2. Grčko kiparstvo se može podijeliti na dva
načina kiparskog djelovanja :
2. Arhitektonsko kiparstvo, redovito reljefno,
sastavni je dio arhitekture jer je vezano uz
arhitekturu
3. Slobodno kiparstvo nije vezano za prostor jer
je kip tako izrađen da stoji slobodno u
prostoru
3. Grčko kiparstvo možemo podijeliti na tri
vremenska razdoblja:
l Arhajsko ili rano kiparstvo traje od 650.
do 450. godine
o Klasično kiparstvo traje od 450. do 323.
godine
o Helenističko kiparstvo traje od 323. do
Kristova rođenja
4. Kiparstvo kod Grka zauzima mnogo važniju
ulogu nego li arhitektura i slikarstvo
Jezgra hrama bio je kip božanstva oko kojeg
se oblikovao prostor
Prostor nije zamišljen kao sastajalište
vjernika nego kao božji hram
Prvi grčki kipovi bili su od drveta, a kasnije
pretežno od mramora ili bronce
Glavni predmet grčkog kiparstva bilo je golo
ljudsko tijelo
6. Skulpture zabata sa
pročelja Zeusovog hrama u Olimpiji,
oko 470.-456. pr. Kr.
7. Veza između arhitekture i kiparstva
Osim što su isticali dijelove arhitekture jasnim
bojama, smještali su i
brojne reljefe i skulpture, a s vremenom je
ukrašavanje bivalo sve bogatije
8. Trokutasti dio hrama iznad arhitrava na
pročelju koji je potpuno ispunjen plastikom
Već u najstarijim zabatnim trokutima
pojedinačne skulpture se slažu jedna uz
drugu tako da tvore jedinstvenu priču, a
svaka skulptura je oblikovana u položaju koji
odgovara mjestu u kojem će biti smještena.
Sve to će mo najbolje uočiti u borbi Kentaura
i Lapita
10. Proporcije i pokreti likova ostaju u okviru
realističkog prikazivanja, te se tako ostvaruje
ravnoteža između arhitekture, kadar koji se
ne negira i kiparstvo koje se kompozicijski
prilagođuje, da bi se ostvarila sloboda
pokreta, tako npr. detalj jednog lika koji kleči
pokazuje strogu geometrijsku kompoziciju
Vertikala tijela ravna se u dva oštra kuta nogu
koje minimalno otvaraju volumen
11. Nabori haljine, djelomično stilizirani, prate
liniju kompozicije, ali varirajući je u blagim
krivuljama
Igra svjetlosti i sjene, nastala zbog lomljenja
nabora i plitkih ureza, pregledna je, oštra,
linearna u svom kretanju, te volumenu daje
plošni karakter
Na detalju glave možemo uočiti kako se
stilizirana kosa počinje oslobađati pri dodiru
s masom ruke koja je realistički oblikovana u
snažnom pokretu.
13. Kompozicija se sastoji od tri vertikale koje su
međusobno povezane kratkim horizontalama
Pozadina je ravna, zatvorena i likovi, unatoč
visokoj plastičnosti, ne prodiru u prostor jer
su paralelni s pozadinom
Površina je glatka, napeta, plitko zaobljeno
izvlačenjeanatomskih detalja daje joj
plastičnost
Nabori i kosa nisu stilizirani, već oblikovani
kao velike zatvorene plohe, kojima se
vertikalni obrisi - linije poklapaju s
kompozicijom.
14. Na frizu dugačkom
160m i visokom jedan
metar s unutrašnje
strane predvorja
na Partenonu nalazi se
prikaz Panatenejskih
svečanosti koje su
izradili Fidija i njegovi
učenici
15. Povorka započinje u jugozapadnom dijelu i
odvija se u dva smjera. Prema tome,
konstruktivno najosjetljivije mjesto, gdje
nosači preuzimaju teret krovne konstrukcije,
prekriveno je reljefnim prikazom. Reljefni
prikaz horizontalnim nizanjem siječe
vertikalnu vezu konstrukcije i vizualno
olakšava primanje tereta jer odvlači pogled u
drugom smjeru.
