1. Metoda
1. UVOD
Početi ću sa teorijom obrazovane profesorice filozofije koja predaje na jednoj srednjoj školi u
glavnom gradu Republike Hrvatske. Gospođa je u nekoliko navrata objašnjavala đacima svoju
teoriju, a kako mi se čini, i svojim kolegama. Obraćala se ženskoj populaciji i glasilo je to u
kratko ovako:
„Kada dođe ljeto ne smijete sjediti na sjedalima javnog gradskog prijevoza ako nosite suknje.
Muškarci koji su tamo sjedili prije Vas ostavili su svoje izlučevine koje su prošle kroz njihovu
odjeću i ostale na sjedalu. Te izlučevine će ući u Vas i Vi ćete zatrudnjeti.“
Muškarci u 21. stoljeću su toliko plodni da njihove „izlučevine“, kako ih je gospođa nazvala,
prolaze kroz tkaninu. Na te iste „izlučevine“ tada neće djelovati gravitacijska sila i one se
neće upiti u sjedalo niti će s njega kapati na pod, ne. „Izlučevine“ će, kada ženska osoba
sjedne na takvo sjedalo, levitirati do unutrašnjosti njezina tijela (također će pritom prvo proći
kroz tkaninu) i tamo je oploditi. Kada tako oplođena žena nakon devet mjeseci rodi, sigurna
sam da će to dijete kad odraste postati filozof.
1.1. PUT KROZ POVIJEST
U doba starih Grka pa sve do srednjeg vijeka,
znanost je ležala u rukama filozofa, odnosno,
ležala je u njihovim teorijama. Sve što su do
15. stoljeća rekli filozofi i sve što je rekla
Crkva smatralo se dogmama i kao takvo se nije
dovodilo u pitanje. Tada je došla renesansa,
svijet se okrenuo naglavačke. Ljudi su počeli
dovoditi u pitanje dogme, počeli su iskazivati
svoju znatiželju koja se predugo skrivala.
Razvio se teleskop koji je omogućio
promatranje svemira što je dovelo do
osporavanja do tada prihvaćenih teorija. Izum
tiska je postao doprinos obrazovanju jer je
Slika 1. Francis Bacon mnoga djela učinio pristupačnijima velikom
broju ljudi. Jedno od takvih djela su Newtnova „Matematička načela prirodne filozofije“. Bilo
je tu mnogo ljudi koji su pridonijeli znanosti, od najistaknutijih spomenuti ću Newtona i
Galilea, ali i engleskog filozofa Francisa Bacona (1561.-1626.) koji je prvi formulirao
znanstvenu metodu. U knjizi „Nova Atlantis“ koja je nažalost objavljena nakon njegove smrti,
je predložio da se u vladi zaposle timovi znanstvenika koji bi provodili razna istraživanja.

2. Metoda
Tom knjigom predstavljene su nove ideje koje su bile u izravnom sukobu sa starijima gdje su
se objašnjenja prihvaćala bez pitanja. Tada je stiglo 19. stoljeće.
1.2. ALFRED NOBEL (1833.-1896.)
U 19. I 20. stoljeću znanost je počela cvjetati zbog boljih komunikacija i znanstvenih
instrumenata, naravno, i novčane nagrade su poslužile kao poticaj. Jedna od takvih nagrada je
Nobelova nagrada koja se prvi put dodijelila 1901. godine, a od 1902. dodjeljuje ju jednom
godišnje kraj Švedske i to u sljedećim kategorijama: ekonomija, fizika, medicina, kemija,
književnost i mir.
Alfred Nobel* (1833. – 1896.) podrijetlom iz Švedske, jedan je od najpoznatijih svjetskih
znanstvenika i utemeljitelj Nobelove nagrade. 1867. godine patentirao je dinamit koji je
zajedno sa detonatorom drastično smanjio troškove bušenja tunela, kopanje kanala i ostale
radove u graditeljstvu. Zajedno sa dinamitom, ukupno je patentirao 355 izuma.
Sa činjenicom da se dinamit počeo koristiti u svrhe pogubne za čovječanstvo, Nobel nije bio
nimalo sretan. Osoba je to koja je bila pacifist u svakom smislu te riječi, što ga je i navelo da
u oporuci navede kako se svo njegovo bogatstvo treba dijeliti kao nagrade za istaknuta
dostignuća u prethodno navedenim područjima, Nobel je to nazvao „za doprinos
čovječanstvu“. Njegov stav o sebi, o ljudima oko njega i samom životu može se vidjeti u
pismima koje je pod kraj života pisao svom nećaku. U jednom od pisama je napisao:
„Predstavili su me kao genija zla, kao trgovca
smrću, a ja sam samo radio za dobrobit
čovječanstva. Jedini cilj mog života bio je širiti
znanje, uvjeren prije svega da to znači širiti
blagostanje.“
Kroz svoj život i dijela Alfred Nobel promicao je
istraživanja i svoje izume. Bio je filantrop i
kozmopolit, kemičar i istraživač, ali prije svega
veliki dobrotvor i mirotvorac. Bio je potpuna
suprotnost od gospodina pod imenom Paul
Feyerabend. Alfred Nobel poznavao je značenje
riječi „čovjekoljublje“.
Slika 2. Alfred Nobel
* o životu, djelima i patentima Alfreda Nobela kao i o samoj Nobelovoj nagradi više na:
http://nobelprize.org/index.html

3. Petra Milašin
1.3. ŽIVOT PAULA FEYERABENDA
Obzirom da je gospodin Fayerabend čovječanstvu ostavio dar,
svoju autobiografiju, ja svoje riječi neću trošiti na njegov život
više nego je nužno potrebno. Koncentrirati ću se na onaj dio
njegovog života koji nije u skladu s njegovim riječima, jer
dijela su ta koja mnogo bolje opisuju osobu od njezinih riječi.
Neki pričaju, neki rade, svijet na taj način funkcionira od
davnina. Mnogo je bilo mudrih ljudi koji su pametno i poučno
pričali ne narušavajući istinu iskaza svojim djelima, no više je
onih koji su vikali o jednom, a ni šapnuti nisu htjeli da su radili
upravo suprotno. Fayerabend se nije sramio svog života, nije
šaptao, pričao je i pisao glasno. U tome leži humor, u tome leži
komedija njegova života. Djela su ta koja daju kredibilitet
Slika 3. Paul Feyerabend
riječima, gospodin Fayerabend kroz svo svoje školovanje to
nažalost nije naučio.
ČOVJEKOLJUBLJE - (grč. φιλανθρωπία), čuvstvo i etički stav suosjećanja s drugima i
stvarno pomaganje potrebnima.
Fayerabend se također dotaknuo čovjekoljublja:
„Znanost je jedna od mnogih formi mišljenja koju je čovjek razvio i ne nužno najbolja.
Napadna je, bučna, drska, ali je inherentno superiornija samo za one koji su već odlučili u
korist određene ideologije ili koji su je prihvatili a da nikad nisu ispitali njezine prednosti i
njezina ograničenja. I kako prihvaćanje i odbacivanje ideologija treba ostaviti na volju
jedinke, slijedi da odvajanje države i crkve treba biti dopunjeno odvajanjem države i
znanosti, te najnovije, najagresivnije i najdogmatskije religiozne institucije. Takvo odvajanje
može biti jedina naša prilika da postignemo čovjekoljublje koje smo kadri ostvariti, ali koje
nikada nismo potpuno ostvarili.“
Feyerabend je sudjelovao u drugom svjetskom ratu, dobrovoljno se prijavio. Za Hitlera je
rekao da mu se sviđa, da ima karizmu. Volio ga je slušati, dobila sam dojam iz njegove
autobiografije kako mu se divi, kako ga poštuje, od njega je i bio odlikovan. U svojoj
autobiografiji je također napisao kako je uživao na bojišnici i da je se nije klonio ne iz
hrabrosti nego radi njezine ljepote, vatre, zvuka. Cijeli je život tvrdio kako on ništa čudno nije
primjećivao i da mu nestajanje Židovskih kolega nije ništa značilo. Za taj je rat i nacističku
politiku rekao kako ne vidi nikakav moralni problem. Alfred Nobel je bio filantrop, a Paul
Feyerabend mizantrop i dok mi netko ne navede drukčiju definiciju čovjekoljublja od ove
koju sam navela, ne mogu zdravog razuma smatrati Paula Feyerabenda osobom
kompetentnom za davanje savjeta o postizanju čovjekoljublja, ako je svojim djelima činio
suprotno. Zato ga prije svega smatram licemjerom.
6

