3. Zglavkari ili člankonošci su najobimnija i
najraznovrsnija grupa životinja.
Naseljavaju sva životna staništa: morsku i slatku vodu,
kopnena staništa i vazduh.
Tip zglavkara se dijeli na:
1. trilobiti (Trilobitomorpha), obuhvata izumrle
primitivne, vodene zglavkare, poznate samo na osnovu
fosilnih ostataka;
2. paukoliki zglavkari (Chelicerata);
3. rakovi (Crustacea);
4. stonoge i insekti (Uniramia);
5. zmije (Serpens).
4. Ekologija i rasprostranjenost:
Do danas poznato oko 36.000 paukolikih životinja.
Uglavnom naseljavaju kopnena staništa;najbrojniji i
najraznovrsniji su u toplim predjelima.
5. Svi pauci su grabežljivci.
Plijen hvataju tako da klještima ugrizu svoj plijen (najčešće
insekta), pri čemu u ranu iscuri otrov koji usmrćuje žrtvu.
Pauk u tijelo insekta ispusti probavne sokove koji ga
razgrade u tekućinu. Nakon toga otopljena hrana ulazi u
mišićavo ždrijelo, a odavde u jednjak koji djeluje kao
crpka.
Sistem organa za probavu se sastoji od: usta, ždrijela,
jednjaka, mišićavo želudca, te srednjeg i stražnjeg crijeva
koje završava analnim otvorom.
Uz crijevo se nalazi probavna žlijezda koja izlučuje
probavne enzime u crijevo, gdje se obavlja probava i
spremanje hrane.
6. Na prsnom dijelu tijela nalazi se jedan par člankovitih
čeljusnih nogu (za pridržavanje plijena) i četiri para
člankovitih nogu za hodanje.
Na kraju svake noge nalaze se čeljaste pandže,
pomoću kojih pauk prede mrežu.
7.
8. Tijelo pauka je mekano pa je s toga prekriveno
hitinskom kutikulom koja ujedno štiti tijelo od
isušenja.
U stražnjem dijelu tijela nalaze se lepezaste i cjevaste
uzdušnice koje su protkane spletom kapilara, a
obavljaju funkciju razmjene O2 i CO2.
Krvni sistem je otvoren, sastoji se od jedne duže krvne žile
s leđne strane, koju nazivamo srce. Na srcu se nalaze otvori
kroz koje ulazi tekućina – hemolimfa.
Proizvodi razgradnje hrane izlučuju se kroz tanke i nježne
cjevčice, koje se izbočuju između srednjeg i stražnjeg
crijeva a zovu se Malpigijeve cjevčice.
9. Na glavi im se nalaze oči, a na površini tijela se nalaze
dlake i četine koje im služe za primanje mehaničkih i
hemijskih podražaja.
Tako njima mogu precizno osjetiti i najmanje gibanje
u svojoj mreži.
Nervni sistem je ljestvičav. Sastoji se od mozga koji je
podjeljen na dva dijela i trbušne živčane vrpce.
10. Odvojenih su polova.
Polne žlijezde su smještene u trbušnom regionu.
Mnogi polažu jaja, a neki rađaju žive mlade.
Po pravilu nemaju larveni sistem.
11. Značajni u medicini i veterini.
Škorpije i pauci značajniji su kao otrovne životinje,dok
su krpelji prenosioci zaraznih bolesti, a mnoge vrste su
i parazitske.
14. Veličine do 22 cm.
Danas živi oko 6000 vrsta.
Na kraju tijela, izduženog poput repa, štipavci imaju
otrovnu bodlju kojom ubijaju veće životinje.
Poznatije su:
karpatski škorpion, smeđ i dug 4 sm,
njemački škorpion, jedan od manjih 2-3 cm
Njihov ubod je opasan po čovjeka, u lakšem slučaju
izaziva samo crvenilo, a u težem se pojavljuju proljev,
povraćanje, grčevi i smetnje u disanju.
15. Nazivaju se lažne škorpije
jer nemaju rep na kraju
svoga tijela, i to im je
jedina razlika, po kojoj su
i dobile ime kao „lažne
škorpije“.
16.
17. Ima ih oko 3200.
Smedje su ili sive boje.
Prosječno su veliki 1 cm, ali imaju dugačke i tanke
noge, ponekad i 16 cm dugačke.
