2. Jedan mladić je imao
savršeno srce.
Nije bilo crtice ni
zareza na njemu.
Svi su se slagali da je
njegovo srce
najlepše.
3. Mladić je bio veoma
ponosan i sve više i
glasnije se hvalio
svojim prelepim
srcem.
4. Iznenada
se pojavio
starac
i upitao: Zašto
tvoje srce
nije ni
približno lepo
5. Starčevo srce je snažno udaralo, ali
je bilo puno ožiljaka. Sa nekih mesta
komadići su bili premešteni i na druga
stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali.
A bilo je mnogo mesta gde su čitavi
komadi nedostajali.
6. Ljudi su gledali starca s nevericom:
- Kako može i pomisliti da mu je srce
lepše od mladićevog.
7. Mladić je pogledao u starčevo srce i
nasmejao se. “Mora da se šališ”, rekao je.
Uporedi svoje srce sa mojim, moje je
savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka.
8. Vidiš, svaki ožiljak predstavlja
osobu kojoj sam poklonio ljubav –
izvadio sam komadić srca i dao joj
ga. Najčešće su i oni meni poklonili
komadić svoga srca koji nije baš
savršeno odgovarao praznom mestu
u mom srcu.
9. Nekad sam poklonio
komadić srca, a da
nisam dobio drugi
zauzvrat. Tu su
nastale velike
praznine i
udubljenja. Iako su
otvorene praznine
bolne, podsećaju me
na ljubav koju smo
10. I za te ljude
gajim nadu da
će se jednoga
dana vratiti i
popuniti
praznine.
Mladiću,
vidiš li sada šta
je istinska
lepota?
11. Mladić je jedno vreme uronio u misli.
Zatim je prišao starcu, uzeo svoje mlado,
savršeno srce, otkinuo komadić i pružio ga
starom čoveku.
12. Starac je prihvatio komadić mladićevog
srca, odlomio komadić svoga i stavio ga
na ranu mladićevog srca.
Mladić pogleda u svoje srce, ne više
tako savršeno, ali lepše nego ikada.
nepoznati autor