www.emirnisic.page.tl

2. Uvod
Za mene je velika stvar bila kad sam doznao da se jedan tako važan antički grad
nalazio na području današnje Srebrenice , to me naprosto zaintrigiralo pa sam se
bacio na pronalaženje literature i svih meni dostupnih podataka koji govore o
Domaviji.Jednoga dana odlučio sam svoja skromna saznanja podijeliti sa svima
vama koje bi nešto tako moglo zanimati ili vam na kraju krajeva koristiti.Srebrenica je
po svojim rudokopima poznata od davnina . Može se pronaći podatak da se ona u
Dubrovačkim spisima pominje 1352. godine kada dvojica knjigonoša izjavljuju da su
2. augusta te godine predali pismo Gruba Mančetića nekom Dobri BevenjutićuCibranoviću, zlataru u Srebrenici. Srebrenica kao rudarsko mjesto prvi puta se
pominje 1376. godine zbog bogatstva srebrom , olovom i mineralima, ona je tada bila
pod vlašću Dubrovčana. Godine 1410. Srebrenicu zauzimaju Mađari , a od 1411.1440. godine ona je pod Srpskom vlašću , od 1440.-1443. godine bila je pod
Turskom vlašću , zatim 1443. pripade Bosni , što je kako kažu izazvalo dugotrajni rat
između Bosne i Srbije. Konačno zauzimanje Srebrenice od Turaka bilo je 1463.
godine. Sva ta osvajanja ostavila su traga na tom prostoru , što će reći da je
Srebrenica mnogo puta stradala a naročito u ovome posljednjem ratu kada je širom
svijeta postala poznata po genocidu.Zadnjih godina pojam Srebrenica je jedino
vezan sa genocidom i ratnim razaranjem , pa je kamen spoticanja u političkim i
društvenim odnosima na ovim prostorima , razlog mnogobrojnih polemika i prepirki
,što me primoralo da o Srebrenici govorim malo drugačije zapravo podsjetim da
Srebrenica ima svoju značajnu i svijetlu istoriju koja je pomalo i zaboravljena.Da
govorim o nečemu dosta ljepšem. Kroz Srebrenicu je godine 1660. prošao i slavni
Evlija Čelebija od koga doznajemo da je ona tada bila grad sa posadom od 40
vojnika kojom je zapovijedao dizdar.Najsvjetliji dio istorije ovoga područja nalazi se u
Rimskom dobu , kada je Srebrenica odnosno Domavija kako se tada zvala bila
veoma značajan grad. To se otkrilo tek pred kraj 19. stoljeća zahvaljujući rudarsom
društvu Bosnia iz Beča , a kasnije i Zemaljskom muzeju BIH. U ta davna doba
Domavija je bila centar u kome se nalazila uprava svih rudnika na području Panonije i
Dalmacije , što je jedan veoma ogroman prostor, pored toga u Domaviji se vršila
eksplatacija srebra , bakra , cikna , željeza i olova. Domavija je imala sve objekte koji
karakterišu jedan rimski grad kao što su kurije , terme , tribunal , forum , bazilika ,
vodovod i dr.
Tokom iskopavanja na kraju 19. stoljeća ovdje je nađeno dosta važnih natpisa ,
predmeta , rimskog novca i na osnovu svega toga jasno se vidi uspon ovog naselja
kroz vrijeme od sela do kolonije. Prvobitno je Domavija pripadala Skelanima , ali
usponom Domavije Skelani su izgubili svoju poziciju pa centrom ekplatacije ruda
postaje Domavija.Zna se da su se kopanjem rude ovdje bavili i Iliri dakle
starosjedioci. Ne može se tačno reči kada su Rimljani zauzeli područje Istočne Bosne
ali se zna da je ustankom Ilira u Srednjoj Bosni 9. godine nove ere na čijem je čelu
bio Baton (po kome je ustanak i nazvan Batonov ustanak) da su se Iliri konačno
uključili u sastav Rimske države. Ilirik je ranije bio podjeljen na Dalmaciju i Panoniju ,
pa su to podjelu prihvatili i Rimljani , podrucje danasnje BIH vecinom je pripadalo
Dalmaciji , dok je manji dio zahvatala i Panonija. Osvajanje BIH od strane Rimljana
imalo je snažan utjecaj na kulturnu , demografsku i političku sliku, to je prije svega
značilo uspostavljanje novih društvenih odnosa , transformaciju privrede i izlazak
domorodačkog stanovništva iz prahistorije. Novom načinu života najviše su doprinijeli
Italici koji su se kao doseljinici smjestili u urbana središta. Rimljani su nastojali da na
2

3. području nekadašnjeg Ilirika uspostave čvrstu vlast uz jaku vojnu potporu. Rimljani su
brzo pristupili gradnji cesta , koje su im pomagale za održavanje reda, pri izvozu
prirodnih bogatstava , te se koristile i eksplataciji, ali i radi povezivanja pojedinih
mjesta.
Dovođenjem stručnjaka iz istočnih provincija Carstva , raste interes za rudna
bogatstva na našim prostorima, i najprije otpočinju za eksplatacijom zlata. Najvažniji
rudnici na području Istočne Bosne nalazili su se na obroncima planina :Kvarc, Lisac ,
Podlisac, na brdima iznad Gradine i Sasa, uz Majdanski Potok , Suhoj , Hrastiku ,
Guberu , Vitlovcu i Potočarima. Rudnicima su upravljali carski najmesnici prokuratori.
Obzirom na to da je centar rudarske i metalurške djelatnosti bio grad Domavija tu se
nalazilo i sjedišta prokuratora.Radnici su dolazili iz svih dijelova Carstva , većinom su
to bili robovi i osuđenici, što je demografski sastav Domavije činilo jako šarolikim.
Na čelu kolinije Domavija bilo je gradsko vijeće kao najviše upravno tijelo , gradski
dužnosnici birani su iz gornjih slojeva društva , odnosno bogati stanovnici koji su o
svom trošku podizali javne objekte , postavljali statue , fontane i slično, dok su carski
povjerenici bili najveći činovnici u Domaviji. Broj stanovnika u Domaviji nam je
nepoznanica , ali postoji pretpostavka da se taj broj kretao od 3000-5000.
Zadnja vijest o Domaviji potječe iz 274. godine , odnosno iz te godine potječe
najstariji pronađen natpis.
Sam značaj Domavije za istoriju ovih prostora je nesaglediv , a žalosno je to što se o
istome malo zna. O Domaviji je napisano mnogo radova , ali su oni uglavnom poznati
i dostupni malom broju ljudi , studentima i profesorima historije recimo. U samim
udžbenicima u osnovnim i srednjim školama Domavija se i ne pominje. Prvi puta za
Domaviju sam čuo tek na fakultetu, što mi je bilo zapravo jedno prijatno iznenađenje ,
i sama Domavija je nekako pridobila moje simpatije , pa sam odlučio malo više
doznati o tom antičkom gradu. U ovome radu nalazi se većina mojih saznanja o
Domaviji. Moja namjera je ovaj rad učiniti dostupnim široj skupini ljudi , a vjerujem da
će isti pomoći studentima i budućim istraživačima jer se zasigurno prostor Domavije
da dodatno istražiti. Domavija bi mogla biti i određen magnet za turiste u današnje
vrijeme , samo ako bi se dovoljno promovisala. Iznenadit će vas zasigurno pojedini
podaci , kao reicmo to da su u to vrijeme imali jako kvalitetnu vodovodnu mrežu , kao
i to da su imali recimo sitem podnog grijanja, način uređenja gradskih kupki ,
planiranje i gradnja objekata , običaji...
Domavija kao jedna kulturna , politička i istorijska činjenica nikako ne bi smjela biti
tako mizeran podatak u našoj istoriji.
Emir Nišić
3

4. Iskopavanja do 1890. godine
Godine 1880. u Beču je osnovano rudarsko društvo „Bosnia“ sa ciljem da
pronađe antički grad Argentariju (poznatu iz Tabule Peutingerijane) sa
ozbiljnom namjerom da se obnovi eksplatacija ruda na tom području.Još godinu
dana ranije (1879.) dok je na tom području boravio dr. Em Titze prilikom
geoloških istraživanja čuo je od domicijelnog stanovništva da je tu nekada
postojao rudokop. Istraživanje područja istočne Bosne povjereno je rudarskom
poslovođi Ludvigu Ljudevitu Pogatschniku koji je u to vrijeme važio za velikog
stručnjaka. On u martu 1883. godine na ušću Majdanskog potoka i Saske rijeke
u mjestu Gradina iznad jednog mlina pronalazi ornamentisan kamen i u mlin
uzidano kamenje od andezitne lave sa ulomcima oklesane mramorne ploče i
crvene opeke, temelje porušenih zgrada i gomile građevinskog kamena.1
Najvažniji od tih nalaza je jedan kamen s natpisom I.O.M. ET GENIO LOCI
PRO SALVTE MVNICIPII PO SVERAT VSVS ATQVE CVLTVS (slika 1) ,
koji nažalost nije sadržao naziv tad već zaboravljenog antičkog grada, tog dana
Pogatschnik u svoju radnu knjigu upisuje :“Izgleda da sam našao antički
grad.Mogla bi to biti Argentaria.“
Na i oko područja nekadašnjeg grada Domavije često
su se tih godina mogli pronaći razni predmeti iz
rimskog doba.Godine 1882. na Krivom brijegu
pronađen je bakreni dinar iz doba cara Konstantina II
(337.-340.god.). Ljeta 1885. godine jedan pastir je u
staroj jami kod Krivog brijega pronašao rimsku
rudarsku svjetiljku (slika 2), identična svjetiljka
nađena je i 1889. godine kod sela Dimića uz tri
bakrena novčića prilikom osipanja tla.Zatim temelj
jonskog stupa nadjen 1883. u jednom vrtu (slika
3).Godine 1884. pri izgradnji puta Pogatschnik je
pronašao mramorni kamen na kome su se vidjela
latinska slova (slika 4). Ispostavilo se da je to
pronalazak od izuzetne važnosti. Visina tog mramornog
stupa je 114 cm , širina 69cm , a debljina 45 cm,
pretpotsavlja se da je kamen imao i svoj postament, i
naglavak. Tekst glasi : L DOMITIO I EROTI VI RO EX
EQVES (T)RIBVS TVR MIS EGREGIO PROCVRATORI
METALLORVM (P)ANN(O)N DELM(A)T MI (R)AE
INTE(G)RITATIS (E)T BONI(TA)TIS M AVR
RV(ST)ICVS V E DVCE(NA) AMICO PRESENTA(NTI)SSIMO2
4