16. Odnos tereta i nosača ipak nije negiran, već samo
prebačen, obogaćen reljefnom obradom, na
pozadinu - gredu koja ostaje vidiljiva kao
zatvorena ploha
Osobito je zanimljiv dio reljefa na kojemu su
prikazani konjanici. Iako je riječ o niskom reljefu,
likovi su razmješteni s osjećajem za prostornu
organizaciju plohe koja je ostvarena u tri plana.
Na taj je načij neutralizirana zatvorenost i
plošnost pozadine koja je potisnuta u dubinu i
pretvorena u četvrti plan
17. Umirući vojnik, mramor, dužina 184.5
cm. Skulptura iz
kuta zabatnog trokuta hrama Atene
Afaine na otoku Egini iz oko 505.-500.
pr. Kr., danas u gliptoteci u Münchenu
19. Egipatska umjetnost vrši direktan utjecaj
Ruke priljubljene uz tijelo, stilizirane frizure,
pripijena odjeća istaknuta plitkim urezima
Zbog straha kipara da ne polome kamen,
plitko klesane skulpture su izgledale izrazito
ukočeno. Ali, za razliku od Egipćana, Grci
tijela svojih "božanstava" ne stiliziraju, već
što stvarnije žele prikazati ljudske mišiće i
kosti
20. Karakteristični kipovi ovog razdoblja
su Kourosi i Kore
Kouros je prototip nagog mladića u stojećem
položaju potpuno ispruženih ruku i smatra se
da predstavlja boga Apolona
Kora je ženski par Kourosu, uvijek mlada i
obučena, u stojećem položaju i ponekad u
ruci drži voće ili kakav dar
Zamišljeni su na granici, ni ljudi ni bogovi i
vjerojatno je to ideja fizičkog savršenstva i
životnosti
21. Grčki kipari drže se
zakona frontalnosti (slično kao i egipatski).
Izražavaju dorski - 'muževni mentalitet‘u
susretu s jonskim mentalitetom, postaju
nježniji i kićeniji.
22. Polimedes iz
Argosa, kourosi
Kleobis i Biton, oko
580. pr. Kr.,mramor,
visine 1,97 m,
Arheološki muzej
u Delfima. Ove
skulpture iz radionice
na Peloponezu naručio
je grad Arg za svetište
u Delfima
25. Grčko klasično kiparstvo dijeli se na tri
vremenska razdoblja:
l klasično kiparstvo 5. stoljeća
v klasično kiparstvo 4.stoljeća
v helenističko kiparstvo
Svoj najljepši procvat grčko kiparstvo
doživljava u drugoj polovici 5. st.pr.Kr. pod
upravom Perikla u Ateni
26. To kiparstvo nazivamo klasičnim u
najljepšem smislu te riječi jer je ono postiglo
skladnu ravnotežu između realizma (vjernosti
prirodi) i idealizma (težnje za uljepšavanjem),
između mira i razigranosti, između razuma i
osjećaja, između tijela i duha, između
slobode i reda
Taj sklad stvorio je narod koji je znao što su
prohtjevi i nagoni, ali ih je svjesno podvrgnuo
redu i zakonu, skladu i ljepoti
28. Među najljepše kipove ovog razdoblja spada
remek-djelo zvano Thronus Ludovisi (Venerin
tron
Na srednjem dijelu, na naslonu za leđa, prikana
je Venera kako se rađa iz morske pjene, dvije
službenice je prihvaćaju i pridržavaju joj ogrtač
u koji se treba zaodjenuti
Na naslonima sa strane, za ruke, prikazana je
žena u dvije svoje uloge: kao ozbiljna čuvarica
domaćeg ognjišta ona se žrtvuje bogovima
poput kakve svečenice, a s druge strane kao
mlada gola djevojka koja svira na sviralu.
