane , distribucija , marketing i EDUKACIJA .
Uzroci gojaznosti su kompleksni i brojni i uključuju genetske, biološke, kulturološke i sociološke
faktore. Genetski faktor je jedan od najjačih prediktora gojaznosti. Gojaznost roditelja
udvostručava šanse da i samo djete bude gojazno kad odraste, bez obzira na težinu u djetinjstvu.
Iako pojedina oboljenja mogu dovesti do razvoja gojaznosti, u svega 1% slučajeva gojaznost je
posljedica realnog medicinskog problema.
Gojaznost kod djece i adolescenata najčešće je uzrokovana: prejedanjem,konzumiranjem
nezdrave hrane, nedovoljnom fizičkom aktivnošću,nasljednim faktorima, kao i faktorima uzora
ponašanja u vezi sa ishranom u užoj i široj porodici.
U svakom slučaju treba imati u vidu da prekomjerna težina i posebno gojaznost mogu biti
povezani i sa bolestima, bilo da su to endokrini ili neurološki problemi.Takodjer i sa lijekovima
(kortikosteroidi steroidi,kao i neki lijekovi za liječenje psihijatrijskih oboljenja).
Porodični problemi i problemi sa vršnjacima mogu dovesti do stresnih događaja kao sto su :
razdvajanje djece od roditelja, razvod, selidbe, smrt bliske osobe ,porodično ili vršnjačko
zlostavljanje. To može rezultirati nedostatkom samopouzdanja, depresijom ili drugim
emocionalnim problemima koji mogu biti dodatni precipitirajući faktor za navikom
nekontroliranog unosa hrane i nastanka gojaznosti.
Roditelji se veoma rijetko obracaju pedijatru zbog zabrinutosti oko moguće gojaznosti kod
djeteta .Najčešće se dogadja da se gojaznost “ ne priznaje “ kao problem, pa se i upozorenja na
višak kilograma ili gojaznost dobije od liječnika onda kad je dijete dovedeno na pregled iz
nekih drugih razloga. Tek kad je upozorenje došlo sa više strana , roditelj dovodi djete na
pregled da isključi sumnju na eventualni medicinski uzrok prekomjerne težine.
Na pitanje ,” da li je moje dete gojazno?”,možemo dati odgovor da je normalno da tokom
odrastanja djeca povećavaju tjelesnu težinu . Medjutim, kada taj prirast prevaziđe potrebe rasta i
razvoja, dolazi do pojave gojaznosti. Djeca rastu različitom brzinom tako da se ne može samo na
osnovu klasičnog mjerenja reći da li djete ima višak kilograma.
Stepen uhranjenosti procjenjuje se pomoću indeksa telesne mase (BMI - body mass indeks) koji
se jednostavno računa na osnovu visine i težine.Većina pedijatara ne odredjuje obavezno BMI ,
iako bi bilo optimalno da se prati karta rasta svakog djeteta na sistematskim pregledima , koji
takodjer zbog zapostavljanja zdravstvenog sistema izostaju.
Posljedice gojaznosti kod djece
Posljedice gojaznosti kod djece su brojne .Porast BMI( body mass index),prekomjerna težina i
gojaznosti najveći je faktor rizika za nastanak:
-kardiovaskularnih bolesti najviše srčanog i moždanog udara , koji su zabilježeni kao vodeći
uzrok smrti u svijetu ,
-dijabetesa,
- mišićnokoštanih poremećaja ( posebno osteoartritisa – povećane onesposobljenosti
degenerativnim bolestima zglobova,
-nekih kancera

5. Gojaznost u djetinjstvu udružena je sa visokom vjerovatnoćom gojaznosti u odrasloj dobi ,
prijevremenom smrti ili onesposobljenju u odrasloj dobi. Uz porast rizika u budućnosti ,
gojazno dijete ima problem disanja , povećan rizik od lomova kosti, povišenog krvnog pritiska ,
rane pojave markera za kardiovaskularne bolesti, inzulinske rezistencije ,psiholoških
poremećaja, poremećaja spavanja.
