SlideShare uma empresa Scribd logo

Seminar hallsteinova doktrina i jugoslavija

•
•
Martina Matijaško
Martina Matijaško

Seminarski rad: HALLSTEINOVA DOKTRINA I JUGOSLAVIJA. Prekid diplomatskih odnosa između Jugoslavije i Savezne Republike Njemačke - listopad 1957., 2007.

Educação
1 de 23
Baixar para ler offline
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU Filozofski fakultet Zagreb Odsjek za povijest Katedra za povijest srednje i jugoistočne Europe HALLSTEINOVA DOKTRINA I JUGOSLAVIJA Prekid diplomatskih odnosa između Jugoslavije i Savezne Republike Njemačke - listopad 1957. Seminarski rad MENTOR: STUDENT: dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan Martina Jalšovec Zagreb, 2007.
I. Sadržaj I.Sadržaj.....................................................................................................................................3 II.Uvod .......................................................................................................................................4 Europa nakon Drugog svjetskog rata.................................................................................4 Hallsteinova doktrina...........................................................................................................7 Odnosi između Jugoslavije i dviju njemačkih država do listopada 1957. ....................9 III.Primjena Hallsteinove doktrine....................................................................................12 Događaji do 15. X. 1957. .....................................................................................................12 Događaji nakon 15. X. 1957................................................................................................14 «Nakon arogantnog gesta» ................................................................................................18 IV.Zaključak ...........................................................................................................................22 V.Popis novinskih izvora.....................................................................................................23 VI.Popis literature..................................................................................................................24
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 3 II.Uvod Europa nakon Drugog svjetskog rata Nakon završetka Drugog svjetskog rata 1945. godine, na konferenciji u Potsdamu, Njemačka je bila podijeljena na četiri okupacijske zone; sovjetsku, američku, britansku i francusku, a dijelovi teritorija, tj. Pomeranija, Šleska i Istočna Pruska, pripali su Poljskoj (Dirlmeier 1999: 243.). Ubrzo nakon uspostave okupacijskih vlasti počinje se osjećati razlika između zapadnih zona i sovjetske zone. U zapadnim područjima se do 1947. formiraju zemaljske vlade na parlamentarnoj osnovi te se javljaju tri velike stranke: Socijaldemokratska stranka Njemačke, Slobodna demokratska stranka i Kršćansko- demokratska unija. U sovjetskoj zoni uvodi se tzv. Sovjetska vojna uprava koja je formalno izabrana na demokratskim izborima, međutim u njoj su djelovali prosovjetski orijentirani političari koji ubrzo postaju sovjetski instrument političke moći na okupiranom području (Dukovski 2005: 220). Sve jači sukob sustava, tzv. «hladni rat», koji je započeo već u vrijeme Drugog svjetskog rata posebno se osjećao u Njemačkoj koja se nalazila upravo na granici između istoka i zapada. Najjači odjek te konfrontacije je nastanak dviju zasebnih njemačkih država. Ustav Savezne Republike Njemačke proglašen je 23. svibnja 1949., a Njemačke Demokratske Republike 7. listopada te iste godine (Dirlmeier 1999: 249).
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 4 Federativna Narodna Republika Jugoslavija proglašena je 29. studenog 1945. godine. Od tog vremena, pa do 1947. Jugoslavija se orijentira prema SSSR-u i drugim zemljama tzv. «narodne demokracije» s kojima je sklapala ugovore o prijateljstvu, uzajamnoj pomoći i suradnji. Do prvih otvorenih sukoba s SSSR-om dolazi 1948. god. kada je Komunistička partija Jugoslavije isključena iz Informbiroa (Vukadinović 1977: 698). Nakon Staljinove smrti 5. III. 1953. dolazi do postupne promjene u politici SSSR-a (Bilandžić 1985: 218.). Novi sekretar Komunističke partije Sovjetskog saveza postaje Nikita Hruščov koji u veljači 1956. god. na XX. kongresu KPSS-a svojim referatom O kultu ličnosti i njegovim posljedicama daje zeleno svjetlo za početak procesa destaljinizacije u zemljama pod utjecajem SSSR-a (Vukadinović 1977: 730.). Proces je započeo raspuštanjem Informbiroa 18. IV. 1956. godine, a nastavio se masovnim promjenama partijskih vlasti i rehabilitacijom mnogih žrtava staljinističkog terora. U Poljskoj je iz zatvora pušten reformistički komunist Władisłav Gomułka te ponovno postavljen na mjesto generalnog sekretara Komunističke partije Poljske iako to nije odgovaralo SSSR-u (Vukadinović 1977: 700.). Najžešći otpor sovjetskom režimu pružila je Mađarska. Tamo je u listopadu 1956. izbio žestok ustanak koji je nakon mjesec dana uličnih borbi ugušila sovjetska vojska (Nećak 2004: 41.). Kako bi se poboljšali odnosi između Jugoslavije i SSSR-a, koji su od 1948. bili ozbiljno narušeni, u svibnju 1955. godine sovjetska delegacija na čelu s Hruščovim i Bulganjinom posjećuje Beograd. Tamo je potpisana Beogradska deklaracija kojom se utvrđuju ravnopravni odnosi između dviju zemalja na principu miroljubive koegzistencije. Godinu dana kasnije, u lipnju 1956. god., Josip Broz Tito je bio pozvan u Moskvu gdje je potpisana Moskovska deklaracija kojom su uređeni međupartijski odnosi između SKJ-u i KPSS-a (Bilandžić 1985: 218.). Prilikom posjeta Moskvi Tito je održao govor na nogometnom stadionu Dinama gdje je rekao kako smatra da postoje dvije njemačke države, Zapadna i Istočna Njemačka te kako bi bilo pogrešno ignorirati tu činjenicu. Tom se izjavom Tito priklonio sovjetskom tumačenju njemačkog problema, ali i najavio događaje iz listopada 1957. god. (Nećak 2004: 80.).
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 5 Osim toga, prilikom posjeta Władisłava Gomułke Beogradu u rujnu 1957. god. Tito je izjavio kako granicu na Odri i Nisi, određenu ugovorom u Potsdamu smatra konačnom granicom između Poljske i Njemačke (Nećak 2004: 130.). Kako je priznavanje te granice značilo i priznavanje postojanja Demokratske Republike Njemačke, upravo se ta Titova izjava smatra neposrednim povodom za primjenu Hallsteinove doktrine, tj. prekid diplomatskih odnosa između Savezne Republike Njemačke i Jugoslavije (Nećak 2004: 129.). Karta 1. DDvviijjee nnjjeemmaaččkkee ddrržžaavvee..
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 6 Hallsteinova doktrina1 Službenim datumom proglašenja doktrine smatraju se 8. i 9. prosinca 1955. godine kada su se na konferenciji u Bonnu sastali veleposlanici SR Njemačke u Europi, SAD- u, Kanadi, Brazilu, Egiptu i Indiji. Autorom doktrine smatra se tadašnji državni tajnik Ministarstva vanjskih poslova SR Njemačke, prof. dr. Walter Hallstein, međutim ni on sam nije sebe smatrao jedinim koji je sudjelovao u stvaranju doktrine. Naziv je ušao u upotrebu preko novinskog članka Joachima Schweliena, dopisnika dnevnika Frankfurter Allgemeine Zeitung. Hallsteinova doktrina je načelo zapadnonjemačke vanjske politike u vezi s problemom ponovnog ujedinjenja Njemačke, tj. postojanjem dviju njemačkih država. Sama doktrina je nastala nakon uspostave diplomatskih odnosa između SR Njemačke i Sovjetskog Saveza (13.IX.1955.). Tom je prilikom kancelar Konrad Adenauer postavio SSSR-u uvjet da će savezna vlada i ubuduće uspostavu diplomatskih veza između DDR-a i trećih država, s kojima ima službene odnose, smatrati neprijateljskim činom usmjerenim produbljivanju podjele Njemačke te će se prekinuti diplomatski odnosi s tom državom. SSSR je izuzet iz ovog pravila s obrazloženjem kako spada među četiri okupacijske sile koje su 1945. preuzele vrhovnu vlast te je i dalje nositelj posebnih prava i odgovornosti prema Njemačkoj kao cjelini. Bez SSSR-a je ponovno ujedinjenje nemoguće te je stoga uspostava diplomatskih odnosa između te države i SR Njemačke neophodno. Pravim autorom doktrine, tj. osobom koja je postavila pravno i političko opravdanje provođenja doktrine smatra se Wilhelm Grewe, stručnjak za građansko pravo. On je prema nalogu Hallsteina pripremio elaborat o pitanjima diplomacije SR Njemačke te ga je ovaj izložio ministru vanjskih poslova Heinrichu von Brentanu i samom Walteru Hallsteinu. 1 Preuzeto iz: Nećak, D. 2004. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. Zagreb: Srednja Europa. str. 53 – 68.
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 7 Pravno je doktrina utemeljena na odlukama njemačkog Ustava koji SR Njemačkoj onemogućuje priznanje DR Njemačke te odlukama Sporazuma o Njemačkoj iz 1952. godine u kojem su zapadne sile SR Njemačkoj dodijelile tzv. Alleinvertretungsrecht, tj. pravo na isključivo zastupanje interesa njemačkog naroda. Politički temelj doktrine ležao je u tome da priznanje DR Njemačke znači međunarodnu, političku i psihološku potvrdu postajanja dviju njemačkih država što je SR Njemačka smatrala anomalijom koju treba što prije ukloniti. Doktrina je utemeljena na tri pravne pretpostavke: 1. Premda podijeljena, njemačka država nije prestala postojati. 2. Cjelovitost državnog teritorija bila je očuvana na temelju stanja iz prosinca 1937. godine. 3. Na području njemačke države ne postoji relevantno dualističko uređenje. Iako je doktrina vrlo strogo kažnjavala priznavanje DR Njemačke, mnoge aktivnosti bile su dopuštene, kao npr. trgovinski i financijski promet, slanje trgovačkih izaslanstava, sklapanje trgovačkih sporazuma, uspostava tehničkih veza na području novinarstva, prometa, sporta i kulture i slično.
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 8 Odnosi između Jugoslavije i dviju njemačkih država do listopada 1957.2 Jugoslavija je bila među prvim državama koje su uspostavile diplomatske odnose sa SR Njemačkom. U početku su ti odnosi bili na razini trgovačkih predstavništava i poslanstava, a od 1951. god. uspostavljena su veleposlanstva u Beogradu i Bonnu. Prvi jugoslavenski veleposlanik bio je Slovenac Stane Pavlič, a nakon njega Hrvat Mladen Iveković. Njega je naslijedio Slovenac Dušan Kveder koji je bio veleposlanik u vrijeme primjene Hallsteinove doktrine. S njemačke strane veleposlanik je od 1953. god. bio Hans Kroll, a njega je 1955. god. naslijedio Karl- Georg Pfleiderer. Jugoslavija je bila važan diplomatski partner SR Njemačke kao jedina komunistička zemlja u kojoj je ona imala diplomatsko predstavništvo te je preko nje imala neposredan uvid u stanje u «istočnom bloku». Tokom 1956. i 1957. godine uređivani su i gospodarski odnosi između Jugoslavije i SR Njemačke. U rujnu 1956. god. potpisan je Ugovor o gospodarskoj suradnji kojim su Jugoslaviji trebale biti podmirene ratne reparacije u iznosu od oko 300 milijuna DEM. Osim toga, sukob sa Jugoslavijom nije odgovarao SR Njemačkoj i kancelaru Adenaueru koji je upravo 1957. ponovno pobijedio na izborima te počeo razvijati novu njemačku istočnu politiku kojoj je u središtu zanimanja bila Poljska, tj. mogućnost uspostave diplomatskih veza, ali bez priznavanja poljske granice na Odri i Nisi. Odnosi su se počeli pogoršavati nakon što je u SSSR-u i većini komunističkih država došlo do destaljinizacije te i Tito posjećuje Moskvu kako bi se ponovno približio Sovjetskom Savezu. Nakon njegova govora o dvije njemačke države SR Njemačka je zatražila objašnjenje tog postupka, ali Tito izjavljuje kako ni u kom slučaju Jugoslavija ne namjerava priznate istočnonjemačku vladu. 2 Preuzeto iz: Nećak, D. 2004. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. Zagreb: Srednja Europa. str. 71 – 126.
