1. StranacAlbert Camus (1913. – 1960., kasni modernizam)
* francuski kasni modernizam - egzistencijalizam, faza apsurda, roman lika,
egzistencijalistički roman (epika), 1942. g.
Danijela Mikadi, mag. educ. philol. croat.

2. Albert Camus
• francuski pripovjedač, dramatičar i filozof
• rođen u Alžiru, a školovao se u Parizu: bavio se kazalištem, književnošću
i novinarstvom
• za vrijeme Drugoga svjetskog rata sudjelovao u Pokretu otpora
• nakon rata bio je, uz Jeane-Paula Sartrea najpoznatiji francuski
književnik
• djela: Stranac, Kuga (romani); Kaligula (drama); Mit o Sizifu, Pobunjeni
čovjek (eseji)
• ciklus apsurda i ciklus pobune u stvaralaštvu
• Stranac i Mit o Sizifu u ciklusu apsurda
• filozofija apsurda: čovjek se u svijetu osjeća strancem, ali se istovremeno u
njemu javlja ljudska težnja za pronalaženjem smisla vlastitoga postojanja;
njegov je doživljaj svijeta nihilistički: svoje postojanje doživljava
besmislenim i u njemu se javlja osjeća apsurda
• izvjesnost smrti= beskorisnost života = apsurd (besmislenost života i svijeta)

3. Stranac (1942.)
• tema: Mersaultov život, zločin i suđenje (prikaz života
kao besmislenog i apsurdnog, čovjekova otuđenost –
čovjek kao stranac u svijetu)
• mjesto i vrijeme radnje: grad Alžir četrdesetih godina 20.
stoljeća (u to je doba Alžir bio francuska kolonija)
• 1. dio: 2 i pol tjedna
• 2. dio: 11 mjeseci
• književna vrsta: roman lika

4. Okvir romana
• početak i kraj: smrt kao neminovna pratiteljica života
• svećenik: Svi smo osuđeni na smrt.
• apsurd: živimo da bismo umrli

5. Osnovni motiv – sunce
• kao crvena nit provlači se kroz crnu smrt
• solarni motiv – utjecaj sunca i prejake svjetlosti
• izražen:
• na majčinoj sahrani
• u sceni ubojstva (sunce kao užareni mač, prolijeva oganj –
ekspresionističke rečenice)
• obrana: sve je to bilo zbog sunca koje je Mersaulta pogodilo u
čelo
• motiv mora

6. 1. dio
Mersault je mladi službenik koji živi i radi u Alžiru. Na
početku radnje odlazi na pogreb svoje majke koja je umrla u
ubožnici u blizini Alžira. Vijest o njezinoj smrti nije ga
potresla, a ni pogreb nije potaknuo njegove emocije, jedino
što se jako umorio zbog bdijenja i hodanja za lijesom po
jakom suncu. Već duže vrijeme nije posjećivao majku pa
tako nije poznavao njezine prijatelje koje je zatekao na
bdijenju, kao ni majčina zaručnika, g. Péreza.

7. 1. dio
Nakon povratka u Alžir, nastavlja uobičajeni način života, ničim ne
pokazujući da žaluje za majkom. Vikend provodi s poznanicom
Marijom koju je sreo na kupanju. Odlaze u kino gledati neku komediju
te provedu noć skupa. Cijelu je nedjelju proveo gledajući s prozora,
zapažajući banalne detalje. Novi tjedan započinje odlaskom na posao,
druženjem s kolegom Emanuelom, ručkom u Célesteovoj gostionici.
Mersault uživa u kretanju, jelu, trenutcima odmora. Na stubištu susreće
susjede, staroga Salamana i Raymonda Sintésa, kojega su svi
izbjegavali smatrajući ga svodnikom, ali Mersault ga je držao ugodnim
za druženje. Raymond je od Mersaulta zatražio savjet za svoj ljubavni
problem. Uzdržavao je ljubavnicu Arapkinju koju je istukao jer ga je
varala, ali drži da joj se nije dovoljno osvetio. Mersault mu nije dao
nikakav savjet, ali se u svemu složio s njim i pomogao mu je napisati
pismo ljubavnici kojim ju je Raymond trebao namamiti da joj se potom
osveti. Raymond je kaznio svoju ljubavnicu kako je zamislio, ali ga otad
slijedi njezin brat.

8. 1. dio
Raymond je za vikend pozvao Mersaulta i Mariju u
vikendicu svojega prijatelja Massona. U šetnji obalom
sukobili su se s dvojicom Arapa, od kojih je jedan bio
ljubavničin brat koji je nožem ranio Raymonda. Kasnije je
Raymond uzeo pištolj i potražio Arapina da mu se osveti.
Mersault je Raymonda odgovorio od sukoba te ga otpratio
do vikendice uzevši mu pištolj. Sam se još malo šetao te je
opet sreo Arapina. Iziritiran suncem i bljeskom Arapinova
noža, bez pravoga razloga, ubio ga je pucajući u njega pet
puta.

