HRT

1. Više od mjesec dana je prošlo od skandaloznih i sramotnih priloga prikazanih na HTV-u
povodu obilježavanja 20-e obljetnice pada Vukovara. Iako je nepobitno utvrđeno da su autori
priloga, u prvom redu Hrvoje Zovko i Zoran Šprajc, bezočno manipulirali tonskim snimkama,
iskrivljujući činjenice i ne dajući javnosti punu informaciju, sa HRT-a još uvijek nema isprike,
a suludim tokom stvari manipulatori se pretvaraju u heroje i borce za istinu o Vukovaru.
Podsjetimo se svih spornih situacija:
1. Na Dnevniku, 20. 11., je emitiran tonski zapis tzv. Optužnice Siniše Glavaševića.
Gledateljima je potpuno prešućeno da Siniša Glavašević nije autor tog teksta, što
su u dokumentarnom filmu „Zaustavljeni glas“ decidirano potvrdile tri svjedokinje:
novinarke vukovarskog radija Alenka Mirković i Vesna Orešković, te ravnateljica
vukovarske bolnice Vesna Bosanac. Od njih saznajemo da Glavašević uopće nije bio
oduševljen tim tekstom, da ga je čitao nevoljko i kao po nečijem naređenju te,
posebno zanimljivo, da je tekst nastao izvan Vukovara. S obzirom da iz iskaza
KOS-ovog agenta Radenka Radojčića, kojeg je on dao hrvatskim službama 1994.
imamo potvrdu kako je fascinantno sličan tekst, sa temom tobožnje izdaje Vukovara
od strane hrvatskih vlasti, a pod naslovom „Jastrebova optužnica“ izradio i javno
plasirao upravo KOS, mnogi se pitaju otkud zaista potiče taj tekst koji nije nastao u
Vukovaru, a kojeg je po naređenju pročitao Glavašević. Treba odmah naglasiti da to
pitanje nije optužba da je Siniša Glavašević, ili bilo tko drugi iz obrane Vukovara
tada, bio suradnik KOS-a. No, u slučaju postojanja dva tako frapantno slična teksta
u isto vrijeme i na istom području nemoguće je izbjeći pitanje o njihovoj možebitnoj
povezanosti, pa makar i posve nenamjernoj i slučajnoj.
2. Na Dnevniku je emitiran sljedeći tonski zapis razgovora između Mile Dedakovića i
Roberta Travaša, pomoćnika Hrvoja Šarinića:
- Dedaković- Halo gospodine … znači predsjednik neće da razgovara sa mnom.
- Travaš - Upućen je poziv na ministra Šuška, nareĎeno mu je da odmah stupi u kontakt s
vama.
- Dedaković - Ja sam bio jasan. Pitam da li gospodin predsjednik ne želi sa mnom
razgovarati.
- Travaš - To morate njega pitati. To vam ja ne mogu odgovoriti.
Iz ovoga razgovora dade se zaključiti kako Dedaković želi razgovarati sa Tuđmanom, a
Tuđman ga ignorira ili izbjegava. No, taj dojam je takav isključivo zbog toga što su namjerno
izdvojene baš te rečenice. Pogledamo li cijeli razgovor i ostatke transkripta, koji su također
objavljeni u hrvatskim medijima, jasno je kako Tuđman ne izbjegava Dedakovića.
- Dedaković: Gospodine?
- Travaš: Slušam.
- Dedaković: Znači predsjednik neće da razgovara sa mnom.
- Travaš: Upućen je poziv na ministra Šuška, nareĎeno mu je da odmah stupi u kontakt
s vama.
- Dedakovć: Ja sam bio jasan. Pitam da li gospodin predsjednik ne želi sa mnom
razgovarati.
- Travaš: To morate njega pitati. To vam ja ne mogu odgovoriti.
- Dedaković: Ali zašto je upućen na Šuška kad sam ja tražio predsjednika?
- Travaš: Zato vjerojatno što je on ministar obrane i zato što to on radi.
- Dedaković: Gospodine, tko je to vama rekao da sa Šušak meni javi?
- Travaš: Rekao je gospodin Hrvoje Šarinić, predstojnik Ureda.
- Dedaković: Znači on je odlučio da predsjednik ne treba sa mnom razgovarati?
- Travaš: On je rekao da je razgovarao s predsjednikom i da je tako odlučio.

2. - Dedaković: Hvala vam lijepo.
- Travaš: Hvala vama.
(...)
- Dedaković: Je li gospodin predsjednik upoznat da sam ja želio s njim razgovarati?
- Hrvoje Šarinić: Slušajte, ja ga do sada nisam u to uputio jer sam mislio da problem
možete najefikasnije riješiti sa Šuškom. MeĎutim, ako vi inzistirate, onda ću ja sada
probuditi predsjednika pa ćete razgovarati s njim. Ali sam mislio da možda u ovoj fazi
kada je to koliko znam, operativni problem, ja sam mislio da ministar obrane to može riješiti s
vama. Eto tako je to bilo.
