2. - Prva funkcija i osnova procesa menadžmenta – kreativan
proces izabiranja smjera budućeg djelovanja poduzeća u
promjenljivoj okolini /odlučivanje /.
- Kako od postojećeg stići u buduće željeno, realno moguće
stanje - putokaz / podloga za sve ostale menadžerske
funkcije > učinkovito ciljno djelovanje.
- Neizvjesnost okoline i ograničenost resursa čimbenici su
koji presudno utječu na potrebu i sadržaj planiranja /
plan – instrument upravljanja /.
- Početni i najvažniji koraci planiranja vezani su za okolinu,
njezine promjene i utjecaje na budući dugoročni položaj

3.  Rezultat procesa planiranja / učinkovito ciljno djelovanje pojedinaca
koji zajednički rade / je plan kojim se preciziraju:
- ciljevi koje se namjerava ostvariti u određenom razdoblju,
- resursi i aktivnosti koje se trebaju poduzimati da bi se planirani
ciljevi ostvarili / metode /,
- kriteriji za evaluaciju ostvarenih rezultata, što ga čini temeljem za
donošenje operativnih odluka / odlučivanje /.
 Plan mora dokazati tko, što, zašto, čime, kada i uz koje
pretpostavke treba postići.
 Pravilo kojega se treba pridržavati u planiranju jest da svaki plan i
svi prateći planovi trebaju pridonositi ostvarivanju svrhe i ciljeva
poduzeća / hijerarhijska povezanost planova /.

4.  Pouzdanost planova određena je pouzdanošću
predviđanja budućih uvjeta okoline - početna točka
planiranja.
 Temeljna pretpostavka za uspješno predviđanje je
posjedovanje znanja za dugoročne prognoze
/međuzavisnost događaja od utjecaja na poslovanje/.
 Kao alat za pomoć menadžmentu u predviđanju budućih
uvjeta okoline razvijene su brojne metode koje se mogu
klasificirati u tri skupine:
- metode ekstrapolacije
- metode procjene eksperata
- metode simulacije

5.  Pouzdanost predviđanja /obrnuto proporcionalna vremenskom
horizontu / rezultanta je sposobnosti menadžmenta da osigura
kvalitetno prikupljanje , obradu i prijenos informacija iz
eksterne u internu okolinu poduzeća i stvori odgovarajuću
informacijsku podlogu za planiranje.
 Vremenski horizont planiranja obično se segmentira na:
- dugoročno razdoblje planiranja / predviđanje tehnološkog
razvoja, razvoja tržišnih potreba, proizvodnih resursa i sl.
- srednjoročno razdoblje planiranja / razrada dugoročnih
planova s preciznijim određenjem sredstava i načina
ostvarivanja postavljenih ciljeva.
- kratkoročno razdoblje planiranja /poslovni i operativni
planovi.
- Dugoročni i srednjoročni planovi su strategijski, a kratkoročni
planovi su taktički / hijerarhija i u njoj međusobna povezanost /.
- Planiranje budućeg odraza sadašnjih odluka.

6. strategijska dugoročni
horizont
razina planiranja
menadžmenta
koordinativna
razina srednjoročni
horizont
menadžmenta planiranja
operativna kratkoročni horizont
razina planiranja
menadžmenta

7.  Strategijska razina započinje proces planiranja definiranjem
vizije, misije, ciljeva i strategije poduzeća /situacijska analiza/.
 Koordinativna razina transformira strategijske ciljeve poduzeća
u specifične ciljeve funkcionalnih organizacijskih jedinica
/definiranje i usklađivanje aktivnosti i resursa>ciljevi /.
 Operativna razina usmjerena je na planiranje procedura i
postupaka aktivnosti za realizaciju funkcionalnih zadataka.
- Menadžment poduzeća mora dobro poznavati faze postupka
planiranja da bi sustav odlučivanja djelotvorno funkcionirao.
- Zaokružen proces planiranja od vrha do dna hijerarhijske
piramide zahtjeva racionalan pristup planiranju i njegovo
odvijanje po fazama kojih se menadžeri moraju pridržavati.