4. Metoda
2. PROTIV METODE
U nastavku svog rada analizirati ću djelo izvornog naslova „Against method“ autora Paula
Feyerabenda. Knjiga je izdana 1975. godine i jedno je od značajnijih Feyerabendovih dijela.
Prije nego nastavim, osjećam potrebu da pojasnim svoje razloge zašto se upuštam u pobijanje
djela jednog od poznatijih i utjecajnijih filozofa znanosti. Prije nekog vremena došla sam u
posjed par stranica iz knjige „Protiv Metode“ Pročitavši tih nekoliko stranica, priznajem,
osječaji su me preplavili. Emocije su na kratko postale jače od razuma. Na jako kratko.
Osjetila sam u prvom redu ljutnju, zatim uvrijeđenost, a tada je došla zbunjenost. Tekst koji
sam pročitala nagnao me da potražim cijelu knjigu „Protiv metode“ i saznam što je moguće
više o njenom autoru. Intrigirala me i u potpunosti zaokupila. Mojih zadnjih par mjeseci
života bilo je posvećeno samo njoj. Dobila sam informacije koje sam tražila, zadovoljila sam
svoju znatiželju, pročitala sam autorovu autobiografiju i sada krećem u obranu metode.
Metoda kao takva ne treba nikakvu obranu, a kamoli moju po tom pitanju, jer se sama po sebi
brani time što u stvari jest. Ipak, mnogo je ljudi koji nisu upoznati niti sa metodom niti sa
djelom „Protiv metode“. Skromno se nadam da će ovaj tekst naći svoj put do njih, jer je njima
namijenjen. Ovaj se tekst također treba shvatiti kao subjektivno stajalište jedne osobe i kao
takvo se ne mora uvažiti kao istinit niti vjerodostojan, već kao jedna strana jako komplicirane
priče koja sa godinama ima sve više zapleta, sve više protagonista i sve dalji završetak.
U Republici Hrvatskoj u kuloarima kruže priče o izmjeni programa obrazovanja. Predmeti
poput fizike, kemije i matematike bi se skratili gradivom i spojili u jedan predmet naziva
„Prirodoslovlje“. Takvo zlo vuče svoje korijene od Feyerabenda i takvom je zlu jedini cilj
pojednostaviti vladavinu nad masom koja tada neće imati povez preko očiju kao danas, nego
će u potpunosti biti slijepa.
Odlučila sam ne pročitati „Protiv metode“ i napisati svoje mišljenje. Umjesto toga pristupiti
ću ovome na nekonvencionalan način. Neposredno nakon što neko poglavlje pročitam, ću o
njemu i pisati. Kada napišem sve što o njemu želim napisati, tek tada ću preći na sljedeće
poglavlje i tako do kraja knjige. Na taj način dajem prostora Feyerabendu da me do kraja
svoje knjige uvjeri da je pravu te zadovoljavam intrigu koja se stvara kada pomislim da bi se
moji stavovi iz poglavlja u poglavlje mogli mijenjati ili s druge strane nadovezati jedan na
drugi. Biti će ovo zanimljiv put kako kroz Feyerabendove misli, tako i kroz vlastite.

5. Petra Milašin
2.1.UVOD
U svom uvodu Feyerabend je predstavio uvjerenje pod kojim je napisao svoje djelo. Njegov je
stav da anarhizam sa većom vjerojatnošću osigurava napredak od njemu alternativnih metoda
koja slijede pravila, također, anarhizam smatra savršenim lijekom spoznaje i filozofije
znanosti. Povijest znanosti okarakterizirao je kao kompleksnu, kaotičnu i punu pogrešaka.
Smatra da je svijet u kojem živimo u velikoj mjeri neistražen i kako ne smijemo unaprijed
ograničavati svoj um. Pod kraj piše kako današnje obrazovanje nije pravilnog pristupa jer je u
sukobu sa stvaranjem individualnih bića.
Anarhizam, bez obzira na sve filozofe i politologe ovoga svijeta, zajedno sa njihovim
definicijama, smatram riječju bez pravog značenja, smisla i istine. Svaki smisao i značenje
koje se toj riječi pridodaje je ne samo nemoguć i neizvediv nego i naivan. Obzirom da je
Feyerabend naveo Muzafer Sherifa i njegovu „Psihologiju socijalnih normi“, da je i napisao
kako je anarhizam nemoguć, ne shvaćam kako onda i dalje može stajati pri svojim
uvjerenjima. Anarhizam ako i može u bilo kojem obliku postojati, uskoro nestaje jer ne samo
u ljudskom nego i u životinjskom i biljnom svijetu uzdignu se pojedinci koji po „zakonu
jačega“ bez obzira u čemu su točno jači donose svoja pravila i propise. Sa nestajanjem
pravila, anarhizam po definiciji više ne postoji.
Feyerabend me svojom kontradiktornošću sa tvrdnjama da je anarhizam nužan, a nemoguć,
zabrinuo. Sjetivši se njegove autobiografije i stava kojeg imam o njegovoj ličnosti, brige su
nestale stvarajući mjesta smijehu koji se povećao kako sam dolazila do kraja uvoda. Današnje
obrazovanje ima svojih mana, no savršeno ne može biti. Savršen je opet, jedna od riječi za
koju smatram da ne može ostvariti svoju definiciju u praksi. Savršenstvo ne može postojati jer
je u ljudskoj prirodi da uvijek teži boljemu. Smatram da će kroz vrijeme, ako se za to
izborimo, obrazovni sustav napredovati. Do tada, slažem se sa Feyerabendom da obrazovni
sustav ne ide u korist individualizmu, ali samo iz jednog razloga. Nema dovoljno znanosti u
njemu.
Karakterizacija povijesti znanosti je u potpunosti točna. Ona je bila i ostala kaotična,
kompleksna i puna pogrešaka. U tome je čitava njena ljepota jer tko radi taj i griješi, a tko
puno priča, samo puno priča. Put i istraživanje istine je gotovo uvijek zanimljivije od istine
same. Jedino veće zadovoljstvo od istraživanja je pronalazak te istine koji donosi ponos, sreću
i zadovoljstvo istraživaču bez obzira na to kakva istina bila.
8