30. Klasično kiparstvo 5. stoljeća pr.Kr. najbolje
se upoznaje preko umjetnosti tri glavna
zastupnika toga
razdoblja: Miron, Poliklet i Fidija
31. Od Mirona su sačuvana samo dva kipa ali
stari ga grčki pisci slave za još dva kipa koja
su značajnija, a to jeBrončana krava (koja je
mnogim piscima izgledala kao da je i živa i
samo što ne zamuče) i Olimpijski trkač
Ladas(koji od iscrpljenosti tek što nije
izdahnuo)
U dosta kopija sačuvano je njegovo
djelo: Diskobolos (Bacač diska)
Drugi njegov kip, sačuvan u kopijama,
prikazuje Atenu i Marsija
32. Miron, Diskobol (Ba
cač diska), rimska
mramorna kopija iz
140. pr. Kr.,
Nacionalni
muzej, Rim
33. Oblikovao uglavno brončane figure atleta koji
su idealnim proporcijama ljudskoga tijela
postali uzor kiparima antike
Sam Poliklet je u svojoj teoretskoj raspravi
dao mjere za skladnu kompoziciju idealnih
proporcija (tzv. "Grčki kanon"). Ideja
proračunatog reda postala je okosnica
cijele kulture antičke Grčke. Jedan od zakona
njegova kakanona je da u savršeno tijelo 7
puta mora stati glava. Primjer za to je
skulptura Dorifora (Kopljonoša)
35. Ovo je ujedno i prva skulptura u tzv.
stavukontraposta, tj. prirodnom stavu
ljudskog tijela oslonjenog na jednu nogu pri
čemu se tijelo izvija u S liniju
Zbog asimetričnog sklada ova poza korištena
je kroz cijelu antiku, a u renesansi će postati
jedan od preduvjeta realizma
36. Najpoznatije skulpture su mu :
Efeb, Dijadumen (Tezej), Diskofor (Nosač
diska) i naravno Dorifor, koje nisu očuvane u
brončanom originalu, nego u brojnim
kasnijim
mramornim rimskim kopijama.Skulpturu Ranj
ene Amazonke napravio je nakon što je
pobjedio u natjecanju s Fidijom
39. Njegovo kiparstvo je sinonim za najčišći izraz
zrele klasike i ideal harmonične ravnoteže
božanskog i ljudskog
Sintetizirao je duh, snagu i strast koji su se
rodili u okviru Periklovih političko-religioznih
koncepcija i u ozračju atenske demokracije
Zapamćen je u antičkoj tradiciji kao čuveni
majstor dviju golemih skulptura izrađenih
u hrizelefantinskoj tehnici (sklapanje dijelova
izlivenih u bronci): Atena Partenos (Atena
Djevica) i Zeusa Olimpijskog
40. Sjedi na prijestolju dekoriranom
reljefima olimpijskih pobjednika, s
fingama, Horama i Niobom s
kćerima; u desnici nosi Niku, a u Prikazana je ogrnuta poplosom, sa
ljevici sceptar (žezlo u obliku šljemom i egidom, te
koplja) figurom Nike (božica pobjede) u
ispruženoj desnici, kako stoji na postolju
na kojemu je u reljefu prikazano Atenino
rođenje.
42. Hermes kao govornik (Hermes
Ludovisi), rimska kopija iz 1. st.
Fidijina originala iz 5. st. pr. Kr.