8. SITUACIJSKA
ANALIZA
FORMULIRANJE
PLANOVA
POSTAVLJANE
CILJEVA
BUDŽETIRANJE
IDENTIFICIRANJE
ALTERNATIVE
PUŠTANJE PLANA U
U IZVOĐENJE
IZABIRANJE NAJBOLJE
ALTERNATIVE
Shema: faze procesa menadžerskog planiranja

9.  Faze procesa menadžerskog planiranja:
1.Situacijska analiza
- stvarna početna točka planiranja.
- alati:
• sustavan pristup
• multivarijantna analiza
• metode predviđanja
- Nakon situacijske analize, menadžment je u stanju
postavljati ciljeve poduzeća.
2.Postavljanje ciljeva
- ciljevi formiraju hijerarhiju / prema njihovom
ostvarenju mjeri se djelotvornost menadžmenta.

10. 3. Identificiranje alternativa – smjerova akcija za
ostvarivanje ciljeva.
4. Izabiranje najbolje alternative – odlučivanje.
5. Formuliranje planova – stvarno planiranje.
6. Budžetiranje – kvantifikacije /financijski plan/.
7. Puštanje plana u izvođenje – realizacija planskih
akcija u stvarnoj okolini (+/- ).
- Planiranje podrazumijeva obvezivanje na određeni
smjer akcije, ali i racionalni pristup ostvarivanju
ciljeva / promjene /.
- Potreba za suradnjom i skladom među planovima
treba se poštivati kako u procesu planiranja tako i u
procesu realizacije planova.

11.  Najpoznatija i općeprihvaćena hijerarhija planova je ona koja
dijeli planiranje na strategijsko i taktičko ili operativno.
- Strategijski planovi usredotočeni su na provedbu osnovne
strategije; oni su dugoročni i uključuju utvrđivanje misije,
postavljanje ciljeva i određivanje strategije, a polaze od
predviđanja budućih kretanja okoline.
- Taktički ili operativni planovi obuhvaćaju uže područje u
poduzeću; njihov se utjecaj svodi na djelovanje pojedinih
funkcija, odnosno organizacijskih jedinica - kratkoročni su i
uključuju politike, procedure, postupke, pravila i programe.

12. SVRHA ILI MISIJA
CILJEVI
STRATEGIJE
POLITIKE
PROCEDURE PROGRAMI
PRAVILA
PRORAČUNI
Shema: hijerarhija planova u poduzeću

13. 1. Svrha ili misija
- predstavlja temeljnu svrhu poduzeća, razlog njegova
postojanja i djelovanja /? tržišne potrebe /.
- Misija pruža smjernice za postavljanje ciljeva i
razradu strategije na različitim organizacijskim
razinama / proizvodne mogućnosti i sposobnosti /.
2. Ciljevi
- predstavljaju krajnje rezultate koje valja postići da bi se
ispunila misija poduzeća / hijerarhija /.
3. Strategije
- krajnji rezultat strategijskoga planiranja i može se
definirati kao glavni, sveobuhvatni plan kojim se trebaju
postići dugoročni ciljevi poduzeća.

14. - obuhvaća određivanje osnovnih dugoročnih ciljeva poduzeća,
usvajanje pravaca akcije i alokaciju resursa nužnih za njihovo
ostvarenje.
4. Politike
- općenite izjave ili sporazumi koji usmjeravaju proces odlučivanja,
- predstavljaju unaprijed zauzete stavove u vezi s pitanjima koja će
se pojaviti u poslovanju poduzeća i zahtijevati da se o njima
donese odluka. Usmjeravaju akcije prema ciljevima.
5. Procedure
- detaljno propisuju najbolji način obavljanja, posebno
rutinskih i repetitivnih poslova.
- Smjernice za akcije, a ne za razmišljanje.
6. Pravila
- označavaju točno propisane, specifične akcije /direktivne naravi/.

15. 7. Programi
- Kompleks ciljeva, politika, pravila i procedura kojima se
utvrđuje zadatak te potrebni resursi za njegovu realizaciju.
- Odnose se na realizaciju jednokratnih ciljeva nekog većeg
pothvata, koji se može sastojati od jednog ili više projekata.
8. Proračuni
- definiraju se kao numerički prikaz očekivanih rezultata, a
tretiraju kao temeljni planski dokument koji dovodi u vezu
financijske mogućnosti poduzeća s planiranim aktivnostima.
- Instrument kontrole koji pokazuje stupanj izvršenja
planiranoga.