11.
9. poglavlje * LOKOMOTORNI SISTEM
LOKOMOTORNI SISTEM – sadržaj
1.Reumatoidni artritis…………………………..1
2.Sistemski lupus……………………………….3
3.Giht…………………………………………...5
12.
10. poglavlje * TEČNOSTI
TEČNOSTI – sadržaj
1.Poremećaji acido – bazne
ravnoteže……………………..1
2.Telesne tečnosti…………………………………………..3
3.Regulacija metabolizma vode i
elektrolita……………….4
4.Metabolička acidoza……………………………………...6
5.Respiratorna acidoza……..……………………………….7
6.Metabolička alkaloza……………………………………..7
7.Respiratorna alkaloza…………..…………………………8
8.Dehidratacija i hipovolemija…….
………………………..9
9.Rehidratacija…………………….………………………..11
10.Šok………………………………………………………13
11.Šok………………………………………………………14
*Slika za komp. Hipovolemiju-
rehidratacija………...18
13.
INTERNA MEDICINA-glavni sadržaj
1.Kardiologija
73
strane
2.Pulmologija
33
strane
3.GIT
46
strana
4.Hepatologija
31
strana
5.Alergologija
7 strana
6.Hematologija
38
strana
7.Endokrinologij
a
32
strane8.Urologija
35
strana
9.Lokomotorni
sistem
7 strana
10.Tečnosti
18
strana
UKUPNO 315
strana
14.
KARDIOLOGIJA
1.MITRALNA STENOZA
*DEFINICIJA: Izazvana je suženjem mitralnog otvora,
nastalim zbog međusobnog srastanja KOMISURE, KUSPISA ILI
TENDINOZNIH HORDI
-Sužena mitralna valvula ima levkast oblik, a otvor
ličI na riblja usta (rupa za dugme)
-Na fibrozna izmenjene listiće često se talože soli
Ca, ponekad prožimaju i mitralni prsten
-Češće se javlja kod žena
*ETIOLOGIJA: u 99% posledica je reumatoidnog artritisa
*PATOGENEZA: Normalna površina mitralne valvule iznosi 4-
6cm2. Suženje do 2,5cm2 onemogućava normalno pražnjenje LP,
pa dolazi do ↑ pritiska u njoj i nastaje PASIVNA PLUĆNA
HIPERTENZIJA. U tpm stadijumu počinju da se javljaju
simptomi
-Kada pritisak u LP dostigne kritičnih
27kPa (površina mitralne valvule je tada oko
1,5cm2) dolazi do konstrikcije plućnih
arteriola, koja treba da sprečI značajniji
porast hidrostatskog pritiska u plućnim
kapilarima, što bi dovelo do edema. To je
AKTIVNA PLUĆNA HIPERTENZIJA.
Vremenom se stvaraju promene u plućnim kapilarima i
arterijama i zadebljanje zida k.s
-Sve ove promene u plućnoj cirkulaciji opterećuju
DKhipertrofija i dilatacijainsuficijencija DK tj.
INSUFICIJENCIJA DESNOG SRCA
-Najvažniji hemodinamski nalaz u mit.stenozi, je
razlika u pritiscima između LP i LK u dijastoli
*KLINIČKI:
-DISPNEA je glavni simptom; kod manih suženja javlja se
samo u naporu, dok se kod većih ispoljava kao ortopnea,
srčana astma i Acc edem pluća
-HEMOPTIZIJE: posledica su rupture krvnih sudova
-RECIDIVIRAJUĆI BRONHITIS: sa kašljem i sukrvičavim
ispljuvkom
-SIMPTOMI PEKTORALNE ANGINE: pri naporu
-PROMUKLOST: pri jakoj dilataciji LP zbog kompresije
n.recurensa
15.
-FACIES MITRALIS: cijanoza jagodica, usana i nosa; javlja
se kasno; nastaje zbog periferne vazikonstrikcije, zbog
smanjenog MV
*AUSKULTACIJA: postoje 4 tipična znaka mitralne stenoze:
1.NAGLAŠEN 1.TON: najbolje se čuje na vrhu srca;
nastaje zbog naglog zatvaranja mitralnog zaliska
2.ZVUK OTVARANJA MITRALNE VALVULE: neposredno posle
2.srčanog tona (u ranoj dijastoli) i nastavlja se u
dobovanje;
čuje se levo pored sternuma ili na vrhu srca
3.DIJASTOLNI ŠUM: čuje se odmah posle zveka otvaranja
mitrelne valvule u fazi punjenja komore; čuje se samo u
sredini dijastole = srednji dijastolni šum;
mesto najbolje čujnosti je vrh srca;
najbolje se čuje zvonom stetoskopa;
obavezno slušati u levom dekubitusu;
lagani zamor (nekoliko čučnjeva), pomaže da se bolje čuje;
zvono treba držati bez pritiska;
čuje se kao grmljavina iz daljine, ili kao kotrljanje točka
4.PRESISTOLNI ŠUM (ili kasni dijastolni) vreme
pretlomorne kontrakcija;
čuje se u svakoj mitr.stenozi sa normalnim ritmom;
ovaj šum je KREŠENDO-postepeno se pojačava
*Ako nastane plućna hipertenzija dolazi donaglašenog
2.tona nad pulmonalkom
*EKG: Dvofazni P-talas=P mitrale (jedan deo P talasa
odgovara depolarizaciji DP, a drugi depolarizaciji LP)
*RTG: 1.Uvećana LP: -na desnoj konturi vidi se dupli
pretkomorski luk
-na levoj konturi vidi se ispunjen srčani
zaliv
-u levom profilu=uvećana LP potiskuje
jednjak ispunjen kontrast.