6. Metoda
2.2. „ANYTHING GOES“
Anything goes, „Sve prolazi“, „Sve može“, „Sve je dopušteno“ ili bilo koji drugi doslovni ili
ne doslovni prijevod je predstavljen u prvom poglavlju Feyerabendove knjige. Kroz to
poglavlje susrela sam se sa mišlju da Feyerabend nije daleko od istine i da se kreće razumnim
putem zaključivanja na osnovu povijesnih činjenica.
U ovom poglavlju Feyerabend je naveo da je neki oblik anarhizma potreban za napredak i
kako ne može doći do rasta znanja, ako se pravila ne krše, ako se u potpunosti ne zanemare. U
tom dijelu se slažem s njim. Zadovoljna sam jer je shvatio ili mi se barem tako čini, što je
ustvari znanost. Znanost je kroz povijest sama u sebe sumnjala, sama sebe pobijala i na taj
način rasla. Ispitivala je, borila se sa dogmama, izvršavala eksperimente i napredovala. Taj
djelić anarhizma, kojeg sam već bila spomenula, kojeg smatram nemogućim, a kojeg
Feyerabend smatra jedinim mogućim načinom, i dalje ne priznajem. U znanosti nema
anarhizma jer anarhizam po svojoj definiciji nema što u znanosti raditi. Znanost na način da
se preispituje i provjerava funkcionira, to je ono što ona jest. Svi znanstveni pronalasci koji su
unaprijedili čovječanstvo nisu nastali radi anarhizma u znanosti nego radi znanosti same.
Znanost se mora provjeravati, ona se mora ispitivati, mora tražiti nemoguće i funkcionirati na
način da sama sebi ne vjeruje. Kada znanost ne bi sve to činila, kada ne bi živjela na način da
želi bolje, više, jače, drukčije, onda ne bi bilo niti jednog znanstvenog otkrića u povijesti.
Kada znanost ne bi sumnjala u ono što joj je servirano kao dogma, nikad ne bi ništa postigla.
Nije mi jasno još uvijek, što točno Feyerabendu smeta, to što su filozofi i Crkva imali dogme
protiv kojih se znanost borila ili to što ih imaju i danas. On uporno govori o tome kako
znanost mora istraživati i kršiti pravila da bi došla do novih otkrića, ali sa prizvukom ljutnje.
Njemu to smeta? Smeta mu što znanost preispituje i ide naprijed tako da sama sebe ruši, ili
mu smeta način na koji to čini? Spomenuo je ovdje usporedbu sa djetetom. Napisao je kako
djeca kada imaju ideju ili problem, o njemu pričaju, igraju se riječima i dolaze do rješenja i
kako ne vidi razloga zašto takav mehanizam ne bi funkcionirao i kod odraslih koji kada imaju
ideju ili problem funkcioniraju na način da ili pričaju ili grade ili unište. Spomenuo je da
pričaju, ali što, trebali bi samo pričati? Svjesna sam mudrosti filozofa i njihove sposobnosti da
svojim riječima i riječima isključivo, dokažu apsolutno sve. U stanju su dokazati da je nebo
narančasto, more crno sa žutim točkicama i Zemlja ravna ploča. Oni riječima mogu sve to što
sam nabrojala, ali izgraditi nešto, izumiti nešto, popraviti nešto? Ja to još nisam vidjela.
Vidjela sam da djela i akcije naprave telefon, teleskop, tisak, internet, lijekove, mikroskop, ali
nisam vidjela da je netko riječima izumio išta.
U slučaju da me netko prozove da riječi mogu proizvesti mir, moram dati svoje mišljenje i o
tome. Istina je da riječi na kvalitetniji način mogu prouzročiti mir od djela, no to ovdje nije
upitno niti se o tome uopće govori. Feyerabend govori o rješavanju problema i ideja u svrhu
napretka znanja i znanosti, ne o postizanju mira.
Na kraju poglavlja govori se kako je jedini princip koji se može braniti u svim okolnostima
ljudskog napretka „Sve prolazi“ Ne prolazi sve. U vodi ne žive ljudi nego ribe, djeca se ne
rađaju sa znanjem, muškarci i žene se razlikuju po seksualnim obilježjima, Sunce se ne okreće
oko Zemlje... Napredak je moguć jedino ako znanost sama u sebe sumnja i teži boljem, no ne

7. Petra Milašin
prolazi sve i nikada neće prolaziti sve jer je to nemoguće. Treba ići suprotnim putem od onog
najlogičnijeg ponekad, ali to ne znači da prolazi sve. Ne može prolaziti sve jer kada bi to bio
slučaj ništa ne bi bilo moguće baš iz tog razloga što bi sve bilo moguće.
2.3. KONTRAINDUKCIJA
U svom sljedećem poglavlju Feyerabend je predstavio kontraindukciju. Započeo je sa
objašnjenjem kako iskustvo, činjenice i rezultati mjere uspjeh neke teorije, a protuargumenti
neuspjeh. To je osnovno pravilo empirizma koje on želi u potpunosti odbaciti. Spominje da
znanstvenici moraju ideje uspoređivati sa drugim idejama umjesto sa iskustvom i kako se
svijet ne može promatrati i istraživati iznutra nego izvana. Trebaju nam alternativna
nagađanja i drugi zamišljeni svijet iz kojeg ćemo istraživati naš. Iz toga crpi svoje uvjerenje
kako u tome leži kontraindukcija koja je razumna i koja uvijek ima vjerojatnost uspjeha.
Gledati nešto sa strane kao objektivni promatrač i proučavati naravno da donosi određene
rezultate, no ne i najbolje. Pojednostaviti ću to sa primjerom. Kada sjedimo u dobro zagrijanoj
prostoriji čija temperatura nam je ugodna i gledamo kroz prozor drugu osobu koja stoji na
snijegu jednako obučena kao i mi u zagrijanoj prostoriji, ne možemo znati stanje te osobe. Sa
usporedbom s nama, možemo se osloniti samo na naš vid od osjetila, ne osjetimo hladnoću,
ne čujemo zvukove, njuhom ne percipiramo mirise koje percipira osoba vani. Ono što
možemo je sjetiti se svojeg iskustva kada smo bili lagano obučeni na snijegu ili u slučaju da
nemamo to iskustvo, možemo izaći van, ući u sustav koji proučavamo i izmjeriti kakvi su
uvjeti. Tada ćemo osjetiti sve što je osjetila osoba koju smo promatrali. U obzir moramo uzeti
različitost našeg vida, sluha, reakcije na temperaturu i pretpostaviti da su slična ili odmah
prije samog istraživanja provesti ispitivanja i pronaći osobu sa sličnim osjetilima. U slučaju
da ne idemo takvim pristupom istraživanju nego pristupom kojeg Feyerabend predlaže,
saslušati ćemo ideje drugih o tome kakvi su uvjeti sustava kojeg proučavamo i pretpostaviti
rezultate. Te naše pretpostavke koje smo donijeli ne možemo u tom slučaju i potvrditi.
Možemo samo nagađati i na kraju se bacanjem novčića odlučiti koja je pretpostavka ispravna,
a koja nije. Ako svijet ne promatramo iznutra ne možemo doći do ispravnih rezultata niti ga sa
sigurnošću upoznati. Bez osobnog iskustva i rezultata mjerenja nekog sustava, taj sustav nije
realno opisiv. Takav način nije ništa različitiji od pisanja bajki i basni, bez dokaza i istinitih
rezultata. Ja mogu zamišljati kako je u Australiji, mogu pisati o tome što mislim što se tamo
događa, ali ako ne pročitam činjenice, ako ne odem tamo i steknem iskustvo, ako ne izmjerim
i podnesem rezultate, ja u suštini, ne znam ništa o Australiji.
10