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 9 Za razliku od vrlo dobrih odnosa sa SR Njemačkom, Jugoslavija nakon rata nije imala razvijene političke, gospodarske ni kulturne odnose s DR Njemačkom. Prve veze na gospodarskom planu uspostavljene su posredovanjem Budimpešte i Praga, a zatim i potpisivanjem trgovinskog sporazuma 25. kolovoza 1954. god. Nakon toga dolazi do uspostavljanja veza u kulturnom životu što se očituje u gostovanjima raznih kulturnih organizacija iz Jugoslavije u DR Njemačkoj i obrnuto. Definitivno približavanje dviju država potaknuto je govorom Tita u Moskvi kojim je priznato postojanje dviju njemačkih država. Prvi kontakti na službenoj razini ostvareni su u svibnju 1956. kada je član CK SKJ Veljko Begović posjetio zasjedanje Savjeta za uzajamnu ekonomsku pomoć u Berlinu gdje je pregovarao o osnivanju trgovinskih predstavništava između dviju država koja će naposljetku prerasti u veleposlanstva. Već u rujnu glavni sekretar Socijaldemokratske stranke njemačke, jedan od rijetkih državnika istočnog bloka koji nije srušen u valu destaljinizacije, Walter Ulbricht šalje Titu pismo koje sadrži molbu za uspostavljanjem diplomatskih odnosa između Jugoslavije i DR Njemačke. Tokom 1957. god. na približavanju se najviše radilo putem gospodarskih projekata od kojih je najveći bio zajednička izgradnja aluminijskog kombinata u Crnoj Gori. Ubrzo nakon potpisivanja protokola o točnom određivanju rokova izgradnje kombinata, predsjednik istočnonjemačke vlade Otto Grotewohl poslao je pismo Titu u kojem ga je službeno zamolio uspostavu diplomatskih odnosa. Nakon Titovog odgovora i Grotewohlove zahvale te detaljnih pregovora, 10. listopada 1957. god. je objavljeno Priopćenje o sporazumu između vlada DR Njemačke i FNR Jugoslavije o uspostavi diplomatskih odnosa. Vijest o uspostavi diplomatskih odnosa se u javnim glasilima pojavila 15. listopada. Vjesnik i Borba od 15. X. 1957. donose identičan članak pod naslovom «Uspostavljeni su diplomatski odnosi između FNR Jugoslavije i DR Njemačke». Članak sadrži «službeni komunike» o uspostavljanju diplomatskih odnosa.
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 10 Politika također objavljuje priopćenje, ali donosi i prve reakcije u Zapadnoj Njemačkoj. Odluka jugoslovenske vlade da prizna Istočnu Nemačku primljena je u zapadnonemačkim političkim krugovima kao politički korak koji se mogao očekivati. … Sve četiri parlamentarne frakcije zapadnonemačkog Bundestaga održale su u Berlinu posebne sastanke na kojima su razmatrale novi momenat u vezi sa jugoslovenskim priznanjem Istočne Nemačke. … Opšti je utisak da je reagovanje dvojako: dok, s jedne strane, postoje mišljenja takozvanih pristalica «ozbiljnog odgovora», dotle su, sa druge strane, veoma proširene sugestije onih koji smatraju da čitavo pitanje ne treba dramatizovati… Slične članke, u kojima se donosi odjek uspostave diplomatskih odnosa u SR Njemačkoj donose Borba 15. X. i Vjesnik 16. X. Kao sažetak tih članaka najbolje može poslužiti citat iz Vjesnika: Političari savjetuju bonnskoj vladi da ne čini prenagljene korake – Glasovi o potrebi promjene zapadnonjemačke politike prema zemljama istočne Europe. Osim toga, Politika 15. X. donosi i dva dodatna članka. Prvi je veliki analitički članak pod naslovom «Priznanje DR Nemačke» u kojem se iznosi mišljenje kako priznanje istočnonemačke države i uspostavljanje diplomatskih odnosa sa Nemačkom Demokratskom Republikom udara zvaničan pečat već postojećem stanju. Ono je izraz realističke spoljne politike naše zemlje i rezultat čitavog jednog dugotrajnog i konstantnog procesa u razvoju međunarodnih odnosa. Članak pod naslovom «Pariška štampa o uspostavljanju diplomatskih odnosa između FNRJ i DR Nemačke» donosi mišljenje francuskog ministra vanjskih poslova kako jugoslovensko priznanje Nemačke Demokratske Republike može imati posledice koje bi bile za žaljenje. Osim toga donose se izvještaji o pisanjima različitih francuskih dnevnih listova te se navodi kako …gotovo svi listovi, govoreći kroz pera svojih dopisnika iz Bona, postavljaju manje ili više «gorke» primedbe na uspostavljanje redovitih i formalnih odnosa između FNRJ i NDR.
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 11 III. Primjena Hallsteinove doktrine Događaji do 15. X. 1957.3 Zapadnonjemačka vlada nije bila iznenađena razvojem događaja između Jugoslavije i DR Njemačke, tj. režima u Pankowu, kako se u SR Njemačkoj nazivala ta državna tvorevina. Kao poseban problem okarakterizirana je zajednička jugoslavensko-poljska izjava potpisana nakon posjete Władisłava Gomułke Beogradu u kojoj je potvrđena izjava Tita o priznavanju postojeće granice između Njemačke i Poljske na Odri i Nisi. U istoj se izjavi ističe kako se …ostvarivanje njemačkog ujedinjenja mora (se) temeljiti na pretpostavci da postoje dvije njemačke države… Kako bi što bolje shvatili razloge iznenadnog Titovog zaokreta u politici prema Njemačkoj, članovi bonske vlade zatražili su mišljenje zapadnih saveznika. Američki analitičari su zaključili kako Tito na taj način želi pridobiti potporu Poljske u svom nadmetanju sa SSSR-om jer su događaji u Mađarskoj upozorili jugoslavenske vlasti na krhkost režima koji se opiru Sovjetima. Kada je postalo jasno da će Jugoslavija priznati DR Njemačku, kancelar Adenauer se odlučio za politiku ministra vanjskih poslova von Brentana, tj. prekid diplomatskih odnosa. To je odlučeno na sastanku 14. X. 1957. kojem su prisustvovali kancelar, ministar vanjskih poslova, vođa vladine frakcije Kršćansko-demokratske unije Heinrich Krone, predsjednik Bundestaga Eugen Gerstenmeier i opunomoćenik SR Njemačke za Berlin Heinrich Vockel. Tek nakon što je sastanak završen, jugoslavenski veleposlanik u Bonnu, Dušan Kveder, službeno je obavijestio vlasti zapadne Njemačke o jugoslavenskom priznanju DR Njemačke. 3 Preuzeto iz: Nećak, D. 2004. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. Zagreb: Srednja Europa. str. 129 – 134.
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 12 Borba od 14. X. 1957. donosi članak pod naslovom «“Frankfurter rundšau”poziva Bon da uspostavi odnose sa istočnoeuropskim zemljama» u kojem se govori o mogućoj uspostavi diplomatskih odnosa između Jugoslavije i DR Njemačke. U članku se neizravno spominje postojanje Hallsteinove doktrine, tj. vladu SR Njemačke se kritizira kako se drži …kruto svoje deklaracije od prošle godine da takvih odnosa neće imati ni sa jednom zemljom koja priznaje vladu Istočne Nemačke. Osim toga, govori se o postojanju dviju struja u zapadnonjemačkoj politici: jedne koja ustraje na postojanju samo jedne njemačke države i druge koja ukazuje na realnost o postojanju dviju država i štetu od izolacije od istočnoeuropskih država u koju se SR Njemačka sama stavlja. Politika od 16. X. 1957. donosi članak, tj. izvještaj iz Varšave pod naslovom «Ozbiljan doprinos stabilizaciji odnosa u Europi» u kojem se preko napisa iz poljskih novina pohvaljuje potez Jugoslavije i uspostava diplomatskih odnosa sa DR Njemačkom.
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 13 Događaji nakon 15. X. 1957.4 Nakon službenog izvještaja o uspostavi odnosa između Jugoslavije i DR Njemačke, uže vodstvo vlade SR Njemačke je, na sastanku 14. X., prihvatilo odluku o prekidu odnosa s Jugoslavijom. Kako bi prekid diplomatskih odnosa s Jugoslavijom značio definitivan raskid s novom zapadnonjemačkom politikom približavanja istočnoeuropskim državama (Ostpolitik), točnije Poljskom, predsjednik Republike Theodor Heuss je zatražio opću raspravu u međustranačkom odboru Bundestaga koja je predviđena za 18. X. 1957. godine. Na toj je sjednici glavnu riječ imao ministar von Brentano koji iznio svoje mišljenje o nužnosti prekida diplomatskih odnosa s Jugoslavijom. S njim se nisu slagali predstavnici opozicijskih stranaka, tj. Slobodne demokratske stranke i Socijaldemokratske stranke Njemačke, a veliku suzdržanost su pokazali i predsjednik Bundestaga Eugen Gerstenmeier te Felix von Eckardt, Herbert Blankenhorn i neki visoki dužnosnici Ministarstva vanjskih poslova. Na sjednici je ipak odlučeno da će SR Njemačka prekinuti diplomatske odnose s Jugoslavijom. U očekivanju zakazane sjednice Vjesnik je 17. X. izvještavao o stanju u Bonnu u članku pod naslovom «Danas Bonn objavljuje svoj stav prema priznanju Istočne Njemačke». U uvodu članka se navodi kako izvjesni simptomi daju povoda za pretpostavku da zapadnonjemačka vlada, kako se saznaje, ima namjeru da prekine diplomatske odnose s Jugoslavijom. … Odluka će biti objavljena sutra, u petak. Iz Bonna javljaju, da krajnje mjere s kojima se još jučer nije računalo izgledaju veoma vjerojatne. … Karte su bačene ali još nisu otvorene. Borba od 17. X. donosi članak s naslovom «Vanredna sednica privremenog bonskog kabineta» u kojem se prenosi kako je zvanična zapadnonemačka novinska agencija DPA (je) u svom popodnevnom biltenu iznela tvrđenje da će «verovatno doći do prekida diplomatskih odnosa sa Jugoslavijom». Prenosi se i kako je jugoslavenski ambasador Kveder govorio preko zapadnonemačke televizije te je tim putem prenio 4 Preuzeto iz: Nećak, D. 2004. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. Zagreb: Srednja Europa. str. 135 – 144.
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 14 motive kojima se rukovodila jugoslovenska vlada prilikom donošenja odluke o priznanju vlade Nemačke Demokratske Republike. Kveder je podvukao da ovaj akt nije niukom slučaju bio uperen protiv Savezne Republike. On je takođe istakao da ovaj korak po dubokom jugoslavenskom ubeđenju, doprinosi popuštanju zategnutosti u ovom delu sveta… Na kraju izjave, ambasador Kveder je izrazio želju jugoslovenske vlade za održanjem i proširenjem postojećih dobrih odnosa između Savezne Republike i FNRJ. Politika 18. X. piše o sjednici međustranačkog odbora Bundestaga u članku pod naslovom «Opozicija se suprotstavlja Brentanu», a ujedno donosi izvještaj iz britanskog tiska u članku «Britanska štampa savetuje Bon da ne donese nepromišljenu odluku». U članku se navodi navodi kako zapadne sile savetuju Bonu da ne zaoštrava odnose sa Jugoslavijom. … Zapadne sile i dalje proglašavaju ujedinjenje Nemačke kao svoj cilj, ali je došlo vreme kada se moraju izvući zaključci iz činjeniča da se proces ujedinjenja odužio. Vjesnik i Borba od 18. X. pišu o konferenciji za tisak koja je održana nakon sjednice. Novinari su razočarani malim brojem informacija koje im se daju te zaključuju kako odluka još uvijek nije konačna. U stvarnosti, vlada SR Njemačke najprije je morala službeno obavijestiti vladu Jugoslavije te je odluka o prekidu diplomatskih odnosa u javnim glasilima bila objavljena tek sljedećeg dana, tj. 19. X. 1957. godine. Ministar vanjskih poslova SR Njemačke Von Brentano je ujutro 19. X. 1957. na sastanak pozvao jugoslavenskog veleposlanika Dušana Kvedera te mu priopćio odluku zapadnonjemačke vlade. Ministar je o sastanku izvijestio sljedeće: Danas ujutro u 11 h, (…) posjetio me jugoslavenski veleposlanik. Predao sam mu notu savezne vlade koju sam kratko pojasnio. Istaknuo sam da odluka savezne vlade nije izraz neprijateljskog raspoloženja (…) nego rezultat duboka razočaranja zbog odluke jugoslavenske vlade (…). Jugoslavenski veleposlanik… je rekao da vlada i jugoslavenski narod neće razumjeti njemačku odluku (…) te kako u Beogradu nisu očekivali takvu reakciju savezne vlade. (…) Bilo je očito da je veleposlanik, (…), bio duboko pogođen. Njegovo ponašanje bilo je besprijekorno te sam stekao dojam kako se