Djeca u slabo ili srednje razvijenim zemljama vulnerabilnija su i više u riziku od neadekvatne
prenatalne , dojenačke i ishrane mlade djece .Istovremeno djeca su izložena unosu hrane sa
visokim procentom masti, šećera , soli , sa efektima jače energije , a slabim sadržajem
kvalitetnih mikronutrijenata , sto teži nižoj cijeni koštanja , ali takodjer i niskoj kvaliteti
hranljivih materija – nutrijenata. Ovi faktori ishrane , u kombinaciji sa niskim nivoom fizičke
aktivnosti , rezultiraju u konačnici gojaznošću u djetinjstvu .
Gojaznost u dječijem uzrastu je često povezana i sa pojavam emotivnih problema. Tinejdžeri sa
viškom kilograma imaju daleko manje samopouzdanja i manje su omiljeni u društvu. Česte su
depresija, anksioznost i opsesivno-kompulsivni poremećaji.
Smatrate li da je vaše dijete debelo ili pretilo, važno je prije nego što poduzmete neke mjere otići
do djetetova liječnika koji će na osnovu djetetove težine i visine, ali i podataka o dotadašnjem
rastu i razvoju utvrditi radi li se stvarno o pretilosti (debljini) ili ne.
Odrediti je li dijete pretilo ili ne, nije tako jednostavno jer se djeca često ne razvijaju onako kako
se to vidi u tablicama rasta. Neka djeca npr. prvo skupljaju masu i dobivaju na težini da bi tek
nešto kasnije narasla i u visinu. Važno je voditi brigu i o dobi djeteta. Na različite se načine
određuje pretilost u različitoj dobi djece. Zato je važno da se odluka je li dijete pretilo ili ne
donese u suradnji s liječnikom djeteta.
Prevazilaženje problema gojaznosti
Kod bilo kakve sumnju vezano za težinu deteta,treba konsultacija liječnika. Na osnovu
izračunatog indeksa telesne mase BMI i pomoću specijalnih tablica, dobiće se precizna
informacija o stepenu uhranjenosti djeteta.Istovremeno, potrebno je isključiti eventualni organski
uzrok gojaznosti ili gojaznost nastalu pod uticajem lijekova.
Sem toga, važan je i savjet nutricioniste, te strogo pridržavanje uputa ishrane i od strane
djeteta i roditelja i drugih članova porodice.
Podrška okoline i zajednice fundamentalne su u stvaranju šanse za zdraviju ishranu i urednu
fizičku aktivnost. To je najjednostavniji način prihvatljiv i ohrabrujući , a time i preventibilan u
nastanku prekomjerne težine i gojaznosti.
Na individualnom nivou djete i roditelji mogu :
 Ograničiti unos ukupnih masti i sećera .
 Povećati unos voća i povrća, posebno leguma, žita i orašaste hrane.
 Uvesti redovnu fizičku aktivnost( 60 minuta dnevno za djecu ,150 minuta za odrasle )
Individualna odgovornost može imati puni efekt kada ljudi prihvate zdraviji životni stil .
Proizvodjači hrane mogu odigrati značajnu ulogu u promociji zdrave hrane :
 Smanjenim sadržajem masti , šećera i soli u procesu proizvodnje hrane ;
 Osiguranjem da zdravi i hranljivi proizvodi budu pristupačni svim korisnicima

6.  Smanjenjem reklama za hranu sa visokim sadržajem šećera, soli i masti , posebno one koju
uzimaju djeca i tinejdzeri ,
 Osiguranjem pristupačnosti zdrave hrane i podrške fizickim aktivnostima u školi ili
radnom mjestu.
 Povećanjem nivoa fizičke aktivnosti djeteta. Fizička aktivnost ne samo da povećava
potrošnju kalorija, nego i smanjuje apetit.
 Dajte dobar primjer djetetu. Ako dijete vidi da ste i Vi fizički aktivni i da uživate u tome,
ono će prihvatiti takav obrazac ponašanja
 Stimulišite dijete da se uključi u sportske aktivnosti škole ili da počne da se bavi sportom.
