2. Sistem unapred određenih vremena
• Sistem unapred određenih vremena (PTS ili PTMS)
predstavlja naprednu tehniku čiji je cilj utvrđivanje vremena
potrebnog za izvršavanje operacije korišćenjem unapred
definisanih standarda vremena potrebnih za izvođenje
različitih pokreta.
• Tehnika za merenje rada u kojoj se (standardna) vremena
definisana za osnovne pokrete prilikom rada ljudi (koji su
klasifikovani prema prirodi pokreta i uslovima pod kojima se
pokret izvodi) koriste kako bi se njihovom sintezom dobilo
vreme potrebno za izvođenje posla koji se od tih pokreta
sastoji, pri unapred definisanom nivou učinka.
3. Priroda sistema unapred određenih vremena
• Operacija postavljanja podloške na telo zavrtnja:
• Operater poseže za podloškom, hvata je, prenosi podlošku do tela
zavrtnja, sastavlja podlošku sa telom zavrtnja i ispušta je.
• Veliki broj operacija se, grubo govoreći, sastoji iz gore
navedenih pokreta
• Ovim pokretima se dodaju pokreti tela, kao i nekoliko drugih
pokreta, čime se kreira skup komponenti sistema unapred
određenih vremena
4. Poreklo sistema unapred određenih vremena
• Frank B. Gilbreth – pionir klasifikacije osnovnih pokreta
(Therblig), sa idejom da kritička analiza metoda rada
stimuliše ideje za njegovo poboljšanje;
• A. B. Segur (1925) – dodao vremensku komponentu
pokretima, sa idejom da je „vreme potrebno svim
ekspertima da izvrše osnovne pokrete konstantno“; kreirao
prvi PTS – Motion Time Analysis (MTA);
• J. H. Quick (1938) – sa saradnicima razvio Work Factor (WF)
sistem (i danas je u upotrebi);
• H. B. Maynard, G. J. Stegemerten, J.L. Schwab (1948) – radili
istraživanja čiji su rezultati štampani, što je dovelo do prvog
PTS sistema koji je raspoloživ za slobodno korišćenje svima
(MTM)
5. Standardi i ciljevi sistema unapred određenih
vremena
1. Pristup sistemu i njegovo korišćenje moraju biti
profesionalni
2. Sistem mora biti zasnovan na čvrstim konceptima koji se
značajno oslanjaju na polja fiziologije i psihologije
3. Postoji potreba validiranja podataka, kako od strane
projektanta sistema, tako i od strane nezavisnih tela
4. Potrebna je kontrola obuke kako bi se sprečila pogrešna
upotreba sistema koja je posledica njegovog parcijalnog ili
neodgovarajućeg razumevanja (sertifikacija)
6. Standardi i ciljevi sistema unapred određenih
vremena
5. Dobar sistem unapred određenih vremena mora biti
primenljiv na širokom skupu varijacija u sadržaju rada,
industrijskoj praksi i veštini radnika
6. Dobar sistem unapred određenih vremena je jednostavan
za upotrebu
7. Dobar sistem unapred određenih vremena se konstantno
održava i unapređuje kada se za to javi potreba
8. Dobar sistem unapred određenih vremena je orijentisan
na praksu
9. Dobar sistem unapred određenih vremena je univerzalan i
široko prihvaćen
7. Prednosti sistema unapred određenih vremena
• Vreme je dato za pokret, bez obzira gde se taj pokret izvodi,
što obezbeđuje konzistentnost rezultata
• Nema greške u očitavanju hronometra i oceni brzine
• Pošto se vreme operacije dobija na osnovu standardizovanih
vremena pokrea iz kojih se operacija sastoji, moguće utvrditi
vreme potrebno za operaciju i pre početka proizvodnje, u
fazi projektovanja
• Nisu previše teški za primenu, i najčešće zahtevaju manje
vremena za utvrđivanje potrebnih vremena operacija od
drugih sistema
• Najviše odgovaraju u situacijama gde se izvode repetitivne
operacije sa relativno kratkim vremenima ciklusa (npr.
montaža u elektronskoj industriji)
8. Kritike sistema unapred određenih vrmena
• Veliki broj varijanti sistema koje su razvijene (preko 200), od
kojih mnoge nisu komercijalno dostupne
• Relativna složenost sistema može da oteža učenje, i
potrebno je dosta prakse pre nego što se sistem može
primeniti na adekvatan način
• Ne uzimanje u obzir situacija kada se pokreti izvode u
abnormalnim uslovima (npr. nošenje zaštitne opreme ili
izvođenje pokreta u nepovoljnom položaju tela)
• Nekompletnost sistema, pošto ne uzima u obzir mačinsko
vreme, vreme obrade, čekanja, nepredviđene zastoje, ...