2.Grane a.pulmonalis su nabreklehilusi (mogu se
videti i kalcifikacije zalistaka)
*KOMPLIKACIJE:
1.Acc EDEM PLUĆA: može se razviti uvek kada Pa u LP
pređe 30-50mmHg (fizički napor, uzbuđenje, insuficijencija
pluća). U odmaklom stadijumu, kada poraste vaskularni otpor
u plućima, edem se ne javlja
2.ATRIJALNE FIBRILACIJE: apsolutna artimija komora
3.TROMBOZE PRETKOMORA
4.SubbAcc BAKTERIJSKI ENDOKARDITIS
5.PLUĆNA HIPERTENZIJA: dovodi do insuficijencije
desnog srca; tromboze u nogama i DP embolije pluća
*DIF.DG:
16.
-urođene srčane mane sa L-D šantom (sa dijastolnim šumom na
vrhu)
-chr bronhopulmonalne bolesti (kašalj, hemoptizije)
Nakon reumatske groznice simptomi se ispolje kroz 20-
tak godina
Čest uzrok smrti je zastojna insuficijencija srca
*TERAPIJA:
*Asimptomastki oblici se ne leče
1.Medikamenrozna Th: kod umerenih simptoma:
-izbegavanje napora, diuretici, NaCl
-insuficijencija srca=digitalis
-primena antikoagulanasa stalno (embolije)
2.Hiruška Th:
-Na zatvorenom srcu = KOMISUROTOMIJA
-Na otvorenom srcu = ZAMENA VALVULE; Veštačka valvula može
biti mehanička ili biološka. MEHANIČKA VALVULA je trajnija,
ali zahteva stalnu primenu antikoagulanasa i podložnija je
infekcijama, dok je BIOLOŠKA VALVULA manje trajna, ali se
ne inficira i ne zahteva antikoagulanse
3.Širenje stenoze: pomoću katetera sa balonom “BALON
DILATACIJA”
2.MITRALNA INSUFICIJENCIJA
*DEFINICIJA: Je poremećaj krvotoka u kojem se krv u sistoli
vraća iz LK u LP
Poremećaj nastaje zbog nedovoljnog zatvaranja mitralnog
otvora.
*ETIOLOGIJA:-Reumatska groznica
-SubAcc bakterijski endokarditis
-Oboljenja papilarnih mišIća ili hordi
-Idiopatska kalcifikacija prstena mitralnog otvora
17.
-Urođene mane (ASD, prolaps mitralne valvule)
*PATOGENEZA: Krv koja se u sistoli vraća iz LK u LP,
povećava zapreminu pretkomore, a u dijastoli se i u LK
povećava volumen krvi.
-Tako su ove dve šupljine opterećene volumenom, pa
hipertrofišu
-Srednji Pa u pretkomori i plućnim venama je ovde nižI
nego u mitralnoj stenozi (jer su mitralni zalisci otvoreni
u dijastoli). To je razlog zašto se u mit.insuficijenciji
ne javlja onaj steped plućne hipertenzije kao u mitralnoj
stenozi.
*KLINIČKI: Sve dok je volumen regurgitovane krvi manji od
udarnog volumena, mitralna insuficijencija prolazi
asimptomatski.
-Kada se pojave, simptomi su vrlo slični onoma u
mitr.stenozi, samo su umerenijeg stepena
-Dispnea je vodećI simptom
-Acc plućni edem je veoma redak (osim u acc nastaloj
mitralnoj insuficijenciji, usled rupture papilarnog mišIća)
-Zamor i palpitacije jave se u tžoj
mitr.insuficijenciji, kao odraz smanjenja mitralnog volumena
-Edemi (periferni), kao znak insuficijencije desnog
srca; ispoljavaju se tek posle latentnog perioda od 20-tak
godina
FIZIČKI NALAZ:
-U umerenim stepenima mit.insuficijencije, osim
auskultatornog, nema drugog nalaza. U težim slučajevima,
već palpacijom može se uočiti da:
1.VRH SRCA je pomeren ulevo i nadole
2.UDAR VRHA je proširen i pojačan = znak hipertrofije
LK
3.SISTOLNI TRIL se opipava pri udaru vrha
4.HOLOSISTOLNI-REGURGITACIONI ŠUM (krv se vraća iz LK
u LP); šum počinje sa S1 i završava se sa S2, bez pauze
između tona i šuma; šum je tipa platoa koji se najbolje
čuje na vrhu srca, a širi se prema levoj axili, ređe ka
sternumu
5.S1 je često oslabljen kada je razvijena plućna
hipertenzija
6.Pojava S3 služI za procenu težine procesa
(protodijastolni galop)=brzo punjenjekomora, a ukazuje na
opterećenje LK volumenom
*Sistolni šum mitralne insuficijencije razlikuje se od
sistolnog šuma aortne stenoze, jer se pri naporu pojačava,
a kod aortne stenoze se smanjuje.
*EKG:kod ½ bolesnika:
-hipertrofija LP=P mitrale
18.