8. Metoda
2.4. PROLIFERACIJA I UNIFORMIRANOST
Čitajući Feyerabendovo treće poglavlje iznova sam ostala zadivljena njegovim rječnikom.
Trenutno me jedino to kod njega fascinira.
Iznesena je tvrdnja kako proliferacija teorija osigurava napredak dok je uniformiranost velika
prijetnja i opasnost razvoju pojedinca. Zanemariti ću da je „rasna čistoća“ za koju se
Feyerabend borio također jedan od prikaza uniformiranosti i koncentrirati se samo na
relevantno stanje stvari. Smatram da niti čista proliferacija, niti uniformiranost same mogu
pridonijeti razvoju pojedinca, zajedno mogu to i mnogo više. Mnogi se neće složiti sa mnom
ili će ostati zbunjeni nad mojim pokušajem da spojim dva na izgled oprečna pojma. Mnogi
oprečni pojmovi se ne mogu slagati niti njihovim miješanjem može proizaći bilo što korisno
no miješanjem ova dva pojma dobivamo treći vrlo zanimljiv po svojoj teoriji. To je
KOMPROMIS. Oko kompromisa kao svojeg viđenja za idealno rješenje nastavka
znanstvenog razvoja govoriti ću i kasnije. Ovdje ga prvi puta spominjem kako bi razjasnila
njegovo eventualno krivo tumačenje. Feyerabend ponovno tvrdi da se napredak može postići
samo odbacivanjem pravila, činjenica i prethodno postavljenim metodama. On se postiže
anarhizmom i napretkom ideja do čega se dolazi prihvaćenjem mogućnosti koje su nam
neizvedive i strane te naravno, sa mnogo razgovora. Smatram da kombinacijom svega
navedenoga možemo postići ikakav znanstveni napredak, a u ovom trenutku mislim da je
Feyerabend svih svojih 290 stranica knjige mogao svesti na približno 50ak. Čitajući njegovo
djelo primjećujem da se ponavlja i to na način ne samo da iste teze donosi postavljene na
drukčije načine i sa drukčijim primjerima nego ih i doslovno ponavlja dodajući nove
pridjeve, priloge i usporedbe. Napomenula sam već da me njegov rječnik fascinira, no i dalje
nije toliko bogat da bi mu dozvolila da me zbuni. Osim pokušaja da neobrazovanog čitatelja
zbuni Brownovim gibanjem*, Feyerabend u trećem poglavlju nije izrekao ništa
revolucionarno.
* Brownovo gibanje je pojava do koje dolazi kada se čestica malih dimenzija nađe u kontaktu sa
nekim termodinamičkim sustavom putem kojeg se može prenositi kinetička energija. Ukupna sila
koja djeluje na tijelo, kao zbroj svih sila drugih čestica koje udaraju u promatranu česticu, je
nasumična jer mijenja smjer i iznos zbog neravnotežnog udaranja drugih čestica. Djelovanjem
nasumične sile nastaje i sila gušenja jer promatrana čestica preko sudara prenosi dio kinetičke
energije na druge čestice.

9. Petra Milašin
2.5. ODBIJANJE ALTERNATIVE
Feyerabend tvrdi da ne postoji ideja bez obzira na svoju prošlost i podrijetlo od koje znanost
ne može napredovati. Također tvrdi da ideje trebamo crpiti sa svih mogućih mjesta
uključujući mitove kao i suvremene predrasude, a iz tog plana vodi nas do zaključka da
granica između znanosti i „ne znanosti“ u potpunosti nestaje.
Suludo mi je uopće pomisliti kako znanost može crpiti ideje iz horoskopa na primjer. Nikako
ne vidim situaciju u kojoj suvremeni znanstvenik na jutarnjoj kavi sa supružnikom pročita što
su mu zvijezde prorekle za taj dan, pukne prstima i shvati kako naći odgovore na pitanja koja
ga muče u istraživanju koje trenutno provodi u svom laboratoriju. Žao mi je, ali jednostavno
ne mogu. Ne vidim i sumnjam da ću ikada vidjeti kako bacanje graha, tarot ili primanje za
gumbe u susretu sa dimnjačarom imaju ikakve veze sa znanošću. Iz njih koliko god slučajnih
događaja bilo kada su se pokazale korisnima, ne može proizaći nikakva korist za istraživanja
u znanosti jer se kroz povijest nisu dokazali kao dovoljno vrijedni da bi se njihovo mišljenje
ili iskustvo uvažilo. Činjenica je da je kroz povijest znanost napretku čovječanstva doprinijela
više nego bilo koji drugi način istraživanja. Ta činjenica, ta količina rezultata koje je znanost
postigla, a drugi nisu, daje za pravo znanosti da ostale metode odbija. Po mom mišljenju
odbija ih suviše pristojno.
2.6. POKUŠAJ
U svom petom poglavlju Feyerabend započinje sa konstatacijom da je u današnje vrijeme
uobičajen stav da se zaborave poteškoće i da se o njima ne govori, a nastavi se kao da je
teorija bez pogreške. Naveo je dvije vrste neslaganja između teorije i činjenica: numeričko i
kvalitativne promašaje. Kvalitativne promašaje Feyerabend objašnjava kao neslaganje teorije
sa okolnostima. Kao zaključak navodi da se ni jedna teorija ne slaže sa svim činjenicama u
svojoj domeni. U svojem razmišljanju i stavovima ne vidi problem već rješenje. Ne postavlja
problem kojeg treba riješiti već predstavlja svoje razmišljanje kao rješenje za napredak
znanosti. Svaki sukob između činjenica i teorije je dokaz napretka i pokušaj da otkrijemo
principe implicitne u poznatim opservacijskim pojmovima.
Razumljivo je da teorije nisu uvijek u skladu sa svim činjenicama, ali tada se one dublje
proučavaju, vrše se eksperimenti i one tada obzirom na rezultate bivaju ili u potpunosti
prihvaćene ili odbačene. Razumljivo je da su teorije kroz povijest bile prihvaćane bez pitanja,
ali one su bile prihvaćane baš od filozofa, a ne od znanstvenika. Pravi znanstvenik će svoju
teoriju ispitivati cijelog života i voditi se mišlju kako tisuću pogodnih eksperimenata ne
potvrđuje da teorija stoji, ali jedan nepovoljan pokazuje da pada. Pravi znanstvenik čitav život
12

10. Metoda
traži baš taj eksperiment kojim će dokazati da je u krivu. To je poanta znanosti, traganje. Zato
smatram da Feyerabendova konstatacija da se teškoće zaboravljaju i da se o njima ne govori
izjava nimalo lucidne osobe. Sve teorije se neprestano preispituju, vrši se na milijune
eksperimenata i mjerenja i čitava znanost se temelji na pobijanju same sebe jer jedino ako
samu sebe i ono što je donijela pobije, može dalje rasti. To je razvoj, to je napredak. Kao
neslaganje činjenica sa teorijom kao pokušajem otkrivanja novih principa se u potpunosti
slažem, ali bi malo izmijenila njegovu tvrdnju. To nije pokušaj, to je način, to je povijest,
sadašnjost i budućnost. To je jednostavno način na koji znanost funkcionira.
2.7. PRIMJER POKUŠAJA
U sljedećem poglavlju knjige Protiv metode, kao primjer pokušaja kojeg je iznio u prošlom
poglavlju, Feyerabend predstavlja PRIRODNA TUMAČENJA. Kada gledamo na ta prirodna
tumačenja i smatramo ih opažajima koji su toliko povezani s reakcijama da je teško njihovo
odjeljivanje, kao i Feyerabend možemo se osvrnuti na stajališta Bacona i Kanta koji su
oprečnih stavova. Kant tvrdi da su to apriorne predispozicije znanosti dok Bacon tvrdi da su
to samo predrasude koje treba ukloniti prije svakog ozbiljnog ispitivanja. Osobno se slažem s
Baconom, no ne i Galilej. Galilej inzistira na kritičnoj raspravi nakon koje će se odlučiti koja
se tumačenja mogu zadržati, a koja ne. Kao svoj stav, Feyerabend je naveo da, kada bi slušali
Bacona i odbacili prirodna tumačenja tada bi i odbacili našu sposobnost da mislimo i
opažamo. Smatram da to nije nužno.
Naša sposobnost da mislimo i opažamo ne može nestati, mi ju ne možemo negirati niti
zanemariti, no ono što možemo zanemariti i negirati je kontekst u kojem se naše mišljenje i
opažaj nalazi. Kada se maknemo od prirodnih tumačenja koje smatramo sigurnima i kročimo
u nesigurnost neznanja koje tek trebamo razriješiti, kada počnemo sumnjati u sve što vidimo i
osjetimo, tek tada možemo krenuti naprijed.