Najpoznatija vrsta kod nas je obični kosac tijela
dugačkog 8-10 mm, kojeg često nalazimo po zidovima
i panjevima.
18.
19. Većinom su manji od 1 mm, a najčešće imaju 0,2 –
0,3mm.
Tijelo im je okruglog, ovalnog ili kruškolikog oblika,a
rijetko usko izduženog.
Mogu biti bijele, žućkaste ili crvene boje.
Posebno je opasan čovječiji svrabac, koji buši hodnike
u koži, najčešće u mekoj koži između prstiju. Na tim se
mjestima javlja jak svrabež.
Obični krpelj napada ljude i šumske sisavce.
Za čovjeka je krpelj opasan jer prenosi virusne upale
moždanih vijuga.
20. Ekologija i rasprostranjenost:
Većina ih živi u moru,ali ima i onih kao što je obična
vodenbuha, koji žive u jezerima i barama, ili riječni
rak, kojeg možemo naći i u čistim i bistrim gorskim
potocima.
Do danas je poznato oko 1000 vrsta.
21. Rakovi se hrane veoma raznoliko:organima u
raspadanju, ima i grabežljivaca i lešinara, a mogu biti i
biljojedi.
Hranu mogu da grizu i drobe, ili da filtriraju sitne
organizme i čestice izmjenenim ekstremitetima
bogato snabdjevenim dlačicama.
Postoje i parazitske vrste koje žive na račun drugih
biljnih ili životinjskih vrsta.
22.
23. Na prsnom dijelu nalazi se pet pari nogu za hodanje,
od kojih prvi par preobražen u kliješta za hvatanje
plijena.
Na zadku (trbuhu) su mnogo manje i nježne noge koje
zajedno sa trbuhom služe za plivanje.
24.
25. Imaju 2 para antena, dvograne ekstremitete.
Tijelo podijeljeno u 2 regiona: glavenogrudni i trbušni.
Glavenogrudni se sastoji od različitog broja segmenata.
Spoljašni skelet dobro razvijen, građen od kutikule.
Na površini se nalazi hitinski omotač koji gradi karapaks a
on gradi ljušturu.
Unutrašnja građa:
Crijevni sistem se sastoji od prednjeg, srednjeg i zadnjeg
crijeva.
Krvni sistem otvoren.
Dišu pomoću škrga(u sastavu ekstremiteta).
Izlučivanje pomoću metanofridija.
Kod složenijih postoji transportni sistem.
Posjeduju ganglije.
26. Polovi su im odvojeni, a razmnožavaju se jajima.
Kod mnogih vrsta ženke nose oplođena jaja,
prilijepljena na nekom vanjskom organu.
Ženka riječnog raka nosi jaja prilijepljena za noge
trbuha.
Kod mužjaka je prvi par trbušnih nogu preobražen za
parenje pa njime lijepi paketiće sperme na trbuh
ženke.
Kad ženka počne izbacivati jaja ona se oplode, iz njih
se razviju ličinke koje se nekoliko puta presvlače
tokom svog daljnjeg razvoja, te na kraju razvojem
nastaju mladi rakovi.
27. Njima se hrane ribe i glavonošci pa čak i ljudi.
Lovi se riječni rak, škampi i jastog i hlapa.
Jastozi se dosta izvoze u Italiju.
Uzgoj rakova slabo uspijeva pa se nažalost previše
izlovljavaju iz prirodnih staništa.
28. S obzirom na složenost građe djele se na:
Niže rakove (jednostavnije građe tijela,6-60 kolutića)
Više rakove (složenije građe tijela, imaju 20 kolutića)
Poznatije vrste:vodenbuhe, veslonošci, riblja uš, hlap,
jastog, obična rakovica, riječni rak, rakovi plivači ili
kozice, rak šuša, rak kosmej, rak samac, plaštane
moruzgve...
29.
30.
31. Carstvo:
Animalia
Koljeno:
Arthropoda
Razred:
Myriapoda
Ekologija i rasprostranjenost:
Žive na kopnu, a zadržavaju se na vlažnim staništima.
Kroz površinu tijela i otvore za disanje gube znatne količine
vode pa im zbog toga odgovaraju vlažna staništa.
Uglavnom su aktivne noću a po danu se skrivaju.
Ima ih oko 10 500 vrsta.