-hipertrofija LK
-hipertrofija DK (kod plućne hipertenzije)
*Zapremina regurgitovane krvi se može odrediti kao razlika
umanjenog udarnog volumena LK (angiografski) i efektivnog
udarnog volumena = Fickova metoda
*RENTGEN:
-proširenje LK i LP
-na desnoj strani srca dominira LP
-pri skopiji se vide pulsacije LP kod regurgitacije
*KOMPLIKACIJE:
-SubAcc bakterijski endokarditis
-fibrolacija pretkomora sa apsolutnom aritmijom komora
*DIF.DG:
-aortna stenoza
-VSD
*TERAPIJA:
Kod male regurgitacije:
-digitalis
-vazodilatatori (↓otpor u aorti i ↓volumen
regurgitacijeNa nitroprusid, prazosin, hidralazin)
Kod težih oblika:
-hiruško lečenje (veštačka valvula)
-antikoagulansi (postoperativno)
3.PROLAPS MITRALNE VALVULE
*DEFINICIJA: Predstavlja izvrtanje mitralnih listića tokom
sistole komora, pri čemu nastaje regurgitacija iz LK u LP
*ETIOLOGIJA:
-Primarni (idiopatski) oblik
-Sekundarni oblik: reumatska groznica, koronarna
bolest, hipertrofična kardiomiopatija, miokarditisi, ASD,
VSD
*KLINIČKI: Većina bolesnika nema simptome.
Mogu se javiti: bol u grudima, palpitacije sa ili bez
aritmija, zamor, aritmija, često udružena sa DEFORMITETIMA
KIČME (kifoza, skolioza), pa se smatra de je u pitnju
nenormalni embrioni razvoj kolagenog tkiva, koji se
istovremeno odražava na valvule i na kosti
*FIZIČKI: Pri auskultaciji se čuje:
-SISTOLNI CLICK (PLJESAK) posle S1, a posle klika se
čuje
-KASNI SISTOLNI ŠUM, kao odraz regurgitacije kroz
mitralnu valvulu u kasnoj fazi sistole
-U značajnijoj regurgitaciji čuje se HOLOSISTOLNI ŠUM
19.
*DINAMSKA AUSKULATACIJA je ove jako bitna;
-SmanjujućI volumen LK (npr: smanjenjem venskog
priliva=uspravan položaj tela) prolaps kuspisa se ranije
javlja, pa se sistolni klik registruje ranije, a šum
postaje duži
*EGK promene su minimalne
-Inverzija T talasa u I, II, AVF, V4, V5, V6.
-često se opisuju aritmije
-sinusna aritmija, atrijalne i ventrikularne
extrasistole, paroxizmalna tahikardija
*KOMPLIKACIJE: kod 15% pacijenata, posle više godina može
se razviti mitralna regurgitacija, infektivni endokarditis,
tromboembolije
*TERAPIJA:
1.Pacijenti bez aritmije i simptoma=samo kontrola
2.Aritmije=antiaritmici (Propranolol)
3.Antiagregacioni lekovi (aspirin, dipiridamol)
4.Zamena valvule
4.AORTNA STENOZA
*ETIOLOGIJA:-reumatska groznica
-urođena aortna stenoza (često udružena sa mono ili
bikuspidnom aort. valvulom)
-ateroskleroza
-Svi etiološki oblici imaju sklonost ka ranoj kalcifikaciji
aortnih zalistaka
*PATOGENEZA: Hemodinamski poremećaji zavise od stepena
stenoze
-Sve dok je otvor većI od ¼ normalnog, ne ispoljavaju se
simptomi, zato što je povećan Pa u LK u toku sistole, a to
održava zadovoljavajućI MV
-Kada je otvor manji od ¼ normalnog (2,6-3,5cm2) dolazi do
hipertrofije LK, zbog opterećenja pritiskom
-Pored hipertrofije LK dolazi i do porasta otpora u
perifernim krvnim sudovima, da bi se održao srednji
pritisak u aorti u granicama normale
-Snažnije kontrakcije LP učestvuju u boljem punjenju LK,
kako bi se što duže održao normalan MV
-Hipertrofisani miokard zahteva više O2, a skraćenje
dijastole (zbog duge sistole), dovodi do smanjenja Pa u
koronarnim k.s., što je uzrok koronarne boli u aortnoj
stenozi
-Dilatirana LK ne može da održI normalan MV, pa može doćI i
do porasta Pa u plućima sa slikom KONGESTIJE PLUĆA ili sa
pojavom PLUĆNOG EDEMA
*KLINIČKI: dominantni su znaci insuficijencije levog srca
-DISPNEA koja može imati oblik srčane astme ili edema
pluća
20.
-ANGINA PECTORIS:javlja se i pri mirovanju
-SINLOPE: zbog pada MV i protoka kroz mozak
-BLEDILO LICA
1.UDAR SRČANOG VRHA je pojačan (usled hipertrofije LK)
2.SISTOLNI TRIL: palpacijom levog prekordijuma (2.MRP) i
nad karotidama
3.PULS A.RADIALIS=PARVUS ET TARDUS (smanjene visine i
spor); tj, puls na periferiji kasni u odnosu na S1 i male
je amplitude
4.TA=KONVERGENTAN=NIZAK SISTOLI i VISOK DIJASTOLNI Pa
5.POSTOJI SISTOLNI ŠUM koji se najbolje čuje nad aortnim
ušćem i nad Erbom. Šum se bolje čuje kada bolesnik sedi.