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 15 posebno trudi suzdržati osobne reakcije. Na kraju je spontano izrazio želju da opći politički razvoj u budućnosti ponovno omogući uspostavu odnosa. (Nećak 2004: 140) Istovremeno je jugoslavenski podsekretar vanjskih poslova Aleš Bebler primio njemačkog otpravnika poslova u Beogradu Herberta Müllera Roschacha o čemu je također izvješten Bonn: Pomoćnik ministra vanjskih poslova, državni podsekretar Bebler, danas me u dogovoreno vrijeme u 11 h primio u svojoj radnoj sobi. (…) uručio sam mu prijepis note … Državni podsekretar Bebler pročitao je njemački tekst note polako i pozorno. (…) Zatim je na francuskom jeziku rekao da će odluku savezne vlade prenijeti svojoj vladi. (…) (izjavio je kako će) jugoslavenska vlada smatrat (će) odluku savezne vlade neprijateljskim činom i pokušajem pritiska na jugoslavensku vanjsku politiku. (…) Državni podsekretar zaključio je s napomenom da je sve to žalosno i da je njemačka politika isključiva. (Nećak 2004: 141) Nakon puštanja vijesti o prekidu diplomatskih odnosa u javnost 19. X. sve tiskovine donose jednako priopćenje pod gotovo identičnim naslovima. Borba, Vjesnik i Politika izvještavaju o tome kako je tekla predaja nota u veleposlanstvima u Bonnu i Beogradu te izjave ministra vanjskih poslova SR Njemačke i veleposlanika Kvedera na odvojenim konferencijama za tisak. Von Brentano je na konferenciji …kao razlog za odluku naveo jugoslavensko priznanje Njemačke Demokratske Republike, tvrdeći da samo Savezna Republika Njemačka ima pravo da predstavlja njemački narod dok je Dušan Kveder osudio ovaj postupak vlade kancelara Adenauera. U podnaslovu «Francuski ambasador zastupat će interese Z. Njemačke u Jugoslaviji» se navodi kako je francuski veleposlanik u Beogradu Vincent Broustra posjetio državnog podsekretara za vanjske poslove Aleša Belbera i obavijestio ga kako je Francuskoj povjereno zastupanje interesa SR Njemačke u Jugoslaviji (Vjesnik, 19. X. 1957.). Vjesnik kao poseban članak donosi detaljan izvještaj sa konferencije za tisak koju je održao Dušan Kveder u podne u jugoslavenskoj ambasadi. U uvodu članka navodi se kako je pomanjkanje smisla za realizam nadvladalo. (…) ambasador Kveder
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 16 je podsjetio jugoslavenske, njemačke i strane novinare na patnje koje je Jugoslavija u ratu pretrpjela od Njemačke. (…) te kako žali što je zapadnonjemačka vlada odlučila da prekine odnose s Jugoslavijom baš u momentu nesigurne svjetske situacije. (…) Dosadašnji ambasador u Bonnu naglasio je da Jugoslavija, uspostavljajući normalne diplomatske odnose sa DR Njemačkom nije učinila nikakav akt koji ne bi bio prijateljski prema zapadnonjemačkoj vladi… Principijelan stav zapadnonjemačke vlade bio je poznat otprije… ali … prvu iznimku od ovog pravila učinio je međutim upravo Bonn: u Moskvi postoje dvije njemačke ambasade: istočna i zapadna. Politika donosi izvatke iz britanskih i pariških medija pod naslovima: «U Londonu hladno primljena odluka zapadnonemačke vlade» te «Pariz: pobedila nepopustljivost nad sporazumevanjem». Slika 1. VVoozzaačč zzaappaaddnnoonnjjeemmaaččkkee aammbbaassaaddee uu BBeeooggrraadduu sskkiiddaa sslluužžbbeennuu zzaassttaavvuu ssaa vvoozziillaa.. (Borba, 19. X. 1957.)
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 17 «Nakon arogantnog gesta» «Nakon arogantnog gesta» naslov je članka objavljenog 20. X., u nedjeljnom izdanju Vjesnika. Članak započinje riječima: «Još jedna bijela mrlja na geografskoj karti zapadnonjemačkog ministarstva vanjskih poslova» - rekao nam je danas ironično jedan poznanik u Berlinu. U članku se nabrajaju zemlje s kojima SR Njemačka nema uspostavljene diplomatske odnose; Bugarska, Čehoslovačka, DR Njemačka, Mađarska, Poljska, Rumunjska, NR Kina, Sjeverni Vijetnam i Sjeverna Koreja te Izrael. Nadalje se postavlja pitanje da li će SR Njemačka jednako postupiti i u trenutku kada serija od tri, pet ili deset zemalja pođu jugoslavenskim primjerom. Članak donosi i kratak osvrt na stanje u zapadnonjemačkim medijima te se kaže kako većina zapadnonjemačkih listova osuđuje danas odluku bonnske vlade. Na kraju se donosi kratak izvadak i pisanja indijskih listova u kojima se ističe osuda poteza vlade u Bonnu. Borba od 20. X. donosi članak pod naslovom «Opozicione stranke osuđuju postupak Bona prema Jugoslaviji». Osim što se opisuje odlazak jugoslavenskog veleposlanika Dušana Kvedera iz SR Njemačke, u članku se donosi izjava opozicijskih stranaka koje se ne slažu s odlukom vlade te predsjednika Kršćansko-demokratske unije Kronea koji je rekao kako vlada nije imala drugi izbor, kako bi svaka drukčija odluka značila prećutno priznavanje činjenice o postojanju dve nemačke države. Politika donosi sličan članak pod naslovom «Odluka bonske vlade izazvala mučan utisak u zapadnonemačkoj javnosti».
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 18 U ponedjeljak, 21. X. 1957. god., jugoslavenski ministar vanjskih poslova Koča Popović predao je glavnom tajniku UN-a Dagu Hammarskjöldu njemačku izjavu o prekidu diplomatskih odnosa popraćenu opširnim pismom-komentarom. Zamolio je tajnika da s tim dokumentima upozna sve članice UN-a. U pismu Koča Popović komentira njemačke razloge za odluku o prekidu diplomatskih odnosa te odbija izjave kolege Heinricha von Brentana koji je želio dokazati kako je postupak jugoslavenske vlade u suprotnosti s međunarodnim pravom, međunarodnim odnosima i prihvaćenim dokumentima koji reguliraju ta područja. Odbija tvrdnju kako je jugoslavenska vlada priznanjem DR Njemačke ignorirala volju njemačkog naroda (Nećak 2004: 149 – 154). Sve tiskovine u potpunosti su prenijele pismo Koče Popovića glavnom tajniku UN-a. Najoštriji naslov pod kojim je pismo objavljeno bio je onaj u Borbi: «Pretenzija na diktiranje postupaka trećim zemljama može postati opasan i nedopustiv presedan». Službene izjave dale su i vlasti DR Njemačke te poljska vlada. Ministarstvo vanjskih poslova DR Njemačke oslonilo se na jugoslavenske teze te je tvrdilo kako nije moguće poreći postojanje dviju njemačkih država dok je poljsko Ministarstvo vanjskih poslova prekid diplomatskih odnosa okarakteriziralo kao potez politike sile usmjeren protiv težnji za normalizacijom međunarodnih odnosa (Nećak 2004: 155 – 156). Zanimljivo je kako su jugoslavenske novine 22. X. prenijele samo izjavu poljske vlade što se, sa rezervom, može uzeti kao pokazatelj koliko je zapravo sama uspostava diplomatskih odnosa bila više stvar promišljene politike približavanja istočnom bloku nego stvarna potreba za povezivanjem s DR Njemačkom. Ujedno je i izjava poljske vlade bila mnogo žešća od one koju je dala istočnonjemačka vlada te je mogla poslužiti kao bolji odgovor na izazove SR Njemačke.
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 19 Vjesnik od 22. X. piše o izjavi poljskog Ministarstva vanjskih poslova pod naslovom «Poljska oštro osuđuje pokušaj pritiska bonnske vlade na FNRJ». U članku se ističe misao kako na prekid diplomatskih odnosa s Jugoslavijom od strane SR Njemačke treba gledati kao na akt politike «s pozicije sile», usmjeren na nametanje vladama suverenih država svog vlastitog nerealnog odnosa prema drugim suverenim zemljama… Članak završava izvještajem i Stockholma pod naslovom «Švedska štampa kvalificira potez Bonna kao besmislen, ali zlonamjeran» čime se najavljuje odluka vlade Kraljevine Švedske o zastupanju interesa Jugoslavije u SR Njemačkoj. Politika u članku «Saopštenje poljskog Ministarstva inostranih poslova o stavu Bona» donosi gotovo identičan članak u kojem je glavna misao kako postupak vlade Savezne Nemačke Republike prema Jugoslaviji koja je bila žrtva hitlerovske agresije, mora biti na odgovarajući način ocenjen od drugih država koje su se za vreme rata nalazile u tom istom položaju i koje nemaju namere da se mire sa metodama pritiska, koji su, kako se vidi, postali tradicija u politici bonske vlade. Članak također završava izvještajem iz Stockholma. Vjesnik od 22. X. donosi poseban članak o konstituiranju nove vlade SR Njemačke pod vodstvom kancelara Konrada Adenauera. Članak naslovljen «Pod nesretnom zvijezdom» na poetski način opisuje probleme kancelara oko sastavljanja vlade i deklaracije zbog novih političkih okolnosti, tj. prekida diplomatskih odnosa s Jugoslavijom i negativnih posljedica koje on ima na proklamiranu «novu istočnu politiku Bonna».
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 20 Iako su diplomatski odnosi službeno prekinuti, a veleposlanstva dviju zemalja u Bonnu i Berlinu zatvorena, države nisu potpuno prestale surađivati. Interese SR Njemačke u Jugoslaviji zastupalo je veleposlanstvo Francuske Republike u Beogradu, a interese Jugoslavije u Bonnu veleposlanstvo Kraljevine Švedske. Osim toga, nisu zatvoreni jugoslavenski konzulat u Hamburgu i Münchenu te konzulat SR Njemačke u Zagrebu o čemu su također pisale novine, poimence, Borba, Vjesnik i Politika u člancima od 23. X. 1957. Posljednji napis o događajima vezanima uz primjenu Hallsteinove doktrine je članak u Vjesniku od 23. X. naslovljen «Ne ljutite se na nas». Novinar donosi viđenje «običnih ljudi». Počelo je prošle nedjelje, 19. listopada, prije podne: na telefonu u predsoblju jugoslavenske vojne misije u Berlinu zasvijetlila je crvena žaruljica: «Ovdje dopisnik Bibisija», javio se hrapavi glas s one strane žice. «Ostajete li ovdje?» «Naravno» odgovorio je začuđeno službenik. (…) «MI NISMO prekinuli odnose», demonstrativno su rekli neki znanci u zapadnom Berlinu, «Možete li sutra doći na kavu?» (…) U utorak prije podne pred željeznim vratima žute zgrade na Teuberstrasse u Grunewaldu, neodlučno je stajala smežurana zaplašena baka. «Šta mislite, hoću li još vidjeti svoju kćerku?» pitala je poluglasno. «A zašto ne?» htjeli smo znati… Ovaj članak, na slikovit način, ulazi u srž onoga što se zaista dogodilo. Unatoč uspostavljenim diplomatskim odnosima i činjenici da je za veleposlanicu imenovana kćerka predsjednika DR Njemačke, Eleonora Steimer, konkretne veze između dviju zemalja ostale su hladne. Istočnonjemački su političari bili vjerni sljedbenici staljinističke politike što nikako nije odgovaralo jugoslavenskom političkom vrhu. Jugoslavenske se vlasti nisu trudile unaprijediti odnose s DR Njemačkom, ali su činile sve što je u danim okolnostima bilo u njihovoj mogućnosti kako bi poboljšale odnose sa SR Njemačkom. Diplomatski odnosi između dviju država službeno su obnovljeni 31. siječnja 1968. (Nećak 2004: 162 – 178).
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 21 IV. Zaključak Umjesto zaključka sama se nameće parafraza slovenskog povjesničara Dušana Nećaka koji je jedini posvetio veću pozornost ovoj zanimljivoj epizodi iz jugoslavenske političke povijesti te pokušao odgovoriti na pitanje zašto je jugoslavenski politički vrh odlučio priznati DR Njemačku i time svjesno oslabiti odnose sa Saveznom Republikom Njemačkom, državom koja je ulazila među najvažnije zapadne partnere Jugoslavije, osobito na gospodarskom području. Nećak smatra kako je priznanje DR Njemačke značilo opreznu jugoslavensku politiku ponovnog približavanja Jugoslavije SSSR-u i njegovu bloku te kako su jugoslavenski političari bili svjesni poteškoća koje priznanje može uzrokovati u politici sa SR Njemačkom, ali nisu očekivali primjenu Hallsteinove doktrine. Novinski članci daju iscrpne izvještaje o događajima popraćene komentarima u tonu službene politike Beograda. Čin uspostave diplomatskih odnosa između DR Njemačke i Jugoslavije opisuje se kao potez usmjeren prema uspostavi mira u Europi i svijetu dok se reakcija bonnske vlade smatra nepriličnom, prenagljenom i agresivnom. Povremeni izvještaji o stavovima vlada ili javnosti zemalja koje nisu direktno upletene u događaje isključivo su oni koji pozitivno govore o politici Jugoslavije.
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 22 V. Popis novinskih izvora Borba. Organ socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije. 15. – 24. X. 1957. Politika. 16. – 24. X. 1957. Vjesnik socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske. 15. – 28. X. 1957. Vjesnik u srijedu. 23. X. 1957.
Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 23 VI. Popis literature Bilandžić, D. 1985. Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Glavni procesi 1918 – 1985. Zagreb: Školska knjiga. Dirlmeier, U. i dr. 1999. Povijest Njemačke. Zagreb: Barbat. Dukovski, D. 2005. Povijest srednje i jugoistočne Europe 19. i 20. stoljeća. II. Zagreb: Alinea. Goldstein, I. 2003. Hrvatska povijest. Zagreb: Novi liber. Nećak, D. 2004. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. Zagreb: Srednja Europa. Vukadinović, R. 1977. Svijet nakon Drugog svjetskog rata. U: Povijest svijeta. Od početka do danas. (ur. V. Brodnjak), str. 697 – 750. Zagreb: Naprijed.