 Imajte razumijevanja za potrebe vašeg djeteta. Ako ono ne uživa u sportu, pomozite mu
da nađe aktivnost koja mu odgovara kao što je npr. igranje uz omiljenu muziku.
 Budite aktivni zajedno kao porodica. Organizujte dnevne poslove kao sto su npr.
namještanje kreveta, pranje kola, ili usisavanje. Planirajte zajedničke aktivnosti kao sto je
odlazak u zološki vrt, vožnja biciklom, ili šetnja.
 Odredite koliko će vremena Vaše dijete provesti gledajući televiziju, igrajući igrice,
 Stimulišite dijete da ustaje i da se kreće tokom reklama i ne dozvolite da jede grickalice
dok gleda TV.
 Imajte u vidu da dječije tijelo nije spremno za iste napore kao i odrasli. Ne tjerajte djecu
da dugo džogiraju, trče na traci ili voze sobni bicikl, niti da podižu teške terete. Najbolja
je ona aktivnost koju dijete samo odabere.
 Djeci je potrebno oko 60 minuta fizičke aktivnosti dnevno, odjednom ili u više kratkih
intervala od po 10 ili čak 5 minuta. Ako Vaše dijete inače nije aktivno, počnite onoliko
koliko može da izdrži pa polako podižite do 60 minuta.
Zapamtite da je najvažnija odluka spriječiti gojaznost i da u tome trebate dati podršku
djetetu , ali i primjer u porodici.
Kako pomoći gojaznom djetetu
Debljina i pretilost kod djece nije problem koji će se magično razriješiti sam od sebe i na vama je
da prakticirate ovih osam savjeta koji će vam pomoći da se pobrinete za zdravu budućnost vašeg
djeteta. Statistike su pokazale da se posljednjih 30 godina pretilost u djece udvostručila što je
problem koji se nikako ne smije zanemariti, a glavni problem leži u lošim navikama za koji su
odgovorni nemarni roditelji i moderan način života.
Čašćenje djece Happy Meal obrocima sigurno je primamljiv način za dobivanje djetetove pažnje
i odličan način za izbjegavanje roditeljskih obaveza, koje uključuju i to da ste djetetu dužni
priuštiti najzdraviji moguć obrok sa svim nutrijentima potrebnim za njegov rast i razvoj, ali ako
vam je zaista stalo do budućnosti vašeg djeteta prihvatit ćete ovih osam savjeta i istih se
pridržavati.
1. Izbacite gazirane sokove i zašećerene žitarice. Ako vaše dijete za svaki doručak konzumira
zašećerene žitarice, a žeđ gasi gaziranim sokovima, vrijeme je za uzbunu. Na vama je da utječete
na prehrambene navike svog djeteta, pa se pobrinite da nezdravu hranu zamijeni zdravom. Neka
za doručak umjesto kupovnih, šećerom prekrcanih žitarica pojede jogurt sa zobenim pahuljicama
i svježim voćem, a gazirane sokove zamijenite svježe cijeđenim sokom od, primjerice, naranče.

7. 2. Pet na dan. Preporučuje se da u svoj svakodnevni plan prehrane ukomponiramo pravilo “pet
na dan” koje diktira unos pet različitih vrsta voća i povrća. Na ovaj način znatno se smanjuje
rizik od mnogih kroničnih bolesti i drugih opasnosti koji utječu na zdravlje tijela.
3. Zdrave grickalice. Jedan od glavnih uzroka pretilosti kod djece su nezdrave grickalice kojima
se “trpaju” u svakoj prilici. Izbacite takve stvari iz vaše kuhinje, a nezdrave grickalice zamijenite
zdravima u obliku badema ili oraha, pločice od cjelovitih žitarica bez dodanih šećera ili svježe
voće.
4. Spakirajte ručak. Ako djeci budete pripremali obroke koje će pojesti za vrijeme ručka, imat
ćete već kontrolu nad onim što konzumiraju i kad vam nisu blizu. Ne samo da ćete na ovaj način
uštedjeti novac, već ćete se pobrinuti da vaše dijete uvijek ima zdrav obrok.