11. Petra Milašin
2.8. METODA ANAMNEZE SA AD HOC HIPOTEZAMA
I eto nam Galileja. Od početka knjige čekam da ga Feyerabend spomene i konačno mi je
udovoljio, no naravno, ne na način na koji sam očekivala. Raspravljao je on o tome kako se
Galileo mučio sa uvođenjem svoje teorije i došao do opservacije da promatranje prirodnih
fenomena vodi prema vrednovanju svakog iskustva te da paradoksalno možemo zaključiti
kako Galileo iznalazi iskustvo koje sadrži metafizičke komponente. Feyerabend je rekao kako
čovjek želi tumačenje koje kretanje Zemlje pretvara u opovrgavajući primjer stare dinamike, a
da ne pruža ad hoc potporu samom kretanju Zemlje. Prvi korak je ovdje da se ostvari veza s
fenomenima (kamen koji pada) pa postupak Galileja i Kopernika postaje sumnjiv ako
zaboravimo da je cilj provjeriti starija gledišta, a ne dokazati nova. Zaključio je da Galileju
treba klicati jer je volio zanimljivu hipotezu više nego ne zanimljiviju. Smatram da Galileju
treba klicati jer nije bio u okvirima u koje su ga tadašnji filozofi htjeli ostaviti. Feyerabend
priča kako se treba boriti, težiti novome i prihvaćati sve bez obzira koliko je to neprirodno
onome što trenutno znamo navodeći nam primjere kako se upravo to nekada i radilo. Znamo
kako se radilo i znamo zašto, Feyerabend svoje čitatelje očito smatra budalama koje nisu
upoznate sa svojom povijesti.
Preuzeto iz „Rječnik stranih riječi“, autor Vladimir Anić;
- ad hoc (izg. ) služb. admin. upravo za to, posebno radi toga, samo za tu priliku
Preuzeto sa internetskih stranica Filozofskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, odsjeka za
sociologiju;
„Kao najopćenitije određenje onoga što se podrazumijeva pod karakteristikom «smjelosti»
moglo bi poslužiti sljedeće; za jednu znanstvenu hipotezu moglo bi se reći da posjeduje
osobinu smjelosti, ukoliko sa sobom nosi radikalne novosti u odnosu na prethodna gledišta o
određenom znanstvenom problemu. Što je hipoteza smjelija, to je sigurno manje ad hoc
karaktera, to je manje vjerovatna (u smislu računa vjerovatnoće). Smjelost nove znanstvene
hipoteze konkretno se najčešće ogleda u tome što hipoteza sugerira neke nove i neočekivane
veze ili efekte, tako da se valjanost te hipoteze stavlja u zavisnost od otkrivanja tih konkretnih,
dotad ne sagledanih veza ili efekata.“
Citirati ću Lakatosa, kao što je to i Feyerabend učinio jer je u tom jednom citatu sadržana sva
mudrost vezana uz napredak znanosti:
„Nove teorije su ad hoc i ne mogu biti ništa drugo negoli ad hoc“
Kako prolazim kroz Feyerabendovo djelo tako shvaćam da sve o čemu autor govori ne samo
da ima smisla nego je stvarna slika trenutnog stanja u znanosti, naravno, ako zanemarimo
pokoji šok kojime autor želi privući pažnju. Stari mještani ovog područja imaju uzrečicu
„Laješ na krivo drvo“, nekako mi je ona sve više i više prikladna Feyerabendu jer ili se stanje
u znanosti promijenilo od njegove smrti ili je on uistinu bio previše filozof,a premalo
znanstvenik.
14

12. Metoda
2.9. TELESKOP
Sve do svoga petnaestoga poglavlja Feyerabend raspravlja, ljuti se, smije se, čudi i smiruje
nad izumom teleskopa, njegovom primjenom i prihvaćanjem u to vrijeme. Bila su to
zanimljiva poglavlja bazirana na povijesti više nego na ičem drugom. Prikazana nam je borba
Galileja sa tadašnjim svijetom i njegovim filozofima, borba nad osjetilima i umom.
Feyerabend je u svemu tome svoja mišljenja iznio sa sarkastičnom notom ne dajući Galileju
poštovanje koje zaslužuje. Svjesna sam svog ponovnog vračanja na teoriju da je lako biti
kritičar, a teško izumitelj no čak i kad preuzmem kontrolu nad svojim umom i natjeram ga da
i kritičarima podari njihovo zasluženo poštovanje, ne mogu a da ne primijetim autorovu
narav. Kada se osoba upozna sa stanjem i situacijom u kojoj se Galileo nalazio, kroz
povijesne knjige ili čak samo kroz Feyerabendovo djelo, prirodno je da se zapali iskra ponosa
i zahvalnosti.
2.10. ANARHISTIČKA EPISTEMOLOGIJA
Feyerabend svoje petnaesto poglavlje započinje, sa već nekoliko puta dovedenom tvrdnjom,
kako je rasprava između znanosti i mita prestala, tada na neki njemu svojstven način
opravdava svoj napad na znanost kao i čitavo svoje djelo. Na 161. stranici prijevoda njegovog
djela Protiv metode na hrvatski jezik, Feyerabend bez vidljivog razloga i nužne potpore kreće
sa pojašnjavanjem kritike kao metode. Govori kako rasprava leži u pokušaju da se kritizira, a
ne da se dokaže ili pokaže vjerodostojnost, a svaki korak koji neko gledište štiti od kritike
smatra korakom dalje od racionalnosti. Njegovu potrebu da pojasni razloge svojih napada i da
opravda svoje riječi ne mogu shvatiti kao opravdavanje već kao provokaciju na višem nivou.
Kako drukčije shvatiti riječi čovjeka koje vode ka zaključku kako on testira i unapređuje
znanost ili štogod je već cijenjeni autor očekivao da ću zaključiti.
Znanost ima svoja pravila, to je točno. Drži li se znanost tih pravila? Ne uvijek, ali im barem
teži. Preciznost mjerenja, povećanje sadržaja i izbjegavanje neodređenih ideja nisu nužno
pogrešne stvari kako ih Feyerabend pokušava prikazati, niti su krute granice. To su smjernice.
Njegova tvrdnja da bez kaosa nema spoznaje, je točna samo u slučajevima, jednako tako i
netočna samo u slučajevima. No detaljnije o tome u zaključku.
Epistemologija kao znanost o objektivnoj važnosti znanstvene spoznaje koja obuhvaća logiku
i opće uvjete istinitosti ne može biti dovedena u vezu sa anarhizmom.koji se zasniva na kaosu
i konfuziji bez vlasti. Istina je jedina vlast, a kao takva je u anarhizmu ne prihvaćena. Spajanje
nespojivog, što Feyerabenda toliko uveseljava, ipak nije uvijek tako lako izvedivo kao što bi
čovjek pomislio.