Recomendados

Dogme i mitovi antifašista
Dogme i mitovi antifašistaDogme i mitovi antifašista
Dogme i mitovi antifašistaDavor Dijanović
 
Hladni rat
Hladni ratHladni rat
Hladni ratMartaRogini
 
Zdravko Dizdar: Četnici u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruze...
Zdravko Dizdar: Četnici u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruze...Zdravko Dizdar: Četnici u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruze...
Zdravko Dizdar: Četnici u Hrvatskoj - Osnivanje i djelatnost cetnickih udruze...Emil Čić
 
Hladni rat
Hladni ratHladni rat
Hladni ratAntonio Kljajić
 
Nacionalsocijalizam
NacionalsocijalizamNacionalsocijalizam
NacionalsocijalizamTomislav stani?
 
Priča o Anni Frank
Priča o Anni FrankPriča o Anni Frank
Priča o Anni FrankMiljenko Hajdarović
 
Ss9 471 522_korunic
Ss9 471 522_korunicSs9 471 522_korunic
Ss9 471 522_korunicmima66
 
Kronologija mpo
Kronologija mpoKronologija mpo
Kronologija mpotamci12
 

Mais conteúdo relacionado

Mais de Martina Matijaško

Tehnike izrade i ukrasavanja metal
Tehnike izrade i ukrasavanja metalTehnike izrade i ukrasavanja metal
Tehnike izrade i ukrasavanja metalMartina Matijaško
 
Skripta prapovijest broncano i zeljezno doba
Skripta prapovijest broncano i zeljezno dobaSkripta prapovijest broncano i zeljezno doba
Skripta prapovijest broncano i zeljezno dobaMartina Matijaško
 
Seminar istrazivanje zatvorene geografske cjeline
Seminar istrazivanje zatvorene geografske cjelineSeminar istrazivanje zatvorene geografske cjeline
Seminar istrazivanje zatvorene geografske cjelineMartina Matijaško
 
Seminar mauzolej u halikarnasu
Seminar mauzolej u halikarnasuSeminar mauzolej u halikarnasu
Seminar mauzolej u halikarnasuMartina Matijaško
 
Skripta svjetska povijest xx stoljeca
Skripta svjetska povijest xx stoljecaSkripta svjetska povijest xx stoljeca
Skripta svjetska povijest xx stoljecaMartina Matijaško
 
Skripta srednjovjekovna nacionalna arheologija
Skripta srednjovjekovna nacionalna arheologijaSkripta srednjovjekovna nacionalna arheologija
Skripta srednjovjekovna nacionalna arheologijaMartina Matijaško
 
Skripta rodoslovlje grckih bozanstava
Skripta rodoslovlje grckih bozanstavaSkripta rodoslovlje grckih bozanstava
Skripta rodoslovlje grckih bozanstavaMartina Matijaško
 
Skripta ranokrscanska arheologija
Skripta ranokrscanska arheologijaSkripta ranokrscanska arheologija
Skripta ranokrscanska arheologijaMartina Matijaško
 
Skripta prapovijest kamena doba
Skripta prapovijest kamena dobaSkripta prapovijest kamena doba
Skripta prapovijest kamena dobaMartina Matijaško
 
Skripta povijest starog egipta religija, povijest, kultura
Skripta povijest starog egipta religija, povijest, kulturaSkripta povijest starog egipta religija, povijest, kultura
Skripta povijest starog egipta religija, povijest, kulturaMartina Matijaško
 
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecuSkripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecuMartina Matijaško
 
Skripta opci pregled mikenske civilizacije
Skripta opci pregled mikenske civilizacijeSkripta opci pregled mikenske civilizacije
Skripta opci pregled mikenske civilizacijeMartina Matijaško
 