9. 2. dio
Mersault je u zatvoru u početku bio prilično nezainteresiran
za proces koji se vodi protiv njega. Pri prvom je ispitivanju
svojom ravnodušnošću istražitelja potpuno izbacio iz takta.
Međutim, tijekom 11 mjeseci istražnoga postupka, Mersault
se priviknuo na istražitelja te se čak veselio njihovim
susretima. Brzo se priviknuo na zatvorski život, a najviše su
mu nedostajale žene i cigarete. Vrijeme je kratio sjećajući se
svoje sobe i čitajući neprestano jedan te isti članak koji je
pronašao u tamnici, o umorstvu nekoga Čeha.

10. 2. dio
Suđenje je donijelo promjenu u njegovu zatvorsku
svakodnevicu i on ga u početku prati sa zanimanjem, ali
kasnije ga sve počinje umarati. Slušajući svjedočenja o
svojem ponašanju na sprovodu, o tome kako je pušio i pio
bijelu kavu kraj majčina odra, kako se po povratku sa
sprovoda zabavljao s Marijom, Mersault je u jednom
trenutku poželio zaplakati jer je osjetio da ga svi u sudnici
mrze, a kad je Céleste svjedočio u njegovu korist, poželio
ga je zagrliti. Raymondovo svjedočenje samo mu je štetilo
jer je njegov čin stavljen u kontekst mutnih poslova i
obračuna svodnika. Na pitanje zašto je pucao, odgovorio je
da je to bilo zbog sunca.

11. 2. dio
Konačnu osudu na smrt giljotiniranjem Mersault je primio vrlo
mirno. Čekajući izvršenje presude, Mersault je razmišljao o
smaknuću i o tome kako bi osuđenima na smrt ipak trebalo
ostaviti neku nadu u spas. Tješio se mišlju da svatko mora
umrijeti i da život nije vrijedan proživljavanja, ali je osjećao silnu
želju za životom. Tri je puta odbijao svećenika koji ga je ipak
posjetio bez njegova odobrenja. Svećenik ga je toliko naljutio da
ga je napao urlajući o besmislenosti života i o tome da si u času
suočavanja sa smrću ne želi lagati i samozavaravati se. Nakon tog
izljeva srdžbe, predao se nježnoj ravnodušnosti te mu je tek
preostalo da poželi da ga na dan njegova smaknuća gledatelji
dočekaju krikovima mržnje.

12. Kompozicija
• roman je podijeljen u dva dijela:
• u prvom se dijelu prikazuje Mersaultov život na slobodi (nepuna tri
tjedna)
• Mersaultov život kao (jednoličan i besmislen) život slobodnog čovjeka;
neposredni doživljaj; 6 poglavlja
• u drugome se dijelu prikazuje njegov boravak u zatvoru i suđenje
(oko jedne godine)
• Mersaultov život u zatvoru i suđenje; rekonstrukcija, istražni postupak; 5
poglavlja
• kompozicija je kronološka (jednostavna, pravocrtna, bez
retrospekcija)
• Epizode – priče u priči: o Čehu, o Salamanu i njegovu psu, o
Raymondu i njegovoj ljubavnici, o sahrani majke, o susretu sa
svećenikom, odlazak u kino s Marijom, majčina priča o ocu

13. Pripovjedač
• glavni lik Mersault koji pripovijeda u prvome licu, ali
vrlo objektivno, neutralno, bez emocija i komentara
(iznosi događaje poput objektivnog promatrača,
Mersaultovo ja prerušeno u treće lice jednine)
• stranac govori o sebi kao da je riječ o nekome drugome,
kao da želi izbjeći zamku narcisoidnosti ili zamku
osmišljavanja vlastita života s pomoću nekog uobičajenog
i istrošenog moralnog, političkog ili vjerskog sustava
vrijednosti

14. Likovi
• Mersault
• Raymond Sintés
• Masson (Raymondov prijatelj)
• Marija Cardona
• susjed Salaman
• gostioničar Céleste
• g. Pérez
• upravitelj ubožnice
• svećenik
• odvjetnik
• istražitelj