32. U potragu za hranom izlaze noću.
Neke stonoge su biljojedi:
hrane su trulim lišćem,
biljnim otpacima, trulim drvećem.
Ima i grabljivica koje se hrane insektima.
Dok su biljojedne vrste veoma spore, trome životinje,
grabjivice su hitre i odlikuju se relativno brzim
kretanjem.
33. Telo stonoga sastoji se od glave i trupa.
Broj trupnih segmenata segmenata veoma varira ( 11 - 173).
Prema položaju na telu ekstremiteti mogu da budu glaveni i trupni.
Na glavenom regionu se nalazi jedan par antena koje služe kao
čulo dodira i mirisa, mandibule i dva para maksila koje imaju ulogu
u ishrani i služe za sitnjenje i pridržavanje hrane.
Na svakom trupnom segmentu, osim poslednjeg, nalazi se po jedan
par ili dva para jednogranih ekstremiteta.
Kod grabljivih stonoga prvi par nogu je uvećan i kukasto povijen i
služi za hvatanje i ubijanje plena.U njihovoj osnovi se nalazi
otrovna žlezda koja se otvara na vrhu kukica.
34. Disanje: - obavlja se preko traheja
Transportni sistem: - otvorenog tipa,
(srce leži iznad creva i prostire se celom dužinom
tela.)
Izlučivanje: - organi za izlučivanje su Malpigijevi
sudovi.
Nervni sistem: - lestvičast, sa parom ganglija u svakom
segmentu.
Čulni organi: - složene oči su smeštene na bokovima
glave; proste oči vidu očnih jamica (mogu imati
dva,četiri ili više očiju); čulo mirisa i dodira
Razmnožavanje: - sve stonoge su odvojenih polova;
nemaju larvalnog stepena..
35.
36. Sve stonoge su odvojenih polova.
Nemaju larvalnog stepena.
Mnoge pokazuju brigu o potomstvu, one ili polažu jaja
u naročita gnijezda ili svojim tijelom spiralno obavijaju
jaja i ostaju u tom položaju nekoliko nedelja, ne
uzimajući hranu sve dok se nova generacije ne izlegne.
Za vrijeme parenja mužjaci stonoga stvaraju nakupine
spermija koje složenim procesom prebacuju na ženke.
Presvlače se veliki broj puta.
37. Diplopoda-dvojenoge. Ima oko 8000 vrsta čija se veličina
kreće od 2 mm do 25 cm. Imaju dvojne kolutiće i na svakom
kolutiću dva para nogu i dva para odušaka osim prva tri
kolutića koji imaju po jedan par nogu.
Chilopoda-strige. Ima oko 3000 vrsta. Najpoznatije: strige i
kućna stonoga. Svi kolutići osim tri posljednja imaju samo
jedan par nogu
Pauropoda-malonošci. Veoma su sitne, od 0,5 do 2 mm,
žive u lišću koje trune u zemlji. Imaju 9-11 pari nogu.
Simphyla-kratkonošci. Oko 120 vrstra koje žive u zemlji i
lišću koje trune. Veličine od 2 do 10 mm. Imaju oko 12 pari
nogu.
38.
39.
40.
41.
42. Carstvo
Animalia
Koljeno
Arthropoda
Klasa
Insecta
Entomologija je nauka koja proučava insekte.
Ekologija i rasprostranjenost:
Računa se da na zemlji živi najmanje 8000 000 vrsta
insekata.
S obzirom na ove podatke, insekti nisu samo
najbrojnija vrsta unutar zglavkara, nego i uopšteno u
životinjskom svijetu.
Nastanili su sva staništa na zemlji pa se nazivaju
kosmopolitskim organizmima.
Najviše ih živi na kopnu, a relativno mali broj oko 20
000 u vodama.
43. Hrana insekata veoma je raznolika i obuhvata sve
materije biljnog i životinjskog porijekla.
Mogu se hraniti svim dijelovima biljke.
Mnoge su vrste grabljivice (hrane se drugim insektima,
crvima, mekušcima), druge su svaštojedi, ima ih koje
se hrane uginulim životinjama, a neke neživim
dijelovima(perjem, dlakom, voskom).
Mnogi insekti su paraziti, različitih životinja
uključujući i insekte pa čak i čovjeka.
44. Dišu na niz sitnih otvora sa svake strane trbuha.
Ti se otvori zovu odušci ili stigme.