Skripta opca srednjovjekovna arheologija
Skripta opca srednjovjekovna arheologijaSkripta opca srednjovjekovna arheologija
Skripta opca srednjovjekovna arheologijaMartina Matijaško
 
Skripta kretske broncanodobne palace
Skripta kretske broncanodobne palaceSkripta kretske broncanodobne palace
Skripta kretske broncanodobne palaceMartina Matijaško
 

Mais de Martina Matijaško (20)

Tehnike izrade i ukrasavanja metal
Tehnike izrade i ukrasavanja metalTehnike izrade i ukrasavanja metal
Tehnike izrade i ukrasavanja metal
 
Skripta prapovijest broncano i zeljezno doba
Skripta prapovijest broncano i zeljezno dobaSkripta prapovijest broncano i zeljezno doba
Skripta prapovijest broncano i zeljezno doba
 
Seminar istrazivanje zatvorene geografske cjeline
Seminar istrazivanje zatvorene geografske cjelineSeminar istrazivanje zatvorene geografske cjeline
Seminar istrazivanje zatvorene geografske cjeline
 
Seminar gmv izlozba koscec
Seminar gmv izlozba koscecSeminar gmv izlozba koscec
Seminar gmv izlozba koscec
 
Seminar mauzolej u halikarnasu
Seminar mauzolej u halikarnasuSeminar mauzolej u halikarnasu
Seminar mauzolej u halikarnasu
 
Seminar daljska grupa
Seminar daljska grupaSeminar daljska grupa
Seminar daljska grupa
 
Seminar crkva sv spasa
Seminar crkva sv spasaSeminar crkva sv spasa
Seminar crkva sv spasa
 
Skripta svjetska povijest xx stoljeca
Skripta svjetska povijest xx stoljecaSkripta svjetska povijest xx stoljeca
Skripta svjetska povijest xx stoljeca
 
Skripta srednjovjekovna nacionalna arheologija
Skripta srednjovjekovna nacionalna arheologijaSkripta srednjovjekovna nacionalna arheologija
Skripta srednjovjekovna nacionalna arheologija
 
Skripta slaveni
Skripta slaveniSkripta slaveni
Skripta slaveni
 
Skripta rodoslovlje grckih bozanstava
Skripta rodoslovlje grckih bozanstavaSkripta rodoslovlje grckih bozanstava
Skripta rodoslovlje grckih bozanstava
 
Skripta rimske magistrature
Skripta rimske magistratureSkripta rimske magistrature
Skripta rimske magistrature
 
Skripta ranokrscanska arheologija
Skripta ranokrscanska arheologijaSkripta ranokrscanska arheologija
Skripta ranokrscanska arheologija
 
Skripta prapovijest kamena doba
Skripta prapovijest kamena dobaSkripta prapovijest kamena doba
Skripta prapovijest kamena doba
 
Skripta povijest starog egipta religija, povijest, kultura
Skripta povijest starog egipta religija, povijest, kulturaSkripta povijest starog egipta religija, povijest, kultura
Skripta povijest starog egipta religija, povijest, kultura
 
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecuSkripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
Skripta povijest sr i ji europe u xix stoljecu
 
Skripta opci pregled mikenske civilizacije
Skripta opci pregled mikenske civilizacijeSkripta opci pregled mikenske civilizacije
Skripta opci pregled mikenske civilizacije
 
Skripta opca srednjovjekovna arheologija
Skripta opca srednjovjekovna arheologijaSkripta opca srednjovjekovna arheologija
Skripta opca srednjovjekovna arheologija
 
Skripta kretske broncanodobne palace
Skripta kretske broncanodobne palaceSkripta kretske broncanodobne palace
Skripta kretske broncanodobne palace
 
Skripta klasicna arheologija
Skripta klasicna arheologijaSkripta klasicna arheologija
Skripta klasicna arheologija
 