15. Mersault
• lik bez osobnoga imena (znamo mu samo prezime), što ga
predstavlja kao čovjeka bez osobnosti, otuđenoga čovjeka: on
doživljava život kao besmisleno postojanje u kojemu vlada
slučaj
• predstavnik je otuđenoga čovjeka: otuđen je od društva i
ravnodušan prema svim društvenim institucijama, otuđen i od
ljudi, pa i od samoga sebe
• ipak, on je sretan jer su mu potrebe za drugima minimalne;
odnosi su mu površni, nedefinirani, bez budućnosti
• s majkom je prije njezine smrti potpuno izgubio kontakt, nije
znao ni točan broj njezinih godina, a u ljubavne i prijateljske
odnose upušta se slučajno, na tuđi poticaj

16. Mersault
• svejedno mu je hoće li se oženiti Marijom, a njegovo prijateljstvo s
Raymondom svodi se na površno druženje
• nije ambiciozan i mogućnost napredovanja na poslu s preseljenjem u
Pariz ništa mu ne znači
• u zatvoru nastavlja živjeti kao i prije, pomalo nezainteresiran za
ishod svojega suđenja
• u prikazu lika Camus se ne služi psihološkom karakterizacijom, već
tehnikom redukcije: njegov psihički život svodi se na osjetilne
dojmove
• Mersault pripovijeda o svojim doživljajima i zapažanjima (i to u
sadašnjosti, tj. u vremenu pripovijedanja), a gotovo nikad ne iznosi
svoja razmišljanja
• tek pri završetku romana, suočen sa smrću i sa svojom željom za
životom, Mersault dolazi do spoznaje o apsurdu: No, svi ljudi znaju
da život ne vrijedi truda da ga se proživljava i afirmira se kao
apsurdni lik i tzv. lik bez motivacije

17. Stilska obilježja
• tehnika redukcije (u karakterizaciji lika, u izražavanju i
izboru riječi)
• čitatelj očekuje psihološku karakterizaciju lika, ali ona
izostaje
• Camus svodi Mersaultov psihički život na elementarno, tj.
na osjetilne dojmove
• tako se lik kreće samo u jednoj vremenskoj dimenziji – u
sadašnjosti
• prividni realizam (detaljni opisi s naturalističkim
detaljima)

18. Modernost romana
• monološko – asocijativni tip: glavni je lik ujedno i pripovjedač
• tehnika solilokvija: vrsta monologa koji razumijeva odsutnost
drugih osoba i iskaz je skrivenih misli i osjećaja lika
• kontroverzne misli i antitečki parovi: krivnja – nevinost, život
– smrt
• reminiscencije (asocijativna prisjećanja) – priče u priči
• karakterizacija lika: tehnika redukcije – Camus unosi promjene
u karakterizaciju lika: čitatelj očekuje psihološku razradu lika,
ali ona izostaje; prikazujući Mersaultov psihički život, svodi ga
na elementarno, tj. na osjetilne dojmove, a tako se lik kreće
samo u jednoj vremenskoj dimenziji – u sadašnjosti (bez
komentara i analize)
• apsurdnost, egzistencija
• nemogućnost komunikacije, otuđenost

19. Pojmovi i simboli
• apsurd (lat. absurdus – nesklad) – osjećaj besmislenosti
života i svijet koji nastaje iz nesklada čovjekovih težnji
da osmisli svoje postojanje i nespoznatljivosti života
• parabole u djelu – priče sa simboličkim smislom:
• priča o Salamanu i njegovu psu metafora je nekvalitetnih
ljudskih odnosa (stari je Salamano imao psa kojega je
neprestano tukao i o njemu govorio s mržnjom; ipak mu je
jako nedostajao kad ga je izgubio, baš kao što mu je
nedostajala i pokojna žena, iako je nije volio)
• priča o Čehu kojega su, ne prepoznavši ga, umorile njegova
majka i sestra da bi ga opljačkale, metafora je apsurda

20. Ideja romana
• društvo u kojemu živi Mersault nije sposobno spasiti
pojedinca od usamljenosti i otuđenosti
Pitanje krivice i kazne
• Osjeća li Mersault krivnju?
• Kada je prvi put osjetio da je kriv?
• Kako njegovo ponašanje tijekom majčina sprovoda utječe
na tijek presude?
• Opravdanost zločina (ubojstva)?
• Pitanje smrtne kazne?

21. Literatura
• Dragica Dujmović-Markusi, Sandra Rossetti-Bazdan, Vedrana
Močnik, Vremeplovom do mature - priručnik za pripremu
državnog ispita iz Hrvatskog jezika, Profil
• Dragica Dujmović-Markusi, Književni vremeplov 4 – čitanka iz
Hrvatskoga jezika za četvrti razred gimnazije, Profil
• Milivoj Solar, Snježana Zrinjan, Višnja Sorčik, Baština riječi 4
– čitanka iz Hrvatskoga jezika za četvrti razred gimnazije, Alfa
• Skupina autora, Leksikon svjetske književnosti – djela, Školska
knjiga