5. Na osnovu ovoga teksta doznajemo da je spomenik podignut u čast Luciju
Domiciju Erostu , prokuratoru metallorum Pannononiorum et Delmatiorum , a
postavlja ga ducenarius M. Aurelius Rusticus. Iz toga doznajemo i da je Lucio
Domicije bio vrhovni upravitelj svih rudnika u Panoniji i Dalmaciji , što samoj
Domaviji ondnosno današnjem području Srebrenice daje velik značaj jer to
područje u rimsko carskog doba bilo jedno od glavnih rudarskih mjesta na tom
ogromnom prostoru. Krajem augusta 1884. godine
Pogatschnik pronalazi na desnoj obali potoka Sase
u Gradini ispisan nadgrobni kamen Katilije
Trifine(slika5). Poslije toga rudarsko društvo
Bosnia odlučuje da sa dva rudara prekopa Gradinu
kojim je opet rukovodio nadrudar Pogatschnik do
15.04.1885. godine. Kopajući jarak naišli su na
zidinu i daljnjim kopanjem oko njega otkrili
ostatke pravokutne zgrade dužine 41 m i širine 19,5
metara , čije je glavno pročelje okrenuto na sjever i koja je na južnoj strani u
sredini imala polukružnu apsidu.Naknadno se otkrilo da zgrada ima i dogradu na
zapadnoj strani.
Zgrada ima
tri ulaza ,
prostranu
kapiju na
sjevernom
pročelju i
dvoja uska
vrata na
južnoj strani3
ovdje
prilažem
tlocrt i
presjek
zgrade
načinjen
godine 1890.
(slika 6).Na
istočnoj
strani zgrade
uz njen temelj nađena su tri velika tesana
kamena uzidani na način stepenica od
kojih dva nose i natpise čije su dimenzije jednake (visina 121 cm, širina 65 cm,
5

6. debljina 40 cm). Natpisi su okrenuti prema zemlji , pretpostavka je da su
stepenice vodile u neki podzemni prostor koji nije otkopan. Pronađena su i dva
novca cara Aleksandra Severa (222.-235.).
Pomenuta dva kamena su od neprocjenjive važnosti jer se zahvaljujući njima i
doznalo za ime ovog davno zaboravljenog rimskog grada (municipija) Domav...
, odnosno Domavia ili Domaviae.Pretpostavlja se da su bili ukrašeni naglavcima
i poprsjima. Po čitanju dr. Domaszewskog glase : IMP-CAES- M AVREL –
SEVERO ALEXANDRO PIOFELINV(I)C(T)O AVG- PONT MA(X) TRIB
POTX PCOSI(I)I(I)NDVE GENT(ISSIMO) PRINCIPI-ORDO MVN-DOMDD PP- DEDICANTE IVL – TACITIANO V – E – PROC – AVG V NVM (INI
EI)V(S) DEVOTISSIMO (E)T D(I)C(A)T(ISSIMO)
(IULIAE MA) MAEAE – AVG MATRI – IMP CAES – M AVR SEVE(RI
ALEXA) N(DRI P) II(FEL IN) V(IC) – AVG – E(T) (CAST E)T SENAT AC
PATR – ORDO MVN- DOMAV- D –D- P – P- DEDICANTE IVL –
TACITIANO V – E – PROC – AVG (V) DEVOTISSIMO NVMINEORVM
Ovo nam govori da su ta dva spomenika podignuta u čast casru Aleksandru
Severu i njegovoj majci Juliji Mamaji od municipija Domav... javnim troškom ,
a posvećeni po prokuratoru Tacitijanu, koji je tada bio prokurator rudnika.4 U to
vrijeme postojalo je pravilo da se sve svi spomenici podignuti nekom caru
6

7. moraju porušiti dolaskom novog, samim tim jasno je kako su dospjeli da služe
kao stepenice koje vode u podzemni prostor gore pomenute zgrade.
Važno je pomenuti i nalaz statue Venerina od bronca visine 12 centimetara , te
njen postament, zatim grumen olova težine 6700 grama
, koji je na svojoj površini imao otisnut broj XX (slika
7). Pretpostavlja se da je to grumen koji je talionica u
Domaviji koristila za mjerenje. Broj XX bi tebao
značiti 20 rimskih funti , jer je to bila normalna težina
za rudničke proizvode, no tu se javlja jedan nesrazmjer
jer 20 rimskih libri odgovara težini od 6550 grama , i tu
se pojavljuje razlika od 150 grama koju možda
opravdava to da je kalup bio netačan ili se težina
povećala zbog oksidacije olova. Tu je opet nađeno i
nešto rimaskog brončanog i srebrenog novca cara Aleksandra Severa (kovanog
224.) , Trebotijana Galla (251.-254.), Konstantina Velikog (306.-337.) i
Konstantina II (337.-340.). Pronađeni su još jako zahrđali šiljci od koplja,
mnogo željeznih eksera raznih veličina, mnoštvo opeke , ulomaka od ilovastih
posuda i svjetiljki , kao i komada sirove rude olova. Oko građevine pronađeni su
i ulomci od ostataka lijevenog bronca , koji su sa spoljašnje strane negdje bili i
pozlaćeni. Nadrudar Pogatschnik je smatrao da ostaci pripadaju brončanoj statui.
1) Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji , Centar za
balkanološka ispitivanja, Godišnjak XV knjiga 13 , Sarajevo , 1977.godine
2) Dr. A. Dowaszewski
3), Rimski grad Domavija u Gradini kod Srebrenice u Bosni i tamošnji iskopi, Vencel Radimsky ,Glasnik
zemaljskoj muzeja Bosne i Hercegovine 1891. god
4) isto
7

8. Iskopavanja godine 1890.
Zahvaljujući bosanskoj vladi istraživanja na Gradini su nastavljena 1890.
godine (od augusta do oktobra) za šta su bili zaduženi rudarski satnik Vencel
Radimsky i rudarski pitomac Fridrik Pogatscnik. Glavna zadaća bila je dobiti što
vjerodostojniju sliku nekadašnje Domavije. Nakon prvih otkopavanja ustanovili
su da su redovi kuca bili poredani na zapadu , sjeveru i sjevero-istoku grada,
zatim je na desnoj obali potoka Sase pronađen pravokutnik površine 2500m2, za
koji pretpostaviše da je rimski kastrum (castrum).Obzirom na rasprostranjenost
zidina , tvrdili su da Domavija mora imati i gornji grad , ali to područje bilo je
pod kućama , dvorišnim zgradama , voćnjacima te im to nije dozvolilo
otkopavanje. Radimsky je odlučio da prvo prekopa područje tzv. Zgrade b tj.
one u kojoj je ranije Pogatscnik našao najviše predmeta (vidi sliku 6), tom
prilikom po njegovom proračunu maknuto je 782m3 meterijala sve do čvrstog tla
, i odmah potom je ustanovio da je zgrada morala biti uništena u požaru. U toj
zgradi su otkrivene 4 prostorije , prostorija A širine 4.65 metara dužine skoro
koliko i zgrada ,dakle 41 metar, prostorija B širine oko 12.2 metara i dužine
cijele zgrade što je čini i najvećom prostoriju, zatim tu je pravougaona dograda
tj. Prostorija C širine 4.5 i dužine od 5.3 metara i na koncu polukružna apsida D
koja je prema prostoji B otvorena širinom od 8 metara.Treba napomenuti da su
prostorije A i B u istoj visini tj, u visini temelja , a da su dograde C i D nekih 60
centimetara iznad.Prostorije A,B i C imale su pod od ilovače , a apsida D pod od
opeke.5
Glavni i srednji zidovi imaju iznad temelja jednaku debljinu od 95 cm (slika
8).Temeljni zidovi su duboki oko 65 cm , debljine 115-120 cm.
Pronađena opeka bila je različitih dimenzija. Nađena je i opeka sa otiskom
pasije noge što je često kod rimskih građevina, u vezi čega postoji nekoliko
teza.Prva da to ima veze sa nekim religijskim kultom, druga da su se otisci na
opeci našle slučajno i treća najzanimljivija , da su rimski ciglari imali poseban
8

9. način ispitivanja da li je opeka dovoljno suha tako što su puštali pse da preko nje
prelaze. Na opeci nije bilo nikakvih pečata.
Jako su važna i tri kamena s natpisima koji su pronađeni godine 1890. Prvi u
ranije pomenutoj prostoriji B, visine 150 cm , širine 65 cm i debljine 56 cm ,
koji na gornjoj strani ima rupu , što nam ukazuje na to da je
imao i naglavak (slika 9) postavljen je u čast vitezu Kaju
Juliju Silvanu Melaniju od prokuratora Publija Flaminija
Pomanala. Tekst po dr. Franji
Buliću glasi : C(aio) Jul(io) Silvano
Melanioni eq(uo) publ(ico) Fla(min)i
pom(on)ali (ci)v(i) rom(ano). Drugi
kamen je pronađen u dva ulomka
(slika 10) , od kojih je jedan ležao
u prostoriji A , a drugi u prostoriji
B. Na njemu je počasni natpis caru
Septimiju Severu (192.-211.). Po
čitanju dr. F. Bulića natpis glasi:
Imp(eratoris) Caesaris L(ucii) Septimi
S(e)veri<p>ii Pert(i)nacis Aug(usti), Arabic(i), Adiabenic(i), Parthici (Max)imi p(atris)
p(atriae) (tribu)nicac (potesta)ti(s) Treći kamen s natpisom nađen je u prostoriji B , i
on je zapravo polovica spomenika izvijesnog Aurelija Vera (slika 11).Taj kamen
dimenzija je 55 cm visine , širine 55 cm i debljine 20 cm. Uz natpis se nalazi
ornament u reljefu sastavljen od lišća i zavojaka. Doktor F. Bulić ga popunjava i
čita ovako: (Imperatori) Caes(ari) M(arco) Aurelio, Imp(eratori) Cases(ari) L(ucio)
Aurel(io) Vero,L(ucio) Aelio Aurel(io) C(o)m(modo)... U prostoriji B pronađena su još 4
značajna novčića , prvi od cara Trajana (98.-117.) , koji je do tada najstariji
pronađen novac u Gradini6 (Domaviji). Drugi nosi ime Solonine , supruge cara
Galijena (259.) , treći iz doba cara Aurelijana (270.-275.) i četvrti novac cara
Konstantina velikog (306.-337.) kovan u dvadesetoj godini njegovog carevanja.7
Nađeno je dosta predmeta od bronze , koji su
većinom šuplji. Predmeti su pronađeni u
svim prostorijama a ponajviše u apsidi D. U
prostoriji B pronađen je ljudski desni nožni
palac od bronce (slika 12) , malo uveličan u
odnosu na prirodnu veličinu, zatim ostatak
desnog placa ruke u prirodnoj veličini nađen
u prostoriji C (slika 13).
Obzirom na to smatra se da je tu postojala
najmanje jedna , a možda i dvije brončane
statue u prirodnoj veličini , koje su po
pretpostavci uništene prilikom provale
9

