Ozon je plin bledo plave boje čija je
molekularna struktura načinjena od tri
atoma kiseonika
Sastavni je deo zemljine atmosfere
Iako ga u atmosferi ima tek 0,001% , od
izuzetnog je značenja za zemlju i
celokupni život na njoj
Nastajanje ozona: zračenje Sunca
razbija molekule kiseonika otpuštajući
na taj način slobodne atome, od kojih se
neki vežu sa drugim molekulima na taj
način nastaje ozon–O3. Tako nastaje
spomenutih 90% ozona u stratosferi.
Najveću koncentraciju ozonski omotač
ima u stratosferi između 20 do 25
kilometara visine.Taj sloj ozona
naučnici su nazvali "ozonskim
omotačem"
Štiti nas od negativnog ultraljubičastog
zračenja Sunca (Ozonski omotač upija
oko 77% štetnog, biološki vrlo aktivnog
UV-B zračenja i potpuno nas štiti od
smrtonosnog UV-C zračenja.Tako ozonsk
omotač predstavlja prirodni štit za život
na Zemlji)
Bez ozonskog omotača tj. stratosferskog
ozona život na Zemlji ne bi bio moguć!!!!
Najčešće uništavamo ozonski omotač
ispuštajući postojane hemikalije koje
sadrže hlor i brom, koji onda učestvuju
u složenim hemijskim reakcijama
neminovno dovode do uništenja
ozonskog omotača.
Na umanjenje ozonskog omotača utiču
vulkani,nuklearne eksplozije,nadzvučne
letelice,itd...
Glavni faktori koji utiču na ozonski omotač
su jedinjenja koja dospevaju u atmosferu
nakon što ih čovek koristi u nizu industrijskih
proizvoda.
Ova jedinjenja se dugo zadržavaju u
atmosferi gde niske temperature
pojačavaju njihovo negativno dejstvo.
Zbog toga u delovima gde su niske
temperature ozonski sloj potpuno nestaje,u
njemu nastaje rupa.
Ako se ne prestane sa upotrebom i
sagorevanjem fosilnih goriva,izračunato
je da će za samo trideset godina
prosečna temperatura na površini Zemlje
porasti za 4,5 stepeni što će uz efekt
staklene bašte dovesti do delimičnog
otanja polarnih kapa i podizanja nivoa
svetskog mora za jedan metar,i
potapanja 11,5 posto svetskog kopna.
Naučnici procenjuju da svako oštećenje
ozonskog štita za jedan posto donosi 2-3 posto
povećanja učestalosti raka kože.
Ozon se oštećuje u proseku 4-5 u periodu od
10 godina.
Sateliti NASA-e utvrdili su da ukupan godišnji
gubitak ozona u stratosferi iznosi 0,26 .
Kad bi ljudi ovog trenutka,u celom
svetu,prestali upotrebljavati stvari koje štete
ozonu,oporavak bi bio moguć.
Zemlja i njen omotač bili bi u skladu negde oko
2050.godine.