Upoređuje se sa glasom galeba i tipa je KREŠENDO-DEKREŠENDO
(u prvoj ½ raste, a u drugoj ½ slabi)
6.EJEKCIONI KLIK-rani sistolni (smanjuje se u čučećem
položaju)
*FIZIČKI:Šum u aortnoj stenozi je pojačan čučeći, a
oslabljen stojećiI pri naporu
*EKG: -znaci hipertrofije LK
-skretanje osovine ulevo
-moguć AV blok II ili III stepena
*RENTGEN: -izduženo srce
-hipertrofija LK
-vrh srca je masivan
-kalcifikacije zalistaka
-ispupčen luk ascendentne aorte
*KOMPLIKACIJE: subacc bakterijski endokarditis
*DIF.DG: sistolnog šuma: VSD, stenoza pulmonalke,
mitr.insuficijencija, anemija, hipertireoza, ciroza jetre,
stenoza karotide
*TERAPIJA:
-ASIMPTOMATSKI OBLICI: izbegavanje napora, prevencija
ednokarditisa, EHO i EKG kontrole na 6-12 meseci
-SIMPTOMATSKI OBLICI: hirurgija (komisurotomija),
balon dilatacija, veštačka valvula
5.AORTNA INSUFICIJENCIJA
*DEFINICIJA: usled nedovoljnog zatvaranja zalistaka dolazi
do vraćanja manje ili veće količine krvi iz aorte u LK u
toku dijastole
*ETIOLOGIJA:-reumatska groznica, sifilis,
-bekterijski endokarditis, sistemske bolesti,
-disekantna aneurizma ascendentne aorte,
-trauma grudnog koša,
-urođena aotr.insuf. (udružena sa bikuspidnom
valvulom)
*PATOGENEZA:
21.
-Deformisani ili skvrčeni semilunarni zalisci nisu sposobni
da u dijastoli zatvore aortni otvor, pa se krv vraća u LK.
Kolika će se količina krvi vratiti, zavisi od
insuficijencije perifernog vaskularnog otpora (ako je većI,
više se krvi vraća), kao i od dužine dijastole (manja
srčana frekvencaduža dijastolaveća količina vraćene
krvi)
-LK je opterećena volumenom, pa dolazi do njene
hipertrofije
-Sistolni Pa u aorti naglo raste i brzo dostiže vrh,
ali zbog ulaska krvi u prazniju aortu (zbog vraćanja krvi u
LK), on naglo i opadne (“Sistolni kolaps”), što se odražava
na TA i na periferni puls
-Nakon dilatacije i hipertrofije LK razvija se
insuficijencija levog srca
*KLINIČKI:slično kao u aortnoj stenozi, samo su napadi
angine pectoris i sinkope ovde mnogo ređi. Ovi bolesnici
često osećaju palpitacije usled porasta MV i pulsacija
velikih arterija.
U kasnom stadijumu bolesti mogu se javiti periferni edemi,
hepatomegalija i ascit.
*FIZIČKI:
-RANI DIJASTOLNI ŠUM nad aortom ili Erbom.Počinje
odmah nakon S2 i završava se pre S1. Dekrešendo je tipa
(slabi).Šum se širi prema apexu ili desnoj ivici sternuma.
Duvajućeg je karaktera, pa se zove i aspirativni (jer
imitira blagi udah). Zato je bitno da bolesnik kratko
zaustavi disanje u expirijumu, da sedi lako nagnut napred.
-U znatnijim regurgitacijama PROŠIREN JE UDAR VRHA,
POMEREN NA DOLE i U LEVO
-“AUSTIN-FLINTOV ŠUM”=MITRALNI FUNKCIONI DIJASTOLNI
ŠUM; nastaje zbog jakog udara ulazeće krvi (regurgitovane
iz aorte) na prednji mitralni zalistak - čuje se iznad
mitralnog ušća
-DIJASTOLNI ŠUM:se pojačava u čučećem i sedećem
položaju (porast TA), dok se redukuje u stojećem stavu
-Periferni puls je ALTUS ET CELER (visok i
brz)=”CORIGANOV PULS”
-TA JE DIVERGENTAN (visok sistolni, nizak dijastolni)
-OSTALI ZNACI (nije toliko bitno da se zna):
-Quinqeov kapilarni puls=ako lako pritisnemo nokat vidi se
nailmenično bledilo i crvenilo
-Musseov znak=klimanje glave u ritmu srčanih otkucaja
-Durozieov znak=ako stetoskop pritisnemo
naa.femoralisdistalno se čuje šum
-Rosenbachov znak=pulscaije jetre sinhrono sa sistolom
-Trauberov znak=sistolni šum nad a.femoralis
22.
*EKG:
-hipertrofija LK
-retko postoji blok leve grane
*RENTGEN: -aortna konfiguracija srca (“Patkasto srce”)
-luk LK je jako izbočen
-aortno dugme je istaknuto
-srčani zaliv je konkavan
-kalcifikacije zalistaka
*KOMPLIKACIJE: subacc bakterijski endokarditis, fibrilacije
pretkomora
*DIF.DG:
-ductus arteriosus
-urođene anomalije koronarki
-insuf.plućnih zalistaka
*TERAPIJA:
-ASIMPTOMATSKI=kao kod stenoze
-SIMPTOMATSKI=hiruški (veštačka valvula) ili medikamentozno
(kao mitralna insuficijencija)
23.