(...)
- Šarinić: Ja sam njemu rekao: (Čuj Gojko zvao me, i tako dalje… Problem je u tome
da nije stiglo ono što je…) Onda je on meni rekao (Ma, što nije, ja ću sada to urediti) i tako
dalje…Nešto je stiglo… I tako dalje… Dajte vi kažite, gospodine Dedaković, ako je to tako
da vi hoćete sada razgovarati…. Ili, mi imamo sutra ujutro… ja sam već u 8 sati u uredu,
ako to nije prekasno, da vas sutra ujutro nazove predsjednik, onda ću tako napraviti, a ako
nije, onda ću ga sada probuditi.
- Dedaković: Imate li vi moj broj telefona?
- Šarinić: Je li ovaj na koji sam vas sad zvao?
- Dedaković: Da, da. U koliko može? U koliko sati?
- Šarinić: U osam i trideset ću vidjeti predsjednika.
- Dedaković: Dobro ja ću čekati ovdje.
- Dedaković: On će vas sutra ujutro nazvati. Laku noć.
Dakle, Šarinić je taj koji je Dedakovića preusmjerio na Šuška, a kasnije mu je rekao da može
odmah razgovarati sa Tuđmanom ako inzistira, ali su se ipak dogovorili za sutra ujutro. Baš
kako je i dogovoreno, sutra ujutro su Tuđman i Dedaković razgovarali.
3. Na Dnevniku je emitiran ulomak razgovora između Tuđmana i Dedakovića:
- TuĎman: Dajte mi to, što ste mi sad kazali, dajte mi to lijepo faksom pošaljite.
- Dedaković: E, kad kod mene ne radi faks, gospodine predsjedniče.
Svrha prikazivanja baš ovog ulomka je očita – gledateljima se želi poručiti kako nemoćni
branitelji iz opkoljenog grada šalju očajne pozive u pomoć do zadnjeg trenutka, a
bezosjećajni predsjednik iz udobnosti svog ureda i sigurnosti glavnog grada poručuje da mu
se obrate preko faksa.
No, cijeli razgovor ide ovako:
- Dedaković: Ima tamo faks, gospodine predsjedniče… Točno ono što smo tražili
Gorinšek i ja prije 15 dana… I gospodin Tus je rekao da će u narednih 5-7 dana to biti.
- TuĎman: Da.
- Dedaković: MeĎutim od toga – ništa… Ja sad ne znam zbog čega…
- TuĎman: Dajte mi to što ste mi sad kazali, dajte mi to lijepo faksom pošaljite.
- Dedaković: E, kad kod mene ne radi faks, gospodine predsjedniče. Vidjet ću možda
preko Osijeka pošaljem.
- TuĎman: Dobro.
Dakle, ne samo da je gledateljima prešućeno kako Dedaković uopće ne zove iz Vukovara,
već iz Vinkovaca, nego su i podlo i perfidno izrezane one rečenice iz kojih je očito kako je
baš Dedaković taj koji je prvi spomenuo faks, i kako ga je najavio poslati iz Osijeka. O ovoj
obmani javno se izjasnio i Branko Borković Mladi Jastreb:

3. S predsjednikom sam bio u vezi, no komunicirali smo samo o strateškim stvarima. Najčešće
putem telefaxa i to sve do 18. studenog, dakle do trenutka kada je neprijatelj ušao u grad …
Dodaje potom da neki mediji danas izvrću činjenice izrugujući se bezrazložno TuĎmanu i
njegovim zahtjevima da mu Dedaković faxom pošalje izvještaj s bojišta. - Jastreb je u to
vrijeme bio u Vinkovcima, a ne u Vukovaru. Tamo je bilo i struje i ostakljenih prozora i
telefaksa i telefona, pa ne treba čuditi što je Tuđman tražio da mu izvještaj pošalje
faxom– dodaje Mladi Jastreb
4. I na koncu, ulomak koji je podigao najviše prašine:
- Dedaković: Ja bih vas podsjetio, tamo je 2000 djece. Što ćemo s tom djecom?
- TuĎman: Hajde, hajde vi radite svoje. Idem ja, da vidim što jel. Ne dolazi u obzir
nikakvo izvlačenje.
No, cijeli razgovor teče ovako:
- Dedaković: Hoćemo da izvlačimo to pučanstvo?
- TuĎman: Ne, ne, ne. Osim toga, kako ćete ih izvlačiti?
- Dedaković: Znate koje oni hoće uslove, gospodine?
- TuĎman: Ne, ne dolazi u obzir.
- Dedaković: Dobro, ja se slažem s vama u tome. Ja bih vas podsjetio, tamo je 2000
djece. Što ćemo s tom djecom?
- TuĎman: Hajde, hajde vi radite svoje. Idem ja, da vidim što jel. Ne dolazi u obzir
nikakvo izvlačenje.
