2.  Amfiteatar je naziv za posebnu vrstu rimske javne građevine u
kojima su se održavale gladijatorske igre, u sklopu kojih su
rimski građani organizirali i ispunjavali svoje slobodno vrijeme.
 Zdanja za održavanje spektakla bila su veoma funkcionalna i
njihove se arhitektonske karakteristike reflektiraju u svim
aspektima suvremenih sportskih borilišta.
 Sam termin amfiteatar (grč. amphitheatron = dvostruko
kazalište,) označava njegov oblik dvostrukog teatra,
odnosno, dvostrukog polukružnog gledališta grčkog i rimskog
kazališta, koji daje optimalanu mogućnost praćenja
gladijatorskih borbi.
 Amfiteatri predstavljaju specifične javne građevine iz
klasičnog rimskog perioda namijenjene priređivanju
gladijatorskih igara, borbi između divljih i razjarenih životinja,
pomorskih bitaka, raznih parada i drugih u rimskom svijetu
omiljenih oblika često krvoločne zabave.

3.  Najpoznatiji amfiteatri su rimski Kolosej i
amfiteatri u Veroni i Pompejima (Italija), pulska
Arena, i amfiteatri u El Džemu (Tunis), te Nimesu
i Arlesu (Francuska).
 Iako se danas ne čini tako, rimljani su
amfiteatre gradili u velikom broju svojih
gradova pa gotovo u svakom talijanskom
gradu možemo naći ostatke rimskih
amfiteatara.
 U Hrvatskoj amfiteatre nalazimo u Puli, u Saloni i
u Burnumu kraj Knina, a postoje indicije o
postojanju takvih građevina i na drugim
područjima: Osijek , Trilj , Zadar , Sisak...

5.  Amfiteatar u Puli ili Pulska Arena (u narodu poznata i kao Divić-
grad) najveći je i najsačuvaniji spomenik antičkog graditeljstva u
Hrvatskoj.
 Uspoređujući ga s više od 200 rimskih amfiteatara, plašt pulskog
amfiteatra s četiri stubišna tornja je najsačuvaniji i rijedak primjer
jedinstvenih tehničkih i tehnoloških rješenja.
 Po veličini zauzima 6. mjesto među rimskim amfiteatrima na
svijetu, te je jedini u svijetu čija su sva tri rimska arhitektonska reda
u potpunosti očuvana.
 Pulski se amfiteatar stavlja uz bok Koloseju u Rimu, Areni u Veroni,
amfiteatrima u Pompejima, Nimesu i Arlesu u Francuskoj i El
Džemu u Tunisu.
 Iznenađujuće je da Arena kao neosporno kulturološko blago
Hrvatske, ali i svijeta još nije na Popisu svjetske baštine UNESCO-a.
 Hrvatska je Arenu dva puta kandidirala za Listu, a potom
povukla kandidaturu

7.  Zidni plašt s velikim polukružnim otvorima izgrađen
je od domaćeg vapnenca.
 Unutarnji dijelovi temelja, koji nisu bili vidljivi, kao i
zidovi unutrašnjih tehničkih hodnika, prolaza i
stepeništa, bili su građeni od sitnog kamenja
vezanog žbukom, s ožbukanom površinom.
 Kamen za gradnju amfiteatra dopremao se na
gradilište iz kamenoloma oko Pule koji su bili uz
samu morsku obalu, jer je velike blokove za gradnju
impozantnog gledališta i vanjskog plašta koji je do
danas sačuvan bilo najjednostavnije prevoziti
morem do pulske luke.

8.  Izuzetno geometrijski pravilna građevina ima eliptični
izgled.
 Zbog pojednostavnjenja i stabilnosti, istočni dio
konstrukcije sa samo dva kata položen je na prirodno
uzvišenje.
 Zapadni dio amfiteatra, okrenut moru, izgrađen je na tri
kata.
 Središte amfiteatra je borilište ili arena veličine, a od
prostora za gledatelje bila je odijeljena širokim kanalom
pokrivenim pločama.
 U samu arenu ulazilo se na dvoja glavna ulaza u smjeru
njezine duže osi i na nekoliko sporednih ulaza.
 Naziv arena potječe od lat. harena = pijesak, jer ona je u
rimsko doba bila posuta pijeskom kojim su se također
poslije svake borbe posipali i tragovi krvi ljudi i životinja.