5, Limitirajte vrijeme provedeno pred televizijom. Ovo će sigurno naići na otpor i
negodovanje, ali istraživanja su pokazala da postoji direktna veza između broja sati provedenih
pred televizijom i rizika od pretilosti. Video igrice i računalo doprinose ovom problemu.
Limitirajte vrijeme koje vaše dijete provodi zureći u monitor na ne više od jednog sata dnevno!
6. Uključite dijete u sportske izvannastavne aktivnosti. Upišite dijete na neki sport. Ako mu
se ne sviđa košarka, možda će mu se svidjeti nogomet ili neka druga vrsta rekreacije po
njegovom izboru. Ne samo da će na ovaj način biti aktivan, već će razvijati socijalnu bliskost s
djecom istih ili sličnih interesa.
7. Budite primjer. Ako se sami ne budete pridržavali lekcija koje svom djetetu pokušavate
“utuviti” u glavu, ne možete očekivati i da će vas ono poslušati. Svom djetetu budite živi primjer
načina na koji se treba brinuti o svom zdravlju i prehrani.
8. Edukacija! I kad nije pod vašim utjecajem, djete bi trebalo samo donositi zdrave odluke.
Najbolje što možete učiniti jest educirati vaše dijete o posljedicama koje će njegove pogrešne
odluke ostaviti na njegovo zdravlje i tijelo te beneficijama u kojima može uživati ako bude
donosio zdrave odluke.
Pet zdravih navika
Prehrambene navike kao i redovita tjelesna aktivnost cijele obitelji uvelike ovise upravo o
roditeljima! Zato oni moraju biti primjer svojoj djeci i to je ključno za njihov prehrambeni odgoj
i usvajanje zdravih životnih navika. Zato su stručnjaci projekta Petica – igrom do zdravlja
(www.petica.hr) osmislili jednostavne preporuke:
1.Započnite dan zajutarkom i doručkom
To će vam pružiti snagu za dobar početak dana. Osigurat ćete važne nutrijente za održavanje
dobrog zdravlja i vitalnosti, a djetetu pomoći da se lakše koncentrira i rješava zadatke u školi.

8. 2. Voda je zdravo piće, a ujedno i prirodan izbor našeg tijela
Savršena je za utažiti žeđ. Unos vode važan je za svaku stanicu našeg tijela te pridonosi zdravlju.
Odraslim osobama preporučuje se veći unos tekućine nego djeci, a to je osam čaša vode dnevno.
Jeste li znali da je za djecu između četiri i 14 godina adekvatan unos od pet do sedam čaša vode
dnevno? Potičite djecu da piju vodu jer je najbolja i najzdravija tekućina.
3. Svaki dan pojedite barem 2 porcije voća i 3 porcije povrća
Znanstvena istraživanja potvrđuju da djeca roditelja koji redovito konzumiraju voće i povrće
lakše usvajaju zdrave prehrambene navike te imaju redovit i povećan unos voća i povrća, poput
roditelja. Neka voće i povrće bude na vidljivom mjestu u vašem domu i dostupno svima.
Narežite voće na manje zalogaje, grickajte voće ili sirovo povrće i tako budite primjer djeci u
stvaranju zdravih prehrambenih navika.
4. Ne zaboravite vježbati!
Vježbanje pomaže u kontroli tjelesne mase, regulaciji krvnog tlaka, snižavanju rizika od
dijabetesa i nekih vrsta zloćudnih bolesti te podizanju samopouzdanja. Tjelesna aktivnost ne
samo da je dobra za zdravlje, nego je dodatna prilika za kvalitetno provođenje vremena s
djetetom. Bilo da je riječ o šetnji prirodom, trčanju po parku, bacanju frizbija, igranju školice,
utrkivanju po dvorištu ili plesanju uz najdražu glazbu, brzo ćete dosegnuti preporučenih 30
minuta (roditelji), odnosno 60 minuta tjelovježbe dnevno (za zdravlje vašeg djeteta).