Oni se nastavljaju u razgranate cijevi (uzdušnice) koje
se granaju u sve sitnije ogranke koji dopiru do samih
ćelija i opskrbljuju ih kisikom.
Uzdušnice ulaze i u krila.
Dakle insekti za disanje imaju razvijen uzdušnički
sistem.
45.
46. Tijelo segmentisano i podijenjeno na 3 regiona: glavu,
grudi i trbuh (caput, torax i abdomen).
Na gornjoj strani glave se nalazi 1 par antena sa čulom
dodira i mirisa a sa svake strane glave je po jedno
složeno oko.
U grudnom dijelu smještene noge i krila kao i snažni i
izdržljivi mišići koji omogućavaju pokretanje nogu i
krila.
Na svakom dijelu se nalaze dlačice, rupice, šavovi.
Krila se nalaze sa gornje strane, srednjeg i zadnjeg
prsnog kolutića.
U zadnjem dijelu tijela nalazi se najveći dio utrobe pa
se zbog toga njegova zapremina može mjeriti.
47. Kreću se na raznovrsne načine: trče, hodaju, skaču,
lete, plivaju, a čak mogu i da se voze na leđima drugih
insekata i kreću se kroz zemlju.
Nervni sistem čini niz nervnih čvorova- ganglija, koji
su ljestvičasto povezani.
Ganglija glave je složene strukture, najrazvijenije kod
zadružnih opnokrilaca.
Tjelesni zid građen od jednoslojne
pokožice(epidermisa) koja izlučuje višeslojnu kitinsku
kutikulu.
Po obrazovanju je savitljiva a kasnije očvrsne i
predstavlja nerastegljiv oklop oko tijela.
Mogu da bez odmaranje lete nekoliko stotina
kilometara.
48.
Šema anatomije kukaca
A – Glava (Caput)
B – Prsište (Toraks)
C – Zadak (Abdomen)
1. Antena
2. Ocellus (prednji)
3. Ocellus (gornji)
4. Kompleksno oko
5. Mozak
6. Prothorax
7. Leđna (dorsalna) arterija
8. trahea
9. Mesothorax
10. Metathorax
11. Prvi par krila
12. Drugi par krila
13. Srednje crijevo, želudac
14. Srce
15. Ovarij, jajnici
16. Stražnje crijevo, rektum
17. Anus
18. Vagina
19. Trbušni (abdomenalni) živčani
sistem s ganglijama
20. Malpighian žlijezda
21. Jastuk
22. kandže
23. Tarsus
24. Tibia
25. Femur
26. Trochanter
27. Prednje crijevo
28. Thoraxganglion
29. Coxa
30. Žlijezda slinavka
31. Subesophageal ganglion
32. Usni aparat
49. Insekti su razdvojena pola.
Imaju parne jajnike i sjemenike.
Razmnožavaju se jajima, ali poznati su i živorodni
oblici. Oplodnja je unutrašnja.
Ženke odlažu oplođena jaja na različita mjesta, prema
načinu života: na lišće, drveće, pod koru drveća, u
zemlju, u gnoj, trulež ispod kamenja, u druge insekte,
gusjenice i slično.
Iz jaja se razvijaju ličinke, a kasnije u odrasle insekte.
50. Ličinke insekata se više puta presvlače.
Presvlačenje se vrši pod uticajem hormona ćelija žlijezda i
nervnog sistema.
Između presvlačenja ličinke rastu.
Tokom života ličinke mnogo jedu, kada dostignu određenu
veličinu ličinke se zakukulje u kukuljicu.
Unutar kukuljice se izgrađuju tkiva i organi i životinja sve
više liči odraslom insektu. Tu počinje preobrazba
(metamorfoza).
Iz kukuljice izlazi odrasli insekt.
Potpunu preobrazbu imaju: leptir, muha, bua, pčela.
Nepotpunu: skakavac, žohar, uš, stjenica
51.
52. Insecti se djeli na 2 podklase: Apterygota ili beskrilni
insekti i Pterygota ili krilati insekti.
Podjela na podklase učinjena je na osnovu krila tj. da li
insekti imaju ili nemaju krila i tipa metamorfoze.
Krilaši sa nepotpunom preobrazbom: vodencvjetovi,
vretenca, ravnokrilci, grizlicokrilaši,rilčari...