Kao što vidimo, i sam Dedaković se slaže sa Tuđmanom u tome da se ne radi nikakvo
izvlačenje pučanstva iz Vukovara! No, Novinari HTV-a izrezali su baš tu rečenicu, kako bi
ispalo da je Tuđman monstrum koji želi ubiti 2000 hrvatske djece. Također, ni riječi o tome
koji su to uvjeti JNA koji se spominje, i kako bi se ljude uopće moglo izvući iz opkoljenog
grada.
Svakome iole zdravog razuma je iz svega ovoga potpuno jasno da se tonskim snimkama
prikazanima na HTV-u podmuklo manipuliralo. Šokantno je da su se novinari na ovakav
način išli poigravati sa vukovarskom tragedijom, grubo obmanjujući cijelu hrvatsku javnost.
Vrhunac šarade jest da se ova varka prikazuje kao potraga za istinom o Vukovaru!Vještim
manipuliranjem pojedini mediji trude se ostaviti dojam kako čak i vukovarski branitelji
podržavaju Zovka i Šprajca, što je još jedna laž. Vukovarski branitelj Branko Borković, 22.
prosinca 2011., izjavio je ovo:
Mene sve ono što izlazi na HRT-u užasava jer je riječ o notornim lažima.
Ponavljam, kada je riječ o snimkama razgovora izmeĎu TuĎmana i Dedaković obična
je laž da je Jastreb u to vrijeme bio u Vukovaru, kada je svima poznato da se nalazio
u uredu u Vinkovcima. To je samo jedna u nizu laži objavljenih na javnoj televiziji.
Po pitanju prisluškivanja, montaža i falsifikata, moram reći da je UDBA djelovala i u
Zagrebu stoga ne treba čuditi ukoliko na HRT-u postoje takvi falsifikati.
Vukovarska heroina Vesna Bosanac, 8. prosinca kaže:
To je podmetanje pred izbore, blaćenje imena predsjednika TuĎmana koje dolazi od
pojedinaca u medijima. Osobno nitko sa mnom nije kontaktirao, a ja mogu reći punu
istinu, a to je da se Vukovar branio herojski s onim što je imao i mogao, s ljudima koji
su bili hrabri i domoljubni; imali smo u potpunosti podršku i predsjednika TuĎmana i

4. naših tadašnjih ministara u Vladi. Svaki dan smo bili na telefonskoj liniji, činili su
sve da pomognu.
Heroj obrane Vukovara, pokojni Marko Babić još 2006. rekao je ovo:
Ti koji postavljaju pitanje zašto je Vukovar pao, to su ljudi koji ne vole Hrvatsku.
Odavno je provučena takva teza, pa onda da je izdan, prodan i sl. A nije ni izdan ni
prodan. Moji su otac i majka ubijeni u gradu, još ih nisam pokopao, poginulo mi je i
šest roĎaka. Dakle, ja sam jedan od stradalnika i ako bi se netko trebao buniti, onda
bih ja trebao zbog toga što nam se nije pomoglo. MeĎutim, i ja bih takve odluke
donosio kao i naš vrh.
Osim njih, svi vojni zapovjednici iz tog vremena, Od Martina Špegelja i Antona Tusa do Mile
Dedakovića decidirano su rekli da izdaje Vukovara nije bilo!Unatoč tome, mi danas imamo
horde raunih piskarala, kvazinovinara, intelektualaca ... koji se trude hrvatski narod uvjeriti da
je tadašnji hrvatski vrh izdao svoje vlastite ljude?!
Marko Babić je bio jasan o onima koji šire takve priče – to su ljudi koji ne vole Hrvatsku!
Dovoljno je vidjeti tko sve danas brani Zorana Šprajca i traži „istinu o Vukovaru“ i shvatiti
kako je pokojni Babić u pravu. Novinari i mediji koji već godinama pljuju po hrvatskim
braniteljima, generalima, Domovinskom ratu. „Intelektualci“ i građanske udruge koje se bave
samo tobožnjim hrvatskim zločinima. Političari koji su odavali državne tajne i svjedočili protiv
hrvatskih generala.
Baš kao što su nekad zdušno lagali o 22 000 zapaljenih kuća, ili o generalu Gotovini koji
šverca drogu i skriva se u samostanima, sada su udarili na Vukovar. Mnogi su nasjeli na
njihove perfidne manipulacije, ali to ne znači da mi ostali moramo šutke to gledati. Naprotiv,
naša je dužnost ustati protiv ovih laži na bilo koji način, i makar izgledalo da nemamo puno
izgleda protiv te moćne političko-medijske mašinerije. Sve braniteljske udruge, svi
intelektualci i svi domoljubi sa mogućnošću javnog nastupa moraju javno istupiti i
zaustaviti paklenu lažkoja se zakotrljala Hrvatskom. 100 puta ponovljena laž postaje istina,
a ove gore navedene, notorne i stravične laži, postat će istinom samo ako im mi sami
dopustimo svojom šutnjom.