10. Varvara u Domaviju. Od brončanih predmeta nađena je i zanimljiva fibula
(zihernadla) sa lučastim glavicama na
krajevima (slika 14) karakteristične za kraj
3. stoljeća ( i cijeli 4. vijek), te jedna mala
fibula oblika karakterističnog za kraj 2
vijeka u područijma Dacije , Panonije i
Norika (slika 15).
Što se tiče željeznih predmeta najviše je bilo eksera sa
čeličnim glavicama promjera do 5 cm , te jedan obični
radnički čekić pronađen u prostorji B , koji s jedne strane
ima pravokutnu glavu , a s druge strane vertikalnu oštircu.
Zatim trnokop , koji je nađen u prostoriji A dužine 25 cm ,
sa oštricom širine 6,5 cm. Našlo se nešto polomljenog
stakla različitih boja. Mnogo je i ilovastih ulomaka od
raznovrsnog tipično rimskog
posuđa.
Možda nije s goreg pomenuti i
nalaze olovnog grumenja ,
olovnog sjajnika , jamu koja je
bila puna kreča , fragmenti
opeke ... U svom izvješću u Glasniku zemaljskog
muzeja BIH godine 1891. rudarski satnik Radimsky
daje svoje mišljenje o pomenutoj zgradi : „Toliko se danas već za stalno može
reći da je ta zgrada u Domaviji zauzimala glavnije mjesto, pošto su joj oba
glavna pročelja bila ukrašena stupovima i pošto su se našli toliki natpisi u njoj i
kraj nje. Između pojedninih prostorija te zgrade apsida za cijelo zauzima prvo
mjesto , jer samo je taj prostor bio potarcan ciglom i sam tu su zidovi bili
obojeni , a tu se nalazi i veliki mramorni postament , na kome je valjda nekoć
stajala statua.“ Arheološka iskopavanja u 1890. godini , veoma su značajna jer
su na površinu izbacila i devet kamenitih ploča s natpisima , te se pokazalo da
pronađeni novac obuhvata vrijeme od Trajana do Konstantina II , odnosno od
90-340 godine nove ere. Na osnovu tog novca bazira se tvrdnja da je varoš
Domavija postojala do polovine 4. vijeka.
5) Rimski grad Domavija u Gradini kod Srebrenice u Bosni i tamošnji iskopi, Vencel Radimsky ,Glasnik
zemaljskoj muzeja Bosne i Hercegovine 1891. god
6) odredio dr. Ćiro Truhelka
7) isto
10

11. Iskopavanje godine 1891.
Iskopavanja se nastavljaju i 1891. godine pod rukovođenjem rudarskog meštra
Ljudevita Pogatschnika. Ustanovilo se ubrzo da se Domavija prostirala na sve
strane više nego što se to moglo suditi po ruševinim gomilama koje su se tada
mogle vidjeti, otprilike do najsjevernije zgrade sela Gradina.Načinjena je i nova
skica koju ovdje prilažem.
Znakovi na karti su sledeći
iskopane zgrade i zidine ,
- zgrade koje su postojale u selu Gradini ,
-ruševine pod kojima se pretpostavljalo da su
-
11

12. ostaci podova od zgrada ,
groblja.
- razasut građevinski materijal ,
-stara rimska
U svom izvještaju Vencel Radimsky opet pominje ranije otkopanu zgradu , i
prilaže njen novi tlocrt, mene su najviše iznenadile drugačije dimenzije iste
zgrade. Ranije su pomenute dimenzije 41 metara dužine , i 19,5 metara širine ,
ali u izvještaju iz 1891. navodi širinu od 33,1 metara i dužinu od 18,7 metara.
Prostorija A
u novom
izvještaju
ima
dimenzije
4.65 metara
(identično
kao u
izvještaju iz
1890.) i sad
dužinu od
31 metara , za koji kaze da je predvorje spojeno sa prostorom B, dužine 31
metara i širine 11.9 metara i sada njena površina iznosi 372.5m2 . Apsidu D sada
označava sa C , a sada su tu dva dograđena prvokutna prostora označena sa D i
D'. Pored nje je sad ponađena pobočna zgrada dimenzija 14.8 metara dužine i
7.6 metara dužine (sve prikazuje slika 16). U toj sad novoj dogradi nalazi se
prostor označen sa E dužine 8 metara i širine 6.65 metara koji ima vrata prema
prostoriji B i prostoriji F dimenzija 3.95m dužine i 2,7m širine , pored kojeg je i
prostor G dužine 3.95m i širine 3,25m. Radimsky je
otkopavajući ovu zgradu primijetio da je i ovdje
primjenjen tipično rimski stil gradnje podova sa
pregradnim zidićima tj. kanalima (slika 17), koji
služe za grijanje podova vrućim zrakom , što je
karakteristično u klimatski hladnijim rimskim
područjima. Sama činjenica nam mnogo govori o
naprednosti rimske civilizacije , koji su u ta davna
vremena imali svoj sustav podnog grijanja. Za
zagrijavanje prostorija su korištene i ogrijevne cijevi
od ilovače kakve su nađene i ovdje. U uglu
prostorije B godine 1891. pronađena su dva kamena sa natpisima ,oba od
vapnenaca , te jednakih dimenzija visine 120cm , širine 60cm , debljine 46 cm.
Natpise je popunio profesor Alfred Domaszewski. Prvi natpis prikazan je na
slici 18 , a glasi : IMP (eratori) C(aesari) G(aio) VIBIO TRAEBO NIANO
GALLO P(io) F(elici) INV(icito) AVG(usto) ORDO DEC(urionum)
COL(oniae) M...... D(omaviae). Dok drugi natpis prikazan u slici 19 glasi :
IMP(eratori) C(aesari) G(aio) VIBIO TRAEBON(iano) VELDVM(niano)
12

13. VOLVSI ANO P(io) F(elici) INV(ieto) AVG(usto) ORD(o) DEC(urionum)
COL(oniae) M.... D(omaviae). Oba kamena su počasni spomenici koje je
postavilo općinsko vijeće Domavije carevima Gallu i njegovom sinu Volusianu
(koji su vladali od 251.-254. god.). Ovi spomenici također su od velike važnosti
jer potvrđuju da je polovinom trećeg vijeka Domavija bila kolinija. Ranije , tj.
pod vlašću cara Aleksandra Severa (225.-235.) bila je municip. Radimsky
smatra da je slovo M , u zadnjem redu natpisa početno slovo nekog nadimka
varoši Domavije.
U istoj prostoriji u njenom
sjeverozapadnom uglu
pronađena su dva ulomka
ispisanih spomenika.Prvi od
sivog vanpnenca na kome se
vide završna slova nekih riječi
u prvom redu to je A , u
drugom E , a u trećem pola
slova C ili možda G. Drugi
ostatak je od trahita , ima
slova IM , što je sigurno
početak riječi Imperator , pa
se vjeruje da je to dio
spomenika koji je također
postavljen u čast nekom caru.
Pored južnog zida prostorije B nađena je ploča od vapnenca koja je na gornjoj
strani imala udubljenja koja sliče ljudskim stopalima
(slika 20).Ploča je djelimično razbijena i komadi su
zaliveni olovom. U
ovoj zgradi nađeni su
još , 16 komada
(naknadno još dva
bakrena novca u
prostoriji D) jako
zahrđalog bakrenog
novca , mogo komada šuplje lijevenog bronca ,
ulomak brončanog koluta pravougaonog presjeka
promjera 45mm , i mala brončana fibula koja
potječe iz srednjeg doba rimskih careva.8Te fibule
imaju tu karakteristiku da im se glava završava u pravokutni nastavak u koji se
učvrstia spiralna zavojka.One također nisu česte ali su pronalažene sve do
skandinavskog sjevera. U glavnoj dvorani B pronađen je i olovni hljeb težine 3
kg koji je na gornjoj površini imao znak II I. Pronađen je i ključ dužine 9 cm , tri
13

14. ulomka širokih potkova , oštrica od noža , kuka iz zida te 15 eksera različitih
veličona. Mnogobrojni ulomci od ilovastih i staklenih posuda također su
pronađeni i 1891. godine. Na jednom komadu opeke debljine 6 cm urezana su
slova SAT (što je valjda skraćenica od Saturninus). U prostoriji E pronađen je
cilindrasti lončić visine 5cm , i promjera 4 cm. U istočnoj pobočno zgradi koja
je otkopana te godine pronađen je jedan srebrni i 7 bakrenih novčića , zatim
nekoliko komada lijevenog bronca te ruka od bronca koja je po svemu sudeći
pripadala nekoj statui (slika 21). Zanimljiva je i pločica od crnog škriljevca
dužine 122mm , širine 74mm i 8mm debljine , što je zaparvo paleta koja je
korištena pri bojenju raznih predmeta. Istočna pobočna zgrada kako je naziva
Radimsky u sebi je skrivala i nekoliko ploha od pečene ilovače , prva dimenzija
58x58x6 cm , druga 55x55x6 cm, treća 56x38x5,5 cm sa dvije rupe u sredini
promjera 5cm . Obzirom na dimenzije glavne zgrade , široka vrata , dograde ,
apsidu , ukrašene zidove , Radimsky smatra da je ova zgrada služila u javne
svrhe tj. općinska kuća, kurija varoši Domavija.
Ispred zgrade nalazila se široka cesta (oko 10 metara širine) na kojoj je stajao i
kameniti žrtvenik Jupitara (slika 4).U zgradi su stajali bornčana statua u
prirodnoj veličini , te počasni spomenici cara Marka Aurelija , Lucija Vera ,
Kommoda , Septimija Severa , Aleksandra Severa , Gala i Volusiana.Zatim
počasni spomenik carskog prokuratora i rimskog građanina Kaja Julija Silvana
Melanija, te počasnim spomenik prokuratora metallorum Pannononiorum et
Delmatiorum Lucija Domicija Erosa.
Pomenute godine počelo se i otkopavanjem građevina uz desnu obalu Saske
rijeke.Prvo se počelo sa kopanjem jaraka kako bi se ustanovili pravci zidova i
došlo se do proširene skupine zgrada. Tom prilikom prvo je pronađeno nešto
komada opeke , ostatci ogrijevnog sustava od ilovastih cijevi , čak i cijevi
drugačije izvedbe od onih pronađenih ranije , pa su ove po Radimskom služile
za ventilaciju , tj. održavanje prostorija suhim a ne za zagrijavanje.Radimsky je
pretpostavljao da je tu nekada bio kastrum (vojni logor).Zanimljivi su potom
pronađeni natpisi , kojih je bilo dva. Prvi (slika 22) po profesoru Domaszwskom
glasi : IMP(eratore) CAES(are) M(arco) AVRELIO ANTONIO PIO FEL(ice)
AVG(usto) III ET COMAZONTE CONSVLIBVS VAL(erius) SVPER V(ir)
E(gregius) PROC(urator) AR CO AQVAM SVFFICIENTEM I XDVXIT . Ovaj
natpis potječe iz godine 220. u kome se kaže da je
prokurator srebrnih rudokopa Valerius Super za
vrijeme konzula Aurelija Antonija i Camazona u
javno kupalište vodovodom naveo vodu.Ime
prokuratora Valerija Supera nađeno je na još jednom
kamenu koji je nađen prilikom pregrađivanja mosta
na Drinjači, taj natpis nam govori da je Valerius
Super popravio tržnicu (macellum) koja je razorena
u požaru.
14