Krilaši sa potpunom preobrazbom: mrežokrilci, leptiri,
dvokrilci,buhe, kornjaši, opnokrilci...
Zadružni insekti: zadruge insekata, zadruge termita,
zadruge mrava, zadruge medne pčele...
53. Vodencvjetokrilaši (Ephemeroptera) su najstariji nadred vodenih
insekata koji obuhvaća samo jedan red: vodencvjetovi (Ephemeroidea).
Poznato je oko 2500 vrsta, od toga u Europi živi preko 200.
54. Konjici (Tettigoniidae; zrikavci, kobilice, lisni skakavci) porodica su
srednje velikih insekata iz reda ravnokrilaca. Prvenstveno su biljožderi,
ali ima i entomofagnih mesoždera.
55. Termiti ili istokrilaši (Isoptera) su red malih do srednje velikih (do 23
mm) insekata kod kojih je razvijen zadružni život. Donekle se mogu
usporediti s mravima.
U tropskim krajevima, gdje većinom žive, nazivaju ih bijeli mravi.
56. Cvrčci (Cicadidae) su porodica insekata
karakterističnih po cvrčanju mužjaka
(po čemu su nazvani).
Hrane se biljnim sokovima.
57. Leptiri (Lepidoptera) su red s
najvećim brojem vrsta u
razredu insekata.
Do sada je poznato više od
150.000 vrsta, a u Srednjoj
Evropi živi više od 4.000 vrsta.
Godišnje se opiše oko 700
novih, a ipak su njihov izgled i
način života vrlo slični. Žive na
svim kontinentima osim
Antarktika, a mnoge vrste su
akutno ugrožene.
58. Obadi ( Tabanidae) porodica su
snažnih i jakih dvokrilaca široke
glave i velikih sastavljenih očiju.
Usni organi su prilagođeni za
bodenje kao vodoravno ispruženo
sisalo kojim sišu krv. Ljeti napadaju
stoku. Njihov ubod je bolan a
oteklina se zadržava po nekoliko
dana.
59. Buha je naziv za male insekte bez
krila iz reda Siphonaptera. Buhe su
vanjski paraziti koji se hrane krvlju
sisara i ptica.
Najpoznatije vrste buha su:
Mačija buha (Ctenocephalides felis),
Pseća buha (Ctenocephalides canis),
Ljudska buha ili obična buha (Pulex
irritans)
60. Obične ose su, uz vrstu njemačkih osa (Vespula germanica), najčešća vrsta osa u
Srednjoj Europi.
61. Značaj insekata je višestruk u razvoju ekoloških odnosa u
biosferi.
Insekti učestvuju u hranidbenim lancima, a time i u
kruženju tvari u kopnenim sistemima.
Evolucijski razvoj biljaka cvjetnica vezan je uz pojava i razvoj
instekata u biosferi.
Oni su hrana mnogim životinjama:
ribama,paucima,vodozemcima,gmazovima, kukcojednim
pticama i sisavcima.
Pčele proizvode med i vosak, čija je primjena u kućanstvu i
industriji vrlo široka.
Dudov svilac je leptir čije se čahurice upotrebljavaju u
proizvodnji svile.
62. Ima mnogo insekata nametnika i prijenosnika zaraznih
bolesti na čovjeka i domaće životinje.
Za neke je nametnički život izvor hrane za odrasle ili za
ličinke.
Buhe i uši sišu krv ptica i sisavaca. Tekuti uzrokuju štete u
peradarstvu, jer se hrane rožnatim proizvodima kože
peradi.
Štrkovi napadaju goveda i konje, ali mogu i čovjeka.
Komarci malaričari prenose malariju u krv čovjeka.
Papatači insekti prenose papatačku groznicu.
Muhe ce-ce svojim ubodom prenose bolest spavanja.
Štakorova buha prenosi kugu.
Odjevna uš prenosi tifus,dok kućna muha može zagaditi
hranu
63. Ličinke leptira kupusnog bijelca hrane se lišćem
kupusa i mogu nanijeti velike štete.
Rovci u vrtu uništavaju korijenje mnogih povrtnica.
Ličinke krompirove zlatice hrane se lišćem krompira.
U voćnjacima nalazimo lisne i štitaste uši, kao i brojne
gusjenice leptira.
Hruštevi i prelci uništavaju stabla i grane u šumama.
U kućama imamo problema sa suknenim i pšeničnim
instektima itd..