13. Petra Milašin
2.11. IMRE LAKATOS (1922.-1974.)
Imre Lakatost, filozof židovskog podrijetla, istaknuo se na
područjima filozofije matematike i filozofije znanosti. Može
se reći da je bio britanac mađarskoga podrijetla no obzirom da
nikada nije dobio britansko državljanstvo smatra se jednim od
poznatijih apolita. Dvadesete godine njegovog života obilježio
je prvi svjetski rat koji je uspio preživjeti mijenjanjem imena u
Imre Molnar, nažalost, nacistički progon nisu preživjele
njegova majka i baka koje su ubijene u Auschwitzu.
Diplomirao je matematiku, fiziku i filozofiju, a doktorirao
filozofiju. Kroz obrazovanje predavale su mu neke od
značajnijih osoba po pitanju fizike i filozofije poput György
Lukácsa, Karl Poppera i John Watkinsa koji su imali veliki
utjecaj na njega i njegova buduća djela.
Od nekoliko objavljenih djela, na hrvatski jezik je prevedeno
Slika 4. Imre Lakatos Proofs and Refutations, u prijevodu Dokazi i opovrgavanja.
Logika matematičkog otkrića Zlatka Klanca. Do svoje smrti u
51. godini života od iznenadnog krvarenja u mozgu, je ostao na Londonskoj ekonomskoj školi
koja je njemu u čast osnovala dodjelu nagrade Lakatos.
U šesnaestom poglavlju svoje knjige Feyerabend je na stručniji, obrazovaniji i precizniji način
učinio sa Lakatosovim djelom ono što ja sada pokušavam učiniti sa Feyerabendovim, u grubo
ga je prepričao, pojasnio i naravno kritizirao. Od namjere da barem ukratko pređem i preko
tog poglavlja sam odustala jer Lakatos bez obzira što postoje poveznice sa ovim djelom je
priča za sebe i zaslužuje dovoljno poštovanja da se zasebno obrađuje, nevezano uz
Feyerabenda.
2.12. MITODOLOŠKI DIJELOVI ZNANOSTI
U svojem pretposljednjem poglavlju Feyerabend nas preko dječjeg vida, kiparstva, slikarstva
vodi do pozicije gledanja, pravila, normi i njihovog kršenja pri svakom novom gledanju. Priča
o skakanju i laganim prijelazima sa teorije na teoriju i zaključuje kako se teorije opovrgavaju
otkrivanjem unutarnjih protuslovnosti. Sud o vjerojatnosti se donosi unutar pojedinačne
teorije. Smatra da znanost prestaje biti racionalna uvođenjem subjektivnih želja koje su nužne
za napredak.
Tvrdnja da nešto ne može biti istinito ako je samo sebi protuslovno je mišljenje trenutnog
vremena. Evolucija nije i nikada neće završiti, kao što se razvija naše tijelo tako se razvija i
16

14. Metoda
naš um te slijed misli i zaključaka. Za vrijeme u kojemu živimo u budućnosti će se možda
govoriti kako je bilo kruto i nedovoljno slobodno po pitanju misli. S takvim razmišljanjem
dolazim do zaključka da ono što danas jest sutra možda nije. Razvoj našeg uma nas možda
dovede da će se teorije dokazivati time što će u njima morati postojati protuslovnosti jer ćemo
doći do stanja uma gdje ćemo shvaćati da savršenstvo ne postoji i kako niti jedna teorija ne
može uvijek vrijediti i biti istinita. No ostanimo u sadašnjosti. Sagledajmo Feyerabendovo
stajalište kako znanost gubi svoju racionalnost subjektivnošću. Objektivnost kao i anarhija je
pojam kojemu je čovjek pridodao značenje no koji se nikada ne može ostvariti. Nije moguće
biti objektivan ni kao pojedinac ni kao grupa. Na naše stavove i misli neprestano netko i nešto
utječe. Naša osjetila tu igraju veliku ulogu. Vid i sluh koje koristimo kako bi doživjeli
događaje nas tjeraju da neprestano uspoređujemo. Od usporedbe sve kreće. Nešto je brže,
nešto je veče, nešto je našem oku ili uhu ugodnije. Um može pobijediti osjetila samo u smislu
da objasni zašto je nešto određenih osobina, ali nikako da te osobine opovrgne. On može
objasniti zašto mi čujemo nešto ili vidimo, ali ne i uvjeriti nas da ne vidimo i ne čujemo. Kod
uspoređivanja novih sa starim teorijama uspoređujemo razlike no nije dovoljno shvatiti da su
dvije teorije različite, potrebno je i detaljno razložiti zbog čega su različite. Što je dovelo do
prihvaćanja prve koju sada odbacujemo? Razmišljanjem dolazimo do odgovora, diskusijom
potvrđujemo ili opovrgavamo naše odgovore. Svi ti odgovori su subjektivni. Desetak
subjektivnih razmišljanja nisu objektivnost, oni su desetak subjektivnih razmišljanja. Koliko
god se mi trudili analizirati, pojednostaviti, zbrajati i dijeliti, na kraju opet dolazimo do stava
koji je izgrađen na subjektivnosti. Objektivnost je nedostižan cilj kojem uzaludno težimo.
Obzirom da objektivnost ne postoji ne možemo ju vidjeti niti u znanosti. Ako objektivnost u
znanosti ne postoji onda ne možemo govoriti o gubitku objektivnosti, ako ju znanost nikada
nije ni imala. Znanost nikada nije bila i nikada neće biti racionalna. Ona je iracionalna u
svakom svojem pogledu, a subjektivnost, želja i arogancija ju tjeraju naprijed. Napadati
racionalnost u znanosti je ekvivalentno sa napadanjem čudovišta u sobi kada ugasimo svjetlo.
Svjesni smo da je prostorija ista kakva je bila osvijetljena no obuzme nas strah da je sada tu
još nešto što ne vidimo, nešto što će nas napasti. Taj strah je proizvod nepovjerenja u vlastito
znanje kako je prostorija prazna. Feyerabend se sam sebe bojao. Smatram da je bio svjestan
kako racionalnost ne postoji, ali ga je ista toliko strašila da se uvjerio kako je ona stvarna.
Drugo objašnjenje je da se trudio odagnati strahove drugima koji to nisu sposobni učiniti
sami.

15. Petra Milašin
3. ZAKLJUČAK
U namjeri da obradim svako Feyerabendovo poglavlje ostala bih bez privatnog zaključka jer
bi isti bio iznesen u ranijoj obradi. U tu svrhu posljednje Feyerabendovo poglavlje kao
zaključak njegova djela poslužiti će kao podloga za moj osobni.
3.1.FIKSIRANA I SVEOPČA PRAVILA
Feyerabend znanost koja slijedi opća i fiksirana pravila smatra nerealističnom i pogubnom.
Svoj stav potkrepljuje tvrdnjama da pravila onemogućavaju razvoj čovjekoljublja. Jedino
pravilo koje smatra konstantnim jest „Sve je moguće“. Ja sam osoba koja nema diplomu iz
filozofije i koja trenutno nema ni diplomu iz fizike no moje životno iskustvo mi daje za pravo
reći kako pravila nisu niti nerealistična niti pogubna. Zamislimo suprotno. Nedostatak pravila
uvelike bi onemogućio razvoj pomoću usporedbe, kvalificiranost bi izgubila svaku smisao i
operacije srca bi izvodio Pero Perić iz Cavtata koji se bavi uzgojem mandarina. To da li je ili
nije Pero Perić upoznat sa operacijom srca ne bi bilo bitno jer pravila ne bi postojala. Naravno
da je ovakvo razmišljanje pretjerivanje no na crno se odgovara s crnim, na smijeh smijehom, a
na Feyerabenda Feyerabendom. Gospodin je otvorio vrata pretjerivanju, ja sam samo
zakoračila kroz njih. Pravila nisu tu da nam otežaju već da nam olakšaju, a kako je u prirodi
čovjeka da si olakša sve što je moguće olakšati pravila se donose prirodno. Njihovo postojanje
nije nametnuto već traženo molbama za pomoć i olakšanje.
Feyerabend je spomenuo gubitak čovjekoljublja sa rastom profesionalnih kvalifikacija i
pravila. Moram skrenuti na tren sa teme jer me podsjetio na neke stavove Hrvatskih filozofa
na temu prirodoslovlja. Raspravlja se daleko od medija o ukidanju fizike,kemije,matematike i
biologije i uvođenju prirodoslovlja kao skupa tih predmeta u obrazovni sustav. Takve opasne
stavove ne donosi neobrazovan puk koji smatra da djeca previše uče pa im je preteško, ne,
takve stavove donose doktori filozofije, sociologije i psihologije. Takve stavove donose
obrazovani ljudi. Donose iste argumente kao i Feyerabend da gubimo čovjekoljublje. Oni
govore da nam znanje tih predmeta ne treba, nije korisno. Ono što je Feyerabend započeo sa
uvođenjem magije to su oni završili sa uvođenjem domaćinstva. U svrhu dobivanja više
mišljenja razgovarala sam sa mnogim ljudima na tu temu. Od prodavača na tržnicama preko
pedikera, varioca i domaćica sve do knjigovodstvenika i doktora znanosti, svi su redom
odgovarali sa oštrim neodobravanjem takve ideje. Neki smijehom, neki ljutnjom i grubim
riječima odbijali su i pomisliti da bi se takvo nešto moglo ostvariti. Trnci mi prođu tijelom
kada pomislim da bi obrazovni sustav mogao to uvesti i vidim se na taj dan kako pakiram
stvari u torbe i bježim preko granice. Uvođenje ovakvog programa nije ništa drugo nego
oglupljivanje naroda radi pojedinačne financijske koristi. Bez pretjerivanja i stvaranja teorija
urote i zavjere, ali glup narod glasa za glupu vlast. Kome je to točno u cilju da naša djeca ne
budu pametna i obrazovana? Mozak je mišić i kao svaki drugi mišić treba mu redovita
kontrakcija kako ne bi atrofirao. Probajte sjediti na ruci mjesec dana i nakon toga ju ponovno
koristiti, hoćete li uspjeti? Istim tokom misli zaključite sami što će se dogoditi kada mozgu
18

