Takmičenje na portalu www.nasaskola.net
"biramo najbolju lekciju"
februar 2012. godine,
Hemijski sastav ćelije,
Biologija,
Sonja Osmanović,
Radica Dimitrijević,
Gimnazija Aleksinac
6. Proteini
Proteini ili belančevine su
sastavljeni od amino kiselina
Značaj je to što predstavljaju
sastavni i gradivni deo ćelije,
pokreću biohemijske
procese, ulaze u sastav
hormona i antitela.
7. Masti
Masti ili lipidi su
jedinjenja različitog
sastava nerastvorna u
vodi, a rastvorna u
organskim
rastvaračima.
8. Nukleinske kiseline
Nukleotid se sastoji od : Fotografiju možete
1. Baze : pogledati ovde.
- Purinske (Adenin i
guanin)
- Pirimidinske (Citozin i
Timin)
2. Šećera – Dezoksiriboza
3. PO4 – Ostatak fosforne
kiseline
12. Ćelijska membrana
Sastoji se od :
- Fosfolipida
- Proteina
- Ugljenih hidrata
Transport kroz membranu
6. Aktivan
7. Pasivan
Uloga :
Daje oblik ćeliji
Selektivna propustljivost
Zaštitna uloga
Transport kroz membranu
13. Transport kroz membranu
U aktivan transport 2. Egzocitoza (Difuzija, osmoza
spadaju : i olakšana difuzija)
1. Endocitoza (Fagocitoza i
pinocitoza)
14. Ribozomi
Ribozomi su jedine
organele prisutne i
u prpkariotskoj i u
eukariotskoj ćeliji.
Građeni su od dve
subjedinice velike i male.
Kada se povežu sa
molekulom i-RNK sintetišu
protein. Povezivanjem
većeg broja ribozoma sa i-
RNK nastaje polizom.
15. Endoplazmatični retikulum
Endoplazmatični retikulum
predstvlja mrežu membrana
koje se prostire kroz čitavu
ćeliju.
Osnovna uloga ove organele je
sinteza i transport materija kroz
ćeliju.
Razlikuju se dve vrste
granularni i agranularni.
Granularni ER na membranama
nosi ribozome pa se u njemu
sintetišu proteini.
Agranularni ER nema ribozome
i u njemu se sintetišu lipidi i
njihovi derivati
16. Goldžijev aparat
Goldžijev aparat se sastoji iz
spljoštenih paralelno
postavljenih krupnih vezikula,
kao naslagani tanjiri, od kojih se
odvajaju sitnije vezikule koje
sadrže proizvod lučenja ove
organele.
Uloga mu je u dozrevanju,
obeležavanju i usmeravanju
kretanja molekula ka tačnom
odredištu u ćeliji: ka
lizozomima, van ćelije
(sekretorna uloga), ka ćelijskoj
membrani.
17. Lizozomi
Lizozomi imaju oblik kesica
obavijenih jednostrukom
membranom.
Ispunjeni su mnogobrojnim
hidrolitičkim enzimima pa se
nazivaju ''organele za
varenje''.
U njima se mogu razložiti
različite materije, strane
materije ili čak čitave ćelije
(npr. bakterije), delovi
sopstvene ćelije a u
određenim uslovima i čitava
ćelija.
18. Vakuole
Vakuola je
karakteristična samo za
biljne ćelije.
Ima ulogu biljnih
lizozoma i daje čvrstinu
ćeliji. Njena membrana
se naziva tonoplast.
19. Mitohondrije
Mitohondrije su membranske
organele prisutne u ćelijama
skoro svih eukariotskih
organizama.
Predstavljaju kratke, sferične ili
štapićaste strukture, širine od
0.5 do 1 µm, a dužine nekoliko
mikrometara.
Mogu biti takođe i granate.
One su izuzetno pokretne
organele koje konstantno
menjaju svoj oblik spajajući se
međusobno i ponovo
razdvajajući.
20. Plastidi
Sadrže ih samo biljne
ćelije i u njih spadaju :
- Hloroplasti,
- Hromoplasti,
- Amiloplasti.
Proste su građe, i ne
sadrže tilakoide.