Nacionalni arheološki muzej u Rimu
Rimska mramorna kopijaAtene
Partenos iz 2. st. Visina 2,4 Apolon iz Kassela, 2 m visok, rimska
m, Louvre, Pariz kopija iz 2. st, Louvre, Pariz
46. Za umjetnost 4. stoljeća značajna je
zamišljenost i težnia grčkog umjetnika za
ljupkom ljepotom
Kipovi božanstva nisu više uzvišena
nepristupačna bića kako je to bio slučaj u 5.
stoljeću nego postaju sličniji običnom čovjeku
Klasično kiparstvo 4. stoljeća pr.Kr. najbolje
se upoznaje preko umjetnosti tri glavna
zastupnika toga
razdoblja: Praksitel, Skopas i Lizip
47. Snažno je utjecao na helenističke kipare, ali i
na neo-klasične kipare 19tog stoljeća
Razdoblje velike skulpture i finog kamena koji je
karakteristična Fidijina umjetnost strogog grčkog
kanona završilo se oko 410. pr. Kr. Tada nastupa
vrijeme recesije i kopiranja do pojave posljednjeg
velikog kipara klasike – Praksitela, i njegovog
"lijepog stila" (oko 395.-326. pr. Kr.)
Mramorne kipove božanstava oblikovao je na
poetski intiman način prepun mladenačke draži.
Od kipova, koji su sačuvani samo kao rimske
kopije, ističu se Apolon Saurokton i Afrodita
Knidska
48. Vrsta Knidske Afrodite
iz Ludovisi kolekcije.
Rimska mramorna
kopija prema
Praksitelovom originalu
iz 4. st. pr. Kr.
Nacionalni muzej, Rim
Apolon Saurokton (ubojica guštera),
rimska mramorna kopija prema
Praksitelu, 1,49 m visoka.Louvre
49. Afrodita Knidska bila je prva grčka skulptura
nage božice koja otkriva ljupkost i ljepotu
ženskog tijela. Na njoj je jedan umjetnik po
prvi puta pokušao poništiti krutost kamena
kao materijala i ostvariti iluziju mekane i
putene atmosfere
50. Praksitel je potpuno
usavršio položaj tijela
u kontrapostu što se
najbolje vidi na
njegovom jedinom
sačuvanom originalu
(ujedno najpotpunija
grčka mramorna
skulptura uopće, čak s
tragovima izvorne boje)
– Hermes s malim
Dionizom
51. Lucijski Apolon, rimska mramorna
kopija, Kapitolski muzej, Rim.
Satir, rimska mramorna kopija prema
Praksitelu, visna 1,71 m, Kapitolski
muzej, Rim.
52. Skopas je najpoznatiji po svom radu
na Mauzoleju u Halikarnasu na kojem je radio
zajedno s Praksitelom. On je izveo
većinu reljefa na mauzoleju
Grobnicu koja je za vječna vremena
trebala objavljivati njegovu slavu,
oko 360. pr. Kr. naručio
je satrap Mauzol koji je vladao kao
pokrajinski
namjesnik perzijske satrapije Karije.
Taj je zadatak bio povjerio najboljim
graditeljima i kiparima, ali bogati
satrap nije doživio dovršenje tog
zdanja
54. Dvorski kipar Aleksandra III. Velikog i
autor kanona proporcija ljudskog
tijela helenističkog doba
Radio je uglavnom u bronci, a njegov rad je
danas poznat većinom iz kopija i replika. Koristio
je Polikletov kanon,Praksitelov kontrapost i S
liniju, ali se oslanjao i na prirodu te tako izradio
elemente realizma. Osobito se zalagao za
slobodu umjetnika i njegova izraza, protiv
slijepog slijeđenja starih kanona.
55. Njegov Apoksiomen (Stru
gač) je skulptura
elegantna atleta, vitkih
udova i male glave, koji
struže ulje s tijela, snažno
je utjecao na kipare
njegovog vremena.
Apoksiomen je bio veliki
korak u osvajanju
prostora jer atleta drži
ruke potpuno ispružene
ispred tijela. Figura koju
je izrazito teško bilo
napraviti i u bronci, i u
kamenu.