15. Drugi natpis (slika 23) pronađen godine 1891. pri otkopavanju uz desnu oblasu
Saske rijeke glasi po profesoru Domaszewskom : IMP(eratore) CAES(are)
L(ucio) DOM(itio) AVRELIANO AVG(usto) II ET CAPITOLINO
CO(n)S(ulibus) AVR(elius) VERECVNDVS V(ir) E(gregius) PRO(curator)
ARGENTARIA RVM BALNEVM VETVSTATE CONLAPSVM AD
PRISTINAM FACIEM REFORM(a)RE CVRA VIT. Spomenik potječe iz 274.
godine , u kojem se
kaže da je
prokurator srebrnih
ruda Aurelijus
Verekundus za oba
konzula cara
Aurelijana i Kopitolina obnovio porušeno
kupalište. Oba kamena jako su važno jer se
zahvaljujući njima doznalo za imena dvojice
prokuratora iz Domavije i odaju lokaciju nekadašnjeg javnog kupatila(terme).
Ovo su bili cjeloviti natpisi , a pronađena su još dva mala ulomka sa ostatkom
natpisa . Prvi je od trahita i na njemu su vidljiva
slova MN . Zatim i jedan malih komadić kamena s
natpisom na kome se razaznaju slova A i M. Na
drugome su slova bila potpuno izlizana i samim tim
ne čitljiva. Blizu njih ležala je i ukrašena glava
jonskog stupa od vapnenca(slika 24).
U blizini natpisa pronadjena je i glava statue od
trahita visine 18 cm (slika 25) , doduše oštećena jer
su joj nedostajali nos i gornja usna. U unutrašnjosti
kupališta pronađena su dva ostatka natpisa od trahita
, na prvom se razaznaju slova MP , a na drugom OC
AR RVM. Uz natpise pronađena je i ruka koja drži
koplje od trahita, ruka je od lakta do vrha prsta duga
25 cm , a zajedno sa komadom koplja iznosi sve
ukupno 61 cm. U istoj prostoriji gdje je pronađena
ruka s kopljem našli su se : komadić kamena s
natpisom gdje se u gornjem redu može propoznati
slovo A i u donjem slovo M , lijevo ljudsko stopalo
(slika 26) od trahita 13 cm dužine, na kamenom
postamentu širine 13.5cm.Stopalo i ruka sa kopljem
zasigurno su ostaci od iste statue jer medjusobno
odgovaraju po materijalu ali i veličini, dok ranije
pomenuta glava izvjesno pripada drugoj
statui.Radimsky dalje tvrdi da je statua od koje su
pronađeni stopalo i ruka stajala na postamentu koji je
15

16. imao natpis , a da su ostaci toga natpisa zapravo tri pronađena već pomenuta
kamena ulomka (slika 27).
Nadalje je pronađen postament od žute trahitne sedre sa ostatkom dva ljudska
stopala , a uz desno stopalo se može vidjeti i donji dio ptice (orla) što je
zasigurno ostatak neke carske statue. Našla se ko tzv. Južnih vrata lučasta fibula
kojoj je nedostajala glava (slika 28).
Olovni uteg pronađen je nedaleko od trahitnog
stopala , imao je
klasičan oblik
rimskog utega
težine 1024
grama.Što se
tiče željeznih
predmeta
nađeno je
mnogo eksera ,
posebno je zanimljivo njih 5 na tzv. južnim
vratima sa polukružnom glavicom 55mm
promjera kojima su vjerovatno bila okovana vrata koja su nekad tu postojala. Tu
su također nađeni i oštrica od noža , polovica konjske spone (slika 29).
Zanimljiv je i ostatak staklenog vrča za vodu , i blizu njega pronađen komad
stakla sa natpisom koji mu zasigurno pripada. Na natpisu se u gornjem redi vidi
vertikalna crta koja bi mogla pripadati slovima I ili T , a u donjem redu se vide
slova THE , vjeruje se da bi to mogao biti naziv tvornice stakla. Našlo se mnogo
ostataka ilovastih predmeta , zatim opeke koja često na sebi ima određen
ornament (slika 30). Bilo je i nešto duguljstih cigli sa ornamentom dimenzija
41x13x5 cm (slika 31). Nađeno je i novca (oko 40
komada) od kojeg je nešto naknado odredio Fridrik
Kenner , a to su :
1.Brončani novac, Senatski kov , druga polovica 1
vijeka nove ere. Što ga čini najstarijim nađenim
novcem u Domaviji.
2. Srebrni dinar Antonija Paija (138-161. god.)
3.Sestercija od bronca cara Kommoda (180-192.
godine)
4.Srebrni dinar Septimija Sevra (192.-211. god.)
16

17. 5. Bakreni dinar , s kraja II stoljeća nove ere vjerovatno od cara Karakale (198217.god.)
6.-9. Četiri bakrena novca Galliena (254.-268. godine)
10.-13. Bilonski dinar i tri bakrena novca Klaudija II Gotika (268-270. god.)
14. Bilonski dinar M. Annija Florijana (276. god.)
15. Bakreni novac Proba (276-282.god.)
16. Bakreni dinar Konstantina Velikog (306.-337. god.)
17. Novac Filipa Arapina col. Viminacium (244.-249. god,)
18. Novac cara Gallijena (254-268. godine.)
19. Novac Klaudija II Gotika (268-270.)
20. Novac Aurelijanov (270-275. god.)
21.-22. Dva novca Probova (272.-282. god.)
8) odredio J. Szombathy godine 1891.
17

18. Iskopavanja godine 1892. i 1893.
Tokom ljeta godina 1892. i 1893. nastavljeno je sa iskopavanjem Domavije.
Ovoga puta pod rukovodstvom Eduarda Vorličeka jer je 14.02.1892. preminuo
Ljudevit Pogatschnik koji je ranije vršio iskopavanja. U primaran cilj
ispopavanja ovih godina bio je potpuno otkopavanje kupališta i tribunala, te je
otpočeto i prekopavanje nekadašnjeg gornjeg grada Domavije. O svemu ovome
pisao je u svom izvještaju Vencel Radimsky u Glasniku zemaljskog muzeja
Bosne i Hercegovine 1894. godine.
Ponovno se vratilo iskopavanju onoga što je ranije započeto u prvom redu to je
Istočni prigradak kurije (vidi sliku 16) , došlo se do toga da je to pravugaonik
dužine 28m i širine 10,8 metara koji je svojim jugozapadnim dijelom zahvatao
istočni glavni zid kurije.U toj zgradi ništa osobito nije pronađeno , osim što je u
poprečnom kanalu nađeno zidne opeke , ploča od taraca,ogrijevnih cijevi , te
ilovastih ostataka. Izvan zgrade u njenoj blizini nađeno je različitih predmeta,
važno je pomenuti dva nejednaka ostatka od počasnih kamenova . Na prvome se
mogu razotkriti slova ISSIMO(slika 32) , a drugi ima
rupu za nasađivanje i na njemu se raspoznaje samo
slovo D (slika 33). Zanimljiva je i mala gema od
staklene paste na kojoj je naga figura okrenuta na lijevo
koja u desnoj ruci drži luk , a u lijevoj neki manji
predmet (slika 34). Bila je tu još i fibula dužine 44mm,
jedan potpuno izlizan novčić te polukružna glava
broncanog klina.Ostatak tankog potkova jedan je od predmeta
tad nađenih kao i par igala. Po samoj osnovi Istočne pobočne
zgrade i na osnovu pronađenih natpisa može se reći da je ona
imala neku javnu svrhu, Radimsky je naziva tribunal. Kada se
zgrada tribunala potpuno otkopala krenulo se sa otkopavanjem
na sjevernoj strani ceste naspram kurije i tribunala , gdje su
otkopani ostaci zgrade koju Radimsky naziva „Kuća sjeverno
od kurije.“ (slika 35).
Prvo je otkopana prostorija nalik
trijemu dužine 26,5 metara ovdje
označena brojem 1. Pored nje je drugi
trijem označen sa 2 , zatim na južnoj
strani su se našle prostorije 3 , 4, 5 i 6.
U prostoriji 6 bilo je ostataka
nalijevenog lijepa na kamenitom taracu
dok su druge prostorije imale
standardni glinasti pod. Na sjeveru je
zid uz Majdanski potok uz koji je
pronađeno mnoštvo ilovastih predmeta te olovnih ploha.
Najveća olovna ploha fuga je 75cm , i široka 50cm.
18

19. Uz istočni zid kuće nađen je komad lapora sa ornamentom, te olovna šipka 70
mm dužine , oko 15 mm debljine. U prostoriji sa brojem 2 nađeno je veća
količina bukovog uglja,također i ulomak stupa od vapnenca promjera 35cm
brončane fibiule, dosta ostataka od ilovastih posuda i dva komada crvene olovne
gleđi. U prostoriji 4 našao se ulomak ulomak željeznog klina sa okruglom
pljosnatom glavom. U prostoriji 6 pronađena je
provincijalizova korintska glavica od trahita,čija je
površina promjera 50cm , što znači da je ona
pripadala velikom stupu (slika 36). Što se tiče
ilovastih ostataka (neke su bile i ukrašene) , našao
se tu fragment crvenkaste lampe , i ostatak sive
zdjelice, koja je na dnu bila rupičasta pa je
zasigurno služila kao cjediljka. Od onoga što je od
ostataka restaurirano treba pomenuti ilovasti pehar
bez ručki dimenzija , visine 80mm , prečnika
83mm. Radimsky u izvještaju zaključuje da je i ova zgrada imala neku
znamenitu upotrebu u Domaviji.9
Jako značajno i važno bilo je otkopavanje kupališta (terme). Ovom prilikom tu
je tlocrt kupališta (slika 37) načinjen 1893. godine , radi lakšeg snalaženja u
tekstu.
Dimenzije kupališta u Domaviji nisu tako impozantne kao kupališta Svete
Barbare ili centralne toplice u Pompejima, mada svojom površinom dostižu
19