Seminar hallsteinova doktrina i jugoslavija

  • 1. SVEUČILIŠTE U ZAGREBU Filozofski fakultet Zagreb Odsjek za povijest Katedra za povijest srednje i jugoistočne Europe HALLSTEINOVA DOKTRINA I JUGOSLAVIJA Prekid diplomatskih odnosa između Jugoslavije i Savezne Republike Njemačke - listopad 1957. Seminarski rad MENTOR: STUDENT: dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan Martina Jalšovec Zagreb, 2007.
  • 2. I. Sadržaj I.Sadržaj.....................................................................................................................................3 II.Uvod .......................................................................................................................................4 Europa nakon Drugog svjetskog rata.................................................................................4 Hallsteinova doktrina...........................................................................................................7 Odnosi između Jugoslavije i dviju njemačkih država do listopada 1957. ....................9 III.Primjena Hallsteinove doktrine....................................................................................12 Događaji do 15. X. 1957. .....................................................................................................12 Događaji nakon 15. X. 1957................................................................................................14 «Nakon arogantnog gesta» ................................................................................................18 IV.Zaključak ...........................................................................................................................22 V.Popis novinskih izvora.....................................................................................................23 VI.Popis literature..................................................................................................................24
  • 3. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 3 II.Uvod Europa nakon Drugog svjetskog rata Nakon završetka Drugog svjetskog rata 1945. godine, na konferenciji u Potsdamu, Njemačka je bila podijeljena na četiri okupacijske zone; sovjetsku, američku, britansku i francusku, a dijelovi teritorija, tj. Pomeranija, Šleska i Istočna Pruska, pripali su Poljskoj (Dirlmeier 1999: 243.). Ubrzo nakon uspostave okupacijskih vlasti počinje se osjećati razlika između zapadnih zona i sovjetske zone. U zapadnim područjima se do 1947. formiraju zemaljske vlade na parlamentarnoj osnovi te se javljaju tri velike stranke: Socijaldemokratska stranka Njemačke, Slobodna demokratska stranka i Kršćansko- demokratska unija. U sovjetskoj zoni uvodi se tzv. Sovjetska vojna uprava koja je formalno izabrana na demokratskim izborima, međutim u njoj su djelovali prosovjetski orijentirani političari koji ubrzo postaju sovjetski instrument političke moći na okupiranom području (Dukovski 2005: 220). Sve jači sukob sustava, tzv. «hladni rat», koji je započeo već u vrijeme Drugog svjetskog rata posebno se osjećao u Njemačkoj koja se nalazila upravo na granici između istoka i zapada. Najjači odjek te konfrontacije je nastanak dviju zasebnih njemačkih država. Ustav Savezne Republike Njemačke proglašen je 23. svibnja 1949., a Njemačke Demokratske Republike 7. listopada te iste godine (Dirlmeier 1999: 249).
  • 4. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 4 Federativna Narodna Republika Jugoslavija proglašena je 29. studenog 1945. godine. Od tog vremena, pa do 1947. Jugoslavija se orijentira prema SSSR-u i drugim zemljama tzv. «narodne demokracije» s kojima je sklapala ugovore o prijateljstvu, uzajamnoj pomoći i suradnji. Do prvih otvorenih sukoba s SSSR-om dolazi 1948. god. kada je Komunistička partija Jugoslavije isključena iz Informbiroa (Vukadinović 1977: 698). Nakon Staljinove smrti 5. III. 1953. dolazi do postupne promjene u politici SSSR-a (Bilandžić 1985: 218.). Novi sekretar Komunističke partije Sovjetskog saveza postaje Nikita Hruščov koji u veljači 1956. god. na XX. kongresu KPSS-a svojim referatom O kultu ličnosti i njegovim posljedicama daje zeleno svjetlo za početak procesa destaljinizacije u zemljama pod utjecajem SSSR-a (Vukadinović 1977: 730.). Proces je započeo raspuštanjem Informbiroa 18. IV. 1956. godine, a nastavio se masovnim promjenama partijskih vlasti i rehabilitacijom mnogih žrtava staljinističkog terora. U Poljskoj je iz zatvora pušten reformistički komunist Władisłav Gomułka te ponovno postavljen na mjesto generalnog sekretara Komunističke partije Poljske iako to nije odgovaralo SSSR-u (Vukadinović 1977: 700.). Najžešći otpor sovjetskom režimu pružila je Mađarska. Tamo je u listopadu 1956. izbio žestok ustanak koji je nakon mjesec dana uličnih borbi ugušila sovjetska vojska (Nećak 2004: 41.). Kako bi se poboljšali odnosi između Jugoslavije i SSSR-a, koji su od 1948. bili ozbiljno narušeni, u svibnju 1955. godine sovjetska delegacija na čelu s Hruščovim i Bulganjinom posjećuje Beograd. Tamo je potpisana Beogradska deklaracija kojom se utvrđuju ravnopravni odnosi između dviju zemalja na principu miroljubive koegzistencije. Godinu dana kasnije, u lipnju 1956. god., Josip Broz Tito je bio pozvan u Moskvu gdje je potpisana Moskovska deklaracija kojom su uređeni međupartijski odnosi između SKJ-u i KPSS-a (Bilandžić 1985: 218.). Prilikom posjeta Moskvi Tito je održao govor na nogometnom stadionu Dinama gdje je rekao kako smatra da postoje dvije njemačke države, Zapadna i Istočna Njemačka te kako bi bilo pogrešno ignorirati tu činjenicu. Tom se izjavom Tito priklonio sovjetskom tumačenju njemačkog problema, ali i najavio događaje iz listopada 1957. god. (Nećak 2004: 80.).
  • 5. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 5 Osim toga, prilikom posjeta Władisłava Gomułke Beogradu u rujnu 1957. god. Tito je izjavio kako granicu na Odri i Nisi, određenu ugovorom u Potsdamu smatra konačnom granicom između Poljske i Njemačke (Nećak 2004: 130.). Kako je priznavanje te granice značilo i priznavanje postojanja Demokratske Republike Njemačke, upravo se ta Titova izjava smatra neposrednim povodom za primjenu Hallsteinove doktrine, tj. prekid diplomatskih odnosa između Savezne Republike Njemačke i Jugoslavije (Nećak 2004: 129.). Karta 1. DDvviijjee nnjjeemmaaččkkee ddrržžaavvee..
  • 6. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 6 Hallsteinova doktrina1 Službenim datumom proglašenja doktrine smatraju se 8. i 9. prosinca 1955. godine kada su se na konferenciji u Bonnu sastali veleposlanici SR Njemačke u Europi, SAD- u, Kanadi, Brazilu, Egiptu i Indiji. Autorom doktrine smatra se tadašnji državni tajnik Ministarstva vanjskih poslova SR Njemačke, prof. dr. Walter Hallstein, međutim ni on sam nije sebe smatrao jedinim koji je sudjelovao u stvaranju doktrine. Naziv je ušao u upotrebu preko novinskog članka Joachima Schweliena, dopisnika dnevnika Frankfurter Allgemeine Zeitung. Hallsteinova doktrina je načelo zapadnonjemačke vanjske politike u vezi s problemom ponovnog ujedinjenja Njemačke, tj. postojanjem dviju njemačkih država. Sama doktrina je nastala nakon uspostave diplomatskih odnosa između SR Njemačke i Sovjetskog Saveza (13.IX.1955.). Tom je prilikom kancelar Konrad Adenauer postavio SSSR-u uvjet da će savezna vlada i ubuduće uspostavu diplomatskih veza između DDR-a i trećih država, s kojima ima službene odnose, smatrati neprijateljskim činom usmjerenim produbljivanju podjele Njemačke te će se prekinuti diplomatski odnosi s tom državom. SSSR je izuzet iz ovog pravila s obrazloženjem kako spada među četiri okupacijske sile koje su 1945. preuzele vrhovnu vlast te je i dalje nositelj posebnih prava i odgovornosti prema Njemačkoj kao cjelini. Bez SSSR-a je ponovno ujedinjenje nemoguće te je stoga uspostava diplomatskih odnosa između te države i SR Njemačke neophodno. Pravim autorom doktrine, tj. osobom koja je postavila pravno i političko opravdanje provođenja doktrine smatra se Wilhelm Grewe, stručnjak za građansko pravo. On je prema nalogu Hallsteina pripremio elaborat o pitanjima diplomacije SR Njemačke te ga je ovaj izložio ministru vanjskih poslova Heinrichu von Brentanu i samom Walteru Hallsteinu. 1 Preuzeto iz: Nećak, D. 2004. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. Zagreb: Srednja Europa. str. 53 – 68.
  • 7. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 7 Pravno je doktrina utemeljena na odlukama njemačkog Ustava koji SR Njemačkoj onemogućuje priznanje DR Njemačke te odlukama Sporazuma o Njemačkoj iz 1952. godine u kojem su zapadne sile SR Njemačkoj dodijelile tzv. Alleinvertretungsrecht, tj. pravo na isključivo zastupanje interesa njemačkog naroda. Politički temelj doktrine ležao je u tome da priznanje DR Njemačke znači međunarodnu, političku i psihološku potvrdu postajanja dviju njemačkih država što je SR Njemačka smatrala anomalijom koju treba što prije ukloniti. Doktrina je utemeljena na tri pravne pretpostavke: 1. Premda podijeljena, njemačka država nije prestala postojati. 2. Cjelovitost državnog teritorija bila je očuvana na temelju stanja iz prosinca 1937. godine. 3. Na području njemačke države ne postoji relevantno dualističko uređenje. Iako je doktrina vrlo strogo kažnjavala priznavanje DR Njemačke, mnoge aktivnosti bile su dopuštene, kao npr. trgovinski i financijski promet, slanje trgovačkih izaslanstava, sklapanje trgovačkih sporazuma, uspostava tehničkih veza na području novinarstva, prometa, sporta i kulture i slično.
  • 8. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 8 Odnosi između Jugoslavije i dviju njemačkih država do listopada 1957.2 Jugoslavija je bila među prvim državama koje su uspostavile diplomatske odnose sa SR Njemačkom. U početku su ti odnosi bili na razini trgovačkih predstavništava i poslanstava, a od 1951. god. uspostavljena su veleposlanstva u Beogradu i Bonnu. Prvi jugoslavenski veleposlanik bio je Slovenac Stane Pavlič, a nakon njega Hrvat Mladen Iveković. Njega je naslijedio Slovenac Dušan Kveder koji je bio veleposlanik u vrijeme primjene Hallsteinove doktrine. S njemačke strane veleposlanik je od 1953. god. bio Hans Kroll, a njega je 1955. god. naslijedio Karl- Georg Pfleiderer. Jugoslavija je bila važan diplomatski partner SR Njemačke kao jedina komunistička zemlja u kojoj je ona imala diplomatsko predstavništvo te je preko nje imala neposredan uvid u stanje u «istočnom bloku». Tokom 1956. i 1957. godine uređivani su i gospodarski odnosi između Jugoslavije i SR Njemačke. U rujnu 1956. god. potpisan je Ugovor o gospodarskoj suradnji kojim su Jugoslaviji trebale biti podmirene ratne reparacije u iznosu od oko 300 milijuna DEM. Osim toga, sukob sa Jugoslavijom nije odgovarao SR Njemačkoj i kancelaru Adenaueru koji je upravo 1957. ponovno pobijedio na izborima te počeo razvijati novu njemačku istočnu politiku kojoj je u središtu zanimanja bila Poljska, tj. mogućnost uspostave diplomatskih veza, ali bez priznavanja poljske granice na Odri i Nisi. Odnosi su se počeli pogoršavati nakon što je u SSSR-u i većini komunističkih država došlo do destaljinizacije te i Tito posjećuje Moskvu kako bi se ponovno približio Sovjetskom Savezu. Nakon njegova govora o dvije njemačke države SR Njemačka je zatražila objašnjenje tog postupka, ali Tito izjavljuje kako ni u kom slučaju Jugoslavija ne namjerava priznate istočnonjemačku vladu. 2 Preuzeto iz: Nećak, D. 2004. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. Zagreb: Srednja Europa. str. 71 – 126.