6.TRIKUSPIDNA STENOZA
*DEFINICIJA: opostruisan protok krvi iz DP u DK tokom
dijastole komora
*ETIOLOGIJA: -reumatska groznica
zastoj krvi u velikim venama i porast Pa
*KLINIČKI: -Manji priliv u desno srce smanjuje MV, zamor,
palpitacije
-Usled venskog zastoja bolovi u predelu jetre, edemi
-Pulsacije velikih vena na vratu
*FIZIČKI: Nalaz na srcu je isti kao i kod mitralne stenoze,
samo se bolje čuje na donjem delu sternuma, a dijastoli šum
se pojačava u inspirijumu=CARVALLOV ZNAK
-S1 je pojačan
-Ponekad se čuje zvek otvaranja trikuspidne valvule
*EKG: -hipertrofija DP (P pulmonale)
*RENTGEN:
-hipertrofija DP
-svetla plućna polja (smanjen protok)
*TERAPIJA: neslana hrana, diuretici, hiruška Th
(komisurotomija, balon dilatacija)
7.TRIKUSPIDNA INSUFICIJENCIJA
*DEFINICIJA:Najčešće nastaje usled dilatacije DK i
trikuspidnog prstena u plućnoj hipertenziji ili pulmonalnoj
stenozi = FUNKCIONALNA REGURGITACIJA, mada može biti i
ORGANSKE PRIRODE (r.groznica, endokarditis, sistemske
bolesti vezivnog tkiva) ili
UROENA (prolaps trikuspidne valvule)
-Hemodinamski poremećaji su slični kao i kod mitralne
insuficijencije (samo što se odnose na sistemski krvotok) i
nešto su blažI, jer je Pa u DK nižI nego u LK i manja je
zapremina regurgitovane krvi
*KLINIČKI simptomi se kavljaju zbog pretežno desne srčane
insuficijencije
-Inspekcijom se uočava CIJANOZA, MRŠAVOST; postoje
pulsacije vratnih vena i uvećana jetra
24.
-Čuje se PANSISTOLNI ŠUM u sistoli na donjem delu sternuma.
Ovaj šum je nekada jako teško razlikovati od šuma
mitr.insuficijencije i VSD. Razlikuje se po mestu punctum
max i po tome što se pojačava u inspirijumu (CARVALLOV ZNAK)
-Po pravilu postoji i fibrilacija pretkomora, sa apsolutnom
aritmijom komora
*EKG: kod veće insuficijencije:
-blok desne grane (dijastolno opterećenje DK)
-fibrilacija pretkomora
*RENTGEN: uvećana DK
*TERAPIJA: je hiruška=veštačka valvula
8.UROENE SRČANE MANE
su poremećaji anatomske strukture srca i velikih krvnih
sudova i poremećaji njihove funkcije, sa kojima se
novorođenče rađa
*ETIOLOGIJA: -gentski faktori
-faktori sredine (teratogeni faktori)=infektivni,
fizički i hemijski faktori koji deluju u periodu
embrionog razvoja srca (tj do 3.meseca): rubeola,
virusne infekcije, lekovi, hipoksija, traume
*PODELA:urođenih srčanih mana:
1.USM BEZ CIJANOZE=MANE SA LD ŠANTOM prelivanje krvi
iz aa u vene
2.USM SA CIJANOZOM=DL ŠANT; izazivaju ↓saturaciju
arterijske krvi
*MANE SA L-D ŠANTOM:
-Zajednička osobina im je povećan plućni protok, koji čak
može biti većI od sistemskog
-Zavisno od lokalizacije defekta i nivoa na kom se jedan
deo krvi preliva iz levog u desno srce, DODATNI VOLUMEN
KRVI OPTEREĆUJE različite šupljine srca, što daje osnovu
kliničkog nalaza
-Evolucija USM zavisi od VELIČINE PLUĆNOG PROTOKA. Ko onih
sa manjim šantom, mana obično dugo ostaje asimptomatska,
dok se kod većeg šanta simptomi rano javljaju i evolucija
ide u pravcu razvoja EISENMENGEROVOG Sy.
1.PRETKOMORSKI SEPTALNI DEFEKT
25.
*Zbog nedovoljno razvijenog atrijalnog septuma, na njemu
postoji otvor koji omogućava komunikaciju LP i DP. Ova mana
se najčešće sreće u odraslom dobu.
*NajčešćI defekt je tipa ”ostium secundum” (u predelu fose
ovalis)
*Drugi po učestalosti je ”ostium primumum”, lokalizovan na
donjem delu septuma, a često obuhvata i rascep mitralne ili
trikuspidne valvule.
*TrećI oblik defekta je ”sinus venosus defect” i često je
udružen sa anomalnim ulivanjem plućnih vena.; ↑ Pa u LK
↑ volumena u DK
-Zbog većeg Pa u LK dolazi do L-D šanta. Ovaj dodatni
volumen povećava volumen u DK i protok kroz pluća.
*Klinički:
-U detinjstvu su učestale respiratorne unfekcije
-Ako je defekt većI: cijanoza pri plaču i naporu
-Bolest se obično otkriva u odraslom dobu
*Fizički: -Kod ↑ plućnog protoka čuje se SISTOLNI ŠUM nad
pulmonalkom i ŠIROKO UDVOJEN 2. TON. Razmak uzmeđu dve
komponente drugog tona je fixan i ne menja se pri
respiracijskim fazama.