9.  U amfiteatar je vodilo ukupno 15 prolaza.
 U četiri tornja na vanjskoj fasadi nalazile su se dvojne
stepenice kojima se ulazilo u gornje katove.
 Svaki od četiriju tornjeva imao je po dvije vodospreme te
sprave za špricanje mirisne vode po gledalištu.
 Ispod borilišta u smjeru njegove duže osi nalazila se
prostorija kojoj su strop nosili stupovi i pilastri, a u njoj su bile
smještene sprave za aranžiranje scene.
 Ispod borilišta nalazio se i sustav kanala za prikupljanje
voda koje su se odvodili u more.
 Također su pronađeni i ostaci hodnika koji je vodio prema
sjeveroistoku, a koji je vjerojatno spajao amfiteatar sa
zgradom za gladijatore koja se nalazila u njegovoj
neposrednoj blizini, čiji ostaci nisu pronađeni.

11.  Sama gradnja Arene se odvijala u nekoliko faza tijekom 1.
stoljeća.
 Smatra se da je već u doba cara Augusta na istom mjestu
stajala slična,ali manja i pretežno od drva izrađena građevina.
 Za vrijeme vladavine dinastije Flavijevaca (Vespazijan, Tit,
Domicijan) u drugoj polovici 1. stoljeća Arena je dodatno
proširena, a drveni dijelovi su zamjenjeni kamenom i Arena
poprima današnji izgled.
 Ne znaju se podrobniji podaci o točnom vremenu i trajanju
izgradnje, niti o graditeljima: kako povijesni, tako i arheološki
izvori o osnovnoj namjeni amfiteatra vrlo su škrti. Zanimljivo je da
se u otprilike isto vrijeme gradi Koloseum u Rimu.
 Još nije u potpunosti poznato zašto su uopće Rimljani u Puli
gradili ovako monumentalnu građevinu.
 Jedna legenda kaže da je amfiteatar u Puli dao sagraditi car u
čast svojoj ljubavnici Antoniji Cenidi koja je u Puli imala posjede.

13.  Za pulsku Arenu nema nepobitnih povijesnih
tragova ubijanja prvih kršćana, ali kasnija
legenda o sv. Germanu govori da su mu 284.
godine sudili u amfiteatru da bi ga vojnici
potom odveli podalje od grada gdje su mu
odrubili glavu.
 Svojoj prvotnoj svrsi amfiteatar je služio do 5.
stoljeća kada je car Honorije zabranio
gladijatorske borbe.
 Borbe među osuđenicima, posebice onima
osuđenima na smrt, i divljim životinjama
nastavile su se do 681. godine kada su i one
zabranjene.

14.  Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva i tijekom
Srednjeg vijeka amfiteatar je uglavnom služio za ispašu
stoke koja je prehranjivala lokalno stanovništvo, a
ponekad su se znali održati sajmovi i viteški turniri koje su
organizirali Malteški vitezovi.
 Osim toga, tijekom mletačke vladavine Pulom, Arena se
povremeno koristila za održavanje sajmova, ali kako je
gospodarstvo Pule od 14. stoljeća bilo u opadanju zbog
opadanja broja stanovnika, tako je i značaj amfiteatra bio
sve manji.
 Ipak, to što se Pula zbog malaričnosti nije mogla razvijati
kao grad, luka i posredničko središte, dovelo je do gotovo
posvemašnjeg zastoja u graditeljskoj djelatnosti, pa je
možda i to spasilo vanjski zidni plašt Arene koji i danas stoji
kao ponosna kruna čipkaste strukture lučnih i četvrtastih
"prozora" što nijemo svjedoče o nekadašnjoj velebnosti, o
sjaju i raskoši prošlih vremena.

15.  General Auguste Marmont, francuski upravitelj Ilirskih provincija
započeo je obnovu Arene.
 Godine 1816. obnovu je nastavio ticinski arhitekt Pietro Nobile,
kojemu je taj zadatak povjerio car Franjo I. Austrijski.
 Godine 1932. obnovljeno je gledalište samo s jedne strane
amfiteatra, ali i taj dio bio je tek polovica prvotnog gledališta
koje je izvorno bilo podijeljeno na dva kata ili meniana.
 Amfiteatar je tako postao mjesto kazališnih izvedbi, vojnih
ceremonija i javnih okupljanja. U današnjem stanju može
prihvatiti 5000 gledatelja.
 Posljednja rekonstrukcija Arene bila je sredinom 1980-tih. Smatra
se da je nestručna rekonstrukcija 1980-tih "zaslužna" što Arena
danas nije na Listi svjetske baštine UNESCO-a. U tijeku je nova
rekonstrukcija (pokrenuta 2008.) koja će odvijati u nekoliko faza,
a pretpostavlja se da će trajati oko 20-tak godina.

16.  Kraj !!! 
 Antea Grgurinović 2. c