  • 9. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 9 Za razliku od vrlo dobrih odnosa sa SR Njemačkom, Jugoslavija nakon rata nije imala razvijene političke, gospodarske ni kulturne odnose s DR Njemačkom. Prve veze na gospodarskom planu uspostavljene su posredovanjem Budimpešte i Praga, a zatim i potpisivanjem trgovinskog sporazuma 25. kolovoza 1954. god. Nakon toga dolazi do uspostavljanja veza u kulturnom životu što se očituje u gostovanjima raznih kulturnih organizacija iz Jugoslavije u DR Njemačkoj i obrnuto. Definitivno približavanje dviju država potaknuto je govorom Tita u Moskvi kojim je priznato postojanje dviju njemačkih država. Prvi kontakti na službenoj razini ostvareni su u svibnju 1956. kada je član CK SKJ Veljko Begović posjetio zasjedanje Savjeta za uzajamnu ekonomsku pomoć u Berlinu gdje je pregovarao o osnivanju trgovinskih predstavništava između dviju država koja će naposljetku prerasti u veleposlanstva. Već u rujnu glavni sekretar Socijaldemokratske stranke njemačke, jedan od rijetkih državnika istočnog bloka koji nije srušen u valu destaljinizacije, Walter Ulbricht šalje Titu pismo koje sadrži molbu za uspostavljanjem diplomatskih odnosa između Jugoslavije i DR Njemačke. Tokom 1957. god. na približavanju se najviše radilo putem gospodarskih projekata od kojih je najveći bio zajednička izgradnja aluminijskog kombinata u Crnoj Gori. Ubrzo nakon potpisivanja protokola o točnom određivanju rokova izgradnje kombinata, predsjednik istočnonjemačke vlade Otto Grotewohl poslao je pismo Titu u kojem ga je službeno zamolio uspostavu diplomatskih odnosa. Nakon Titovog odgovora i Grotewohlove zahvale te detaljnih pregovora, 10. listopada 1957. god. je objavljeno Priopćenje o sporazumu između vlada DR Njemačke i FNR Jugoslavije o uspostavi diplomatskih odnosa. Vijest o uspostavi diplomatskih odnosa se u javnim glasilima pojavila 15. listopada. Vjesnik i Borba od 15. X. 1957. donose identičan članak pod naslovom «Uspostavljeni su diplomatski odnosi između FNR Jugoslavije i DR Njemačke». Članak sadrži «službeni komunike» o uspostavljanju diplomatskih odnosa.
  • 10. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 10 Politika također objavljuje priopćenje, ali donosi i prve reakcije u Zapadnoj Njemačkoj. Odluka jugoslovenske vlade da prizna Istočnu Nemačku primljena je u zapadnonemačkim političkim krugovima kao politički korak koji se mogao očekivati. … Sve četiri parlamentarne frakcije zapadnonemačkog Bundestaga održale su u Berlinu posebne sastanke na kojima su razmatrale novi momenat u vezi sa jugoslovenskim priznanjem Istočne Nemačke. … Opšti je utisak da je reagovanje dvojako: dok, s jedne strane, postoje mišljenja takozvanih pristalica «ozbiljnog odgovora», dotle su, sa druge strane, veoma proširene sugestije onih koji smatraju da čitavo pitanje ne treba dramatizovati… Slične članke, u kojima se donosi odjek uspostave diplomatskih odnosa u SR Njemačkoj donose Borba 15. X. i Vjesnik 16. X. Kao sažetak tih članaka najbolje može poslužiti citat iz Vjesnika: Političari savjetuju bonnskoj vladi da ne čini prenagljene korake – Glasovi o potrebi promjene zapadnonjemačke politike prema zemljama istočne Europe. Osim toga, Politika 15. X. donosi i dva dodatna članka. Prvi je veliki analitički članak pod naslovom «Priznanje DR Nemačke» u kojem se iznosi mišljenje kako priznanje istočnonemačke države i uspostavljanje diplomatskih odnosa sa Nemačkom Demokratskom Republikom udara zvaničan pečat već postojećem stanju. Ono je izraz realističke spoljne politike naše zemlje i rezultat čitavog jednog dugotrajnog i konstantnog procesa u razvoju međunarodnih odnosa. Članak pod naslovom «Pariška štampa o uspostavljanju diplomatskih odnosa između FNRJ i DR Nemačke» donosi mišljenje francuskog ministra vanjskih poslova kako jugoslovensko priznanje Nemačke Demokratske Republike može imati posledice koje bi bile za žaljenje. Osim toga donose se izvještaji o pisanjima različitih francuskih dnevnih listova te se navodi kako …gotovo svi listovi, govoreći kroz pera svojih dopisnika iz Bona, postavljaju manje ili više «gorke» primedbe na uspostavljanje redovitih i formalnih odnosa između FNRJ i NDR.
  • 11. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 11 III. Primjena Hallsteinove doktrine Događaji do 15. X. 1957.3 Zapadnonjemačka vlada nije bila iznenađena razvojem događaja između Jugoslavije i DR Njemačke, tj. režima u Pankowu, kako se u SR Njemačkoj nazivala ta državna tvorevina. Kao poseban problem okarakterizirana je zajednička jugoslavensko-poljska izjava potpisana nakon posjete Władisłava Gomułke Beogradu u kojoj je potvrđena izjava Tita o priznavanju postojeće granice između Njemačke i Poljske na Odri i Nisi. U istoj se izjavi ističe kako se …ostvarivanje njemačkog ujedinjenja mora (se) temeljiti na pretpostavci da postoje dvije njemačke države… Kako bi što bolje shvatili razloge iznenadnog Titovog zaokreta u politici prema Njemačkoj, članovi bonske vlade zatražili su mišljenje zapadnih saveznika. Američki analitičari su zaključili kako Tito na taj način želi pridobiti potporu Poljske u svom nadmetanju sa SSSR-om jer su događaji u Mađarskoj upozorili jugoslavenske vlasti na krhkost režima koji se opiru Sovjetima. Kada je postalo jasno da će Jugoslavija priznati DR Njemačku, kancelar Adenauer se odlučio za politiku ministra vanjskih poslova von Brentana, tj. prekid diplomatskih odnosa. To je odlučeno na sastanku 14. X. 1957. kojem su prisustvovali kancelar, ministar vanjskih poslova, vođa vladine frakcije Kršćansko-demokratske unije Heinrich Krone, predsjednik Bundestaga Eugen Gerstenmeier i opunomoćenik SR Njemačke za Berlin Heinrich Vockel. Tek nakon što je sastanak završen, jugoslavenski veleposlanik u Bonnu, Dušan Kveder, službeno je obavijestio vlasti zapadne Njemačke o jugoslavenskom priznanju DR Njemačke. 3 Preuzeto iz: Nećak, D. 2004. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. Zagreb: Srednja Europa. str. 129 – 134.
  • 12. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 12 Borba od 14. X. 1957. donosi članak pod naslovom «“Frankfurter rundšau”poziva Bon da uspostavi odnose sa istočnoeuropskim zemljama» u kojem se govori o mogućoj uspostavi diplomatskih odnosa između Jugoslavije i DR Njemačke. U članku se neizravno spominje postojanje Hallsteinove doktrine, tj. vladu SR Njemačke se kritizira kako se drži …kruto svoje deklaracije od prošle godine da takvih odnosa neće imati ni sa jednom zemljom koja priznaje vladu Istočne Nemačke. Osim toga, govori se o postojanju dviju struja u zapadnonjemačkoj politici: jedne koja ustraje na postojanju samo jedne njemačke države i druge koja ukazuje na realnost o postojanju dviju država i štetu od izolacije od istočnoeuropskih država u koju se SR Njemačka sama stavlja. Politika od 16. X. 1957. donosi članak, tj. izvještaj iz Varšave pod naslovom «Ozbiljan doprinos stabilizaciji odnosa u Europi» u kojem se preko napisa iz poljskih novina pohvaljuje potez Jugoslavije i uspostava diplomatskih odnosa sa DR Njemačkom.
  • 13. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 13 Događaji nakon 15. X. 1957.4 Nakon službenog izvještaja o uspostavi odnosa između Jugoslavije i DR Njemačke, uže vodstvo vlade SR Njemačke je, na sastanku 14. X., prihvatilo odluku o prekidu odnosa s Jugoslavijom. Kako bi prekid diplomatskih odnosa s Jugoslavijom značio definitivan raskid s novom zapadnonjemačkom politikom približavanja istočnoeuropskim državama (Ostpolitik), točnije Poljskom, predsjednik Republike Theodor Heuss je zatražio opću raspravu u međustranačkom odboru Bundestaga koja je predviđena za 18. X. 1957. godine. Na toj je sjednici glavnu riječ imao ministar von Brentano koji iznio svoje mišljenje o nužnosti prekida diplomatskih odnosa s Jugoslavijom. S njim se nisu slagali predstavnici opozicijskih stranaka, tj. Slobodne demokratske stranke i Socijaldemokratske stranke Njemačke, a veliku suzdržanost su pokazali i predsjednik Bundestaga Eugen Gerstenmeier te Felix von Eckardt, Herbert Blankenhorn i neki visoki dužnosnici Ministarstva vanjskih poslova. Na sjednici je ipak odlučeno da će SR Njemačka prekinuti diplomatske odnose s Jugoslavijom. U očekivanju zakazane sjednice Vjesnik je 17. X. izvještavao o stanju u Bonnu u članku pod naslovom «Danas Bonn objavljuje svoj stav prema priznanju Istočne Njemačke». U uvodu članka se navodi kako izvjesni simptomi daju povoda za pretpostavku da zapadnonjemačka vlada, kako se saznaje, ima namjeru da prekine diplomatske odnose s Jugoslavijom. … Odluka će biti objavljena sutra, u petak. Iz Bonna javljaju, da krajnje mjere s kojima se još jučer nije računalo izgledaju veoma vjerojatne. … Karte su bačene ali još nisu otvorene. Borba od 17. X. donosi članak s naslovom «Vanredna sednica privremenog bonskog kabineta» u kojem se prenosi kako je zvanična zapadnonemačka novinska agencija DPA (je) u svom popodnevnom biltenu iznela tvrđenje da će «verovatno doći do prekida diplomatskih odnosa sa Jugoslavijom». Prenosi se i kako je jugoslavenski ambasador Kveder govorio preko zapadnonemačke televizije te je tim putem prenio 4 Preuzeto iz: Nećak, D. 2004. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. Zagreb: Srednja Europa. str. 135 – 144.
  • 14. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 14 motive kojima se rukovodila jugoslovenska vlada prilikom donošenja odluke o priznanju vlade Nemačke Demokratske Republike. Kveder je podvukao da ovaj akt nije niukom slučaju bio uperen protiv Savezne Republike. On je takođe istakao da ovaj korak po dubokom jugoslavenskom ubeđenju, doprinosi popuštanju zategnutosti u ovom delu sveta… Na kraju izjave, ambasador Kveder je izrazio želju jugoslovenske vlade za održanjem i proširenjem postojećih dobrih odnosa između Savezne Republike i FNRJ. Politika 18. X. piše o sjednici međustranačkog odbora Bundestaga u članku pod naslovom «Opozicija se suprotstavlja Brentanu», a ujedno donosi izvještaj iz britanskog tiska u članku «Britanska štampa savetuje Bon da ne donese nepromišljenu odluku». U članku se navodi navodi kako zapadne sile savetuju Bonu da ne zaoštrava odnose sa Jugoslavijom. … Zapadne sile i dalje proglašavaju ujedinjenje Nemačke kao svoj cilj, ali je došlo vreme kada se moraju izvući zaključci iz činjeniča da se proces ujedinjenja odužio. Vjesnik i Borba od 18. X. pišu o konferenciji za tisak koja je održana nakon sjednice. Novinari su razočarani malim brojem informacija koje im se daju te zaključuju kako odluka još uvijek nije konačna. U stvarnosti, vlada SR Njemačke najprije je morala službeno obavijestiti vladu Jugoslavije te je odluka o prekidu diplomatskih odnosa u javnim glasilima bila objavljena tek sljedećeg dana, tj. 19. X. 1957. godine. Ministar vanjskih poslova SR Njemačke Von Brentano je ujutro 19. X. 1957. na sastanak pozvao jugoslavenskog veleposlanika Dušana Kvedera te mu priopćio odluku zapadnonjemačke vlade. Ministar je o sastanku izvijestio sljedeće: Danas ujutro u 11 h, (…) posjetio me jugoslavenski veleposlanik. Predao sam mu notu savezne vlade koju sam kratko pojasnio. Istaknuo sam da odluka savezne vlade nije izraz neprijateljskog raspoloženja (…) nego rezultat duboka razočaranja zbog odluke jugoslavenske vlade (…). Jugoslavenski veleposlanik… je rekao da vlada i jugoslavenski narod neće razumjeti njemačku odluku (…) te kako u Beogradu nisu očekivali takvu reakciju savezne vlade. (…) Bilo je očito da je veleposlanik, (…), bio duboko pogođen. Njegovo ponašanje bilo je besprijekorno te sam stekao dojam kako se