-Kod ostium primum sa rascepom mitralne ili trikuspidne
valvule, može se Čuti HOLOSISTOLNI REGURGITACIONI ŠUM
*EKG: pokazuje da postoji opterećenje DK volumenom
-Postoji nepotpuni blok desne grane=RR’ u V1 i V2 sa širim
i dubljim S u V5 i V6
-Uz ovo može postojati i AV blok 1.stepena
-Kod ASD tipa ostium primum postoji pord nepotpunog bloka
desne grane i skretanje osovine ulevo (R u T, S u III)
*Terapija Mana se lečI uspešno zatvaranjem septalnog
defekta, što se savetuje kada je plućni protok 2x većI od
sinusnog
-U kasnijem toku bolesti obično se javlja sekundarna plućna
hipertenzija: ↑Pa u DK, a samim tim i u DP Pa postaje većI
nego u LP, pa dolazi do inverzije šanta, tj nastaje DL
šant, što izaziva cijanozu
2.KOMORSKI SEPTALNI DEFEKT
*Definicija i patogeneza: Međukomorski septum se nedovoljno
razvio, pa postoji otvor koji omogućava komunikaciju između
komora.
-Defekt je najčešće lokalizovan na
membranskom delu septuma (ali može i na
mičIćnom)
-Pošto je sistolin Pa LK većI nego DK, jedan deo krvi se
preliva iz LK u DK za vreme sistole; Tako se ↑ volumen krvi
26.
u DK, plućnoj arteriji, a time se i ↑ protok kroz plućnu
vaskularnu mrežu, LP i LK
*Klinički: Manji defekt ne daje simptome, samo postoji
SISTOLNI ŠUM.
-VećI defekt može rano dovesti do srčane insuficijencije
*Fizički: GRUB SISTONI ŠUM U 4.MRP LEVO uz sternum, koji
propagira u svim pravcima. Obično je praćen podrhtavanjem –
TRILOM U SISTOLI
*EKG: pokazuje znake povećanja obe komore, tj visok R u V1
i V6 sa dubokim S u istim odvodima
*Terapija: VSD se zatvara hiruški
-VećI defekt sa plućnim protokom nekoliko puta većim od
sistemskog daje velike smetnje koje se u detinjstvu
ispoljavaju srčanom insuficijencijom, a kasnije sekundarnom
plućnom hipertenzijom i inverzijom šanta.
3.DUCTUS ARTERIOSUS PERSISTENS
*Definicija i patogeneza: DA se normalno zatvara 10-15h po
rođenju;
-DAP je mišIćni sud između descendentnog dela aorte i
a.pulmonalis, koji je u fetusnom životupotreban za
održavanje normalne cirkulacije, a u postnatalnom životu
njegovo perzistiranje predstavlja anomaliju koja omogućava
direktnu komunikaciju između sistemskog i plućnog krvotoka
-Zbog većeg pritiska, krv stalno ide iz aorte u pulmonalku,
opterećujućI volumenom LK i LP ???;p vremenom se može
razviti plućna hipertenzija sa dispnejom
*Fizički:
-U 2.MRP levo, čuje se KONTINUIRANI ŠUM, počinje u sistoli
(posle 1.tona) i nastavlja se bez pauze preko 2.tona u
dijastoli i završava se pre 1.tona
-2.ton je zato obično maskiran maximalnim intenzitetom
šuma, koji je praćen trilom. Ovaj kontinuirani šum se
opisuje kao zvuk lokomotive ili vodopada. Širi se prema
levoj klavikuli, jak je, oštar i grub
*EKG: hipertrofija LP i LK
*Komplikacije: U blagim slučajevima mana je asimptomatska.
-Kratak i širok kanal, vać u ranom detinjstvu može usloviti
PLUĆNU HIPERTENZIJU i dati sliku Eisenmengerovog sy
-Česta komplikacije je INFEKTIVNI ENDOKARDITIS
*Terapija: Mana se jednostavno otkalanja podvezivanjem ili
presecanjem duktusa
4.EISENMENGEROV SY
*Definicija i patogeneza: razvija se kod mana sa LD šantom,
kod kojih već od rođenja ili kasnije dolazi do opstrukcije
u plućnim arterijama, što uslovljava povećanu plućnu
rezistencu i plućnu hipertenziju
27.
-Vrednost rezistence i Pa u plućnom krvotoku se
izjednačavaju ili postaju veće od sistemskog posledica
toga je ↑ Pa u desnom srcu inverzija šanta cijanoza
-Ponavljaju se znaci plućne hipertenzije koji dominiraju
kliničkom slikom: cijanoza, hemoptizije, maljičasti prsti,
naglašen 2.ton nad pulmonalkom (P2)
*EKG: hipertrofija DK
*Komplikacije: tomboembolije mogu biti fatalne; hiruška
intervencija nije poželjna
5.KOARKTACIJA AORTE
*Definicija: je suženje aorte na mestu pripoja arterijskog
ligamenta. Samo suženje može biti lokalizovano bilo gde na
torakalnoj ili abdominalnoj aorti.
*Patofiziologija: usled suženja dolazi do opstrukcije toka
krvi prema distalnom delu aorte; Zato se ↑ Pa u proximalnom
delu aorte, a ↓ Pa u distalnom delu.