5. San je potreban svim bićima
Ključan je za zdravlje, dobro raspoloženje, rast i razvoj. Brojna znanstvena istraživanja
potvrđuju povezanost između manjka sna i pojave pretilosti u djece, adolescenata i odraslih.
Pobrinite se da vaše dijete nauči koliko je važna higijena spavanja - bitno je prozračiti prostoriju
prije spavanja i leći na vrijeme kako biste se kvalitetno naspavali. Osigurajte djetetu dovoljno
sna kako bi moglo pravilno rasti i razvijati se te se pobrinite da stekne zdrave navike od najranije
dobi.
Psihosocijalne posljedice pretilosti
Pretilost u dječjoj i adolescentskoj dobi se povezuje s pojavom niza psihosocijalnih problema.
Najčešće se spominju gubitak samopouzdanja, depresija, smanjena kvaliteta života i smanjene
socijalne kompetencije. Psihosocijalne posljedice mogu neizravno utjecati i na školski te budući
profesionalni uspjeh. Osim toga, važno je spomenuti predrasude i diskriminaciju s kojima se
pretila djeca suočavaju.

9. Samopouzdanje
Osjećaj krivnje i srama zbog debljine, loša slika o sebi te mržnja prema vlastitom tijelu, javljanje
depresivnih simptoma te izbjegavanje društvenih događanja samo su neki od negativnih
posljedica sniženog samopouzdanja. Ako ti negativni osjećaji perzistiraju i u adolescenciji,
potencijalno mogu dovesti do razvoja poremećaja hranjenja, kao što su anoreksija i bulimija.
Pretila djeca dobi između 9 i 12 godina imaju niže rezultate na dimenzijama tjelesnog i
globalnog samovrednovanja od skupine djece normalne mase. Longitudinalnim istraživanjem je
ukazano na smanjeno samopoštovanje pretile djece među školskom djecom i adolescentima.
Anksioznost i depresivnost
U brojnim istraživanjima je dobiveno da se kod pretile djece anksioznost i depresivnost javljaju
češće nego kod vršnjaka normalne tjelesne mase. U istraživanju Sjöberga i suradnika (2005),
pronađena je povezanost između pretilosti i depresije kod adolescenata. Takvi rezultati sugeriraju
da liječenje pretilosti dijetom i tjelovježbom ponekad nije dostatno, već treba uključivati i
suočavanje sa simptomima potištenosti. Neka istraživanja navode da čak 70% pretilih
adolescenata zadovoljava kriterije za najmanje jedan psihološki poremećaj, 43% za poremećaj
raspoloženja, a 41% za neki od anksioznih poremećaja, posebice socijalnu fobiju.
Kvaliteta života
U istraživanjima se redovito dobiva doživljaj smanjene kvalitete života kod pretile djece. Nalazi
Friedlandera i suradnika (2003) sugeriraju da djeca školske dobi i prekomjerne tjelesne mase
procjenjuju svoju kvalitetu života nižom u odnosu na djecu normalne tjelesne mase. Ovakvi
rezultati su najvećim dijelom dobiveni na mjerama zdravstvene kvalitete života – fizičkom
funkcioniranju, psihosocijalnom zdravlju i samopouzdanju. U ovom istraživanju je dobiveno i da
roditelji djece s prekomjernom tjelesnom masom postižu niže rezultate na mjerama emocionalne
dobrobiti, što ukazuje na važnost obiteljskih prilika u suočavanju s djetetovim viškom kilograma.
Pretila djeca se manje bave sportom, imaju više poteškoća s trčanjem, ali i svakodnevnim
aktivnostima, poput kupovanja odjeće i izlazaka s prijateljima – što je negativno povezano s
kvalitetom njihovih života.
Predrasude i socijalna diskriminacija
Socijalna marginalizacija i stigmatizacija pretile djece je fenomen dokazan brojnim
istraživanjima. Dokazano je da se pretila djeca i adolescenti suočavaju s diskriminacijom u
mnogim važnim područjima života – zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvenoj skrbi te
odnosima s drugim ljudima.
Pretila djeca su žrtve stereotipa od strane vršnjaka, učitelja, ali i vlastitih roditelja. Uz pretilost se
često vežu stereotipi o pretjeranom jedenju te se pretilu djecu procjenjuje kao lijene, glupe,
prljave, neiskrene te pokvarene.
