1. Atelje starih zanata u Kotoru i ručna izrada
predmeta od gline
Atelje starih zanata u Dobroti
Porodica Martinović, godinama se bavi starim grnčarskim zanatom, izradom unikatnih
suvenira i upotrebnom keramikom i jedna je od rijetkih koja na ovim prostorima čuva ovaj
drevni zanat.
Svojim grnčarskim rukotvorinama značajno doprinosi čuvanju naše kulturne baštine i
tradicije.
Pri izradi grnčarije, primjenjuju se razne tehnike ručne izrade predmeta od gline.
Radionica je opremljena starim grnčarskim točkom, peći za pečenje gline i ostalim potrebnim
alatima.

2. Grnčar je jedno od najstarijih zanimanja kojima se čovek bavi od davnina.
Osnovni postupak je da se izabere odgovarajuća vrsta zemlje koja se potom pomiješa sa vodom i
dobro premijesi. Dobija se masa koja se potom oblikuje u različite oblike. Nakon oblikovanja
predmeti se ostavljaju u hladovinu da se suše. Ako se želi dobiti glazura i boja na gotovom
proizvodu, onda se on premazuje, oslikava, materijalima koji imaju funkciju boje.
Predmeti se potom peku u specijalnim pećima. U zavisnosti od tehnologije pečenja i veličine
predmeta, ono može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana.
Poslije pečenja, hlađenje mora biti postupno da predmeti ne bi popucali. Postoji i veliki broj
umjetnika koji se bave grnčarijom. Termin koji oni koriste za sebe je da su keramičari.
Ovdje treba pomenuti i porcelan kao najfiniji tip grnčarije, koji je najteži za izradu ali najfiniji i
najskuplji. Čuven je češki i kineski porcelan.
U posjeti porodici Martinović, majstorima grnčarstva
Upoznavanje sa starim grnčarskim tehnikama izrade predmeta od gline i načinom na koji ljudi svojom
kreativnošću i umijećem stvaraju ekološke proizvode, suvenire, i razne rukotvorevine u maloj porodničnoj
radionici u Dobroti.
Oni su nam ispričali o glini i o načinu rada s glinom, prikazali tehniku izrade upotrebnih i ukrasnih predmeta
od gline. Neki od nas su zasukali rukave i uz pomoć i instrukcije Martinović Petra izradili nekoliko ukrasnih
predmeta na grnčarskom točku.