-Cirkulacija se obavlja preko kolaterala interkostalne
arterije i subklavije
*Klinički: Ova mana može biti uzok iznenadne smrti
novorođenčeta
-Često ne postoje nikakvi znaci, dok se ne razvije
hipertenzija gornjeg dela tela (glavobolja, epistaxa), dok
je u donjim delovima tela ↓ Pa (intermitentne klaudikacije,
hladni extremiteti i grčevi usled hipoxije pri naporu)
*Fizički: postoji SISTOLNI ŠUM u 2.MRP levo; uz NAGLAŠENU
AORTNU KOMPONENTU 2. TONA i ponekad praćen trilom
-Šum se čuje INTERSKAPULARNO = karakteristično
-Na vratu i u jugularnoj jami izražene su pulsacije arterija
-TA ↑ una gornjim, a ↓ na donjim udovima
-FEMORALNO PULS je ↓, i kasni u odnosu na radijalni
*EKG: hipertrofija LK
*Rentgen: hipertrofija LK
-Na donjim ivicama rebara uzure od proširenih k.s
(interkostalnih)
-Suženja na jednjaku na mestu prstenaste dilatacije aorte
6.STENOZA PLUĆNE ARTERIJE
*Definicija i patogeneza: je suženje otvora a.pulmonalis na
mestu zalistaka/ VALVULARNA ili /INFUNDIBULARNA stenoza;
koje čini prepreku krvi, tako da DK hipertrofiše. Pluća
primaju manje krvi
-BlažI oblici mogu biti bez simptoma, a SISTOLNI ŠUM se
slučajno otkriva
-U težim služajevima: dispnea pri naporu, ponekad sinkopa,
moguća je cijanoza perifernog tipa
28.
-Karakterističan je SISTOLNI EJEKCIONI ŠUM nad pulmonalkom
koji se širi ka levom ramenu i vratu, može biti praćen
trilom
-Kod teške stenoze 2.ton je široko udvojen, a P2 komponenta
je oslabljena
-Čest je RANI EJEKCIONI ŠUM
*EKG: hipertrofija DK = visok R u V1 i V2; dubok S u V5 i
V6; izraz sistolnog opterećenja DK je negativan T u V1
*Terapija: je hiruška ako je gradijent Pa između DK i
a.pulmonalis 40-60 mmHg (Perkutana transluminalna
valvularna dilatacija)
7.TETRALOGIJA FALLOT
obuhavata četiri istovremene greške:
1.STENOZA UŠĆA A.PULMONALIS
2.KOMORSKI SEPTALNI DEFEKT
3.DEXTRAPOZICIJU AORTE-“jaše nad septumom”
4.HIPERTROFIJA DK
*Patogeneza:
-Dextrapozicija aorte omogućava da aorta prima krv iz
obe komore, što značI da u nju ulazi i oxigenisana i
neoxigenisana venska krv
-Stenoza pulmonalnog ušća sprečava protok ka plućima,
tako da većI deo krvi iz DK odlazi u aortu, manji u pluća
smanjena oxigenacija krvi
-Desna komora savlađuje dva otpora: stenozu
pulmonalnog ušća i sistemski Pa hipertrofija DK
*Klinički oblici:
1.BLEDI FALLOT: blažI oblik; manje suženje
a.pulmonalis; blaga cijanoza
2.EXTREMNI FALLOT: izrazita cijanoza od rođenja; kod
odraslih se ne sreće
*Klinički: -CIJANOZA je najvažnija karakteristika !!!
29.
Cijanoza je plavičasta, modra prebojenost kože i sluznica
nastala usled ↓ saturacije Hgb kiseonikom (↑ redukovani Hgb
u krvi više od 5g/100ml)
CENTRALNA CIJANOZA: plavičasta prebojenost kože i
sluznica usta (naročito jezika !!!), sreće se kod plućnih
bolesti (↓ ventilacija; poremećen odnos
ventilacija/perfuzija), srčanih bolesti (stenoza
pulmonalke, tetralogija Fallot-DL šant)
PERIFERNA CIJANOZA: plavičasta prebojenost kože.
Jezik normalne boje !!!
Nastaje usled poremećaja cirkulacije (mali MV srca), usled
čega raste konc.redukovanog Hgb u venskoj krvi, dok je u
arterijskoj saturacija O2 normalna. Periferna cijanoza
postoji u mitralnoj stenozi, kardiogenom šoku, kod lokalne
vazokonstrikcije (stezanje prsta gumicom)
-Većina dece nema cijanozu na rođenju, već se javlja od 6-
12 meseca
-Usled anoxemije deca zaostaju u razvoju. Tolerancija na
otpor je izuzetno smanjena, javlja se cijanoza i dispnea,
pa deca zauzimaju ČUČEĆI POLOžAJ, jer u njemu osećaju manju
dispneu. Cijanoza se javlja pri plaču, trčanju, hranjenju
-U slučajevima tešketetralogije Fallot i teže anoxemije
mozga, deca imaju ANOXEMIČNE KRIZE (obično pri plaču,
hranjenju) koje se ispoljavaju iznenadnom malaxalošću,
gubitkom svesti, konvulzijama, šokom od smrti. Uzrok je
spazam plućne infundibularne arterije
*Fizički: Karakteristična je UDVOJENOST 2.TONA
-Čujna je samo A2 komponenta; nad pulmonalkom se čuje samo
SISTOLNI EJEKCIONI ŠUM različitog intenziteta (od dota
grubog, praćenog trilom, do sasvim blagog; u najtežim
slučajevima se ne čujedakle, jačina šuma opada sa većom
pulmonalnom stenozom) -Usled anoxemije javlja se
poliglobulija (↑ Er; ↑Ht)
*EKG: hipertrofija DK: visok R u V1; dubok S u V6
*Prognoza i komplikacije: Ova mana ima lošu prognozu. Deca
umiru usled infekcija, moždanog apscesa, tromboza,
infektivnog endokarditisa, anoxemične krize
-Najteža komplikacija je cerebralna tromboza (usled
poliglobulije) koja daje hemiplegija
*Rentgen: malo srce sa hipertrofijom DK; luk a.pulmonalis
nedostaje; vrh srca proširen u vidu ”drvene klompe”;
vaskularna šara pluća je oskudna
*Terapija: zatvaranje VSD; hiruška transpozicija krvnih
sudova; proširenje pulmonalne stenoze
8.TRILOGIJA FALLOT
*Čine je: 1.STENOZA UŠĆA A.PULMONALIS
30.