20. veličinu malih toplica u Pompejima. Površina iznosi 2112m2 , sastoje se od
skupine zgrada od oko 52,8 metara dužine i 50,8 metara širine. Vencel
Radimsky je u svom izvještaju išao redom objašnjavajući svaku prostoriju
ponaosob , budući da to izviješće slijedim u ovom radu krenut ću istom
hronologijom.
Prostorija 1- Ona s vanjske strane ima pravougaoni oblik ali je unutra potpuno
okrugla sa promjerom od 4.68 metara.U otkopanom materijalu tu nađenom našlo
se zidnog kamena , lijepa , žmurnjaka i ćeremita. Ulaz u ovu prostoriju vodi iz
prostorije označene brojem 5 kroz vrata širine 1,2 metara.Pod u ovoj prostroji
bio je crven, a temelj zidova visine je 60cm iznad zemlje.Ovdje je ranije , još
1885. godine pronađena ilovasta lampa (slika 2).
Prostorija 2 ima pravougaoni oblik , dužine je 5 metara , i širine 4,46 metara.
Ova prostorija imala je tad i jako očuvan zid visine do 180cm , ali je bila bez
ulaza , i njen pod bio je nabijen glinom.U ovoj prostoriji nađen je jako zahrđao
predmet za koji se pretpostavlja da je bodež, dužine 26cm , odnosno dužina
oštrice 18cm i dužina drške 8 cm.Bio je tu i ulomak staklene posude , fragment
stupa i nešto laporastih ploha za oblaganje zida od kojih je jedna bila ukrašena
lisnim ornamentima (slika 38).
Što se tiče ove ukrašene ploče
vjeruje se da je ona tu dospjela iz
prostorije sa brojem 3 , jer ih je
tamo nađeno više.
Prostorija 3 izvana je
pravougaonog oblika , a unutra
već prelazi u polukružni.
Dimenzije su joj 4,7 metara širine i 3,78 metara
dužine. Ima ulaz širine 4,3 metra koji je spaja sa
prostorijom broj 7. U ovoj prostoriji pored žmurnjaka i
ćeremita nađeno je drvenog uglja , komada ciglastog
betona i cijevi za ogrijev sa grlićima. Već je pomenuto
da je bilo i laporastih ploča sa ornamentima. Ovdje su
nešto poslije pronađena dva brončana novca i brus
dužine 19cm.
Prostorija 4 sa sjevera je zatvorena apsidom na koju su
naslonjena dva potporna stupa koji nisu spojeni sa
zidom , pa se vjeruje da su napravljeni naknadno.
Dužina ove prostorije je 6,45 metara a njena širina 4,9 metara i ima otvor za
vrata širine 1.3 metara. Pod ruševinom je pronađeno nešto laporastih ploča (slika
39). Na podu su ležali ulomci arhitektonskih ukrasa od finog vapnenog lijepa ,
20

21. što znači da je ova prostorija ili po zidovima ili plafonu bila ukrašena
arhitektonskim ukrasima od lijepa.
Podna površina ove prostorije bila je ukrašena mozaikom (slika 40). Mozaik je
naravno sačinjen od više boja i to crvene , zelene , bijele , žute i plave. Vjeruje
se da je mozaik urađen nešto kasnije. Ispod mozaika pronađena je i koštana
šivaća igla dužine 7,2 cm , te brončana kuka dužine 9,7cm , željezni klinac ,
veća željezna okovica, i nešto ilovastih ulomaka.
Prostorija 5 je malo izdignuta u odnosu na prostroiju 4.Dužine je 4,65 metara ,
širine 4,34 metara. Ova prostorija je povezana sa prostorijama 1,4,6 i 15 .Tu se
našlo ogrijevnih cijevi i ulomaka vapnenaste plohe i ploha od kristalnog
vapnenca , vjeruje se da oni potiču iz prostorije broj 4 . Pronađena su tri
brončana novca , od kojih je jedan iz vremena Aleksandra Severa , nekoliko
željeznih klinaca.
Prostorija 6 dužine je 5.3 metara , širine 4,43 metara te ima otvor za vrata u
južnom zidu širine 3,15 metara. U prostoriji je pronađeno mnogo ostataka
ogrijevnih cijevi sa grlićima , nekoliko komada ornamentirane laporaste ploče
čiji su dijelovi nađeni i u prostoriji broj 3.Našlo se tu i deblo stupa od vapnenca
promjera 36cm , te jedan Billon ski novac od Proba (272.-282. god.), dva ostatka
dna od staklenih posuda i brušeni okrajak jedne veće
staklene posude.
Prostorija 7 ima dimenzije 5,3 metara dužine ,
odnosno 4,34 metara širine. Ima otvor prema
prostoriji 8 uokviren ciglom širine 1,1 metara. U njoj
je nađeno nešto ostataka od arhitektonskih ukrasa te
mnogo ogrijevnih cijevi koje se ovdje pojavljuju u
dva oblika. Na podu i to u jugozapadnom uglu nađen
je hypocaustum (šuplji pod) dimenzija 1.5 x1.5
metara koji se sastoji od dva tavana.
Prostorija 8 dužine je 4,34 metara , široka 3,45
metara, imala je dva otvora za vrata koji su je spajali
sa prostorijama 7 i 9, dok je pronađen i treći otvor prema prostoriji 15 koji je bio
zazidan ciglom. Ovdje je nađeno nešto
ogrijevnih cijevi a na zidovima se vide
tragovi crvene boje kojom su bili
obojeni.
Prostorija 9 također je dužine 4,34
metara a ima širinu od 3,3 metara , ima
otvore prema prostorijama 9 i 10. Pod
njenim istočnim zidom bio je neki zid nalik stupu od opeke visine 80 cm, dug 70
cm , širine 27 cm. Našlo se i ovdje nešto ogrijevnih cijevi. Što se tiče pronađenih
stvari nađena su dva komada olova jedan iskovan a drugi rasteljen.
Prostorija 10 dužine je 4.74 metara , širine 4,34 metara , nalazi se 95 cm iznad
prostorije broj 9 te ima otvor prema toj prostoriji i još jedan prema prostoriji broj
21

22. 16. Uz njen istočni zid nađena su dva reda ogrijevnih cijevi (slika 41).U ovoj
prostoriji nije pronađeno ništa , ustanovljeno je da je imala bijeli zid.
Prostorija 11 ima dimenzije 4.97 metara dužine i 4,34 metara širine, te otvor
vrata širine 1,35 metara ispred vrata su stepenice od cigle koje je povezuju sa
prostorijom broj 17 koja je izdignutija za 60 cm. Duž istočnog zida bila je
uzidana klupa širine 58 cm i visine 46 cm sa naslonom 30 cm visine. I tu se
našlo nešto ogrijevnih cijevi. Pored toga nađena je nedovršena korintska glavica.
Prostorija 12 dužine je 4,34 metara , širine 4,03 metara. Zid prema prostoriji 11
bio je potpuno razrušen pa se nije moglo ustanoviti da li je imao otvor prema
njoj.Ova prostorija je imala i rezervoar za vodu dužine 70 cm , širine 50 cm ,
dubine 30 cm u koji je voda iz vodovoda ulazila kroz olovnu cijev promjera 6
cm. Višak vode iz rezervoara odvođen je olovnom cijevi dužine 81 cm i
promjera 6 cm.U pomenutom rezervoaru pronađeno je komada drvenog uglja ,
mnogo ilovastih ulomaka , zasigurno od zdjelica , vrčeva i
lonaca. Restaurirana su dva siva vrča ali bez ručica (slika
42). Najznačajniji ilovasti predmet tu je svakako komad
okrajka od velike ilovaste posude koja ima natpis na
grčkom pismu Glykon
(slika 43).Vjeruje se da
je to ostatak od kotla u
kome se grijala voda za
kupanje. Postavlja se
pitanje odakle grčki
natpis? Radimsky
smatra da je u
Domaviji bilo grčkih
doseljenika pa je pri izradi kotla neki otisnuo
svoj pečat. Prostorija 13 duga je 4,42 metara
, široka 3,9 metara , u južnom zidu ima otvor
vrata širine 1,29 metara. U podu se i ovdje nalazio hypocaustum. Ogrijevnih
cijevi i ovdje je bilo, zatim komad dna jedne ilovaste posude i komad okrajka
jednog staklenog pehara.
Prostorija 14 dužine je 4,42 metara , širine 3,29 metara ima tri otvora , prema
prostorijama 13,15 i 18. Pod ruševinom su nađeni mnogi komadi drvenog uglja
pomiješani s cijevima za ogrijev , ali obzirom da se ova prostorija nije mogla
grijati smatra se da je to dospjelo iz susjednih prostorija.Tu je još pronađen samo
brončani novčić iz Aurelijanovog doba (270-275. god.).
Prostorija označena brojem 15 nalikuje trijemu , duga je 20,66 metara , široka
3,38 metara. Ova prostorija ima 5 otvora , a na onome prema prostoriji broj 5
ima stepenicu dimenzija 30cm visine , 40 cm široka , 1 m duga.Svi zidovi u ovoj
prostoriji bili su bijeli. Ovdje je godine 1891. pronađena fibula , a nešto kasnije i
2 brončana novca ,7 ovećih željeznih klinaca i ostaci dviju vodovodnih cijevi.
Ovoga puna nađena je kanalisana laporasta ploča.
22

23. Prostorija 16 duga je 8,38 metara , a široka 2,92 metara , nalikuje trijemu. U njoj
se nalazio kanal između prostorija 10 ,11, 16 i 17 širine 36 cm .Iz ove prostrije
dalje se odvajao kanal prema prostoriji 9 ,10 i 23 .U ovoj prostoriji je još godine
1891. nađeno : željezni nož, željezna konjska spona , a ovom prilikom bilonski
novac , dva brončana novčića , i srebrna brnjica širine 34mm , i dužine također
34 mm , zatim ostaci mnogih staklenih posuda.Uz zapadni zid ove prostorije
nađena je nedovršena glavica od stupa.
Prostorija broj 17 također nalikuje trijemu dužine je 9,43 metara , i širine 3
metra . Ima otvore prema prostorijama 11 , 16 , 24, 25 i 26. U ovoj prostoriji
pronađena je korintska glavica (slika 44) visine 41,5cm ,
promjera vrata 31 cm . Prostorija 18 duga je 7,97 m ,
širine 7,6 m. Ima otvore prema prostorijama 14 i 19. Uz
njen istočni zid nađeni su nađeni ostaci cijevi za grijanje
sa grlićima i dosta ostataka crijepa. Zanimljiv je podni
mozaik u ovoj prostoriji (slika 45).
U istočnom zidu nađen je na podu kanal spojen sa
hypocaustom iz prostorije 13.Bilo je još nešto olovne
gleđi i željeznih klinaca.
Prostorija 19 liči na nepravilan trijem dužine je
12,97 metara , širine 2,7 metara.Uz naspram
prostorije 18 nađen je stup od 9 komada opeke
dimenzija 40x27x5 cm. Ova prostorija ima
otvore prema prostorijama 15 , 18 i 20. Od
predmeta nađenih ovdje izdvajaju se : željezna
okovica zasigurno sa nekih vrata dužine 26,5
cm , i 7 cm širne. Željeznih klinaca i ovdje je
bilo , zatim ulomak staklene posude , i jedan
veprov zub.Zatim dva dna od ilovastih posuda
polovica malog crvenog vrča visine 68 mm ,
srednje širine 65 mm (slika 46).
23

