1. Vrste materije
Smeše; svojstva i dobijanje čistih supstanci
Elementi i jedinjenja
Ksenija Solunović I4
Ana Turk I4
Katarina Stojković I4
Prof. Marina Jovanović 1
Aleksinačka gimnazija
Aleksinac
2. Hemija je prirodna eksperimentalna nauka koja
proučava materiju i njene promene. Povezana je sa mnogim
prirodnim naukama kao sto su biologija, fizika, matematika,
medicina, farmacija, geologija, metalurgija i druge.
Prirodne nauke izučavaju materiju kao objektivnu relatnost i polje
kao oblik postojanja materije.
Sve što nas okružuje i postoji nezavisno od naše volje ili našeg
saznanja zajednickim imenom nazivamo MATERIJA.
2
3. Materija se može definisati kao istovremena manifestacija mase i
energije u vremenu i prostoru.
Materija se ispoljava kroz kretanje, ona se niti troši niti stvara već
prelazi iz jednog oblika u drugi. Ima masu, energiju, zapreminu,
električne i magnetne osobine.
Nalazi se u ,,neprekidnom kretanju” kao i svaka njena čestica. Pod
kretanjem materije podrazumevaju se sve promene, kao što su
promene položaja tela u prostoru, temperature, oblika ili
agregatnog stanja tela pa sve do najsloženijih promena kakve su,
na primer, hemijski procesi u živim organizmima.
Materija i kretanje se nalaze u tesnoj međusobnoj vezi što znači da
nema materije bez kretanja niti kretanja bez materije.
Poznato je više oblika kretanja materije kao što su : mehaničko,
toplotno , svetlosno , hemijsko i dr.
Pri kretanju materije dolazi do pretvaranja jednog oblika energije u
drugi, ali se ukupna energija ne menja
3
4. Postoje dva vida materije: fizicko polje i supstanca.
Supstanca je vid materije koji izgrađuje fizicko polje. Sastoji se
od veoma sitnih čestica – atoma, u čiji sastav ulaze protoni,
neutroni i elektroni koji imaju sopstvenu masu ili masu
mirovanja.
Fizicko polje je drugi oblik postojanja materije. Može biti
gravitaciono, elektromagnetno kao i polje slabih i jakih sila u
jezgru atoma. Karakteriše se energijom.
4
5. Promene supstanci
Fizičke promene
Karakteristike supstanci koje merimo
bez promene identiteta supstance
(Agregatno stanje, boja, tačka
topljenja itd.)
Hemijske promene
Karakteristike supstanci koje merimo
samo uz promenu identiteta supstance
(Sagorevanje, reakcija sa vodom,
kiselinom itd.)
5
6. Osnovni zadatak hemije je u tome da iz prirodnih smeša,
postupcima hemijske analize i razlaganja, izdvoji pojedine čiste
supstance – elementi i jedinjenja ili da ih izgradi (sinetizuje) vestačkim
putem.
Čiste supstance su one supstance koje ne sadrze tragove nijedne
druge supstance.
Čista supstanca ima odredjena fizicka i hemijska svojstva.
Fizička svojstva ispoljavaju se pri fizickim promenama supstanci
(tvrdoća, gustina, temperatura topljenja i ključanja itd.).
Hemijska svojstva ispoljavaju se hemijskim promenama i hemijskim
reakcijama kada se supstance međusobno sjedinjavaju gradeci
složenije, ili razlažu gradeci jednostavnije supstance.
6
7. Postupci za dobijanje supstanci mogu se uvesti na osnovu
poznavanja fizičkih i hemijskih svostva supstanci, s obzirom da
se elementi i jedinjenja u prirodi najčešće nalaze u obliku
homogenih ili heterogenih smeša.
Smeše najčešće razdvajamo sledecim postupcima:
- sedimentacijom (taloženjem) - odvajanje čvrstih supstanci.
- dekantovanjem (odlivanjem) - delimicno odvajanje tečnosti od taloga.
- filtracijom (ceđenjem) - odvajanje tečnosti od taloga.
- destilacijom - odvajanje tečnosti različitih temperatura kljucanja.
- kristalizacijom - odvajanje dve ili vise čvrstih kristalnih supstanci u nekom
rastvaraču, različitih sposobnosti rastvorljivosti.
- flotacijom - odvajanje dva metala, od kojih jedan "voli" vodu, a drugi ne.
- magnetom - odvajanje čvrstih smeša, gde postoji metal koga privlaci
magnet.
- uparavanjem - postupak zagrevanja tecne smeše do potpunog
isparavanja tecnog sastojaka da bi se došlo do rastvorenog cvrstog.
7
8. U XVII veku započet je razvoj hemijske nauke sa istraživanjem
engleskog fizičara i hemičara Roberta Bojla. Bojl definiše
hemijski element kao prostu supstancu koja se ne moze
razložiti na jos prostije, niti od jos prostijih
izgraditi.
8
9. Ruski hemičar Dmitrij Ivanovič Mendeljejev je sredinom
prošlog veka ukazao na razliku koja postoji između pojmova
hemijski element i prosta (elementarna) supstanca.
Hemijski element u savremenoj hemiji predstavlja skup svih
atoma iste vrste u prirodi, a elementarna supstanca je na
odgovarajuci nacin organizovana i uređena materijalna
struktura, sagrađena od istovrsnih atoma.
Do danas je poznato 115 hemijskih elemenata i oko 600
elementarnih supstanci.
9