21. Hloroplasti
Hloroplasti su prisutni samo Fotosinteza predstavlja
u biljnoj ćeliji. proces kojim se pomocu
Razlikuju se tri vrste hlorofila apsorbuje sunčeva
hromoplasti, hloroplasti i svetlost i pretvara u
leukoplasti [bez pigmenta, u hemijsku energiju [ATP] a
njima se magacioniraju zatim se ta energija koristi
hranljive materije]. za sintezu organskih
materija iz neorganskih
Hloroplasti su i po građi i po [CO2 i H2O].
funkciji slični
mitohondrijama.
Hloroplasti sadrže pigment
hlorofil i u njima se odvija
proces fotosinteze.
22. Citoskelet
Daje čvrstinu i oblik
ćeliji, učestvuje u
pokretanju ćelijskih
organela, strujanju
citoplazme.
U endocitozi – transport
materija kroz
membranu.
Izgrađen je od aktinskih
filamenata i mikrotubula
23. Peroksizomi
Peroksizomi su male vezikule
okružene jednostrukom
membranom .
Sadrže enzime za oksidaciju
masnih kiselina i aminokiselina, pri
čemu se kao sporedan proizvod
javlja vodonik-peroksid.
Peroksizomima, koji su svojstveni
životinjskim ćelijama, odgovaraju
glioksizomi u biljnim ćelijama, mada
ih dosta citologa smatra jednom te
istom organelom.
Oksizomi se nalaze u semenima
koja su bogata uljima i
omogućavaju rast klice tako što joj
obezbeđuju energiju razgradnjom
masnih kiselina
24. Centriole
Imaju ulogu u
ćelijskoj deobi, i
stvaranju niti
deobnog
vretena.
25. Jedro
Najupadljivija, velika organela
eukariotskih ćelija je jedro.
Sam latinski naziv – nucleus
(jezgro), govori o značaju jedra
za ćeliju.
U njemu se nalazi DNK (geni) u
kojoj je zapisano sve ono što
ćelija treba da uradi da bi se
održala u životu i prilagodila na
promene u okolini.
Jedro reguliše (upravlja) sve
procese u ćeliji, u njemu se
obavlja i sinteza
DNK(replikacija) i svih vrsta
RNK (transkripcija).
26. Deoba ćelija
Ćelijski ciklus obuhvata
promene koje se
odigravaju u ćeliji od
momenta njenog
nastanka do njene
deobe na dve nove
ćelije.
Mitoza i mejoza.
27. Mitoza
Mitoza predstavlja deo ćelijskog U ovoj deobi od roditeljske ćelije
ciklusa u kojem prestaju sintetički nastaće dve ćerke ćelije od kojih
procesi u ćeliji i vrši se deoba ćelije. svaka ima istu količinu i isti DNK
Ona se odvija veoma brzo i u kao i ćelija od koje su nastale, te će
proseku traje 1 - 2 sata. one biti identične roditeljskoj u
svakom pogledu.
U normalnom ćelijskom ciklusu iz
faze rasta ćelija neminovno prelazi Zahvaljujući mitozi nastaju nove
u fazu ćelijske deobe, koja ćelije neophodne za rast
podrazumeva kako deobu jedra, višećelijskog organizma kao i za
njenog genetskog materijala, tako i obnovu oštećenih tkiva
deobu citoplazme.
Deoba koja se odigrava u
somatskim ćelijama naziva
se mitoza.
Proces mitoze.
( profaza, prometafaza, metafaza,
anafaza i telofaza )
29. Mejoza
Deoba koja se odigrava u
polnim ćelijama u procesu
gametogeneze i koja se
naziva mejoza ima za
rezultat stvaranje polnih
ćelija koje nisu genetski
identične ćeliji od koje su
nastale i imaju za polovinu
redukovan broj hromozoma
kao i duplo manju količinu
DNK.
30. Virusi
Virusi su metabolički
neaktivne i zarazne
čestice na granici
nežive prirode i živog
sveta.
31. Bakterije
Bakterije su jednoćelijski
organizmi prokariotske građe koji
se uočavaju svetlostnim
mikroskopom.
Najstariji su (smatra se da su
nastali pre oko 3,4 milijardi godina )
i najbrojniji organizmi na našoj
planeti.
Prisutni su u svim vrstama staništa,
uključujući tu i ljudski organizam.
Uprkos njihove velike brojnosti i
prisutnosti u svim staništima
bakterije, zbog svoje male veličine ,
su poslednji živi organizmi otkriveni
od strane čoveka.