24. Prostorija 20 dužine je 10 metara , širine 5,92 metara. Ova prostorija ima otvor
prema prostoriji 19 , i u zapadnom dijelu otvor za vrata
prema prostoriji 30 širine 4,75 m ispred kojeg je
kamenita stepenica. Ovdje je još 1891. pronađen
postament sa dvije ljudske glave i orlovskim kandžama,
zatim tri kamena s natpisima odnosno fragmenti , lijeva
ruka sa kopljem , lijeva ljudska noga i olovni uteg.
Ovoga puta nađen je ostatak platforme na kojoj je bio
spomenik dužine 36 cm , širine (slika 47).
Prostorija 21 širine je 2,6 metara , nalikuje trijemu , i u
obliku je slova L .Imala je vrata prema prostoriji broj 22.
Tu je nađeno ostataka crijepa , željezni nož čija je oštrica dugačka 10,5 cm ,
široka 14 mm. Važno je pomenuti i 7 fragmenata žućkaste i zelene ploče.
Nađena je i desna ljudska ruka od trahita koja drži neki predmet nalik palici.
Prostorija 22 je zapravo trijem , čije istočno krilo ima širinu 3,15 metara, dok je
južno krilo široko 2,2 metara.Trijem ima šest otvora za vrata .Utvrđeno je da se
ovaj trijem mogao grijati. U njemu nije pronađeno ništa naročito značajno.
Prostorija 23 dužine je 8,38 metara , širine 7,16 metara . U sjevernom dijelu
istočnog zida ukazao se ciglom zazidan otvor prema prostoriji 16 širine 125 cm
, pto će reći da su nekada tu bila vrata. I u ovome prostoru nalazio se
hypocaustum. Nađena je tu dugačka bocka (bodež) oblika nalik kašiki, nešto
ostataka staklenih i ilovastih posuda.
Prostorije 24, 25 i 26 nalaze se jedna pored druge i imaju slične dimenzije.
Dužine su 3,7 metara , širina im je 2,89 metara (24), 2,71 metara (25) , 2,82
metara (26).Sve one imaju glineni pod.U prostoriji 24 nađen je predmet za
poliranje podova , vapnenastih ploča ili stupova. Dužine je 32 cm , visine 17 cm
, širine 12 cm , i jedna izdužena ilovasta svjetiljka. I u prostoriji 25 nađena je
izdužena ilovasta svjetiljka , ulomak ilovastog kotla , te ostaci od dva manja
kotla. U prostoriji 26 ništa se nije pronašlo.
Prostorija 27 ima nepravilan oblik duga je oko
3,7 metara , a šitoka 3,5 metara. Imala je pod od
kamena . Bilo je u njoj komada rude , ćeremita ,
staklenih ostataka, staklenih ploča , ostataka od
zdjela , većih lonaca . Nešto kasnije nađen je i
veprov zub.
Prostorija 28 ima također nepravilan oblik i njene
dimenzije su 7,15 metara dužine , odnosno 3,5
metara širine. Imala je pod od teraca. U ovoj
prostoriji ništa nije pronađeno.
Prostorija 29 dosta je zanimljiva kada je u pitanju
ono što je pronađeno , jer je ovdje naime pronađen donji dio počasnog kamena.
Dimenzije same prostorije su 4,42 metara , širina 2,7 metara. Tekst na
24

25. pronađenom kamenu (slika 48) glasi : PRO(curator) Aug(usti) PRO SAL (ute
sua) ET SAVRV(m) V(otum) L(ibins) S(olvit).
Prosorija 30 ima pravougaoni oblik dimenzija 4,8 metara dužine , 2,38 metara
širine. Ona ima dvije stepenice dužine 4,72 metara , širine 54 cm , visine 29 cm.
U njoj ništa nije pronađeno.
Prostorija 31 dužine je 11,75 metara , širine 5,05 metara , Imala je hypocaustum
, nad kojim je nađeno mnogo ogrijevnih cijevi sa grlićima. U zapadnom zidu
našla su se dva uzidana stupića od lomljenog kamena.dužine
su 90cm , širine 60 cm , a visoki su 30 cm.Što se tiče
pronađenih predmeta , bio je tu jedan veći željezni klinac ,
zatim okrugla ilovasta lampa (slika 49) promjera 56 mm ,
jedan brus , i ulomak glatke vapnenaste ploče debljine 2 cm.
Prostorija 32 je nepravilnog oblika širine 7,7 m , i ima otvor
na južnoj strani prema prostoriji 33 širine 1 m. Ovdje je nađen
samo ulomak glatke mramorne ploče debljine 2 cm.
Prostorija 33 liči na trijem dužine 4,8 metara i širine 4,25 metara.Pod ove
prostorije bio je od gline i imala je otvor u prostoriju 33 širine 80 cm. U njoj su
još ranije , odnosno godine 1891. nađena dva natpisa iz 220. i 224. godine (slike
22 i 23) kao i glava jedne statue (slika 25),dva fragmenta natpisa i glava jonskog
stupa.
Prostorija 34 dužine je 4,1 metara , širine 3,87 metara. U njoj su nađeni trahitni
ulomak sa palmetom , veći željezni klinac , tri ostatka od staklene ploče i nešto
ulomaka od ilovastih posuda.
Prostorija 35 je otvoreni trijem , širine 17,6 metara koja vodi do otvora za vrata
u prostoriji 38.Našlo se u njoj ostataka velike crvene ilovaste posude.
Prostorija 36 dužine je 3,87 metara, širine 2,42 metara i ima otvor prema
prostoriji 37 širine 1 metar . Ni u ovoj prostoriji nije ništa pronađeno.
Prostorija 37 dužine je 12,55 metara , širine 7,1 metara . Pred vratima koja vode
u prostoriju 39 nađen je ovdje ulomak glatke vapnenaste ploče , zatim pred
vratiam prema prostoriji 34 nađen je vapnenac koji nalikuje podnožju
statue.Nađena su i dva ulomka stupa promjera 35 cm, pored toga i jedna
vapnenasta ploča dimenzija 90x80x28 cm sa rupom na sredini.Što se tiče ostalih
predmeta tu se našao jedan potkov , nekoliko brončanih novčića , jedan manji
bodež i dva staklena ostatka.
Prostorija 38 dužine je 12 metara , širine 4 metra , njene zidine bile su posve
razvaljene i u njoj ništa nije pronađeno.
Prostorija 39 dužine je 6,51 metara , širine 3,87 metara. Vezana je ovotima sa
prostorijama 37 i 40. Osim toga nađen je i jedan zazidan otvor na njenom
zapadnom kraju. U njoj je nađena vpnenasta kocka stranica dužine 70 x 53 cm.
Zatim 33 željezne kuke koje su sa jednim ili dva klinca bile prikovane za
gredu.Zanimlivo je to da su baš tekve identične kuke nađene u razavlinama
rimskog kupališta u Deutsch-Altenburgu na Dunavu ( u Austriji) koje su služile
za držanje ilovastih ploča na tavanicama. Ukupan broj ovih kuka pronađen u
25

26. Domaviji je 37. U ovoj prostoriji nađeni je još željeznih klinaca ,i ostataka
staklenih posuda različitih veličina.
Prostorija 40 dužine je 12,55 metara , širine 4,83 metara. Ova prostorija ima
otvore prema prostorijama 39 , 42 , 43 i 44 . Pod ruševinom te prostorije nađeno
je mnogo cijevi , imao je i hypocaust. Nađeno je i nešto ilovastih ploča.
Tu je nađena dvostruka željezna kuka , za koju se pretpostavlja da je nekako
došla iz prostrorije 39. Našlo se dosta ostataka staklenih i ilovastih posuda.
Prostorija 41 dužine je 4,85 metara širine 3,87 metara, završava se u polukrugu.
Pod ove prostorije je 82 cm niži nego u prostoriji 39. Željeznih
klinaca i ovdje je bilo a njihov oblik pokazuje slika 50. Pored toga
bilo je ostataka ploča , staklenih i ilovastih posuda.
Prostorija 41 dužine je 4,85 metara , širine 3,87 metara. U njoj su
nađene tri dvostruke kuke , pet željeznih klinaca , ostatak ilovaste
posude koja je ocakljena olovnom cakleni.
Prostorije 42 , 43 i 44 su zapravo male ćelije , koje imaju dužinu
2,86 metara (42) , 2,72 metara (43) , 2,24 metara (44) ,a imaju
jednaku širinu od 1,55 metara . U betonu prostorije 44 nađen je
uzidan brončani novac iz doba Galliena.Zapadno od ove prostorije
pronađen je zid , za koji se vjeruje da je pripadao ogradi koja se
nalazila oko ove građevine. Istočno od tog zida nađen je brončani
novac i ulomak ručnog žvrnja (mlina).
Posljednja prostorija 45 je nepravilnog oblika , u njoj su nađena četiri obrađena
vapnenca prvi je dimenzija 130x90x33 cm , drugi 100x43x30 cm , treći
67x64x30 cm, četvrti 64x60x23 cm.
Zidine ove građevine uglavnom su od lomljenog kamena.Uglavnom je to kamen
iz okoline , trahit , kvarcit i vapnena sedra.
Za stupiće hypocausta upotrebljavana je opeka. Dok su sve natkrivene prostorije
bile natkrivene žmurnjakom ili ćeremitom.
Prostorije 5 -10 , zatim 16 i 23 Radimsky smatra najstarijim prostorijama ove
građevine , što znači da ostale smatra naknadno dograđenim. Za prostoriju 23
smatra da je bila caldarium odnosno vruća kupka za znojenje , a da je naknadno
njena svrha promjenjena. U prostoriji 16 bio je smješten alveus odnosno korito
za kupanje u toploj vodi.Prostorije 8 i 9 bile su za kupanje u hladnoj vodi, dok je
prostorija 10 bila za presvlačenje. Prostorije 5,6 i 7 bile su čekaonice odnosno
zabavljališta prije ili poslije kupanja. Trijem 33 je dovodio u kupke , a
pretpostavlja se da je bio povezan čvrstim kamenitim mostom sa suprotnom
obalom Saske rijeke. Prostorije 34, 36 , 37 , 39, 40 , 41 , 42 , 43 i 44 , su sudeći
prema nacrtu kupki u Pompejima činile ženski dio kupališta. Prostorije 34 bila je
predsoblje u kome su sluškinje čekale gospođe dok su se kupale, iz te prostorije
dolazi se u prostoriju 37 tj. tepidarium odnosno gdje se čekalo na kupku.
Prostorija 36 u koju se ulazilo iz tepidarija valjda je bila odaja kupališnim
podvorkinjama , gdje su se možda i čuvale dragocjenosti onih koji su se kupali.
26