• Smanjena upotrebljivost kod nerepetitivnih operacija ili kod
paketne obrade (batch)
9. Mogućnosti primene sistema unapred
određenih vremena
• Veština savladavanja ručnih operacija
• Stvaranje preduslova u pretproizvodnoj fazi, kako bi se obuka učinila
efektivnijom i efikasnijom
• Obuka za izvršavanje ručnih operacija
• Jasna veza između pokreta koji se izvode i njihovog vremena
trajanja
• Razvoj efikasnih metoda rada pre početka proizvodnje
• Olakšava donošenje odluka o najefikasnijem metodu rada, uz
izbegavanje skupog eksperimentisanja
• Utvrđivanje vremenskih normi
• Utvrđivanje osnovnih standarda vremena kao osnove za planiranje,
procenu troškova, proračun opterećenja, stimulativno nagrađivanje,
proračun efikasnosti, …
10. Mogućnosti primene sistema unapred
određenih vremena
• Pripremanje standardnih podataka i formula za vreme
• Utvrđivanje podataka za standardne operacije, na osnovu kojih se
na osnovu matematičkih formula izračunavaju promenljivi elementi
• Obuka kontrolora o svesnoj primeni metoda rada
• Praćenje primene metoda i utvrđivanje mogućnosti za njihovo
unapređenje
• Rešavanje žalbi
• Smanjenje nepoverenja kod radnika. Ukoliko dođe do žalbe radnika,
prvo treba pitati „da li primenjujete odgovarajuću metodu u radu?“
• Istraživanja
• Proučavanja efekata izmena u metodu rada
12. Vrste sistema unapred određenih vremena
• Motion-Time Analysis (MTA) – najstariji PTS sistem,
zasnovan na dobro definisanim osnovnim pokretima
(therblig), fiziološkim principima, varijabilnim vremanima u
zavisnosti od mogućih varijacija u izvođenju pokreta,
specifičnih pravila korišćenja, ...
• Work Factor (WF, WOFAC) – vremena trajanja standardnih
elemenata rada su pod uticajem različitih faktora (faktori
uticaja), i broj faktora uticaja govori o stepenu složenosti
određenog pokreta. Sistem daje informacije o tome kako je
moguće racionalizovati rad tako što će se delovati na faktore
uticaja i smanjiti fizički/mentalni napor kod izvođenja
pokreta. Postoje varijacije, npr. Mento-Factor (MF) za
mentalne operacije
13. Vrste sistema unapred određenih vremena
• Methods-Time Measurement (MTM):
• Porodica sistema razvijenih iz podataka dobijenih iz originalnih
istraživanja sprovedenih između 1941. i 1948. godine, kao i nastavka
istraživanja nakon što je originalni projekat završen
• Osnovni sistemi: MTM-1, MTM-2, MTM-3
• Specifični sistemi: MTM-UAS (paketna obrada), MTM-MEK
(pojedinačna proizvodnja sa dugačkim vremenima ciklusa), MTM-
LOG (logističke operacije), MTM-C (administrativne kancelarijske
operacije), MTM-V (mašinska obrada), MTM-M (operacije koje se
rade pod uvećanjem), MTM-HC (za korišćenje u bolnicama)
14. Vrste sistema unapred određenih vremena
• Maynard operation sequence technique (MOST) –
prepoznaje tri sekvence aktivnosti: opšta sekvenca
prenošenja (prenošenje objekta slobodno kroz vazduh),
kontrolisana sekvenca prenošenja (prenošenje objekta dok
je u kontaktu sa površinom ili zakačen za drugi objekat
prilikom prenošenja), i sekvenca korišćenja alata (korišćenje
uobičajenih ručnih alata). Postoje specijalizovane varijante
(MiniMOST, MaxiMOST, AdminMOST)
• MODular Arrangement of Predetermined Time Standards
(MODAPTS) – vremena pokreta zavise od delova tela koji su
angažovani za izvođenje tih pokreta (prst, šaka, podlaktica,
nadlaktica, rame) umesto od dužina, što skraćuje vreme
dobijanja rezultata
15. Methods-Time Measurement
• Metod Vreme Merenje
• Metodsko merenje vremena
• Metoda utvrđuje vreme
• Definicija:
• Metodsko merenje vremena je postupak pomoću kojeg se analizira i
raščlanjuje svaka ručna operacija ili metoda na osnovne pokrete
potrebne da se ona izvrši, i određuje svakom pokretu jedan
predeterminisani standard vremena koji se utvrđuje na bazi prirode
pokreta i uslova pod kojima se on vrši
Maynard, Stegemerten, Schwab – Methods-Time Measurement, McGraw-Hill, New York, 1948
16. Razvoj MTM-a
• Konsultantsko preduzeće Methods Engineering Council
(MEC) diskutovalo probleme racionalizacije, odnosno pojavu
da se novi poslovi otpočinju bez dovoljne brige o metodu
rada (metod rada se kasnije menjao „u hodu“)
• Zaključak je bio da bi se to moglo izbeći pristupom zbirnim
podacima uz čiju pomoć bi se mogli formirati efikasni
metodi rada
• Verovalo se da je to moguće samo za određene poslove, pa
se počelo analizom operacije bušenja, koja je snimana
filmskom kamerom
• Izvršena podela posla na fundamentalne elemente (pokrete)
koji će moći da opišu bilo koji metod rada
• Kasnije uočeno da ti elementi odgovaraju i drugim vrstama
ručnog rada
17. Razvoj MTM-a
• Prikupljanje podataka snimanjem filmskom kamerom, i
brojanjem kadrova bilo je moguće dobiti veoma precizne
podatke
• U periodu od 1940 do 1946 su se na osnovu uspostavljenih
principa dobili podaci pomoću kojih je bilo moguće opisati i
meriti celokupan ručni rad
• Tehnika zvanično dobija naziv Methods-Time Measurement i
1948 postaje dostupna javnosti sa detaljnim i opširnim
opisom i svim pratećim podacima
• U narednim decenijama se razvijaju nove generacije MTM
sistema