16. Metoda
sve više i više oduzimate njegove misli, obveze i prepreke. Obrazovni sustav je daleko od
prihvatljivosti no on je takav jer daje premalo znanja, a ne previše. Znanje nije negativna stvar
od koje treba bježati, neće vas ugristi. Ukidanje predmeta u školama, smanjivanje gradiva ide
na štetu naše djece. Pa zar stvarno želimo glup i nesposoban narod koji nema sposobnost
zaključivanja i istraživanja? Zar stvarno želimo narod umjetnika, frizerki i soboslikara? Ne
govorim ništa protiv ijednog zanimanja jer svaki je posao pošten ako se samosvjesno obavlja i
u skladu s radom plača no stvar je u ravnoteži. Ne treba nam zemlja slikara isto kao što nam
ne treba ni zemlja matematičara. Treba nam sklad koji vodi napretku kako pojedinca tako i
tehnologije. Taj sklad nećemo postići ukidanjem nekih stvari. Možemo ga postići jedino
unapređivanjem već postojećih ili uvođenjem novih, ali nikako na štetu starijih.
3.2. SILA ILI ARGUMENT
Feyerabend dovodi u pitanje vrsnoću znanosti zbog tvrdnje da je nadvladala silom a ne
argumentom. Donio je primjere ne konzultiranja sa domorocima te tvrdi kako znanost ne
prihvaća teorijski pluralizam.
Znanost nikada nije bila sila osim u slučajevima kada je to morala biti, no čak i tada nije bila
u smislu fizičke sile. Kolonije koje Feyerabend spominje nisu plod znanstvenika nego
državnika i prije svega filozofa. Filozofi su ti koji su zajedno sa svećenstvom željeli širiti
mudrost, ne znanstvenici. Upravo suprotno, krug znanstvenika kroz povijest je bio zatvoren za
široki puk, redovi su bili gusto zbijeni i nije baš svatko mogao komunicirati sa vrsnim
znanstvenicima dok je dokazivanje kako bi se postigla određena razina poštovanja i
prihvaćanja bilo zahtjevno. Znanstvenici su se kroz povijest skrivali od crkve i filozofa te bili
proganjani radi svojih teorija i izuma pa je suludo misliti kako je znanost ta koja je naštetila
ljudskoj slobodi ako se upravo za nju borila. Znanost je ta koja se borila za slobodu misli i
djelovanja, za napredak. Kroz povijest uspjela je postići to što Feyerabend tvrdi da sprječava.
Problem ne leži u ulasku u plemena već u načinu na koji je to učinjeno, ponovno, znanost
nema nikakve poveznice s tim osim u smislu olakšavanja života. Znanost nije ta koja ikoga
sputava u ičemu ako je njen jedini smisao i cilj težiti boljem, lakšem, preciznijem,
adekvatnom i svrsishodnom. Time što težim boljem ne idem u nazad nego u naprijed. Žalosno
je što Feyerabend to nije shvaćao.

17. Petra Milašin
3.3. USPOREDBA ZNANOSTI I KRŠĆANSTVA
Na izjavu kako čovjek (Feyerabend je naveo Amerikanca) može birati religiju kojoj će se
prikloniti, no ne može birati da mu djeca u školi uče magiju, sam shvatila da Feyerabend nije
uzeo dovoljno ni vremena ni truda kako bi temeljitije proučio dolazak kršćanstva.
Za početak, to što magija nije u školama krivo je kršćanstvo, a ne znanost. Pojasniti ću, pa i
uz strah od brisanja pepela sa Malleus Malificaruma i potpaljivanja lomače. Kršćanstvo je u
ljudske živote ušlo napadno i bučno uništavajući oko sebe sve što bi dotaklo. U staroj religiji
vjerovalo se u Boga i Božicu. Njih dvoje bili su partneri u stvaranju i s jednakim moćima.
Bog je često bio nazivan Rogatim Bogom gdje su rogovi simbolizirali moć i zaštitu. Bog i
Božica ne mogu funkcionirati jedno bez drugog isto kao što svijet ne može funkcionirati bez
muškog i ženskog. Božica se često slavila i veličala više od Boga, ali samo zato jer je
predstavljala između ostaloga i plodnost bez koje svijet ne bi postojao. Žene u staroj religiji,
vještice (mada su se tako nazivali i muški članovi), su koristile magiju uz pomoć bilja,
mjeseca, kamenja i ostalih sredstava. Velika razlika između stare religije i kršćanstva je u
tome što stara religija ne vjeruje u odvajanje dobra i zla. Ne vjeruje u potpuno dobro i
potpuno zlo već tvrdi da je u svima nama i dobro i zlo pa tako i u Bogovima. Vjeruje u tok
energije pa tako i u reinkarnaciju jer je energija neuništiva, samo prelazi iz jednog u drugi
oblik. Da li se reinkarniramo u ljude, životinje, vjetar ili more ovisi o Bogovima i našim
molitvama. Kršćanstvo je SILOM uništilo sve simbole stare religije. Palile su se kuće i
hramovi. Simbol rogatog Boga pretvoren je u simbol sotone. Stara religija ne vjeruje u
sotonu, ali prikazana je kao da ga štuje. Reinkarnacija je osuđena, sve je podijeljeno na dobro
i zlo, osmišljena je pojava sotone kao izgovor za ljudske postupke. Odgovornost se mogla
svaliti na njega, on je to učinio, on nas je na to natjerao. Žene su kroz Bibliju prikazane kao
grešnice i bludnice te u kršćanstvu ne mogu biti svećenice, to mogu samo muškarci. Čak i
Djevica Marija kao jedina žena koju kršćanstvo poštuje (jer među apostolima također nije bilo
žena), nije začela od muškarca nego od Boga, bezgrešno, ostala je „čista“. Seks kršćanstvo
smatra grijehom i brani ga, stara religija ga je poticala kako radi užitka tako i radi prokreacije.
Stari običaji su pretvoreni u izrugivanje. Tako je nastao i mit o letu na metli. Jedan od običaja
je bio da se na oruđu kada se posije sjeme skače i pleše po poljima kako bi se udovoljilo
Božici i potaknuo rast sjemena. Ono što je kršćanstvo napravilo iz predivnog i miroljubivog
običaja je mit da vještice lete na metli. Kićenje bora, tamjan, sve je to preuzeto iz stare
religije. Neke stvari i običaje su ostavili kako bi prijelaz bio lakši dok su druge samo
automatski stavili u kategoriju grijeha. Ono što je najveći problem kršćanstva je njegovo
licemjerje, ujedno i najveća razlika sa starom religijom. Stara religija smatra da bez obzire
koje ste religije i u što vjerujete, ako svojim postupcima ne naudite drugome, biti će za svoj
život nagrađeni. Stara Religija tvrdi da možete vjerovati u Alaha,Budu,Isusa ali biti dobar
čovjek i nećete biti kažnjeni. Kršćanstvo tvrdi da je Bog milostiv istovremeno tvrdeći kako
ako niste kršteni nećete vidjeti Raj. Djeca koja umru od gladi u Africi koja nikad nisu čula za
Kršćanstvo niti su ikada počinila neki od grijeha koje kršćanstvo donosi, ne idu u Raj, ona idu
u Čistilište u kojemu će prebivati vječno, ali će im biti ugodno zbog naših molitva. Bog nije
milostiv ako nas ne stavlja sve u iste uvjete za ostvarivanje toga što od nas traži. Stara religija
je to uvidjela, ali obzirom na svoju miroljubivu prirodu koju kršćanstvo nikada neće postići,
20