27. Druga vrata iz tepidarija (37) vode u apodyterium (39) odnosno prostoriju za
presvlačenje.
Zapadno od apodyteriuma je jedan polukružno ograđen prostor 41 , koji je
zasigurno bio bazen za hladno kupanje (frigidarium).
Druga vrata u južnom zidu apodyterija vodila su u prostoriju 40 koja je po
svemu sudeći bila ženska sauna (caldarium).U toj prostoriji osim šupljeg poda tj.
hypocaustum-a nalazile su se uz istočni zid cijevi za grijanje. Prostorija 48
nazidana je na ženske kupke ali je naspram njih potpuno zatvorena i do nje se
može doći jedino kroz vrata iz dvorišta odnosno prostorije koju smo označili sa
35. Pod u prostoriji 38 je od kamenitih ploča ,smatra se da su u ovoj prostoriji
bili kotlovi u kojima se grijala voda. Što se tiče otvora za oticanje upotrijebljene
vode oni nekim čudom nisu pronađeni u podovima bazena 41 do 44. Za
prostoriju 29 se vjeruje da je bila odaja podvornika i u kojoj su se također mogle
čuvati dragocjenosti onih koji su se kupali.Iz prostorije 30 moglo se ući u trijem
22 ili pravo u različite odaje muškog kupališta ili se pak preko stepenica išlo u
dvorište odnosno prostore označene sa 20 i 21. Iz tog dvorišta dalje se moglo
doći južno kroz trijem 22 do samih kupki koje su sačinjavale južni dio cijelog
kompleksa zgrada, kao i sjeverno kroz trijem 19 u prostorije za konverzaciju i u
druge dijelove muških kupki.Prostoriju 20 na istočnoj i južnoj strani obuhvata
prostorija 21 , a duž sjeverne i istočne strane prostire se 2 metra širok trotoar , pa
je zasigurno prostroija 20 bila samo dvorište , odnosno ambulatio tj. mjesto za
šetnju prije i poslje kupanja. Prostorija 21 je bila natkriveno šetalište , otvoreno
prema dvorištu 20 , čiji su stupovi stajali na ostacima temelja. U svakom uglu
prostorije 21 nalazio se u podu po jedan temelj od opeke na kome su vjerovatno
stajale statue.Kad iz dvorišta 20 i natkrivenog šetališta 21 krenemo kroz vrata u
južnom zidu prostorije 21 onda opet dođemo u pravougaoni trijem 22 u koji se
može ući i ravno iz predvorja 30 .Trijem 22 se mogao i zagrijavati . Kroz još
jedna vrata ide se u prostoriju 23. Ovdje tepidarium nije bio uređen za
zagrijavanje , pa je valjda kao onaj u muškim kupkama malih toplica u
pompejima ili kao u ženskim kupkama u Domaviji grijali mangalama. Zapadno
se tepidaria hvata prostorija 31 caldarium u muškim kupkama , u koju se ulazi iz
trijema 22 te se grijala kao hypocaustom . Praefurnium od koga je samo nađen
kanal bio je uz spoljašnji zid istočnog dijela polukružne apside toga caldarija.
Ako pođemo kroz istočna vrata trijema 22 u trijem 15 kome je pod podmom
stroj za grijanje , i dalje prema jugu u trijemove 16 i 17 onda nailazimo sa
istočne strane na pet manjih prostorija 8 , 9 , 10 , 11 i 12 od kojih su samo dvije
vezane otvorima vrata sa sa trijemovima 16 i 17. Iz trijema 17 silazi se niz dvije
stepenice od kojih je svaka visoka 30 cm, u prostoriju 11 koja je imala i
klupuduž isočnog zida može se reći da je ona bila bazen za kupanje (piscina).
Tri mala ćelije 24 , 25 i 26 uz zapadnu stranu trijema 17 smatraju se također
bazenima za kupanje.Kao apodyterium odnosno odaja za presvlačenje za ta
četiri kupališta sliužila je prostorija 17 koja nalikuje trijemu. Ranije se za
prostoriju 10 mislilo da je apodyterium ali to je malo vjerovatno zbog njenog
27

28. položaja i nepristupačnosti , pa je ona moža bila samo prostor za čekanje prije
kupanja ili tome slično.Kroz vrata sjevernog zida prostorije 8 ulazilo se nadalje
u bogatije uređene kupališne prostorije za konverzaciju tj. prostorije 1 , 3 , 4 , 7 ,
13 i 18 . Što se tiče nepravilnih prostorija 27 , 28 , 32 i 45 , samo se
pretpostavlja da je prostorija 27 bila kuhinja, ostailma se namjena nije mogla
odrediti. 9
U ovim kupkama nije nađeno mnogo stvari a razlog za to je da su možda
Rimljani odlazeći sa sobom ponijeli sve što se moglo ponijeti a ono što je ostalo
varvari su ili odnijeli ili razorili. Može se vjerovati da su jedan dio predmeta sa
sobom odnijeli i kopači blaga , tj. oni koji su ranije kopali po ostacima rimskog
grada vjerujući da će pronaći blago. Ovdje prilažem tabelu u kojoj su dimenzije i
oblici prostorija radi boljeg pregleda i uspoređivanja.
9) Izvještaj o iskopinama u Domaviji kod Srebrenice u godinama 1892. i 1893. , Vencel Radimsky,
Glasnik zemaljskog muzeja BIH 1894. godine
28

29. Tabela 1
Oznaka prostorije
Prostorija 1
Prostorija 2
Prostorija 3
Prostorija 4
Prostorija 5
Prostorija 6
Prostorija 7
Prostorija 8
Prostorija 9
Prostorija 10
Prostorija 11
Prostorija 12
Prostorija 13
Prostorija 14
Prostorija 15
Prostorija 16
Prostorija 17
Prostorija 18
Prostorija 19
Prostorija 20
Prostorija 21
Prostorija 22
Prostorija 23
Prostorija 24
Prostorija 25
Prostorija 26
Prostorija 27
Prostorija 28
Prostorija 29
Prostorija 30
Prostorija 31
Prostorija 32
Prostorija 33
Prosotrija 34
Prostorija 35
Prostorija 36
Prostorija 37
Prostorija 38
Prostorija 39
Prostorija 40
Prostorija 41
Prostorija 42
Prostorija 43
Prostorija 44
Prostorija 45
Oblik prostorije
Okrugli
Pravougaoni
Polukružni
Pravougaoni
Pravougaoni
Pravougaoni
Pravougaoni
Pravougaoni
Pravougaoni
Pravougaoni
Pravougaoni
Pravougaoni
Pravougaoni
Pravougaoni
Pravougaoni
Pravougaoni
Pravougaoni
Pravougaoni
Nepravilan
Pravougaoni
Pravougaoni
Pravougaoni
Pravougaoni
Pravougaoni
Pravougaoni
Pravougaoni
Nepravilan
Nepravililan
Pravougaoni
Pravougaoni
Paravougaoni
Nepravilan
trijem
pravougaoni
otvoreni trijem
pravougaoni
pravougaoni
pravougaoni
pravougaoni
pravougaoni
pravougaoni
mala ćelija
mala ćelija
mala ćelija
nepravilan
Dužina (m)
4.68 (prečnik)
5,00
4,70
6,45
4,65
5,30
5,30
4,34
4,34
4,74
4,92
4.34
4,42
4,42
20,66
8,38
9,43
7,97
12,97
10.00
10,00
3,15
8,38
3,70
3,70
3,70
3,70
7,15
4,42
4,80
11,75
7,70
4,80
4,10
1,76
3,87
12,55
12,00
6,51
12,55
4,85
2,86
2,72
2,24
Širina (m)
4,46
3,78
4,90
4,34
4,34
4,34
3,45
3,30
4,34
4,34
4,03
3,90
3,29
3,38
2,92
3,00
7,60
2,70 (i 2,27)
5,92
2,60
2,20
7,16
2,89
2,71
2,82
3,50
3,50
2,70
2,38
5,05
4,25
3,87
12,50
2,42
7,10
4,00
3,87
4,83
3,87
1,55
1,55
1,55
29

30. Komunikacija
Svjetski poznata karta nazvana „Tabula Peutingeriana“ prikazuje cestu koja je
vodila iz Sirmiuma (današnja Sremska Mitrovica ) u Gensis (mjesto u
Centralnoj Srbiji čiji je položaj teško odrediti) , preko stanice Ad Drinum
(Loznica) u Argentariju. Po ovoj karti cesta dalje vodi u Stanecli (blizu Blažuja)
, koja se tu spajala sa pravcima iz zapadnih dijelova Bosne i sa Solunom.
Naznake razdaljine između Argentarije i ovih mjesta u karti nije naveden pa se
ni njen položaj naknadano nije mogao odrediti , Argentarija se tražila oko
Vareša , Olova i u Sreberniku.9 Po našem velikom stručnjaku Ćiri Truhelci , ova
cesta je zasigurno išla uz rijeku Drinu, koji je jednim dijelom otkrio i tragove
ove ceste, otprilike 1890. godine. Prve ostatke ove ceste Truhelka nalazi u
Voljevici , u svome izvješću kaže da je na sred polja pronašao ostatke rimskih
zgrada skrivene u grmlju , a usred njih i ostatak rimskog miljara zakopanog u
zemlju. On navodi da su tih godina radnici kopajući novu cestu BratunacSkelani naišli na staru kaldrmu u dužini 7,5 km koju su upotrijebili za tadašnju
novu cestu. Dr. Truhelka je ustanovio da je pravac te ceste tekao dolinom
uporedo s rijekom Drinom. Cesta je bila široka 4 metra, i kako navodi Truhelka
ona prolazi ispred ušća Saske rijeke ne odvajajući se prema Domaviji , tako da
je sa Domavijom bila spojena samo stazom , no Pogatchnik se s time ne slaže i
ne vjeruje da su Rimljani
poznati kao brižni i vrsni
graditelji cesta jedan tako
važan grad ostavili izvan
tako značajne
komunikacije. Kod HanBjelovca nađen je jedan
znamenit spomenik (slika
51) , zatim je kod
Sikirića nađeno nešto
novca , na dubini od oko
40 cm , pri gradnji nove
ceste , a zatim i ostaci
lonca.Što se tiče tih
novčića imopozantan je
njihov broj od 870 komada
, od čega su 4 srebrena i 866 bakarnih.Svi ovi novčići debljine su 3 mm , a
promjera od 3-3,5 cm. Ovi novci doznalo se kovani su u gornjoj Meziji ( rimska
pokrajna na području današnje Srbije , Bugarske i Rumunjske).i to u njenom
glavnom gradu Viminiciju ( današnji Požarevac), u III vijeku nove ere. Neki od
ovih novčića njih 51 su bili posve izlizani pa se nisu mogli ni odrediti ali ostalih
815 bilo je očuvano pa je utvrđeno je da pripadaju ovim vladarima:
30