3. UVOD U KERAMIKU-O GLINI
Svaki keramički predmet objedinjuju četiri osnovna Zemljina elementa: zemlju, vodu, vazduh i vatru.
Glina je vrsta zemlje, koja sadrži vodu te se suši, a svoj konačan oblik i čvrstoću dobiva pri pečenju na visokoj
temperaturi. Osim ova četiri elementa duh i kreativnost stvaraoca keramičkom predmetu daje konačnu
formu.
KAKO NASTAJE GLINA
Glina nastaje organskim, mehaničkim ili hemijskim raspadanjem stijena dok hemijski sastav zavisi od klime,
vegetacije i geografskog položaja na kojem nastaje. U svojoj osnovnoj hemijskoj formuli sadrži aluminijev
silikat (Al2O3 x 2SiO2 x 2H2O), te primjese kremena, oksida željeza, kvarca, karbonata itd.
Postoje primarne i sekundarne vrste. Primarne su one koje su ostale na mjestu nastanka (kaolin), a
sekundarne su pod uticajem vode transportovane dalje (ilovača).
OSNOVNA OBILJEŽJA GLINE
Osnovna obilježja gline su plastičnost, vezivnost, vatrostalnost i sposobnost lijevanja. Pod plastičnošću
podrazumjevamo da je glina natopljena vodom meka i da se lako oblikuje, dok se vezivnost postiže
dodavanjem neplastične mase, šamota – drobljene pečene gline.
Pod pojmom vatrostalna podrazumjevamo da je otporna na visoke temperature, a u tekućem obliku služi za
lijevanje u kalupe.
VRSTE GLINE
Osim po sastavu i kvalitetu, razlikuju se i po boji, a u keramici razlikujemo nekoliko osnovnih vrsta glina.
- Majolica – u sirovom stanju sivo-zelene boje. Plastična je za kolo i modeliranje. Boja nakon paljenja,
odnosno biskvit, je svjetlo terakota.
-Terracotta (tal.pečena zemlja) - ima iste karakteristike kao i majolica glina, ali je boja nakon paljenja tamno
terakota.
- Bijela glina (feldšpat vapnenački) – velike je čvrstoće, pogodna je za stolno posuđe i mikrovalne pećnice.
- Raku je posebna smjesa sastavljena od šamota i vatrostalnih glina. Smjesa je namjenjena za korištenje u
Raku tehnici, te ima visoku otpornost na deformaciju kod sušenja.
Osim navedenih, u keramici se koristi i pirofila (glina za izradu posuda, peka), gline za lijevanje, te obojene
gline oksidima metala (crvena, crna, žuta, plava, zelena, roza).
Gline nemaju rok trajanja, a čuvaju se u zatvorenoj posudi ili drvenoj kutiji, daleko od izvora toplote. Nakon
izrade, predmete od gline odlažemo na sušenje. Proces sušenja zavisi od veličine predmeta, a odvija se na
sobnoj temperaturi. Sušenje usporavamo pokrivanjem predmeta plastičnom folijom ili vrečicom. Potpuno
suve predmete možemo obraditi brusnim papirom koje nakon obrade slažemo u keramičke peći.
KERAMIKA
Nazivom keramika obuhvata se veliki broj različitih proizvoda od gline i drugih silikata, koji se oblikuju u
tečnom, polutečnom, plastičnom ili suvom stanju, a koji se zatim suše i peku.
Od gline se rade mnogobrojni proizvodi, na primer: cigla, pločice, razni keramički i porcelanski proizvodi, za
domaćinstvo, ukrasi i za idustriju.
IZ ISTORIJE PROIZVODNJE PREDMETA OD GLINE
Izrada predmeta od gline spada u najstarije ljudske vještine.
Prve cigle od gline izrađene su prije 15.000 godina, a pečeni keramički proizvodi stari više od 13.000 godina
pronađeni su u dolini Nila.
Persijanci prvi boje glinene predmete u žutu, zelenu i plavu boju.
Kina je poznata po proizvodnji raznih posuda i ukrasnih predmeta od gline i porcelana.
Prvi proizvodi izrađeni na lončarskom kolu potiču još iz 2700. godine pne., a porcelanski proizvodi iz 175.
godine pne. Poznati su porcelanski proizvodi iz dinastije Ming (Kina).
Arapi su prvi izradili glazirani keramički proizvod.
Italijani razvijaju svoju proizvodnju u Feanzi (bijeli porcelan) po čemu dobijaju naziv fajans.
Naziv keramika potiče od grčke reči keramika tehne - lončarska vještina.

4. KERAMIČKI PROIZVODI
Klasifikacija keramičkih proizvoda
Keramički proizvodi se dijele prema: tehničkim karakteristikama, fizičkim karakteristikama i namjeni.
Prema tehničkim karakteristikama, dijele se na grubu i finu keramiku. U grupu grube keramike spadaju:
cigla, drenastne cijevi, crijep, cijevi, grnčarsko posuđe i vatrostalni materijali.
U grupu fine keramike spadaju: glazirane i neglazirane pločice, sanitarni proizvodi, porcelan, elektropocelan,
proizvodi od kamenine i vatrostalno posuđe.
Prema fizičkim karakteristikama, dijele se na poroznu (proizvodi grube keramike, vatrostalni proizvodi,
terakota, fajans, majolika, kamenina) i neporoznu (kamenština, meki porcelan (vitreous china), porcelan,
sinterovani tehnički proizvodi, topljeni korund) keramiku.
Prema namjeni dijele se na: proizvode za široku potrošnju, gra|evinsku keramiku i vatrostalne proizvode.
Atelje Stari zanati