  • 15. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 15 posebno trudi suzdržati osobne reakcije. Na kraju je spontano izrazio želju da opći politički razvoj u budućnosti ponovno omogući uspostavu odnosa. (Nećak 2004: 140) Istovremeno je jugoslavenski podsekretar vanjskih poslova Aleš Bebler primio njemačkog otpravnika poslova u Beogradu Herberta Müllera Roschacha o čemu je također izvješten Bonn: Pomoćnik ministra vanjskih poslova, državni podsekretar Bebler, danas me u dogovoreno vrijeme u 11 h primio u svojoj radnoj sobi. (…) uručio sam mu prijepis note … Državni podsekretar Bebler pročitao je njemački tekst note polako i pozorno. (…) Zatim je na francuskom jeziku rekao da će odluku savezne vlade prenijeti svojoj vladi. (…) (izjavio je kako će) jugoslavenska vlada smatrat (će) odluku savezne vlade neprijateljskim činom i pokušajem pritiska na jugoslavensku vanjsku politiku. (…) Državni podsekretar zaključio je s napomenom da je sve to žalosno i da je njemačka politika isključiva. (Nećak 2004: 141) Nakon puštanja vijesti o prekidu diplomatskih odnosa u javnost 19. X. sve tiskovine donose jednako priopćenje pod gotovo identičnim naslovima. Borba, Vjesnik i Politika izvještavaju o tome kako je tekla predaja nota u veleposlanstvima u Bonnu i Beogradu te izjave ministra vanjskih poslova SR Njemačke i veleposlanika Kvedera na odvojenim konferencijama za tisak. Von Brentano je na konferenciji …kao razlog za odluku naveo jugoslavensko priznanje Njemačke Demokratske Republike, tvrdeći da samo Savezna Republika Njemačka ima pravo da predstavlja njemački narod dok je Dušan Kveder osudio ovaj postupak vlade kancelara Adenauera. U podnaslovu «Francuski ambasador zastupat će interese Z. Njemačke u Jugoslaviji» se navodi kako je francuski veleposlanik u Beogradu Vincent Broustra posjetio državnog podsekretara za vanjske poslove Aleša Belbera i obavijestio ga kako je Francuskoj povjereno zastupanje interesa SR Njemačke u Jugoslaviji (Vjesnik, 19. X. 1957.). Vjesnik kao poseban članak donosi detaljan izvještaj sa konferencije za tisak koju je održao Dušan Kveder u podne u jugoslavenskoj ambasadi. U uvodu članka navodi se kako je pomanjkanje smisla za realizam nadvladalo. (…) ambasador Kveder
  • 16. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 16 je podsjetio jugoslavenske, njemačke i strane novinare na patnje koje je Jugoslavija u ratu pretrpjela od Njemačke. (…) te kako žali što je zapadnonjemačka vlada odlučila da prekine odnose s Jugoslavijom baš u momentu nesigurne svjetske situacije. (…) Dosadašnji ambasador u Bonnu naglasio je da Jugoslavija, uspostavljajući normalne diplomatske odnose sa DR Njemačkom nije učinila nikakav akt koji ne bi bio prijateljski prema zapadnonjemačkoj vladi… Principijelan stav zapadnonjemačke vlade bio je poznat otprije… ali … prvu iznimku od ovog pravila učinio je međutim upravo Bonn: u Moskvi postoje dvije njemačke ambasade: istočna i zapadna. Politika donosi izvatke iz britanskih i pariških medija pod naslovima: «U Londonu hladno primljena odluka zapadnonemačke vlade» te «Pariz: pobedila nepopustljivost nad sporazumevanjem». Slika 1. VVoozzaačč zzaappaaddnnoonnjjeemmaaččkkee aammbbaassaaddee uu BBeeooggrraadduu sskkiiddaa sslluužžbbeennuu zzaassttaavvuu ssaa vvoozziillaa.. (Borba, 19. X. 1957.)
  • 17. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 17 «Nakon arogantnog gesta» «Nakon arogantnog gesta» naslov je članka objavljenog 20. X., u nedjeljnom izdanju Vjesnika. Članak započinje riječima: «Još jedna bijela mrlja na geografskoj karti zapadnonjemačkog ministarstva vanjskih poslova» - rekao nam je danas ironično jedan poznanik u Berlinu. U članku se nabrajaju zemlje s kojima SR Njemačka nema uspostavljene diplomatske odnose; Bugarska, Čehoslovačka, DR Njemačka, Mađarska, Poljska, Rumunjska, NR Kina, Sjeverni Vijetnam i Sjeverna Koreja te Izrael. Nadalje se postavlja pitanje da li će SR Njemačka jednako postupiti i u trenutku kada serija od tri, pet ili deset zemalja pođu jugoslavenskim primjerom. Članak donosi i kratak osvrt na stanje u zapadnonjemačkim medijima te se kaže kako većina zapadnonjemačkih listova osuđuje danas odluku bonnske vlade. Na kraju se donosi kratak izvadak i pisanja indijskih listova u kojima se ističe osuda poteza vlade u Bonnu. Borba od 20. X. donosi članak pod naslovom «Opozicione stranke osuđuju postupak Bona prema Jugoslaviji». Osim što se opisuje odlazak jugoslavenskog veleposlanika Dušana Kvedera iz SR Njemačke, u članku se donosi izjava opozicijskih stranaka koje se ne slažu s odlukom vlade te predsjednika Kršćansko-demokratske unije Kronea koji je rekao kako vlada nije imala drugi izbor, kako bi svaka drukčija odluka značila prećutno priznavanje činjenice o postojanju dve nemačke države. Politika donosi sličan članak pod naslovom «Odluka bonske vlade izazvala mučan utisak u zapadnonemačkoj javnosti».
  • 18. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 18 U ponedjeljak, 21. X. 1957. god., jugoslavenski ministar vanjskih poslova Koča Popović predao je glavnom tajniku UN-a Dagu Hammarskjöldu njemačku izjavu o prekidu diplomatskih odnosa popraćenu opširnim pismom-komentarom. Zamolio je tajnika da s tim dokumentima upozna sve članice UN-a. U pismu Koča Popović komentira njemačke razloge za odluku o prekidu diplomatskih odnosa te odbija izjave kolege Heinricha von Brentana koji je želio dokazati kako je postupak jugoslavenske vlade u suprotnosti s međunarodnim pravom, međunarodnim odnosima i prihvaćenim dokumentima koji reguliraju ta područja. Odbija tvrdnju kako je jugoslavenska vlada priznanjem DR Njemačke ignorirala volju njemačkog naroda (Nećak 2004: 149 – 154). Sve tiskovine u potpunosti su prenijele pismo Koče Popovića glavnom tajniku UN-a. Najoštriji naslov pod kojim je pismo objavljeno bio je onaj u Borbi: «Pretenzija na diktiranje postupaka trećim zemljama može postati opasan i nedopustiv presedan». Službene izjave dale su i vlasti DR Njemačke te poljska vlada. Ministarstvo vanjskih poslova DR Njemačke oslonilo se na jugoslavenske teze te je tvrdilo kako nije moguće poreći postojanje dviju njemačkih država dok je poljsko Ministarstvo vanjskih poslova prekid diplomatskih odnosa okarakteriziralo kao potez politike sile usmjeren protiv težnji za normalizacijom međunarodnih odnosa (Nećak 2004: 155 – 156). Zanimljivo je kako su jugoslavenske novine 22. X. prenijele samo izjavu poljske vlade što se, sa rezervom, može uzeti kao pokazatelj koliko je zapravo sama uspostava diplomatskih odnosa bila više stvar promišljene politike približavanja istočnom bloku nego stvarna potreba za povezivanjem s DR Njemačkom. Ujedno je i izjava poljske vlade bila mnogo žešća od one koju je dala istočnonjemačka vlada te je mogla poslužiti kao bolji odgovor na izazove SR Njemačke.
  • 19. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 19 Vjesnik od 22. X. piše o izjavi poljskog Ministarstva vanjskih poslova pod naslovom «Poljska oštro osuđuje pokušaj pritiska bonnske vlade na FNRJ». U članku se ističe misao kako na prekid diplomatskih odnosa s Jugoslavijom od strane SR Njemačke treba gledati kao na akt politike «s pozicije sile», usmjeren na nametanje vladama suverenih država svog vlastitog nerealnog odnosa prema drugim suverenim zemljama… Članak završava izvještajem i Stockholma pod naslovom «Švedska štampa kvalificira potez Bonna kao besmislen, ali zlonamjeran» čime se najavljuje odluka vlade Kraljevine Švedske o zastupanju interesa Jugoslavije u SR Njemačkoj. Politika u članku «Saopštenje poljskog Ministarstva inostranih poslova o stavu Bona» donosi gotovo identičan članak u kojem je glavna misao kako postupak vlade Savezne Nemačke Republike prema Jugoslaviji koja je bila žrtva hitlerovske agresije, mora biti na odgovarajući način ocenjen od drugih država koje su se za vreme rata nalazile u tom istom položaju i koje nemaju namere da se mire sa metodama pritiska, koji su, kako se vidi, postali tradicija u politici bonske vlade. Članak također završava izvještajem iz Stockholma. Vjesnik od 22. X. donosi poseban članak o konstituiranju nove vlade SR Njemačke pod vodstvom kancelara Konrada Adenauera. Članak naslovljen «Pod nesretnom zvijezdom» na poetski način opisuje probleme kancelara oko sastavljanja vlade i deklaracije zbog novih političkih okolnosti, tj. prekida diplomatskih odnosa s Jugoslavijom i negativnih posljedica koje on ima na proklamiranu «novu istočnu politiku Bonna».
  • 20. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 20 Iako su diplomatski odnosi službeno prekinuti, a veleposlanstva dviju zemalja u Bonnu i Berlinu zatvorena, države nisu potpuno prestale surađivati. Interese SR Njemačke u Jugoslaviji zastupalo je veleposlanstvo Francuske Republike u Beogradu, a interese Jugoslavije u Bonnu veleposlanstvo Kraljevine Švedske. Osim toga, nisu zatvoreni jugoslavenski konzulat u Hamburgu i Münchenu te konzulat SR Njemačke u Zagrebu o čemu su također pisale novine, poimence, Borba, Vjesnik i Politika u člancima od 23. X. 1957. Posljednji napis o događajima vezanima uz primjenu Hallsteinove doktrine je članak u Vjesniku od 23. X. naslovljen «Ne ljutite se na nas». Novinar donosi viđenje «običnih ljudi». Počelo je prošle nedjelje, 19. listopada, prije podne: na telefonu u predsoblju jugoslavenske vojne misije u Berlinu zasvijetlila je crvena žaruljica: «Ovdje dopisnik Bibisija», javio se hrapavi glas s one strane žice. «Ostajete li ovdje?» «Naravno» odgovorio je začuđeno službenik. (…) «MI NISMO prekinuli odnose», demonstrativno su rekli neki znanci u zapadnom Berlinu, «Možete li sutra doći na kavu?» (…) U utorak prije podne pred željeznim vratima žute zgrade na Teuberstrasse u Grunewaldu, neodlučno je stajala smežurana zaplašena baka. «Šta mislite, hoću li još vidjeti svoju kćerku?» pitala je poluglasno. «A zašto ne?» htjeli smo znati… Ovaj članak, na slikovit način, ulazi u srž onoga što se zaista dogodilo. Unatoč uspostavljenim diplomatskim odnosima i činjenici da je za veleposlanicu imenovana kćerka predsjednika DR Njemačke, Eleonora Steimer, konkretne veze između dviju zemalja ostale su hladne. Istočnonjemački su političari bili vjerni sljedbenici staljinističke politike što nikako nije odgovaralo jugoslavenskom političkom vrhu. Jugoslavenske se vlasti nisu trudile unaprijediti odnose s DR Njemačkom, ali su činile sve što je u danim okolnostima bilo u njihovoj mogućnosti kako bi poboljšale odnose sa SR Njemačkom. Diplomatski odnosi između dviju država službeno su obnovljeni 31. siječnja 1968. (Nećak 2004: 162 – 178).
  • 21. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 21 IV. Zaključak Umjesto zaključka sama se nameće parafraza slovenskog povjesničara Dušana Nećaka koji je jedini posvetio veću pozornost ovoj zanimljivoj epizodi iz jugoslavenske političke povijesti te pokušao odgovoriti na pitanje zašto je jugoslavenski politički vrh odlučio priznati DR Njemačku i time svjesno oslabiti odnose sa Saveznom Republikom Njemačkom, državom koja je ulazila među najvažnije zapadne partnere Jugoslavije, osobito na gospodarskom području. Nećak smatra kako je priznanje DR Njemačke značilo opreznu jugoslavensku politiku ponovnog približavanja Jugoslavije SSSR-u i njegovu bloku te kako su jugoslavenski političari bili svjesni poteškoća koje priznanje može uzrokovati u politici sa SR Njemačkom, ali nisu očekivali primjenu Hallsteinove doktrine. Novinski članci daju iscrpne izvještaje o događajima popraćene komentarima u tonu službene politike Beograda. Čin uspostave diplomatskih odnosa između DR Njemačke i Jugoslavije opisuje se kao potez usmjeren prema uspostavi mira u Europi i svijetu dok se reakcija bonnske vlade smatra nepriličnom, prenagljenom i agresivnom. Povremeni izvještaji o stavovima vlada ili javnosti zemalja koje nisu direktno upletene u događaje isključivo su oni koji pozitivno govore o politici Jugoslavije.
  • 22. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 22 V. Popis novinskih izvora Borba. Organ socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije. 15. – 24. X. 1957. Politika. 16. – 24. X. 1957. Vjesnik socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske. 15. – 28. X. 1957. Vjesnik u srijedu. 23. X. 1957.
  • 23. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. 23 VI. Popis literature Bilandžić, D. 1985. Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Glavni procesi 1918 – 1985. Zagreb: Školska knjiga. Dirlmeier, U. i dr. 1999. Povijest Njemačke. Zagreb: Barbat. Dukovski, D. 2005. Povijest srednje i jugoistočne Europe 19. i 20. stoljeća. II. Zagreb: Alinea. Goldstein, I. 2003. Hrvatska povijest. Zagreb: Novi liber. Nećak, D. 2004. Hallsteinova doktrina i Jugoslavija. Zagreb: Srednja Europa. Vukadinović, R. 1977. Svijet nakon Drugog svjetskog rata. U: Povijest svijeta. Od početka do danas. (ur. V. Brodnjak), str. 697 – 750. Zagreb: Naprijed.