Također, često se javlja mišljenje da bi lako mogla smršaviti kada bi to željeli, odnosno da je
rješavanje pretilosti stvar motivacije.
Uočeno je da druga djeca procjenjuju pretilu djecu kao onu koja im se najmanje sviđaju, što sa
sobom često povlači negativnu stigmatizaciju. Stigma može uključivati verbalno zadirkivanje
(nadimci, ruganje, ismijavanje), fizičko maltretiranje (udaranje, guranje) i socijalnu izolaciju (u

10. igrama su odabrani zadnji za tim, isključeni su iz mnogih socijalnih događanja, predmet su
ogovaranja).
Oko 90% pretile djece uvjereno je da bi vršnjačko zadirkivanje i zlostavljanje prestalo kada bi
smršavili, a čak više od polovice misli da bi imali više prijatelja kada bi bili mršaviji. Budući da
se u zapadnom svijetu atraktivnost, kompetencija pa čak i inteligencija izjednačavaju s
mršavošću, određena negativna vjerovanja i osjećaji prema pretilosti su duboko ukorijenjeni u
društvu.
Djeca s negativnim socijalnim iskustvima, koja su zadirkivana i smatrana manje kompetentnima
od vršnjaka s normalnom tjelesnom masom, imaju manju vjerojatnost razviti socijalnu
kompetentnost i uspješne socijalne odnose, što utječe na njihov psihosocijalni razvoj i kasnije
samopoimanje.
Zbog svih ovih navedenih posljedica pretilosti kod djece, treba istaknuti važnost prevencijskih
programa koji uključuju intervencije u široj zajednici, osvještavanje javnosti o problemu
pretilosti, promicanje zdrave prehrane u vrtićima i školama, te edukaciju roditelja.
Zaključak
Liječenje gojaznosti zahtijeva cjelovit pristup djetetovoj ličnosti imajući u vidu njegove
individualne tjelesne, duševne i društvene odrednice. I kad nije pod vašim utjecajem, dijete bi
trebalo samo donositi zdrave odluke. Najbolje što možete učiniti jeste educirati dijete o
posljedicama koje će njegove pogrešne odluke ostaviti na njegovo zdravlje i tijelo te
beneficijama u kojima može uživati ako bude donosilo zdrave odluke.To je postupak koji traži
dugogodišnju saradnju i česte kontakte sa djetetom i njegovom obitelji ,a u školske djece i sa
nastavnicima, posebno nastavnicima tjelesnog odgoja.
Literatura :
Bralić, I. , Jovančević, M., Predavec, Grgurić, J. (2010). Pretilost djece – novo područje
multidisciplinarnog preventivnog programa. Paediatrica Croatica. 54, str: 33-42
Friedlander, L., Larkin, E., Rosen, C., Palermo, T., Redline, S. (2003). Decreased Quality of Life
Associated With Obesity in School-aged Children. Arch Pediatr Adolesc Med, Vol. 157
Grubić, M. (2008). Psihosocijalni uzroci i posljedice pretilosti u djece. Paediatrica Croatica. 52,
str: 57-60
Puhl, R. i Latner, J. (2007). Stigma, Obesity, and the Health of the Nation’s Children.
Psychological Bulletin. Vol. 133, Br. 4, str: 557–580
Ravens-Sieberer, U., Redegeld, M., i Bullinger, M. (2001). Quality of life after in-patient
rehabilitation in children with obesity. International Journal of Obesity. 25, Dodatak 1, str: 63–65
Sjöberg, R., Nilsson, K., Leppert, J. (2005). Obesity, Shame, and Depression in School-Aged
Children: A population based Study. Pediatrics. Vol. 116, Br. 3
Lissauer, T., Clayden,G.,(1999).Nutrition,Obesity. Pediatrics. Chapter 10,p 113-122.

11. Steinberg, L., Belsky ,J,.(1991). Infancy, Childhood, Adolescence. Chapter 15,p 431-462.