2.PRETKOMORSKI SEPTALNI DEFEKT
3.HIPERTROFIJA DK
-↑ Pa u desnom srcu dovodi do LD šanta, ↓ je protok kroz
pluća
-Ova mana sreće se kod odraslih
-Cijanoza se javlja već u detinjstvu, a pored toga postoji
i dispnea
9.ISHEMIJSKA BOLEST SRCA(Koronarna bolest
srca)
-Nastaje zbog nesklada između koronarnog protoka i potreba
srca za kiseonikom
-Oštećenje je uzrokovano funkcionalnim ili organskim
promenama u koronarnoj cirkulaciji
-U 90% uzrok su ARTERIOSKLEROTSKE PROMENE k.s srca.
Ateromatozne ploče sužavaju lumen k.s, ali se koronarni
protok ne menja sve do kritičnog suženja (kada je lumen
sužen za više od 60%)
↓PROTOKA↓O2HIPOXIA (anaerobni metabolizam:
glukozalaktat (umesto u H2O i CO2))BOLposle 30’
SMANJENJE ENERGETSKE F-je ĆELIJEPROMENE POSTAJU
IREVERZIBILNEposle 6’ SMRT ĆELIJE
-Produženu ishemiju uzrokuje tromboza k.s koja se obično
stvara na ateromatoznoj pločI ili krvarenjem u aterom
-U delu srca koga napaja okludirani k.sud nastaje NEKROZA
(iz ćelije izlazi Khiperkalijemijaporemećaji ritma) koja
se dalje zamenjuje VEZIVNIM TKIVOM
-Ako ishemija traje manje od 30’, a delujemo lekom, ili se
otkloni urzok, sve promene se povlače i uspostavlja se
normalan protok
*Ishemijska bolest srca manifestuje se na dva načina;
1.Angina pectoris
2.Infarkt miokarda
*Takođe, pod IBS se ubrajaju I:
-Ishemijska kardiomiopatija
-Poremećaji ritma
*Faktori rizika za IBS:
-hipertenzija
-hiperlipidemija
-pušenje
-šećerna bolest
-nasleđe (tip A=ambiciozan, agresivan)
-fizička neaktivnost, stres
*Ateroskleroza: 1.Mahaničko suženje (plak, tromb)
31.
2.Dinamičko suženje (izuzetno jaka patološka
vazokonstrikcija)
10.ANGINA PECTORIS
*DEFINICIJA: je klinički oblik IBS čija je osnovna
karakteristika PREKORDIJALNI BOL koji nastaje usled
prolazne ishemije miokarda
-Prolazna ishemija miokarda nastaje u angini, usled
nesrazmere između potreba i mogućnosti dopremanja O2 u
miokard. Neskad može nastati i zbog ↓ dopreme, ili usled ↑
potrebe
-↓ doprema: ateroskleroza, spazam k.s, pad MV ili TA,
anemija, hipoxemija
-↑ potreba: fizički napor, emocionalni stres, jer ↑
frekvencu srca i TA
-Faktori rizika za anginu pectoris slični su onima za
aterosklerozu
*PODELA prema uslovima u kojima se javlja:
1.AP NA NAPOR: prolazne epizode bola u grudima
izazvane naporom, tj situacijama koje zahtevaju veću
količinu O2. Bol prestaje na nitroglicerin
2.AP SPONTANA: bol se javlja bez vidnog uzroka; bol je
dužI i intenzivniji; slabo reaguje na nitroglicerin
*KLINIČKI: Stabilna i nestabilna AP i Prinzmentalova AP
1.STABILNA ANGINA PECTORIS:
-Ovo je forma sa najblažim oblikom bola.
Osnovna karakteristika je ANGINOZNI BOL koji je uvek
uslovljen provokativnim faktorom (fizički napor, hladnoća,
obilan obrok)
Tegobe u grudima u vidu stezanja, pritiska, težine
ili samo nelagodnosti najčešće su lokalizovane
retrosternalno. Treba insistirati da bolesnik tačno pokaže
to mesto; osobeno je da će ga pokazati otvorenom šakom, a
ne jednim prstom
Bol se širi prema vratu, vilici, ramenima,
nadlaktici, podlaktici, u leđa, gornji stomak
Često ga provociraju hladan vazduh, emocionalni sters
i varenje. Praćen je malaxalošću i hladnim preznojavanjem