18. Metoda
nije se obranila. Vještice koje su radile napitke od biljaka za plodnost, sreću, mir smatrane su
zlima, a njihovi napitci etiketirani su kao oni koji donose neplodnost, nesreću i nemir.
Kršćanstvo i Vatikan kao institucija, su jedni od najvećih zločinaca koje je čovječanstvo
vidjelo. Žene su bile žive spaljivane na lomači jer su radile čajeve od bilja. U današnje
vrijeme kršćanstvo se ne može smatrati miroljubivim niti dobrim obzirom da Vatikan sjedi na
tolikim novcima da sutra može riješiti sve probleme Afričkog kontinenta. Ljudi se pozivaju da
iz prirode, predivnih šuma, sa potoka i mora ulaze u građevine ukrašene zlatom i kipovima,
naravno, da za to daju i novčani prilog.
Magija koju je stara religija prakticirala nije odbačena od strane znanosti nego od strane
religije. Feyerabend je to trebao znati. Znanost je ta koja prihvaća sve ako se pravilno
argumentira i dokaže, znanost nije slijepa, samo je oprezna. Religija je ta koja je slijepo
uništavala i gazila. Danas je sve više doktora koji će preporučiti alternativnu medicinu kao što
je sve više pripadnika alternativne medicine koji prije nego vas krenu liječiti imaju dva
pitanja:
1. Jeste li bili kod doktora klasične medicine?
2. Dajte da vidim nalaze doktora klasične medicine?
Znanost se sve više oslobađa okova koje su joj stavile država i vjera. Oduvijek pa i danas
pravi znanstvenik sagledava baš sve kutove, razmatra baš sve stavove i prihvaća kritike kako
bi unaprijedio svoju teoriju. Gleda u svim pravcima kako bi odabrao najispravniji. Pravila
koja Feyerabend navodi kao sputavajuća znanstvenika usmjeravaju, služe mu kao pomoć i
smjernice, on ih se ne drži slijepo nego radi po njima kako bi si olakšao posao.
Iz navedenih razloga i objašnjenja smatram da magija, reiki, akupunktura i ostali nisu u
školskim klupama jer ih tabuima nije odredila znanost nego kršćanstvo. Pravi suvremeni
znanstvenik će prihvatiti sve što pokaže valjane rezultate. Kršćanstvo neće.

19. Petra Milašin
3.4. ODVAJANJE DRŽAVE I ZNANOSTI
Nemoguće.
Je li moguće odvojiti novorođenče od mlijeka, a da ono preživi? Mlijeko održava dijete na
životu, ono ga hrani, radi njega se dijete razvija. To mlijeko je znanost prema državi.
Nema znanosti - nema napretka.
Svaki drugi argument je potpuno suvišan. Mogla bih nabrajati na nekoliko stranica što sve
znanost državi pruža no za razliku od Feyerabenda ja poštujem svoje čitatelje i smatram ih
dovoljno inteligentnim i obrazovanim da neke činjenice i znanje već imaju i vladaju njima.
3.5. OSOBNI ZAKLJUČAK
Kada sam krenula sa čitanjem Feyerabendovog djela nisam ni slutila što me čeka. Bilo je to
naporno putovanje i sa veseljem mogu reći da je gotovo.
U svom djelu „Protiv Metode“ Feyerabend kritizira znanost i njenu metodu napretka tvrdeći
kako nije racionalna, kako šteti postizanju čovjekoljublja, uspoređuje ju s mitom, dovodi u
vezu sa religijom, pokušava nametnuti odvajanje od države i tvrdi kako u znanosti kojom
vlada anarhija baš sve prolazi samo to znanstvenici ne priznaju. Reklo bi se u narodu da je uz
dobro pivo svaka knjiga čitljiva, nemam baš hrabrosti reći da bi pivovare zaradile na
Feyerabendu jer ne mogu poricati da je ovo djelo uistinu zanimljivo štivo.
Znanstvenici su hrabri ljudi koji su se kroz povijest morali boriti sa raznim nedaćama poput
religija i filozofa koji su ih sputavali i kritizirali onda kada im je potreba bila najpotrebnija.
Znanost u današnje vrijeme ne napreduje ni presporo niti prebrzo, ona napreduje svojim
prirodnim tokom koji će uvijek biti prepun zapreka. Te zapreke će znanost kao i do sada
vješto prevladati. Cilj znanosti je napredak. Ona će uvijek težiti ka boljem i jednostavnijem,
ona će uvijek težiti novom i neistraženom. Sama će sebe ispitivati i kritizirati, sama će sebi
biti najbolji neprijatelj i sugovornik. Dobar znanstvenik će se osloniti na sve teorije i metode
koje pokazuju ispravne rezultate, držati će se svoje metode sve dok ona i dalje pokazuje
najtočnije rezultate. Težiti će neistraženom, težiti će napretku svake vrste. Sa tom težnjom, sa
tom metodom on neće ugrožavati postizanje čovjekoljublja, on će to čovjekoljublje postići.
22

20. Metoda
3.6. POSLJEDNJA MISAO
Moje viđenje znanstvenika i znanosti je moje, neki se mogu slagati s njime, a neki ne slagati
no ni jedni ni drugi ne mogu utjecati na njega niti ga mijenjati. Pričala sam o subjektivnosti
koja je realno moguća i objektivnosti koja ne postoji. Moje mišljenje je tako subjektivno i nije
mu namjera utjecati na nikoga i ništa niti ikoga uvrijediti ili poniziti. Stojim iza svake svoje
izgovorene ili napisane riječi i spremna sam prihvatiti posljedice koje nakon njih slijede.
Svaka kritika upućena prema njima iz bilo kojeg razloga biti će saslušana i prihvaćena uz
dovoljno zadovoljavajuće argumente. Čovjek uči dok živi i nitko od nas nema pravo smatrati
svoje mišljenje jedinim ispravnim.
Završavam ovaj dio svog života u kojem je Feyerabend bio glavni akter sa citatom jednog od
najvećih umova čovječanstva:
„The man of science is a poor philosopher.“
Albert Einstein