31. Marcus Antonius Gordianus III 222.-244. godine 82 komada
Marcus Julius Philippus I 204.-249. godine , 382 komada
C. Mess. Quintus Trajanus Decuis 201.-251. godine 143 komada
Herennia Etruscilla (žena Decijeva)
30 komada
Herennius Etruscus (sin Decijev)
9 komada
Cajus Vibus Trebonianus Gallus 207.-254. godine , 69 komada
Cajus Vibius Volusianus
umro 254. god.
25 komada
Aemilianus M. Jul.
208-254. god.
7 komada
Cajus Valens Hostilianus Messius Quintus rodjen. 251. god. 66 komada
Otacilia Severa (žena Filipa I) 2 komada
Što se tiče 4 srebrena novca bila su dva Trebonijana Galla , jedan
Valeriana(Publ. Licinius god. 190-263) , dok je jedan izlizan .
Pronalazak ovog novca značajan je jer nam pokazuje da su u III vijeku kolonije
počele svoj samostalni razvoj , na štetu Carstva , jer do III stoljeća sav novac je
kovan isključivo u Italiji a već u III stoljeću pojedine kolonije počinju same o
svom trošku kovati novac , što je dovelo do
određene financijske krize u Rimu jer se novac
kovao ne samo u Meziji već i u Daciji , Sisciji,
Sirijumu i Akvileji. Novci nađeni kod Sikirića
zasiugurno
su se
odnosili na
rudnike u
Domaviji.
Pored ceste
nedaleko od
nalazišta
bilo je
rimsko
groblje sa 50
grobnica
gdje je bilo i
ukrašenih
nadgrobnih
spomenika
(slika 52 i
53).
31

32. Zatim je tu nađeno i komada tesanog kamena , komad stupa što je sigurno
ostakak negdašnje građevine. Naspram Tegara dolina Drine se sužava , tako da
je tu od stare ceste slabo šta tad bilo ostalo , pa na
cestu Truhelka dalje nailazi tek u Petričkom polju
gdje saznaje da su seljaci pri oranju na dubini od
oko 30cm naišli na sloj kamena širine 3-4 metra što
su zasigurno bili ostaci rimske ceste. Nadalje je tek
kod Skelana naišao na izgubljeni trag ceste gdje je
pronašao ispod sela 20 komada tesanog kamena
veličine do 1m3 koji je tvrdi on pripadoa nekoj
velikoj zgradi . Među ovim kamenom ležao je i
kišom ispran spomenik (slika 54) sa natpisom :
„Imp(eratori) caes(ari) M(arco) Aur(elio) Severo
Antonino pio Aug(usto) divi Severi f(ilio) arabico ,
adiab(enico) , parthicio , (principi juventutis)
maximo p(atri) p(atrie) trib(unicia) pot(estate)
co(n)s(untatus) IIII d(edicavit) (municip. od. col.)“
Ovaj spomenik podignut je caru Karakali (188.-217.
god.) po smrti njegova oca Severa godine između
211. i 217. Tu blizu pronašao je dr. Truhelka i
otkrivene ostatke rimskog zida. 10Jedan kilometar od
tih razvalina kod Skelana gdje se dolina ponovno
širi vidjele su se razvaline prave naseobine. Nekih
300 metara od tih razvalina po kazivanju seljaka Muje Zrnića pronađeno je pri
oranju ostatak zida prekriven šarenim kamenicama , za šta Truhelka vjeruje da
je bio mozaik. Cesta se nadalje prema Bratuncu mogla razaznati , gdje je opet 4
metra široka i sa krajeva zarubljena velikim kamenjem , ima glatku kaldrmu i
ide uporedo sa Drinom od koje je udaljena 300 metara, cestu je Truhelka
razotkrio do Đurđevca gdje joj se gubi trag. Ali se znao daljni pravac nekadašnje
ceste , jer je prva stanica iza Višegrada bila Rogatica odakle bi se dalje vezala
prema Stanecli (Blažuju).
10) Rimska cesta u kotaru srebreničkom , dr. Ćiro Truhelka , Glasnik zemaljskog muzeja BIH , 1891.
god.
32

33. Cesta i naselja uz srednji tok Drine
Komunikacija uz srednji tok rijeke Drine zahvata veliki ugao Drine od
Đurđevca do Drinjače . Od Bratunca do Đurđevca gdje je ustanovljen trag ceste
nalaze se ostaci rimskih naseobina. Kod Voljevice otkriveni su ostaci rimskih
građevina i jedan miljokaz.Dalje cesta ide niz Sasku rijeku , a u Sikiriću
otkriven je veliki depo rimskog novca ,a blizu tog nalazišta je i rimsko groblje sa
spomenicima.Kod Skelana ustanovljeni su mnogobrojni ostaci naselja.Gdje se
opet javljaju tragovi ceste u vidu kamenitih ploča.Dalje od Đurđevca se kao što
je već pomenuto trag cesti gubi.Tokom svojih istraživanja u antičkoj Domaviji i
njenoj okolini Vencel Radimsky je otkrio ostatke rimske ceste koja je vodila
dolinom Saske rijeke između Domavije i Bjelovca , na osnovu toga i zbog
značaja rudarskog centra Domavija , Radimsky zaključuje da se tu ne radi o
običnoj stazi već o pravom kolskom putu tj. cesti.Kasnije je kod Gradine nađen
miljokaz sa posvetom carevima Trebonijanu i Volusijanu čime je potvrđeno da
je tvrdnja Radimskog bila opravdana.11 Uz cestu Drinjača-Đurđevac nalazi se
veći broj rimskih naseobina , od kojih se najznačajnije nalaze u Gradini kod
Sasa i u Skelanima.U Gradini je kao što znamo ustanovljeno da se nalazila
Domavija sjedište rudarske uprave i centar rudarskog distrikta Argentarije. Po
rimskim nalazima poznato je i nekoliko obližnih mjesta. U Loznici su pronađeni
ostaci rimskog naselja i groblja , , iz Biljače je poznat nadgrobni natpis na
grčkom jeziku , iz Bjelovca razni rimski artefakti i primjerak novca Aleksandra
Severa . U Sikiriću je otkriven depo rimskog novca iz III vijeka , dok rimskih
spomenika ima u Voljevici. Mjesto Mihaljevići na Drini sjeverno od Bratunca
predstavljajlo je važnu saobraćajnu tačku. Na Crkvini u Mihaljevićima nalaze se
rimski građevinski ostaci po prilici to je bila utvrda koja je osiguravala
komunikaciju dolinom Drine.U Bratuncu je rimsko naselje na čijem groblju su
sačuvani arhitektonski dijelovi , građevinski materijal i nadgrobni spomenici. Iz
Drinjače su poznata dva natpisa jedan ukazuje na Drinjaču kao važnu
saobraćajnu raskrsnicu.Dok je drugi u kome se pominje Domavija zasigurno
dopremljen iz Domavije, jer je Drinjača bila u sastavu rudarskog regijona
Domavije.Ostaci naselja nađeni su i u Tegarama uzvodno od Sikirića.
Skelani na Drini su druga po važnosti rimaska naseobina u području Istočne
Bosne. Ovdje su nađeni ostaci rimskog naselja i otkriveni razni spomenici iz
rimskog doba. Ruševine zauzimaju veliko prostranstvo i ukazuju na to da su
Skelani bili značajan privredni i strategijski centar u Podrinju . Tu su se našli i
ostaci rimske ciglane . Kod Skelana zasigurno je postojao prelaz preko Drine u
Bajinu Baštu , gdje je također bilo rimsko naselje. Rimsko naselje u Skelanima
bilo je uređeno kao gradska samoupravna opština. Po jednom natpisu koji je
sadržao tekst P. Aurelius princeps civitatis Dindariorum , možemo reći da je tu
bilo naseljeno pleme Dindari.Okolinu Skelana poznajemo po brojnim
arhitektonskim dijelovima i nadgrobnim spomenicima iz Crvice , po
nadgrobnim natpisima iz Osatice i žrtveniku iz Žgunjeva Polja. Srebrenički kraj
33

34. a naročito njegov dio uz Drinu spada među najnaseljenije krajeve Bosne i
Hercegovine u rimsko doba. To je svakako najbolje nastanjeno područje na
Drini koje je već od kraja prvog stoljeća nove ere imalo lijepo uređene gradske
centre , te su u tom području bili razmješteni stalni garnizoni. Daljnjem razvitku
ovog područja doprinijeli su rudnici i dobre komunikacije koje su ga vezale sa
susjednim oblastima.
Prema geološkim podacima u Istočnobosanskoj rudonosnoj oblasti nalaze se
olovna , olovno-cinkana i bakarna rudišta među kojima su najznačajnija olovnocinkana rudišta kod Srebrenice.Rudarska djelatnost izuzev Domavije na tom
području nije dovoljno istražena. Nalazi iz Domavije pokazuju da je srebrenički
rudarski reon igrao značajnu ulogu u životu ovog dijela Rimskog Carstva. No
svakako su poželjna detaljinija ispitivanja rudarskih jama u Sasama i na
planinama Liscu i Kvarcu , te pretraživanje širih predjela Sase-Gradina u cilju
upoznavanja sa tragovima antičkog rudarstva.
11) Antička naselja i komunikacije u BIH , Esad Pašalić , Sarajevo , 1960. godine
34

35. Literatura
1) Rimski grad Domavija u Gradini kod Srebrenice u Bosni i tamošnji iskopi
, Vencel Radimsky , Glasnik zemaljskog muzeja BIH 1891. godina
2) Rimski natpisi u Srebrenici , dr. Franjo Bulić , Glasnik zemaljskog muzeja
BIH 1891. godina
3) Rimska cesta u kotaru srebreničkom , dr. Ćiro Truhelka , Glasnik
zemaljskog muzeja BIH 1891. godina.
4) Prekopavanje u Domaviji kod Srebrenice godine 1891. , Vencel
Radimsky,Glasnik zemaljskog muzeja BIH 1892. godina
5) Izvještaj o iskopinama u Domaviji kod Srebrenice u godinama 1892. i
1893., Vencel Radimsky , Glasnik zemaljskog muzeja BIH 1894. godine
6) Antička naselja i komunikacije u BIH , Esad Pašalić , Sarajevo 1960 god.
7) Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u
rimskoj provinciji Dalmaciji , Centar za balkanološka ispitivanja,
Godišnjak XV knjiga 13 , Sarajevo 1977.godine
8) Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine,
Enver Imamović, Sarajevo 1977. godine
35

36. PRILOZI :
Naselja u okolini Srebrenice
36

37. Rimski nadgroni kamen koji je pronađen uzidan u pravoslavnu crkvu u Sasima
Bronzani komad pronađen 1890. godine u Gradini (Domaviji)
Fibula , komadi opeke i cilindrični lončić nađeni 1891. godine u Domaviji
Ploha sa dvije rupe na sredini promjera 5 cm nađena 1891. godine u Domaviji
37

38. Ogrijevna cijev sa grlićem
Komad lapora sa lisnim ornametnom , iskopan 1892. godine u Domaviji
38

39. 39

40. Nacrt kastruma iz 1891. godine
40

41. Sadržaj
Uvod ........................................................................................................ 2
Iskopavanja do 1890. godine ............................................................... 4
Iskopavanja godine 1891. .................................................................... 11
Iskopavanja godine 1892. i 1893. ......................................................... 18
Tabela 1 .................................................................................................. 29
Komunikacija .......................................................................................... 30
Cesta i naselja uz srednji tok Drine ...................................................... 33
Literatura ................................................................................................. 35
Prilozi......................................................................................................... 36
DOMAVIA
Emir Nišić
Tuzla
2011.