57. Detalj atlete iz Pompeja,
bronca, rimska kopija,
Nacionalni muzej, Napulj
Aristotel, rimska kopija originala iz
330. pr. Kr. Nacionalni muzej, Rim
58. Mladić odvezuje sandalu (Hermes),
rimska mramorna kopija visoka 1.61
m, Louvre, Pariz.
Eros napinje luk, rimska kopija u
mramoru visoka 1.23 m, Muzej
Capitolini, Rim.
60. Helenizam je opći naziv za one kulture koje
su nastale izvan granica grčke države ali pod
grčkim utjecajem
Helenistička kultura nastala je poslije
smrti Aleksandra Velikoga koji je na
Sredozemlje, prednju Aziju i sjeveroistočnu
Afriku uveo grčki duh i grčki jezik
Tri glavna središta helenističke umjetnosti
su: Egipat, Antiohija i Rod te Pergam
61. U Egiptu se za vrijeme helenizma pojavljuju
portreti, najčešće vladara a zatim i uglednijih
osoba
Ponekad kipar idealizira lik ali redovito se ide
za realističnijim prikazivanjem osobnih crta.
Tako je poznat portret Seneke
62. Na kopnu Male Azije, posebno u Antiohiji i
Rodosu, helenistički kipari također su
nastavili slavu grčke klasike
Možda su najvažniji helenistički
kipovi Milonska Venera i Nika sa Samotrake,
koji se danas čuvaju u Louvre-u
63. Milonska Venera
Nika sa Samotrake, mramor, oko 190.
pr. Kr., 240 cm visoka, Louvre, Pariz
64. Nika sa Samotrake (Krilata pobjeda),
nepoznatog autora (vjerojatno Pitokritos s
Rodosa), je je najveće i najuspješnije
djelo helenističkog razdoblja
Podignuta je oko 190. pr. Kr. u slavu
zajedničke pomorske
pobjede Pergama, Rimljana i Rodosa nad
sirijskim vladarom Antiohom III.
Danas se nalazi na počasnom mjestu glavnog
stubišta muzeja Louvre u Parizu
65. Ovaj mramorni kip visok
2,4 metra je prvobitno
stajao na
otoku Samotraci i to na
postolju izvedenom u
obliku brodskog
pramca. Boginja je
prikazana s krilima koje
drži potpuno raširenima
iza njenog tijela tako da
izgleda kao da u njih
puše vjetar, ima i
izrazito složeno rađenu
draperiju koja nam
izgleda tako tanka da
otkriva dijelove tijela
ispod nje
66. Položaj figure je takav da podsjeća na figure s
pramca broda, a pokret volumena je
usmjeren u različitim smjerovima.
Najintenzivnija je iz profila; prednja
dijagonala torza savija se usprkos vjetru, a
dinamičnostkompozicije pojačana je
iskorakom desne noge, pokretom lijeve noge
i krilima koji su ostali straga.
67. Komplicirani pokret naglašava dinamična
površina, tj. masivni nabori koji vijugaju
preko cijelog tijela koji su stupnjevani od
neznatnih nabora označenih ispredkidanim
linijama do visokih izbočenja koja imaju
vlastitu površinu, onovno mnogostruko
naboranu. To dovodi do jakih sukoba svjetla i
sjene koji izražavaju sam sukob
volumena i prostora
68. Obradom površine
umjetnik je inzistirao
na svojstvima onoga
što prikazuje – mekoći
tijela, lepršavosti,
tankoći tkanine,
potpuno negirajući
tvrdoću materijala i
statičnost skulpture,
dajući joj neviđenu
živost. Ovakav kiparski
tretman neće biti
ostvaren sve do
kiparstva baroka u 17.
stoljeću.
69. Danas skulpturi nedostaje glava, dok su lijevo
krilo, desna starna grudi i postolje novi
Pri izradi zaštitnog znaka (logo) sportske
marke „Nike, inc.“ 1971.,
popularni Swoosh, dizajnerica Carolyn
Davidson se poslužila upravo obrisima ove
skulpture